Socijalno Pravo Skripta PDF

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH
SOCIJALNO PRAVO
SKRIPTA
WWW.BH-PRAVNICI.COM
INFO@BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
S O C I J A L N O P R A V O
POJAM I PREDMET SOCIJALNOG PRAVA
Socijalno pravo, kao naučna i nastavno-pedagoška disciplina se još uvijek izučava u sklopu
Radnog prava. Socijalno pravo je skup pravnih pravila kojima se regulira široko područje
koje obuhvata socijalnu sigurnost ljudi. U pitanju je pravo koje fizičkom licu kao nositelju
prava omogućuje da od nadleţnog organa zahtijeva odreĎena socijalna davanja, kojima bi
osigurao svoju socijalnu sigurnost.
U pravnoj teoriji socijalno pravo se definira u objektivnom i subjektivnom smislu.
U objektivnom smislu se označava kao skup pravnih pravila i normi kojima se regulira
socijalno osiguranje ljudi.
U subjektivnom smislu socijalno pravo se razmatra kroz ovlaštenje fizičkog lica da od
nadleţnog organa zahtijeva da mu pruţi odreĎena socijalna davanja, kako bi otklonio ili
ublaţio socijalni slučaj, odnosno zadovoljio stanje socijalne potrebe. U tom smislu socijalno
pravo ima slijedeća obiljeţja:
1. da je vezano za ličnost i da je neprenosivo,
2. da nema definitivan karakter i da traje dok postoji stanje socijalne potrebe koje ga je
izazvalo,
3. da ima zadatak da stvori i odrţi uvjete ţivota i napredovanja u ţivotu onim licima koja se
nalaze u stanju socijalne potrebe,
4. da za svoj objekt ima mješovita davanja socijalne naravi (npr. bolničke usluge i davanja).
Postoji podjela na opća i posebna socijalna prava.

Opće socijalno pravo ima za predmet socijalne potrebe, koje radnici, graĊani i ĉlanovi
njihovih obitelji zadovoljavaju i jedino mogu zadovoljiti putem sticanja i ostvarivanja
socijalnih prava.
Zajedničke karakteristike općeg socijalnog prava su:
1. normativni i socijalno-politički ciljevi društva i njihova razrada u načelima općeg
socijalnog prava socijalnog prava,
2. izvori prava – meĎunarodni i unutarnji,
3. socijalno-pravni odnosi,
4. organizacija i izvor financiranja socijalnih prava,
5. specifična obiljeţja pojedinih oblasti i posebnih socijalnih prava, meĎusobni odnosi i
uticaji ovih podsistema u jedinstvenom normativnom sistemu socijalnih prava, te
njihova povezanost sa sistemom socijalnog planiranja i sistemom financiranja.
Iz ovog osvrta na opće socijalno pravo proizlazi da posebna prava predstavljaju razradu i
konkretizaciju obiljeţja općeg socijalnog prava.
Kao predmet socijalnog prava navode se kolektivni javni, a ne pojedinačni privatni oblici
pomoći, osiguranja i sl. Osnovna svrha socijalnog prava je osiguranje ţivotne egzistencije
čovjeka, pomaţe mu da lakše prebrodi ili ublaţi stanje socijalne potrebe.
Socijalno osiguranje se definira kao nastojanje da se načelo solidarnosti primijeni kao skup
mjera koje imaju za cilj da svakom pojedincu omogući postizanje slijedećih ciljeva:
1. da se odrţi u povoljnom zdravlju, ili da stanje svog zdravlja poboljša na najblaţi način
kad je ono loše ili postoji opasnost da se pogorša,
2. da prebrodi oskudicu koju trpi on ili članovi njegove obitelji – kad je njegova
sposobnost za zaraĎivanje umanjena ili čak uništena uslijed dogaĎaja neovisnih od
njegove volje, kao što je nesposobnost, nesretan slučaj i sl.
3. da uzme na sebe odgovornost zasnivanja obitelji, da izrodi djecu, da od njih stvori
tjelesno i normalno zdrave ljude, kao i da im pruţi obrazovanje koje su sposobni da
prihvate.
2 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
PORIJEKLO I RAZVOJ SOCIJALNOG OSIGURANJA
OdreĎene oblike zaštite čovjeka susrećemo još kod rodovskih zajednica i kod starih kultura,
npr. staranje o bolesnom članu zajednice i sl.
U feudalizmu bogatiji članovi društva pruţaju pomoć bolesnim ili iznemoglim koji nemaju
sredstava za ţivot. Vjerske zajednice su pruţale pomoć kroz svoja razna dobrotvorna
udruţenja, ustanove za liječenje.
Lokalna zajednica ima poseban značaj i ulogu u osiguranju socijalno ugroţenih lica. Pomoć
lokalne zajednice ovisila je od ukupnih sredstava kojima je ona u tu svrhu raspolagala, kao i
od broja lica kojima je takva pomoć bila potrebna. Zbog toga lica pogoĎena socijalnim
rizikom nisu imala to pravo zagarantirano.
S pojavom udruţenih zanatlija, odnosno esnafa pojavili su se i novi oblici socijalnih
slučajeva. Po pravilima esnafa majstor se brinuo o svojim radnicima i za slučaj bolesti, a
esnaf za slučaj iznemoglosti.
U razdoblju ekonomskog liberalizma u kojem je drţava bila nezainteresirana za reguliranje
uvjeta rada i socijalne zaštite, radnici počinju osnivati društva za meĎusobnu i uzajamnu
pomoć i tako sami sebe osiguravaju u slučaju nastupa nekog od socijalnih rizika: a) rizici za
slučaj bolesti, svoje ili članova obitelji, b) rizici za slučaj nesreće na poslu, c) iznemoglosti, d)
smrti.
Ova društva su prva uvela zaštitu od socijalnih rizika za svoje članove kao garantirana
prava. Izvori sredstava su bili doprinosi članova i doprinos poslodavaca i drţave.
U vremenu 1878 do 1909g. dolazi do većih privrednih kriza, velike nezaposlenosti i porast
zahtjeva radnika za poboljšanjem uvjeta rada i osiguranja na radu.
U takvim okolnostima pruski i njemački kancelar Bizmark uspostavlja moderno socijalno
osiguranje. Ono je ureĎeno slijedećim zakonima: Zakon o obveznom osiguranju za slučaj
bolesti, Zakon o osiguranju nesreće na poslu, zakon o osiguranju invalidnosti, Zakon o
osiguranju starosti. Svi ovi zakoni su 1911g. ujedinjeni u jedan zakon koji je predstavljao
osnovu za izradu njemačkog Socijalnog zakonika.
SOCIJALNO OSIGURANJE U ZEMLJAMA

KOJE SU UŠLE U SASTAV STARE JUGOSLAVIJE
Podruĉje Slovenije i Dalmacije bilo je u sastavu Austrije, zbog čega je na tim područjima
vrijedilo austrijsko zakonodavstvo. Prve oblike osiguranja socijalnih rizika provode radnička
društva, a potom i pojedini poslodavci i poduzeća osnivanjem fondova. Postojale su
rudarske bratovštine koje su vršile osiguranja u slučaju bolesti, iznemoglosti, starosti i smrti.
Ţeljezničari su takoĎer imali osiguranje za odreĎene socijalne rizike prije uvoĎenja obveznog
osiguranja.
Bolesničke i okruţne blagajne, koje su bile organizirane na samoupravnom principu (2/3
predstavnika radnika i 1/3 predstavnika poslodavaca u upravnim organima)provode obvezno
osiguranje za slučaj bolesti za ostale grupacije radnika. Zavodi organizirani na teritorijalnom
principu provode obvezno osiguranje za slučaj nesreće na poslu. U upravnim organima
zavoda sudjeluju sa 1/3 predstavnici radnika, poslodavaca i vlade. Troškove ovog
organiziranja snose poslodavci, jer se polazi od pretpostavljene krivnje poslodavca koju
radnik pretrpi na radu.
I na podruĉju Hrvatske, Slovenije i Vojvodine nalazimo osiguranje u rudarskim
bratovštinama. TakoĎer, društvo tipografa, metalaca i graĎevinskih radnika imaju odreĎeni
vid osiguranja. Općim rudarskim zakonom iz 1854g. i u ovom području provodi se obvezno
osiguranje. Za radnike zaposlene u poduzećima obvezno osiguranje za slučaj bolesti uvodi
se 1891g. i ova poduzeća su taksativno navedena. Već 1907g. prošireno je osiguranje za
slučaj bolesti na širi krug zaposlenih radnika, a uvedeno je osiguranje i za slučaj nesreće na
poslu. Na području Vojvodine uvedeno je prvo osiguranje poljoprivrednika za odreĎene
rizike.
U Bosni i Hercegovini takoĎer su uvedeni prvi oblici obveznog socijalnog osiguranja za
slučaj bolesti, nesreće na poslu, starosti i smrti na osnovu Rudarskog zakona (1881).
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Osiguranje provodi Zemaljska bratinska blagajna sa sjedištem u Sarajevu kao drţavna
institucija.Obvezno bolesničko osiguranje uvedeno je 1909g. U troškovima osiguranja
učestvuju radnici sa 2/3, a poslodavci sa 1/3, a u ovom dijelu učestvuju i u upravljanju
osiguranjem.
Na području Srbije uvedeno je osiguranje za rudare i osoblje drţavnih ţeljeznica, kao i za
vojna lica i drţavne činovnike.
U Crnoj Gori : Opći imovinski zakon iz 1888g. i Zakon o koncesijama iz 1911 predstavljaju
tragove osiguranja raznih socijalnih slučajeva.
SOCIJALNO OSIGURANJE STARE JUGOSLAVIJE
Zakonom o socijalnom osiguranju radnika iz 1922g. je:

- predviĎeno obvezno osiguranje za sva lica čim stupe u radni odnos. Zakon počiva na
načelu obveznosti a u nekim slučajevima i na načelu dobrovoljnosti;
- regulirani su svi rizici socijalnog osiguranja, osim rizika nezaposlenosti;
- nositelj osiguranja bio je tadašnji ured za osiguranje radnika, koji je imao svoje
ispostave- mjesne organe;
- sporove iz socijalnog osiguranja rješavali su posebni sudovi radničkog osiguranja;
- osnovica za doprinos za sve grane socijalnog osiguranja bila je ista;
- u upravljanju samoupravnim organizacijama socijalnog osiguranja sudjeluju radnici i
poslodavci na principu pariteta.
Ovaj zakon je imao nedostatke: izostavljanje rizika nezaposlenosti, predviĎanje dosta strogih
uvjeta za sticanje pojedinih prava, kao i odgoda primjene propisa za dugoročna osiguranja
do 1. jula 1925.
RAZVOJ SOCIJALNOG OSIGURANJA NA PODRUĈJU

JUGOSLAVIJE POSLIJE II SVJETSKOG RATA
Već početkom 1945g, drţava uvodi jedinstveni drţavni nadzor nad ustanovama socijalnog
osiguranja i donosi prvi zakon iz ove oblasti – Zakon o provoĎenju socijalnog osiguranja,
kojim je osnovan jedinstveni nositelj socijalnog osiguranja – Središnji zavod za socijalno
osiguranje.
Socijalno osiguranje nove Jugoslavije moţemo razmatrati kroz tri faze.
Prva razvojna faza
Zakonom o socijalnom osiguranju socijalno osiguranje postaje drţavno i drţava osigurava
osiguranicima prava iz socijalnog osiguranja. Osnovan je Drţavni zavod za socijalno
osiguranje koji je zaduţen za provoĎenje osiguranja.
U pogledu financiranja socijalnog osiguranja, naveden je prvi put princip jedinstva od strane
drţave, a doprinose i dalje plaćaju osiguranici i poslodavci.
Staţ predstavlja osnovni uvjet za ostvarivanje prava, umjesto ranijeg vremena osiguranja.
Staţ osiguranja se svodi na vrijeme provedeno u tzv. faktičkom radnom odnosu, što znači da
je bilo dovoljno da se lice nalazi u nekom radnom odnosu bez obzira da li je uplaćen
doprinos za socijalno osiguranje.
Osiguranje provode drţavni organi uprave, odnosno resor socijalnog stanja, a za
priznavanje raznih prva ovlaštena su bila i poduzeća i ustanove. Zaštita prava osiguranika
sada se osigurava u upravnom postupku, a protiv rješenja drugostupanjskog organa
dopuštena je tuţba redovnom sudu.
U pogledu financiranja bilo je predviĎeno da se svi rashodi socijalnog osiguranja namiruju iz
budţeta, što znači da je ukinuto opterećenje plaća osiguranika doprinosom za socijalno
osiguranje.
Druga razvojna faza
Ova faza započinje 1952g. i to donošenjem Uredbe o osnivanju Zavoda za socijalno
osiguranje i o promjenama u upravljanju sredstvima socijalnog osiguranja.Republičkim i
sreskim zavodima socijalnog osiguranja povjerava se provoĎenje socijalnog osiguranja u
WWW.BH-PRAVNICI.COM
cjelini, oni odlučuju po svim pravima iz zdravstvenog, mirovinsko-invalidskog osiguranja i
dječjeg doplatka.
Proširen je krug osiguranih lica, podijeljena su na osiguranike, članove njihovih obitelji i lica
osigurana za odreĎene slučajeve pod odreĎenim okolnostima.
Postojala su i dva fonda pri zajednicama i to fond za kratkoročno i fond za dugoročno
osiguranje pri republičkim zajednicama. Doprinose su plaćale organizacije, odnosno privatni
poslodavci i radnici.
U sistemu dugoročnog (mirovinskog) osiguranja je razraĎeno novo načelo da pravo na
mirovinu i visina mirovine ovisi od duţine ulaganja u mirovinske fondove, odnosno od
doprinosa osiguranika. Mirovinski staţ dijeli se na staţ osiguranja i na poseban staţ. Staţ
osiguranja razvrstava se na staţ osiguranja koji se uračunava u efektivnom trajanju i na staţ
osiguranja koji se računa s povećanim trajanjem.Poseban staţ dijeli se na staţ koji se
računa u jednostrukom trajanju i na staţ u dvostrukom trajanju.
Treća razvojna faza
S obzirom da je mirovinsko-invalidsko osiguranje jedan od značajnih elemenata socijalne
sigurnosti, ova materija se ureĎuje posebnim zakonom o osnovnim pravima iz mirovinsko-
invalidskog osiguranja, kao i republičkim i pokrajinskim zakonima, samoupravnim
sporazumima i društvenim dogovorima.
Federalnim zakonom o osnovnim pravima iz mirovinsko-invalidskog osiguranja regulirana su
bila pitanja kao što su: uvjeti za ostvarivanje prava, način na koji mogu nastati neki od
utvrĎenih rizika, osnovna načela osiguranja, osnovni način financiranja, osnovne odredbe o
mirovinskom staţu, odnosi izmeĎu zajednica i dr.
SOCIJALNA POLITIKA
Socijalna politika se označava kao svjesna i organizirana djelatnost drţave, drugih subjekata
političke moći i društvenih institucija u odreĎivanju ciljeva, načela prioriteta, sredstava i
nositelja socijalne sigurnosti.
Kao začetak suvremene socijalne politike smatra se uvoĎenje općeg socijalnog osiguranja,
koje je danas u uskoj vezi sa sve većom afirmacijom sigurnosti i blagostanja kao posebnih
društvenih i političkih vrijednosti. Sigurnost podrazumijeva zaštitu ljudskog ţivota i poretka
političke zajednice od nasilnog ugroţavanja, dok se blagostanje odnosi na dostupnost
materijalnih sredstava za zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba. U suvremenom svijetu
nastoji se uspostaviti drţava blagostanja, odnosno socijalna drţava.
Socijalna politika teţi da ostvari: ljudske potrebe, radne i ţivotne uvjete, osiguranje prilikom
različitih rizika i teškoća, osmišljavanje socijalnih promjena i ublaţavanje protuslovlja,
socijalne inovacije, poticanje i usmjeravanje socijalnog razvoja.
Ciljevi socijalne politike svode se na: 1. stvaranje i reprodukciju radne snage, 2. povećanje
produktivnosti rada.
Opći politički cilj socijalne politike je očuvanje socijalnog nivoa, postojeće vlasti i poretka
Faktori socijalne politike
Tu spadaju: 1. ekonomski faktor; 2. demografski faktor i 3. socijalnopolitička doktrina.
1. Obim socijalnih davanja i uopće politika socijalnih davanja mora biti odraz
dostignutog nivoa društveno-ekonomskog razvoja. Aktivni dio stanovništva
predstavlja i nezaobilaznu činjenicu u ţivotu svake zemlje, a posebno u njenom
ekonomskom i socijalnom ţivotu. U svakoj drţavi, koja proklamira da bude i drţava
blagostanja, odnosno socijalna drţava nastoji se uspostaviti adekvatan odnos
makroekonomske i razvojne politike i socijalne politike radi stvaranja uvjeta za
rješavanje osnovnih socijalnih pitanja društva.
2. Za socijalnu politiku posebno je značajna struktura po starosti, jer je ona u uskoj vezi
sa standardom ţivota. Logično se uočava da što je broj aktivnog stanovništva veći,
veće su i mogućnosti za izdavanje sredstava za socijalno osiguranje i socijalno
staranje.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
3. Suvremena socijalna politika ima za cilj da svojim odgovarajućim metodama i
sredstvima osigura uvjete za ţivot i napredovanje u ţivotu onim članovima društva
koji, bez svoje krivnje, stalno ili privremeno nisu u mogućnosti da svojim sredstvima
ili svojim radom sebi ostvare te uvjete.
Metodi socijalne politike

1. Rezidualni (liberalistički i neoliberalistički) model zasniva se na ideji da se pojedinac
treba sam brinuti o zadovoljavanju vlastitih potreba. Drţava jamči samo
ravnopravnost svim subjektima u socijalnim odnosima, u okviru datog političkog i
ekonomskog sistema, kao i u okviru djelovanja trţišnih zakonitosti.
2. Redistributivni model socijalne politike svojstven je suvremenoj drţavi blagostanja,
u kojoj pojedinac graĎanin, kada se naĎe u nevolji, moţe da računa na javnu pomoć.
U ovom modelu socijalna funkcija drţave shvaća se kao rezultat i izraz ekonomskog
prosperiteta i ukupnog civilizacijskog razvoja. Drţava je duţna, pod uvjetom očuvanja
suštine ekonomskih i političkih odnosa, da preraspodjelom nacionalnih dohodaka
svim graĎanima jamči osnovnu socijalnu sigurnost, jednaku mogućnost zadovoljenja
ličnih i zajedničkih egzistencijalnih potreba, kao i da osiguranjem socijalnih prava,
zaštiti od nevolje dijelove stanovništva ili cijeli narod .
Ovaj model je ima osnov Bizmarkovog modela socijalne politike i obveznog i općeg
socijalnog osiguranja iz devedesetih godina pretprošlog stoljeća. Redistributivni model
počiva na konzervativnoj političkoj ekonomiji sa ekspanzivnom privredom i moćnom
drţavom.
Suvremeni modeli socijalne politike

U teoriji socijalnog prava obraĎuju se tri suvremena modela socijalne politike:
1. Moderno-liberalni model (SAD),
2. Socijalno-demokratski model (Švedska) i
3. Moderni konzervativni model (SR Njemaĉka)
1.Moderni liberalni model socijalne politike oslonjen je na izvorni model liberalne ekonomije.
Ovaj sistem ne poznaje sistem pomoći u slučaju bolesti, nema programa za djecu. TakoĎer
nema nacionalnog plana zdravstvene zaštite cjelokupnog stanovništva. U pitanju je jedan
vrlo ograničen sistem socijalne sigurnosti, bez programa zdravstvene zaštite i programa u
slučaju bolesti, bez obiteljskih programa i sa podrţavanjem beneficija koje se mogu dobiti na
osnovu ispitivanja imovinskih prilika. «Socijalno osiguranje u SAD malo pruţa, ali malo i
košta.»
2. Socijalno-demokratski model počiva na suvremenoj ideji o iskorjenjivanju siromaštva i
osiguravanju socijalne sigurnosti za sve graĎane, koja je osnovna ideja i u teorijama o
suvremenoj drţavi blagostanja. Cilj ovog modela je postizanje socijalne solidarnosti putem
socijalne politike uvaţavajući ljudski faktor kao najveću vrijednost za razvoj jednog društva.
Kao takav, ovaj model se u usporedbi sa modelom SAD ocjenjuje kao najrazvijeniji i
najhumaniji model socijalne politike, odnosno socijalnog osiguranja u suvremenom
svijetu. Radi se o praktičnoj primjeni doktrine i razvojne strategije UN, u oblasti zaštite
obitelji i djece, zaštite starih, društvenog poloţaja ţene, likvidacije siromaštva i sl.
3. Moderni konzervativni model nalazi negdje na sredini izmeĎu prethodna dva modela.
Osnovu ovog modela socijalne politike postavlja Demohrišćanska unija (CDU). Oţivotvoren
je princip osnovnog minimuma, koji se ostvaruje putem socijalne pomoći i to bez istinske
afirmacije socijalnih prava.Globalno promatrano, ovaj model osigurava zaštitu plaća, ali to
nije slučaj s onima koji su nezaposleni (udovice, samohrani roditelji, omladina koja se teško
zapošljava i sl.)
Primjenjivost inozemnih iskustava i

ograniĉenost socijalne politike
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Naša zemlja ima problem sa pitanjem izgradnje adekvatne politike. Nailazi na mnoge
teškoće, sve je to posljedica startne pozicije prije uključivanja u nemilosrdne kriterije laissier
faire, odnosno slobodne konkurencije u uvjetima djelovanja trţišnih zakonitosti, koji nemilice
ukidaju jedan po jedan osjećaj sigurnosti.
Redistributivni model socijalne politike svojstven je suvremenoj drţavi blagostanja, što
treba da postane i naša drţava. Drţava je duţna da, bez zadiranja u bit ekonomskih i
političkih odnosa, preraspodjelom nacionalnog dohotka svim graĎanima jamči osnovnu
socijalnu sigurnost, jednaku mogućnost zadovoljavanja ličnih i zajedničkih potreba i
osiguranjem specijalnih prava pruţi priliku da prema vlastitim sposobnostima učestvuju u
tekovinama općeg napretka društva.
Sredstva socijalne politike

Za ostvarivanje i provoĎenje socijalne politike potrebna su odgovarajuća sredstva, bez
obzira koji je model u pitanju. Kao glavna sredstva socijalne politike se navode:
- ustanove i druge organizacije socijalne zaštite,
- kadrovi socijalne zaštite,
- administrativno organiziranje i funkcioniranje socijalne zaštite,
- financiranje socijalne zaštite,
- zakonodavstvo socijalne zaštite – socijalno pravo.
Vidovi socijalne politike

SU: 1. Socijalno osiguranje – sigurnost koja treba da predstavlja opći sistem društva za
osiguranje graĎana,
3. Socijalna zaštita, koja kao izraz i pojam obuhvata: socijalno staranje, razne
socijalne organizacije, socijalne pomoći, zaštita djece i materinstva, dječje domove i
vrtiće i dr.
SOCIJALNA POLITIKA U BOSNI I HERCEGOVINI

BiH bi iz oblasti socijalne politike bila duţna da se stara o provoĎenju meĎunarodnih obveza,
a to ne moţe bez jasno definiranih prava i obveza u odnosu na svoje entitete. Svaki entitet
moţe zaključivati sporazume sa drţavama i meĎunarodnim organizacijama, ali samo uz
pristanak parlamentarne skupštine BiH.
Socijalna politika u FBiH

Socijalna politika izričito se navodi u ustavnoj odredbi u kojoj je predviĎena zajedniĉka
nadleţnost federalne vlasti i kantona. To znači da se socijalna politika moţe zajednički
ureĎivati, ili odvojeno, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti. Ipak, posebnom
ustavnom odredbom ustanovljeno je izričito da federalna vlast ima pravo utvrĊivati politiku
i donositi zakone koji se tiču svakog pitanja koja su uvrštena u zajedničku nadleţnost, što
se odnosi i na socijalnu politiku.
Kantoni, kao treći nivo organiziranja vlasti, u oblasti socijalne politike imaju : 1. pravo
utvrĎivati politiku, kao i FBiH, i 2. provoditi zakone iz ove oblasti, što nije u nadleţnosti FBiH.
U cjelini promatrano, u ovoj oblasti u okviru FBiH imamo dvije socijalne politike- jednu
federalnu i jednu kantonalnu. Četvrti nivo- općinske vlasti nuţno je sagledati u okviru
federalnog i kantonalnog zakonodavstva o lokalnoj samoupravi.Ukoliko zakonom nije
drugačije odreĎeno, općina , u okviru svog samoupravnog djelokruga, prvenstveno
osigurava lokalne potrebe stanovništva u oblasti brige o djeci, obrazovanja i odgoja, rada i
zapošljavanja i socijalne skrbi.
Odnos normativnih akata u oblasti socijalne politike

Budući da samo federalna vlast ima pravo utvrĎivati socijalnu politiku i donositi federalne
zakone iz ove oblasti , a kantoni imaju pravo samo utvrĎivati kantonalnu socijalnu politiku, ne
moţe se pitanje odnosa pravne snage odnositi na utvrĎivanje pravne snage odnosa
federalnog i kantonalnog propisa iz ove oblasti, jer u skladu sa ustavnim principima, kantoni
ne bi mogli ni donositi materijalno-pravne propise iz ove oblasti.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Socijalno zakonodavstvo je u većini sloţenih drţava u nadleţnosti drţave.
POJAM SOCIJALNOG OSIGURANJA
Socijalno osiguranje se definira kao opći sistem, koji je zakonom ustanovljen u vidu
obvezne materijalne zaštite i osiguranja radnika i drugih osiguranih lica i članova njihovih
obitelji u slučajevima utvrĎenim propisima iz oblasti socijalnog osiguranja
1. socijalno osiguranje je obvezno osiguranje, to je njegova osnovna karakteristika.
Sprovodi se na osnovu zakona i nije ovisno od volje pojedinca ili od sluţbi socijalnog
osiguranja. Prava na osnovi socijalnog osiguranja su prava ex lege, odreĎena u
zakonu ili na osnovu zakona. O tim pravima ne mogu se praviti nikakve nagodbe
izmeĎu osiguranih lica i sluţbi socijalnog osiguranja. Ona pripadaju osiguranim licima
po zakonu, za razliku od osiguranja kod osiguravajućih organizacija kod kojih se
osiguranje sprovodi po osnovu polise-ugovora.
2. socijalno osiguranje karakterizira usmjerenost zaštite i osiguranja prvenstveno
prema radnicima i ĉlanovima njihovih obitelji. Lični rad se javlja kao temelj i
osnovni uvjet kako za sticanje tako i za uţivanje prava iz socijalnog osiguranja. Iz tog
rada, posredno, i obitelji osiguranika stječu prava iz socijalnog osiguranja.
SOCIJALNA SIGURNOST
Socijalna sigurnost se promatra kao opća ţivotna sigurnost sa gledišta stjecanja,

ostvarivanja, korištenja i zaštite prirodnih prava ljudi, kao i njihovih graĎanskih, političkih,
socijalno-ekonomskih i kulturnih prava suglasno univerzalnim meĎunarodnim dokumentima.
Socijalna sigurnost podrazumijeva sistem organiziranih pravno-ekonomskih , normativnih i
institucionaliziranih socijalnih mjera i aktivnosti u područjima uspostavljanja i ostvarivanja
socijalnih potreba čovjeka i njegove obitelji, u kojem se osigurava:
a) stabilni i povoljni uvjeti ţivota i rada pojedinaca, obitelji i drugih društvenih grupa,
b) mogućnost napredovanja u ţivotu i radu suglasno ispoljenim sposobnostima i
dinamici društvenog razvoja,
c) preventivno otklanjanje ili ublaţavanje razliĉitih uzroka i odnosa ĉovjeĉjih
otuĊenosti, ugnjetavanja i ugroţenosti.
OSIGURANI RIZICI
Socijalni sluĉaj i socijalni rizik
Socijalni slučaj je uvijek individualni slučaj pojedinca koji ga dovodi u situaciju u kojoj je
došlo do pogoršanja njegovih ţivotnih i radnih uvjeta ili pak postoji opasnost da će doći do
takvih uvjeta. Socijalni slučajevi se razvrstavaju na:
1.socijalne sluĉajeve materijalne prirode (bolest, invalidnost, starost, nezaposlenost) koji
su kompleksno obuhvaćeni socijalnim zakonodavstvom,
2. socijalne sluĉajeve koji nisu obuhvaćeni socijalnim zakonodavstvom, već se
rješavaju davanjem tradicionalnih oblika socijalne pomoći (financijska i materijalna pomoć,
besplatno liječenje, zbrinjavanje u socijalnim ustanovama, starateljstvo – maloljetnih, starih,
ugroţenih i nemoćnih);
3. socijalni sluĉajevi nematerijalnog znaĉaja, koji se ne mogu podvesti pod jedan od
oblika zaštite koji su navedeni pod 1. i 2. jer se radi o specifičnim slučajevima,
4. kombinirani socijalni sluĉajevi u kojima se stječu elementi i materijalnog i
nematerijalnog značaja.
Ukoliko su socijalni slučajevi pravno «pokriveni» tada su u pitanju osigurani rizici. Rizici su
buduća ili sadašnja stanja, koja su više ili manje negativna u smislu zadovoljavanja ţivotnih
potreba, bez obzira na to da li su očekivani, planirani, ţeljeni ili ne.
Od klasičnih rizika socijalni rizici se razlikuju u pogledu budućnosti i eventualnosti. Socijalno
pravo osigurava i postojeći rizik, a ne samo budući.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
U slučaju nastupanja socijalnog rizika, osiguranik dobija odreĎeno davanje, a u nekim
slučajevima i kada nije dao doprinos. Kod klasičnog rizika nema primjene načela
solidarnosti.
Socijalni rizik u socijalnom pravu se oznaĉava i kao nepovoljni i kao ţeljeni dogaĊaj
(invalidnost, roĎenje djeteta, materinstvo) ali uvijek i jedni i drugi dogaĊaji doprinose
gubitku ili smanjivanju zarade, povećanju izdataka i sl.
Vrste socijalnih rizika

