Professional Documents
Culture Documents
Rimokatolički Zločinački Projekat Veštačke Hrvatske Nacije PDF
Rimokatolički Zločinački Projekat Veštačke Hrvatske Nacije PDF
RIMOKATOLI^KI
ZLO^INA^KI PROJEKAT
VE[TA^KE
HRVATSKE NACIJE
Tre}e izdanje
10
Prvi deo
PRISTUPNA RASPRAVA
I. Hrvatstvo kao najefikasnije vatikansko sredstvo
za uni{tenje srpskog naroda
Gra|anski ratovi vo|eni kroz proces spolja iniciranog raspada jugosloven-
ske dr`ave, ~iju zavr{nicu predstavlja varvarska agresija Severnoatlantskog
pakta na Srbiju i celi srpski narod, nikako nisu izbili spontano, nego su dugo i
sistematski pripremani. Njihov glavni inspirator i organizator je Vatikan, cen-
tralno sedi{te Rimokatoli~ke crkve, koja nikada srpskom narodu ne}e zabora-
viti ni oprostiti {to se po~etkom trinaestog veka u ogromnoj ve}ini i definitiv-
no opredelio za isto~nu hri{}ansku crkvu, pa jo{ osnovao i sopstvenu nacional-
nu, sa svetosavljem kao specifi~nom varijantom pravoslavlja. Vekovima je
Rim nastojao da Srbe pokatoli~i, da ugu{i pravoslavlje, i u tom smislu je obe-
ru~ke pomagao sve strane sile koje su na Balkanu nastupale kao otvoreni srp-
ski neprijatelji i agresori. Svaku veliku srpsku tragediju, nesre}u i nevolju ri-
mokatoli~ki fratri na terenu spremno su i organizovano do~ekivali da bi otima-
li naivne srpske du{e, o~ajne u egzistencijalnom bezna|u. Neretko je prevo|e-
nje u katoli~ku veru obavljano i neposrednim nasiljem, potkupljivanjem, pret-
njama, diskriminacijom i svim varijantama {ikaniranja. U svakom istorijskom
periodu jedan deo Srba tome je podlegao, uvek onaj slabiji, nacionalno nesve-
sniji, moralno nedogra|eniji, predstavljaju}i isti onaj etni~ki supstrat, koji je u
druga~ijim socijalnim i politi~kim okolnostima iskazivao spremnost na islami-
zaciju. Katoli~enje je bilo lak{e provesti nego tur~enje, prvenstveno zbog pri-
li~no podudarne verske simbolike i primamljivije prozelitske demagogije.
Ipak je ve}ina Srba ostala nepokolebljiva u svom pravoslavlju i svetosa-
vlju. Oni koji su prelazili u islam, rimokatoli~anstvo ili bilo koju malu versku
sektu, ubrzo su gubili nacionalnu svest, zamenjuju}i je verskom ili tu|inskom.
Novope~eni srpski muslimani ~vrsto su se identifikovali sa Turcima, dok su ka-
tolici vremenom postajali Mle~ani, Ma|ari, Nemci itd. Ipak, glavnina Srba ka-
tolika sve do devetnaestog veka sa~uvala je bar tragove nekada{nje srpske na-
11
cionalne svesti, neretko uz ose}anje odba~enosti, otpadni{tva, gotovo instink-
tivne krivice zbog konvertitstva svojih predaka. U gustim populacijama ti Srbi
katolici naseljavali su Dubrovnik, Dalmaciju, Bosnu, Hercegovinu, Slavoniju
i Vojnu krajinu. Postepeno osloba|anje Srbije iz turskog ropstva i sve ozbiljni-
ji politi~ki nastupi pravoslavnih Srba pre~ana, postepeno su otvarali o~i katoli-
cima i budili u njima ose}anje svesrpske solidarnosti, bez obzira na veroispo-
vest. Ukupna prosvetiteljska delatnost, prvo Dositeja Obradovi}a, a potom i u
mnogo ve}oj meri Vuka Karad`i}a i Njego{a, tome je doprinosila. Ti procesi
bu|enja nacionalne svesti i ose}anja kolektivnog duha duboko su zabrinuli vrh
Rimokatoli~ke crkve, koji se bojao da se njihova srpska pastva ne preorjenti{e
ka nacionalnoj crkvi, kao i austrijske i ma|arske politi~ke krugove, ~ija se vlast
u zna~ajnoj meri prostirala i nad srpskom populacijom.
Nekoliko vekova prozelitizma ulovilo je du{e vi{e stotina hiljada lakomi-
slenih Srba koji su pre{li na rimokatoli~ku veru i postepeno se li{avali srpske
nacionalne svesti, s obzirom da je u uslovima gr~evite borbe za opstanak srp-
skog naroda Srpstvo sve intenzivnije identifikovano sa pravoslavljem. Rimo-
katoli~kim prelatima pravi problemi nastaju po~etkom devetnaestog veka, kad
evropski prostori do`ivljavaju revolucionarne preobra`aje i gra|anska klasa,
pored ekonomske, sve uspe{nije ostvaruje i politi~ku dominaciju. Intelektualni
slojevi u svim narodima naglo ja~aju i bitno doprinose ostvarenju nacionalnog
preporoda. Nacionalna svest postaje sve vi{e artikulisana, baziraju}i se na isto-
riji, tradiciji i prvenstveno jedinstvenom jeziku. Uspe{an po~etak oslobodila~-
ke borbe srpskog naroda i perspektivan zametak obnovljene srpske dr`ave obe-
}avao je da }e ljudi koji govore jedan, srpski jezik, u slavistici ozna~en kao {to-
kavski dijalekat, vrlo brzo prevazi}i verske barijere i ujediniti se u okviru jed-
nog nacionalnog duha, svesti, ponosa i dr`avotvornog cilja. Nacionalno jedin-
stvo srpskih pravoslavaca, rimokatolika, muslimana i {a~ice protestanata nemi-
novno bi vodilo ja~anju pozicija Srpske pravoslavne crkve, tada jo{ razbijene
ve{ta~kim dr`avnim granicama i politi~kom supremacijom tu|inskih vlastodr-
`aca, ali jedinstvenih ciljeva i stremljenja. Po~etnu prednost joj je nedosti`no
davala broj~ana premo} vernika i prvenstveno ~injenica da je jedina predsta-
vljala nacionalnu versku organizaciju u pravom smislu re~i, srpsku nacionalnu
instituciju, neprikosnovenu po meri realnog uticaja na narod. To je predstavlja-
lo pravi alarm za Rim i njegove prozelitske legije.
