Komunikacija

Komunikacija je jedna od osnovnih ljudskih aktivnosti. Komunikacija je osobina koja nas čini
onime što jesmo i jedan od važnih elemenata ljudske socijalizacije, odnosno povezivanja u
društvene grupe. Komunikacija nije svojstvena samo ljudima već je kroz različite kanale i na
različite načine primjenjuju i sva druga živa bića.

Komunikologija
Proučavanjem ljudske komunikacije bavi se znanost koju nazivamo komunikologija.
Komunikologija interdisciplinarna 1znanstvena disciplina kojoj je cilj objasniti razloge,
mehanizme i efekte ljudske komunikacije, te podastrijeti upotrebljivu teoriju koja bi opisivala
sve elemente ljudske komunikacije.

Oblici komunikacije

Neverbalna komunikacija
Neverbalna komunikacija se odnosi na namjerno ili nenamjerno komuniciranje tijelom,
odnosno komuniciranje bez riječi. Uglavnom se koristi za izražavanje emocija i stavova,
odražavanje osobina ličnosti i poticanje ili mijenjanje verbalne komunikacije. Kad je
neverbalno ponašanje u skladu s govorom, poruka koja se govori je jasna i snažna. Neverbalni
znakovi uključuju izraze lica, ton glasa, geste, položaj tijela ili pokret, dodir i pogled.

Verbalna komunikacija
Verbalna komunikacija se temelji na jeziku, a znači komuniciranje riječima. Uspješnu verbalnu
komunikaciju prati njena dosljedna neverbalna komunikacija. Govor u duhu standardnog jezika
se uči cijeli život, a 2proučava ga više jezičnih disciplina među kojima su lingvistika i retorika.
U poslovnom svijetu verbalna komunikacija slijedi pravila formalnog jezika. Osobito je važna
u javnom izlaganju poput prezentacija, javih govora i medijskih nastupa. Takve prilike
zahtijevaju vježbanje oratorski i prezentacijskih vještina.

1
Čerepenko, D., Komunikologija: kratki pregled najvažnijih teorija, pojmova iprincipa, Veleučilište u Varaždinu,
Varaždin, 2011., str. 10
2
www.elementa-komunikacije.hr/poslovna-komunikacija/neverbalna-verbalna-komunikacija

1
Organizacijska komunikacija
Sustav komunikacije u organizaciji podrazumijeva metodički i planski oblikovanu mrežu
kretanja informacija kojom su povezani pojedinci, radna mjesta i organizacijske jedinice.
Sustav komunikacije u organizaciji sastoji se od dvaju ili više sustava koji su relativno
autonomni, ali su i međusobno povezani preko 3krajnjih čvorova komunikacijske mreže.
Oblikovanje sustava komunikacije u organizaciji vrlo je složen i odgovoran zadatak koji
obuhvaća tehničko-organizacijske, sociološke i psihološke probleme sa značajnim ekonomskim
implikacijama. Uloga komunikacije u organizaciji nije samo osigurati razmjenu informacija
unutar organizacije nego omogućiti i razmjenu informacija između organizacije i njezine
okoline (kupaca, dobavljača, dioničara, i sl.). Komunikacija ima četiri osnovne funkcije unutar
organizacije, a to su kontroliranje, motiviranje, emocionalno izražavanje i informiranje.

Slika 1. Osnovne funkcije komunikacije

Izvor: Jurković, Z., Važnost komunikacije u funkcioniranju organizacije, Stručni rad, Zagreb,
2012., str. 391 - 394

Putovi komunikacije čine postupak i redoslijed u prenošenju informacija između pojedinaca i

organizacijskih jedinica.

Slika 2. Protok komunikacije u organizaciji

3
Jurković, Z., Važnost komunikacije u funkcioniranju organizacije, Stručni rad, Zagreb, 2012., str. 391 - 394

2
Izvor: Jurković, Z., Važnost komunikacije u funkcioniranju organizacije, Stručni rad, Zagreb,
2012., str. 391 - 394

Postoji razlika između formalnih i neformalnih putova komunikacije. Formalni se putovi

komunikacije nazivaju redovitim službenim putem komuniciranja, a karakterizira ih
standardizirano i ujednačeno komuniciranje o određenim stvarima na točno određeni način, koji
zaposleni moraju slijediti.

