Professional Documents
Culture Documents
Građevinske mašine- svako pomoćno sredstvo u građenju koje ima pogonski motor. Dijele
se u dvije grupe i to standardne građevinske mašine i posebna građevinska mehanizacija. Prva
grupa obuhvata tipične građevinske mašine dok druga obuhvata složenu tehnološku opremu.
Standardna građevinska mehanizacija - obuhvata pojedine vrste uobičajenih građevinskih
mašina u užem smislu. Pojedine vrste ovih mašina proizvode se manje ili više serijski u
velikom broju različitih tipova, veličina, oblika i snage. To su samohodne ili pokretne mašine
( bageri, dozeri, utovarivači, skrejperi, grejderi, valjci itd.) koji uglavnom imaju ciklični način
rada. Koriste se pojedinačno ili u međusobno povezanim grupama tehnoloških lanaca.
Posebna građevinska mehanizacija je složena tehnološka oprema koja u smislu koncepcije
rada i konstrukcije može biti dvojaka. Prvu grupu čini samohodna pokretna složena oprema
na jedinstvenom postolju, uglavnom izvanserijske izrade (tunelske bušilice, pokretne
drobilane, betonare, asfaltne baze, veliki složeni finišeri). Drugu grupu čini cjelina složene
tehnološke opreme od uređaja i mašina maloserijske ili izvanserijske proizvodnje (postrojenja
ili pogoni kao što su tvornice betona, asfaltna postrojenja, drobilane, armiračnice, TBM,
tunelski štitovi, razni mehanizirani sistemi skela i oplata, oprema za prijenos i montažu
velikih betonskih elemenata, rešetke za navlačenje betonskih nosača mostova).
U smislu područja primjene i predmeta rada građevinska mehanizacija se djeli na dvije grupe:
1. građevinske mašine za zemljane radove i građevinske mašine za betonske radove u
širem smislu,
2. građevinske mašine za betonske radove u užem smislu i građevinske mašine za
asfaltne radove.
Građevinske mašine za asfaltne radove čini opremu koja služi za izvedbu ili obnovu
kolovoznih konstrukcija od asfaltnobetonskih masa. U ovu grupu mašina spadaju finišeri,
valjci, glodalice i ostala tehnološka oprema za obnovu asfaltnih zastora (slojeva).
1
u niskogradnji, te manjim dijelom u visokogradnji. Dijele se na mašine i tehnološku opremu
za iskop, transport, preradu i ugradnju zemljanih odnosno kamenih materijala. Također
obuhvataju dio posebne građevinske mehanizacije za radove na zaštiti iskopa i nasipavanja,
radove izvedbe i zaštite građevinskih jama, radove temeljenja, itd. Tipične standardne
građevinske mašine za zemljane radove su dozeri, bageri, skrejperi, utovarivači, grejderi,
valjci, rotofrezeri i dr, zatim dio mašina za minerske radove kao što su bušilice, kompresori
itd. U posebnu građevinsku mehanizaciju za zemljane radove pripadaju sve vrste plovnih
bagera, bageri vjedričari i kabel-bageri, zatim veliki finišeri za izvedbu stabiliziranih slojeva
saobraćajnica, pokretne drobilane te dio građevinskih mašina za podzemne radove.
U smislu faza pripreme i bavljenja odgovarajućim materijalima, navedene glavne grupe dijele
se na:
1. mašine za pripremu, proizvodnju i preradu materijala,
2
Građevinske mašine s obzirom na pokretljivost u radu kao cjeline mogu biti:
1. pokretne samohodne građevinske mašine-obavljaju radne zadatke kretanjem i
samostalno se premještaju na novo radno mjesto,
2. vučene pokretne građevinske mašine i postrojenja-premještaju se na novo radno
mjesto vučenjem,
3. polupokretne građevinske mašine i postrojenja-karakteriše naknadno dodavanje
opreme za kretanje radi premještanja,
4. prijenosne polupokretne građevinske mašine i postrojenja- se kao cjelina tovare na
neko drugo prenosno sredstvo i njime dalje prevoze,
5. nepokretne građevinske mašine i postrojenja- obavljaju radne zadatke ostajući na
jednom mjestu.
Dio samohodnih građevinskih mašina prevozi se na veće razdaljine posebnim transportnim
sredstvima zbog njihovih malih brzina kretanja i mogućnosti uništenja gornjeg stroja ceste
posebno gusjenicama (dozeri, bageri...).
Autolokomotive - vuča transportnih sredstava na šinama (npr. vagona, vagon-mješalica za
beton itd.) koja se najčešće primjenjuje u tunelogradnji te ponegdje u proizvodnji materijala
odnosno građevinskih elemenata i sklopova.
Građevinske dizalice - vrsta transportnih sredstava za potrebe gradilišnog prenosa i dizanje
svih oblika i vrsta gradiva. Postoje toranjske dizalice, dizalice na gusjenicama, dizalice na
točkovima i na željezničkom podvozju.
Toranjske dizalice - vrsta tipičnih građevinskih dizalica za prijenos svih vrsta materijala
unutar gradilišta, posebno u visokogradnji. Sastoji se od okretnog i po potrebi na šinama
pokretnog tornja na kojemu se nalazi krak s opremom za dizanje tereta pomoću užadi. Mogu
biti slobodne, zatim oslonjene na građevinu te unutar građevine. Postoje prenosne, uglavnom
velike (potrebno je rastavljanje prilikom premještanja), te polupokretne ili samohodne
samosastavljajuće manje toranjske dizalice.
Autodizalice- samohodne dizalice na kamionskom podvozju. Sastoje se od podvozja na
kojem se okreće postolje koje nosi strijelu ili krak dizalice. Mogu biti a) autodizalice s
nepromjenjivom rešetkastom strijelom i b) autodizalice s teleskopskim krakom tj. teleskopske
autodizalice.
Građevinsko dizalo, gradilišni lift - vrsta transportnog sredstva za uspravni gradilišni
transport svih manjih količina materijala, priručne opreme te ljudi (posebno u visokogradnji).
To je ograđeno postolje koje putuje po vodilicama uspravne staze. Osim navedene staze i
postolja, oprema dizala obuhvata užad, pogonske motore te ostalu opremu za sigurno dizanje i
spuštanje.
Bageri - vrsta tehničkih sredstava koja se najviše koriste pri građenju i pri proizvodnji
materijala. Namijenjeni su prije svega za površinski, podzemni i podvodni iskop u sraslom tlu
i stijeni odnosno iskop i utovar zemljanih i kamenih materijala. Koriste se i za planiranje i
oblikovanje nasipa od svih vrsta sipkih zemljanih i kamenih gradiva. Temeljna podjela je na
a) bagere sa jednim krakom ili jednom strijelom (dubinskom, utovarnom, ili zahvatnom
lopatom), b) bagere s više lopata u obliku vjedrica (bageri vjedričari) i c) bagere bez lopata i
vjedrica (bageri sisavci ili refuleri, dio rovokopača ili trenčera).
Bageri sajlaši - vrsta bagera uglavnom na gusjenicama ili na nekom plovilu, kod kojih se
kretanje kraka i opreme za iskop upravlja, pokreće i izvodi pomoću pletene čelične užadi
3
( “sajli” ) preko koturova. Dijele se u dvije grupe: a) dreglajni- s nepromjenjivom rešetkastom
strijelom, imaju povlačnu košaru. Služe za masovni iskop uglavnom aluvijalnih materijala iz
vode i to iz vode ili s kopna ili s plovila i b) bageri sajlaši- sa dvodijelno zglobno vezanim
krakom te uglavnom utovarnom lopatom. Koriste se samo u rudarstvu, odnosno tamo gdje su
stalni i veliki površinski kopovi.
Bageri sisavci, refuleri- vrsta plovnih bagera koji podvodni iskop (uglavnom aluvijalnih
kamenih materijala) izvode usisavanjem s dna pomoću cijevi. Dijele se na refulere u užem
smislu i na refulere s otkopnom rotirajućom glavom koja olakšava iskop jače zbijenih
materijala.
Bager-utovarivač, kombinirika - kombinacija bagera i utovarivača u jednoj mašini. To je
traktor na gumenim točkovima koji naprijed ima utovarnu lopatu a pozadi bagerski krak
najčešće s dubinskom lopatom bagera. Prikladan je za izvedbu raznih vrsta zemljanih radova
manjeg obima te manjih montažerskih radova u okviru manjih gradilišta.