Kao osnovno razvrstavanje socijalnih rizika moţe se navesti slijedeće:
1. Fiziološki rizici, odnosno sluĉajevi koji su nastali zbog: bolesti materinstva,
invalidnosti, starosti, smrti.
2. Profesionalni rizici , odnosno sluĉajevi koji su nastali zbog vršenja odreĊenih
profesija, a javljaju se u vidu: zaposlenosti, invaliditeta u vezi sa radom na
odreĎenom radnom mjestu;
3. Socijalni sluĉajevi , odnosno rizici koji nastaju zbog obiteljskih uvjeta i
okolnosti:
4. Socijalni rizici, odnosno sluĉajevi nastali i zbog društvene sredine(kao što je
rat, promjena političkog reţima i sl.)
5. Socijalni rizici nastali zbog fiziĉke sredine (npr. socijalni slučajevi izazvani
geofizičkim i meteorološkim pojavama, kao što su zemljotresi, veće erozije i klizanje
terena, poplave, jaki mrazevi, grad, podzemne vode i sl.)
Slijedi da su socijalni rizici one situacije u kojima osigurana lica mogu ostvariti u odreĎenim
slučajevima utvrĎena prava iz socijalnog osiguranja. U ovoj definiciji pokušava se iz
navedenih razloga zadrţati termin osigurani sluĉaj i da istovremeno koristi i širi termin
socijalne potrebe, koji ga pobliţe označava.
U stvarnosti, osigurani rizici mogu se svesti na dogaĊaje koji su se morali dogoditi.
U BiH, socijalni rizici mogu se razvrstati na:
1. Bio-psihofiziološki (začeće, trudnoća, poroĎaj, ometenost u psihofizičkom razvoju
djeteta, bolest-tjelesna i duševna, tjelesno oštećenje-trajni gubitak ili smanjenje opće
sposobnosti, starost, smrt).
2. Obiteljski –(promjene u obitelji – ţenidba- udaja, raĎanje djeteta, preuzimanje
izdrţavanja, smrt hranitelja, spriječenost za druge njege u obitelji),
3. Razni rizici (nezaposlenost i materijalna neosiguranost nezaposlenih, neadekvatna
zaposlenost s obzirom na psihofizičku i zdravstvenu sposobnost za rad, spriječenost za rad
iz ličnih, odnosno društvenih razloga)
4. Uĉešće u znaĉajnim društvenim dogaĊajima (ratovi i sl.)
5. Socijalno-ekonomski (nedovoljno sredstvo za izdrţavanje, nepostojanje odgovarajućeg
stana, nemogućnost oporavka iz vlastitih sredstava),
6. Elementarne nepogode s posljedicama bolesti, tjelesnog oštećenja i smrti,
7.Asocijative pojave (alkoholizam, narkomanija, delikvencija i sl.)
OSIGURANA LICA
Osigurana lica mogu se podijeliti na: 1. osiguranike, 2. članove obitelji osiguranika, 3. lica
osigurana za odreĎene slučajeve pod odreĎenim okolnostima.
1. Osiguranici su lica koja su osigurana po osnovu svog ličnog svojstva, odnosno
statusa po načelu obveznosti ili po načelu dobrovoljnosti.To su sva lica u radnom
donosu, kao i lica koja su u pogledu prava iz socijalnog osiguranja izjednačena sa
licima u radnom odnosu.
2. Članovi obitelji osiguranika su lica koja su osigurana po osnovu rodbinskog svojstva
s osiguranikom od kojeg izvode odreĎena prava iz socijalnog osiguranja.
3. Lica koja su osigurana za odreĎene slučajeve pod odreĎenim okolnostima su lica
koja su osigurana za neke rizike, a samo ostvarivanje prava uvjetovano je posebnim
okolnostima.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
PRAVA IZ SOCIJALNOG OSIGURANJA
Da bi došlo do socijalnog davanja ili činjenja osiguranim licima kada to zatraţe prethodno
treba utvrditi vrstu prava iz socijalnog osiguranja.
Prava iz socijalnog osiguranja su strogo lična prava i priznaju se na zahtjev osiguranog lica.
Potrebno je utvrditi postojanje osiguranog rizika, tj. socijalne potrebe pa ukoliko jedno lice
ispunjava i propisane uvjete koristit će se odreĎenim davanjima ili činjenjima po jednom ili
više osnova.
Prava iz socijalnog osiguranja razvrstavaju se na: 1. osnovna, 2. provizorna, 3. supsidijarna i
4. ostala.
1. Osnovna prava su ona koja su kao takva utvrĎena temeljnim zakonom koja se
priznaju na osnovu nekog osiguranog slučaja, odnosno rizika osiguranom licu ukoliko
ispunjava i propisane uvjete.
U mirovinsko-invalidskom osiguranju osnovna prava su:
- profesionalna rehabilitacija, zaposlenje na osnovu rizika invalidnosti ili neposredne
opasnosti od invalidnosti, invalidska mirovina na osnovu rizika invalidnosti,
- novčana naknada za tjelesno oštećenje na osnovu rizika tjelesnog oštećenja,
- starosna mirovina na osnovu rizika starosti,
- obiteljska mirovina na osnovu rizika smrti osiguranika.
2. Provizorna prava su sva prava koja se priznaju kao alternativa – zamjena za neko pravo i
to sve dok se to osnovno pravo ne ostvari. To su u pravilu, jednokratna socijalna davanja.
3. Supsidijarna prava su ona prava koja se samostalno nikada ne mogu priznati (npr.u
zdravstvenom osiguranju pravo osiguranika na naknadu troškova prijevoza u vezi je sa
ostvarivanjem nekog prava).
4. Ostala prava mogu se zakonima, kao i općim aktima organizacija socijalnog davanja
predvidjeti, pa se ona u odnosu na navedena prava mogu promatrati kao dodatna, odnosno
proširena prava socijalnog osiguranja.
GRANE SISTEMA SOCIJALNOG OSIGURANJA
Socijalnim osiguranjem osigurana je:

1. zdravstvena zaštita
2. naknada umjesto plaće – u slučaju bolesti, trudnoće i poroĎaja,
3. invalidnina – u slučaju djelomičnog gubitka radne sposobnosti,
4. upućivanje na drugi posao i prekvalifikaciju,
5. invalidska mirovina- u slučaju potpunog gubitka radne sposobnosti,
6. osobna mirovina – u slučaju ispunjavanja odreĎenog vremena provedenog na radu,
a za neke vrste mirovina traţi se i dodatni uvjet – odreĎeni broj godina ţivota,
7. obiteljska mirovina – u slučaju smrti osiguranika.
Navedeni osigurani slučajevi spadaju u odreĎene grane socijalnog osiguranja, a kao

najvaţnije navode se slijedeće grane:
a) Zdravstveno osiguranje – proučava se kao ona grana socijalnog osiguranja koja
omogućava podmirenje socijalnih potreba za zaštitu zdravlja ljudi (preventivno
djelovanje), a ukoliko se zdravlje ošteti, dolazi do kurativne zaštite pod odreĎenim
uvjetima. Ova grana osigurana označava se i kao kratkotrajno osiguranje.
b) Mirovinsko osiguranje – zajedno sa invalidskim osiguranjem spada u grupu
dugoročnih osiguranja, jer se tu priznaje pravo trajne naravi. Odnosi se na dva
osigurana rizika: starost i smrt. U pitanju je grana socijalnog osiguranja kojom se
odreĎuje materijalni poloţaj radnika kad oni prestanu aktivno raditi, a u slučaju
njihove smrti, poloţaj njihovih obitelji.
c) Invalidsko osiguranje – je takva grana prava socijalnog osiguranja kojom se pod
odreĎenim uvjetima , radnicima priznaju socijalna davanja u slučaju nastupa rizika
invalidnosti, tjelesnog oštećenja i neposredne opasnosti od invalidnosti.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prema obuhvatnosti rizika osiguranja, osiguranje se moţe promatrati kao: a) potpuno,
b) nepotpuno, c) prošireno osiguranje.
a) Potpunim osiguranjem obuhvaćeni su osiguranici rizične zajednice, jer su osigurana
lica za sve rizike, osim rizika smrti. Slijedi da za sve socijalne potrebe, osigurana lica
mogu koristiti i odreĎena socijalna davanja za odreĎeni rizik pod utvrĎenim uvjetima.
b) Nepotpuno osiguranje odnosi se na članove obitelji osiguranog lica i lica koja su
osigurana za odreĎene slučajeve pod utvrĎenim okolnostima. Radi se o osiguranju
za točno odreĎene rizike i bez obzira na odreĎene potrebe, prava iz ovog osiguranja
mogu se ostvariti ako su ispunjeni uvjeti za neke rizike. Članovi obitelji mogu ostvariti
prava u nastupu rizika smrti osiguranika i izuzetno neka druga prava.
c) Prošireno osiguranje bazira se na načelu dobrovoljnosti, za razliku od potpunog i
nepotpunog, koje se sprovodi po načelu obveznosti.
Lica koja nisu obuhvaćena obveznim socijalnim osiguranjem mogu osigurati sebe i članove
svoje obitelji.
IZVORI SOCIJALNOG PRAVA
U teoriji socijalnog prava razvrstavanje pravnih izvora vrši se na više načina.Izvori socijalnog
prava razvrstavaju se na normativne akte koje donosi drţava, normativne akte organizacija i
drugih poslodavačkih subjekata i meĎunarodne sporazume iz oblasti socijalnog prava. Drugi
način razvrstavanje je odvojeno promatranje drţavnih općih akata od općih akata
meĎunarodnog podrijetla.Treći način klasifikacije vrši se prema donositelju akta-
heteronomni i autonomni izvori socijalnog prava.
Izvori socijalnog prava ne mogu se utvrditi za sva vremena i za sve pravne sisteme jer su oni
različiti po raznim osnovama.
U pogledu egzistiranja paralelnih izvora prava socijalnog osiguranja mogu nastati problemi u
pogledu 1. subjektivnih učinaka tih izvora, 2. vremenskih učinaka, i3. prostornih učinaka.
1. U pogledu subjektivnih granica uĉinaka problemi su javljaju zbog toga što se odreĎena
pravila primjenjuju na sva osigurana lica a neka samo za odreĎene grupe osiguranika
(posebna pravna pravila). Polazi se od principa da posebno pravno pravilo derogira,
odnosno eliminira opće pravno pravilo.
2. Problemi u vezi sa vremenskim uĉincima izvora prava ogledaju se u:
- obvezi njihovog objavljivanja prije nego što stupe na snagu,
- obveznom protoku odreĎenog minimalnog razdoblja od dana objavljivanja do dana
stupanja na snagu, kako bi svi zainteresirani mogli biti upoznati s izvorom,
- postepenosti provoĎenja odreĎenih zakonskih odredbi,
- utvrĎivanja tzv. prijelaznog razdoblja, odnosno prijelaznog reţima. To je razdoblje u kojem
osiguranici mogu birati da li će odreĎena prava ostvariti po propisima koji su stupili na snagu
ili po ranije vaţećim propisima,
- kojem roku se prava mogu ostvariti od dana dospjelosti, odnosno u kojem roku zastarijeva.
3. Problemi koji se javljaju u vezi s prostorima – granicama uĉinaka prava socijalnog
osiguranja mogu biti aktualni iz više razloga. To moţe biti situacija u kojoj dolazi do
primjene prava na temelju dvostranih meĎunarodnih ugovora, kao i u slučaju kad se pojavi
problem utvrĎivanja stvarne i mjesne nadleţnosti fondova iz oblasti socijalnog osiguranja o
rješavanju o pojedinim pravima.
Drţavni propisi kao izvori socijalnog prava

To su: ustav, zakoni i podzakonski opći akti.
Ustav
Ustavne odredbe, kao izvor socijalnog prava imaju teorijske i praktične vrijednosti.
Teorijska vrijednost sastoji se u pruţanju putokaza za reguliranje prava iz ove oblasti putem
drugih izvora prava.
Praktična vrijednost sastoji se u zakonskoj i izuzetnoj podzakonskoj razradi osnovnih pravila
koje već sadrţe ustavne odredbe.
Zakoni
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Poslije ustava to je najvaţniji izvor socijalnog prava. To je pravni akt koji sadrţi opća pravna
pravila najveće pravne snage poslije ustava.
Podzakonski propisi
Su opći pravni akti koje donose izvršni odnosno političko-izvršni i upravni organi.Ove akte
mogu donositi i zakonodavni organi ali ne po zakonodavnoj proceduri. Ovim aktima
pribliţavaju se i prilagoĎavaju apstraktna i općenita pravila sadrţana u zakonima radi njihove
pravilnije primjene.
Izvori autonomnog prava
U okviru normativne djelatnosti nedrţavnih subjekata potrebno je navesti da je za socijalno
pravo posebno značajna djelatnost onih subjekata koji provode socijalno osiguranje. Takvi
subjekti ne ulaze u sistem drţavnih organa , njihova normativna djelatnost počiva na
posebnom prijenosu javnih ovlaštenja da svojim općim aktima ureĎuju pojedina pitanja i da ti
akti imaju eksterno djelovanje.Radi se o raznim kasama, zavodima, fondovima i sličnim
institucijama koja se javljaju kao oblici organiziranja u pojedinim granama socijalnog
osiguranja.
MeĊunarodni izvori socijalnog prava
MeĎunarodni ugovori mogu biti dvostrani i višestrani. U skladu sa zakonima koji se odnose
na ratifikaciju meĎunarodnih ugovora,BiH je vezana na prihvaćanje ili pristupanje, kao
članica brojnih meĎunarodnih organizacija.BiH je prihvatila 66 konvencija MOR-a. BiH se
obvezala Dejtonskim ustavom da će ostati ili postati potpisnica meĎunarodnih sporazuma
navedenih u Aneksu I ovog Ustava u kojem je navedeno 15 sporazuma o ljudskim pravima i
dva koji će se primjenjivati u BiH. MeĎu njima su posebno značajni za socijalno pravo:
- MeĎunarodni ugovor o graĎanskim i političkim pravima iz 1966g. i Opcioni protokoli iz
1966 i 1989g.
- MeĎunarodni ugovor o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1968,
- Konvencija o pravima djeteta iz 1969,
- Konvencija o pravima radnika na privremenom radu u inozemstvu i članova njihovih
obitelji iz 1990.
BiH se posebno obvezala da će odredbe o pravima i slobodama Evropske konvencije za
zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i iz njenih protokola, kao meĎunarodne standarde,
primjenjivati direktno u Bih i da će sve ove odredbe imati prioritet nad svakim drugim
zakonom.
Jedna od najobimnijih i osnovnih konvencija MOR-a je Konvencija br.102 o minimalnoj
normi socijalnog osiguranja koja je usvojena od strane Opće konferencije MOR-a u Ţenevi.
Nazivi dijelova općih odredbi su npr.: zdravstvena zaštita; naknada za sluĉaj bolesti;
davanje za sluĉaj nezaposlenosti; davanja za starost; davanja za sluĉaj nesreće na
poslu i profesionalnog oboljenja; obiteljske potpore; davanje za sluĉaj materinstva;
davanje za sluĉaj invalidnosti; davanja ĉlanovima obitelji za sluĉaj smrti hranitelja
obitelji.
Evropska socijalna povelja uvrštava se meĎu četiri najvaţnija dokumenta (ostala tri su
E.konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, E.konvencija za zaštitu torture i
nehumanog ili poniţavajućeg postupka ili kaţnjavanja i Okvirna konvencija za zaštitu
nacionalnih manjina) koji su doneseni pod okriljem savjeta Evrope. Osnovni cilj Evropske
povelje je da progresivno unaprijedi standarde ţivota u Evropi i da podstiče socijalno
blagostanje ljudi. Bliţa razrada povelje obuhvata 19 raznovrsnih prava počev od prava na
rad, prava na pravilne uvjete rada, pa do prava na zdravstvenu zaštitu, prava na socijalno
osiguranje, prava na socijalnu i zdravstvenu pomoć, prava na naknadu iz sluţbi socijalnog
staranja.
Obiĉajno pravo
Da bi jedan običaj bio društvena norma treba ispuniti tri uvjeta: 1. dugotrajna primjena
običaja, 2. ponavljanje više puta i 3. postojanje opće suglasnosti da je pravilo ispravno i da
odgovara shvaćanjima većine u društvu, koja mu se zbog toga dobrovoljno podvrgava.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Običajno pravo nastaje kada drţava počne da primjenjuje sankcije neizvršavanja običajnog
pravila ponašanja. Primjena običajnog pravila dolazi u obzir kada ne postoje propisi koji su
donijeli drţavni organi, tj. kada postoji pravna praznina u propisima.
Sudska praksa
Karakteristična je za anglosaksonski pravni sistem. Formalno smatrano sudska praksa nije
izvor prava.
DJELATNOST UJEDINJENIH NACIJA I

NJENIH ORGANA NA PODRUĈJU SOCIJALNOG ZAKONODAVSTVA
UN imaju značajnu ulogu u razvijanju socijalnog i radnog prava na meĎunarodnom planu.To

proističe iz same Povelje UN prema kojoj UN radi na podizanju ţivotnog standarda i
ostvarenju pune zaposlenosti, kao i na rješavanju krupnih meĎunarodnih problema u oblasti
ekonomskog i socijalnog ţivota u svijetu.
NAĈELA SOCIJALNOG PRAVA
Opća naĉela socijalnog prava
Naĉelo obveznosti i dobrovoljnosti

Socijalno osiguranje je obvezno za sva lica koja su zakonom ili drugim propisima označena
kao osiguranici.
Lice koje je propisima označeno kao osiguranik postaje i obveznik uplate doprinosa za
odreĎeno osiguranje i to neovisno od njegove volje, ne moţe dobrovoljno odlučiti da li će biti
ili ne socijalno osigurano.
Načelo dobrovoljnosti nije u suprotnosti sa načelom obveznosti već je u korelaciji s njim. Oni
se javljaju u dva vida.
1. Lica koja nisu obuhvaćena obveznim osiguranjem u odreĎenim granama
osiguranja mogu se, na osnovu načela dobrovoljnosti, sama odlučiti da
plaćanjem posebnih doprinosa osiguraju sebi i članovima svoje obitelji veća
prava ili veći obim tih prava od onih koja su im već garantirana po načelu
obveznosti.
2. Lica koja nisu obuhvaćena obveznim osiguranjem u odreĎenim granama
osiguranja mogu se , na osnovu načela dobrovoljnosti, osigurati za sve ili
odreĎene rizike na osnovu plaćanja posebnih doprinosa.
Naĉelo uzajamnosti i solidarnosti

Svodi se na mogućnost utvrĎivanja visine potrebnih sredstava za ostvarivanje pojedinih
prava, s tim što unaprijed svi osiguranici, na osnovu zakona pristaju da pod odreĎenim
uvjetima ta prava mogu koristiti bez obzira na svoje ulaganje odnosno po proteku duţeg ili
kraćeg vremena.
Naĉelo jedinstvenosti
Prava iz socijalnog osiguranja, utvrĎena zakonom ili ugovorima zasnovanim na zakonu ,
jedinstvena su za sve osiguranike iste kategorije. Sama prava utvrĎuju se i ostvaruju prema
visini ulaganja za osiguranje , ukupnom radnom doprinosu i drugim mjerilima.
Naĉelo demokratiĉnosti i participacije osiguranika u upravljanju

Ukupno organiziranje i funkcioniranje socijalnog osiguranja neophodno je više nego do sada
podvrgnuti starateljstvu i nadzoru javne vlasti. Osnovni subjekt sistema starateljstva treba da
bude nadleţno ministarstvo, a potrebno je formirati posebni inspektorat za ovu oblast, kao i
detaširanih jedinica na raznim područjima drţave.
Naĉelo zakonitosti
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Zakonitost u radu subjekata koji treba da primjenjuju pravna pravila iz ove oblasti nuţno je
postizati istim mjerilima, odnosno sredstvima kao i u drţavnoj upravi – traţenjem stručnosti
lica koja rade u provoĎenju i izvršavanju pravnih pravila, polaganjem stručnih ispita i sl. jer je
u pitanju ostvarivanje značajnih javnih ovlaštenja.
Naĉelo neotuĊivosti i nezastarjelosti

Prava iz socijalnog osiguranja karakterizira: 1. nemogućnost otuĎivanja, jer su u pitanju
strogo lična prava (što se odnosi na dospjele a ne isplaćene iznose) i 2. nezastarjelosti koja
je odreĎena pravnim pravilima.
Osim toga što se prava iz socijalnog osiguranja ne mogu nasljeĎivati, ona se ne mogu ni
prenositi na druga lica ugovorom, otuĎivati ni na bilo koji drugi način. U pitanju su prava
kojima je zakonom ili drugim propisom odreĎena strogo lična namjena. Drugo pitanje je što
osigurano lice moţe jedino svojom voljom odlučiti da ne koristi stečeno pravo, jer se ona
ostvaruju po privatnoj maksimi, tj. na osnovu zahtjeva osiguranog lica, a ne po sluţbenoj
duţnosti.
Posebna naĉela socijalnog prava

1. Naĉelo meĊuzavisnosti prava o radnom doprinosu osiguranika
Primjenom ovog načela, prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja ostvaruju se, ako je
ispunjen uvjet propisanog mirovinskog staţa. Visina primanja odreĎuje se u procentu od
osnovice koja se utvrĎuje na osnovu plaće ostvarene u odreĎenom razdoblju. Sam procent
ovisi od duţine mirovinskog staţa.
Duţina mirovinskog staţa, s jedne i visina ostvarene plaće, s druge strane, ukazuje na
stvarni doprinos jednog radnika. Sada se to čini u odnosu na odreĎeno razdoblje u kojem je
osiguranik primao plaću, što nije potpuno u skladu sa ovim načelom, jer bi adekvatnije bilo
odreĎivanje osnovice na osnovu ostvarene plaće tijekom cijelog razdoblja rada.
2.Naĉelo prevencije
Počiva na općem principu da radnik ima pravo na uvjete rada koji osiguravaju njegov fizički i
moralni integritet i sigurnost, kao i pravo na zdravstvenu zaštitu, i drugu zaštitu i ličnu
sigurnost na radu.
U zdravstvenom osiguranju ovo načelo se provodi mjerama zdravstvenog prosvjećivanja i
raznim snimanjima, cijepljenjem stanovništva, sistematskim liječničkim pregledima i sl.
Posebno su odreĎene mjere prevencije u invalidskom osiguranju.
Ovo načelo posebno se ogleda u pravu liječnika da utvrdi potrebu premještanja radnika na
drugo radno mjesto poslije duţeg zaposlenja u teškim i po zdravlje štetnim poslovima, kao i
u institutu povećanog staţa osiguranja, koji omogućava odreĎenoj kategoriji radnika da kroz
kraće razdoblje rada od ostalih radnika, ostvare pravo na mirovinu.
ORGANIZACIJA I FINANCIRANJE SOCIJALNOG OSIGURANJA
U teoriji socijalnog osiguranja postoje dva osnovna oblika organiziranja socijalnog

osiguranja:
1. Upravljanje i provoĎenje socijalnog prava vrši se preko organa drţavne uprave- najčešće
je to ministarstvo za poslove socijalnog osiguranja ili socijalnog staranja.
2. Upravljanje i provoĎenje socijalnog osiguranja vrši se preko posebno organiziranih
institucija na bazi veće ili manje autonomije, koje se nalaze pod kontrolom drţave.
Ministarstva koja su preuzela poslove i zadatke ukinutih fondova i Zavoda (od prije rata)
organizirali su njihovo vršenje u svom sjedištu , tj. u Sarajevu, ali i u svojim organizacionim
jedinicama izvan sjedišta.
Financiranje socijalnog osiguranja

Financiranje socijalnog osiguranja moţe se vršiti pomoću tri osnovna oblika:
1. budţetnim naĉinom, 2. sistemom kapitalnog pokrića i 3. samofinanciranjem.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. Budţet je u svakoj zemlji najvaţniji instrument javnih rashoda, a instrumenti
ostvarivanja javnih prihoda su porezi, carine, takse, doprinosi, javni zajmovi idr.. Za
socijalno osiguranje najznačajniji su doprinosi koji se plaćaju drţavi . Ako je budţet ili
fond ovisan od uplata i rasporeĎivanja doprinosa za socijalno osiguranje, tada se radi
o budţetskom načinu financiranja socijalnog osiguranja.
2. U slučaju kada se sredstva potrebna za socijalno osiguranje osiguravaju iz uplaćenih
doprinosa i ostvarenih kamata u iznosu koji je dovoljan za uspostavljanje ravnoteţe
izmeĎu tako akumuliranih sredstava i preuzetih obveza po osnovi uspostavljanja
prava osiguranih lica, ovakvo financiranje označava se kao sistem kapitalnog
pokrića. Ovaj sistem ostvaruje se preko vanbudţetski institucija, tj. preko neovisnih,
samostalnih fondova, kasa, udruţenja i sl.
3. Samofinanciranje socijalnog osiguranja javlja se u slučaju kada se prava osiguranih
lica isključivo ostvaruju na osnovu uplate doprinosa iz plaće osiguranika i iz dohotka,
odnosno sredstava poduzeća. Ovaj sistem ostvaruje se preko institucija kao sistem
kapitalnog pokrića, s tom razlikom što u ostvarenju ovog sistema više dolazi do
izraţaja načelo samoupravnosti iz kojeg proizlazi pravo na samoorganiziranje.
Zapravo, u praksi, čistih modela nema, jer je priroda socijalnog osiguranja takva da zahtijeva
stalnu brigu najviših institucija drţave.
DRUGI DIO
ZDRAVSTVENO OSIGURANJE I ZDRAVSTVENA ZAŠTITA
Zdravstveno osiguranje, kao dio prava socijalnog osiguranja graĎana, čini jedinstven sistem
u okviru koga graĎani ulaganjem sredstava, na načelima uzajamnosti i solidarnosti, obvezno
osiguravaju ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu i druge oblike osiguranja.
Ovo pravo razvrstava se na materijalno i procesno.
Materijalno zdravstveno osiguranje je skup pravnih pravila kojima se utvrĎuju prava,
obveze i odgovornosti u zdravstvenom osiguranju kao posebnoj grani socijalnog osiguranja.
Procesno zdravstveno osiguranje je dio prava zdravstvenog osiguranja kojim se ureĎuje
postupak, rokovi i organi za reguliranje, realizaciju i zaštitu prava, obveza i odgovornosti
subjekata koji uspostavljaju pravne odnose u ovoj grani socijalnog osiguranja.
Kao grana socijalnog osiguranja, zdravstveno osiguranje obuhvata preventivno i kurativno
djelovanje raznovrsnih socijalnopravnih subjekata, jer omogućava zadovoljavanje socijalnih
potreba za zaštitu zdravlja graĎana sa ciljem da ne doĎe do narušavanja zdravlja
pojedinaca, grupe, s jedne strane, i da, u slučaju nastupanja socijalno-zdravstvenog rizika
koji je posljedica već narušenog zdravlja, djeluje kurativno pod propisanim uvjetima, s druge
strane.
U preventivnoj zaštiti zdravstveno osiguranje je trajnog karaktera, jer je kao takvo
kontinuirano i dugoročnog karaktera, dok je u kurativnoj zaštiti kratkotrajnog karaktera.
Osim socijalnog osiguranja za sluĉaj bolesti, zdravstvenim osiguranjem pokriveni su i
sluĉajevi: povrede, trudnoća i poraĊanja, sprijeĉenosti za rad, preventivne
zdravstvene zaštite i smrti.
Zdravstvena zaštita graĊana je skup mjera, aktivnosti i postupaka na unapreĎenju prava
na ţivot, očuvanje i poboljšanje zdravlja ljudi koje poduzima Bih, njeni entiteti, i dr.
PRINCIPI ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA
Osnovni principi zdravstvenog osiguranja su:

1. naĉelo obveznosti,
2. naĉelo solidarnosti,
3. naĉelo uzajamnosti.
1. Naĉelo obveznosti dolazi do izraţaja u obveznom zdravstvenom osiguranju za
razliku od dobrovoljnog, dopunskog i privatnog osiguranja koji funkcioniraju prema
načelima trţišta, odnosno prema načelu ugovorne slobode i načelu imovinskog
cenzusa, a izuzetno prema načelu obveznosti. Načelo obveznosti odnosi se kako na
WWW.BH-PRAVNICI.COM
osiguranika, tako i na članove njegove obitelji, ali i na druga lica osigurana u
odreĎenim okolnostima.
2. Naĉelo solidarnosti manifestira se u pristajanju svih osiguranika na osiguranju
potrebne zdravstvene zaštite koja je predviĎena osiguranjem pod jednakim uvjetima
(zdravstvena zaštita, naknade i sl.)
3. Naĉelo uzajamnosti očituje se u pravima na naknade i pomoć.Ako je veći broj
osiguranika koji uplaćuju doprinose, sva osigurana lica su u povoljnijem poloţaju u
odnosu na rizičnu zajednicu koja ima manje osiguranika, odnosno koja je ekonomski
slabija. PredviĎeno je da se uspostavlja federalna solidarnost i da se za to
osiguravaju sredstva u okviru jedinstvene stope doprinosa za obvezno zdravstveno
osiguranje.Od ovih sredstava formira se fond solidarnosti u okviru Zavoda za
zdravstveno osiguranje i reosiguranje FBiH
Decidno je propisano da se sredstva federalnog fonda solidarnosti koriste namjenski, i to:
1. za osiguranje jednakih uvjeta za provoĎenje obveznog zdravstvenog osiguranja u
svim kantonima,
2. za prioritetne federalne programe zdravstvene zaštite,
3. za prioritetne najsloţenije oblike zdravstvene zaštite iz odreĎenih specijalističkih
djelatnost koje se pruţaju osiguranim licima na teritoriji F BiH.
Ova sredstva se ne mogu koristiti za druge namjene. Ako se sredstva federalnog fonda ne
iskoriste u cijelosti do kraja tekuće godine, neutrošeni dio vraća se kantonalnim zavodima
zdravstvenog osiguranja razmjerno njihovom učešću u formiranju tih sredstava.
Značajno je što se FBiH obvezala da će osigurati u svom budţetu svake godine isti iznos za
federalni fond solidarnosti koji se prethodno osigura iz jedinstvene stope doprinosa za
obvezno zdravstveno osiguranje.
VRSTE ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA
Najčešće se zdravstveno osiguranje razvrstava na:

1. Obvezno zdravstveno osiguranje (gransko, klasno ili graĊansko uz veće ili
manje asistiranje drţave),
2. Dobrovoljno zdravstveno osiguranje (gransko, klasno ili graĊansko)
3. Privatno zdravstveno osiguranje.
1. Obvezno zdravstveno osiguranje – kao kriteriji od kojih se polazi pri uspostavljanju

ovog osiguranja najčešće se navode:
– zdravstveni rizici vezani za cjelokupnu populaciju (zarazne bolesti, endemske bolesti),
- uvjeti rada vezani za pojedine djelatnosti, grane privrede (šumarstvo, rudarstvo,
pojedine vrste prometa i sl.)
- uvjeti ţivotne sredine (visoka zagaĊenost tla, rudarski bazeni, prljava industrija i sl.)
- materijalne sposobnosti pojedinca da sami zaštite svoje zdravlje (utvrĎivanje donje
granice zarada, ispod koje je odreĎena vrsta obveznog osiguranja).
U obveznom osiguranju zakonom se utvrĎuje učešće poslodavca, radnika, kao i pojedinca-
korisnika usluga zdravstvene zaštite.
2. Dobrovoljno zdravstveno osiguranje

Zakonom se omogućava osnivanje osiguravajućih društava koja se u načelu
dobrovoljnosti uspostavljaju na nekom od principa zajedništva. U pravilu, kod ovog
osiguranja vrijede ona načela koja prate dopunsko, odnosno privatno osiguranje.
Organ upravljanja je skupština osiguranika, a sredstvima osiguranja operativno
upravljaju i o njima odlučuju upravni ili izvršni odbori, koje imenuje skupština osiguranika
i koji su njoj odgovorni.
3. Privatno zdravstveno osiguranje

Pojedinci, grupa lica, polazeći od načela ugovorne slobode i načela obligacionog prava,
ulaţu vlastiti kapital u osnivanju institucija osiguranja.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Na institucije privatnog zdravstvenog osiguranja, po principu supsidijarnosti, primjenjuju se
propisi koji se odnose na dionička društva kapitala. Nadleţni organ privatnih osiguravajućih
institucija utvrĎuju programe osiguranja, posebno vrstu i obim zdravstvenog rizika koji se
osigurava, pravila osiguranja i unutarnje organiziranje institucije, u skladu sa zakonom. Svaki
graĎanin, kao i pravna lica pod uvjetom utvrĎenim pravilima osiguranja, mogu se učlaniti u
ovo osiguranje.
OBLICI ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA U BIH
GraĎani u FBiH, pod uvjetima utvrĎenim Zakonom o zdravstvenom osiguranju i drugim

zemljama, kao i propisima donesenim na osnovu zakona, imaju pravo na zdravstveno
osiguranje, koje obuhvata:
1. obvezno zdravstveno osiguranje,
2. prošireno zdravstveno osiguranje,
3. dobrovoljno zdravstveno osiguranje.
Pravo na obvezno zdravstveno osiguranje imaju lica u radnom odnosu i druga lica koja vrše
odreĎene djelatnosti ili imaju odreĎena svojstva, a obuhvaćene su Zakonom o zdravstvenom
osiguranju. Ovo pravo imaju i članovi obitelji osiguranika pod uvjetima utvrĎenim Zakonom o
zdravstvenom osiguranju.
Sva ova lica tretiraju se kao osigurana lica i imaju pravo, u okviru obveznog zdravstvenog
osiguranja, na:
- korištenje zdravstvene zaštite,- novĉane naknade, i – razne pomoći.
Izričito je predviĎeno da sva prava koja pripadaju osiguranim licima ne mogu biti predmet
ugovora, niti se mogu prenositi, kao ni nasljeĎivati. Jedino novčana primanja iz obveznog
zdravstvenog osiguranja koja su dospjela, a ostala su neisplaćena zbog smrti osiguranog
lica, mogu biti predmet nasljeĎivanja.
Prošireno zdravstveno osiguranje je fakultativne prirode, koje moţe uvesti zakonodavno
tijelo kantona radi osiguranja prava iz zdravstvenog osiguranja, odnosno obima prava koja
nisu obuhvaćena obveznim zdravstvenim osiguranjem.
Dobrovoljno zdravstveno osiguranje je takoĎer fakultativno, koje se kao takvo moţe uvoditi
od strane graĎana za one vidove zdravstvene zaštite i ona prava koja se ne osiguravaju
obveznim i proširenim zdravstvenim osiguranjem.
PRAVNI ODNOSI ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA
Za predmet prava zdravstvenog socijalnog osiguranja smatraju se oni društveni odnosi koji
ta prava reguliraju. To su odnosi socijalne sigurnosti, odnosno zaštite koji se uspostavljaju
za slučaj bolesti, trudnoće, roĎenja djeteta i sl.
Da bi nastao jedan socijalnopravni odnos potrebno je da budu ispunjeni sljedeći uvjeti:
a) postojanje pravnog osnova socijalnog zdravstvenog prava,
b) postojanje stanja socijalne potrebe, odnosno nastupanja socijalnog slučaja
pokrivenog pravnim osnovom zdravstvenog prava,
c) izjava lica, odnosno njegov zahtjev kojim se traţi odreĎeno socijalno davanje od
odreĎenog, nadleţnog društvenog subjekta.
Postojanje pravnog osnova zdravstvenog socijalnog

osiguranja kao uvjeta za sticanje prava
Zakonom je izričito predviĎeno da prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja mogu ostvariti
samo ona lica za koja se utvrdi da imaju svojstvo osiguranih lica.
Samo svojstvo osiguranog lica utvrĎuju kantonalni zavod osiguranja, odnosno nadleţna
sluţba Fonda zdravstvenog osiguranja, a zainteresirano lice to dokazuje posjedovanjem
posebne isprave, odnosno zdravstvene legitimacije.
Za sticanje bilo kakvog prava iz socijalnog osiguranja potrebno je ispuniti i druge uvjete :
postojanje stanja socijalne potrebe i podnošenje zahtjeva za ostvarivanjem konkretnog
prava.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Nastupanje osiguranog sluĉaja (rizika) kao uvjeta

postanka prava iz zdravstvenog socijalnog osiguranja
Nuţno je da se ispuni uvjet – nastupanje socijalnog slučaja (rizika) koji je pokriven pravnim
osnovom zdravstvenog osiguranja , tj. da postoji stanje socijalne potrebe.
Zakonom o Zd.os. odreĎeni su slučajevi, koji su pokriveni obveznim osiguranjem zbog kojih
se smatra da nastaje stanje socijalne potrebe, odnosno koji su pokriveni pravnim osnovom.
Ti slučajevi su za osiguranike i članove njihovih obitelji 1- zdravstvena zaštita i 2. naknada
putnih troškova u vezi sa korištenjem zdravstvene zaštite i 3. pravo na naknadu plaće.
Zahtjev pogoĊenog lica osiguranim sluĉajem

Ispunjenjem prethodna dva uvjeta predstavlja situaciju koja se moţe označiti kao dospjelost
prava. Tek podnošenjem zahtjeva upotpunjuje se ispunjavanje uvjeta za sticanje nekog
subjektivnog socijalnog prava iz zdravstvenog osiguranja, odnosno prava na socijalno
davanje.
Pravilo je da prava iz zdravstvenog osiguranja nastaju momentom podnošenja zahtjeva – od
prvog dana slijedećeg mjeseca.
ELEMENTI PRAVNIH ODNOSA ZDRAVSTVENOG

SOCIJALNOG OSIGURANJA
Elementi socijalnopravnih odnosa su:

1. subjekti pravnih odnosa zdravstvenog osiguranja,
2. prava i obveze iz pravnih odnosa zdravstvenog osiguranja,
3. objekt, odnosno socijalna davanja iz pravnog odnosa zdravstvenog osiguranja,
Subjekti pravnog odnosa zdravstvenog osiguranja:

1. osigurana lica (osiguranici, članovi njihovih obitelji i druga lica osigurana u odreĎenim
okolnostima),
2. zavodi, odnosno sluţbe fonda zdravstvenog osiguranja, kao i drugi subjekti.
1. Osigurana lica su lica koja su osigurana po osnovu svog liĉnog svojstva

obveznim zdravstvenim osiguranjem, u pravilu, a iznimno proširenim i
dobrovoljnim osiguranjem.
Osiguranici su:
1. lica koja su u radnom odnosu kod pravnog i fizičkog lica koji samostalno obavljaju
djelatnost ličnim radom, sredstvima u svojstvu graĎana, samostalno u vidu
zanimanja, obavljaju profesionalnu djelatnost na teritoriju BiH
2. lica u radnom odnosu kod pravnog i fizičkog lica sa sjedištem na teritoriji Federacije,
upućena na rad i stručno usavršavanje u inozemstvo, te lica na radu u
domaćinstvima osiguranika koji se nalaze na radu u inozemstvu, ako su drţavljani
FBiH,
3. lica koja su izabrana ili imenovana na stalne duţnosti u institucijama vlasti BiH, ako
za taj rad primaju plaću, odnosno naknadu plaće,
4. drţavljani entiteta BiH, zaposleni u stranim ili meĎunarodnim organizacijama i
ustanovama, stranim konzulatima i diplomatskim predstavništvima sa sjedištem na
teritoriju FBiH
5. lica s prebivalištem na teritoriji BiH zaposlena u inozemstvu kod inozemnog
poslodavca koja nemaju zdravstveno osiguranje inozemne ustanove, odnosno dijela
u čijoj je nadleţnosti provoĎenje zdravstvenog osiguranja,
6. lica koja se nakon završenog osiguranja nalaze u obveznom praktičnom radu, ako
rade s punim radnim vremenom,
7. lica koja na teritoriji entiteta obavljaju privrednu ili neprivrednu djelatnost ličnim radom
8. lica koja su vlasnici privatnih poduzeća sa sjedištem na teritoriji entiteta BiH, ako nisu
zdravstveno osigurani po drugom osnovu,
WWW.BH-PRAVNICI.COM
9. zemljoradnici koji se na teritoriji entiteta BiH bave zemljoradnjom kao jedinim ili
glavnim zanimanjem, zemljoradnici koji su svoje poljoprivredno zemljište dali u zakup
i lica koja su uzela poljoprivredno zemljište u zakup, ako nisu zdravstveno osigurana
po drugom osnovu,
10. korisnici mirovina i korisnici prava na profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje po
propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju entiteta BiH,
11. korisnici mirovina i invalidnina s prebivalištem na teritoriji entiteta BiH koji to pravo
ostvaruju isključivo od inozemnog nositelja mirovinskog ili invalidskog osiguranja, ako
meĎunarodnim ugovorom nije drugačije odreĎeno,
12. nezaposlena lica koja su prijavljena zavodu, odnosno sluţbi za zapošljavanje ako su
se prijavila u roku od 30 dana nakon prestanka radnog odnosa, sluţenja vojnog roka,
otpuštanja iz ustanove za izvršenje kaznenih i prekršajnih sankcija, iz zdravstvene ili
druge specijalizirane ustanove, lice koje je bilo na stručnom osposobljavanju ili
prekvalifikaciji koje organizira zavod, osoba koja se prijavila u roku od 30 dana po
povratku iz inozemstva prijave i ako su prije odlaska u inozemstvo bila zdravstveno
osigurana, lica koja su se prijavila u roku od 90 dana nakon završetka školske godine
u kojoj su završila redovito školovanje, odnosno od dana poloţenog ispita ako su
prije toga izgubila pravo na zdravstvenu zaštitu, lica koja su se prijavila u roku od 90
dana nakon sluţenja vojnog roka odnosno od dana prestanka nesposobnosti zbog
bolesti radi koje su otpuštena iz te vojne sluţbe, ako su na sluţenju vojnog roka
stupila u roku od 60 dana od dana završenog školovanja u odgovarajućoj ustanovi.,
13. lica koja su navršila 15 godina ţivota, a nisu završila osnovno školovanje ili se po
završetku osnovnog školovanja nisu zaposlila, ako se u roku od 30 dana od dana
navršenih 15 godina ţivota, odnosno od dna završetka školske godine, prijave
zavodu, odnosno sluţbi za zapošljavanje,
14. lica koja prema propisima o školovanju izgubila status učenika, odnosno redovitog
studenta , ili su prekinula redovito školovanje, zadrţavaju pravo na zdravstvenu
zaštitu u trajanju od jedne godine od dana prekida školovanja ako su se prijavila
zavodu za zapošljavanje u roku od 30 dana od dana prekida školovanja i ako pravo
na zdravstvenu zaštitu ne mogu ostvariti po drugom osnovu,
15. lica s prebivalištem na teritoriji FBiH kojima je priznato svojstvo ratnog, mirnodopskog
i civilnog invalida rata, odnosno status korisnika obiteljske invalidnine suglasno
pozitivnim propisima, ako nisu zdravstveno osigurana po drugom osnovu,
16. pripadnici vojske uključujući lica na redovitom odsluţenju vojnog roka i pripadnici
federalnog MUP,
17. pripadnici policije,
18. lica koja su prekinula rad zbog toga što ih je pravno lice uputilo na stručno
obrazovanje ili postdiplomski studij,
19. lica koja je pravno lice prije stupanja u radni odnos uputilo kao svoje stipendiste na
praktičan rad ili u drugo pravno lice radi stručnog osposobljavanja ili usavršavanja,
20. lica upućena u inozemstvo u sklopu meĎunarodne prosvjetne, tehničke i kulturne
suradnje,
21. vrhunski sportisti, ako nisu osigurani po drugom osnovu.
2. Prema zakonskim odredbama ĉlanovima obitelji osiguranika smatraju se.
1. supruţnik, odnosno supruga ili suprug (bračni i vanbračni)
2. djeca (roĎena u braku, van braka, usvojena i pastorčad) i djeca bez roditelja ako ih je
osiguranik izdrţavao,
3. roditelji (otac, očuh, maćeha,usvojitelji osiguranika) ako ih je osiguranik izdrţavao,
4. unuci, braća, djed i baka, ako su nesposobni za samostalan ţivot i rad i ako nemaju
sredstava za izdrţavanje, pa ih osiguranik izdrţava.
Navedeni članovi obitelji osiguranika stječu pravo na obvezno zdravstveno osiguranje pod
uvjetom da isto pravo ne ostvaruju po osnovu radnog odnosa ili obavljanje privredne ili
neprivredne djelatnosti ličnim radom odnosno poljoprivrednom djelatnošću.
Bračni drug koji nije stekao pravo na obiteljsku imovinu zato što nije navršio odreĎene
godine ţivota, ako je u času smrti svoga bračnog druga bio stariji od 40 godina, odnosno 55
WWW.BH-PRAVNICI.COM
godina ispunjava uvjete za obvezno zdravstveno osiguranje. Ukoliko se radi o bračnom
drugu mlaĎem od 40 godina, odnosno 55, tada je osiguran dok je prijavljen zavodu za
zapošljavanje i da je prijava uslijedila u roku od 90 dana nakon smrti bračnog druga.
Pod zakonom odreĎenim uvjetima i razvedeni bračni drugovi imaju pravo na obvezno
zdravstveno osiguranje.
Djeca osiguranika su zdravstveno osigurana do navršene 15 godine, a ako su na redovitom
školovanju, do njegovog kraja, a najduţe do navršene 26 godine ţivota. U slučaju da djeca
osiguranika zbog bolesti ili povrede prekinu redovito školovanje, imaju pravo na zdravstveno
osiguranje i za vrijeme trajanja bolesti odnosno povrede.
Ukoliko doĎe do prekida redovitog školovanja zbog sluţenja vojnog roka, korištenje prava iz
obveznog zdravstvenog osiguranja produţava se na onoliko vremena koliko je trajao prekid
po ovom osnovu.
Djeca koja postanu nesposobna potpuno i trajno za rad prije navršene 15 godine ţivota,
odnosno za vrijeme trajanja redovitog školovanja, imaju pravo na zdravstveno osiguranje
tijekom trajanja te nesposobnosti.
Drţavljani entiteta BiH zaposleni u inozemstvu kod inozemnog poslodavca čiji članovi
obitelji, bračni drug i djeca nisu zdravstveno osigurani kod inozemnog nositelja zdravstvenog
osiguranja, a prije odlaska bili su zdravstveno osigurani, obvezni su zdravstveno osigurati
svoje članove obitelji.
2. Druga lica osigurana u odreĊenim okolnostima razvrstana su u više grupa.
Prva grupa ovih lica koja imaju pravo čine:
1. lica koja učestvuju u organiziranim javnim radovima na teritoriji FBiH
2. lica koja ispunjavaju obveze učestvovanja u civilnoj zaštiti ili obvezu učestvovanja u
sluţbi osmatranja i obavještavanja,
3. lica koja kao članovi operativnih sastava dobrovoljnih vatrogasnih jedinica vrše
duţnosti po propisima o zaštiti od poţara.
Drugu grupu čine učenici srednjih škola i redoviti studenti koji su drţavljani FBiH i imaju na
njenoj teritoriji prebivalište, takoĎer su zdravstveno osigurani, ako nisu već osigurani kao
članovi obitelji osiguranika.To vrijedi i za članove njihove obitelji.
Treća grupa obuhvata lica sa prebivalištem na teritoriji entiteta BiH, koja su osigurana pod
odreĎenim zakonskim uvjetima.
Posebnu grupu čine lica koja imaju pravo na zdravstvenu zaštitu zbog povrede na radu i
oboljenja od profesionalne bolesti. U ovu grupu spadaju. 1. učenici i studenti na praktičnoj
nastavi, praktičnom radu i sl., 2. hendikepirana djeca, 3. lica koja pomaţu policijskim
sluţbama, 4. lica koja učestvuju u organiziranim akcijama spašavanja, 5. lica koja na poziv
drţavnih i drugih ovlaštenih organizacija obavljaju duţnosti, 6. sportisti, treneri, organizatori
sportskih djelatnosti, 7. lica koja su kao članovi gorske sluţbe spašavanja i , 8. lica koja kao
članovi raznih terenskih sastava učestvuju spašavanju i zdravstvenoj zaštiti u prirodnim i
drugim nesrećama.
Zavodi zdravstvenog osiguranja su drugi subjekti pravnih odnosa zdravstvenog
osiguranja.
Za dobrovoljno zdravstveno osiguranje moţe se od strane graĊana organizirati jedan
ili više zavoda dobrovoljnog osiguranja ili drugih oblika organiziranja u skladu sa
zakonom.
Na nivou FBiH osnovan je Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja u čiji djelokrug
spada obavljanje poslova i ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja koja su
od interesa za sve kantone, kao i za provoĎenje odreĎenih prava po osnovu konvencija,
drugih meĎunarodnih ugovor ali zakona i obavljanje poslova obveznog zdravstvenog
osiguranja graĎana.
Kantonalni zavod osiguranja, pored toga što provodi politiku razvoja i unapreĎenja
zdravstvene zaštite, koja se osigurava obveznim zdravstvenim osiguranjem, planira i
prikuplja novčana sredstva ovog osiguranja, obavlja i poslove u vezi s ostvarivanjem
prava osiguranih lica, brine se o zakonima i blagovremenom ostvarivanju ovih prava
te im pruţa struĉnu pomoć u ostvarivanju prava o zaštiti njihovih interesa.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prava i obveze iz pravnog odnosa zdravstvenog socijalnog osiguranja

Prema zakonskim odredbama, pravo iz obveznog zdravstvenog osiguranja:
1. osiguranici, i to:
a) pravo na zdravstvenu zaštitu,
b) pravo na naknadu plaće,
c) pravo na naknadu putnih troškova u vezi sa korištenjem zdravstvene zaštite .
2. ĉlanovi obitelji osiguranika, i to:
a) pravo na zdravstvenu zaštitu ,
b) pravo na naknadu putnih troškova u vezi sa korištenjem zdravstvene zaštite.
Pravo na zdravstvenu zaštitu
Prava iz zdravstvenog osiguranja svode se na odreĎena socijalna davanja. Zdravstvena

zaštita koja se osigurava entitetskim zakonima o zdravstvenom osiguranju obuhvata:
- hitnu medicinsku pomoć, - liječenje zaraznih bolesti, akutnih, kroničnih bolesti u
slučajevima i stanjima kada ugroţavaju ţivot; - zdravstvenu zaštitu djece do
navršene 15 godine ţivota i redovnih učenika i studenata; - otkrivanje i liječenje
endemske nefropatije; - liječenje malignih oboljenja i inzulnog ovisnog dijabetesa; -
zdravstvena zaštita u trudnoći i materinstvu; - zdravstvena zaštita duševnih bolesti
koji zbog prirode i stanja bolesti mogu da ugroze svoj ţivot u ţivot drugih lica, ili
oštete materijalna dobra; - zdravstvena zaštita oboljelih od progresivnih neurotičnih
oboljenja, paraplegije, kvadriplegije, cerebralne paralize i multipleks skleroze; -
liječenje povreda na radu i profesionalnih oboljenja; - zdravstvena zaštita graĎana
iznad 65 godina ţivota, pod uvjetom da po članu domaćinstva nemaju prihode veće
od prosječne plaće na području entiteta BiH, ostvarene u prethodnom mjesecu; -
liječenje narkomanije; - sluţba prikupljanja krvi.
Zdravstvena zaštita provodi se kao: 1. primarna, 2. specijalistiĉko-konzultativna i 3.
bolniĉka, a provodi se po standardima i normativima zdravstvene zaštite i prema
pravilniku o naĉinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, koje
donosi ministar nadleţan za oblast zdravstva.
Zdravstvene ustanove sa kojima nije zaključen ugovor o pruţanju zdravstvene zaštite
mogu naplatiti od kantonalnog zavoda samo troškove medicinske pomoći pruţene
osiguranim licima u hitnim slučajevima i druge troškove u vezi sa pruţanjem pomoći.
Pored navedenih prava, osigurana lica imaju pravu i na:
- korištenje ortopedskih i drugih pomagala; - stomatološku-protetičku pomoć; -
stomatološko-protetičke nadomjestke; - korištenje lijekova čije je stavljanje u promet
odobrio federalni ministar zdravstva, a nalaze se na listi lijekova koji se osiguranicima
mogu propisati na teret sredstava kantonalnog zavoda osiguranja.
Posebne propise o liječenju u inozemstvu osiguranih lica duţan je donijeti federalni
ministar zdravstva
Pravo na naknadu plaće

Osiguranici u radnom odnosu, lica izabrana ili imenovana na stalne duţnosti u odreĎenim
organima vlasti u BiH ili kantona, ako za taj rad primaju plaću, drţavljani BiH, zaposleni u
stranim ili meĎunarodnim organizacijama i ustanovama, stranim konzularnim i diplomatskim
predstavništvima, lica s prebivalištem na teritoriji Bih zaposlena u inozemstvu, ako nemaju
inozemno zdravstveno osiguranje, lica koja su na teritoriji BiH pripadnici vojske, uključujući i
lica na redovitom odsluţenju vojnog roka i pripadnici federalnog MUP-a, kao i pripadnici
policije, imaju pravo na naknadu plaće za vrijeme spriječenosti, ako su:
1. Privremeno spriječeni da rade zbog bolesti ili povrede, odnosno radi liječenja i
medicinskog ispitivanja smješteni u zdravstvenoj ustanovi,
2. Privremeno spriječeni da rade zbog odreĎenog liječenja ili medicinskog ispitivanja
koje se ne moţe obaviti izvan radnog vremena osiguranika;
3. Izolirani kao kliconoše ili zbog pojave zaraza u njihovoj okolini,
WWW.BH-PRAVNICI.COM
4. OdreĎeni za pratioca bolesti upućenog na liječenje ili ljekarski pregled u najbliţe
mjesto,
5. OdreĎeni da njeguju oboljelog supruţnika ili dijete pod uvjetima propisanim zakonom
o zdravstvenom osiguranju
Pravo na naknadu plaća imaju lica koja se, nakon završenog obrazovanja, nalaze na
praktičnom radu , ako rade s punim radnim vremenom.
Naknada plaće pripada samo za dane koje bi pripadala plaća ili naknada u smislu propisa o
radnim odnosima.
Osiguranicima kod kojih spriječenost za rad nastupi dok se nalaze na neplaćenom odsustvu,
pripada naknada plaće samo po isteku neplaćenog odsustva, ako u to vrijeme još postoji
privremena spriječenost za rad. Pravo na naknadu plaće pripada osiguraniku od prvog dana
privremene spriječenosti za rad i dok ta spriječenost traje.
Spriječenost za rad zbog privremene nesposobnosti za rad traje dok izabrani doktor
medicine primarne zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi, odnosno privatnoj praksi ili
ljekarska komisija, ne utvrdi da je uspostavljanje radne sposobnosti, ili dok se pravosnaţnim
rješenjem nadleţnost organa po propisima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja ne utvrdi
da postoji invalidnost.
U slučaju da osiguranika za vrijeme privremene spriječenosti za rad prestane radni odnos,
odnosno obavljanje djelatnosti ličnim radom, pripada mu naknada plaće najviše 30 dana
nakon prestanka odnosa.Izuzetno, osiguraniku pripada naknada plaće i nakon prestanka
radnog odnosa, sve do ponovnog uspostavljanja radne sposobnosti, odnosno konačne
ocjene radne sposobnosti ili invalidnosti ne duţe od 12 mjeseci.
Osiguraniku ne pripada, odnosno obustavlja se isplata naknade na plaću za vrijeme
privremene nesposobnosti za rad:
1. ako svjesno prouzrokuje privremenu nesposobnost,
2. ako namjerno sprječava ozdravljenje, odnosno osposobljavanje,
3. ako prima plaću ili obavlja drugu djelatnost,
4. ako se bez opravdanog razloga ne odaziva na poziv na ljekarski pregled izabranog
doktora medicine primarne zdravstvene zaštite,
5. ako izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zaštite utvrdi da se ne pridrţava
uputa za liječenje,
6. ako se u roku od tri dana od početka bolesti ne javi izabranom doktoru medicine
primarne zdravstvene zaštite da je obolio.
Osnovica za utvrĎivanje naknade plaća je plaća isplaćena osiguraniku za mjesec dana koji
prethodi mjesecu u kojem je nastupio slučaj na osnovu kojeg se stiče pravo na naknadu.
Ako osiguranik nije ostvario plaću u prethodnom mjesecu, tada je osnovica prosječna plaća
na nivou kantona.
Pravo na naknadu putnih troškova u vezi

sa korištenjem zdravstvene zaštite
Ovo pravo obuhvata:
1. naknadu za troškove prijevoza,
2. naknadu za troškove ishrane i smještaja za vrijeme putovanja i boravka u drugom
mjestu.
Naknada putnih troškova pripada ovim osiguranim licima:
a) ako su upućeni doktoru medicine ili u zdravstvenu ustanovu u najbliţe mjesto, ako u
mjestu u kojem rade ili u kojem imaju prebivalište nema doktora medicine
odgovarajuće specijalnosti,
b) ako ih izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zaštite uputi ili pozove u
mjesto izvan mjesta rada ili prebivališta.
Posebno je predviĎeno da osiguranici imaju pravo na naknadu za pogrebne troškove.
Objekti pravnih odnosa zdravstvenog socijalnog osiguranja
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Objekt pravnih odnosa zdravstvenog socijalnog osiguranja su socijalna davanja iz
zdravstvenog socijalnog osiguranja, odnosno raznovrsna davanja ili činjenja, bolnička
njega, liječenje, ljekarski pregled.
FINANCIRANJE ZRAVSTVENOG OSIGURANJA
Kao tri načina, odnosno izvora financiranja, smatraju se oni sistemi u kojima se javljaju, kao
dominantna, slijedeća sredstva:
1. Sredstva koja izdvaja drţava za zaštitu zdravlja stanovništva u svrhu da se
osigura financiranje zajedničkih zdravstvenih potreba za cjelokupno stanovništvo ili
bar u većem stupnju,
2. Sredstva koja samo graĊani namjenski izdvajaju za zaštitu zdravlja putem
udruţivanja u sistem zdravstvenog osiguranja, u svrhu zaštite svog zdravlja i zdravlja
članova obitelji od raznovrsnih rizika
3. Gotovinska sredstva koje pojedinac neposredno, u vrijeme nastanka zdravstvenog
rizika, pa time i zdravstvenog troška, lično uplaćuje za svoje liječenje i liječenje
članova svoje obitelji.
FINANCIRANJE OBVEZNOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA U BiH
U okviru zakonskih odredbi o osiguranju sredstava, odnosno financiranja obveznog

zdravstvenog osiguranja nalaze se odredbe: 1. o izvorima i načinu osiguranja sredstava
obveznog osiguranja, 2. osnovici i načinu obračunavanja doprinosa, 3. obveznicima uplate
doprinosa, 4. sredstvima budţeta, i 5. ličnom učešću osiguranih lica.
Izvori i naĉini osiguranja sredstava obveznog

zdravstvenog osiguranja
Sredstva za financiranje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja su iz:
1. doprinosa iz plaća radnika koji su u radnom odnosu kod pravnog ili fizičkog lica,
2. doprinosa na prihod lica koja obavljaju privrednu ili neprivrednu djelatnost ličnim
radom,
3. doprinosa iz mirovina i invalidnina i drugih naknada mirovinskog i invalidskog
osiguranja,
4. doprinosa za neuposlene graĎane,
5. doprinosa koji se plaća na stalnu novčanu pomoć i za lica smještena u ustanovama
socijalne zaštite
6. doprinosa iz prihoda samostalne estradne djelatnosti, izdavanja ploča, audio i video
kazeta i sl.,
7. doprinosa za prihod od autorskih prava, patenata i tehničkih unapreĎenja,
8. dodatnog doprinosa za korištenje zdravstvene zaštite u inozemstvu,
9. doprinosa iz dohotka od poljoprivredne djelatnosti,
10. doprinosa lica koja sama plaćaju doprinos,
11. naknade za zdravstvenu zaštitu članova obitelji radnika zaposlenih u inozemstvu
inozemnih umirovljenika i članova njihovih obitelji,
12. sredstva budţeta političko-teritorijalnih zajednica,
13. sredstva ličnog učešća osiguranih lica u pokriću troškova zdravstvene zaštite,
14. prihoda od donacija, pomoći, taksi, kamata, dividendi i drugih prihoda.
Prema tome, financiranje obveznog zdravstvenog osiguranja vrši se iz pet izvora: 1.
doprinosa, 2. naknade za zdravstvenu zaštitu radnika zaposlenih u inozemstvu,
inozemnih umirovljenika i ĉlanova njihovih obitelji, 3. sredstava budţeta, 4. sredstava
liĉnog uĉešća osiguranih lica u pokriću troškova zdravstvene zaštite i5. prihoda od
donacija, pomoći, taksi, kamata, dividendi i drugih prihoda.
Posebno je predviĎeno da za povredu na radu i oboljenja od profesionalne bolesti pravno ili
fizičko lice, odnosno poslodavac osigurava u cijelosti sredstva za ostvarivanje prava
osiguranika na:
WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. zdravstvenu zaštitu i provoĎenje mjera otkrivanja i sprječavanja povreda na radu i
oboljenja od profesionalne bolesti,
2. odgovarajuću medicinsku pomoć i pravo na ortopedska pomagala radi liječenja i
medicinsku rehabilitaciju od posljedica povreda na radu i oboljenja od profesionalnih
bolesti radi uspostavljanja radne sposobnosti.
3. naknadu putnih troškova u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite i rehabilitacije
prouzrokovane povredom na radu,
4. naknada plaća za svo vrijeme trajanja bolovanja prouzrokovanog povredom na radu.
Osnovica i naĉin obraĉunavanja doprinosa

