UDK 17.021.2:875-21:244-21 Izvorni znanstveni élanak Primljeno 7/03. Grijeh, krivnja i odgovornost u grékoj i krS¢anskoj tragediji Ivica MUSA* Sazetak Zapadnoeuropski krs¢anski svijet je jedina postklasiéna civilizacija koja je aktiv- no preuzela naslijede grékog tragiénog misljenja. Izvor tragiénog sukoba je prekoracivanje sudbinskog prostora djelovanja, kod Gr- ka moira, kod kr8éana krsenje zakona. Moira je nexto neodredeno éega nije svje- stan protagonist tragedije; krSCanski je zakon pozitivan i uvijek prezentan kod su- dionika tragi¢nog zapleta. Slijedeci arete (Casnost, vrsnocu), u stanju hybrisa, (pr- kosnog ponosa) uvijek u neznanju, tragiéni junak grcke tragedije upada u tudu moiru — sudbinsko odredenje — te éini prijestup koji biva kainjen od dike (prav- de), kojoj se pokoravaju i bogovi. Tek tada postaje svjestan svoga cina te kroz pat- nju spoznaje i dozivljava katarzu. Biti smrtnik znaéi patiti zbog neuskladenosti jednoga sklopa zakona i vrijednosti $ drugim. Borba ili sukob — agon — u grékoj tragediji nije stoga nikada sukob dobra sa zlom; sukob je to jedne vrste dike s drugom. Za ljudsko biée je nemoguce rijesiti jedan problem bez uzrokovanja drugoga ili ostvariti pravdu bez nanoxenja nepravde. Stoga u svijetu gréke tragedije nije moguée biti ujedno velik i dobar. Po- kusaj dosezanja veli¢ine se prije ili poslije pokazuje kao osramo¢ujuci za tragitnog heroja, Izlaz je: oti¢i u progonstvo ili potiniti samoubojstvo. KrS¢anstvo vidi drugaéije: Covjek i svijet su, buduci Bo¥a stvorenja, dobri. Zlo ula- zi po neposluhu zloporabom slobodne volje koja éini Covjeka odgovornim za gri- jeh. Krivnja zahtijeva éetiri uvjeta: zakon, poznavanje zakon, slobodu prihvacanja ili odbijanja zakona i prekraj zakona. Gréka tragedija ne poznaje nijedan od prva tri uvjeta. Agon je u kr¢anskoj tragediji borba izmedu dobra i zla, niposto nije — kao kod Grka — sukob dyiju vrsta pravde. BoZanska opsjednutost — ate — tjera éovjeka da u stanju ludila cini djela za koja nije potpuno odgovoran te patnja koju podnosi nije zasluzena, Sto prouzrokuje os- jeCaj Zaljenja. Ludilo u krsanskoj tragediji izbija na kraju tragicne prige. Buduci su [judi slobodni, patnja koju oni wzrokuju izaziva zgrazanje, a ne Zaljenje. Beskonfliktnost nije obiljegje niti kaScanske egzistencije; protagonist krscanske tra- gedije zasigurno nije svetac, on ne prihvaca uvijek krié kao rjeXenje konflikta, ali to neprihvacanje pridonosi njegovom tragiénom karakteru. Drama spaSavanja 6o- vjeka kao da tek potinje onkraj tragiénog apsurda. * Mr. sc. Ivica Musa, Filozofski fakultet Druzbe Isusove, Zagreb. Obnovijeni Zivot (59) 1 (2004) str. 61-74 61I. Musa: Grijeh, krivnja i odgovornost... ‘Obnov. Zivot (59) 1 (2004) str. 61-74 Ingeniozno Ricoeurovo razvrstavanje mitova 0 poéecima i dovrSetku ljudske egzistencije, na one o stvaranju — odnosno 0 ritualisti¢koj viziji svijeta — i one koji progovaraju o tragitnoj viziji egzistencije, otvara pitanje o ‘esenciji tragiénog’.! NeizbjeZno je zapoéeti s grékom tragedijom jer ona nije samo jedan primjer ovak- ve