Bageri vjedričari - vrsta bagera na šinama, gusjenicama ili plovnih bagera. Dijele se na:
1. bagere vjedričare sa lancem vjedrica (koriste se kod održavanja vodotoka, šljunčarima
itd.);
2. bagere vjedričare sa kolom vjedrica (koriste se u rudnicima zbog velikog učinka).
U ovu vrstu bagera ponekad možemo svrstati rovokopače i drenopolagače.
Minibager- mali bageri slične ali umanjene konstrukcije velikih hidrauličnih bagera
gusjeničara. Služe za iskop manjih količina zemljanih materijala.
Plovni bager predstavlja oblik bagera na plovilu ili brodu. Obuhvata sve standardne
građevinske bagere s jednim krakom i kašikom, zatim plovne bagere vjedričare itd. Sastavni
dio plovnih bagera čini oprema za dostavljanje iskopanog materijala na kopno. Navedenu
opremu čine plovne transportne trake ili ploveći cjevovodi s uređajma za odvajanje vode pri
izlazu na kopnu.
4
Dubinska lopata bagera jedna od osnovnih alata hidrauličnog bagera. Dubinska lopata može
biti sa i bez zuba na donjem bridu lopate. One su uže u odnosu na utovarne lopate.
Utovarna lopata - osnovni dio bagera i utovarivača za iskop i utovar sipkih gradiva. Mogu
biti sa zubima i bez zuba, ovisno da li se koriste samo za utovar ili i za iskop. Kod bagera su
zapremine do 10m3, a kod utovarivača do 20 m3.
Mašine s otkopnim krakom, kombajn-skup mašina koji obuhvata bagere s udarnim čekićem
na kraku te ostale slične mašine uglavnom na gusjenicama s otkopnom rotirajućom glavom na
vrhu kraka. Rotirajuća glava ima šiljke od tvrdog metala, koji kopaju stijenu struganjem.
Uglavnom se koriste u tunelogradnji za mehanički iskop manje čvrstih i manje abrazivnih
trošnih stijena.
Skrejper - povlačna košara, oblik radnog alata za iskop zemaljanih materijala struganjem u
vidu sanduka ili košare koja se prilikom povlačenja istovremeno puni. Skrejper je tipična
građevinska mašina za masovni iskop, samoutovar, autoprijevoz do nekoliko kilometara te
istovar, s grubim razastiranjem uglavnom koherentnih, posebno glinovitih materijala. Sastoji
se od posebno oblikovanog prednjeg dijela na gumenim točkovima, nosivog okvira na kojem
je ovješen posebno oblikovani sanduk ili tzv.skrejperska košara, te stražnjega nosivog dijela.
Buša
i čekići - za bušenje pri miniranju-zajedno sa buša
im priborom čini opremu za izvedbu bušotina u stijeni za potrebe njenog miniranja.
Podjela: dubinski (na dnu bušotine) i vanjski bušaći čekići (izvan bušotine).
Konstrukcija im je takva da razlikujemo 3 načina bušenja:
-udarno bušenje (najveća primjena), kružno bušenje rezanjem i kružno bušenje drobljenjem.
Buša
ki pribor je osnovni alat bušačih čekića. Razlikujemo:
1. jednodjelni pribor- najveća dužina je 6 m
Bušilice su u širem smislu sve vrste samohodnih bušilica za tlo i stijene pri izvođenju
geotehničkih i drugih radova, zatim, bušilice za pridobivanje vode, bušilice za potrebe
miniranja. Podvozje samohodnih bušilica može biti na gumenim točkovima, a češće na
gusjenicama. Kod velikih bušilica na podvozju se nalaze pogonski motori, kabina za
upravljanje i oprema za automatsko spemanje. Posebna vrsta lafetirane bušilice je tunelska
bušilica (jumbo).
Monoblok-svrdla-pribor za bušenje.
Udarni čekić, otkopni čekić - predstavlja opremu za mehaničko razaranje stijene i betonskih
konstrukcija udarom. Dijele se na lake ručne čekiće do 30kg i na teške (30kg do nekoliko
tona).
5
Drobilana - postrojenje za preradu miniranih ili aluvijalnih kamenih materijala u sitnaž
traženog oblika, veličine i granulometriskog sastava zrna. Obuhvata trodjelni tehnološki
postupak:
1. primarni dio obuhvata prihvat kamenog materijala, odvajanja jalovine, te početno
drobljenje,
2. sekundarni dio obuhvata početno sijanje, temeljno predrobljavanje,
3. završni dio obuhvata razvrstavanje drobljenog materijala
Osnovni strojevi drobilane su: drobilice, mlinovi i sita.
6
TBM - oblik složene tehnološke opreme koja obuhvata otkopne rotacijske mašine i neke vrste
rotacijskih štitova za mehanički iskop tunela u svim vrstama stijena u punom kružnom
poprečnom presjeku. Mogu biti koncipirani za bušenje čvrste i tvrde stabilne stijene ili za
bušenje srednje čvrste, odnosno razmjerno meke stijene, ili kao otkopni rotacijski štitovi za
iskop nestabilnih jako razlomljenih polučvrstih trošnih stijena. TBM radi na način da tiska
okretnu bušaču glavu na čelo iskopa, a po njoj su raspoređeni određeni alati-rezači. TBM
obavlja istovremeno niz radnih operacija, kao što je iskop stijene, zahvatanje iskopanog
materijala te njegovo premještanje kroz TBM i punjenje transportnih sredstava iza sebe.
Tvornica betona (betonara) - postrojenje za proizvodnju svježeg betona. Dijelovi betonare
su: silosi ili pregrade za kamenu sitnež, odnosno cement, transportna oprema (pumpe,
bagerski krakovi, dodavači, skip-uređaji, transportne trake, itd.), oprema za mjerenje i
vaganje, mješalica za beton, pogonska oprema, te oprema za prenos i upravljanje. Mogu biti
srednje velike, uglavnom u vodoravnoj ravni, ili velike uspravne toranjske tvornice betona.
Crpka (pumpa) za beton je dio opreme gradilišnog transporta svježeg betona njegovim
guranjem kroz cijevi. S obzirom na način guranja svježeg betona, razlikujemo klipne i
rotirajuće pumpe. Također mogu biti: vučene na točkovima, samohodne (autopumpe za beton)
i prenosive pumpe na postolju. Sastavni dio svake pumpe je: cijev, račve, koljena, spojnice i
kugle za čišćenje cijevi. Pumpe guraju beton vodoravno nekoliko stotina metara, a onda
uspravno nekoliko desetina metara.
Mješalice za beton - oprema za proizvodnju mješavine svježeg betona.
Mogu biti: samostalne (priručne, vučene) manje i srednje velike mješalice, zatim samostalne
veće pokretne samohodne i vučene mješalice ili mogu biti sastavni dio složenih proizvodnih
postrojenja.
U smislu načina miješanja sastojaka betona rade ili slobodnim padom-gravitacijske mješalice
za beton ili prisilnim putem pomoću okretnih lopatica-prisilne mješalice za beton.
Gravitacijske mješalice za beton mogu biti sa čvrstim uspravnim bubnjem ili okretnim
bubnjem. Primjenjuju se uglavnom za miješanje krupnozrnih betona ili kao male priručne
mješalice.
U tvornicama betona koriste se najčešće prisilne mješalice za beton koje miješaju sastojke
svježeg betona u bubnjevima pomoću sistema okretnih lopatica.
Dijele se na:
1. prisilne mješalice sa uspravnom osi okretanja lopatica,
2. prisilne mješalice sa vodoravnom osi okretanja lopatica (posebna podvrsta tih
mješalica-pužne mješalice za beton).
Vodoravne prisline mješalice koriste se za miješanje krupnozrnih betona ili vrućeg
asfaltbetona.
7
razvrstavanje i pakiranje, zatim uskladištenje savijenog betonskog željeza te njegov utovar za
odvoz.
Tunelski betonski voz - predstavlja opremu za transport i ugradnju svježeg betona u
tunelima. Omogućava neprekidnu izvedbu betonske obloge, posebno u dugim tunelima.
Sastoji se od dva dijela: voz sa mješalicama za transport suhe smjese ili svježeg betona, te
tehnološke cjeline koju čine betonska pumpa, tunelska teleskopska oplata dužine do 100 m, te
vibratorske stanice za pogon vibratora.
Asfaltna baza - složena tehnološka oprema za proizvodnju vrućih asfaltbetonskih mješavina.
U smislu načina rada mogu biti s cikličnim ili neprekidnim miješanjem sastojaka.
Finišeri u izvedbi sa gusjenicama ili sa gumenim točkovima, služe za nanošenje u slojevima
asfaltnih i betnoskih zastora cestovnih saobraćajnica, pista i sl.