1. Instrumentalizacija etni~kih ostataka malog hrvatskog naroda
Da bi preduhitrila uspostavljanje punog srpskog nacionalnog jedinstva, Ri-
mokatoli~ka crkva je instrumentalizovala etni~ke ostatke i istorijska svedo~an-
stva nekada{nje dr`avotvornosti malog slovenskog naroda – Hrvata. Za razli-
ku od Srba, koji su isto~noslovenskog porekla i vrlo srodni Rusima, Belorusi-
ma i Ukrajincima, Hrvati poti~u od zapadnoslovenske etni~ke grane i po pore-
klu su bliski Poljacima, ^esima i Slovacima. Izvorni hrvatski jezik je ~akavski,
za koji je dubrova~ki katolik Milan Re{etar ustanovio da je samostalan sloven-
ski jezik, a Aleksandar Beli} mu dokazao izvorne sli~nosti sa poljskim i ~e-
12
{kim. Hrvati su u srednjem veku formirali sopstvenu dr`avu izme|u Gvozda i
Jadranskog mora, koja je na vrhuncu mo}i dopirala do Vrbasa i na severu, pre-
ko dana{njeg Hrvatskog Zagorja, verovatno do Drave. Po~etkom dvanaestog
veka u{li su u sastav Ugarske, koja je Hrvatsku i Dalmaciju izme|u Splita i Za-
dra administrativno povezala sa svojom, ranije osvojenom, provincijom Slavo-
nijom u jedinstveno vojvodstvo. Pred turskom opasno{}u Hrvati su masovno
be`ali u dubinu Evrope, a njihova vlastela je dobila nove posede u zagreba~-
koj, vara`dinskoj i kri`eva~koj `upaniji, gde je prenela hrvatsko ime i namet-
nula ga svojim novim kmetovima – kajkavcima, {to zna~i Slovencima.
U svojim prozelitskim nastojanjima, Rimokatoli~ka crkva je poku{avala
da potisne srpsko nacionalno ime perfidno insistiraju}i na tezi da su Srbi i Hr-
vati delovi jednog jedinstvenog naroda, kome je potreban zajedni~ki naziv –
Iliri ili Jugosloveni. Takvi koncepti su bili osnovna preokupacija njene politike
na podru~ju Dalmacije, Hrvatske, Slavonije i Vojne krajine, a kasnije Bosne i
Hercegovine, jer su najefikasnije omogu}avali da se pod izgovorom srpsko-hr-
vatskog nacionalnog jedinstva ustali ni~im potkrepljeno stanovi{te da unutar
jednog naroda naziv Hrvati obuhvata rimokatolike, a naziv Srbi pravoslavce.
Ilirski pokret je takav proces uveliko otpo~eo, da bi zaglu{uju}om jugosloven-
skom propagandom [trosmajera i Ra~kog bila provedena gotovo prinudna
kroatizacija dalmatinskih i slavonskih katolika. Kad je to postignuto, sistemat-
ski su formirane kvazijuristi~ke teze o hrvatskom dr`avnom pravu i od Ma|a-
ra pozajmljena floskula o postojanju jednog politi~kog naroda u jednoj dr`avi,
kako bi se za takav narod proglasili Hrvati u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji,
naknadno i u Bosni, Hercegovini, Dubrovniku i Boki Kotorskoj. Na svim tim
prostorima pravoslavcima se negira srpski nacionalni identitet i oni se poku{a-
vaju instrumentalizovati u cilju realizacije hrvatskih dr`avotvornih aspiracija u
okviru Habzbur{ke monarhije.
Nakon Prvog svetskog rata Vatikan je bio spreman da prihvati i podr`i pr-
vu jugoslovensku dr`avu, nadaju}i se da u njenim granicama ima dovoljan broj
sopstvenih vernika, koji bi bili u stanju da ve}inske Srbe privole na uniju, za
ljubav potpunog nacionalnog jedinstva. Toliko su rimokatoli~ki prelati bili za-
ne{eni tom idejom da su za neko vreme izgubili poverenje hrvatskih politi~kih
predvodnika, poput Stjepana Radi}a, koji je ogor~eno nastupao protiv katoli~-
kog klerikalizma. Njegovo ubistvo i `estoko srpsko suprotstavljanje konkorda-
tu, klerikalcima su otvorili put za novu politi~ku akciju, u kojoj }e se kao nji-
hov glavni instrument ista}i usta{ki pokret, a genocid dokazati kao najefikasni-
je sredstvo antisrpske politike. Pobeda komunista }e Vatikanu pru`iti predah da
se oporavi od pretrpljenog poraza, a po~etak sloma komunizma stvoriti {ansu
da se dokraj~i Jugoslavija, formira nova hrvatska dr`ava po usta{kom uzoru i
s njene teritorije akcijom zapadnih sila prognaju skoro svi Srbi. Vatikan je u po-
slednjim ratovima otvoreno stajao na strani svih srpskih neprijatelja, a papa se
li~no zalagao za bombardovanje srpskog naroda.
13
2. Otimanje srpskog jezika
Vi{egodi{nje zato~enje u tamnici nelegalnog i izrazito antisrpski usmere-
nog Ha{kog tribunala pru`ilo mi je priliku da se temeljitije pozabavim ovim
problemom. Prou~avaju}i ogromnu literaturu koja obra|uje uzroke, procese i
posledice razbijanja jugoslovenske dr`ave, nai{ao sam na obilje argumenata da
je Vatikan bio najistaknutiji me|unarodni faktor vo|enja antisrpske politike i
podgrevanja ratne histerije. Na jednoj od redovnih statusnih konferencija, 31.
januara 2005. godine, povodom procesa koji se protiv mene vodio, javno sam
saop{tio da }e se moja odbrana zasnivati na osnovnoj tezi da je rimokatoli~ki
papa Jovan Pavle Drugi glavni krivac za sve zlo~ine koji su se desili tokom kr-
vavih gra|anskih ratova i zapadnja~ke agresije. Ta izjava i dodatni podnesci
objavljeni su u knjizi “\avolov {egrt zlo~ina~ki rimski papa Jovan Pavle Dru-
gi” (Vojislav [e{elj: Sabrana dela, Srpska radikalna stranka, Beograd 2005.,
knjiga 57.).
Stru~nom timu za pomaganje moje odbrane nalo`io sam da u obliku svo-
jevrsnog nau~noistra`iva~kog projekta, na osnovu sve dostupne nau~ne i stru~-
ne literature, izradi elaborat kojim se nepobitnim argumentima potkrepljuje
moja osnovna teza. Anga`ovanjem svih ljudskih, finansijskih, materijalnih i
tehni~kih potencijala Srpske radikalne stranke, elaborat je zavr{en u roku kra-
}em od dve godine i sastoji se iz dve tematske celine, ~ijom su izradom ruko-
vodili narodni poslanik Zoran Krasi} i Elena Bo`i} Talijan, glavni i odgovorni
urednik lista “Velika Srbija”. U okviru serije zbirki dokumenata koji se odno-
se na politikantski ha{ki proces, protiv mene tendenciozno re`iran, taj materi-
jal je objavljen u ~etiri toma: “Pontifeks maksimus satanisti~ke crkve Jovan Pa-
vle Drugi” (knjiga 67.), “Antihristov namesnik zlikova~ki rimski papa Bene-
dikt [esnaesti” (knjiga 68.), “Vatikan glavno Satanino gnezdo” (knjiga 74.) i
“Rimska kurija ve~ito `edna srpske krvi” (knjiga 75.). Elaborat je ura|en kao
obimna i pedantna hrestomatija, koja koncentri{e nau~ne iskaze najkvalitetni-
jih srpskih i stranih istori~ara, koji su u svetskoj nauci u~inili neprikosnovenim
dokaze o kriminalnoj prirodi Rimokatoli~ke crkve kao globalne zlo~ina~ke or-
ganizacije uop{te i genocidnoj politici mnogih rimskih papa prema srpskom
narodu posebno, kroz vekove i ~itave milenijume. Posebno je upe~atljivo da se
konkretnim ~injenicama politi~kog manifestovanja zlo~ina~ke volje i kriminal-
nih postupaka sagledava kontinuitet genocidnih nasrtaja na srpski narod krsta-
{kim ratovima u srednjem veku, razli~itim oblicima prozelitskih pritisaka i na-
stojanja preko masovnih likvidacija u Prvom i Drugom svetskom ratu, do Tu|-
manovog progona skoro celog srpskog naroda iz neousta{ke hrvatske dr`ave.