Formalna komunikacija je unaprijed planiran, sustavan, službeni proces prijenosa informacije

u govorenom i pisanom obliku, usklađen s potrebama organizacije. Formalnu komunikaciju
stvara, potiče i ohrabruje sama organizacija, točnije menadžment, jer je ona nužna za obavljanje
poslova. Struktura formalne komunikacije usklađena je sa strukturom organizacije. Osnovna je
zadaća menadžmenta efikasna formalna komunikacija kroz čitavu organizaciju, što znači
neprekidan tijek komunikacije formalnim kanalima. Nadalje je svrha komunikacije unutar
organizacije, neovisno o prirodi djelatnosti, realizacija plana. Unutarnja komunikacija
obuhvaća komunikaciju u različitim smjerovima. Stoga se razlikuju:

1. vertikalna komunikacija prema dolje,

2. vertikalna komunikacija prema gore,
3. horizontalna komunikacija i lateralna komunikacija.

Neformalna komunikacija u organizaciji sekundarna je i vrlo složena komunikacijska mreža

koja počiva na osobnim dodirima i koja, za razliku od sustava formalne komunikacije, ne slijedi
neku unaprijed određenu liniju. Složenosti neformalne komunikacije doprinosi činjenica da
sudionici u tom procesu pripadaju različitim grupama te da se priroda veza među njima stalno
mijenja. Neformalna komunikacija odraz je percepcije djelatnika o organizaciji. Ona presijeca
kanale formalne komunikacije te iako je povremeno i korisna, za menadžera može predstavljati
problem.

3
Grafička komunikacija
Nužan preduvjet optimalnog odvijanja procesa projektiranja, proizvodnje, uporabe i
održavanja proizvoda, objekta ili sustava jest usklađeno djelovanje različitih sudionika. Da bi
to bilo moguće oni moraju na prikladan način razmjenjivati odgovarajuće informacije odnosno
komunicirati. Zbog naravi informacija u tehničkim primjenama nužno je omogućiti točan i
jednoznačan prijenos određenih informacija među sudionicima procesa neovisno o vremenu,
prostoru i odnosu među njima. To je moguće samo uz definiranje i primjenu odgovarajućih
normi i pravila u 4procesu prezentacije i razmjene informacija. Posebno značajan način prikaza
i prijenosa informacije u tehničkim primjenana je grafička ili slikovna komunikacija. Slikovni
prikaz je u osnovi način pohrane i prijenosa informacije, odnosno komunikacijski medij. Po
kapacitetu, odnosno mogućoj količini pohranjene ili prenesene informacije, slika kao medij
znatno nadilazi govor ili tekst.

Povijest grafičke komunikacije

Povijest grafičke komunikacije može se pratiti do razdoblja oko 25000 godina prije Krista kada
su nastale prve poznate slike na zidovima špilja. Najstariji primjeri grafičke komunikacije u
tehničkim primjenama nalaze se u Babilonu u vremenu oko 4000 godina prije Krista. Teoriju
projekcija objekta razvili su talijanski graditelji u 15. stoljeću, a prvu knjigu iz tog područja
napisao je Leonardo da Vinci 1651. godine. Osnovna pravila projekcija i osnove tehničkog
crtanja ustrojio je profesor politehničke škole u Parizu Gaspard Manage (1746.-1818.). Veliki
napredak u području inženjerske grafike ostvaren je pojavom digitalnih računala. Prva
prezentacija integriranog postupka projektiranja uz pomoć računala CAD (Computer Aided
Design) priređena je godine 1963. na Massachusets Institute of Techology (MIT) u SAD.
Računalo se danas standardno primjenjuje u izradbi, pregledu, pohrani i prijenosu tehničkih
crteža kao i grafičkoj komunikaciji općenito.