Kuhala za lijevani asfalt, koheri– oprema za priređivanje lijevanog asfalta na licu mjesta
njegove ugradnje. Sastoji se od pokretnog kotla u kojem se vrši zagrijavanje i miješanje
asfaltne mješavine. Mogu biti na kamionskom podvozju ili na postolju sa točkovima.
Utovarivač - transportno sredstvo namijenjeno za utovar i prenos sipkih materijala. Može biti
standardni (podvozje na gumenim točkovima), utovarivači na gusjenicama, bager utovarivači,
teleskopski, tunelski i miniutovarivači, itd.
Tunelski utovarivači - posebna vrsta mašina za utovar i prenos svih vrsta sipkih materijala u
skučenim podzemnim prostorima. Mogu biti dizelski, električni, hidraulični, ili na zračni
pogon.
Miniutovarivači - mali robusni, vrlo pokretljivi i na mjestu okretljivi utovarivači na gumenim
točkovima, namijenjeni za utovar i prijenos svih vrsta materijala.
8
Dozeri, buldozeri - građevinske mašine za masivni iskop tla i trošne stijene struganjem, te
njihov transport guranjem i grubo planiranje sipkih i kamenih materijala. Rad dozera
učinkovit je i do 100 m. Njegovo podvozje je najčešće na gusjenicama, na koje je s prednje
strane naslonjen radni alat (nož dozera). Sa zadnje strane dozer može imati riper (rijač) koji
omogućava iskop. Dozeri na točkovima se rijetko koriste. Koriste se i za vuču drugih mašina,
prevoz teške opreme i kao cjevopolagači. Dozer-skrejper je kombinacija skrejpera (povišen
dozer koji ima umjesto noža košaru) i dozer-utovarivača. Kompaktor je oblik dozera na
gumenim točkovima, na koje su navučeni plaštevi valjka s bodljama.
Dozer-utovarivač ima utovarnu lopatu sličnu nožu dozera, a pozadi ima riper (rijač). To je
kombinacija dozera i utovarivača na gusjenicama. Koristi se za zemljane radove.
Rijač (riper) je alat za razrahljivanje i razaranje sraslog tla ili trošne stijene. Oblika je
izduženog uskog rala (sličnog polusavijenom, razmjerno dužem klinu) koje se utiskuje i
provlači kroz tlo ili stijenu. Učvršćuje se uglavnom zglobno sa stražnje strane najčešće
dozera, zatim dozer-utovarivača i grejdera. Može bit jednostruk, dvostruk ili trostruk u smislu
broja rijača. S obzirom na okretanje (podizanje odnosno spuštanje) u odnosu na ravan
učvršćenja, rijač može biti okretni ili usporedni te njihova kombinacija.
Nož dozera - osnovni radni alat dozera smješten na njegovom podvozju s prednje strane.
Može biti:
1. zaobljen i sa strane zatvoren -tzv. U-nož-za iskop tvrdog tla i kamenih materijala,
2. ravan -tzv. S-nož-za razastiranje i planiranje sipkih materijala, može se zakretati i
podizati u svim ravnima,
3. u obliku rešetke-tzv. V-nož -za čišćenje terena od grmlja i drveća.
Damperi su velika i snažna vozila za autoprevoz sipkih tereta. Imaju posebno oblikovan i
ojačan sanduk koji se može dizati unazad i time se vrši istovar. Najviše se koriste zglobni
damperi.
Minidamper - mali robusni damperi za prijevoz sipkih materijala unutar gradilišta. Kreće se
također i po gusjenicama.
Zglobni damper - građevinsko vozilo sa radnim i konstrukcijskim obilježjima velikih
dampera što se tiče robusnosti i snage. Podvozje sanduka dampera zglobno je vezano s
prednjim podvozjem koji nosi motor i kabinu vozača. Zglobna veza zajedno sa pogonima na
svim osovinama omogućava ovim damperima veliku prilagodljivost raznim nepogodama
podloge po kojoj se kreću.
Gusjenice - dio postolja velikog dijela standardnih građevinskih mašina (dozera, bagera,
bušilica…), transportnih sredstva (posebno dampera tj. minidampera) te složenih mašina i
postrojenja (glodalice, finišeri, pokretne drobilane itd.) za olakšano kretanje po svim vrstama
podloga posebno slabonosivih, klizavih i neravnih terena. Omogućavaju sporo kretanje a time
veliku snagu prilikom iskopa. Gusjenice su sklop neke vrste beskrajnog lanca koji se (o)kreće
9
po čeličnim točkovima vodilicama. Na lancu se nalaze učvršćene pločice koje se manjim
dijelom međusobno preklapaju.
Rotofrazer (pluvimikser) je mašina za usitnjavanje zemljanih materijala koji se koristi i za
miješanje gline ili kamene sitneži s nekim vezivom kod izvedbe stabiliziranih nosivih slojeva
ili kod stabilizacije podtla. Rotofrazer čini traktorska osnova, uglavnom sa gumenim
točkovima, rjeđe gusjenicama, na koju je s prednje strane ovješeno prema dolje otvoreno
korito.
Dodavači-dozatori su manji oblici transportnih sredstva za neprekidno dodavanje sipkih
materijala uz istovremeno mjerenje količine dodavanja. Rade se na razne načine: kretanjem
naprijed-nazad, njihanjem i vibracijom te tresenjem elektromagnetskim putem. Ovdje
ubrajamo i transportne trake.
Transportna traka - predstavlja opremu za neprekidni prenos uglavnom sipkih materijala, te
krupnozrnog betona. Sastavni je dio mnogih složenih postrojenja (asfaltne baze,
automješalice, tvornice betona, drobilane, glodalice, finišeri, tunelski utovarivači, itd.). Traka
je uglavnom gumena, rjeđe metalna, širine do približno jedan metar. U nekim slučajevima
protežu se do nekoliko kilometara pri prenosu zemljanih ili kamenih materijala iz
kamenoloma u pogone za preradu.
Nabijala- razmjerno mali priručni strojevi za zbijanje manjih količina zemljanih i sitnijh
kamenih materijala u skučenim prostorima.
Dijele se na:
1. skakavce ili žabe- nabijanje izvode sporijim ili bržim udarima, ne kreću se a
pridržavaju se ručno prilikom odskakivanja,
2. vibroploče- zbijanje izvode vibracijom, samostalno se kreću usljed inercije
prouzrokovane vibracijom uz ručno usmjeravanje.
Valjci - mašine za zbijanje valjanjem većih masa zemljanih i kamenih materijala, krupnozrnih
betona te asfaltnobetonskih zastora. Mogu biti vučeni ili samohodni. U smislu konstrukcije
odnosno materijala te oblika obloge dijele se na glatke valjke, ježeve i valjke gumenjake.Vuča
je pomoću dozera koji vuku više valjaka. Posebna vrsta valjaka su kompaktori.
10
Kompaktor - posebna vrsta samohodnih valjaka odnosno dozera ili utovarivača na gumenim
točkovima. Na gumene točkove kompaktora navučeni su plaštevi valjka s bodljama pa je on
također posebna vrsta valjaka-ježeva. To je univerzalna građevinska mašina jer sa prednje
strane ima dozerski nož ili utovarnu lopatu. Koristi se uglavnom za razastiranje, grubo
planiranje te zbijanje glinovitih materijala, posebno otpadnog materijala na odlagalištima
smeća.
Tandem (vibracijski) valjak - vrsta samohodnog valjka sa dva glatka valjka koji služe i za
kretanje i za zbijanje ili statičkim načinom ili putem vibracija. To su valjci koji pri valjanju
asfaltbetonskih zastora zamjenjuju dva korištena valjka: kao prvo, teški statički valjak za
početno zbijanje i, kao drugo, laki statički valjak za završno zaglađivanje.
Valjak gumenjak - vrsta samohodnog valjka na gumenim točkovima .Zbija u smjeru kretanja
i okomito na smjer kretanja gumenih točkova. Može zbijati i putem vibracija.
Kompresori-oprema za proizvodnju komprimiranog zraka.
Prema načinu rada dijele se na:
1. klipne- koriste se za proizvodnju velikih količina zraka visokog pritiska,
2. rotacijske i
3. vijčane- ravnomjernu proizvodnju manjih količina zraka nižeg pritiska (pokretni
građevinski kompresori)
11
Izbor mašina i tehnološke opreme odnosno planiranje mašinskog rada i odgovarajućih radnih
učinaka mora biti takav da odabrane mašine i tehnološka oprema te njima pripadajući učinci
daju najmanje troškove učinaka po jedinici kvalitetnog proizvoda ili usluge.