Sa svoje strane upustio sam se u temeljito prou~avanje jednog od najve}ih
rimokatoli~kih zlo~ina~kih projekata – kreiranja ve{ta~ke hrvatske nacije zlo-
upotrebom imena danas gotovo nestalog slovenskog naroda koji je govorio ~a-
kavskim jezikom, ostataka kroatizovanih Slovenaca u Hrvatskom zagorju i et-
ni~ke mase Srba katolika, prethodno denacionalizovanih, a onda sna`no verski
i ideolo{ki indoktriniranih. Metodolo{ki postupak, koji sam primenio, bazirao
sam na analizi relevantne istoriografske, lingvisti~ke i politi~ko-teorijske lite-
14
rature. Saznanja o osnovnoj tematici ve} dva veka su prisutna u ogromnom
broju nau~nih studija i rasprava, ali razasuta po pojedina~nim knjigama i ~aso-
pisima. Nikada do sada nisu bila na ovaj na~in sistematizovana, verovatno
zbog krajnje nepovoljnih politi~kih prilika, koje su karakterisale panslovenske
i jugoslovenske ideolo{ke zablude ili krajnje represivni autokratski re`imi, ko-
ji su sebi prisvajali ulogu neprikosnovenih arbitara nau~ne istine. Uvek je po-
stojao neki razlog za{to se na ovu temu nije dovoljno pisalo, nekada dobra na-
mera da se ne pravi razdor i u o~ekivanju ve}eg stepena srpsko-hrvatske soli-
darnosti i uzajamnosti, a nekada goli strah intelektualaca pred opasno{}u ugro-
`avanja same fizi~ke egzistencije ako se ne pi{e u skladu s propisanim ideolo-
{kim obrascima.
Ova studija se sastoji od {est tematskih celina. U pristupnoj raspravi nasto-
jim izlo`iti osnovni kategorijalni aparat i razjasniti glavne razlike srpskog i hr-
vatskog nacionalnog supstrata, su{tinu Rimokatoli~ke crkve i njenog politi~-
kog delovanja, kao i instrumentalizaciju hrvatstva kao najefikasnijeg sredstva
potiskivanja i uni{tavanja srpskog naroda. Sledi pregled osnovnih postavki hr-
vatske romanti~arske i pamfletske istoriografije, pa izlaganje glavnih teza vo-
de}eg hrvatskog istorijskog falsifikatora i istaknutog franjeva~kog fratra Domi-
nika Mandi}a. Potom nastojim kriti~ki rasvetliti poku{aj teorijske interpretaci-
je srpsko-hrvatskih etni~kih i kulturnih diferenciranja kroz ideolo{ke postavke
Ive Pilara, kao i izlo`iti kriti~ke elaboracije glavnih falsifikatorskih poku{aja.
To je ujedno i podloga za rasvetljavanje pozadine politi~kih nastojanja vode}ih
hrvatskih nacionalnih ideologa od Ljudevita Gaja, Josipa Juraja [trosmajera,
Franje Ra~kog, Ivana Ma`urani}a, Ante Star~evi}a i Eugena Kvaternika, pre-
ko Antuna i Stjepana Radi}a, do Vlatka Ma~eka i Ante Paveli}a. Tako dolazim
do izlaganja osnovnih ~injenica o rimokatoli~kom genocidu nad srpskim naro-
dom u Drugom svetskom ratu, kao i realizacije vatikanskih zlo~ina~kih nasto-
janja pod jugoslovenskim komunisti~kim re`imom Josipa Broza Tita i hrvat-
skim usta{kim re`imom Titovog generala Franje Tu|mana.
Srbi oduvek govore isklju~ivo {tokavski. To je njihov izvorni narodni je-
zik i po njemu su se razlikovali od Hrvata kao ~akavaca i Slovenaca kao kaj-
kavaca. [tokav{tina je zajedni~ka srpskom, ruskom, ukrajinskom, beloruskom
i bugarskom jeziku, koji spadaju u isto~noslovensku jezi~ku grupu. ^akavski i
kajkavski su zapadnoslovenskog porekla i bliski poljskom, ~e{kom i slova~-
kom jeziku. Ono {to je hiljadama godina bilo isklju~ivo srpsko, Hrvati danas
svetu predstavljaju kao “hrvatski” jezik. Da bi se ta teza potkrepila, bilo je nu-
`no da se od strane Hrvata decenijama i sistematski prisvajaju srpske narodne
pesme, ~ak i one koje opevaju podvige Marka Kraljevi}a kao velikog “hrvat-
skog junaka”. Da bi se to {to ubedljivije postiglo, prvo su Ljudevit Gaj, Josip
Juraj [trosmajer i Franjo Ra~ki dokazivali da su Srbi i Hrvati jedan narod; po-
tom Ante Star~evi} da su svi Srbi zapravo Hrvati, ismevaju}i pritom srpsko
ime kao nedostojno. Kad su napokon nau~ili da govore i pi{u srpski jezik, Hr-
vati su ga prisvojili, po~eli ubrzano da ga menjaju izmi{ljaju}i potpuno nove
re~i i izraze, a onda u svojim lingvisti~kim raspravama tendenciozno srpski
15
svodili isklju~ivo na ekavski izgovor, dok su ~akavski i kajkavski progla{avali
dijalektima {tokavskog. Istori~ar Tadija Smi~iklas je tvrdio da srpski jezik i ne
postoji, dok je lingvista Armin Pavi} hvalio srpskog kralja Milana Obrenovi}a
kako dobro govori hrvatski.
Prisvojiv{i srpski jezik kao sopstveni knji`evni, Hrvati su ubrzo po~eli da
ga koriste kao klju~ni argument za dokazivanje “hrvatskog” etni~kog karakte-
ra odre|enog stanovni{tva. Tako je, na primer, Vjekoslav Klai} ustanovio da
svi stanovnici Bosne i Hercegovine govore isklju~ivo {tokavski, {to po njemu
zna~i “hrvatski”. Na osnovu toga je izneo tvrdnju da su svi oni Hrvati, mada je
nevoljno priznavao da oni sami sebe ne smatraju i ne zovu Hrvatima, pa ~ak
potvrdio da se mnogi od njih izja{njavaju kao Srbi. Ali, s obzirom da je jezik
jedino neprikosnoveno obele`je narodnosti, sama ~injenica da svi oni govore
“hrvatski” dovoljan je dokaz da su svi Hrvati, pa ih sad u to treba i ube|ivati.