Pravilo je da se primjenjuju propisi o porezima graĎana. Osnovicu, način obračunavanja i
uplate doprinosa, naknada i sredstava utvrĎuju svojim propisima nadleţni organ, odnosno
fondovi i zavodi osiguranja, osim za doprinose iz plaća radnika koji su u radnom odnosu kod
pravnog ili fizičkog lica i doprinosa na prihod lica koje obavlja privrednu ili neprivrednu
djelatnost ličnim radom. Stopu za utvrĎivanje visine doprinosa utvrĎuje odlukom nadleţno
zakonodavno tijelo na prijedlog fondova, odnosno zavoda za osiguranje.
Obveznici uplate doprinosa

Zakonom je predviĎen veoma širok krug subjekata koji su obvezni da obračunavaju i
uplaćuju doprinose za obvezno zdravstveno osiguranje. To su:
1. Poduzeća, druga pravna i fizička lica koja obavljaju privrednu i neprivrednu djelatnost
– za radnike u radnom odnosu i s njima izjednačene osiguranike,
2. Fond za mirovinsko i invalidsko osiguranje – za korisnike mirovina i korisnike drugih
prava po osnovu mirovinskog invalidskog osiguranja,
3. zavod za zapošljavanje – za lica koja su privremeno neuposlena i kod kojih su ta lica
prijavljena
4. institucija za socijalnu zaštitu -za lica koja primaju stalnu novčanu pomoć i za lica
smještena u ustanovama socijalne zaštite,
5. poduzeća i druga pravna lica odnosno nositelji investicija u okviru kojih se izvode
radovi – za lica na javnim i drugim radovima,
6. lica zaposlena u inozemstvu – za članove svojih obitelji čije je prebivalište na teritoriji
BiH ako nisu osigurana po drugom osnovu,
7. nadleţni organ uprave – za pripadnike vojske, pripadnike MUP-a i pripadnike
kantonalne policije,
8. nadleţni organ uprave kantona- za učenike, studente koji nisu osigurani po drugom
osnovu, kao i za one koji vrše praktičan rad u vezi s nastavom,
9. nadleţni organ uprave – za socijalno ugroţena lica koja nisu osigurana po drugom
osnovu, i za ratne, mirnodopske i civilne invalide rata, odnosno korisnike obiteljske
invalidnine
10. za strane drţavljane i lica bez drţavljanstva koja se školuju ili stručno usavršavaju,
11. osiguranik – zemljoradnik koji je starješina poljoprivrednog domaćinstva,
12. autorske agencije, udruţenja graĎana, druga profesionalna udruţenja i sportski
savezi.- za učesnike u tim priredbama odnosno za članove svojih udruţenja koji se
bave profesionalnom i drugom djelatnošću.
Zakonodavac izričito zahtijeva da se obvezniku doprinosa obustavlja dalje korištenje
zdravstvene zaštite, izuzev hitne medicinske pomoći u slučaju kada se utvrdi da nije uplatio
doprinos. Do uspostavljanja prava korištenja dolazi tek onda kada se utvrdi da je obveznik
doprinosa izvršio dospjele obveze.
Sredstva budţeta
Sredstva budţeta odgovarajuće političko-teritorijalne zajednice, za financiranje prava iz
obveznog zdravstvenog osiguranja odobrava zakonodavno tijelo tih zajednica i to na osnovu
zahtjeva koji utvrĎuje i podnosi nadleţna institucija osiguranja.
Budţetskim sredstvima osiguravaju se sredstva za pokriće povećanih troškova zdravstvene
zaštite, izazvanih većim odstupanjem u odnosu na planirana sredstva zdravstvenog
WWW.BH-PRAVNICI.COM
osiguranja zbog vanrednih prilika; za pokriće troškova zdravstvene zaštite lica starijih od 65
godina izvan nivoa obveznog zdravstvenog osiguranja; livcima koja su izolirana kao
kliconoše ili zbog pojave zaraze u njihovoj obitelji; lica čije je prebivalište nepoznato; razvoj
naučno-istraţivačke djelatnosti, statistička istraţivanja i sl.
Liĉno uĉešće osiguranih lica u pokriću troškova zdravstvene zaštite

Visinu sredstava ličnog učešća osiguranih lica u pokriću troškova zdravstvene sluţbe
utvrĎuje parlament FBiH.
Parlament FBiH odlukom utvrĎuje rizike koji se obvezno reosiguravaju i uvjete pod kojima se
priznaje da je nastupio slučaj koji predstavlja uvjet za naknadu, iznos premije reosiguranja,
naknade koje se osiguravaju u slučaju nastupanja rizika reosiguranja i postupak ostvarivanja
ovih naknada.
U Zakonu su kao rizici koji se obvezno reosiguravaju odreĎeni rizici koji nastaju uslijed: 1.
elementarnih nepogoda i 2. epidemije širih razmjera.
ZDRAVSTVENA ZAŠTITA
Zdravstvena zaštita je skup mjera, aktivnosti i postupaka na unapreĎenju prava na ţivot,

očuvanje i poboljšanje zdravlja ljudi, koje poduzimaju odgovarajuće političko-teritorijalne
zajednice, zdravstvene ustanove, zdravstveni radnici, poduzeća i druga pravna lica i
graĎani.
Naĉela zdravstvene zaštite
1. Naĉelo sveobuhvatnosti: treba da osigura da svi graĎani BiH budu obuhvaćeni

odgovarajućim mjerama zdravstvene zaštite u skladu sa zakonom.
2. Naĉelo kontinuiranosti: postiţe se odgovarajućom ukupnom organizacijom
zdravstva, a naročito na nivou primarne zdravstvene zaštite, koja treba da pruţa
neprekidnu zdravstvenu zaštitu graĎana kroz sve ţivotne dobi.. ProvoĎenje ovog
načela pretpostavlja meĎusobno funkcionalno povezan i usklaĎen sistem
zdravstvene djelatnosti na cijelom području entiteta BiH.
3. Naĉelo dostupnosti: ostvaruje se adekvatnim rasporedom zdravstvenih ustanova i
zdravstvenih radnika na području entiteta BiH, jer samo takva raspored omogućava
graĎanima pribliţno jednake uvjete ostvarivanja zdravstvene zaštite.
4. Naĉelo cjelovitog pristupa: osigurava se putem slobodnog izbora doktora medicine
i doktora stomatologije.
5. Naĉelo specijaliziranog pristupa osigurava se organiziranjem i razvijanjem
posebnih specijaliziranih kliničko-zdravstvenih dostignuća i znanja kao i njihovom
primjenom u praksi.
Tipovi organizacije zdravstva u svijetu
1. Poduzetniĉko-permisivni sistem (SAD)

2. Sistem univerzalne zaštite (V.Britanija, Novi Zeland, Norveška)
3. Sistemi koji su orijentirani prema blagostanju (SR Njemačka, Japan, Kanada)
Nastoji se osigurati minimalni zdravstveni standard. Smatra se da osnovna jamstva nalaze

svoju garanciju u obveznom zdravstvenom osiguranju.
Osnivanje zdravstvenih ustanova

Kao osnivači zdravstvenih ustanova mogu se pojaviti:
1. entiteti BiH, 2. kanton ili više kantona FBiH, 3. općina i 4. domaća i strana fizička lica.
1. Entiteti BiH javljaju se kao osnivača slijedećih zdravstvenih ustanova:
- zavoda za javno zdravstvo entiteta BiH,
- zavoda za kontrolu lijekova entiteta BiH,
WWW.BH-PRAVNICI.COM
- zavoda za transfuzijsku medicinu entiteta BiH
- klinike kao samostalne zdravstvene ustanove, kliničke bolnice, kliničko-bolničkog
centra, kantonalne, odnosno regionalne bolnice, odnosno zavoda.
2.Dva ili više kantona mogu biti osnivaĉi:
- klinike kao samostalne zdravstvene ustanove,
- kliničke bolnice,
- kliničko-bolničkog centra,
- kantonalne bolnice, odnosno zavoda.
3. Općina moţe biti osnivaĉ:
- doma zdravlja, odnosno područne ambulante,
- ustanove za zdravstvenu njegu u kući,
- apoteke, lječilišta i opće specijalne bolnice.
4. Domaća i strana fiziĉka lica, odnosno pravna lica, mogu biti osnivači:
- poliklinike, - specijalne bolnice, - lječilišta, - apoteke, - ustanove za zdravstvenu njegu u
kući i – zavoda kao specijaliziranih zdravstvenih ustanova u svim oblicima.
Vrste zdravstvenih ustanova

Zdravstvene ustanove razvrstane su na: 1. zdravstvene ustanove primarne zdravstvene
zaštite, 2. z.u. specijalističke-konzultativne i bolničke z.z., 3. apoteke, i 4. zdravstveni
zavodi.
1. Zdravstvene ustanove primarne zdravstvene zaštite su:
- dom zdravlja, područna ambulanta i ustanova za zdravstvenu njegu u kući.
2. zdravstvene ustanove specijalistiĉko-konzultativne i bolniĉke zaštite su:
- poliklinike, bolnice, lječilišta, zavod, zdravstvene ustanove u kojima se izvodi
nastava.
3. Apoteke se osnivaju za odreĎeno područje koje odredi nadleţni organ a u skladu sa
mreţom zdravstvene djelatnosti.
S obzirom na nivoe organiziranja, zdravstvena zaštita razvrstava se na primarnu,

sekundarnu i tercijalnu zaštitu.
1. Zdravstvena djelatnost na primarnom nivou obuhvata: djelatnost uopće medicine,
školsku medicinu, higijensko-epidemiološku zaštitu, zubo-zdravstvenu zaštitu, hitnu
medicinsku pomoć, primarnu zaštitu ţena i djece i liječničku djelatnost.
2. Zdravstvena djelatnost na sekundarnom nivou obuhvata: specijalističko-konzilijarnu
zaštitu i bolničku zdravstvenu zaštitu.
3. Zdravstvena djelatnost na tercijalnom nivou obuhvata: obavljanje najsloţenijih oblika
zdravstvene zaštite iz specijalističkih djelatnosti, naučno—istraţivački rad i izvoĎenje
nastave na visokoškolskim ustanovama zdravstvenog usmjerenja.
Prava i duţnosti graĊana u ostvarivanju zdravstvene zaštite

Su: pravo na pristupačnu zdravstvenu uslugu, pravo na naknadu štete koja mu se nanese
pruţanjem neodgovarajuće z.z., pravo na slobodan izbor obiteljskog liječnika, pravo na hitnu
i neodloţnu medicinsku pomoć u trenutku kad mu je ona potrebna, pravo na točno
obavještavanje i poduku o svim pitanjima koja se tiču njegovog zdravlja, pravo odbijanja da
bude predmet naučnog istraţivanja ili bilo kojeg drugog pregleda, pravo izbora izmeĎu više
mogućih oblika medicinskih intervencija koje mu ponudi doktor medicine, pravo na
povjerljivost svih podataka koji se odnosi na stanje njegovog zdravlja, pravo odbijanja
pregleda i liječenja od strane doktora medicine, pravo na odbijanje kirurške ili druge
intervencije, ako je pri svijesti i sposoban za rasuĎivanje, i druga prava.
Privatna zdravstvena djelatnost

Privatnu praksu moţe samostalno obavljati zdravstveni radnik s visokom stručnom spremom
ako ispuni zakonom utvrĎene uvjete.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Doktor medicine i doktor stomatologije obavljaju privatnu praksu u privatnim ordinacijama i
privatnim laboratorijima, a diplomirani magistar farmacije u privatnim apotekama.
Zdravstveni radnici koji ispunjavaju uvjete za obavljanje privatne zdravstvene djelatnosti
mogu imati samo jednu ordinaciju, laboratoriju ili apoteku.
Nadzor nad zdravstvenim ustanovama

PredviĎeni su posebni oblici nadzora nad radom zdravstvenih ustanova, zdravstvenih
radnika i zdravstvenim ustanovama privatnih zdravstvenih radnika.
Oblici nadzora su:
1. unutarnju nadzor i
2. zdravstveno-inspekcijski nadzor.
1. Unutarnji nadzor je zapravo raniji stručni nadzor, jer se obvezno provodi kao
unutarnji nadzor nad stručnim radom pojedinih organizacijskih jedinica i zdravstvenih
radnika. Za stručni rad zdravstvenih radnika odgovorni su šefovi organizacijskih
jedinica, a za stručni rad zdravstvene ustanove odgovoran je direktor. Šefovi
organizacijskih jedinica obavljaju unutarnji nadzor, jer se radi o radnicima sa
dugogodišnjim radnim iskustvom.
2. Zdravstveno-inspekcijski nadzor je zapravo jedan poseban vid upravnog nadzora,
jer se svodi na nadzor nad primjenom i izvršavanjem zakona, i drugih propisa, kao i
na nadzor nad stručnim radom zdravstvenih ustanova, zdravstvenih radnika , te
privatne prakse. Ovaj nadzor obavlja zdravstvena inspekcija, odnosno federalni ili
kantonalni zdravstveni inspektor.
Poslove i zadatke zdravstvene inspekcije obavljaju kantonalni inspektori u zdravstvenim
ustanovama koje su se osnovale za potrebe kantona, a federalni zdravstveni inspektori u
zdravstvenim ustanovama koje se osnivaju za potrebe FBiH.
ZDRAVSTVENO OSIGURANJE I SVJETSKA

ZDRAVSTVENA ORGANIZACIJA I MEĐUNARODNA
ORGANIZACIJA RADA
U teoriji socijalnog prava obraĎuje se i odnos zdravstvenog osiguranja prema Svjetskoj

zdravstvenoj organizaciji (SZO) i MeĊunarodnoj organizaciji rada (MOR)
SZO osnovana je 1946g. sa ciljem da radi na zaštiti zdravlja i unapreĎenju zdravstvenog
stanja svih ljudi u svijetu. SZO ima status ustanove UN. SZO prati i proučava zdravstveno
stanje u zemljama članicama kako bi doprinijela iznalaţenju boljih i suvremenijih metoda i
organizacije zdravstva u borbi protiv bolesti i pruţanja materijalne i stručne pomoći u
provoĎenju borbe protiv oboljenja i rješavanja zdravstvenih problema.
MOR donijela je više konvencija iz oblasti zdravstvenog osiguranja, koje predstavljaju
značajne izvore meĎunarodnog prava iz ove oblasti.U oblasti općeg društvenog osiguranja
značajne su slijedeće konvencije MOR-a: Konvencija br. 24 – o osiguranju za slučaj bolesti
industrijskih i trgovačkih radnika i domaće posluge; Konvencija br. 102 – o minimalnim
normama socijalnog osiguranja , i druge.
TREĆI DIO
MIROVINSKO I INVALIDSKO OSIGURANJE
Pojam i predmet mirovinskog i invalidskog osiguranja

U objektivnom smislu, mirovinsko i invalidsko osiguranje se definira kao skup pravnih pravila
kojima se odreĎuju prava, obveze i odnosi osiguranih lica koji su obuhvaćeni tom granom
socijalnog osiguranja.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pod predmetom prava mirovinskog i invalidskog osiguranja podrazumijevaju se oni društveni
odnosi koji to pravo normiraju, ureĎuju, odnosno reguliraju. jesu odnosi socijalne zaštite
za sluĉaj starosti, smrti i invalidnosti, kao i drugi sluĉajevi koji su pokriveni u smislu
vaţećih zakona.
Modeli mirovinsko-invalidskog osiguranja u svijetu

Postoje dva osiguranja, i to:
1. Evropski – kontinentalni tip javnog sistema; 2. Anglosaksonski tip mirovinskog
osiguranja.
1. Evropski – kontinentalni tip mirovinskog sistema je tip osiguranja koji je karakterističan po
organizaciji, koja je, u pravilu, odvojena od drţavne vlasti i po većem ili manjem stupnju
autonomije u pogledu unutarnjeg organiziranja i upravljanja.
Bliţe karakteristike su:
a) Financira se doprinosom zaposlenih i poslodavaca po načelu 50:50% i
zajednički s njima upravljaju;
b) Kao organi upravljanja javljaju se skupštine, razni odbori i druga tijela po
načelu samouprave;
c) Organizacione jedinice za provoĎenje osiguranja su zavodi ili posebno
blagajna na čelu sa direktorom;
d) Osiguranje se provodi za cijelu drţavnu teritoriju ili po regijama.
2. Anglosaksonski tip je specifičan, javlja se kao dio javne uprave, s tim što se različito
organizira. Moţe biti uspostavljen na centralnom ili lokalnom nivou ili kao integralni dio
jedinica centralne ili lokalne uprave.
Osnovne karakteristike reformi mirovinsko-invalidskog osiguranja

Sistem drţavnog financiranja se označava kao I stupanj mirovinskog osiguranja, a sistem
kapitalnog pokrića kao II stupanj.
U RH, u okviru reforme mirovinsko-invalidskog osiguranja, uvedena su tri stupnja osiguranja:
1. Obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti;
2. Obvezno mirovinsko osiguranje na starost na temelju individualne kapitalizirane
štednje,
3. Dobrovoljno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje.
U BiH je javno odnosno obvezno penzijsko-invalidsko osiguranje, koje je detaljno ureĎeno

entitetskim zakonima . U RS predviĎeno je dobrovoljno osiguranje.
Principi mirovinsko-invalidskog osiguranja

Princip solidarnosti
Iz principa solidarnosti slijedi i obveza zaštite lica sa najniţim primanjima, ali sa ogradom da
istovremeno treba voditi računa o ekonomskoj situaciji zemlje i kategoriji zaštićenih lica.
Doprinos za osiguranje koji plaćaju zaštićena lica u radnom odnosu ne moţe biti veći od
50% ukupnog iznosa sredstava namijenjenih za zaštitu lica iz radnog odnosa i članova
njihovih obitelji.
Princip solidarnosti proizlazi iz vaţećih ustavnih dokumenata naše zemlje prema kojima se
pravo na socijalno osiguranje utvrĎeno ustavom i zakonom osigurava obveznim osiguranjem
na načelima uzajamnosti i solidarnosti.
Opća odgovornost drţave u provoĊenju mirovinskog i invalidskog osiguranja

Upravljanje socijalnim osiguranjem treba da se odvija preko drţavnih organa, dok se
autonomiji subjekata osiguranja daje supsidijarni i ograničeni značaj. U slučaju kada se
poslovi upravljanja ne vrše od strane ustanova u upravljanju treba da učestvuju predstavnici
zaštićenih lica. I u ovom slučaju drţava ima opću odgovornost za osiguranje dobre
administracije, koja će odluĉivati o garantiranim pravima.
Obuhvaćenost kruga zaštićenih lica
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Krug zaštićenih lica treba da obuhvati propisane kategorije radnika ili članova njihovih
obitelji, s tim da ta obuhvatnost čini najmanje 50% ukupnog broja zaposlenih lica ili
propisane kategorije aktivnog stanovništva koje predstavlja najmanje 20% cjelokupnog
stanovništva ili stanovništva čije imovno stanje u momentu osiguranja prelazi propisani limit.
Prema Konvenciji krug osiguranih lica treba da obuhvati najmanje 50% svih zaposlenih.
OdreĊeni kvalifikacioni period uplate doprinosa

OdreĊena duţina staţa osiguranja, odnosno odreĊeni kvalifikacioni period uplate
doprinosa predstavlja uvjet za ostvarivanje prava na starosnu, invalidsku i obiteljsku
mirovinu.
Obustava davanja
Do obustave davanja moţe doći u više slučajeva. Prvo je predviĎena potpuna obustava u
slučaju kada uţivalac prava obavlja izvjesnu djelatnost uz naknadu. Do djelomične obustave
moţe doći ako zarada uţivaoca prava, ili njegova druga imovina, ili obje zajedno prelaze
propisani iznos.
Prema Konvenciji 102 obustava davanja moţe se vršiti i u slučaju da se zainteresirano
lice ne nalazi na teritoriji drţave članice, kao i u slučaju da se zainteresirano lice
izdrţava iz javnih fondova ili o trošku neke ustanove ili sluţbe socijalnog osiguranja. Ako
su u pitanju mirovine stranih drţavljana, koji su se iselili s ciljem stalnog boravka u
inozemstvu, mirovine se isplaćuju pod uvjetom: 1. da postoji sa drţavom u koju se iselio
strani drţavljanin meĎunarodni ugovor, 2. da postoji sporazum o plaćanju ovih primanja
ili da ta drţava priznaje takvo pravo našim drţavljanima.
Našim drţavljanima mirovine se isplaćuju u inozemstvu, ako takva obveza postoji po
meĎunarodnom ugovoru. Ukoliko nema takve obveze, nositelj osiguranja moţe odrediti
isplatu, ako iz obiteljskih i zdravstvenih razloga naš drţavljanin odlazi na stalni boravak u
inozemstvo.
PRAVNI ODNOSI MIROVINSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA
Nastajanje socijalnopravnog odnosa iz mirovinsko-invalidskog osiguranja podrazumijeva

tri uvjeta:
1. postojanje pravnog osnova mirovinskog –invalidskog osiguranja,
2. postojanje stanja socijalne potrebe ,
3. izjava tj. zahtjev lica koje se nalazi u stanju socijalne potrebe.
Pored obih općih uvjeta koji moraju biti ispunjeni za nastavak bilo kojeg pravnog odnosa iz
mirovinsko-invalidskog osiguranja istovremeno i kumulativno, i posebni uvjeti koje jedno
lice treba da ispuni kako bi steklo svojstvo osiguranika, što je pretpostavka da se u
konkretnom slučaju ispuni opći uvjet – postojanje pravnog osnova.
Postojanje pravnog osnova mirovinskog, odnosno invalidskog osiguranja

U pitanju je utvrĎivanje postojanja svojstva – statusa osiguranog lica kao uvjeta nastanka
odnosa iz mirovinsko-invalidskog osiguranja.Osim toga, potrebno je da bude ispunjeno i: 1.
nastupanje osiguranog slučaja i 2. postojanje izjave odnosno zahtjeva osiguranog lica.
Nastupanje osiguranog sluĉaja (rizika) kao uvjeta

postanka prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja
U pitanju je utvrĎivanje postojanja socijalne potrebe koja je kao takva predviĎena zakonom.
To je u slučaju: starosti, invalidnosti, smrti i fiziĉke onesposobljenosti.
Starost i smrt
Granica starosti, kao osigurani rizik, ovisi o raznim elementima. Na osnovu rizika starosti
osiguranik, ako ispunjava i ostale uvjete moţe ostvariti pravo na starosnu mirovinu.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
U onim zemljama u kojima je ostvarena visoka stopa zaposlenosti, stimulira se da
osiguranici budu što duţe radno aktivni, jer se na taj način utiče na povećanje nacionalnog
dohotka zemlje.
Smrt osiguranika moţe nastupiti kao posljedica nesreće na poslu, nesreće van posla,
profesionalne bolesti.
Invalidnost
Invalidnost, kao jedan od osnovnih rizika, odnosno osiguranih slučajeva postoji kad
osiguranik na bilo koji način postane potpuno nesposoban za obavljanje poslova radnog
mjesta na koje je bio rasporeĎen i koje je obavljao prije nastanka invalidnosti, a ista je
posljedica takve promjene u zdravstvenom stanju koja se ne moţe otkloniti liječenjem ili
mjerama rehabilitacije.
Bitni elementi invalidnosti su:
- da postoji potpuna nesposobnost ili promjena sposobnosti,
- da je do potpune nesposobnosti ili promjene radne sposobnosti došlo uslijed trajnih
promjena u zdravstvenom stanju prouzrokovanih povredom na radu , profesionalnom
bolešću, povredom van rada ili bolešću koje se ne mogu otkloniti liječenjem ili
mjerama medicinske rehabilitacije,
- da zbog takve promjene u zdravstvenom stanju osiguranik ne moţe da obavlja
poslove svoga radnog mjesta.
Pod gubitkom radne sposobnosti podrazumijeva se situacija kada osiguranik ne moţe da
radi puno radno vrijeme na drugim poslovima koji odgovaraju njegovim tjelesnim i
psihofizičkim sposobnostima sa ili bez prekvalifikacije.
Za definiranje pojma invalidnosti nema značaja uzrok koji je doveo do njenog nastanka,
uzrok invalidnosti je značajan kod utvrĎivanja uvjeta za sticanje pojedinih prava iz
mirovinskog i invalidskog osiguranja, kao i za odreĎivanje visine novčanih davanja po
osnovu tih prava.
Invalidi rada razvrstavaju se na dvije kategorije: I i II kategorija. Prema zakonskim
odredbama, u I kategoriju invalidnosti razvrstavaju se osiguranici kod kojih nastane gubitak
radne sposobnosti, a u drugu kategoriju invalidnosti razvrstavaju se osiguranici sa
promijenjenom radnom sposobnošću.
Fiziĉka onesposobljenost
Uvjeti za ostvarivanje prava na naknadu na osnovu ovog rizika su:
1. da je fizička onesposobljenost nastala kao posljedica povrede na radu ili bolesti
uzrokovane radom,
2. da ta onesposobljenost nije manja od 30%.
Izjava lica pogoĊenog osiguranim sluĉajem

Izjava, odnosno zahtjev lica za ostvarivanje prava je treći uvjet za postanak socijalnih prava.
Ovisno od predmeta zahtjeva, zahtjevom se inicira pokretanje postupka radi utvrĎivanja
nastupanja osiguranog slučaja, a u nekim slučajevima radi se samo o zahtjevu za pokretanje
postupka radi utvrĎivanja prava na isplatu konkretnog socijalnog davanja iz mirovinskog i
invalidskog osiguranja.
ELEMENTI PRAVNIH ODNOSA MIROVISNKOG

I INVALIDSKOG SOCIJALNOG OSIGURANJA
Su:. 1. subjekti pravnih odnosa mirovinskog i invalidskog socijalnog osiguranja,