Pojedinačni direktni trošak mašinskog rada (ts) dobije se tako da se cijena koštanja radnog
sata mašine (ckrss) pomnoži sa normom vremena (N):
ts = ckrss * N
pri čemu je:
N=1/U
gdje je (U) norma učinka ili učinak građevinske mašine.
Povećanje radnih učinaka smanjuje u jednom dijelu ukupne troškove građenja.
Kako bi se mogla usvojiti ili primijeniti odgovarajuća metodologija utvrđivanja radnih
učinaka građevinskih mašina i transportnih sredstava treba prvo utvrditi šta je učinak, koje
vrste učinaka postoje i kako se pristupa njihovom planiranju odnosno proračunu.
Ne treba se opterećivati proračunom radnih učinaka složene građevinske mehanizacije
postrojenja (drobilane, tvornice betona, asfaltna postrojenja…). Takva postrojenja su
unaprijed izrađena za određeni proizvodni učinak koji se uzima kao njihov osnovni instalirani
ili nazivni učinak (U0).
Nema potrebe računati učinak transportnih sredstava koja kontinuirano rade kao što su pumpe
za vodu, transportne trake, betonske pumpe itd.
Za praktične potrebe treba proračunati pojedinačne učinke standardnih građevinskih mašina i
transportnih sredstava koja ciklično rade i na čiji rad najveći uticaj ima "ljudski faktor"
(mašine za zemljane radove - dozeri, bageri, skrejperi, utovarivači, kamioni kiperi i damperi,
donekle valjci i grejderi, te neke vrste dizalica).
KAPACITET I UČINAK OPĆENITO
Pod kapacitetom podrazumijevamo tehničku sposobnost izvršenja učinaka, odnosno usluga i
materijalnih proizvoda. Postoje različite kategorije kapaciteta (najveći, nominalni, tehnički
provedivi, "teorijski", idealni, projektirani, procesni, instalirani, organizacijski, kvalitativni,
tehnički, proizvodni, ekonomski, troškovni, normalni, izvodljiv itd.)
Kapacitet se izražava općenito kao obim neke proizvodnje (Q) u jedinici vremena (T)
ostvarenja tog obima proizvodnje: K=Q/T
Kapacitet je također iskazan kao "sposobnost izvršenja učinaka" što nam omogućava da se
učinak utvrdi kao količina kvalitetnog proizvoda u jedinici vremena.
Pojedinačni satni učinak “U” standardnih građevinskih mašina računa se tako da se količina
mogućeg učinka radnog dijela mašine (Qc) odnosno količina učinka po jednom radnom
ciklusu pomnoži sa brojem ciklusa (nc) koji mašina napravi u razmatranom vremenu:
U=nc*Qc
U=(60/tc)*Qc; gdje je (tc) vrijeme jednog ciklusa u minutama.
12
Količina učinka građevinskih mašina po jednom ciklusu (Qc) izražava se ili kao masa (tona)
ili kao zapremina (m3) ili na neki drugi način (m2, m1, kom itd). Ukoliko se učinak izražava
kroz zapreminu, količina učinka po jednom ciklusu (Qc) dobije se tako da se konstruktivna
zapremina (q) radnog dijela mašine (utovarna lopata bagera ili utovarivača, sanduk vozila ili
oprema za prihvat dizalice itd.) ispravi sa koeficijentom punjenja (kpu) za pojedinu vrstu
materijala: QC=q*kpu
Učinak mašina za zemljane radove izražava se ili kao učinak "sraslo" (odnosi se na
neiskopano prirodno tlo ili stijenu) ili kao učinak "rastresito" (odnosi se na iskopani
materijal). U tome je slučaju količina učinka po jednom radnom ciklusu slijedeća:
Qc = q * kpu * kr (m3 "sraslo")
Qc = q * kpu (m3 "rastresito") ;
pri čemu je kr tzv. koeficijent rastresitosti.
Koeficijent rastresitosti je obrnuto proporcionalan od rastresitosti: kr=1/R
UČINCI STANDARDNIH GRAĐEVINSKIH MAŠINA
Pri izboru i planiranju rada standardnih građevinskih mašina i transportnih sredstava
razmatraju se tri temeljne kategorije radnih učinka:
1. temeljni tehnički učinak mašine "Ut" (to je najveći mogući tehnički ili tzv. "teorijski"
učinak građevinske mašine u idealnim uslovima rada na idealnoj putanji rada sa idealnim
obilježjima materijala),
2. planski učinak mašine "Up" (to je planirani učinak za pretpostavljane uslove rada
građevinske mašine pa se često naziva potrebni "praktični" učinak),
3. mjereni učinak "Um" prilikom korištenja mašine.
Umanjenje "teorijskog" učinka mašine (Ut) prilikom proračuna planskog učinka (Up) provodi
se pomoću koeficijenta ispravke "teorijskog" učinka (ki) odnosno:
Up=ki*Ut ; pri čemu se najčešće pretpostavlja da je ki≤ 1,00.
Koeficjent ispravke "teorijskog" učinka (ki) jednak je:
ki = ko * kp ; gdje je:
- "ko" proizvod općih koeficijenata korekcije "teorijskog" učinka i on je isti za sve mašine
koji rade u okviru nekog tehnološkog procesa ili gradilišta (tzv. opći koeficjent korekcije
"Ut").
- "kp" je proizvod posebnih koeficijenata korekcije "teorijskog" učinka i on se pretpostavlja
različit za pojedine vrste mašina koje rade u okviru nekog tehnološkog procesa ili gradilišta
(tzv. posebni koeficjent korekcije "Ut").
Opći koeficjent korekcije (ko) "teorijskog" učinka obuhvata tri temeljne kategorije faktora:
- organizaciju i upravljanje odnosno rukovođenje radovima te stanje gradilišta i radova,
- iskorištenje radnog vremena mašinskog rada,
- starost, dotrajalost ili stanje u smislu održavanja mašine
Pa tako imamo da je:
ko = kog * krv * kds ; gdje je:
- "kog" - tzv. koeficjent organizacije mašinskog rada,
13
- "krv" - tzv. koeficjent radnog vremena,
- "kds" - tzv. koeficjent dotrajalosti strojeva.
Koeficijent korekcije radnog vremena (krv) daje odnos između planiranog efektivnog
radnog vremena i mogućeg ukupnog radnog vremena mašine.
Koeficijent dotrajalosti mašine (kds) omogućava planiranje vrijednosti pojedinačnog učinka
stroja na osnovu pretpostavke njegove pouzdanosti.
Koeficijent spremnosti (koeficijent gotovosti) koji pokazuje koliko je mašina ovisna o
godinama njene starosti, spremna odnosno pouzdana za rad. U slučaju ovdje razmatrane
metodologije utvrđivanja planskog učinka on je nazvan koeficjentom dotrajalosti mašine (kds)
i dobija se:
kds = m/( l + m ) l = 1/ t-ks m = 1 / t-ps
gdje je:
- "l" učestalost kvarova mašine,
- "m" učestalost popravaka mašine,
- "t-ks" očekivano vrijeme do kvara mašine odnosno očekivano vrijeme spremnosti mašine
za rad,
- "t-ps" očekivano vrijeme potrebno za popravak.
Uvođenjem koeficjenta dotrajalosti (kds) planirani učinak (Up) standardne građevinske mašine
koja ciklično radi proračunava se tako da je:
Up = ko* kp * Ut Up = ko* Uo Up = (kog * krv * kds) * kp * Ut
Posebni koeficijent ispravke "teorijskog" učinka (kp) odnosi se na pojedine vrste standardnih
građevinskih mašina i obuhvata faktore koji uzimaju u obzir uticaj neposredne okoline i
materijala na njihov rad.
Posebni koeficjenti korekcije (kp) "teorijskog" učinka (Ut) kod proračuna učinka transportnih
sredstava se uglavnom ne uzima u obzir jer stanje materijala koje se prenosi bitno ne utiče na
njihov radni učinak. Manevarske sposobnosti transportnog sredstva su također njegove
temeljna radna obilježja koja mu omogućavaju traženu tehničku učinkovitost u radu.
Kod proračuna radnog učinka transportnih sredstava, planski učinak je slijedeći:
Up = kog * krv * Ut (t/sat) ili (m3/sat) ili (kom/sat) K
Koeficjent punjenja (kpu) se može kao faktor proračuna pojedinačnog planskog učinka
smjestiti među posebne koeficijente ispravke "teorijskog" učinka ili ga se može uključiti u
"teorijski" učinak na taj način da se uzme prilikom proračuna količine odnosno mase učinka
po jednom ciklusu: Qc = q * kpu.
q - konstruktivni obim, odnosno masa zahvata radnog dijela,
kpu - koeficijent punjenja.