Naravno, ta pri~a nije prolazila kod pravoslavnih Srba, ali je upornim nastoja-
njima rimokatoli~kih sve{tenika pogodno tlo nalazila kod Srba katolika, koji su
postepeno, strpljivim i marljivim misionarskim radom, ve{ta~kim kreiranjem
individualne i kolektivne svesti, preobra}ani u hrvatski nacionalni korpus. Cr-
kva i {kola su najvi{e doprinele da se najzagri`eniji “Hrvati” stvore od onih ko-
ji u sebi, u etni~kom pogledu, nemaju ni{ta hrvatsko. Da tragedija bude ve}a,
produbljivanjem verske netrpeljivosti, od Srba katolika su stvarani fanati~ni
mrzitelji Srpstva. [trosmajerova |akova~ka biskupija je bila glavni centar i ra-
sadnik, u kome su se rimokatoli~ki klerici ideolo{ki obu~avali da slavonske
“[okce” i “Race”, dalmatinske “Latine” i bosanske katolike ubede da su odvaj-
kada Hrvati, kao i da su Hrvati bili i njihovi najstariji preci. ^ak se desilo da je
i jedan hercegova~ki musliman zbog homoseksualnih sklonosti pobegao od
porodice u Dalmaciju, tamo postao rimokatoli~ki fratar i pod imenom Lovro
Ljubu{ki po~eo propovedati da je {tokavski hrvatski jezik.
Takva klerikalno-politi~ka akcija podrazumevala je da se iz javnog optica-
ja {to efikasnije potisnu spisi Ljudevita Gaja, [ime Ljubi}a i Vebera Tkal~evi-
}a, koji su svojevremeno otvoreno priznavali da su Hrvati svoj moderni knji-
`evni jezik preuzeli od Srba. Uostalom, ta ~injenica bi mogla u provaliju stro-
po{tati celu kvazinacionalnu konstrukciju, ukoliko se ne suzbije sa javne sce-
ne zaglu{uju}om galamom. Jezik je najopipljivije, egzaktno najdokazivije obe-
le`je jednog naroda, s obzirom da krvno poreklo predstavlja biolo{ku, a ne so-
cijalnu kategoriju, a pitanje razvijenosti kolektivne svesti vi{e podle`e subjek-
tivnim nego objektivnim sudovima vrednosti. Postoje istorijske okolnosti koje
uti~u na odre|eni narod da preuzme tu|i jezik i potisne sopstveni, obi~no u pro-
cesu vi{e ili manje prinudne asimilacije. U Francuskoj je to dovelo do nestan-
ka brojnih etni~kih grupacija, a Nemci su masovno germanizovali pot~injene
Slovene, dok su [koti, Vel{ani i Irci nevoljno, ali ipak definitivno, napu{tali
sopstvene jezike i preuzimali engleski. Ali, istorija ne pamti da je jedan narod,
poput hrvatskog, napustio sopstveni jezik zbog nerazvijenosti, gramati~ke za-
nemarenosti i knji`evne zakr`ljalosti, pa prihvatio tu|i. Mogli su, dodu{e, Hr-
vati obnoviti i usavr{iti kajkavski, ugledav{i se na Slovence. Mogli su se vrati-
16
ti ~akavskome. Ali tako ne bi bili u stanju da izvr{e veliku istorijsku misiju, ko-
ju im je poverila Rimokatoli~ka crkva, da Srbe katolike definitivno odvoje od
sopstvene nacionalne matice.
Pokazalo se da narodi koji su postepeno tu|e jezike preuzimali, poput Je-
vreja, [kota ili Iraca, nisu gubili osnovne osobine svog nacionalnog karaktera.
Hrvati su dva puta sasvim izmenili sopstveni nacionalni karakter i identitet.
Kad su pravi, izvorni Hrvati – ~akavci kao narod propali, raspr{ili se po Evro-
pi, njihova vlastela, preseljavaju}i se na dodeljene posede na krajnjem zapadu
Slavonije, zate~enim kajkavskim kmetovima vekovima je ve{ta~ki utiskivala
hrvatski identitet. Novope~eni “Hrvati” kajkavci svakako nisu ni po kom etni~-
kom odre|enju bili isto {to i izvorni Hrvati ~akavci. U vreme novog naleta ve-
{ta~ke kroatizacije broj obuhva}enih Srba-katolika bio je neuporedivo ve}i od
broja Hrvata ~akavaca i “Hrvata” kajkavaca zajedno. Svi stari hrvatski pisani
spomenici, ukoliko nisu na latinskom, uvek su na ~akavskom jeziku. Svi stari
srpski spomenici, ako nisu na staroslovenskom, uvek su na {tokavskom narod-
nom jeziku. Nigde nema nikakvog traga da su Srbi kao narod ikada govorili
nekim drugim jezikom osim {tokavskim. Tako|e nema nikakvog traga da su
sve do {esnaestog veka Hrvati govorili ikakvim drugim jezikom osim ~akav-
skim. Tek od {esnaestog veka oni zagorsku varijantu kajkavskog postepeno po-
~inju nazivati hrvatskim. U najstarijim sa~uvanim bosanskim pisanim doku-
mentima s po~etka trinaestog veka, bosanski banovi svoj narod izri~ito naziva-
ju srpskim, iako su neki od njih bili katolici i u sukobu sa Nemanji}ima. Pored
toga, jezik na kome su izdavali svoje povelje i diplome, bosanski vladari redov-
no nazivaju srpskim jezikom. I Dubrov~ani {tokavski uvek nazivaju isklju~ivo
srpskim. To ka`e i najve}i hrvatski intelektualac svih vremena, Vatroslav Jagi}.
a) Ve{ta~ka izmena karaktera izvorne hrvatske nacije
Po{to su Srbi od Svetog Save imali svoju nacionalnu hri{}ansku crkvu is-
to~nog obreda – Srpsku pravoslavnu crkvu, ona je postepeno postajala sastav-
ni deo njihovog nacionalnog individualiteta i kolektivne svesti. Ta ~injenica sve
do dolaska Turaka nimalo nije ugro`avala srpska nacionalna ose}anja Srba ka-
tolika u Primorju, Bosni i Hercegovini. Postojao je u narodu visok stepen ver-
ske tolerancije. Za razliku od pravoslavaca, u Bosni su rimokatolici nepomir-
ljivu netrpeljivost pokazivali prema bogumilima. I Stevan Nemanja je nasilno
eliminisao bogumile u svojoj dr`avi, a mnoge i prognao, pa su uto~i{te na{li u
Bosni. Pod turskom okupacijom srpski narod je imao prili~no visok stepen
autonomije, koji se upravo ostvarivao kroz Srpsku pravoslavnu crkvu, s obzi-
rom da je i cela Turska bila organizovana kao teokratska dr`ava, sa sultanom
koji je, pored svetovne, imao i vrhovnu versku vlast nad muslimanima kao ka-
lif. Srbi koji su otpadali od svoje nacionalne crkve, islamizacijom i katoli~e-
njem, ~esto su gubili ose}anje srpskog nacionalnog identiteta, ali su sa~uvali
srpski jezik – {tokav{tinu, i tako, bar nesvesno, manifestovali stvarnu etni~ku
pripadnost.