vizije, niti je ona uopée primjer u induktivnom smishu, veé iznenadno i potpuno ogitovanje ‘esencije tragi¢nog’. Razumijevajuéi bit gréke tragedije, moZemo tek ra- zumjeti sve druge tragedije kao analogne grtkoj. Ili drugatije reéeno, gréka je tra- gedija najpogodnije mjesto percipiranja samog fenomena tragiénog.2 Buduéi produkt grékog duha, svijet klasigne tragedije nosi dualistiéku crtu, u njemu postoji dobro i zlo. Tragedija se ne bavi samo pitanjem zla (koje je u jezgri dramatskog zapleta) nego i pitanjem dobra, doduSe na manje odreden natin. Tra- gini tijek zbivanja nije u potpunosti shvatljiv izvan veze s transcendentnim uz- roénicima ili kontrolorima postojanja, ali to nadzemaljsko nije niti filozofski niti teoloski determinirano; ono je misterij, ali je dovoljno stvarno da moze biti sud- bonosno za tragitne heroje. Jer oponent tragiénog heroja je boZanstvo, te njegov problem nije samo eti¢ki ve¢ i metafizi¢ki. Kriznu situaciju obiljeZava nepomirljiv sukob suprotnosti u kojem se odvija radnja tragedije, ne samo dvaju Ijudskih stremljenja ve¢ i suprotnosti u odnosu zemaljsko-nadzemaljsko. Drama koja zavrSava kompromisom ne moée biti trage- dija. Nositelj sukoba jest tragiéni ovjek. Za razliku od buntovnika koji u bijesu razara sve oko sebe, ili od odmetnika koji proklinje Boga i umire, ili od cinika koji se porugom i prezirom distancira od svega, ili od stoika koji mirno trpi, tragitni éovjek protestira, opire se, pati i spoznaje? Upravo je spoznaja, a nikako ne patnja, jedina svrha (elos) tragiéne radnje; jer pate i kr8¢anski muéenik i stoitki mudrac — prvi nije nesretan u patnji jer o¢ima vjere spoznaje stvarnost koja ga eka nakon patnji, drugi je smiren jer je upoznao nuZnost (ananke).4 No kakva spoznaja proizlazi iz svjesne patnje tragiénih heroja? Toénije—kakay spoznati svijet izranja iz prozivljene patnje? Je li to svijet po mjeri Eovjeka ili se tek u konaénoj katastrofi otkriva njegova konaéna perspektiva? 1. Struktura grcke tragedije Gréka predodgba sveukupnog svijeta odgovara slikovnoj igri slagalica izlom- Ijenih dijelova koji, jednom pravilno slozeni, zajedno stvaraju sliku jednog svijeta. Sve to jest — sunce, mjesec, zvijezde, oceani i planine, biljke i Zivotinje, drZave i gradovi, smrtnici i besmrtnici — sve je »dio«, »komad« i ima svoje mjesto u koz- mitkoj zagonetci postojanja. Mjesto kojemu neki ulomak pripada jest njegovo 1 P, Ricoeur, The Symbolism of Evil, Boston, 1967, tr. 211. 2. M, Scheler, Zum Phinomen des Tragischen, u: Idem, Vom Umsturz der Werte, Bern-Miinchen 1972, str. 152. 3. Usp. Z. Dukat, Sofoklo. Ogledi o grékoj tragedij, Rijeka 1981, str. 120. 