UČINAK DOZERA SA GUSJENICAMA
Jedan karakteristični ciklus dozera se sastoji od:
- iskopa - ti
14
- guranja - tg
- razastiranja ili planiranja - tr
- manevara (prilikom polaska i povratka) - tm
- povratka - tp
tc= ti + tg + tr + 2*tm + tp
Dužinu povratka računamo kao zbir dužina iskopa, guranja i razastiranja, koje zajedno čine
dužinu rada.
Teorijiski učinak ćemo izračunati prema formuli Ut=(60/tc) *Qc , gdje nam Qc zavisi od toga
u kakvom stanju se nalazi materijal i bit će jednak:
Qc = kpu * q * kr - za tlo u samoniklom stanju
Qc= kpu * q – za tlo u rastresitom stanju
kpu = kn*kg
kn – koef. noža dozera zavisi od težine iskopa
kg – koef. gubitaka materijala ispod dozera koje se događa tokom guranja, i računa se prema
formuli kg = 1 – 0,005 * lg.
Praktični učinak ćemo izračunati prema formuli Uo=Ut*ko*kp, gdje koeficijent kp zavisi od
vlažnosti materijala, radnog prostora i nagiba terena; koeficijent ko zavisi od organizacije,
efektivnog radnog vremena i dotrajalosti mašine.
UČINAK HIDRAULIČNIH BAGERA S JEDNOM LOPATOM
Na radni učinak ovih bagera posebno utiče ugao njegova okretanja od položaja zahvata
materiajala do položaja istovara iz lopate.
Vrijeme jednog ciklusa "tc" rada hidrauličnog bagera sa jednom lopatom ide najviše do jedne
minute. Vrijeme ciklusa najviše zavisi od težine samog iskopa, to jest dubine iskopa, veličine
bagerske lopate i uglaokretanja bagera.
Up = ki * Ut (m3/sat - "sraslo"ili "rastresito" ovisno o Qc)
ko = kog * krv * kds
kp = kvm * krp * kuv * kkz
Ut = nc * Qc
nc = (60 / tc) (tc u minutama)
Qc = kpu * q * kr (obim za učinak izražen "sraslo")
Qc = kpu * q (obim za učinak izražen "rastresito") .
"q" konstruktivni obim lopate
"kvm" koeficjent vlažnosti materijala
"krp" koeficjent radnog prostora
"kuv" koeficjent utovara u vozilo
"kkz" koeficjent radnog ugla zaokreta bagera
15
UP = kiUt (m3/h ) k i = ko kp ko = kogkrvkds
kp = kvm krp kuv Ut = nc Qc nc = 60/tc Qc = kpu q
q - konstruktivni obim utovarne lopate utovarivača.
Koeficijenti ispravke teorijskog učinka su većim dijelom kao kod bagera.
kvm - koeficijent vlažnosti materijala
krp - koeficijent radnog prostora
kuv - koeficijent utovara u vozilo
U načelu vrijeme jednog ukupnog ciklusa tc rada utovarivača ide najviše do 1,5 min.
UČINAK GREJDERA
Grejder radi ciklički međutim ti su ciklusi uglavnom nejednaki i što se tiče vremena odvijanja
i što se tiče dužine rada. Zbog ovoga se radni učinak računa tako da se temeljni tehnički
teorijski učinak računa sa pretpostavkom kontinuiranog rada grejdera U = F v.
Učinak grejdera pri obradi površine (nasipanju):
UP= kiUt (m2/h ) ki = ko kp ko = kogkrvkds
kp = kvm krp Ut = (lr lp) / n
Koeficijenti ispravke teorijskog učinka:
kvm _ koeficijent vlažnosti materijala
krp - koeficijent radnog prostora
Prethodno proračunato radno vrijeme se odnosi na ukupni broj prolaza grejdera n prilikom
radnog zahvata ili postupaka na obradi neke duge površine (ili dionice rada određene dužine)
ukupne širine lu. Uz pretpostavku određenog broja prijelaza grejdera nlr po širini njegova
radnog zahvata lr potrebnog za potpunu obradu površine, broj prolaza n grejdera je slijedeći:
16
n = [ lu / (lr - lp)] * nlr gdje je
- n (ukupni) broj prolaza grejdera na obradi neke dugačke površine
- lu ukupna širina dugačke površine ili dionice rada određene duljine
- lr radna širina zahvata daske
- lp širina preklopa po zahvaćenim širinama prijelaza (do 50 cm)
- nlr broj prijelza grejdera po širini njegova radnog zahvata.
Samohodni valjak u načelu radi ciklično. Međutim, ti su ciklusi uglavnom nejednaki i što se
tiče vremena odvijanja i što se tiče dužine rada. Zbog toga se radni učinak samohodnog valjka
računa na pretpostavci kontinuranog rada valjka – slično kao kod grejdera.
Up = ki * Ut (m3/sat)
ki = ko * kp
ko = kog * krv * kds
kp = krp
Ut = ( v * lv * h * 1000) / n
gdje je posebni koeficjenti ispravke "teorijskog" učinka "krp" koeficjent radnog prostora.
Proračun "teorijskog" učinka obuhvata slijedeće parametre:
- v pretpostavljena prosječna brzina rada odnosno kretanja valjka (km/sat)
- lv širina valjanja (to je konstruktivna širina valjka)
- h visina sloja zbijanja
- n broj prelaza valjka.
UČINAK SKREJPERA
Ukupna dužina transportnog puta dijeli na dionice koje se međusobno razlikuju po pojedinim
obilježjima što se tiče stanja podloge (otpora kotrljanja) i nagiba (otpor uspona). Vrijednost
otpora uspona može biti pozitivna (za kretanje mašine po istoj dionici uzbrdo) ili negativna
(za kretanje mašine po istoj dionici nizbrdo).
PRORAČUN UČINKA SKREJPERA:
Up = ki * Ut (m3/sat - "sraslo"ili "rastresito" ovisno o Qc)
ki = ko * kp
ko = kog * krv * kds
kp =krp
Ut = nc * Qc
nc = (60 / tc) (tc u minutama)
Qc = kpu * q * kr (obim za učinak izražen "sraslo")
Qc = kpu * q (obim za učinak izražen "rastresito") .
17
- bušotine (šupljina u stijeni određene dužine, nagiba i promjera) u koju se stavlja
- ekspoziv (tvar koja pod djelovanjem topline ili udara u vrlo kratkom vremenu oslobađa vrlo
veliku energiju) i tako se dobija
- mina (bušotina napunjena eksplozivom i opskrbljena inicijalnim sredstvom za aktiviranje
eksploziva udarom i toplinom).
Određeni broj mina raspoređen po nekom pravilu u stijenskoj masi daje minsko polje.
UČINAK BUŠILICA
Na ukupnu učinkovitost bušenja za potrebe miniranja nekog stijenskog masiva utiču:
- ukupna (mikro, makro) strukturna i fizičko mehanička obilježja stijene i kamena u njoj,
- odabrane, planirane ili zadane veličine osnovnih parametara bušenja odnosno bušotina
(promjer, dužina, nagib, razmak, raspored),
- tehnička i tehnološka obilježja opreme i pribora za bušenje,
- izvježbanost (školovanost, vještina) bušača.
Na bušenje posebno imaju utjecaj neka fizičko-mehanička svojstva stijena i kamena u njoj
kao:
- Tvrdoća (otpor stijene ili kamena na prodiranje alata),
- Čvrstoća (otpor stijene ili kamena na statičko djelovanje alata),
- Žilavost (otpor stijene ili kamena na dinamičko djelovanje alata)
Bušenje stijene (u smislu načina neposrednog djelovanja samog alata na stijenu) može biti
dinamičko (drobljenje stijene udarom alata) i statičko (mrvljenje ili rezanje stijene okretanjem
pritiskom alata). U minerskim radovima za potrebe građenja u stijeni uglavnom se primjenjuje
udarno bušenje stijene koje obuhvata istovremeni ili uporedni udar na alat za bušenje sa
djelomičnim zakretanjem alata za bušenje.
Kao oprema za udarno bušenje u svrhu minerskih radova za potrebe građenja koriste se
uglavnom vanjski udarni buša
i čeki
i sa odgovarajućim priborom (alatom) za bušenje koji neposredno razaraju stijenu.