Tehnička dokumentacija
Da bi se složeni skupovi informacija mogli prezentirati na prihvatljiv i razumljiv način treba ih
organizirati na temelju međusobne povezanosti u logičke i sadržajne cjeline. Osnovnu
informacijsku cjelinu koja sadrži međusobno logički povezan skup informacija o tehničkom
uređaju ili sustavu nazivamo dokumentom. Dokument može sadržavati informacije
predstavljene u slikovnom ili tekstovnom obliku. Skup svih relevantnih dokumenta o nekom
objektu ili sustavu naziva se tehnička dokumentacija. Potpuna dokumentacija mora sadržavati
na sustavan, jasan i jednostavan način predstavljene sve informacije nužne za odvijanje
predviđenih procesa povezanih s opisanim objektom ili sustavom. Nije moguće za sve moguće
slučajeve jednoznačno odrediti opseg i oblik tehničke dokumentacije. Pri stvaranju tehničke
dokumentacije treba težiti optimalnoj minimizaciji ljudskog rada i opsega dokumentacije.

Dokumentacija se razvija prateći razvitak objekta ili sustava od razine ideje, preko izradbe do
održavanja. Zbog toga se mijenja i sadržaj i namjena dokumentacije. Prema namjeni
razlikujemo slijedeće oblike tehničke dokumentacije:

4
lab405.fesb.hr/graf/frames/fPO.html

4
 1. projektni zadatak - sadrži sve bitne zahtjeve projekta uključujući: tehničke, ekonomske,
pravne i ostale,
2. idejno rješenje - sadrži osnovne informacije o predloženom rješenju,
3. idejni projekt - sadrži temeljnu razradu informacija o predloženom rješenju uključujući
predvidivi troškovnik,
4. investicijski elaborat - sadrži informacije iz idejnog projekta upotpunjene ekonomskom
analizom,
5. glavni projekt - sadrži detaljnu razradu idejnog projekta sa svim podacima za izvođenje.
Služi kao osnova za izradu izvedbene dokumentacije i prikupljanje ponuda,
6. glavni izvedbeni projekt - izrađuje se na temelju glavnog projekta nakon odabira
proizvođača ili dobavljača,
7. dokumentacija za pogon i održavanje - sadrži detaljne naputke za uporabu i održavanje.

Tekstovni dio tehničke dokumentacije predstavljaju:

1. tehnički opis,
2. tehničko-ekonomsko obrazloženje,
3. obvezni proračuni,
4. naputci za rukovanje,
5. naputci za ispitivanje i održavanja,
6. popis opreme,
7. troškovnici.

5
Manipulacija
Riječ manipulacija ima dva glavna značenja, a to su: rukovanje ili baratanje predmetima (lat.
manus – ruka), postupak 5podčinjavanja pojedinca, društvenih skupina, javnosti,
komunikacijske procedure, komunikacijskih kanala, medija i subjekata određenoj vrsti interesa.
To je model ponašanja obilježen pokušajima da se iskoriste međuljudski kontakti radi
zaustavljanja ili skrivanja relevantnih informacija.

5
https://hr.wikipedia.org/wiki/Manipulacija

6
Značajke računovodstvene manipulacije
Računovodstvene manipulacije su postale pitanje od presudne važnosti u posljednjih nekoliko
godina. Tijekom posljednjeg desetljeća 20. Stoljeća upravljanja plaćama istražena su teorijski i
empirijski, ali većina srodnih studija su se primjenjivali u anglo – saksonskim zemljama,
osobito na SAD tržištima. Računovodstvene manipulacije u kontinentalnoj Europi, a posebno
u Hrvatskoj su relativno nepoznate. Glavni razlog za to je nedostatak istraživanja i problem
dostupnosti podataka koji proizlazi iz činjenice netransparentnih tržišta i nespremnosti društva
na javno objavljeni cijeli set financijskih izvještaja.

1.1. Računska manipulacija i osnovna teorija

Računska manipulacija predstavlja složen proces interakcije između konfliktnih interesa i
ciljeva koji se odvijaju u području izbora i postupaka financijskog izvješćivanja. Stolowy i
Breton tvrde: „da ako se teorija računske manipulacije može graditi, to se neće odnositi na
tehnike koje se koriste za manipulaciju, već prema potrebama, mogućnostima i odnosima koji
postoje između kategorije sudionika na tržištu ili zainteresiranih strana“. Agencijska teorija
promatra društvo kao ugovornu suradnju ravnatelja i sredstava s odstupanjem interesa i
objašnjavanjem temeljne dileme 6korporativnog upravljanja. Domene teorije agencije su odnosi
koji odražavaju osnovnu agencija, strukturu glavnice i zastupnika koji su sudjelovali kod
kooperativnog ponašanja, ali imaju različite ciljeve i stavove prema riziku.