4. Usp. D. Krook, Elements of Tragedy, New Haven & London, 1969, str. 8s 62Obnoy. Zivot (59) 1 (2004) str. 61-74 1. Musa: Grijeh, krivnja i odgovornost. obilje ili udio postojanja, ono je njegova moira, njegovo odredenje (sudbina). Moi- ra je najneosobniji vidik nediferencirane mo¢i koja upravija Ijudskim Zivotima. Ona je udio podijeljen éovjeku prije njegova izbora; ona je »ne-izbor izbora«, nuz- nost koja nadgleda i odreduje njegove dine.5 Princip koji odreduje neéije pripadno mjesto odnosno mjesta gdje netko ili neSto ne pripada jest dike, pravda. Moire, naravno, nisu sve iste vrste. Udio postojanja koji pripada viadaru je daleko ve¢i od onoga obiénog gradanina iu tom smislu Edipova je moira npr. koegzistivna s moi- rom grada Tebe, kojoj je on na elu; njegovo odredenje je odredenje grada. Bogovi su sami podredeni ovome ustroju; Zeusova moira su nebesa, Posejdonova more, Hadova podzemlje (ili zagrobni Zivot); ukratko, svaki bog ima svoj teritorij kojim on suvereno upravija. Odisej na moru potpada pod Posejdovu upravu i éak ni mo- éni Zeus ne moze posredovati za Odiseja jer bi time vr8io nasilje nad dike koja distingvira njegovu moiru od Posejdonove. Teba je takoder odredeni prostor i nje- ni gradani Zive u skladu s odredenim nomoi, obiéajnim zakonom i oblikom po- naganja. Cak i pojedinci su teritoriji i imaju izvjesne obitaje i pravila kojima se pokoravaju. Teoretski, zakoni koji upravijaju pojedincima i gradovima moraju biti u suglasnosti s dike da bi bili vjerodostojni. Kozmos bi bio istinski i divno ureden —zagonetka bi bila potpuna — ako bi svaki entitet (svaki dio ili teritorij) bio obu- zet potpuno svojom moirom i opsluzivao granice postavijene od dike i ne prelazio ili ulazio u moiru drugih. Cinjenica je da se pojedinci ne pridravaju ovih ogranitenja. Kada Paris otima Helenu, on krade ili ulaziu udio Menelajeve moire. Tistes vrsi nasilje nad dike koja razgranituje njegovu moiru od one njegova brata Atreja tako da zavodi njegovu Zenu. U najpoznatijem primjeru antitkog svijeta Edip ubojstvom potpuno prisvaja onaj udio u postojanju koji pripada njegovom ocu Laju, preuzimajudi time njego- ‘yu javnu ulogu viadara Tebe i ujedno njegovu privatnu ulogu Jokastina muza. Uobiéajeni natin obrazlaganja injenice da jedna osoba o&te¢uje drugu upada- njem u njenu moiru je tvrdnja da je ona kriva zbog hybrisa, ponosnog prkosa ili prkosnoga ponosa. Ova je rijeé, poput mnogih drugih, bila krivo razumijevana. Uobigajena uporaba ove rijeti imenuje neki gin — silovanje bi mogao biti dobar primjer — kojim jedna osoba poZudno vréi nasilje nad drugom. Cin naravno ima svoj motiv (poticaj) te su kasnije interpretacije hybrisa pomakle naglasak s éina po sebi na motiv, »prkos«, »prkosni ponos« ili »aroganciju«. Sliéno se zbilo s rijetju hamartia. Doslovno ona znaéi: »promaiiti metu«, kao kada strijelac odapne strijelu i proma’i cilj. Hamartia je éesto u uporabi u Novom zavjetu gdje je prevedena kao »grijeh«. Ovakva uporaba moda obja’njava za8to kritiéari koriste ovu rijeé u smislu »tragitni tijek« ili »slabost karaktera«, ili slignih postupaka koji zasluzuju kaznu. Aristotel i grki dramati¢ari ipak hamartiom naz- natavaju Gin potinjen u neznanju, ignoranciji stvarnih okolnosti koje ga okruzuju i posljedica koje slijede.6 5 P. Ricoeur, Nav. djelo, str. 215. 6 Hamartia mote biti shvaéena i na razini netije naravi koja je »herojskac, tj, neti physis je istovre- ‘meno takve izuzetnosti da nuzno dovodi do tragiékog konflikta, Usp. Z. Dukat, Nav. dielo, str 89. 63