Planirani radni učinak bušenja bušaćih čekića računa se pojednostavljeno na slijedeći način:
Up(bušenja ) = k x Ut(bušenja)
k = ko x kpb
ko = kog x krv x kds - opći koeficjent korekcije brzine prodiranja
kpb = k1 x k2 x k3 x k4 x k5 - posebni koeficjent korekcije brzine prodiranja,
k1 - koeficjent prostora
18
Ciklični rad nekog zglobnog dampera u zemljanim radovima obuhvata utovar vozila, manevar
i kretanje punog vozila, zatim njegovo manevrisanje prije istresanja materijala, samo
istresanje, manevrisanje i povratak praznog vozila.
Učinak kamiona kipera i dampera kao vozila koja ciklično rade uglavnom proizlazi iz njihove
brzine kretanja ali u odnosu na masu korisnog tereta koji prevoze. Brzina kretanja i masa
korisnog tereta vozila ovisni su o njegovoj vučnoj snazi odnosno snazi njegovog pogonskog
motora. Veće i jače i masivnije vozilo vozi više tereta ali ima i snažniji motor.
Na vučnu snagu vozila koja zavisi od snage motora vozila utiče:
- nadmorska visina,
- toplina zraka,
- istrošenost dijelova pogonskog motora,
- otpori transmisije.
Na vučnu silu vozila koja zavisi od vučne snage vozila utječu razni otpori, npr.:
- otpor kotrljanja,
- otpori uspona, zraka, tromosti vozila, klizanja.
Vučna sila vozila koja zavisi od njegove vučne snage mora biti veća od svih navedenih otpora
zajedno.
Vučna sila vozila je proporcionalna snazi motora vozila a obrnuto proporcionalna brzini
kretanja vozila. Što je niža brzina kretanja vozila to ono može savladavati sve veće ukupne
otpore u njegovu kretanju.
UČINAK DAMPERA
Količina učinka po ciklusu (Qc) i vrijeme jednog ciklusa (tc) daju temeljni tehnički
(""teorijski"") učinak vozila (Ut). Vrijeme jednog ciklusa velikog kamiona kipera ili dampera
bilo bi:
gdje je
19
Vrijeme istovara uzima se od 0,5 do 0,7 min najviše 3 min.
Vrijeme manevara i izmjene vozila uzima se od 0,3 do 0,5 min najviše 5 min.
Vrijeme vožnje proizlazi iz prosječne odnosno najveće moguće brzine kretanja u pojedinoj
dionici (vmax).
Kao mjera ili parametar prenosa vučne sile između točkova i podloge služi koeficjent trakcije.
Koeficjent trakcije kao parametar u proračunu brzine vozila nadomještava otpor kotrljanja
koji ustvari uzima u obzir stanje puta po kojemu se vozilo kreće.
20
vpp -prosječna brzina na čitavom putu u povratku praznog vozila
TORANJSKE DIZALICE
Toranjske dizalice su zbog svoje tehničke konstrucije i logistike rada ključna transportna
sredstva untrašnjeg tehnološkog ili gradilišnog transporta. Koriste se tri vrste toranjskih
dizalica:
1. Toranjske dizalice sa vodoravnom granum
Toranjske dizalice male nosivosti koriste se za prijenos lakih tereta kod manjih građevina.
Dizalice srednje nosivosti koriste se u visokogradnji, u građenju polumontažnim sistemima
predfabriciranih elemenata ili u montažnom građenju sa lakših predfabriciranim elementima.
Toranjske dizalice velike nosivosti koriste se u viskogradnji, industrogradnji, mostogradnji te
hidrogradnji velikih i visokih građevina svih oblika i sistema građenja te također i u
montiranju određenih vrsta opreme i sličnih resursa.
Up = ki * Ut (tona/sat )
ki = ko = kog* krv (kao kod vozila)
Ut = nc * Qc (tona/sat)
nc = 60 / tc (ciklusa /sat)
tc = tp + tdt + tot+ tkt + tst + ti + tdp + top + tkp + tsp (minute ili sekunde)
gdje je :
tp - vrijeme punjenja posude sa teretom
tdt - vrijeme dizanja tereta
tot - vrijeme okretanja tereta
tkt - vrijeme vodoravnog kretanja tereta
tst - vrijeme spuštanja tereta
ti - vrijeme istovara
tdp - vrijeme dizanja opreme za prihvat tereta
top - vrijeme povratnog okretanja
tkp - vrijeme povratnog kretanja opreme za prihvat tereta
tsp - vrijeme spuštanja opreme za prihvat tereta
21
Qc je količina odnosno masa korisnog tereta dizanog ili premještanog
po jednom radnom ciklusu (tc)
Qc = (N / fs) − P (t)
ili Qcmin = ((Nmin / fs) − P) ili Qcmax = ((Nmax / fs) − P)
gdje je N nosivost dizalice, fs sigurnost dizalice, P masa opreme za prihvat tereta, Qcmin
najmanja moguća masa korisnog tereta, Qcmax najveća moguća masa tereta, Nmin najmanja
nosivost dizalice, Nmax najveća nosivost dizalice.
22
Indirektni troškovi su zajednički troškovi koji ne predstavljaju neposredno trošenje u
građevinskoj proizvodnji nego predstavljaju posredne troškove. Dio se odnosi na troškove
organizacije građenja i gradilišta odnosno na troškove pripreme građenja i gradilišta te
također raspreme gradilišta kada nisu posebno plaćeni izvoditelju radova.
Indirektni troškovi građenja su:
1. Indirektni troškovi pripreme i raspreme građenja i gradilišta
a) troškovi tzv. pripremnih radova – koji nisu posebno plaćeni od strane investitora
(troškovi uređenja zemljišta na području gradilišta, troškovi izvedbe gradilišnih
saobraćajnica, troškovi dobave i izvedbe objekata i razvoda, troškovi dobave i
izvedbe objekta, troškovi dobave i izrade objekta smještaja i prehrane, troškovi
prevoza mašina, postrojenja i ostale opreme, troškovi montaže postrojenja,
troškovi opskrbe pitke vode, električnom energijom itd.
b) troškovi raspreme gradilišta
“Manager faktor”
Dodavanje ili raspodjela indirektnih troškova vrši se u dodatnoj kalkulaciji putem tzv. ključa
raspodjele indirektnih troškova na direktne troškove koji se popularno među građevinarima
nazivaju “faktor”.
U građevinskoj proizvodnji ili građenju gdje se planira izvedba većina radova sa također
većim učešćem živog rada (visokogradnja, zgradarstvo i sl.) primjenjuje se faktor na radnu
snagu fs.
Ugrađevinskoj proizvodnji ili građenju gdje se planira veće učešće strojnog rada
(niskogradnja, hidrogradnja, cestogradnja i sl.) primjenjuje se ključ raspodjele indirektnih
troškova u jediničnu cijenu koštanja preko ukupnih direktnih troškova materijala, radne snage
i strojnog rada ili tzv. “manager faktor” .
Pri računanju ključa raspodjele polazi se od činjenice koja pretpostavlja međusobnu analogiju
ukupnih troškova i jediničnih troškova. TJ. može se računati na način da je:
23
DT=(TM + TR + TS)
Gdje je: DT- ukupni direktni troškovi građenja
TM- ukupni direktni troškovi materijala
TR- direktni troškovi radne snage
TS- direktni troškovi strojnog rada
ts=css*Nvs=css*(1/U)=css/U
Ukoliko se:
jednokratni troškovi svake ponovne dopreme, montaže i probnog rada stroja i
postrojenja;
troškovi režije i uprave
troškovi kamata
jednokratni troškovi dobave, dopreme, instaliranja, probnog pogona, zajedno sa
nabavnom cijenom
uključe preko kalkulativne vrijednosti stroja KVS, koja obuhvata nabavnu vrijednost
stroja, kamate na kredit i jednokratne troškove u njegovu amortizaciju, onda u cijenu
koštanja radnog sata css čine:
troškovi stroja kao sredstva za rad:
-amortizacija;
-troškovi investicijskog održavanja;
-troškovi osiguranja;
-troškovi registracije
materijalni troškovi pogona stroja:
-troškovi tekućeg održavanja;
-troškovi habajućih dijelova;
24
-troškovi energije
troškovi radne snage (plata strojara).
Kalkulativnu vrijednost stroja (KVS) čini: tvornička cijena, kamate, jednokratni troškovi
nabave, troškovi davanja kod nabavne opreme.
25
Vrši se u tri dijela, bez obzira ko je subjekt izbora i o kojem se razdoblju izbora radi po
izvoditelju, i to kao:
1. Širi izbor građevinske mehanizacije (izbor vrste građevinske mehanizacije),
2. Uži izbor građevinske mehanizacije (određivanje veličine odabrane građevinske
mehanizacije) i
3. Konačni (završni) izbor građevinske mehanizacije (određivanje učinkovitosti odabrane
mehanizacije).