2.prava i obveze iz pravnog odnosa mirovinskog i invalidskog osiguranja,
3. objekt, odnosno socijalna davanja iz pravnog odnosa mirovinskog i
invalidskog osiguranja.
1. Subjekti su: a) osigurana lica b) nositelji, odnosno zavodi, fondovi i druge

organizacije, kao i poduzeća tj. poslodavci predviĊeni zakonom.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
a) Osigurana lica
Su ona lica koja imaju status osiguranih lica u smislu pozitivnog zakonodavstva, koja su
pogoĎena osiguranim slučajem, tj. rizikom i koja su u tom svojstvu podnijela zahtjev za
ostvarivanje prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja.
Osigurana lica razvrstana su u dvije velike grupe i to:
1. osiguranike i 2. osigurana lica u uţem smislu.
1. Osiguranici se razvrstavaju na više podgrupa. Prvu podgrupu čine lica u radnom
odnosu i s njima izjednačena lica, drugu grupu čine drţavljani entiteta BiH kod
stranih poslodavaca, treću grupu stani drţavljani i lica bez drţavljanstva, a četvrtu
grupu čine lica koja obavljaju samostalnu profesionalnu djelatnost i druga lica koja
nisu u radnom odnosu. Posebnu grupu osiguranika čine zemljoradnici i članovi
njihovih domaćinstava.
Prvu podgrupu osiguranika koji su obuhvaćeni obveznim mirovinskim i invalidskim
osiguranjem i kojima se po tom osnovu osiguravaju prava iz ovog osiguranja, kao i
njihovo ostvarivanje, ĉine:
1.zaposlenici na teritoriji entiteta BiH,
2. profesionalna vojna lica koja imaju svojstvo vojnog lica prema propisima o vojnoj sluţbi,
3. zaposlenici organa unutarnjih poslova,
4. zaposlenici u sudskoj policiji i kazneno-popravnim ustanovama,
5. izabrani ili imenovani nositelji javne ili druge društvene funkcije na teritoriji entiteta koji za
taj rad primaju plaću,
6. zaposlenici koji su u radnom odnosu na teritoriji entiteta koji su upućeni na rad u
inozemstvo, ako nisu obvezno osigurani po propisima drţave u koju su upućeni ili ako
meĎunarodnim ugovorom o socijalnom osiguranju nije drugačije odreĎeno,
7. drţavljani BiH koji su zasnovali radni odnos kod organizacije koja obavlja djelatnost u
inozemstvu,
8. izabrani ili imenovani nositelji javne ili druge društvene funkcije u organima BiH, ako
zakonom BiH nije drugačije odreĎeno.
Drugu podgrupu osiguranika koji su obuhvaćeni obveznim mirovinskim i invalidskim

osiguranjem ĉine drţavljani BiH koji su:
1. Na teritoriji entiteta zaposleni kod stranih ili meĎunarodnih organizacija i ustanova ili
su u ličnoj sluţbi stranih drţavljana ako meĎunarodnim ugovorom nije drugačije
odreĎeno,
2. zaposleni u inozemstvu, ako su bili neposredno pred odlazak u inozemstvo osigurani
na teritoriji BiH, odnosno ako su imali pred odlazak u inozemstvo prebivalište na
teritoriji BiH i nisu obvezno osigurani kod inozemnog nositelja socijalnog osiguranja,
3. zaposleni kod stranog poslodavca u drţavi u kojoj su obvezno osigurani ali u kojoj
prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja ne mogu da ostvaruju ili ih ne mogu
koristiti van te drţave, pod uvjetom da su neposredno pred odlazak u inozemstvo
imali prebivalište na teritoriji BiH i ako su drţavljani BiH.
Treću podgrupu osiguranika koji su obuhvaćeni obveznim mirovinskim i invalidskim

osiguranjem ĉine strani drţavljani i lica bez drţavljanstva koji su na teritoriji BiH:
1. zaposleni kod stranog poslodavca, ako meĎunarodnim ugovorom nije drugačije
odreĎeno,
2. zaposleni kod meĎunarodnih organizacija i ustanova, stranih diplomatskih i
konzularnih predstavništava, ako je takvo osiguranje predviĎeno meĎunarodnim
ugovorom.
Ĉetvrtu podgrupu osiguranika koji su obvezno osigurani ovom vrstom osiguranja

ĉine lica koja obavljaju samostalnu profesionalnu djelatnost, odnosno lica na teritoriji
BiH:
1. koja obavljaju privrednu ili usluţnu djelatnost, a upisana su u odgovarajući registar,
WWW.BH-PRAVNICI.COM
2. koja u skladu sa posebnim propisima samostalno u vidu zanimanja obavljaju
profesionalnu djelatnost, te vjerski sluţbenici,
3. korisnici prava na odgovarajuće zapošljavanje za vrijeme prekvalifikacije,
4. vrhunski sportaši, ako nisu osigurani po drugom osnovu
Posebnu podgrupu osiguranika čine zemljoradnici i ĉlanovi njihovih domaćinstava i

druga lica koja se bave poljoprivrednom djelatnošću kao jedinim ili glavnim
zanimanjem, koji su navršili 15 godina ţivota.
Smatra se da je poljoprivredna djelatnost jedino ili glavno zanimanje ako zemljoradnik
prosječno mjesečno od te djelatnosti ostvaruje najmanje u visini prosječne mjesečne plaće u
prethodnoj godini.
2.Osigurana lica u uţem smislu su ona lica koja su bila osiguranici prve, druge i treće
podgrupe. Ona sada ostvaruju pravo iz mirovinskog i invalidskog osiguranja kao
osigurana lica i to u sluĉaju starosti i gubitka radne sposobnosti, po prestanku
radnog odnosa:
- dok primaju novčanu naknadu u vezi sa korištenjem prava na odgovarajuće zapošljavanje
za vrijeme čekanja na zapošljavanje i za vrijeme čekanja na prekvalifikaciju;
- privremeno nezaposlena lica koja su prijavljena nadleţnoj ustanovi za zapošljavanje
entiteta BiH ako je odluka o prestanku njihovog radnog odnosa donesena u slučaju kada je
proveden postupak za prestanak poduzeća i drugog pravnog lica, pod uvjetom da su prije
prestanka radnog odnosa bili osigurani neprekidno najmanje 10 mjeseci ili sa prekidima 12
mjeseci u posljednjih 18 mjeseci. Ovo osiguranje traje najviše 1 godinu u svakom pojedinom
slučaju prestanka radnog odnosa, ali najviše 3 godine u tijeku radnog vijeka zaposlenika.
Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja osiguravaju se svakom graĎaninu u slučaju
gubitka radne sposobnosti, a u slučaju smrti članovima njegove obitelji na obiteljsku
mirovinu, ako je gubitak radne sposobnosti, odnosno smrti, posljedica povrede na radu,
odnosno profesionalne bolest nastale za vrijeme:
1. rada u drugom poduzeću i u drugom pravnom licu,
2. obavljanju obvezatnog praktičnog rada učenika i studenata u tijeku sticanja
obrazovanja i odgoja,
3. obavljanju poslova bez zasnivanja radnog odnosa (volonterski rad),
4. prekvalifikacije koju organizira ustanova za zapošljavanje,
5. društveno organiziranog omladinskog radnog angaţiranja,
6. obavljanje javnih radova,
7. učestvovanja na organiziranim sportskim takmičenjima,
8. obavljanje privremenih i povremenih poslova u smislu propisa o radu,
9. stručnog osposobljavanja za rad djece sa teškoćama u razvoju,
10. izdrţavanje kazne zatvora.
Posebnu grupu čine drţavljani BiH koji nisu obuhvaćeni obveznim mirovinskim i
invalidskim osiguranjem. Ova lica mogu sebi i članovima svoje obitelji dobrovoljnim
osiguranjem osigurati prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja. To se odnosi i na
drţavljane BiH zaposlene u drţavi sa kojom nije zaključen meĎunarodni ugovor.
Dobrovoljno se moţe osigurati ono lice koje je navršilo 15 godina ţivota i koje ima opću
zdravstvenu sposobnost. Lica koja se nalaze na redovitom školovanju ili na odsluţenju
vojnog roka ne mogu se osigurati dobrovoljnim osiguranjem.
Izričito je predviĎeno da lica koja su se dobrovoljno osigurala , kao i lica kojima je prestalo
svojstvo osiguranika ne mogu ostvariti pravo po osnovu promijenjene radne sposobnosti.
Prava i obveze iz pravnog odnosa mirovinskog i invalidskog osiguranja

Podrazumijevaju se jedinstveni oblici konstitutivnih elemenata pojedinih osnovnih prava čija
je svrha osiguranje istovjetnog poloţaja u postupku, odnosno uţivanja u pojedinim pravima.
Osnovna prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja su:
1. pravo na starosnu mirovinu – u sluĉaju starosti,
WWW.BH-PRAVNICI.COM
2. pravo na invalidsku mirovinu – za sluĉaj invalidnosti,
3. pravo na obiteljsku mirovinu – za sluĉaj smrti osiguranika,
4. pravo osiguranika sa promijenjenom radnom sposobnošću , odnosno prava
invalida II kategorije invalidnosti, na profesionalnu rehabilitaciju, odnosno
naknadu zbog tjelesnog oštećenja.
Pravo na starosnu mirovinu

Mirovina je pravo osiguranika, koje on ostvaruje po osnovu svoga rada, ovo pravo se više
ne poistovjećuje sa ţivotnim vijekom.
Pravo na mirovinu je u neposrednoj vezi sa osnovnim pravom graĎana – pravom na rad.
Prema Zakonu o mirovinskom i invalidskom osiguranju, osiguranik stiče pravo na starosnu
mirovinu:
1. kad navrši 65 godina ţivota i najmanje 20 godina mirovinskog staţa (prijevremena
starosna mirovina) ili
2. kad navrši 40 godina mirovinskog staţa, bez obzira na godine ţivota (puna starosna
mirovina).
Osiguranik moţe steći pravo na starosnu mirovinu i prije završetka propisanih godina
ţivota pod uvjetom da navrši 55 godina ţivota i 30 godina mirovinskog staţa (ţena) ,
odnosno 60 godina ţivota i 35 godina mirovinskog staţa (muškarci) ali najviše do 31.
decembra 2005.g
Pravo na invalidsku mirovinu

Imaju oni osiguranici kod kojih je utvrĎena I kategorija invalidnosti pod uvjetima:
- da je invalidnost prouzrokovana povredom na radu ili profesionalnom bolešću, bez
obzira na duţinu mirovinskog staţa,
- da je invalidnost prouzrokovana povredom van rada ili bolešću, pod uvjetom da je
prije nastanka invalidnosti imao navršen mirovinski staţ koji mu pokriva najmanje
trećinu razdoblja od navršenih 20 godina ţivota do dana nastanka invalidnosti,
računajući taj radni vijek na pune godine.
Osiguranik kod kojeg je utvrĎena I kategorija invalidnosti do navršene 30 godine ţivota, stiče
pravo na invalidsku mirovinu, ako je invalidnost prouzrokovana povredom na radu ili
bolešću, pod uvjetom da je prije nastanka invalidnosti imao navršen mirovinski staţ koji mu
pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka, ali najmanje 1 godinu osiguranja.
Za osiguranike koji je bio na redovitom školovanju i time stekao višu ili visoku spremu radni
vijek računa se od 22. godine ţivota ako je stekao višu stručnu spremu, odnosno od 25
godine ako je stekao visoku stručnu spremu.
Pravo na obiteljsku mirovinu

Za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu potrebno je da budu ispunjeni: 1, opći , a potom
i 2. posebni uvjeti.
1. Opći uvjeti se odnose na osiguranika, koje on mora ispuniti do svoje smrti, tj. on
mora da navrši odreĎen staţ osiguranja, odnosno mirovinski staţ ili da je umrli
osiguranik već bio uţivatelj nekog prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja.
Zapravo, članovi obitelji stiču pravo na obiteljsku mirovinu, ako je umrli osiguranik ispunjavao
jedan od slijedećih uvjeta:
- ispunio uvjete za starosnu mirovinu,
- po osnovu ostvarenog staţa stekao uvjete za invalidsku mirovinu,
- bio korisnik starosne ili invalidske mirovine.
U slučaju kada je smrt osiguranika nastala kao posljedica povrede na radu ili profesionalnu
bolest, članovi obitelji stiču pravo na obiteljsku mirovinu bez obzira na duţinu mirovinskog
staţa osiguranika.
2. Posebni uvjeti su oni uvjeti koje treba da ispunjava član obitelji pokojnog osiguranika.U
pitanju su posebni-lični uvjeti, kao što su odreĎene godine starosti, odreĎeno srodstvo,
potpuna i trajna nesposobnost za rad i dr.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pravo na obiteljsku mirovinu mogu ostvariti: braĉni drug; - djeca osiguranika roĊena u
braku i van braka; - usvojena djeca, pastorĉad koju je osiguranik izdrţavao; - druga
djeca bez roditelja koju je osiguranik izdrţavao do svoje smrti.
Pravo na obiteljsku mirovinu moţe ostvariti i bračni drug iz razvedenog braka, ako mu je
sudskom odlukom utvrĎeno pravo na izdrţavanje.
Prema novim zakonodavnim rješenjima više nemaju pravo na obiteljsku invalidninu roditelji,
braća i sestre.
Udova stiče pravo na obiteljsku mirovinu ako je:
- do smrti bračnog druga navršila 45 godina ţivota,
- do smrti bračnog druga ili u roku 1 godine od dana smrti bračnog druga, postala
potpuno nesposobna za privreĎivanje,
- poslije smrti bračnog druga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na obiteljsku
mirovinu po tom bračnom drugu, a udova vrši roditeljske duţnosti prema toj djeci.
Udova koja u tijeku trajanja prava po tom osnovu postane potpuno nesposobna za
privreĎivanje, zadrţava pravo na obiteljsku mirovinu, dok postoji takva opasnost.
Udova koja u tijeku trajanja prava na obiteljsku mirovinu navrši 45 godina ţivota, zadrţava
po tom osnovu pravo na obiteljsku mirovinu trajno.
Pravo na obiteljsku mirovinu ima udova i kad je dijete osiguranika roĎeno 300 dana poslije
njegove smrti, s tim što ovo pravo pripada od dana smrti osiguranika.
Udovac stiče pravo na obiteljsku mirovinu ako je.
- do smrti bračnog druga navršio 60 godina ţivota,
- do smrti bračnog druga ili u roku od 1 godine od dana smrti bračnog druga postao
potpuno nesposoban za privreĎivanje,
- poslije smrti bračnog druga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na obiteljsku
mirovinu po tom bračno m drugu, a udovac vrši roditeljske duţnosti prema djeci.
Udovac koji u tijeku trajanja prava na obiteljsku invalidninu po ovom osnovu postane
potpuno nesposoban za privreĎivanje, zadrţava pravo na obiteljsku mirovinu dok
postoji ta nesposobnost.
Udovac koji u tijeku trajanja prava na obiteljsku mirovinu navrši 60 godina ţivota zadrţava
trajno to pravo.
Dijete stiče pravo na obiteljsku mirovinu od smrti osiguranika i moţe to pravo koristiti do
navršenih 15 godina ţivota. Starije dijete zadrţava pravo na obiteljsku mirovinu ako je na
redovitom školovanju, a najkasnije do 25 godine ţivota.
Redovitim školovanjem ne smatra se ako dijete nastavi školovanje u školi istog ranga koju je
već završilo.
Dijete koje postane potpuno nesposobno za samostalan ţivot i rad do navršene godine
ţivota od kojih se djeci osigurava pravo na obiteljsku mirovinu ima pravo na obiteljsku
mirovinu za sve vrijeme dok traje takva nesposobnost.
Dijete kod koga nastane potpuna i trajna nesposobnost za samostalan ţivot i rad poslije
navršenih godina ţivota do kojih se djeci osigurava pravo na obiteljsku mirovinu, a prije smrti
osiguranika, stiče pravo na obiteljsku mirovinu, ako ga je osiguranik izdrţavao do svoje
smrti.
Članovi obitelji korisnika starosne i invalidske mirovine stiču pravo na obiteljsku mirovinu pod
uvjetima kao i članovi obitelji osiguranika.
Članovi obitelji stranog drţavljanina osiguranika, odnosno korisnika starosne ili invalidske
mirovine koji stalno boravi u inozemstvu, mogu steći pravo na obiteljsku mirovinu po Zakonu
o mirovinskom i invalidskom osiguranju FBiH, ako drţave u kojoj stalno boravi priznaju to
pravo drţavljanima FBiH, odnosno ako meĎunarodnim ugovorom nije drugačije odreĎeno.
Pravo invalida II kategorije invalidnosti

Osiguranik kod koga je utvrĎena II kategorija invalidnosti ima pravo na:
- raspored na drugo odgovarajuće radno mjesto,
- odgovarajuće zaposlenje,
WWW.BH-PRAVNICI.COM
- prekvalifikaciju kao i pravo na odgovarajuću novčanu naknadu u vezi s korištenjem
tih prava.
Pravo na rasporeĎivanje ili zaposlenje na drugo odgovarajuće radno mjesto ima svaki
osiguranik kod kojeg je utvrĎena II kategorija invalidnosti.
Pravo na prekvalifikaciju ima onaj osiguranik kod kojeg je utvrĎena II kategorija i koji nije
navršio 55 godina ţivota.
Invalidi rada II kategorije imaju pravo na naknadu:
- plaće od dana nastanka invalidnosti od dana rasporeĎivanja ili zapošljavanja na
drugom radnom odgovarajućem mjestu, odnosno do upućivanja na prekvalifikaciju,
- plaće od dana završetka prekvalifikacije do dana rasporeĎivanja, odnosno
zapošljavanja na drugom odgovarajućem poslu,
- zbog manje plaće na drugom odgovarajućem poslu.
Pravo na novĉanu naknadu za fiziĉku onesposobljenost

Osiguranik sa utvrĎenim tjelesnim oštećenjima nema status invalida rada.
Zakonodavac je predvidio da fizička onesposobljenost postoji kada je osiguranik pretrpio
povredu ili značajnu onesposobljenost organa ili dijela tijela što pogoršava prirodnu aktivnost
organizma i zahtijeva i veći napor za zadovoljavanje ţivotnih potreba, bez obzira da li je na
taj način prouzrokovana invalidnost ili ne.
Fizička onesposobljenost je samostalni osigurani rizik. Ovaj rizik moţe nastupiti samostalno,
ili uz rizik invalidnosti.
Pravo na naknadu zbog fizičke onesposobljenosti je samostalno pravo, ne ovisi od
povezanosti sa nastankom invalidnosti. Ono je samo uvjetovano: da je fizička
onesposobljenost najmanje 30 %, da je posljedica povreda na radu ili bolesti uzrokovane
na radu.
Objekti, odnosno socijalna davanja iz pravnih odnosa

mirovinskog i invalidskog osiguranja
Objekti pravnih odnosa iz mirovinskog i invalidskog osiguranja su preteţno socijalna

davanja u davanju novca. Invalidskim osiguranjem osiguranicima se, pored davanja u
novcu, još predviĎa i pravo na osposobljavanje za rad, zapošljavanje.
ZAJAMĈENA I NAJNIŢA MIROVINA
Pravo na zajamĉenu mirovinu imaju oni osiguranici koji su ostvarili:

- mirovinu u visini od 75%mirovinskog osnova,
- starosnu mirovinu sa 40 godina invalidskog staţa,
- invalidsku mirovinu sa 35 godina mirovinskog staţa,
- invalidsku mirovinu po osnovu invalidnosti prouzrokovane povredom na radu i li
profesionalnom bolešću.
Zajamčena mirovina odreĎuje se za svaku godinu, s tim što ne moţe biti manja od 80 %
prosječne mirovine isplaćene u decembru prethodne godine, usklaĎene sa porastom
procenta porasta mirovina u godini u kojoj se isplaćuje zajamčena mirovina.
Pravo na najniţu mirovinu imaju socijalni osiguranici, kao i korisnici obiteljskih mirovina
ovih osiguranika.
Najniţi iznos ove mirovine ne moţe biti manji od 60% od prosječne mirovine isplaćene u
decembru prethodne godine, usklaĎene sa procentom povećanja mirovina u godini u kojoj
se isplaćuje najniţi iznos mirovina.
POSEBNI UVJETI ZA STICANJE I OSTVARIVANJE

PRAVA IZ MIROVINSKOG I INVALIDSKOG SOCIJALNOG OSIGURANJA
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pored općih uvjeta za ostvarivanje prava po osnovu rizika starosti, invalidnosti i smrti,
potrebno je da osiguranik ispunjava uvjet koji se odnosi na duţinu mirovinskog staţa..
Mirovinski staţ
Mirovinski staţ, u pravilu, je rezultat rada. Mirovinski staţ je vrijeme koje se osiguraniku
priznaje u postupku ostvarivanja prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja. Obuhvata:
1. vrijeme provedeno u osiguranju od dana stupanja na snagu Zakona o mirovinskog i
invalidskom osiguranju, koje se računa u staţ osiguranja po odredbama ovog
Zakona i poseban staţ u smislu ovog Zakona.
2. vrijeme navršeno do stupanja na snagu Zakona o mirovinskom i invalidskom
osiguranju koje se računa u mirovinski staţ po propisima koji su vaţili do stupanja na
snagu ovog Zakona, ako ovim Zakonom nije drugačije odreĎeno.
Posebno je predviĎeno da će mirovinski staţ ostvaren u bivšoj SFRJ do 6.marta 1992.g biti
uzet u obzir za ostvarivanje prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja , a mirovina će se
odreĎivati prema staţu ostvarenom u Federaciji BiH, ako meĎunarodnim ugovorom nije
drugačije odreĎeno.
U postupku ostvarivanja prava koja pripadaju na osnovu mirovinskog staţa, u staţ
osiguranja se uračunava samo vrijeme za koje je uplaćen doprinos.
Slijedi da se mirovinski staţ dijeli na 1. staţ osiguranja i na 2. posebna staţ, tj. staţ
osiguranika dijeli se na staţ osiguranja u efektivnom trajanju i na staţ osiguranja sa
uvećanim trajanjem.
Staţ osiguranja koji se raĉuna sa efektivnim trajanjem

U staţ osiguranja sa efektivnim trajanjem računa se vrijeme koje je osiguranik proveo poslije
navršene 15 godine ţivota u radnom odnosu, odnosno na radu po osnovu kojeg je bio
obvezno osiguran na mirovinsko i invalidsko osiguranje, kao i osiguranici, koji su po više
osnova postali osigurana lica.
Razdoblja koja se računaju u mirovinski staţ osiguranja koji se računa sa efektivnim
trajanjem mogu podijeliti u nekoliko grupa.
1. U staţ osiguranja se svo vrijeme koje je osiguranik proveo u radnom odnosu s punim
radnim vremenom.Računa se i vrijeme provedeno u radnom odnosu s nepunim
radnim vremenom, obračunatog na puno radno vrijeme.
2. Razdoblje provedeno izvan rada u tijeku trajanja, odnosno postojanja radnog
odnosa, kao što su: odsustvo bez naknade plaće najviše do 30 dana u jednoj
kalendarskoj godini, vrijeme udaljenja odnosno suspenzije najviše do 30 dana , ako
je zbog izrečene kazne prestao radni odnos, vrijeme provedeno u pritvoru najviše do
30 dana, ako je krivični postupak bio pravosnaţnom odlukom obustavljen ili ako je
osiguranik bio osloboĎen optuţbe ili je optuţba bila odbijena , ali ne zbog
nenadleţnosti suda, izdrţavanje kazne zatvora najviše do 30 dana, takoĎer se
računa u staţ osiguranja.
3. Osiguraniku sa promijenjenom radnom sposobnošću u staţ osiguranja računa se
vrijeme čekanja na prekvalifikaciju, kao i vrijeme čekanja na odgovarajuće
zaposlenje, dok prima odgovarajuću naknadu.
4. U staţ osiguranja računa se i vrijeme za koje je osiguranik bio prijavljen na
dobrovoljno osiguranje i za koje je vrijeme uplaćen doprinos.
Staţ osiguranja sa uvećanim trajanjem

Kao oblik zaštite koji rade na naročito teškim i za zdravlje štetnim radnim mjestima na kojima
poslije navršenja odreĎenih godina ţivota ne mogu uspješno da obavljaju svoju
profesionalnu djelatnost, predviĎeno je računanje staţa osiguranja sa uvećanim trajanja.
Stupanj uvećanja staţa osiguranja zavisi od teţine i štetnosti rada, odnosno od prirode
posla, a stupanj uvećanja staţa moţe iznositi najviše 50%.
Zaposlenicima se moţe uvećati staţ po dva kriterija i to:
1. zbog obavljanja poslova koji su posebno teški i štetni po zdravlje,
WWW.BH-PRAVNICI.COM
2. zbog toga što je vijek obavljanja profesionalnih djelatnosti je ograničen navršavanjem
odreĎenih godina ţivota.
1. Da bi staţ osiguranja mogao se računati sa uvećanim trajanjem po kriteriju
obavljanja poslova koji su naročito teški i po zdravlje štetni, potrebno je, kumulativno,
ispuniti slijedeću uvjete:
- da u vezi s obavljanjem poslova na radnom mjestu postoje znatniji štetni utjecaji na
zdravstveno stanje i radnu sposobnost zaposlenika, iako su primijenjene sve opće i
posebne mjere zaštite na radu, u skladu sa propisima o zaštiti na radu, kao i druge
mjere koje mogu utjecati na otklanjanje i smanjivanje štetnih utjecaja.
- Da se poslovi na radnom mjestu pod teškim i za zdravlje štetnim uvjetima obavljaju
neposredno pored izvora štetnih utjecaja neprekidno u tijeku procesa rada,
- da poslove obavlja isti radnik u tijeku punog radnog vremena,uzimajući u obzir i
radno vrijeme kraće od 42 sata tjedno, koje izjednačava sa punim radnim vremenom,
u skladu sa propisima i općim aktima poslodavca.
2. Staţ osiguranja s povećanim trajanjem po kriteriju nemogućnosti obavljanja
odreĎene profesionalne djelatnosti nakon odreĎenih godina ţivota računa se onim
osiguranicima za koje je vijek profesionalne djelatnosti ograničen navršenjem
odreĎenih godina ţivota. Takva radna mjesta i stupanj uvećanja staţa osiguranja
utvrĎuje Vlada FBiH, na prijedlog federalnog ministra unutarnjih poslova za
zaposlene u FMUP i federalnog ministra pravde za zaposlene u sudskoj policiji i
kazneno-popravnim domovima.
Druga radna mjesta i stupanj uvećanja staţa utvrĎuje nositelj osiguranja, po pribavljenom
mišljenju stručnih organizacija. Zakonom je predviĎena revizija radnih mjesta na kojima se
staţ osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, koje se obavlja najkasnije u roku od pet
godina od dana utvrĎivanja tih radnih mjesta.
Poseban staţ
PredviĎen je poseban staţ samo u dvostrukom trajanju, i računa se za razdoblje koje su lica
provela:
1. u vidu učešća u pripremama za obranu BiH,
2. u vidu učešća u obrani BiH, kao pripadnici HVO, Armije BiH, suglasno propisima koji
su se na njih odnosili prije stupanja na snagu Zakona o mirovinskom i invalidskom
osiguranju.
Priznavanje posebnog staţa odnosi se na period od 30.travnja 1991.g. do 22. prosinca
1995g.
Licima koja su pravosnaţnom presudom osuĎena zbog krivičnog djela ratnog zločina ne
moţe se priznati poseban staţ.
U RS postoji institut dokup staţa, kao i u FBiH, ako je osiguranik navršio godine ţivota
propisane za sticanje starosne mirovine, ali ne ispunjava uvjete mirovinskog staţa, u takvim
slučajevima moţe se dokupiti staţa do ispunjenja uvjeta ali najviše tri godine.
Povreda na radu i profesionalna bolest

Osigurani rizici –invalidnost i smrt mogu nastupiti kao posljedica povrede na radu i
profesionalne bolesti.
Povreda na radu
To je svaka povreda osiguranika prouzrokovana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim,
fizikalnim ili kemijskim djelovanjem, kao i povrede prouzrokovane naglim promjenama
poloţaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja
organizma, pod uvjetom da je takva povreda uzročno povezana sa vršenjem svog radnog
mjesta. Povredom na radu smatra se i povreda prouzrokovana na redovnom putu od stana
do mjesta rada ili obratno, na putu poduzetom radi izvršavanja poslova i na putu poduzetom
radi stupanja na rad.Osim toga, povredom na radu smatra se i bolest osiguranika koja je
nastala neposredno i kao isključivo posljedica nekog nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme
obavljanja poslova svog radnog mjesta ili u vezi s njima.
Povredom na radu smatra se povreda koju osiguranik pretrpi :
WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. u vezi sa korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja, odnosno zdravstvene zaštite,
2. u vezi sa korištenjem prava na prekvalifikaciju,
3. na radu koji vrši u interesu poduzeća i drugog pravnog lica kod kojeg je zaposlen,
4. prilikom učestvovanja u organiziranim sportskim takmičenjima koje organizira
nadleţni organ,
5. na putu od mjesta rada do mjesta stanovanja.
Posebno je predviĎeno da se povredom na radu smatra i povreda na radu zemljoradnika
koja je prouzrokovana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim i kemijskim
djelovanjem i dr.
Profesionalna bolest
Postoje profesionalne bolesti i radna mjesta na kojima se te bolesti pojavljuju., kao uvjeti pod
kojima se te bolesti smatraju profesionalnim bolestima.
Nositelji osiguranja utvrĎuju uvjete i radna mjesta na kojima se te bolesti pojavljuju, po
prethodno pribavljenom stručnom mišljenju.
Profesionalna bolest javlja se kao uzrok, a osigurani slučajevi koje ona prouzrokuje su:
invalidnost osiguranika, smrt osiguranika, kao i prava na profesionalnu rehabilitaciju,
invalidsku mirovinu i obiteljsku mirovinu, bez obzira na duţinu mirovinskog staţa
osiguranika.
OSNOVICA ZA ODREĐIVANJE MIROVINA

I NAĈIN ODREĐIVANJA VISINE MIROVINE
Dva su bitna elementa o kojima ovisi visina starosne mirovine 1. mirovinska osnovica,
odnosno ostvarena plaća u odreĎenom razdoblju, 2. postotak od te osnovice kojim se
odreĊuje visina mirovina ovisno o duţini navršenog mirovinskog staţa.
Osnovica za odreĎivanje mirovine, uvijek se svodi na novčanu naknadu, koja se moţe
prema vrstama mirovine razvrstati na: 1. osnovicu za odreĎivanje starosne mirovine, 2.
osnovica za odreĎivanje visine invalidske mirovine, 3. osnovica za odreĎivanje obiteljske
mirovine.
Mirovinski osnov, odnosno osnovica za odreĊivanje starosne mirovine