Menadžeri imaju određeni stupanj diskrecije nad računovodstvenim postupcima, moguće je

pretpostaviti da će oni zloupotrebljavati svoju slobodu od motiva oportunizma nadjačavajući
motive učinkovitosti. Kada menadžeri djeluju oportunistički, dva su različita scenarija koja
mogu odvijati:

1. Agenti djeluju oportunistički prema korporaciji i dioničarima,

2. Sredstava djeluju oportunistički prema drugim dionicima društva.

6
Aljinović Barać,Ž., Klepo, T., Features of accounts manipulations in Croatia, Original scientific paper,
Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2004., str. 274 - 277

7
9 prljavih psiholoških trikova za manipulaciju ljudima
1.1 Izbor između dviju namještenih stvari
Ukoliko želite da netko prihvati vaš prijedlog ili ponudu, uvijek predložite još jedan. Tada će
moći da bira između dvije stvari koje vi želite i jednu koju će sigurno prihvatiti. Ako predložite
samo jednu onda bira između prihvaćanja i odbijanja. 7Stvar je u tome da ljudi teško prave
iskorak iz ponuđenih opcija ne shvaćajući da zapravo ne moraju da biraju samo između
predloženog.

1.2. Traži više da dobiješ manje

Ukoliko želite da vam netko učini uslugu prvo tražite nešto veliko što će odbiti. A onda tražite
to što zapravo želite i skoro sigurno će prihvatiti.

1.3. Oponašajte ih
Kopirajte pokrete, govor i izraze lica sugovornika. Podsvjesno će vas doživjeti kao osobu od
povjerenja.

1.4. Pustite ih da vas raskrinkaju

Ako želite nešto da sakrijete ili možda da slažete samo im prebacite pažnju na nešto drugo.
Neka razotkriju nešto nebitno pa će svu pažnju posvetiti upravo tome.

1.5. Koristite tišinu

Kada god pregovarate pravite dugačke pauze. Pogotovo prije pitanja. Tako će ljudi govoriti
istinu i otkriti više nego što žele pošto im je tišina neprijatna.

1.6. Sačekajte
Kada postavite pitanje i dobijete djelomičan odgovor samo sačekajte u tišini. Poslije par
trenutaka vaš sugovornik će reći sve što želite.

1.7. Pravite se da je sve ok

Kada god želite da se izvučete iz neke situacije gdje ne bi trebalo da budete, uđete na neki
događaj ili slično pravite se kao da je to najnormalnija stvar koju radite. Nemojte se kriti ili
praviti da vas ne vide. Baš naprotiv, potrudite se da vas svi vide i ponašajte se kao da vam je
baš tu mjesto.

1.8. Stavite ga pred izbor između DA i DA

Koristite pažljivo konstrukcije rečenica. Kod pitanja – da li želiš da uradiš nešto – vaš
sugovornik bira između DA ili NE. A ako ga pitate – zašto ne bi uradio to – bira između DA ili
DA. Tako ćete lako ljude nagovoriti da urade upravo ono što želite.

1.9. Otkrijte da li vas netko promatra

Na zabavi ste i čini vam se da je netko zainteresiran za vas. Ako želite da otkrijete da li vas taj
zaista promatra, okrenite se bokom ka njemu i upadljivo pogledajte na sat. Ukoliko ta osoba
odmah poslije vas i sama provjeri vrijeme znajte da ste mu/joj zanimljivi.