1.Širi izbor-obuhvaća određivanje (okvirne) vrste građevinskih strojeva i ostale strojno-
tehnološke opreme za potrebe građenja. To je u načelu izbor oblika ili vrste tehnike i
tehnologije građenja sagledavanjem:
- vrste i količine građevinskih radova (zemljani, betonski, složeni radovi, način temeljenja,
zaštita i osigurane radova...), =˃ analiza građevine vezano na:
- vrstu gradnje odnosno građevine (visokogradnja,
industrijska gradnja, niskogradnja, geotehnička građevina,
armirano-betonska građevina, montažna građevina...),
- tehničko-tehnološka obilježja građevine (veličina,
oblik, površina i visina, pružanje, cjelovitost odnosno
raščlanjenost pružanja...);
- organizacijske uvjete izvedbe građevinskih radova (prirodno, društveno okruženje,
urbanizam, broj gradilišta i radilišta, pristup građenju i resursima, potreba zaštite okoliša...)
=˃ analiza organizacije građenja;
- tehnoloških obilježja građevine u smislu moguće primjene vrste tehnike i tehologije
građenja =˃ „tehnološka analiza“ građevinskih radova (koja se zasniva na raščlanjivanju
građevine po vrstama radova i po dijelovima kao tehnološkim aktivnostima, transporta i
ugradnje gradiva, sklopova i ostalih materijalnih resursa) odnosno analiza tehnologije
građenja;
- vremena razdoblja građenja odnosno razdoblja izvedbe pojedinih vrsta radova =˃ analiza
vremena građenja.
Širi izbor također može obuhvatiti i promišljanje mogućih varijanti primjene raznih oblika i
vrsta tehnike, tehnologije i organizacije građenja za potrebe izvođenja razmatrane gradnje
odnosno građevine.
26
utvrditi troškove po jedinici proizvoda kroz jediničnu cijenu koštanja odnosno ponudbenu
(prodajnu) jediničnu cijenu.
Izbor mašina i planiranje rada građevinske mehanizacije je u načelu izbor i planiranje
visokoproduktivne tehnike i tehnologije građenja.
Postupak izbora mašina i planiranja rada mašina za potrebe građenja kroz tri dijela-širi,
uži i konačni izbor-uglavnom je iterativni postupak odnosno ponavlja se više puta dok se ne
dobije konačno ''optimalno'' rješenje. Stoga se pojednostavljeno (ali svakako ako je potrebno
''iteratvni'') izbor mašina i planiranje rada mašina može provesti na slijedeći način kroz deset
osnovnih dijelova odnosno faza izbora:
27
- Kameno brašno – dobija se daljim drobljenjem drobljenca ili kamene sitnježi
Kamena sitnjež osnovni je agregat bilo koje vrste betona i svojim svojstvima daje osnovne
karakteristike betonu.
Kamena sitnjež se također koristi za: izradu filterskih i drenažnih slojeva, zastora želj. pruga,
izradu nosivih slojeva kolovoznih zastora, izradu nasipa.
Granulometrijski sastav agregata za beton normiran je veličinom zrna, ili učešćem pojedine
frakcije u ukupnom sastavu agregata
Drobljenje kamenog materijala
Osnovni načini proizvodnje kamene sitnježi su drobljenje i sijanje, čime se oplemenjuju
krupnozrni materijali. Proizvodnja kamene sitnježi podrazumijeva:
- Samo sijanje uz moguće razmuljivanje ili pranje ukoliko imamo neželjene primjese
- Drobljenje s sijanjem krupno iskopanog materijala
Kamena sitnjež se drobi i sije u postrojenjima koja se zovu drobilane i separacije.
Ukoliko se drobljenje odvija u nekoliko stepeni, tada unutar drobilane postoji proces
drobljenja. U pogledu krupnoće zrna drobljenog materijala razlikujemo:
grubo drobljenje, srednje grubo drobljenje, sitno drobljenje, grubo mljevenje, sitno mljevenje,
i koloidno mljevenje.
Mehaničko drobljenje može biti drobljenje: pritiskom, udarom i gnječenjem.
Odabir načina drobljenja ovisi o:
- Porijeklu i vrsti kamena (fizičko mehaničkim svojstvima)
- Ulaznim obilježjima kamenog materijala (veličina, oblik usitnjenosti, sastav)
- Traženom stepenu drobljenja
- Učinku drobljenja
- Ekonomičnosti drobljenja.
-mlinovi
28
-početne ili primarne drobilice (najčešće se koriste čeljusne drobilice)
Čeljusne drobilice-najstarija vrsta drobilica koja se koristi za drobljenje svih vrsta kamenih
materijala.
Kružne drobilice drobe pritiskom pri cemu trenje ima veliku ulogu. Uglavnom se koriste za
drobljenje cvrstih, tvrdih i jako abrazivnih kamenih materijala. Primjenjuju se zbog svoje
ekonomicnosti, iz razloga malog utroska energije te habajucih dijelova. Obiljezje ovih drobilica je
da daju kvalitetnu drobljenu sitnez pa se primjenjuju kao sekundarne ili tercijarne drobilice odnosno
mlinovi. Dijele se na: a) drobilice s zrvnjom (koji moze biti konusni,sferni,disk), b) valjcaste
drobilice (jednostruke,dvostruke i trostruke drobilice).
29
napustiti proces drobljenja dok se zrna ne smanje na trazenu velicinu. Najcesce rabljeni su udarni i
kruzni mlinovi te celjusni granulatori.
Udarni mlin je udarna drobilica s resetkom na izlaznom dijelu koja nepromjenjljivim razmakom
sipki resetke određene mjere ogranicava velicinu izlaznog zrna na mjeru drobljenja koja omogucava
prolaz zrna kroz resetku.
Sijanje je mehanički postupak propuštanja kamene sitneži kroz otvore različitih prečnika .
U smislu oblika plohe sijanja postoje : ravna i okrugla sita. Ravna sita dijele se na :
Rešetaljke – sastoje se od uzdužnih propusnih rebara ; Sita u užem smislu – su pletiva, koja
se sastoje od otvora različitih prečnika. Okrugla sita su u glavnom zakrivljena na krajevima,
na koje se sipa materijal po plohi i vrši sijanje.
Sita kao cjelovite konstrukcije, mogu biti : vodoravna i kosa sita. Vodoravna i kosa sita sita
sa ravnim plohama sijanja sastavni i su dio lako demontažnih i prenosivih drobilana koje se
koriste na gradilištu. Kod kosih sita sijanje se vrši :
- slobodnim padom (klizanje materijala po plohi) – viseća sita
- tresenjem – vibracijska sita
Kod vodoravnih sita imamo posebnu vrstu, rezonantna sita gdje se sijanje vrši uz pomoć
vibracije.
Sita kao ukupna konstrukcija mogu imati jednu ili više ploha sijanja (jedno,dvo,tro... -etaža
sita). Sito mreže manjeg otvora je uvijek ispod onog mreže većeg otvora. Mreže sita mogu
imati čelične, plastične ili gumene mreže.
Drobilane su manja lako i brzo demontažna, prenosiva ili pokretna postrojenja. Ova
tehnološka koncepcija se sastoji iz više uređaja : bunkeri, dodavači, rešetaljke, drobilice, sita,
mlinovi, transportne trake i ostalu opremu.
Trodjelna proizvodno-tehnološka koncepcija dobilane : U prvom dijelu se sprovode
sljedeće operacije :
- prihvat kamenog materijala
- grubo sijanje materijala radi izdvajanja jalovine
- primarno drobljenje kamenog materijala
U drugom dijelu izvode se :
- djelomično predsijanje radi odvajanja kamene sitneži
- djelomično drobljenje ili mljevenje kamene sitneži
U trećem dijelu vrši se :
- završno sijanje
- pranje kamene sitneži
- nekad i dodatno mljevenje suvišnog dijela kamene sitneži
- odlaganje konačnog proizvoda
Neka postrojenja mogu biti manje složena i sadržavati samo prvi i završni dio. Polupokretna i
pokretna postrojenja mogu biti jednodjela, dvodjelna i višedjelna i kao takva po svojoj
proizvodno-tehnloškoj i logističkoj koncepciji nazivaju se i modularna postrojenja, tj. mogu
se slagati iz više strojeva i opreme.
30
konstrukcija od betona kao neke vrste umjetnog kamena.