Prema vaţećim propisima, mirovinska osnovica je mjesečni prosjek plaća koja je osiguranik
ostvario na osnovu ukupnog rada u kojih uzastopnih 15 godina osiguranja koje su za
osiguranika najpovoljnije, počev od 1. siječnja 1966g. Ako nema tih podataka, uzimaju se
podaci od 1970. Ovakvo utvrĎivanje mirovinske osnovice vaţilo je do 2005g. jer je ovo
rješenje o mirovinskoj osnovici dopunjeno 2001.g. Prema tom novom zakonskom rješenju
mirovinska osnovica utvrĎuje se na osnovu mjesečnih prosječnih plaća koje je osiguranik
ostvario u:
a) 2005. godini za17 godina osiguranja
b) 2006 godini za 19 godina osiguranja, i za svaku narednu godinu povećava se
za dvije godine osiguranja do 2015 godine za 3 7 godina osiguranja.
Na ovaj način dolazi do dosljedne primjene načela uzajamnosti, jer je više naglašena
meĎuovisnost visine mirovine s duţinom mirovinskog staţa i s visinom plaća.
Povećavanje obračunskog period postupno će se sniţavati nivoi mirovina budućih
generacija umirovljenika. Ta razlika će biti posebno očigledna izmeĎu onih koji ostvare
mirovinu u kraćem prelaznom periodu i onih koji ostvare mirovinu poslije.
Kao godina osiguranja iz koje se uzima plaća za utvrĎivanje mirovinskog osnova uzima se
kalendarska godina u kojoj je osiguranik ostvario plaće, odnosno naknadu plaće za najmanje
šest mjeseci staţa osiguranja.Plaća, odnosno naknada plaće koja je ostvarena u godini u
kojoj osiguranik ostvaruje pravo na starosnu mirovinu ne uzima se za utvrĎivanje
mirovinskog osnova.
U slučaju ostvarivanja starosne mirovine sa staţom kraćim od broja godina koje su
predviĎene za utvrĎivanje osnovice, tada se mirovinski osnov utvrĎuje na osnovu prosječne
plaće ostvarene za vrijeme ukupnog staţa osiguranja.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prilikom utvrĎivanja mirovinskog osnova ne uzimaju se u obzir slijedeća primanja: nagrade
po osnovu posebnog priznanja ili bilo kakve jednokratne nagrade; primanja koja
predstavljaju naknadu troškova , dodatak, dodatak na odvojeni ţivot, i sl.; primanja iz
zajedničke potrošnje koju koriste zaposlenici poduzeća i drugog pravnog lica.
Valorizacija plaća, odnosno mirovinskog osnova

Valorizacija plaća se vrši prema nivou plaća iz godine koja prethodi godini osiguranja iz koje
su plaće uračunate u mirovinski osnov. Ukupan zbroj valoriziranih i nevaloriziranih plaća
dijeli se sa 15, i tako dobiveni iznos predstavlja mirovinsku osnovicu. Od 2005 do 2015
godine postepeno se povećava razdoblje za utvrĎivanje mirovinske osnovice – sa 17 na 40
godina.
Cilj valorizacija plaća je njihovo dovoĎenje na realnu vrijednost plaća u času ostvarivanja
prava na mirovinu.
U slučaju da nositelj osiguranja ne raspolaţe podacima o plaći, za utvrĎivanje mirovinske
osnovice kao plaća uzima se iznos prosječne plaće u FBiH, za te godine uvećan, odnosno
umanjen za onoliko koliko je plaća osiguranika bila prosječno veća ,odnosno manja.
UtvrĊivanje visine starosne mirovine

Visina starosne mirovine odreĎuje se u procentu mirovinskog osnova prema duţini
mirovinskog staţa.
Starosna mirovina iznosi za 20 godina 45% mirovinskog osnova. Za svaku daljnju navršenu
godinu, povećava se na slijedeći način:
- u 2001 godini za 1,90%, u 2005 godini i u slijedećim godinama za 1,50%.
Od 2005 godine starosna mirovina ne moţe iznositi više od 75% mirovinskog osnova.
Osnovica za odreĊivanje invalidskih mirovina

i utvrĊivanje invalidskih mirovina
Mirovinska osnovica za odreĎivanje invalidske mirovine utvrĎuje se na isti način na koji se
odreĎuje mirovinska osnovica za starosnu mirovinu.
Kada se invalidska mirovina stiče sa staţom osiguranja kraćim od broja godina predviĎenih
za starosnu mirovinu, mirovinska osnovica se utvrĎuje na osnovu prosječne plaće ostvarene
za vrijeme ukupnog trajanja osiguranja. U ovom slučaju uzima se u obzir obračunski period
od dana osiguranog slučaja unatrag, s tim što se ne uzima u obzir plaća ostvarena u godini
u kojoj se ostvaruje pravo na mirovinu. Izuzetno, plaća ostvarena u godini u kojoj se
ostvaruje pravo na invalidsku mirovinu uzima se za utvrĎivanje mirovinske osnovice kada se
invalidska mirovina stiče samo na osnovu staţa osiguranja ostvarenog u toj godini.
Visina invalidske mirovine ovisi još o: načinu na koji je nastupi rizik invalidnosti i pokrivenosti
radnog vijeka mirovinskog staţa.
Ako je rizik invalidnosti nastupio kao posljedica nesreće na poslu ili profesionalne bolesti,
visina mirovine ne moţe biti manja od iznosa starosne mirovine za 40 godina mirovinskog
staţa. Invalidska mirovina u slučaju invalidnosti prouzrokovane bolešću ili povredom van
rada odreĎuje se od mirovinske osnovice zavisno od duţine mirovinskog staţa i pokrivenosti
radnog vijeka mirovinskim staţom.
U svakom slučaju, visina invalidske mirovine ne moţe biti manja od visine starosne
mirovine za jednak invalidski staţ, i ne moţe biti veća od 75% mirovinske osnovice.
OdreĊivanje obiteljske mirovine
Osnovica za odreĎivanje obiteljske mirovine jeste mirovina koja je pripadala ili bi pripadala
pokojnom osiguraniku u času njegove smrti.
Visina o.mirovine odreĎuje se u procentu od iznosa starosne, odnosno invalidske mirovine,
zavisno od broja članova obitelji koji imaju pravo na tu mirovinu.
Obiteljska mirovina odreĎuje se u slijedećoj visini:
- jednog člana obitelji 70% od mirovinske osnovice,
- dva člana 80% od mirovinske osnovice,
- tri člana obitelji 90% od mirovinske osnovice,
- četiri člana obitelji 100% od mirovinske osnovice.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ako pravo na obiteljsku mirovinu imaju razvedeni bračni drug i bračni drug iz novog braka
osiguranika, odnosno korisnika mirovine, odreĎuje se jedna obiteljska mirovina u visini koja
pripada jednom članu obitelji. Ta mirovina se dijeli na jednake dijelove.
Ukoliko nekom od korisnika o.mirovine prestane pravo na mirovinu ili mu bude obustavljena
isplata o.mirovine, preostalim korisnicima mirovine odreĎuje se nov iznos o.mirovine.
U slučaju da neki korisnik o.mirovine ţivi odvojeno, o.mirovina se dijeli na jednake dijelove
svim korisnicima o.mirovine.
OSNOVICA ZA NOVĈANU NAKNADU ZA FIZIĈKU

ONESPOSOBLJENOST I UTVRĐIVANJE NJENE VISINE
Osnovica po ovom pitanju je najniţa mirovina. Taj iznos ne moţe biti manji od 60% od
prosječne mirovine isplaćene u prosincu prethodne godine, usklaĎene sa procentom porasta
mirovine u godini u kojoj se isplaćuje najniţi iznos mirovine.
Novčana naknada se utvrĎuje prema procentu fizičke onesposobljenosti i izvršava se u
odgovarajućem procentu od osnove, te iznosi:
- 100% fizička onesposobljenost – stupanj 1- novčana naknada kao procent od osnove
60%
- 90% --- - stupanj 2 - 54%,
- 80% - stupanj 3- 48%
- 70% - stupanj 4- 42%
- 60% - stupanj 5- 36%
- 50% - stupanj 6- 30%
- 40% - stupanj 7- 24%
- 30% - stupanj 8- 18%.
Osiguranik ima pravo na novčanu naknadu u momentu nastupanja fizičke onesposobljenosti

ukoliko je zahtjev za naknadu podnesen u roku od 6 mjeseci od dana nastupanja fizičke
onesposobljenosti.
USKLAĐIVANJE MIROVINA
Novim zakonskim rješenjima predviĎeno je samo mjesečno usklaĎivanje mirovina, za
razliku od ranijeg sistema usklaĎivanja kada je ono vršeno u tijeku godine , odnosno
početkom svake godine za proteklu godinu.
Ukoliko mirovinska sredstva koje ima nositelj osiguranja – raspoloţiva sredstva, nisu
jednaka troškovima, što podrazumijeva administrativne troškove i mirovine u iznosu
utvrĎenom Zakonom za mjesec za koji se vrši isplata mirovina, vrši se ponovni obračun
mirovina tako što se iznosi mirovina za taj mjesec mnoţi sa utvrĊenim koeficijentom.
Ukoliko su raspoloţiva sredstva manja od troškova, koeficijent se utvrĎuje tako što se
sredstva potrebna za administrativne troškove i sredstva potrebna za isplatu svih mirovina
do minimalnog iznosa za taj mjesec oduzimaju od raspoloţivih sredstava. Iznos potreban za
isplatu minimalnog iznosa mirovina svim umirovljenicima utvrĎuje se mnoţenjem broja
korisnika mirovinskog osiguranja sa minimalnom mirovinom .
KORIŠTENJE I PRESTANAK PRAVA IZ

MIROVINSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA
Osnovna prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja stiču se i dospijevaju danom

ispunjavanja i ne mogu zastarjeti.
Korištenje prava
Mirovina se isplaćuje uţivaocu od dana ispunjavanja uvjeta propisanih za sticanje prava, ako
je zahtjev podnesen u roku od 6 mjeseci od dana ispunjavanja tih uvjeta. Ukoliko je zahtjev
podnijet po isteku roka, isplaćuje se pripadajući iznos od dana podnošenja zahtjeva i za šest
mjeseci unazad.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Osiguraniku koji se u času podnošenja zahtjeva za mirovinu nalazi u radnom odnosu ili
obavlja drugu djelatnost po osnovu koje je osiguran, starosna mirovina se isplaćuje od prvog
dana prestanka radnog odnosa.
Prava po osnovi invalidnosti, odnosno tjelesnog oštećenja , pripadaju od dana nastupa
rizika. Kao dan nastanka rizika, najčešće se uzima dan utvrĎivanja invalidnosti od strane
stručnog organa, tj. nadleţnog organa za vještačenje.
Ukoliko se prava iz invalidskog osiguranja ostvaruju poslije prestanka radnog odnosa, a rizik
nastupi kasnije, prava se mogu priznati unatrag, ali najviše za 6 mjeseci od podnošenja
zahtjeva.
Ograniĉenje , obustavljanje i prestanak prava

Korisniku mirovine koji je mirovinu ostvario prije navršenja 40 godina mirovinskog staţa,
odnosno 65 godina ţivota, kao i korisniku invalidske mirovine koji zasnuje radni odnos ili
započne da obavlja samostalnu profesionalnu djelatnost, mirovina se ne isplaćuje za to
vrijeme, a najduţe do 40 godina mirovinskog staţa, odnosno 65 godina.
Korisniku obiteljske mirovine koji zasnuje radni odnos, mirovina se ne isplaćuje za to
vrijeme. Obavljanje samostalne umjetničke djelatnosti poslije ostvarivanja prava na mirovinu,
ne utiču na isplatu mirovine.
Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja prestaju smrću korisnika. Prije toga mogu
prestati samo ako se naknadno utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za sticanje tih prava.
Udova koja je mlaĎa od 45 godina, odnosno udovac mlaĎi od 60 godina ţivota, stupanjem u
brak gubi pravo na obiteljsku mirovinu, osim ako je to pravo stečeno ili zadrţano zbog
potpune nesposobnosti privreĎivanja.
Uspostavljanje prava na raniju obiteljsku mirovinu, udovac ili udovac moţe ostvariti ako
ispuni slijedeću uvjete:
1. da nisu po bračnom drugu iz novog braka stekli prava na obiteljsku mirovinu,
2. da u času prestanka novog braka imaju još djece iz prvog braka, koja imaju pravo na
obiteljsku mirovinu,
3. da se ispune uvjeti pod kojima udova ili udovac s obzirom na godine ţivota, imaju
pravo na obiteljsku mirovinu.
SOCIJALNA PRAVA BIVŠIH BRANITELJA,

VOJNIH INVALIDA I DRUGIH ŢRTAVA RATA
Iz stavova Svjetske organizacije branitelja, pod pojmom ţrtava rata podrazumijevaju se lica:
- bivši branitelji; - učesnici pokreta otpora; - ratni i mirnodopski vojni invalidi; -
deportovana lica; - ratni zarobljenici; - ratne i mirnodopske vojne udovice i siročad; -
druga lica odreĎena nacionalnim zakonodavstvom.
Kao glavne karakteristike ţrtava rata navode se:
- gubitak ili bitno smanjenje funkcionalnih i općih radnih sposobnosti, kao i normalnih
mogućnosti odgovarajućeg rasta i razvoja kod djece i omladine,
- bitno oteţane mogućnosti za normalno zadovoljavanje svakodnevnih ţivotnih
potreba, posebno potreba egzistencijalne prirode (stanovanje, ishrana, odjeća,
obuća), koje bi omogućile uklanjanje neposredne opasnosti od kroničnog oboljenja i
nastupanja invalidnosti, kao posljedice nepovoljnih uvjeta ţivota.
U vojne ţrtve rata uvrštavaju se: 1. bivši branitelji, 2. RVI, 3.mirnodopski vojni invalidi, 4.
članovi obitelji poginulih, umrlih ili nestalih branitelja, 5. članovi uţe obitelji, odnosno roditelji
poginulih vojnih lica ili umrlih od rana, povreda ili ozljeda zadobijenih pod zakonom
utvrĎenim okolnostima, 6. članovi uţe obitelji, odnosno roditelji vojnih lica koji umru od
bolesti zadobijenih pod zakonskim okolnostima i 7. članovi obitelji RVI I do VII grupe poslije
njihove smrti.
Izvori socijalnog prava branitelja i

ĉlanova njihovih obitelji
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Zakonom o pravima branitelja i članova njihovih obitelji ureĎena su osnovna i druga prava i
postupak ostvarivanja RVI i članova njihovih obitelji, članova obitelji šehida, odnosno
poginulih branitelja, članova obitelji poginulih, umrlih i nestalih branitelja i demobilisanih
branitelja, lica zasluţnih u obrambeno-oslobodilačkom ratu iz oblasti braniteljsko-invalidske
zaštite.
Iz ovog Zakona proizlazi da su sistemom obuhvaćene sljedeće kategorije:
1. vojni invalidi; 2. članovi obitelji vojnih invalida; 3. članovi obitelji šehida; 4. članovi
obitelji poginulih, umrlih i nestalih branitelja; članovi obitelji demobiliziranih branitelja;
6. lica zasluţna u obrambeno-oslobodilačkom ratu.
NASTANAK PRAVNIH ODNOSA SOCIJALNOG

PRAVA RATNIH VOJNIH INVALIDA
U smislu pozitivno-pravnih zakonskih odredbi iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite , RVI i

uţivaocima invalidskih prava smatraju se:
1. Drţavljani BiH koji su vršeći svoje vojne duţnosti, druge duţnosti za ciljeve obrane u
sastavu Oruţanih snaga, odnosno Armija BiH, HVO i policije nadleţnog organa unutarnjih
poslova, učestvujući u obrani BiH u periodu od 18.rujna 1991g do 23.prosinca 1996g.
zadobili ranu, povredu, bolest ili pogoršanje bolesti, pa je zbog toga nastupilo oštećenje
organizma najmanje 20%.
2. Drţavljanin BiH koji je po nareĎenju ili nalogu nadleţnog vojnog organa ili drugog
nadleţnog organa, pod uvjetima i okolnostima utvrĎenim Zakonom, zadobio ranu, povredu ili
pogoršanje bolesti, pa se zbog toga nastupilo oštećenje njegovog organizma najmanje 20%.
3. Lica koja su u periodima i pod uvjetom i okolnostima kao i prethodne dvije kategorije
invalida invalida bila ratni vojni zarobljenici i koja su zadobila ranu, povredu, bolest ili
pogoršanje bolesti, pa je zbog toga nastupilo oštećenje njihovog organizma najmanje 20%.
4. Stranci kod kojih je nastupilo oštećenje njihovog organizma pod uvjetom i okolnostima kao
i u prethodnim slučajevima.
Drugu grupu vojnih invalida čine mirnodopski vojni invalidi, koji nakon 22.travnja 1996., bez
svoje krivice budu ranjeni, povrijeĎeni ili ozlijeĎeni, pa je uslijed toga došlo do tjelesnog
oštećenja za 20% i da je do toga došlo kada su imali svojstvo:
1. vojnog lica u sluţenju obveznog roka u Vojsci FBiH;
2. pitomca u vojnoj školi ili
3. učesnika na vojnoj vjeţbi rezervnog sastava.
Nastupanje zaštićenog sluĉaja kao uvjeta nastanka

pravnih odnosa ili socijalnih prava vojnih invalida
Svojstvo vojnog invalida moţe se steći na osnovu oštećenja organizma koje je nastalo
uslijed rane, povrede ili ozljede zadobivene pod zakonom utvrĎenim okolnostima, koja je
ostavila vidne tragove. Pod vidnim tragovima podrazumijevaju se vidljivi tragovi na površini
tijela, vidljivost oštećenja unutarnjih organa utvrĎene odgovarajućim dijagnostičkim
metodama.
Prema procentu invaliditeta, vojni invalidi razvrstavaju se u deset grupa, i to:
I grupa sa 100% invaliditeta kojima je za redovan ţivot Mj.iznos inval.od I do X grupe u %

od osnovice
potrebna njega i pomoć od strane drugog lica - 100%
II grupa- invalidi sa 100% invaliditeta - 73%
III grupa - invalidi sa 90% - 55%
IV grupa – invalidi sa 80 % - 43%
V grupa – invalidi sa 70% - 32%
VI grupa – invalidi sa 60% - 18%
VII grupa – invalidi sa 50% - 13%
VIII grupa – invalidi sa 40 % - 7%
IX grupa – invalidi sa 30% - 6%
WWW.BH-PRAVNICI.COM
X grupa – invalidi sa 20%. - 5%.
Kao postotak vojnog invaliditeta u navedenim slučajevima uzima se odgovarajući postotak

od cjelokupnog oštećenja, s tim što po osnovu nastanka oštećenja organizma koje se
pogoršalo ne moţe iznositi više od 100% invaliditeta II grupe, s obzirom na prirodu bolesti i
njen razvoj, trajanje i teţinu ratnih napora, odnosno napora pri vršenju vojne sluţbe, kao i s
obzirom na druge okolnosti koje su u pojedinom slučaju utjecale na bolest. Ovako utvrĎen
postotak vojnog invaliditeta ne moţe se kasnije povećavati bez obzira na daljnje pogoršanje
oštećenja organizma.
Zahtjev, odnosno izjava pogoĊenog lica zaštićenim

sluĉajem kao uvjet nastanka pravnih odnosa iz oblasti
socijalnog prava vojnih invalida
U Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji posebno se regulira ostvarivanje
prava i postupak za ostvarivanje prava.
ELEMENTI PRAVNIH ODNOSA IZ SOCIJALNOG

PRAVA VOJNIH INVALIDA
Su: 1. subjekti pravnih odnosa socijalnog prava vojnih invalida,
2. prava i obveze iz pravnog odnosa s.p.v.i.
3. objekt, odnosno socijalno davanje iz pravnog odnosa s.p.v.i.
Subjekti pravnih odnosa socijalnog prava vojnih invalida

1. zaštićena lica, odnosno subjekti pravnih odnosa s.p.v.i.
2. organ uprave nadleţan za poslove iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite.
Prava i obveze iz pravnih odnosa

socijalnog prava vojnih invalida
Osnovna prava vojnog invalida su:
1. lična invalidnina; 2. dodatak na njegu i pomoć od strane drugog lica; 3. ortopedski
dodatak; 4. zdravstvena zaštita i novčana naknada u vezi sa ostvarivanjem
zdravstvene zaštite; 5. naknada za ishranu i smještaj za vrijeme putovanja i boravku
u drugom mjestu.
Osobna invalidnina
Osobna invalidnina pripada vojnim invalidima, prema grupi vojnog invaliditeta, a
odreĎuje se u mjesečnim iznosima.Zakonom je utvrĎena početna osnovica od 734,00
KM.
Dodatak na njegu i pomoć drugih lica

Pravo na dodatak za njegu i pomoć drugog lica imaju RVI od I do IV grupe, koji su
nesposobni za vršenje osnovnih ţivotnih potreba bez pomoći drugog lica.
RVI, radi ostvarivanja prava na dodatak na njegu i pomoć od drugog lica, razvrstavaju se
u tri stupnja i to:
1. u I stupanj – RVI I grupe, koji su potpuno nesposobni da se brinu o sebi i samostalno
obavljaju osnovne ţivotne potrebe, a kojima je potrebna stalna njega i pomoć drugog
lica.
2. u II stupanj – ostali RVI I grupe, kao i RVI II, III, i IV grupe kod kojih pored vojnog
invaliditeta, postoje i druga oštećenja organizma koja su nastala neovisno od vojnog
invaliditeta, a koja su zajedno sa vojnim invaliditetom jednaka oštećenju organizma
vojnog invalida I grupe razvrstanih u I stupanj dodatka;
3. u III stupanj – vojni invalidi od II, III i IV grupe, čija je nesposobnost jednaka
nesposobnosti vojnog invalida I grupe razvrstanih u drugi stupanj dodatka.
Iznos dodatka za njegu i pomoć drugog lica utvrĎuje se od osnovice kako slijedi:
1. za I stupanj 100% od osnovice,
WWW.BH-PRAVNICI.COM
2. za II stupanj 70% od osnovice,
3. za III stupanj 50% od osnovice.
Ortopedski dodatak
Pravo na ortopedski dodatak imaju vojni invalidi kojima je vojni invaliditet utvrĎen zbog teţih
oštećenja organizma koja su neposredno posljedica rata, odnosno zadobivene rane,
povrede ili bolesti koja je prouzrokovala amputaciju ekstremiteta ili teško oštećene funkcije
ekstremiteta, kao i zbog potpunog gubitka vida na oba oka ili enukleacije jednog oka.
Navedena oštećenja organizma razvrstavaju se u tri stupnja, prema teţini, vrsti i uzroku
oštećenja.
Osnov za utvrĎivanje visine ortopedskog dodatka je mjesečni iznos osobne invalidnine
vojnog invalida I grupe, pa u skladu s tim iznosi mjesečno:
1. za prvi stupanj – 29% od osnova,
2. za drugi stupanj – 22 % od osnova,
3. za treći stupanj – 17% od osnova
U slučaju da kod vojnog invalida postoji kombinacija više oštećenja prvog stupnja,
ortopedski dodatak se povećava za 25%.
OSNOVNA PRAVA ĈLANA OBITELJI POGINULOG,

UMRLOG, NESTALOG BRANITELJA I UMRLOG RVI
Osnovna prava člana obitelji su:

1. obiteljska invalidnina,
2. uvećana obiteljska invalidnina,
3. pomoć u slučaju smrti,
4. zdravstvena zaštita i novčana naknada u vezi sa ostvarivanjem z.z.
5. naknada za ishranu i smještaj za vrijeme putovanja i boravka u drugom mjestu.
Obiteljska invalidnina
Pravo na obiteljsku invalidninu imaju članovi obitelji poginulog, umrlog, nestalog branitelja
pod slijedećim uvjetima:
1. udovica kada navrši 45 godina ţivota ili udovac kada navrši 60 godina ţivota, kao i
prije navršenih 45 ili 60 godina ţivota, ako ih nadleţna ljekarska komisija proglasi
trajno nesposobnim za rad, ili ako je djeci prestalo pravo po Zakonu.
2. djeca roĎena u braku ili van braka, usvojenici i pastorčad do navršene 15 godine
ţivota, odnosno ako su na školovanju do kraja trajanja redovitog školovanja, a
najkasnije do navršene 25 godine ţivota, a ako su nesposobni za privreĎivanje – za
vrijeme dok traje nesposobnost, pod uvjetom da je nesposobnost nastupila prije
navršene 15 godine ţivota, odnosno 25 godine ţivota, ukoliko su bila na redovitom
školovanju. Ako je školovanje prekinuto zbog bolesti ili sluţbe u Oruţanim snagama
za vrijeme ratnog stanja i to do navršene 25 godine ţivota, a poslije toga najviše još
za onoliko vremena koliko su izgubili od redovitog školovanja, ako je redovito
školovanje produţeno prije navršene 25 godine ţivota.
3. roditelji i usvojitelji imaju pravo na obiteljsku invalidninu iako su lica iz točke 1.i 2.
ostvarila to pravo,
4. očuh i maćeha ukoliko nema lica iz stava 1.točka 3. koji su sa poginulim braniteljem,
odnosno umrlim RVI ţivjeli u zajedničkom domaćinstvu najmanje tri godine
neposredno prije njegove smrti, odnosno stupanja u Oruţane snage. Očuh, maćeha i
usvojitelj koji ispunjavaju uvjete za priznavanje prava na obiteljsku invalidninu imaju
preče pravo od roditelja koji nije vršio roditeljske duţnosti u skladu sa zakonom,
5. djed i baba – po ocu i majci, koji su se starali o podizanju i odgoju lica od kojih izvode
pravo i sa kojim su ţivjeli u zajedničkom domaćinstvu najmanje tri godine
neposredno prije njegovog stupanja u Oruţane snage, pod uvjetom da nema lica iz
točke 1., 2., 3. i 4.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
6. maloljetna braća i sestre, kao i braća i sestre nesposobni za privreĎivanje, a čija
nesposobnost je nastupila prije navršene 15 godine ţivota, ako su sa njim ţivjeli u
zajedničkom domaćinstvu do njegove smrti, odnosno do stupanja u Oruţane snage i
ukoliko nemaju roditelje, odnosno članove uţe obitelji.
7. drugi članovi obitelji ostvaruju prava pod uvjetima i na način utvrĎen za lica iz točke
1.
Ako uţu obitelj sačinjavaju bračni drug sa jednim ili više članova obitelji iz točke 2. bračni
drug ima pravo na obiteljsku invalidninu kao suuţivalac sa njima, bez obzira na propisane
uvjete.
Iznos obiteljske invalidnine utvrĎuje se od osnovice kako slijedi:
1. za jednog člana obitelji u visini od 43% od osnovice,
2. za dva člana obitelji u visini od 55% od osnovice,
3. za tri člana obitelji u visini od 60% od osnovice
4. za četiri i više članova obitelji u visini od 65% od osnovice.
Za lica iz točke 1. koja nisu imala djecu a koja imaju prihod po osnovu radnog odnosa,
mirovine ili vršenja samostalne djelatnosti, obiteljska invalidnina iznosi 20% od osnovice.
Izuzetno, od uvjeta iz Zakona, bračnom drugu, bez obzira na godine ţivota, ako ne ostvaruje
druge prihode, čija su djeca prestala biti korisnici prava na obiteljsku invalidninu, prema
Zakonu, pripada pravo na obiteljsku invalidninu u visini od 43% od osnovice.
Obiteljska invalidnina za jednog roditelja neţenjenog poginulog branitelja iznosi 43%
osnovice.
Ukoliko obiteljsku invalidninu koriste oba roditelja neţenjenog poginulog branitelja, obiteljska
invalidnina iznosi 50% od osnovice.
Za jednog roditelja ţenjenog poginulog branitelja koji ostvaruje druge mjesečne prihode,
obiteljska invalidnina iznosi 10% od osnovice.
Ukoliko obiteljsku invalidninu koriste oba roditelja koji imaju druge mjesečne prihode,
obiteljska invalidnina iznosi 15% od osnovice.
Za jednog roditelja ţenjenog poginulog branitelja koji nema drugih redovitih mjesečnih
primanja, obiteljska invalidnina iznosi 27% od osnovice.
Ukoliko obiteljsku invalidninu koriste oba roditelja ona iznosi 35% od osnovice.
Uvećana obiteljska invalidnina

Djeca poginulog, umrlog, nestalog branitelja, bez oba roditelja imaju pravo na obiteljsku
invalidninu za 35% od osnovice za jedno dijete, 45% od osnovice za dvoje djece, 55% od
osnovice za troje i više djece.
Članovi obitelji koji ispunjavaju uvjete za priznavanje prava na obiteljsku invalidninu po
osnovu dva ili više poginulih lica, imaju pravo na jednu obiteljsku invalidninu po sopstvenom
izboru uvećanu za 20% od osnovice za svako poginulo lice.
Roditeljima kojima je poginulo jedno dijete, odnosno ako imaju jedno ili više djece koja su
nesposobna za privreĎivanje, pod uvjetima iz Zakona, obiteljska invalidnina uvećava se za
30% od osnovice.
Ako obiteljsku invalidninu koriste dva ili više članova obitelji, ona pripada korisnicima na
jednake dijelove.
Pomoć u sluĉaju smrti

Članovi RVI koji su ostvarili pravo na obiteljsku invalidninu i koji su sa tim licem u vrijeme do
njegove smrti ţivjeli u zajedničkom kućanstvu , imaju pravo na jednokratnu novčanu pomoć
u visini 100% od osnovice iz Zakona, ukoliko to pravo ne mogu ostvariti po drugom osnovu.
Jednokratnu novčanu pomoć moţe ostvariti samo jedno lice bez obzira na broj članova
zajedničkog domaćinstva.
DRUGA PRAVA BRANITELJA I ĈLANOVA NJIHOVIH OBITELJI
RVI i njihove obitelji, članovi obitelji poginulih, umrlih, nestalih branitelja i demobilizirani
branitelji imaju pravo na zdravstvenu zaštitu iz obveznog z.osiguranja.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Nadleţni organ kantona posebnim propisom utvrĎuje postupak i način ostvarivanja
zdravstvene zaštite za lica koja nisu osigurana, suglasno odredbama Zakona o
zdravstvenom osiguranju. TakoĎer ova kategorija lica ima pravo na pomoć stambenom
zbrinjavanju, pravo na prioritet u zapošljavanju i sl.
DRUGA PRAVA DEMOBILIZIRANIH BRANITELJA

