Normalizacija

Osnovni cilj relacionog modela podataka je da odgovarajuća baza podataka:

1. ne sadrži redundansu,
2. da se može jednostavno koristiti i mjenjati.

Normalne forme daju formalne kriterije prema kojima se utvrđuje da li model podataka
ispunjava predhodne zahtjeve.

Normalizacija je proces provjere uslova normalinih formi i po potrebi svođenje šeme

relacije na oblik koji zadovoljava iste.

Procesom normalizacije želi se razviti dobar model podataka tako da se iz nekog početno
zadatog modela podataka otklone slabosti (redundansa i problemi u održavanju).
Prije nego što detaljno opišemo normalne forme i proces normalizacije ukratko ćemo se
upoznati sa redundansom i značenjem pojma jednostavnog korištenja i mjenjanja baze
podataka.

Pod redundansom podrazumjevamo višestruko memorisanje iste informacije u

bazi podataka.

Cilj koji se teži dostići pri projektovanju baze podataka je eliminisanje redundanse
zbog niza negativnih posledica koje ona donosi. Višestruko memorisanje istog podatka dovodi
do povećanog korištenja memoriskog prostora i otežanog održavanja podataka.
Memorisanjem više kopija istih podataka možemo u nekim slučajevima smanjiti vrijeme
obrade podataka. Potpuno eliminisanje redundanse podataka u bazi podataka je skoro
nemoguće ostvariti. Ralan cilj pri projektovanju baze podataka je kontrolisana redundansa
podataka.

Jednostavno korištenje i mjenjanje podataka podrazumjeva prije svega sprečavanje anomalija

održavanja podataka. Pod anomalijama održavanja podataka podrazumjevamo:
 anomaliju dodavanja,
 anomaliju brisanja,
 anomaliju promjene.

Svaka od ovih anomalija manifestuje se na specifičan način, a njihov zajednički uzrok je

povezivanje opisa svojstava različitih objekata u jedan zapis u bazi podataka.

Anomalija dodavanja (unošenja) javlja se u onim slučajevima kada su informacije o

svojstvima jdnog objekta memorisane u bazi podataka kao dio opisa nekog drugog objekta.
Na primjer, u okvir opisa nastavnika memorisane su informacije o predmetu koji predaje ili
katedre na kojoj radi. Informacije o predmetu, odnosno katedri nije moguće unijeti u bazu
podataka sve dok ne postoji bar jedan nastavnik koji taj predmet predaje, odnosno, dok ne
postoji najmanje jedan nastavnik koji na toj katedri radi.

Anomalija brisanja je inverzija anomalije dodavanja. Neka su u okviru opisa svojstava

nastavnika memorisane informacije o predmetu koji predaje. Svakim brisanjem opisa
nastavnika briše se i jedna kopija podataka o predmetu koji predaje. Kada se obrišu podaci o
poslednjem nastavniku koji predaje neki predmet, biće obrisana i poslednja kopija podataka o
predmetu. S obzirom na to da pri brisanju podataka o nastavniku ne mislimo na druge
posledice, na ovaj način moguće je uništiti podatke o predmetu, koji su potrebni i važni.

Anomalija promjene (ažuriranja) javlja se kada promjenu podataka o jednom objektu treba
izvršiti na više od jedne kopije podataka. Ako razmotrimo ponovo predhodni primjer gdje su
podaci o predmetu i katedri memorisani u okviru opisa nastavnika. U bazi podataka u jednom
trenutku postoji toliko opisa katedre koliko nastavnika radi na toj katedri. Ako treba
promjeniti podatke o opisu katedre (na primjer, naziv katedre), tada se ta promjena treba
izvršiti na onoliko mjesta koliko nastavnika radi na toj katedri. Ako se promjena ne izvrši na
svim kopijama nastaje situacija u kojoj o istom svojstvu jednog objekta imamo više različitih
tvrdnji od kojih bar jedna nije istinita. Ovakvo stanje smatramo nekonzistentnim.