17
Staro stanovni{tvo Dalmacije i Slavonije u celosti se razbe`alo sa podru~-
ja koje su Turci zauzeli. Naknadno su se tu naselili Srbi iz Bosne i dublje iz Sr-
bije. Ujedno su se izbegli Srbi naseljavali i s druge strane granice, austrijske ili
mleta~ke, formiraju}i odbrambeni bedem. Slavonac Petar Matija Katan~i}
1798. godine pisao je o Crnogorcima, Srbijancima, Bo{njacima, Dalmatincima
i Srbima u Ugarskoj kao o jednom narodu, od koga se Hrvati bitno razlikuju i
uvek su se razlikovali, najvi{e po jeziku. [tokavski on naziva ilirskim jezikom,
~akavski hrvatskim, a kajkavski slovena~kim. Katan~i} izri~ito ka`e da svi Sr-
bi govore ilirskim jezikom, a da Srbe jo{ zovu Ilircima ili Vlasima. Drugi is-
taknuti Slavonac, Torkvato Brli}, ka`e za sebe da govori srpskim jezikom i da
u Slavoniji `ive Srbi “rimokatoli~kog i isto~nog zakona”. Najve}i slavonski pe-
snik, Matija Antun Reljkovi}, za svoj jezik izri~ito pi{e da je srpski, ba{ kao i
bosanski fratar Matija Divkovi}. Danas se situacija su{tinski promenila. [to-
kavskim kao knji`evnim jezikom se slu`e pohrva}eni Srbi katolici, pohrva}e-
ni Slovenci kajkavci i {a~ica pravih Hrvata ~akavaca, ~iji je izvorni jezik osu-
|en na izumiranje, jer im je cela nacija instrumentalizovana kao puko sredstvo
rimokatoli~ke antisrpske zavere. Time je pravoj hrvatskoj naciji ve{ta~ki izme-
njen karakter, negirane su joj etni~ke osobine i istorijski je tragi~no kompromi-
tovana stra{nim zlo~inima koje je u njeno ime Rimokatoli~ka crkva sistemat-
ski vr{ila nad pravoslavnim Srbima.
Da kajkavski zapravo nije hrvatski nego slovena~ki jezik, otvoreno su go-
vorili Ivan Kukuljevi} i Vatroslav Jagi}, a s njima su se slagali istaknuti slavi-
sti Miklo{i~, Budmani i Dani~i}. Uostalom, Slovenci kao narod i nemaju nika-
kvog svog drugog jezika osim kajkav{tine. [to se ~akav{tine ti~e, njom se kao
jezikom nikada niko nije slu`io osim Hrvata. Ivan Kukuljevi} Sakcinski je
1863. godine objavio “Listine hrvatske”, zbirku starih spisa i isprava, iz koje se
vidi da su sve one na ~akavskom jeziku i locirane po mestu nastanka, zapadno
od Vrbasa i severno od Cetine. Da bi bar malo pometnje uneo, Sakcinski je u
zbirku ubacio i nekoliko o~igledno srpskih listina, na {tokavskom. Ni najzna-
~ajniji hrvatski pesnik iz vremena preporoda, Stanko Vraz, po tom pitanju ne-
ma nikakvih dilema. On 1843. godine pi{e da su ~akavci jedini pravi Hrvati,
kao i da je ~akavski jedini hrvatski jezik. Uostalom, nikada nijedan ~akavac ni-
je sebe smatrao ni Srbinom ni Slovencem, ni~im drugim osim Hrvatom, niti je
bilo koga ko nije ~akavac tretirao kao svoga sunarodnika. Dok Srbi u vreme
turske najezde nisu po~eli da se naseljavaju u ranije hrvatske krajeve, dok nije
do{lo do izvesnog me{anja sa ostacima starosedela~kog stanovni{tva i, pre sve-
ga, dok nije po~elo njihovo pokatoli~avanje, ne postoji nijedan dokument, is-
prava, “listina”, pisan {tokavskim, a da ima bilo kakvo hrvatsko obele`je.
b) Razbuktala verska strast umesto nau~nih ~injenica
Tretiranje, prvo slovena~kih kajkavaca, a potom pokatoli~enih srpskih {to-
kavaca, kao Hrvata, proizvod je politi~ke volje, a ne rezultat etnolo{kog istra-
`ivanja. Ono, dakle, ne mo`e imati nikakvog nau~nog upori{ta, i umesto doka-
za nudi razbuktalu versku strast, inat i mr`nju. Zato je i dana{nje hrvatstvo ve-
{ta~ka politi~ka kategorija koja nema skoro nikakve veze sa nekada{njim hr-
18
vatskim narodom i njegovom dr`avom. Otuda vodi poreklo ~injenica da dana-
{nji “Hrvati” govore tri do kraja me|usobno izdiferencirana slovenska jezika,
srpski, slovena~ki i hrvatski, a kao sopstveni knji`evni preuzeli su srpski. Na
toj ~injenici se bazira potreba falsifikovanja istorije i svo|enja istorijske nauke
na politi~ku pamfletistiku. Posebno je na delu prisvajanje srpske istorije i kul-
turnih tekovina po obrascu kojim se sve {to je katoli~ko, koliko god imalo ube-
dljiv srpski karakter, tretira kao neprikosnoveno “hrvatsko”. Po~elo je prisva-
janjem usko~ke tradicije i njenih pisanih spomenika, a vrlo brzo se pokazalo da
su apetiti te kvazinacionalne megalomanije prosto nezasiti. Nedostatak nacio-
nalne svesti u masama na ~ije su upravljanje pretendovali, naterao je politi~ke
i klerikalne ideologe da prvo posegnu za ilirskim ili jugoslovenskim terminom,
kako bi se Srbi, Hrvati i Slovenci tretirali kao jedan jedinstven narod. Potom su
u tom “jedinstvenom” narodu sve {to je katoli~ko progla{avali “hrvatskim”. U
tre}oj fazi su koncentrisali nastojanje da se pravoslavni i muslimanski {tokav-
ci na teritorijama, na koje je hrvatska ideologija pretendovala, nateraju da pri-
hvate hrvatski nacionalni identitet. Najve}i udar su do`iveli katolici koji su ~u-
vali srpski nacionalni identitet, a najdu`e su se kroatizaciji odupirali dubrova~-
ki Srbi, me|u kojima su najistaknutiji Ivan Stojanovi}, Ljudevit Vuli~evi}, Bal-
tazar Bogi{i}, Milan Re{etar, Pero Budmani, Melko ^ingrija, Matija Ban, Me-
do Puci}, Luka Zore i drugi.
Projektovanje ve{ta~ke hrvatske nacije na etni~koj bazi rimokatoli~kih
konvertita, koji su otpali od srpske pravoslavne matice, podrazumevalo je oti-
manje tu|ih kulturnih vrednosti i prisvajanje istorijskih i duhovnih tradicija. Pri
tom je kori{}ena standardna ma|arska ideolo{ka konstrukcija u kojoj su osnov-
ni kategorijalni aparat predstavljale floskule o hiljadugodi{njoj dr`avnosti, po-
liti~kom narodu, istorijskom pravu i navodnom dr`avnom kontinuitetu. Sa svo-
je strane, hrvatska pamfletska istoriografija je sve to za~inila neverovatnom do-
zom mitologizacije najstarije pro{losti stvarnog hrvatskog naroda, s kojim da-
na{nji “Hrvati” nemaju skoro nikakve etni~ke veze. Sve do druge polovine de-
vetnaestog veka hrvatstvo uop{te nije postojalo u Dalmaciji, Slavoniji, Bosni,
Hercegovini i Boki Kotorskoj. Gde god se govorilo {tokavski, kod pravoslav-
nih Srba je postojala jaka srpska nacionalna svest, a kod rimokatolika kolektiv-
no se}anje na nekada{nje konvertitstvo njihovih predaka i vrlo ~esti slu~ajevi
o~uvanja krsne slave. Srbi katolici, ako bi vremenom gubili srpsku etni~ku od-
rednicu, nazivali su se [okcima, Latinima, kr{}anima, Bunjevcima itd. Nikada
i nigde nisu se nazivali Hrvatima, sve do velike politi~ke akcije [trosmajera i
Ra~kog koji su ih hrvatizovali pod parolom srpsko-hrvatskog nacionalnog je-
dinstva.