U druga prava spadaju pravo na: novčanu naknadu za vrijeme neuposlenosti; prednost pri
zapošljavanju pod jednakim uvjetima; prednost pri zakupu i otkupu poslovnog prostora pod
jednakim uvjetima, prednost pri upisu u obrazovne ustanove,; besplatne obvezne udţbenike
za redovito školovanje; zdravstvenu zaštitu; pomoć u slučaju smrti i druga prava.
OSTVARIVANJE PRAVA IZ OBLASTI

BRANITELJSKO-INVALIDSKE ZAŠTITE
Izričito je Zakonom predviĎeno da prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite ne mogu

ostvariti:
1. lica koja su samovoljno, bez odobrenja nadleţne komande napustila Oruţane snage
(dezertirala),
2. lica koja su sam sebe ranila ili povrijedila radi izbjegavanja vojne duţnosti za ciljeve
obrane i sigurnosti BiH,
3. lica koja su osuĎena pravosnaţnom sudskom presudom zbog izvršenja teţih
krivičnih djela protiv ustavnog poretka Bih, ustavnog poretka FBiH, krivična djela
protiv čovječnosti i meĎunarodnog prava i krivičnih djela protiv Oruţanih snaga,
4. članovi obitelji lica koja su osuĎena za djela iz to.1.2. i3.
Zakonski slučajevi kada prestaju prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite su:
1. uslijed smrti korisnika,
2. u slučajevima u kojima se ne mogu ostvariti prava na pravosnaţnost presude
nadleţnog suda, koja se odnosi na krivična djela zbog kojih se ne moţe ostvariti
pravo iz ove oblasti.
3. djeca roĎena u braku ili van braka, usvojenici i pastorčad do navršene 15 godine
ţivota, odnosno ako su na školovanju do kraja trajanja redovitog školovanja, a
najkasnije do 25 godine ţivota,
4. bračnom drugu stupanjem u brak ili vanbračnu zajednicu,
5. bračnom drugu koji ne vrši roditeljsku duţnost prema djeci, ako je fizički i psihički
zdrav, a na osnovu odluke nadleţnog organa za starateljstvo.
Ako se protiv RVI ili korisnika obiteljske invalidnine vodi krivični postupak za krivična djela
zbog kojih se ne mogu ostvariti prava iz ove oblasti, za vrijeme dok se nalaze u pritvoru,
obitelji vojnog invalida i obitelji korisnika obiteljske invalidnine isplaćuje se polovina njegove
invalidnine i ortopedskog dodatka. Obustavljena polovina isplatiće se ako krivični postupak
bude obustavljen ili ako vojni invalid bude osloboĎen od optuţbe.
NAKNADA ŠTETE NASTALE U TIJEKU OSTVARIVANJA

PRAVA IZ BRANITELJSKO-INVALIDSKE ZAŠTITE
Prema zakonskim odredbama lice koje je primilo novčani iznos na koje nije imalo pravo,
duţno je da taj iznos vrati u slijedećim slučajevima: ako je na osnovu netočnih podataka za
koje je znalo ili je moralo znati da su netočni ostvarilo novčana primanja koja mu ne
pripadaju, - ako je ostvarilo novčana primanja zbog toga što nije prijavilo nastale promjene
koje utiču na gubitak, prestanak ili obim nekog prava, a znalo je ili moralo znati za te
promjene; - ako je primilo iznos veći od iznosa koji mu je odreĎen rješenjem.
SOCIJALNO OSIGURANJE CIVILNIH ŢRTAVA RATA

Pojam civilne ţrtve rata
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prema zakonskim odredbama civilnom ţrtvom rata smatra se ono lice kod kojeg je nastupilo
tjelesno oštećenje od najmanje 60% zbog rane, povreda koja je zadobivena na jedna od
slijedećih načina:
1. zlostavljanjem, odnosno lišavanjem slobode u tijeku ratnog stanja ili
neposredne ratne opasnosti;
2. u vezi sa ratnim dogaĊajima (bombardiranje, eksplozija)
3. od eksplozije zaostalog ratnog materijala nakon završetka rata,
4. u vezi sa diverzantskim, odnosno teroristiĉkim akcijama kojima se ugroţava
sigurnost i ustavni poredak Federacije.
Osim ovih ţrtava rata, za ţrtve rata smatraju se i ona lica kod kojih je nastupilo tjelesno
oštećenje od najmanje 60% zbog bolesti zadobivene pod jednom od navedenih okolnosti.
I treću grupaciju čine lica koja su poginula, umrla ili nestala pod okolnostima od 1-4, koje su
već navedene.
Posebnu grupaciju civilnih ţrtava rata čine 1. ţrtve fašističkog terora, 2. ţrtve ratnih
dogaĎanja, 3. ţrtve ratnog materijala, 4. ţrtve neprijateljskih diverzantskih akcija, kao i 5.
obitelji ţrtava fašističkog terora, kojima je to svojstvo priznato po ranijim propisima, ako
ispunjavaju uvjete iz novih zakona.
Radi ostvarivanja predviĎenih prava za civilne ţrtve rata, invalidi se razvrstavaju u šest
grupa, i to:
I grupa invalidi sa 100% tjelesnog oštećenja kojima je za redovan
ţivot potrebna njega i pomoć drugo lica
II grupa – invalidi sa 100% tjelesnog oštećenja,
III grupa – invalidi sa 90% tjelesnog oštećenja,
IV grupa – invalidi sa 80% tjelesnog oštećenja
V grupa – invalidi sa 70% tjelesnog oštećenja
VI grupa – invalidi sa 60% tjelesnog oštećenja.
Osnovna prava civilnih ţrtava rata
1. Pravo na osobnu invalidninu,

2. pravo na dodatak i njegu i pomoć od strane drugog lica,
3. pravo na ortopedski dodatak,
4. pravo na obiteljsku invalidninu,
5. pravo na dodatak na djecu,
6. pravo na pomoć u troškovima liječenja i nabavci ortopedskih pomagala,
7. pravo na osposobljavanje za rad (prekvalifikacija, rehabilitacija)
8. pravo na prioritetno zapošljavanja.
Korištenje i prestanak prava civilnih ţrtava rata

Socijalnoj ţrtvi rata dodatak na njegu i pomoć od strane drugog lica, ortopedski dodatak i
obiteljsku invalidninu pripadaju od prvog dana narednog mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva za priznavanje tih prava.
Članovi obitelji koji su s korisnikom do dana njegove smrti ţivjeli u zajedničkom domaćinstvu
imaju pravo na isplatu dospjelih, a neisplaćenih iznosa po Zakonu o osnovama socijalne
zaštite, zaštite civilnih ţrtava rata i zaštite obitelji s djecom.
Korisniku prva na dodatak za njegu i pomoć od strane drugog lica obustavlja se isplata za
sve vrijeme koje je korisnik proveo u zdravstvenoj ustanovi ili drugoj ustanovi u kojoj je
osigurana njega i pomoć od drugog lica.
Ukoliko se korisnik novčanih primanja nalazi u pritvoru, članovima njegove obitelji koje on
izdrţava, isplaćuje se polovina tih primanja. Zadrţana polovina primanja isplatit će se
korisniku u dva slučaja: 1. ako krivični postupak budu pravosnaţnom odlukom obustavljen ili
ako korisnik pravosnaţnom presudom bude osloboĎen optuţbe, odnosno ako protiv njega
bude odbijena, ali ne zbog nenadleţnosti suda.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ostvarena prava iz ove oblasti gube kako korisnici, tako i članovi njihovih obitelji ako budu
osuĎeni pravosnaţnom sudskom odlukom zbog ratnih zločina ili ugroţavanja ustavnog
poretka BiH ili FBiH. U slučaju da je postupak pokrenut zbog navedenih krivičnih djela,
obustavlja se isplata sve do okončanja postupka.
Stupanjem u drugi brak, bračni drug gubi prava koje ima iz ove oblasti, a koja je ostvario kao
član obitelji korisnika, kao i u slučaju napuštanja djece, s kojima je koristio prava.
PETI DIO
SOCIJALNO OSIGURANJE NEUPOSLENIH
OPĆA PITANJA IZ OKVIRA SOCIJALNOG

OSIGURANJA NEZAPOSLENIH
Socijalno osiguranje neuposlenih je osiguranje materijalne i socijalne sigurnosti neuposlenih

lica za vrijeme privremene neuposlenosti. Ono predstavlja sistem mjera koje jedna
društvena zajednica uspostavlja.
U pitanju je socijalni rizik koji spada u grupu radnih rizika, jer se radi o riziku
neuposlenosti i materijalne neosiguranosti neuposlenih.
PRAVNI IZVORI SOCIJALNOG OSIGURANJA NEUPOSLENIH
Okvirni sporazum o FBiH i Dejtonski sporazum sadrţi odredbe koje govore o ljudskim
pravima, javnim sluţbama, socijalnim sluţbama, socijalnoj politici. Iz toga se da zaključiti da
je to u nadleţnosti Federacije i kantona, i odnosi se na socijalnu sigurnost neuposlenih
lica tj. na materijalno osiguranje neuposlenih.
Kantoni su jedino nadleţni za provoĊenje socijalne politike i uspostavljanje sluţbi
socijalne zaštite.
FBiH je ovu oblast uredila Zakonom o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj
sigurnosti neuposlenih lica. Drugu grupu pravnih izvora iz oblasti zapošljavanja čine
kantonalni zakoni. Poseban izvor iz ove oblasti predstavlja Zakon o radu.
Na nivou BiH osnovana je Agencija za rad i zapošljavanje BiH, koja obavlja administrativne i
druge stručne poslove iz oblasti rada i zapošljavanja u okviru nadleţnosti utvrĎenih
zakonom.
PRINCIPI SOCIJALNOG OSIGURANJA NEUPOSLENIH LICA

1. U teoriji socijalnog prava smatra se da je pravo na socijalno osiguranje za slučaj
neuposlenosti zapravo jedan od izraza ostvarivanja prav na rad lica koja su
neuposlena. To je posljedica da pravo na rad ima dva oblika ostvarivanja: a) ono se
moţe ostvariti u obliku prav na zaposlenje i b) u obliku prava na socijalno osiguranje
za slučaj neuposlenosti.
2. Pravo na socijalno osiguranje za slučaj neuposlenosti ne moţe se svoditi samo na
materijalno osiguranje jer ono obuhvata i niz drugih vaţnih prava –pravo na
profesionalnu orijentaciju, prekvalifikaciju, stručno osposobljavanje. Sva ova prava
predstavljaju sistem mjera, čiji se osnovni cilj svodi na brigu o čovjeku.
3. Sredstva za zadovoljavanje potreba u oblasti zapošljavanja, kao i rad sluţbi za
upošljavanje osiguravaju se u skladu sa entitetskim, ali u FBiH i kantonalnim
zakonima.
Sredstva koja osigurava Federacija za ove svrhe usmjeravaju se u visini od 70% za sluţbe
za zapošljavanje u kantonima.
4. Entitetski zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti neuposlenih
lica počiva na načelu uzajamnosti i solidarnosti, kao i na načelima socijalne
sigurnosti i očuvanja stečenih prava, ravnopravnosti i načela zakonitosti. Teţnja je
WWW.BH-PRAVNICI.COM
da se navedenim načelima osigura jedinstveno i ravnopravno ostvarivanje prava
neuposlenih lica.
KRUG LICA OBUHVAĆENIH SOCIJALNIM

OSIGURANJEM ZA SLUĈAJ NEUPOSLENOSTI I NJIHOVA PRAVA
Prema odredbama Konvencije o minimalnoj normi socijalnog osiguranja, krug zaštićenih lica
obuhvata:
a) bilo propisane kategorije lica u ranom odnosu koje čine ukupno najmanje 50% od
cjelokupnog broja lica u radnom odnosu,
b) bilo sve stanovnike čije imovno stanje za vrijeme osiguranog slučaja ne prelazi
granicu propisanu Konvencijom,
c) kada je dana izjava radi primjene treće propisan kategorije lica u radnom odnosu
koje čine ukupno najmanje 50% od cjelokupnog broja zaposlenih u poduzećima koja
zapošljavanje najmanje 20 lica..
Socijalna sigurnost neuposlenih obuhvata pravo na: novčanu pomoć, dodatak na djecu,
naknadu putnih i selidbenih troškova i druga prava u skladu sa propisom kantona.
Modeli osiguranja za sluĉaj neuposlenosti

Pojedini autori u Evropi akcentiraju neka zajednička zapaţanja kroz izučavanje pojedinih
instituta, pa naglašavaju da postoje slijedeći dopunski sistemi:
a) Opći program minimalnog osiguranja u privredi (Belgija, danska, V.Britanija, Italija,
Norveška i Poljska)
b) Osiguranje neuposlenih koji nisu zaštićeni osiguranjem u slučaju neuposlenosti, kao
socijalni, dopunski program za osiguranje neuposlenim, (Švicarska)
c) Mješovit sistem pomoći neuposlenim u kome se pomoć daje samo licima koja
ispunjavaju opće uvjete za osiguranje u slučaju neuposlenosti (SR Njemačka,
Austrija)
Organizacione forme
I u ovom osiguranju primjenjuju se: 1. model samoupravljanja, u smislu Bizmarkovih teza
da su pravni nositelji socijalnog osigurana neovisni od drţave i da njih vode predstavnici
osiguranika i njihovih poslodavaca u samoupravi.
2. U drugim drţavama provoĎenje organizacije osiguranja je neposredno pod upravom
drţave, odnosno njenih institucija i vlastitih sluţbi.
3. Kao treći model javlja se mješoviti model po kojem se osiguranje za slučaj neuposlenosti
u drţavnoj upravi organizira u okviru drţavnog aparata, a za ostale oblasti osiguranje se
organizira po prvom modelu- modelu samoupravljanja.
Davanja u sluĉaju neuposlenosti

i njihove vremenske ograniĉenosti
Osiguranik koji ţeli da ostvari ovo pravo treba: dokazati svoju pripadnost fondu, zajednici,
odnosno drugom subjektu kod kojeg je osiguran, dokazati svoju sposobnost za rad i otkloniti
sumnje u pokušaj zloupotrebe tog prava.
Opće je pravilo da se davanja u slučaju neuposlenosti vrše samo registriranim, radno
sposobnim licima, voljnim za rad i siromašnim, a ispitivanje tih uvjeta regulira svaka
drţava svojim propisima.
Pravilo je da se naknade i pomoći za slučaj neuposlenosti daju za ograničeno vrijeme.Prema
Konvenciji MOR-a br.18. taj period obuhvata najmanje 28 sedmica.
Završni osvrt na uporedno-pravni prikaz socijalnog osiguranja neuposlenih

Osnovano se ukazuje da pitanje kuda se kreće sistem socijalne sigurnosti i u tome
okviru sistemi zapošljavanja treba da se stavljaju u korelaciju sa strategijom ukupnog
razvoja pojedine drţave. Izvjesno je da i sistemi zapošljavanja ne mogu biti van drţavne
ekonomske politike i pravnog sistema. Iz toga razloga oni se javljaju kao svojevrsna
dopuna mjerama ozdravljenja od socijalnih šteta.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
SISTEM SOCIJALNOG OSIGURANJA

NEUPOSLENIH U ENTITETIMA BIH
Krug lica obuhvaćenih socijalnim osiguranjem za sluĉaj neuposlenosti

a) nisu zaposlena,
b) se mogu zaposliti prema propisima o radu, odnosno koja su navršila 15
godina ţivota i imaju opću zdravstvenu sposobnost, a nisu zaključili ugovor o
radu.
c) Aktivno traţi zaposlenje,
d) Su prijavljene na evidenciju neuposlenih kao traţioci zaposlenja kod nadleţne
sluţbe upošljavanja,
e) Ne obavljaju samostalnu profesionalnu i ekonomsku djelatnost, odnosno koja
nisu radno angaţirana po nekom drugom osnovu osim ugovora o radu.
f) Nisu redoviti učenici, redoviti studenti ili umirovljenici.
Pod licem koje aktivno traţi zaposlenje smatra se ono lice koje se u rokovima propisanim
općim aktima zavoda za zapošljavanje javlja na zaposlenje i koje samo kontaktira
poslodavca i agencije za zapošljavanje.
Prava iz socijalnog osiguranja za sluĉaj neuposlenosti

Su: 1. pravo na novĉanu naknadu,
2. Pravo na zdravstveno osiguranje,
3. Pravo na mirovinsko i invalidsko osiguranje,
4. Druga prava i mogućnosti
1. Neuposleno lice ima pravo na novčanu naknadu za vrijeme privremene

neuposlenosti ako je: a) uplaćivalo doprinos za slučaj neuposlenosti najmanje 8
mjeseci neprekidno u posljednjih 12 mjeseci, ili najmanje 8 mjeseci sa prekidima u
posljednjih 18 mjeseci
U FBiH posebno je predviĎeno da neuposleno lice nema pravo na novčanu naknadu 1. kad
je svjesno doprinijelo prestanku odnosa, i 2. kad se utvrdi da je dobrovoljno napustilo posao
bez opravdanog razloga.
Visina novčane naknade za vrijeme privremene neuposlenosti iznosi:
a) za neuposlena lica koja imaju staţ osiguranja od 8 mjeseci 30% i to 6 mjeseci,
b) za neuposlena lica koja imaju staţ osiguranja od 10 do 25 godina 35% i to 9 mjeseci,
c) za neuposlena lica koja imaju staţ osiguranja više od 25 godina 40% i to 12 mjeseci.
Osnovica za utvrĎivanje visine naknade u FBiH je prosječna plaća u kantonu ostvarena u
prethodnom tromjesečju, koje objavljuje Federalni zavod za statistiku.
2. Veoma značajno pravo neuposlenih lica je i pravo na zdravstvenu zaštitu i druga

prava iz zdravstvenog osiguranja, koja se osiguravaju u skladu sa propisima o
zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti.
3. Pravo na mirovinsko-invalidsko osiguranje osigurava se u skladu sa propisima o
mirovinsko-invalidskom osiguranju.
4. Neuposlenim licima, osim navedenih prava, predviĎena su i druga prava i
mogućnosti. Npr. pravo na informiranje o mogućnostima i uvjetima zapošljavanja,
pravo na posredovanje u zapošljavanju i sl.
Prekid, odnosno obustava prav i gubitak, odnosno prestanak prava

Isplata novčane naknade neuposlenim licima FBiH prekida se dok se:
- otpremninom ili drugim vidom naknade koje isplaćuje poslodavac nadoknaĎuje iznos
novčane naknade na koju ima pravo.
- neuposlena lica nalaze se na izdrţavanju kazne zatvora, na osnovu pravomoćne sudske
presude,
- neuposlena lica nalaze se na odsluţenju vojnog roka,
WWW.BH-PRAVNICI.COM
ţenama porodiljama isplaćuje novčanu naknadu, u skladu sa zakonom.
ŠESTI DIO
SOCIJALNA I DJEĈIJA ZAŠTITA
Pravo na socijalnu zaštitu u najvećem broju sluĉajeva i za najveći broj korisnika ,

predstavlja radni odnos tj. radni staţ.
PRAVNI IZVORI SOCIJALNE ZAŠTITE

U Federaciji BiH socijalna politika spada u zajedniĉku nadleţnost federalne vlasti i
kantona, pa u skladu s tim federalna vlast ima pravo utvrĊivat ovu politiku i donositi
zakone koji se tiĉu ove politike. I kantoni imaju pravo utvrĊivati ovu politiku, ali i
pravo i duţnost da je sprovode.
PRINCIPI SOCIJALNE ZAŠTITE

1. U okviru samoupravnog djelokruga, u općini se, pored ostalog obvezno nalazi i
osiguranje lokalnih potreba stanovništva u oblasti brige o djeci, radu i zapošljavanju,
socijalnoj skrbi, odnosno ako zakonom nije drugačije odreĎeno.
2. Socijalna zaštita osigurava i omogućava ostvarivanje pomoći za podmirenje
osnovnih ţivotnih potreba socijalne ugroţenosti, nemoćnih i drugih lica koju one
same ili uz pomoć članova obitelji ne mogu zadovoljiti zbog nepovoljnih osobnih,
privrednih, socijalnih i drugih okolnosti.
3. Pomoću obiteljske solidarnosti svaka obitelj je duţna pruţiti pomoć svome članu,
naročito djeci radi sprječavanja, ublaţavanja i otklanjanja uzroka i stanja socijalne
ugroţenosti pod uvjetom da se ne mogu brinuti o sebi.
4. Prema principu suradnje, sve školske i zdravstvene ustanove, i drţavni organi
(policija, pravosudni organi) su duţni, suraĎivati s ustanovama socijalne zaštite.
5. Svako lice je duţno da se brine o zadovoljavanju svojih ţivotnih potreba, kao i
potrebna lica koja je po zakonu ili pod drugoj pravnoj osnovi duţan izdrţavati.
6. Po principu solidarnosti, svako lice je duţno svojim radom, prihodima i imovinom
pridonositi sprječavanju, otklanjanju ili ublaţavanju kako vlastite socijalne ugroţenosti
tako i a) socijalne ugroţenosti članova svoje obitelji, kao i b) djece drugih članova
obitelji koji se ne mogu sami brinuti o sebi.
7. I za prava iz oblasti socijalne zaštite vrijedi princip o nemogućnosti prenosa na druga
lica. TakoĎer ova prava se ne mogu nasljeĎivati.
KORISNICI SOCIJALNE ZAŠTITE

Razvrstani su u dvije kategorije:
1. Maloljetnici, odnosno lica do navršene 18 godine ţivota, pod uvjetom da su u pitanju
lica:
– bez roditeljskog staranja,
– ometena u fizičkom ili psihičkom razvoju,
– vaspitno zanemarena i zapuštena,
– čiji je razvoj ometan obiteljskim prilikama.
2. Punoljetna lica, pod uvjetom da su:
- materijalno neosigurana i za rad nesposobna lica,
- stara lica bez obiteljskog staranja,
- invalidna lica,
- lica sa društveno negativnim ponašanjem,
- ostala lica u stanju socijalne potrebe kojima je zbog posebnih okolnosti potrebna
socijalna zaštita.
OBLICI SOCIJALNE ZAŠTITE

Oblici socijalne zaštite su:
WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. materijalna pomoć,2. osposobljavanje za ţivot i rad; 3. smještaj u drugoj obitelji; 4.
smještaj u organizacije socijalne zaštite; 5. kućna njega i pomoć u kući; 6. pomoć u
dnevnom zbrinjavanju; 7.usluge socijalnog i drugog stručnog rada.
Ovo su oblici koji su predviĎeni federalnim zakonom, propisom kantona mogu se utvrditi i
druga prav iz socijalne zaštite.
Glavna područja socijalne zaštite čine:
1. Zaštita socijalno ugroţenih obitelji i njihovih članova, a naročito onih obitelji koje
imaju veći broj djece, bolesnih i retardiranih članova, i to u svim onim slučajevima
kada obitelj nema dovoljno sredstava za izdrţavanje svojih članova, pa je ovisna od
socijalne pomoći bilo drţavnih institucija, bilo humanitarnih, nevladinih, vjerskih i
drugih organizacija.
2. Zaštita starih, bolesnih i neuposlenih pojedinaca i samaca, koji nemaju sredstva za
ţivot zbog čega su ovisni od pomoći drţavnih institucija sa ovog područja, odnosno
drugih subjekata koji se bave socijalnom zaštitom,
3. Zaštita civilnih ţrtava rata i njihovih obitelji, koje su pogoĎene ratnim posljedicama a
same ne mogu zadovoljiti svoje egzistencijalne potrebe,
4. zaštita neuposlenih i siromašnih lica, koji iz bilo kojeg razloga ne rade, a nemaju
drugih izvora prihoda za ţivot.
PRAVO NA SOCIJALNU ZAŠTITU

U entitetskim zakonima o socijalnoj zaštiti predviĎena su slijedeća prava iz socijalne zaštite:
1. pravo na novčanu i drugu naknadu, tj. pravo na socijalno osiguranje,
2. pravo na osposobljavanje za ţivot i rad, odnosno pravo na pomoć za osposobljavanje za
rad djece i omladine,
3. pravo na smještaj u drugu obitelj ili ustanovu socijalne zaštite,
4.pravo na usluge socijalnog i drugog stručnog rada,
5.pravo na pomoć i njegu drugog lica (RS)
6. pravo na kućnu njegu i pomoć u kući (FBiH)
1. Novĉana i druga materijalna pomoć sastoji se od 1. stalne novčane pomoći, 2.

novčane naknade za pomoć i njegu drugih lica 3. druge materijalne pomoći.
U FBiH pravo na stalnu novčanu i drugu pomoć imaju lica i obitelji koje kumulativno
ispunjavaju slijedeću uvjete:
1. da su sposobni za rad, odnosno spriječeni u ostvarivanju prava na rad,
2. da nemaju dovoljno prihoda za izdrţavanje,
3. da nemaju članove obitelji koji su po zakonu obvezni da ih izdrţavaju.
2. Pravo na osposobljavanje za ţivot i rad mogu ostvariti djeca ometena u

psihofizičkom razvoju i odrasla lica sa umanjenim psihofizičkim sposobnostima, bez
obzira na uzrok nastanka invalidnosti, odnosno radne sposobnosti. Uvjeti su: 1. da to
pravo ne moţe ostvariti po nekom drugom osnovu i 2. da se radi o licu koje se moţe
osposobiti za rad prema svojim psihofizičkim sposobnostima i godinama ţivota.
3. Pravo na smještaj u drugu obitelj ili ustanovu socijalne zaštite mogu ostvariti
djeca i odrasla lica kojima je potrebna stalna briga i pomoć u zadovoljavanju njihovih
ţivotnih potreba, a ne mogu ih ostvariti u krugu vlastite obitelji ili na drugi način.
U federalnom zakonu o socijalnoj zaštiti za smještaj djeteta u drugu obitelj potreban je
pismena suglasnost roditelja, odnosno usvojitelja ili staratelja, a ako je lice starije od 15
godina, potreban je i njegov pristanak. Ova suglasnost nije potrebna ako su roditelji lišeni
roditeljskog prava.
4. Pravo na usluge socijalnog i drugog struĉnog rada mogu ostvariti pojedinci, obitelji i
društvene grupe, neovisno od materijalnih mogućnosti i korištenja nekog oblika socijalne
zaštite, radi zaštite njihovih prava i interesa i sprječavanja pojava i ublaţavanje posljedica
socijalnih problema.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
5. Pravo na pomoć i njegu drugog lica se svodi na organizirano pruţanje raznih usluga,
kao što su prehrana, neophodni kućni i drugi potrebni poslovi. Ovo pravo mogu ostvariti
stara i iznemogla, kronično oboljela i druga lica koja su potpuno nesposobna za samostalan
rad i privreĎivanje.
6. Pravo na kućnu njegu i pomoć u kući sastoji se u organiziranom pruţanju raznih usluga
potpuno nesposobnim licima za rad, odnosno za samostalno privreĎivanje.Korisnici mogu
biti lica sa trajnim smetnjama u fizičkom i psihičkom razvoju.
ORGANIZACIJA SOCIJALNE ZAŠTITE
Federalnim zakonom o socijalnoj zaštiti predviĎene su slijedeće vrste ustanova:

1. Centar za socijalni rad
2. Ustanove za djecu i to:
- za djecu bez roditeljskog staranja,
- za odgojno zanemarenu i zapuštenu djecu,
- za djecu ometenu u fizičkom ili psihičkom razvoju,
3. Ustanova za odrasle i stara lica
4. Ustanova za socijalno-zdravstveno zbrinjavanje i invalidnih i drugih lica,
5. Ustanova za dnevni boravak korisnika socijalne zaštite.
Ustanove socijalne zaštite, osim Centra za socijalni rad, mogu osnivati: graĊanin kao
pojedinac; udruţenje graĊana; pravno lice; humanitarna organizacija; vjerska
zajednica; strani drţavljanin; strana humanitarna organizacija.
Centar za socijalni rad osniva općina za svoje područje a kanton za područje kantona.
U djelokrug Centra za socijalni rad spadaju:
- primjena i provoĊenje oblika socijalne zaštite,
- neposredno pruţanje usluga socijalnog rada,
rješavanje u prvom stupnju zahtjeva za ostvarivanje prava iz njegove nadleţnosti,
- obavljanje poslova u oblasti obiteljske zaštite, zaštite odgojno zanemarene
djece, zaštite civilnih ţrtava rata, te uĉestvovanje u izvršavanju odgojnih mjera
i mjere zaštitnog nadzora,
- obavlja savjetodavni i savjetovališni socijalni rad.
ZAŠTITA OBITELJI SA DJECOM

Zaštita obitelji sa djecom ima za cilj:
- da se svoj djeci osiguraju pribliţno jednaki uvjeti za zdrav i pravilan tjelesni,
intelektualni i emocionalni razvoj,
- pomoć obitelji u ostvarivanju njene reproduktivne uloge, njezi, podizanju, odgoju i
zaštiti djece i poboljšanju kvaliteta ţivota obitelji sa djecom,
- razvijanju humanih odnosa u skladu sa načelima graĎanskog morala i solidarnosti,
- pruţanje posebne pomoći u predškolskom vaspitanju i obrazovanju djece,
- osiguranje posebne zaštite trećeg i četvrtog djeteta iz obitelji sa više djece
Osnovna prava u oblasti djeĉje zaštite

