Jezero je (prirodno i umjetno) udubljenje na površini kopna ispunjeno vodom koja se prividno ne

kreće. Raširena su u svim klimatskim zonama na Zemlji. Obuhvaćaju površinu od oko 2 mil km².
Prema rasporedu na kontinentima, najviše ih je na području Sjeverne Amerike (2% površine), a
najmanje na području Australije i Južne Amerike (0,3%). Europa 0,6%, odnosno oko 500 000 prirodnih
i 10 000 umjetnih jezera, a najveće je Ladoško jezero (17 670 km²). Finska zemlja «deset tisuća
jezera» stvarno ih ima 80 000 – 100 000, obuhvaćaju 9,6% površine. Velika jezera Sjeverne Amerike
najveća su površina (246 481 km²) slatke vode na Zemlji. Kaspijsko jezero je površinom najveće (372
000 km²), ali je slano. Najviša jezera nalaze se na Tibetu (Tengri-nor ili Nam-tso na 4672 m). Najviše
plovno jezero je Titicaca (3812 m). Najnižu razinu vode ima Mrtvo more (-397 m). Limnologija je
znanost o jezerima.

Prema postanku udubljenja jezera se dijele na:

o Tektonska
o Erozijska
o Akumulacijska
o Umjetna

Prema trajanju ispunjenosti vodom jezera se dijele na:

o perenirenda jezera - udubljenja koja su stalno ispunjena vodom

o intermitirenda jezera - udubljenja koja su redovito, ali periodički ispunjena vodom
o epizodična jezera - udubljenja koja su povremeno ispunjena vodom, specifična jezera ove
grupe predstavljaju pustinjska jezera (šot u Africi, takir u Turkestanu, bair u Mongoliji)

Prema položaju u riječnoj mreži ili glavnoj tekućici (odnosno vodni režim) razlikuju se:

o riječna (protočna)
o izvorišna (odtočna)
o završna (dotočna)
o jezera bez pritoka i odviraka (bez površinskog otjecanja – bez odtočna)

Prema razini mora jezero može biti:

o depresija: u slučaju kad je udubljenje ispunjeno vodom u cijelosti ispod razine mora
o kriptodepresija: je jezero u kojemu je površina vode iznad, a dno udubljenja ispod razine
mora

Prema postanku općenito se razlikuju prirodna i umjetna jezera

Postanak jezera obuhvaća 4 faze:

o Nastanak i oblikovanje jezera – vegetacija nije prisutna

o Zrelo razdoblje jezera – u jezeru i na obalama se razvija vegetacija, jezero se puni s
anorganskim i organskim sedimentima, te suspendiranim materijalom
o Zarastanje jezera – jezero postaje močvara
o Izumiranje jezera – jezero u cjelini postaje močvara
Tijekom ljeta u jezerima se razvija izrazita temperaturna slojevitost (termička stratifikacija). U
vertikalnom presjeku izdvajaju se tri dijela:

o Epilimnion: sloj vode koji je izložen izravnom utjecaju atmosfere, te se približno jednako
zagrije. Debljina ovog sloja doseže i do 20 m. Preko epilimniona jezero razmjenjuje tvari i
energiju s okolišem.
o Metalimnion: prijelazni sloj vode u jezeru u kojem temeratura naglo opada (i do 10º C). Ovaj
sloj utječe na život u jezeru i spriječava izravan dodir s atmosferom. Različite je debljine i na
različitim dubinama, a može i u potpunosti nedostajati.
o Hipolimnion: najdublji sloj vode u jezeru s temperaturom od oko 4º C.

Termohidrodinamička svojstva: Za život u jezerima je značajno da li se izmjena vode vrši u cijelosti

jednom ili više puta

o Holomiktička jezera: izmjena vode se odvija se u cijelom volumenu jezera bar jednom tijekom
godine.
o Meromiktička jezera: izmjena vode je slaba i odvija se samo djelomično, do određene dubine.
o Polimiktička jezra: karakteristična su za tropski pojas.Voda se u njima miješa u potpunosti kao
posljedica velikog zagrijavanja tijekom dana i hlađenja tijekom noći. Karakteristična su za
savane i planinska tropska područja (npr. Viktorija i Albertovo jezero).
o Oligomiktička jezera: izmjena vode ne obavlja se pravilno – djelomično ili potpuno u kratkom
vremenskom razdoblju. Karakteristična su za područja vlažnih tropskih šuma.
o Amiktička jezera: tijekom cijele godine prekrivena su ledom. Karakteristična za polarna
područja.

Biološka podjela jezera

Razlikuju se:

o Oligotrofna jezera su siromašna hranjivim tvarima, te je njihova organska produkcija slaba.

Tijekom cijele godine u svim slojevima jezerske vode je velika količina otopljenog kisika. Zbog
skromne bioprodukcije prozirnost u jezerima je velika, a boja je modra do zelena. Ova jezera
su u pravilu dublja, bez plićina i sa strmijim obalama.
o Eutrofna jezera su bogata hranjivim tvarima (osobito fosforom i dušikom) i proizvodima
organske tvari. Pokazatelj trofičnih tvari (intenzivnost primarne produkcije) je vertikalna
raspodjela kisika. Zbog potrošnje njegove vrijednosti su manje u hipolimnionu, a zbog
truljenja nastaje fini mulj – sapropel. Procesima eutrofizacije pogoduju plitka jezera. Eutrofna
jezera postupno prelaze u močvaru, odnosno potpuno se zatrpavaju.
o Distrofna jezera su zbog velikih količina humusa smeđe boje. U dubljim dijelovima taloži se
mulj koji prelazi u treset.

Podjela živog svijeta u jezerima:

o Plankton: sitni biljni i životinjski organizmi koji lebde u vodi

o Nekton: organizmi koji se aktivo kreću u svim pravcima. Hrane se planktonima.
o Bentos: organizmi koji žive na jezerskom dnu.
UMJETNA JEZERA

Grade se zbog potreba suvremenog društva u svrhu: opskrbe vodom, izravnavanja riječnog režima i
zaštitu od poplava, rekreaciju i ribolov. Definiraju se kao spremnici za vodu nastali izgradnjom nasipa
ili upotrebom udubljenja na kojima se može održati voda

ZNAČENJE JEZERA:

o Važan regulator klime (tijekom zime – griju, a ljeti – hlade okolna područja) i otjecanja vode,
posebno na površini kopna (potrebe navodnjavanja)
o Važan izvor života (vodoopskrba posebno kod velikih gradskih naselja), značajan krajolik,
plovni put, posebno značenje za dobivanje HE (pokretači u HE, te hlađenje pogona TE i NE)
o Značajan izvor sirovina (Mrtvo more – 40 mlrd tona raznih soli)
o Turizam i rekreacija (osobito na područjima uz alpska jezera i Blatno jezero)