c) Ni pomena od hrvatskog imena u Dalmaciji
Prema podacima koje je na osnovu ogromne literature i sopstvenih istra`i-
vanja sistematizovao i teorijski obrazlo`io Nikola @uti}, “Dalmacija je, poslije
vjekovnih prevjeravanja, u XIX vijeku uglavnom bila srpsko-rimokatoli~ka,
{to potvr|uju statisti~ki podaci austrijskih popisa stanovni{tva iz 1846. i
19
1850/51. godine. Naime, u Dalmaciji, koja je obuhvatala Dubrovnik i Boku, `i-
vjelo je 330.827 Srba rimokatoli~ke vjere, dok je pravoslavnih Srba ostalo, po-
slije rimokatoli~enja, samo 78.853. Prema austrijskoj statistici, dakle, nema ni
pomena Hrvata ni hrvatskog imena. Cjelokupna dalmatinska populacija svodi-
la se na Srbe rimokatoli~ke i pravoslavne vjere, u ukupnom broju od 409.685
du{a. Prema statisti~kim podacima iz 1846. u Dalmaciji je `ivjelo ukupno
393.715 stanovnika. Prema statisti~kim podacima austrijskog popisa iz 1880.
godine, od 476.000 Srba, pravoslavnih je bilo 79.000. Prema popisu sprovede-
nom 1900. godine, od ukupno 593.000 stanovnika, pravoslavnih je bilo 96.000.
Uvezenom (importovanom) hrvatstvu u Dalmaciji, Dubrovniku i Boki Kotor-
skoj u XX vijeku prethodila je faza stvaranja i {irenja hrvatstva u mitolo{koj
formi, u drugoj polovini XIX vijeka, od strane politi~ara, biskupa, kanonika i
istori~ara, apologeta hrvatstva (koji su uglavnom bili stranog porijekla), i to u
formi tzv. “bijelog” i “crvenog” hrvatstva. U cilju dokazivanja hrvatskog pori-
jekla dubrova~kog stanovni{tva, a ne srpskog, mitolozi hrvatstva su nastojali
“egzaktnim” spisima dokazati da su u dubrova~kom zale|u `ivjeli Hrvati, za-
tim je trebalo dubrova~ku knji`evnost jednostavno nazvati hrvatskom, a ne srp-
skom, i s druge strane, {to vi{e zapostaviti sve ono {to je srpsko “na tako pro-
{irenom hrvatskom prostoru”. U cilju eliminisanja Srpstva sa {ireg dubrova~-
kog podru~ja bujala je literatura uzdizanja mitskog dalmatinskog hrvatstva.”
(Nikola @uti}: Srbi rimokatolici – takozvani Hrvati, Srpska radikalna stranka,
Beograd 2006., str. 100-101.)
Intenzivna kroatizacija dalmatinskih, dubrova~kih i bokeljskih Srba kato-
lika po~ela je tek onda kad su austrijske vlasti procenile da im politi~ki odgo-
vara takva totalna denacionalizacija tamo{njeg srpskog stanovni{tva. Tehnolo-
giju ve{ta~kog kreiranja hrvatske nacionalne svesti do pojedinosti su razradili
jezuitski i franjeva~ki fratri, a glavni politi~ki agitatori u tom smeru bili su Mi-
hovil Pavlinovi} i Ivo Prodan, vatreni sledbenici Star~evi}eve prava{ke ideolo-
gije. Pored nametanja novog nacionalnog identiteta lokalnom stanovni{tvu, za-
lagali su se za ujedinjenje Dalmacije, koja je bila u sastavu Austrije, sa Hrvat-
skom i Slavonijom kao sastavnim delom Ma|arske u jedinstvenu banovinu,
kojoj bi u perspektivi bila pripojena Bosna i Hercegovina, kako bi hrvatska na-
cionalna megalomanija bila zadovoljena. To je svakako bilo uskla|eno sa te-
`njama Be~a da se bar naknadno obuzda ma|arska ekspanzija, posle kolosal-
nih ustupaka koje je Be~ u~inio Pe{ti nakon poraza u austrijsko-pruskom ratu,
izgubljenom bitkom kod Sadove.
Dr`avne i verske vlasti su imale podudarne ciljeve i te`nje, pa su im i ak-
tivnosti mogle biti maksimalno uskla|ene. “U Dalmaciji, kao i u drugim po-
krajinama u kojima su `ivjeli rimokatolici – Hrvati, Rimokatoli~ka crkva pred-
uzimala je niz misionarsko prozelitskih akcija u cilju {irenja nacionalnog hrvat-
stva. U cilju pridobijanja {to ve}eg broja Hrvata za ideologiju Rimske crkve,
ali i pridobijanja Srba rimokatolika, vatikanska propaganda je proglasila Maj-
ku Bo`ju za “kraljicu Hrvata”. Proslave tzv. “hrvatskih jubileja” i intenzivna
prozelitska aktivnost organizacija Katoli~ke akcije, imali su jakog propagand-
20
nog odjeka me|u rimokatoli~kim ali i pravoslavnim svijetom Boke, Primorja i
Crne Gore. Propagandni napisi u rimokatoli~koj {tampi, propovijedi u rimoka-
toli~kim crkvama i javne manifestacije organizacija Katoli~ke akcije svakako
su imali jakog odjeka me|u rimokatolicima Srbima i “Latinima” da se poste-
peno i u sve ve}oj mjeri po~inju nacionalno opredjeljivati za hrvatstvo.” (str.
134.) Taj proces se bitno lak{e odvijao u Slavoniji i Vojnoj krajini nakon njiho-
vog administrativnog pripajanja banskoj Hrvatskoj. Klju~nu ulogu u njemu je
nakon [trosmajera i Ra~kog, odigrao dugogodi{nji ~lan Star~evi}eve Stranke
prava, zagreba~ki nadbiskup Antun Bauer. U Bosni i Hercegovini nije bilo u
pravom smislu re~i nijednog ozbiljnog gra|anskog ideologa hrvatstva, pa su taj
posao obavljali isklju~ivo klerikalci, predvo|eni vrhbosanskim nadbiskupom
Josipom [tedlerom i njegovim naslednikom Ivanom [ari}em. Akciju im je u
zna~ajnoj meri olak{ao nagli priliv dr`avnih ~inovnika i njihovih porodica na-
kon austrougarske okupacije, koji su bili raznih nacionalnosti, ali redovno ri-
mokatoli~ke vere i spremnih na asimilaciju u novokomponovanu hrvatsku na-
ciju.