Betoni u širem smislu su mješavine slijedećih osnovnih sastavnica (sastojaka):
1) Agregata kao mineralne sastavnice koja obuhvaća (drobljenu i sijanu) granuliranu kamenu
sitnež i koja zauzima oko 3/4 obujma betona pa kao takova obilježava bitna svojstva betona, i
2) Veziva koje povezuje tu kamenu sitnež. Kao vezivo kod ovdje razmatranih betona u užem
smislu služi cement koji pomješan s vodom putem kemijskog procesa (hidratacije) kristalizira
i pri tome povezuje i učvršćuje kamenu sitnež u nosivi stvrdnuti (očvrsli) beton kao oblik
umjetnog kamena.
Betonski radovi obuhvaćaju u načelu slijedeće tri faze:
1) Spravljanje (proizvodnja) svježeg betona,
2) Bilo vanjski bilo unutarnji gradilišni transport betona,
3) Ugradnja betona.
Spravljanje svježeg betona
Spravljanje svježeg betona ključni je dio ukupnog tehnološkog postupak betonskih radova
koji se često zove "apoteka" građevinarstva.
Spravljanje svježeg betona obuhvaća slijedeće postupke:
1) Uskladištavanje sastojaka kamena sitnež, cement, voda i možebitini dodaci),
2) Proizvodno-tehnološki transport sastojaka unutar postrojenja,
3) Mjerenje (vaganje, “doziranje”) sastojaka
4) Miješanje sastojaka.
Gravitacijske miješalice za beton- miješaju slobodnim padom sve vrste betona bez
ograničenja u pogledu krupnoće zrna. Osnovu strojne konstrukcije čini posebno oblikovani
okretni bubanj s posebno oblikovanim rebrastim "lopaticama" koje odižu mješavinu, te tako
omogučavaju njezin slobodni pad. Trajanje jednog radnog ciklusa miješanja je od oko 2 do
oko 5 min.
31
su u pogledu održavanja i pogona i sastavni su dio svih tvornica betona. Mogu biti
jednostruke valne miješalice (jedna vodoravna os valovito oblikovanih lopatica) i dvostruke
prisilne valne miješalice (dvije vodoravne osovine lopatica, suprotnog okretanja).
32
sijani šljunak, drobljena i sijana kamena sitnež te mješavina drobljenih i prirodnih kamenih
materijala.
Kao agregat asfaltbetona koristi se: kamena sitnež propisanog granulometrijskog sastava,
metamorfnog ili sedimentnog porijekla i drobljena kamena sitnež propisanog
granulometrijskog sastava, eruptivnog ili metamorfnog porijekla.
Način izrade asfaltnih mješavina-ove mješavine mogu biti napravljene vrućim, toplim i
hladnim postupkom posebice u smislu načina miješanja prilikom njihova sprvljanja, ali i u
smislu načina ugradnje, pri čemu te mješavine mogu biti:
-zagrijane(vruće ili tople) alfaltne mješavine na način da je ili zagrijana kamena sitnež i
zagrijano vezivo ili sitnež hladna, ali zagrijano vezivo ili zagrijana sitnež, ali hladno vezivo.
-hladne asfaltne mješavine hladne kamene sitneži i hladnog veziva
Obje vrste mješavina mogu se spravljati izvan mjesta ugradnje ili na mjestu ugradnje.
Asfaltne baze-za valjane asfaltbetone je svojstven vrući postupak njihove izvedbe i ugradnje.
Pri tome su:
-preporučene temperature skladištenja bitumena od oko 130° do 170°C
-preporučene temperature asfaltne mješavine na izlazu iz mješalice asfalnog postrojenja od
oko 130° d0 180°C
-preporučene temperature asfaltne mješavine na mjestu ugradnje od oko 130° do 170°C
Temeljno tehnološko obilježje asfaltbetona jest miješanje asfaltne mase, te ugradnja izmješane
mase. Stoga izvedba valjanih asfaltbetona podrazumijeva proizvodnju asfalne mješavine u
asfaltnim postrojenjima koje se nazivaju asfaltne baze. Asfaltna baza je složen sistem čiji je
cilj proizvodnja kvalitetne mješavine. Osnovni procesi prizvodnje su uskladištenje
sastavnica, mjerenje, zagrijavanje i miješanje.
Asfaltne baze mogu biti sa cikličkom i kontinuiranom mješalicom.
Asfaltne baze sa cikličkom mješalicom
Rad klasične asfaltne baze sa cikličkim načinom miješanja započinje sa punjnjem mješalice, zatim
slijedi miješanje i pražnjenjemu jednakim vremenskim intervalima , određene zapremine i sastava
asfaltne mase s obzirom na zapreminu samog bubnja (ciklički rad mješalice). Bitno je pomenuti da
ostali dio asfaltnog postrojenja ( izuzimajući mješalicu i transportni sistem) radi kontinuirano.
Ovaj tip asfaltnih baza je još uvijek najčešće korišten kod proizvodnje vrućih asfaltno-betonskih
mješavina. Ovaj proizvodni pogon se sastoji od sedam osnovnih proizvodno-tehnoloških
podcjelina:
1) sistem od više bunkera u obliku otvorenih silosa za skladištenje agregata
2) rotirajući bubanj za sušenje agregata ( blago nakošen )
3) filteri za izdvajanje punila iz prašine dobivene otprašivanjem u bubnju za sušenje
4) oprema za vruće sijanje zagrijanog agregata i miješanja sastavnih dijelova asfaltne
mase( uspravni elevator , višeetažno sito , ciklička miješalica)
5) oprema za skladište gotove asfaltnobetonske mješavine sa skip uređajem
6) rezervoari(kotlovi) bitumena i asfalta
7) oprema elektro-pogona i instalacija postrojenja.
Ključni dijelovi asfaltnih baza sa cikličkim načinom rada su: bubanj za sušenje agregata
(temp. 150 – 170 C) , sito za sijanje zagrijanog agregata i miješalica asfaltne mase.
33
U bubnju se zagrijava i vrši otprašivanje zagrijanog agregata kako bi se izvukle sve prašinaste
čestice kako kamenog tako i glinenog sastava. Bubanj za sušenje agregata radi na 'protustujnom
principu' (vruća plamena masa struji u jednom smjeru , a agregata se kreće u suprotnom smjeru).
Asfaltne baze sa kontinuiranim načinom miješanja
Tehnološki , jednostavnija i pogodnija zbog njihove pokretljivosti ; različitog su proizvodnog
učinka te je to razlog zbog kojeg su koncipirana kao lako demontažna prenosiva postrojenja.
Prednosti u odnosu na postrojenja sa cikličkim radom: niži troškovi nabavke ovih postrojenja,
manja potrošnja el. energije (nemaju sita i dodatne vage). Kontinuirana postrojenja se koriste u
slučaju:
-istog granulometrijskog sastava kamene sitneži tokom čitave proizvodnje ;
-odvojenog skladištenja i doziranja prije miješanja.
Postoje dva različita tehnološka načina miješanja vrućeg asfalt-betona:
I Asfaltne baze sa kontinuiranom miješalicom (koncept: asfaltna postrojenja sa posebnim
okretnim bubnjem za sušenje agregata i specijalnom opremom za kontinuirano miješanje
asfaltne mase)
II Asfaltne baze sa bubnjem tipa sušilica – miješalica ( koncept: asfaltna postrojenja kod kojh
je okretni bubanj ujedno i miješalica )
Asfaltne baze sa kontinuiranom miješalicom
Kontinuirane asfaltne baze su uglavnom manja poluokretna , lako premjestiva postrojenja
malog do srednjeg proizvodnog učinka. Za razliku od cikličkih asfaltnih baza obuhvataju šest
osnovnih proizvodno-tehnoloških podcjelina :
1) sistem od više bunkera u obliku otvorenih silosa za skladištenje agregata
2) rotirajući bubanj za sušenje agregata ( blago nakošen )
3) opremu za otprašivanje agregata u bubnju za sušenje
4) oprema za miješanje i skladištenje sastavnih dijelova asfaltne mase (strmi elevator ,
pužna miješalica , skladište gotove asfaltnobetonske mješavine)
5) rezervoari (kotlovi) bitumena
6) oprema elektro-pogona i instalacija postrojenja (komandna kućica).
34
6. sklop pokretne opreme za zbrinjavanje smjese izlaznih plinova i čestica iz bubnja
zajedno
s opremom za izvlačenje, transport i izdvajanje plinova
7. sklop opreme pokretnog skladišta gotove asfaltbetonske mješavine
8. oprema za elektro-pogon (elektro-instalacije) i za upravljanje radom postrojenja uključivo
“tzv. komandnu kućicu.
35
36
37