7
www.dominomagazin.com/zivot/kako-d/9-prljavih-psiholoških-trikova-za-manipulaciju-ljudima/

8
Tehnike uvjeravanja – manipulacija ili pomoć u komunikaciji
Tehnike uvjeravanja nisu ni dobre ni loše. One su alat koji se poput noža može koristiti za dobru
ili lošu svrhu. Nož možemo koristiti za rezanje kruha i tako nahraniti nekoga ili isti nož možemo
iskoristiti kako bi nekoga ubili. Mnoge tehnike uvjeravanja koristimo svakodnevno, a da tog
nismo ni svjesni. Neki od primjera uvjeravanja su sljedeći:

1. Roditelj koji uvjerava svoje dijete da treba pojesti pripremljenu hranu, jer je ona zdrava
i ukusna i jer će od nje narasti veliko i snažno.
2. Djevojka i mladić koji su za spoj obukli svoju najbolju odjeću, uredili se, stavili fini
miris te odabiru određene teme razgovora dok ispuštaju neke druge.
3. Učenik koji nastoji uvjeriti svog prijatelja da dođe s njim na trening odbojke.

4. Učiteljica koja potiče učenike na međusobno pomaganje i redovito pisanje zadaće.

5. Poslovna osoba koja pregovara za dobivanje određenog poslovnog angažmana.
6. Političar koji se prikazuje u najboljem svjetlu kako bi motivirao što više ljudi da glasuju
upravo za njega.

Tehnikama uvjeravanja želimo drugu 8osobu motivirati na neko specifično ponašanje ili
usvajanje određenog stava. Naša motivacija pritom može biti različita. Može biti u cilju:

1. stjecanja isključivo osobne koristi,

2. stjecanja isključivo tuđe koristi,
3. kombinacija tih dviju stvari.

Svaka od ranije navedenih opcija zastupljena u raznim omjerima.

Primjenu tehnika uvjeravanja je najzanimljivije promatrati u političkim i prodajnim

kampanjama. U njima se u izjavama, sloganima i priopćenjima navode mnoge koristi za ciljanu
publiku. Pritom se ispuštaju koristi za osobu ili instituciju koja uvjerava.

Poznavanje tehnika uvjeravanja je korisno kako bi bili svjesniji njihovog utjecaja u našoj
svakodnevnici te tako mogli slobodnije birati svoje ponašanje i stavove, a korisno je i za
preispitivanje sebe jesu li oblici uvjeravanja koje osobno koristimo u skladu s našim osobnim
vrijednostima ili ne.

8
narod.hr/psihogled-2/tehnike-uvjeravanja-manipulacija-ili-pomoć-u-komunikaciji

9
Zaključak
Komunikacija i manipulacija su dva različita pojma koja se zajedno isprepleću. Svaki ljudski
čin predstavlja na određeni način komunikaciju, stoga i „nekomuniciranje“ predstavlja oblik
komuniciranja. Kako bi komunikacija bila uspješna, potrebno je poznavanje jezika, provođenje
interakcijskih vježba, te posjedovanje kulturnog znanja svih sudionika komunikacije.

Što se tiče manipulacije mnogi bi se složili sa time da su u pitanju prilično zle metode.
Manipulacija najčešće negativno utječe na ljude. Njezin utjecaj može nastati naređivanjem
određenih obveza, naređivanje radnje zabranjenih stvari u obliku negativnog utjecaja na
nekoga. Manipuliranje se može izvršavati na slabijim ljudima, odnosno osobama koje su
podložne utjecaju ucjenjivanja. Manipulacija se također može vršiti i u trgovini kod biranja
jednog od proizvoda ili na bilo koji negativni način.

Knjige:
1. Čerepenko, D., Komunikologija: kratki pregled najvažnijih teorija, pojmova iprincipa,
Veleučilište u Varaždinu, Varaždin, 2011., str. 10
2. Jurković, Z., Važnost komunikacije u funkcioniranju organizacije, Stručni rad, Zagreb,
2012., str. 391 – 394
3. Aljinović Barać,Ž., Klepo, T., Features of accounts manipulations in Croatia, Original
scientific paper, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2004., str. 274 – 277

Internet stranice:
1. www.elementa-komunikacije.hr/poslovna-komunikacija/neverbalna-verbalna-
komunikacija
2. lab405.fesb.hr/graf/frames/fPO.html
3. https://hr.wikipedia.org/wiki/Manipulacija
4. www.dominomagazin.com/zivot/kako-d/9-prljavih-psiholoških-trikova-za-
manipulaciju-ljudima/
5. narod.hr/psihogled-2/tehnike-uvjeravanja-manipulacija-ili-pomoć-u-komunikaciji

10