150
Drugi deo
FANTAZMAGORIJE
HRVATSKIH ISTORI^ARA
I. Hrvatska istorija po Vjekoslavu Klai}u
Vjekoslav Klai} (1849-1928), po majci Nemac, smatra se osniva~em mo-
derne hrvatske istoriografije, a u svom obimnom delu ve{to je kombinovao re-
zultate nespornih istra`iva~kih napora i romanti~arske nacionalne ideologije,
pa se nije ustru~avao da nategnutim tuma~enjima i pretpostavkama nadoknadi
praznine koje su ugro`avale unapred postavljeni idealni model. Od Ivana Ku-
kuljevi}a Sakcinskog preuzeo je princip da nau~na istina mora biti podre|ena
nacionalnoj samosvesti i idealisti~ki konstruisanoj istoriografskoj dr`avotvor-
noj paradigmi. Pri tome mu je solidno obrazovanje i vaspitanje u nema~kom
duhu i na nema~kom jeziku pru`ilo razvijenu sposobnost sistematizacije priku-
pljene gra|e i logi~kog situiranja izra`ene tendencioznosti u tuma~enju i inter-
pretaciji. U obilju objavljenih radova najzna~ajnija je Klai}eva “Povijest Hrva-
ta” u pet tomova, kojom obuhvata period od doseljavanja na Balkansko polu-
ostrvo do 1608. godine. Docnije je Vjekoslav Klai} postao predmet osporava-
nja najzagri`enijih hrvatskih nacionalnih ideologa ~ak i zbog toga {to je pisao
da su Hrvati slovenski narod i da u svom karakteru upravo ispoljavaju tradici-
onalnu slovensku narodnu otpornost, nepokoravanje tu|inu i ljubav prema slo-
bodi. Mada i Klai} uveliko spada u red istoriografskih falsifikatora, falsifikati
docnijih istorijskih pamfletista toliko }e prevazi}i njegove, da nam on danas
prema naslednicima mo`e izgledati nevino, ~edno i naivno.
5. Neutemeljenost
navodnih dokaza u stvarnom stanju
Poput Vjekoslava Klai}a, Tadije Smi~iklasa i Ivana Kukuljevi}a, [i{i} ne-
prekidno govori o ugarsko-hrvatskom kraljevstvu, ugarsko-hrvatskom kralju
itd., {to nema nikakvog utemeljenja u stvarnom stanju. Pored toga, i on insisti-
ra na nazivu Hrvatska za celu teritoriju Hrvatske, Slavonije, Vojne krajine, pa
i Dalmacije, iako istorijske ~injenice svedo~e druga~ije. Sabor i ban su sve do
264
1918. godine bili dalmatinsko-hrvatsko-slavonski. Vlastiti izum, koji promovi-
{e kao “Panonsku Hrvatsku”, [i{i} je plasirao u zrelijem dobu svog istoriograf-
skog rada i nakon du`eg lutanja i traganja za optimalnom varijantom koja }e
se uklopiti u savremeni nacionalno-ideolo{ki kontekst. Tako je “Panonskoj Hr-
vatskoj” prethodio naziv “Posavska Hrvatska”, koji, na primer, [i{i} koristi u
svom trotomnom delu “Hrvatska povijest”, objavljenom 1906, 1908. i 1913.
godine u Zagrebu u izdanju Matice hrvatske. On tu pi{e: “U staroj Panoniji iz-
me|u Drave, Save i Kapele planine obrazovala se posebna hrvatska oblast, u
kojoj je do XVI vijeka `ivjelo ime slavonsko, odatle toj oblasti i ime u latin-
skim slu`benim ispravama Slavonija, a u hrvatskim Slovinci. Ovu }emo oblast
zvati Posavska Hrvatska.” (knjiga prva, str. 32.) [i{i} uop{te i ne poku{ava da
objasni za{to i na osnovu ~ega tu oblast naziva “Posavska Hrvatska”. On je ta-
ko naziva i gotovo. Kad mu se posle vi{e godina u~ini da takav naziv nije ba{
najsre}nije izabran, on ga opet potpuno samovoljno promeni u “Panonsku Hr-
vatsku”.
Da bi to {to vi{e zamaglio, [i{i} prenebregava u nauci potpuno nespornu
~injenicu da su Srbi i Hrvati na Balkan do{li s ve} uveliko formiranim plemen-
skim nazivima i razvijenom kolektivnom i pojedina~nom sve{}u o pripadnosti
etni~koj zajednici sa srpskim ili hrvatskim atributom. Umesto toga, on nudi
sopstvenu ve{ta~ku konstrukciju prema kojoj se na zapadnom delu Balkanskog
poluostrva dogodilo “da se jedan isti narod, iznajprije poznat pod imenom Sla-
vena, stao kupiti oko dva plemenska imena, Hrvata i Srba; kako se ve}ma pro-
{irila politi~ka vlast jednoga ili drugoga plemena, tako je i odnosno ime obu-
hvatalo sada ve}i, sada manji prostor.” (str. 32.) Ovakva teza docnije ostavlja
dosta prostora da se denacionalizovani Srbi, koji su pre{li na rimokatoli~ku ve-
ru, proizvoljno nazivaju Hrvatima. Ako su Srbi i Hrvati zaista jedan isti narod,
onda je svejedno da li }e se nazivati svojim srpskim ili hrvatskim nazivom, ali
se ipak za svaki slu~aj insistira da se kad god je to ikako mogu}e, pa ~ak i kad
to zaista ne predstavlja iole ozbiljan pristup, nazivaju Hrvatima.
U ovoj knjizi [i{i} sledi i fantazmagoriju o “Crvenoj Hrvatskoj”, koju je u
“Pregledu povijesti hrvatskog naroda” sasvim napustio, a i razlo`noj kritici
podvrgao ma{tovitu fabulu iz “Letopisa popa Dukljanina”, navode}i za njega
da je najverovatnije bio Srbin rimokatoli~ke vere. Ovde on pi{e: “U prvi kraj
obuhvatalo je hrvatsko ime (narod) sav prostor {to se {irio izme|u Ra{e i Dri-
ma, te mora i Drine. Taj se prostor raspadao na Bijelu Hrvatsku od Ra{e do Ce-
tine; Bosnu oko gornjeg tijeka rijeke Bosne, te Crvenu Hrvatsku od Cetine do
Drima. Crvenu Hrvatsku sa~injavale su ove manje oblasti: Neretljanska izme-
|u Cetine i Neretve, Zahumska (Humska zemlja) od Neretve do Dubrovnika,
Travunjska od Dubrovnika do Kotora i Dukljanska od Kotora do Drima.” (str.
32.) A gde je tu Slavonija? Kako to da hrvatsko ime nikada nije i nju obuhva-
talo? [i{i} i ne poku{ava da to objasni, ali ne odustaje da Slavoniju zove Po-
savskom Hrvatskom, ili ne{to kasnije Panonskom Hrvatskom.
Utoliko je ovakva [i{i}eva konstrukcija neverovatnija kad se ima u vidu
da su kroz celi sedmi, sve do pred kraj osmog veka, Slavonci bili pod avarskom
dominacijom ili bar avarski saveznici, a Srbe i Hrvate je Iraklije pozvao na Bal-
265
kan jer su se ve} u ratovima istakli kao avarski protivnici. Na strani Avara Sla-
vonci su 797. ratovali protiv frana~ke vojske Pipina Malog, sastavljene od Ba-
varaca i Langobarda, a 798. porazio ih je furlanski markgrof Erik i ovladao Sla-
vonijom do Dunava, potisnuv{i tako avarski uticaj za sva vremena. U okviru
frana~ke dr`ave Slavonija je, poput Istre, Kranjske i [tajerske, bila pod vla{}u
furlanskog markgrofa, dakle deo frana~ke provincije Furlanije. Tako su po~et-
kom devetog veka Slavonci pokr{teni, a u crkveno-organizacijskom pogledu
bili su u nadle`nosti akvilejskog patrijarha. Hrvatska je u to vreme bila pod vi-
zantijskom vla{}u, da bi tek nakon vizantijsko-frana~kog rata 803. pripala
Francima i pod njima ostala do 878.