Spadaju:
1. Dodatak na djecu,
2. Naknadu umjesto plaće ţeni-majci u radnom odnosu, za vrijeme dok
odsustvuje s posla radi trudnoće, poroĊaja i njege djeteta.
3. Novĉana pomoć za vrijeme trudnoće i poroĊaja ţene majke koja nije u radnom
odnosu,
4. Jednokratna pomoć za opremu novoroĊenog djeteta,
5. pomoć u prehrani djeteta do 6 mjeseci i dodatna ishrana za majke dojilje,
6. Posebni psihosocijalni tretman braĉnih drugova koji ţele djecu i trudnica
7. Smještaj djece uz osiguranje ishrane u ustanovama predškolskog odgoja,
8. Osiguranje jednog obroka u vrijem nastave u školama osnovnog obrazovanja,
WWW.BH-PRAVNICI.COM
9. školarina i stipendija djece i studenata,
10. Predškolsko vaspitanje i obrazovanje djece bez roditeljskog staranja, djece sa
smetnjama u razvoju i djece na duţem bolniĉkom lijeĉenju,
11. Vaspitno-obrazovni program u godini pred polazak u osnovnu školu, u trajanju
od tri sata dnevno, u skladu sa programom,
12. Boravak, predškolsko vaspitanje i obrazovanje i preventivna zdravstvena
zaštita djece predškolskog uzrasta i boravak djece osnovno-školskog uzrasta
do 10 godina starosti,
13. Odmor i rekreacija djece do 11 godina starosti u djeĉjim odmaralištima,
14. Regresiranje troškova boravka djece u predškolskoj ustanovi, odmora i
rekreacije.
Financiranje zaštite obitelji s djecom

U FBiH iz kantonalnih budţeta financiraju se svi osnovni oblici u oblasti dječje zaštite, a
iz općinskih budţeta financiraju se druga prava iz svih oblika socijalne zaštite koja svojim
propisom utvrde općine.
SEDMI DIO
POSTUPAK ZA OSTVARIVANJE PRAVA I ZAŠTITU PRAVA IZ SOCIJLANOG

OSIGURANJA I SOCIJALNE ZAŠTITE
POSTUPAK ZA OSTVARIVANJE I ZAŠTITU PRAVA

IZ OBVEZNOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA
Pretpostavka za ostvarivanjem prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja je
utvrĎivanje, odnosno postojanje svojstva osiguranog lica.To svojstvo se dokazuje
posebnom ispravom-zdravstvenom legitimacijom, koju izdaje kantonalni zavod
osiguranja. Provedbene propise o sadrţaju i obliku posebne isprave kojom se dokazuje
svojstvo osiguranog lica, kao i način njenog izdavanja, donosi federalni ministar
zdravstva.
Da bi se izdala posebna isprava, odnosno zdravstvena legitimacija, prijavu zdravstvenog
osiguranja obvezna su dostaviti kantonalnom zavodu osiguranja, sva fiziĉka lica
odnosno poslodavci.
Zainteresirana lica za koja poslodavci nisu podnijeli prijavu za obveznim zdravstvenim
osiguranjem, imaju pravo podnijeti zahtjev kantonalnom zavodu osiguranja, odnosno
sluţbi fonda, da im se utvrdi svojstvo osiguranog lica.
Prestankom okolnosti na osnovu kojih je stečeno svojstvo osiguranog lica, što treba
konstatirati posebnim rješenjem, gubi svojstvo osiguranog lica.
Postupak za utvrĊivanje privremene sprijeĉenosti za rad

Pravo na utvrĎivanje privremene spriječenosti za rad ima izabrani doktor medicine
primarne zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi, odnosno privatnoj praksi.
O ocjeni privremene spriječenosti za rad, izabrani doktor medicine je duţan obavijestiti 1.
osiguranika, 2. poslodavca kod kojeg je osiguranik zaposlen, 3. nadleţni kantonalni
zavod osiguranja, odnosno sluţbu Fonda.
Sva tri navedena subjekta mogu u roku od 48 sati od dana prijema obavještenja o ocjeni
privremene spriječenosti za rad uloţiti prigovor za ocjenu izabranog doktora medicine
primarne zdravstvene zaštite.
O prigovoru rješava ljekarska komisija kantonalnog zavoda za osiguranje, odnosno
Fonda. Rješenje je konačno. Moţe se pokrenuti i upravni spor pred nadleţnim
kantonalnim sudom. Novinu predstavlja uvoĎenje nadzora cijelog vremena trajanja
privremene spriječenosti za rad osiguranika, odnosno korištenja prava na naknadu
plaće.
Subjekti nadzora su: 1. kantonalni zavod osiguranja, 2. poslodavac kod kojeg je
osiguranik u radnom odnosu.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Postupak i kriterije utvrĎivanja privremene spriječenosti za rad utvrĎuje Vlada FBiH.
Isplata naknade plaće

Osiguraniku obveznog zdravstvenog osiguranja kojem je utvrĎeno pravo na naknadu
plaće, naknadu plaće obračunava i isplaćuje na teret svojih sredstava:poslodavac kod
kojeg je u radnom odnosu i poduzeće za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje
invalida.
Poslodavac svojim općim aktom utvrĎuju visinu naknade plaća, s tim što ona ne moţe
biti manja od 80% osnovice naknade.Ne moţe biti manja od iznosa minimalne plaće
vaţeće za mjesec za koji se utvrĎuje naknada.
Zakonom su utvrĎeni slučajevi kada naknade plaće iznosi 100% od osnovice su: 1. za
vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog povrede na radu ili oboljenja od
profesionalne bolesti, 2. za vrijeme privremen spriječenosti za rad zbog bolesti i
komplikacija prouzrokovanih trudnoćom i poroĎajem, i 3. za vrijeme privremene
spriječenosti za rad zbog transplantacije ţivog tkiva i organa u korist druge osobe.
Upravni odbor kantonalnog zavoda nadleţan je za utvrĎivanje: 1. visine naknade plaće i
2. najvišeg iznosa naknade plaće koja se isplaćuje na teret kantonalnog zavoda
osiguranja.
Obveznik isplate naknade plaće je kantonalni zavod osiguranja, ako je to pravo u slučaju
da je osiguranik:
- izoliran kao kliconoša ili zbog pojave zaraze u njihovoj okolini,
- odreĎen za pratioca bolesnika upućenog na liječenje,
- odreĎen da njeguje oboljelog supruţnika ili dijete pod uvjetom propisanim Zakonom o
zdravstvenom osiguranju.
Zakonom je utvrĎena obveza poslodavca da u navedenim slučajevima obračunava i
isplaćuje naknadu plaće svome radniku, ali u ime i za račun kantonalnog zavoda osiguranja.
Poslodavac stiče pravo na refundiranje isplaćene naknade. Kantonalni zavod osiguranja
obvezan je vratiti isplaćenu naknadu poslodavcu u roku od 45 dana od dana prijema
zahtjeva za povrat.
Posebno je predviĎena obveza poslodavca da obračunava i isplaćuje iz svojih sredstava
naknadu plaće svojim radnicima zbog povreda na radu ili oboljenja od profesionalne bolesti
od prvog dana privremene spriječenosti za rad, dok osiguranik nije radno sposoban, kada
naknadu u ovim slučajevima isplaćuje kantonalni zavod osiguranja.
Poslodavac rješava o pravu osiguranika, po pribavljenom mišljenju izabranog doktora
medicine. Osiguranik moţe, ako nije zadovoljan rješenjem poslodavca, uloţiti prigovor
nadleţnom kantonalnom zavodu osiguranja, prigovor ima suspenzivno dejstvo, jer sve do
donošenja konačne odluke, isplatu naknade je duţan osigurati kantonalni zavod osiguranja,
s tim što je poslodavac duţan vratiti isplaćenu naknadu u roku od 30 dana od dana prijema
naknade za privremenu spriječenost za rad.
U slučaju duţeg bolovanja, predviĎen je poseban postupak. UtvrĎena je obveza izabranog
doktora medicine da uputi osiguranika nadleţnom organu mirovinskog i invalidskog
osiguranja radi ocjene radne sposobnosti i invalidnosti, ako privremena spriječenost za rad
traje neprekidno ili u prekidima 12 mjeseci za istu bolest u toku dvije kalendarske godine.
Izuzetno je predviĎeno da osiguranik ima pravo na naknadu duţe od 12 mjeseci ali ne duţe
od 14 mjeseci neprekidnog trajanja privremene spriječenosti za rad.
U slučaju da nadleţni organ mirovinskog i invalidskog osiguranja ne donese ocjenu radne
sposobnosti i invalidnosti u roku od 60 dana, kantonalni zavod osiguranja i dalje će
isplaćivati naknadu plaće.
U slučajevima kada se utvrdi postojanje činjenica koje imaju za posljedicu gubitak prava na
naknadu plaće, kantonalni zavod osiguranja, odnosno poslodavac, obustavlja isplatu
naknade.
Osiguranik kojem je obustavljena naknada plaće, ima pravo u roku od 3 dana od dana
uručenja rješenja obustaviti isplate naknade plaće da podnese prigovor kantonalnom zavodu
osiguranja, odnosno poslodavcu koji vrši isplatu naknade plaće.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ostvarivanje prava na izbor
doktora medicine i doktora stomatologije
Osigurano lice pri ostvarivanju prava na z.zaštitu, iz obveznog z.osiguranja ima pravo na
slobodan izbor: 1. doktora z.osiguranja, 2. doktora stomatologije primarne zd.zaštite.
Postupak za naknadu štete

Kantonalni zavod osiguranja je duţan da zahtijeva naknadu prouzrokovane štete od lica koje
je prouzrokovalo bolest, povredu ili smrt osiguranog lica, kao i naknadu štete od poslodavca
ako je štetu učinio radnik na radu ili u vezi s radom. Poslodavac neće naknaĎivati štetu ako
dokaţe da je radnik postupao onako kako je trebalo.
Isto tako zavod je obvezan zahtijevati naknadu štete prouzrokovane namjerno, ka o i
naknadu štete od poslodavca, ako su bolest, povreda ili smrt radnika nastali zbog toga što
nisu provedene mjere zaštite na radu. Poslodavac je duţan naknaditi štetu ako je primio na
rad radnika bez propisanog prethodnog zdravstvenog pregleda, pa se naknadno utvrdi da to
lice, nije sposobno za rad na odreĎenim poslovima.
Ako šteta ne bude naknaĎena u odreĎenom roku kantonalni zavod osiguranja potraţivanje
će ostvariti tuţbom kod nadleţnog suda.
Bez izričitog pristanka osiguranika, zavod nema pravo ostvariti naknadu štete obustavom
isplate ili ustezanjem od novčane naknade.
POSTUPAK ZA OSTVARIVANJE, KORIŠTENJE

I PRESTANAK PRAVA IZ MIROVINSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA
Pokretanje postupka za ostvarivanje prava

iz mirovinskog i invalidskog osiguranja
Izriĉito je predviĊeno da se postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog i

invalidskog osiguranja pokreće na zahtjev osiguranika
Postupak za ostvarivanje prava na obiteljsku invalidninu pokreće se na zahtjev ĉlana
obitelji umrlo osiguranika, odnosno korisnika prava.
Posebno je predviĊeno da postupak iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, kao i
postupak za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu moţe pokrenuti svako lice koje
smatra da ispunjava uvjete za ostvarivanje prava.
Zahtjevom osiguranika se pokreće postupak za ocjenu radne sposobnosti, što znači da
vrijedi privatna maksima.
Kao stranke u postupku mogu se pojaviti: 1.osiguranik, 2. član obitelji osiguranika, i3. druga
lica koja smatraju da ispunjavaju uvjete za ostvarivanje prava iz ovog osiguranja.
Kao drugi subjekti javljaju se: 1. nositelj osiguranja, i 2. pravno lice, odnosno osiguranik kada
su u pitanju prava invalida II kategorije invalidnosti.
Specifiĉnosti postupka utvrĊivanja invalidnosti

Da bi se utvrdila invalidnost potrebno je izvesti dokaz vještaĉenja. Vještaĉenje radi
struĉni organ za ocjenjivanje radne sposobnosti u mirovinskom i invalidskom
osiguranju. Fond donosi rješenje na osnovu nalaza, ocjene i mišljenja struĉnog
organa za ocjenu radne sposobnosti u mirovinskom i invalidskom osiguranju.
Nosilac osiguranja ne moţe odrediti drugi subjekt vještačenja, niti na vještačenje moţe
utjecati zainteresirano lice.
PredviĎeno je da nalaz , ocjena i mišljenje struĉnog organa obvezno podlijeţu kontroli.
U postupku, moţe biti potvrĊeno ili preinaĉeno.
Nosilac osiguranja ovlašten je da uredi postupak za utvrĊivanje ĉinjenica u vezi sa
postojanjem ili nepostojanjem invalidnosti, potpune nesposobnosti, kao i da odredi
struĉni organ za davanje, odnosno kontrolu nalaza, ocjene i mišljenja i njegovu
kontrolu. Ukoliko nalaz i mišljenje nisu potpuno jasni ili se pojavi sumnja u točnost datog
mišljenja, trebalo bi obnoviti cijeli postupak. Ponovno vještačenje mogu izvršiti drugi
WWW.BH-PRAVNICI.COM
stručnjaci stručnog organa za ocjenjivanje radne sposobnosti u mirovinskom i invalidskom
osiguranju.
Donošenje prvostupanjskih rješenja
U vezi sa priznavanjem prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja kad je prethodno
utvrditi da li je osigurani rizik nastupio kao posljedica 1. invalidnosti, i2. potpune
nesposobnosti za privreĎivanje. U FBiH je stručni organ Federalnog zavoda za mirovinsko-
invalidsko osiguranje prvog i drugog stupnja.
Drugostupanjski postupak
Protiv prvostupanjskih rješenja nositelji osiguranja osiguranik i korisnik mirovine moţe
podnijeti ţalbu drugostupanjskom organu nositelja osiguranja. Ţalba ima suspenzivno
dejstvo, jer nije predviĎeno da ţalba ne odlaţe izvršenje rješenja na koje se uloţena ţalba
odnosi.
Izvršnost, konaĉnost i pravosnaţnost rješenja

Izvršnost se veţe sa svojstvom konačnosti rješenja, jer je izričito predviĎeno da do
ostvarivanja prava moţe doći samo na osnovu konaĉnog rješenja. Izvršenje su duţni
osigurati 1. poduzeća i druga pravna lica-poslodavac, i 2. nositelj osiguranja.
Sudska zaštita podrazumijeva mogućnosti pokretanja upravnog spora protiv konačnog
rješenja nositelja osiguranja. Zbog toga se i u ovom postupku kao pravosnaţno rješenje
moţe označiti ono rješenje protiv kojeg se ne moţe izjaviti ţalba niti pokrenuti upravni spor,
a kojim je stranka stekla odreĎena prava. Pravosnaţna rješenja se mogu poništiti, ukinuti ili
izmijeniti samo u slučajevima koji su Zakonom o upravnom postupku ili drugim zakonom
predviĎeni. Radi se o primjeni vanrednih pravnih sredstava.
PredviĎena je mogućnost izmjene pravosnaţnog rješenja novim rješenjem pod uvjetom da
je pravosnaţnim rješenjem povrijeĎen zakon na štetu korisnika prava.
Ostvarivanje i prestanak prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja

Osiguranik ostvaruje kod poslodavca slijedeća prava:
1. pravo na prekvalifikaciju, odnosno dokvalifikaciju,
2. pravo na rasporeĎivanje na druga odgovarajuća radna mjesta i
3. pravo na naknadu plaće.
Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja prestaju smrću korisnika prava s tim što se
mirovina isplaćuje za cijeli mjesec u kojem je korisnik umro.
Prava prestaju ako se naknadno utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za sticanje tih prava. U ovom
slučaju prava prestaju od prvog narednog mjeseca od dana donošenja rješenja o prestanku
prava.
Ako udovica mlaĎa od 45 godina i udovac mlaĎi od 60 godina ţivota, stupe u novi brak gube
pravo na obiteljsku mirovinu, osim ako je to pravo stečeno ili je postojalo zbog potpune
nesposobnosti za privreĎivanje.
Uspostavljanje prava na raniju obiteljsku mirovinu moţe doći u slučaju da udovica po novom
bračnom drugu ne stekne pravo na obiteljsku mirovinu, ako:
1. danom prestanka novog braka ima još djece iz prvog braka koja imaju pravo na
obiteljsku mirovinu,
2. su ispunjeni uvjeti pod kojima udovica ili udovac, s obzirom na godine ţivot, imaju
pravo na obiteljsku mirovinu.
Djetetu koje ima pravo na obiteljsku mirovinu za vrijeme redovitog školovanja, koje se nalazi
na odsluţenju vojnog roka, mirovina se ne isplaćuje za to vrijeme.
Osiguranik sa promijenjenom radnom sposobnošću koji je stekao pravo na odgovarajuće
zaposlenje sa ili bez prekvalifikacije gubi pravo na novčanu naknadu ako bez opravdanog
razloga: - ne stupi na prekvalifikaciju ili prekine započetu prekvalifikaciju,
- odbije da radi na odgovarajućem radnom mjestu koju mu je osigurano.
U slučaju da osiguranik ispuni uvjete za sticanje dvije ili više mirovina po Zakonu o
mirovinskom i invalidskom osiguranju, moţe koristiti samo jednu mirovinu, sa pravom na
vlastiti izbor.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Postupak prestanka prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pokreće se po sluţbenoj
duţnosti, odnosno ex officio.
POSTUPAK ZA OSTVARIVANJE PRAVA

BRANITELJA I ĈLANOVA NJIHOVIH OBITELJI
Prvostupanjska nadleţnost
Prema Zakonu o pravima branitelja, o pravima branitelja u I stupnju rješava nadleţna
općinska sluţba za upravu.
Pravilo je da se utvrĎivanje okolnosti pod kojima je došlo do ranjavanja, povrjeĎivanja ili
ozljeĎivanja vrši pismenim dokaznim sredstvima. To pravilo vrijedi i za utvrĊivanje
ĉinjenice da je lice od dana kojeg ĉlanovi obitelji izvode prava po ovom zakonu
poginulo, umrlo i li nestalo. UtvrĊivanje ĉinjenice da je bolest nastupila pod
okolnostima iz Zakona o pravima branitelja vrši se samo na osnovu medicinske
dokumentacije koja potiĉe iz vremena sluţbe u Oruţanim snagama i Ministarstvu
unutarnjih poslova ili iz perioda od 90 dana od dana otpuštanja iz Oruţanih snaga.
Federalno ministarstvo obrane i Federalno ministarstvo unutarnjih poslova nadleţno
je da izdaje pismeni dokaz okolnostima pod kojima je jedno lice ranjeno, povrijeĊeno,
ozlijeĊeno, odnosno poginulo, umrlo ili nestalo.
PredviĎa se da u slučaju da nema pismenih dokaza, odnosno ako se ne mogu izdati,
federalno ministarstvo obrane je duţno provesti upravni postupak u cilju utvrĊivanja
navedenih ĉinjenica i donijeti odgovarajuću odluku, kao da i izdavanje pismenog
dokaza nije upravni postupak.
Na osnovu rezultata upravnog postupka, nadleţni organ će izdati uvjerenje, potvrdu ili drugu
ispravu, koja moţe sluţiti kao dokaz u postupku.
Kada je u pitanju vojni invaliditet, pravo na dodatak i njegu i pomoć od strane drugog lica i
pravo na ortopedski dodatak, njihovom utvrĎivanju prethodi davanje nalaza i mišljenja
nadleţnih ljekarskih komisija.Postoje tri ljekarske komisije:
1. Prvostupanjska ljekarska komisija koja daje nalaz i mišljenje nadleţnoj općinskoj
sluţbi koju čine tri ljekara, od kojih su dva člana ljekari specijalisti.
2. Drugostupanjska ljekarska komisija, koja daje nalaz i mišljenje kantonalnom
organu uprave, čini je pet ljekara, od kojih su najmanje 4 člana komisije ljekari
specijalisti
3. Posebna ljekarska komisija, koja je nadleţna da vrši nadzor i medicinsko
vještačenje čini tri člana od kojih su najmanje 2 člana specijalisti.
Članove I i II-stupanjske komisije imenuje nadleţni organ kantonalne uprave, a posebne
komisije rukovoditelj i njegov zamjenik federalnog organa uprave nadleţnog za braniteljsko
invalidsku upravnu oblast.
U slučaju da RVI ne pristupi pregledu ili na drugi način onemogući da ljekarska komisija da
nalaz i mišljenje, smatrat će se da je odustao od zahtjeva za ostvarivanje prava i postupak
će se obustaviti.
Pravna sredstva
U postupku za ostvarivanje prava branitelja i članova njihovih obitelji predviĎena su slijedeća
pravna sredstva: 1. ţalba, 2. revizija, 3. obnova postupka.
1. Na I-stupanjska rješenja nadleţne sluţbe za upravu moţe se izjaviti ţalba Federalnom
ministarstvu branitelja.
Ţalba ima a) devolutivno dejstvo, jer o njoj odlučuje drugostupanjski organ, a predviĎeno je i
b) suspenzivno dejstvo, jer je izričito propisano da ţalba odlaţe izvršenje rješenja.
Ţalba se ulaţe u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.
2. Kao posebno pravno sredstvo predviĎena je revizija. Vrši se po sluţbenoj duţnosti.
Nadleţni organ oprave, po okončanju revizionog postupka moţe:
- dati suglasnost na I –stupanjsko rješenje koje je predmet revizije,
- moţe rješenje poništiti ili ukinuti i sam riješiti upravni spor,
- moţe vratiti predmet I-stupanjskom organu na ponovni postupak.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
3.Postupak koji je okončan rješenjem protiv kojeg nema redovnog pravnog sredstva u
upravnom postupku moţe se obnoviti u tokovima predviĎenim u Zakonu o upravnom
postupku. Obnova postupka ima značaj vanrednog pravnog lijeka, jer se moţe traţiti tek
po nastupanju konačnosti rješenja upravne stvari.Zbog toga se obnova moţe traţiti u
slijedećim slučajevima: 1. obnova postupka okončanog drugostupanjskim rješenjem, kada je
II-stupanjskim rješenjem meritorno odlučeno o upravnoj stvari; 2. obnova I-stupanjskog
postupka okončanog rješenjem na koje je ţalba bila isključena; 3. obnova I-stupanjskog
postupka završenog rješenjem protiv kojeg nije korištena ţalba.
Bez obzira na subjekt iniciranja,, odnosno podnošenja prijedloga za obnovu postupka, o
obnovi postupka rješava organ koji donio rješenje kojim je postupak okončan.
Izvršenje i vršenje nadzora

Nadleţni općinski organ vodi evidenciju o korisnicima i izvršenim isplatama . Federalni organ
vrši nadzor nad provoĎenjem Zakona o pravima branitelja. Ovlašten je da izdaje obvezne
instrukcije, vrši neposredni upravni i financijski nadzor i kontrolu trošenja sredstava
namijenjenih za ostvarivanje prava po Zakonu, koja se osiguravaju u federalnom budţetu.
POSTUPAK OSTVARIVANJA PRAVA

PO OSNOVU NEUPOSLENOSTI
Ovo pravo ostvaruje se u sluţbi za zapošljavanje kod koje je neuposleno lice bilo osigurano
za slučaj neuposlenosti, a u ostalim slučajevima u sluţbi za zapošljavanje prema mjestu
prebivališta. U slučaju da doĎe do promjene prebivališta, ili prelaska iz jednog kantona u
drugi, neuposleno lice ostvaruje pravo prema novom prebivalištu. Lice koje je usljed ratnog
stanja napustilo prebivalište ostvaruje pravo kod sluţbe za upošljavanje prema mjestu
boravka.
Protiv I-stupanjskih rješenja koja donosi sluţba za upošljavanje u mjestu prebivališta, moţe
se izjaviti ţalba nadleţnom organu za rad i upošljavanje u kantonu.
Neuposleno lice koje ostvaruje pravo za vrijeme neuposlenosti obvezno je da, u roku od 15
dana od dana nastanka okolnosti , prijaviti nadleţnoj sluţbi zapošljavanja svaku promjenu
koja utječe na promjenu ili prestanak prava.
POSTUPAK ZA OSTVARIVANJE PRAVA IZ SOCIJALNE I DJEĈIJE ZAŠTITE
Pokreće se na zahtjev lica koje se nalazi u stanju socijalne potrebe ili člana domaćinstva.
Izuzetno, postupak moţe pokrenuti Centar za socijalni rad po sluţbenoj duţnosti. O zahtjevu
rješava i odlučuje općinski odnosno kantonalni Centar za socijalnu skrb.
Po ţalbi na prvostupanjsko rješenje rješava nadleţna sluţba za upravu u općini , odnosno
kantonalni organ uprave. Ţalba nema suspenzivno dejstvo, jer ne odlaţe izvršenje rješenja.
Pravo na dodatak na djecu moţe se ostvariti najviše za 60 dana unazad, računajući od
prvog dna u mjesecu u kome je zahtjev podnesen. Pravo na jednokratnu novčanu pomoć
moţe se ostvariti 30 dana prije raĎanja djeteta a najkasnije 60 dana od dana roĎenja
djeteta.
U postupku ostvarivanja prava na dječiju zaštitu predviĎena je obvezna revizija kojoj
podlijeţu I-stupanjska rješenja kojim su utvrĎena prava na dodatak na djecu.
Reviziju vrši po sluţbenoj duţnosti nadleţni javni fond, odnosno organ za socijalnu i dječju
zaštitu.
Prvostupanjski organ čije je rješenje poništeno ili ukinuto donosi novo rješenje koje takoĎer
podlijeţe reviziji u kojoj se ispituje samo da li je novo rješenje doneseno u skladu sa
razlozima zbog kojih je ranije rješenje poništeno ili ukinuto.
Ukoliko revizija ne bude izvršena u toku od šest mjeseci od dana isteka roka za ţalbu,
smatra se d a je dana prešutna suglasnost na prvostupanjsko rješenje.
U postupku za ostvarivanje prava na dječju zaštitu predviĎena je revizija kao poseban pravni
lijek koji egzistira pored sistema pravnih lijekova iz zakona o upravnom postupku.
WWW.BH-PRAVNICI.COM

Socijalno Pravo Skripta PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Socijalno Pravo Skripta PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

POJAM I PREDMET SOCIJALNOG PRAVA

Postoji podjela na opća i posebna socijalna prava.

SOCIJALNO OSIGURANJE U ZEMLJAMA

SOCIJALNO OSIGURANJE STARE JUGOSLAVIJE

Zakonom o socijalnom osiguranju radnika iz 1922g. je:

RAZVOJ SOCIJALNOG OSIGURANJA NA PODRUĈJU

Metodi socijalne politike

Suvremeni modeli socijalne politike

Primjenjivost inozemnih iskustava i

Sredstva socijalne politike

Vidovi socijalne politike

SOCIJALNA POLITIKA U BOSNI I HERCEGOVINI

Socijalna politika u FBiH

Odnos normativnih akata u oblasti socijalne politike

POJAM SOCIJALNOG OSIGURANJA

Socijalna sigurnost se promatra kao opća ţivotna sigurnost sa gledišta stjecanja,

Vrste socijalnih rizika

GRANE SISTEMA SOCIJALNOG OSIGURANJA

Socijalnim osiguranjem osigurana je:

Navedeni osigurani slučajevi spadaju u odreĎene grane socijalnog osiguranja, a kao

IZVORI SOCIJALNOG PRAVA

Drţavni propisi kao izvori socijalnog prava

DJELATNOST UJEDINJENIH NACIJA I

UN imaju značajnu ulogu u razvijanju socijalnog i radnog prava na meĎunarodnom planu.To

NAĈELA SOCIJALNOG PRAVA

Opća naĉela socijalnog prava

Naĉelo obveznosti i dobrovoljnosti

Naĉelo uzajamnosti i solidarnosti

Naĉelo demokratiĉnosti i participacije osiguranika u upravljanju

Naĉelo neotuĊivosti i nezastarjelosti

Posebna naĉela socijalnog prava

ORGANIZACIJA I FINANCIRANJE SOCIJALNOG OSIGURANJA

U teoriji socijalnog osiguranja postoje dva osnovna oblika organiziranja socijalnog

Financiranje socijalnog osiguranja

PRINCIPI ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA

Osnovni principi zdravstvenog osiguranja su:

VRSTE ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA

Najčešće se zdravstveno osiguranje razvrstava na:

1. Obvezno zdravstveno osiguranje – kao kriteriji od kojih se polazi pri uspostavljanju

2. Dobrovoljno zdravstveno osiguranje

3. Privatno zdravstveno osiguranje

OBLICI ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA U BIH

GraĎani u FBiH, pod uvjetima utvrĎenim Zakonom o zdravstvenom osiguranju i drugim

PRAVNI ODNOSI ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA

Postojanje pravnog osnova zdravstvenog socijalnog

Nastupanje osiguranog sluĉaja (rizika) kao uvjeta

Zahtjev pogoĊenog lica osiguranim sluĉajem

ELEMENTI PRAVNIH ODNOSA ZDRAVSTVENOG

Elementi socijalnopravnih odnosa su:

Subjekti pravnog odnosa zdravstvenog osiguranja:

1. Osigurana lica su lica koja su osigurana po osnovu svog liĉnog svojstva

Prava i obveze iz pravnog odnosa zdravstvenog socijalnog osiguranja

Pravo na zdravstvenu zaštitu

Prava iz zdravstvenog osiguranja svode se na odreĎena socijalna davanja. Zdravstvena

Pravo na naknadu plaće

Pravo na naknadu putnih troškova u vezi

Objekti pravnih odnosa zdravstvenog socijalnog osiguranja

FINANCIRANJE ZRAVSTVENOG OSIGURANJA

FINANCIRANJE OBVEZNOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA U BiH

U okviru zakonskih odredbi o osiguranju sredstava, odnosno financiranja obveznog

Izvori i naĉini osiguranja sredstava obveznog

Osnovica i naĉin obraĉunavanja doprinosa