U najopštijem smislu, normalizacija je postupak kojim se proizvoljna
nenormalizovana relacija transformiše u skup manjih normalizovanih relacija. Normalizacija se izvodi na osnovu međusobnih zavisnosti koje nam govore o zakonitostima (pravilima) koje vrijede u realnom okruženju čiji model podataka gradimo. Bitna osobina normalizacije je reverzibilnost tj. Ne smije doći do gubitka informacija koje su sadržane u polaznoj relaciji. Polazeći od skupa normalizovanih relacija, moramo imati mogućnost rekonstrukcije polazne normalizovane relacije.
Vertikalna normalizacija je postupak kojim se proizvoljna nenormalizovana šema relacije
transformiše u skup manjih i normalizovanih šema relacija. Iz relacione šeme se izdvajaju osobine koje su u nedozvoljenim odnosima sa ostalim osobinama u šemi relacija. Od izdvojenih osobina formira se nova šema relacije. Transformacija relacije zadate na relacionoj šemi neposredna je posljedica normalizacije relacione šeme. Vertikalna normalizacija zasniva se na operacijama projekcije i prirodnog spajanja. Pomoću operacije projekcije relaciju vertikalno razbijamo na dvije ili više manjih relacija. Pri tome, dolazi do cijepanja svake pojedine n-torke u relaciji. Operacija prirodnog spajanja se koristi da bi se dokazala reverzibilnost, tj. da bi rekonstruisali polaznu, nenormalizovanu relaciju.
Horizontalna normalizacija rastavlja relaciju na podskupove n-torki - fragmente relacije
koji zadovoljavaju određene uslove. Horizontalna normalizacija zasniva se na operacijama selekcije i unije. Sama tehnika je još uvijek u razvoju, a značajnu ulogu mogla bi odigrati kod distribuiranih baza podataka. Kod distribuiranih baza podataka relacija ne mora u potpunosti biti memorisana na jednoj lokaciji. Fragmenti relacije memorišu se na pojedinim lokacijama, što se može koristiti za samu normalizaciju.
Normalizacija dekompozicijom započinje od proizvoljne nenormalizovane relacione šeme i
izvodi se u koracima. Svakim korakom normalizacije relaciona šema se prevodi u višu normalnu formu, tako da se polazni skup osobina dijeli u dva skupa i od svakog formira posebna relaciona šema. Svaki korak normalizacije mora biti reverzibilan.
Normalizacija sintezom polazi od skupa osobina (atributa) i od skupa zavisnosti zadatih na
tom skupu osobina. Postupak se ne izvodi u koracima već se direktno formiraju relacione šeme koje ispunjavaju uslove zahtjevane normalne forme.