Godine 804. i Dalmacija se predala Francima, {to je dovelo do novog rata
Karla Velikog sa Vizantijom, u kome je vizantijska vojska pobedila i povratila
Dalmaciju. Nigde u izvorima nema nikakvog upori{ta za tezu da je slavonski
knez Ljudevit bio Hrvat. Svuda se govori isklju~ivo o Slavenima ili Slovinci-
ma kao stanovnicima Slavonije, a da su isto~no i ju`no od Slavonije `iveli Sr-
bi. I sam [i{i} pi{e kako su se na istoku Ljudevitu “pridru`ila oba srpska ple-
mena, Brani~evci i Timo~ani, koja nedavno od svoje volje zamijeni{e bugar-
sko gospodstvo frana~kim.” (str. 36.) Kad je 822. Ljudevit morao da napusti Si-
sak kao svoje sedi{te, “prebje`e preko granice k Srbima.” (str. 36.) Razume se,
nije i{ao preko cele Slavonije na istok da bi prebegao Srbima Brani~evcima ili
Timo~anima, nego preko najbli`e granice, reke Save, na jug Srbima. Uostalom,
kad su Franci tada pokorili celu Slavoniju, pokorili su i Srbe Brani~evce koji
su `iveli u ju`nim predelima dana{njeg Banata. S druge strane, kako sam [i{i}
ka`e, “me|u Srbima ne odr`a se Ljudevit dugo, jer ubiv{i prijevarom (ne zna
se za{to) svoga doma}ina, nekoga srpskoga `upana, morade odavle pobje}i u
Bijelu Hrvatsku, gdje na|e zakloni{ta u Ljudemi{la, ujaka kneza Borne.” (str.
37.) Nije iz te srpske zemlje, u koju se prvobitno sklonio, Ljudevit be`ao u ne-
kakvu “Bijelu Hrvatsku”, nego u jedinu Hrvatsku koja je tada postojala. Da li
je to bekstvo bilo preko Vrbasa ili preko Une, kao grani~ne reke, jo{ uvek je vr-
lo te{ko ustanoviti.
Sve te ~injenice nimalo ne smetaju [i{i}u da zaklju~i da Ljudevita valja
ubrojiti me|u najva`nije li~nosti u staroj hrvatskoj povijesti. On je bio jedini
hrvatski vladar koji je umio makar i na kratko vrijeme oko sebe okupiti velik
dio Slovenaca i Srba, upravljaju}i svom zemljom od izvora Drave, Save i So-
~e do u{}a Timoka u Dunav.” (str. 37.) “Hrvatski” vladar koji je okupio Sloven-
ce, Slavonce i Srbe, ali ni jednog jedinog Hrvata! Zaista groteskna istoriogra-
fija. I kasnije slavonske knezove, Ratomira, za koga istorijski dokumenti govo-
re da se odmetnuo od Franaka, pa im se opet pokorio kad je pora`en 838. go-
dine; zatim Mutimira, koji je 870. Slavoniju podveo pod nadle`nost Svetog
Metodija kao slovenskog mitropolita; Mutimirovog naslednika kneza Brasla-
va koji je 884. putovao u okolinu Be~a da se pokloni frana~kom caru Karlu III
Debelom; sve njih [i{i} proizvoljno naziva posavsko-hrvatskim knezovima.
Po{to je sve do jedanaestog veka postojala hrvatska dr`ava kao kne`evina ili
Hrvatsko kraljevstvo, tada joj se priklju~ila Dalmacija, pa i [i{i} potvr|uje da
266
je ubudu}e “i dr`avno ime u slu`benim aktima glasilo Hrvatska i Dalmacija.”
(str. 76.) Za uvo|enje naziva Slavonija on posve neuverljivo okrivljuje Nemce
i Mle~ane kao tu|ince, pa ka`e: “Eto, tako su se pored “dr`ava hrvatska”, toga
jedinoga narodnoga naziva, ve} u to drevno doba nadovezala jo{ dva imena,
nametnuta od tu|inaca, koja su vremenom dobila posebno geografsko zname-
novanje.” (str. 76.) Njemu ni{ta ne zna~i {to Slavonci izvorno govore i drugim
jezikom, kajkavskim, za razliku od hrvatskog – ~akavskog. [to se Dalmacije
ti~e, u njoj je `iveo sasvim drugi narod, romanski, ~iji je maternji jezik bio di-
jalekat latinskog ili italijanskog, a obuhvatala je samo primorske gradove i ostr-
va. O~igledno je da su Slavonija i Dalmacija odvajkada ne{to drugo u odnosu
na Hrvatsku. One su u pojedinim istorijskim periodima mogle biti zajedno sa
Hrvatskom, ali nikada nisu bile delovi Hrvatske.
I [i{i} i svi ostali hrvatski istori~ari, kad pi{u istoriju Hrvatske pi{u o ono-
me {to je i [i{i} ranije nazivao “Bijelom Hrvatskom”, pa posle odustao. Oni
sporadi~no prisvajaju Bosnu, Neretljansku kne`evinu, Hum, Travuniju, Du-
brovnik i Duklju, ali njihovu istoriju, bogatu i s obiljem izvornih dokumenata,
nisu u stanju da dosledno inkorpori{u u hrvatsku. I “Pakta konventa”, iz 1102.
godine, odnosila su se samo na priklju~enje Hrvatske, s teritorijom od Cetine
do Gvozda, Ugarskoj. S druge strane, vrlo je zna~ajan podatak da je splitska
nadbiskupija sve do pred kraj jedanaestog veka obuhvatala osorsku, kr~ku, rab-
sku, zadarsku, skradinsku, stonsku, dubrova~ku, kotorsku, duvanjsku i sisa~ku
biskupiju. Split je tada ~vrsto bio pod vizantijskom vla{}u. Ve} kad je Dalma-
cija priklju~ena Hrvatskoj dolazi do radikalnih promena. [i{i} navodi da je
1067. godine osnovana barska nadbiskupija, ali tendenciozno pre}utkuje poda-
tak da je barski nadbiskup odtad pa zauvek imao titulu primasa Srbije, a pod
njegovom jurisdikcijom nalazila se i Bosna. Za{to barski nadbiskup nije bio
primas “Crvene Hrvatske”? ^etiri godine kasnije formirana je kninska bisku-
pija i kninski biskup je dobio hrvatski atribut. Uostalom, i sam [i{i} to potvr-
|uje, opisuju}i kakve je tada promene do`ivela splitska (“spletska” – kako on
ka`e) biskupija: “Utemeljenjem nadbiskupije u Baru (1067) izgubi ona sve ju-
`ne biskupije i Bosnu, a utemeljenjem triju novih biskupija ninske, biogradske
i kninske (1071) ste~e na sjeveru tri nova sufragana. Najva`nija je kninska bi-
skupija, kojoj se vlast protezala sve do Drave, a biskup joj nosio ime hrvatskog
biskupa (Kroacie episkopus).” (str. 78-79.)
Nebulozna [i{i}eva teza, uporno ponavljana u radovima skoro svih hrvat-
skih istori~ara devetnaestog i dvadesetog veka, da je Slavonija “od starine ~i-
sto hrvatska”, nikako se ne mo`e uklopiti u ~injenicu da su Hrvatska i Dalma-
cija s jedne, i Slavonija, s druge strane, predstavljale dva banata u okviru Ugar-
ske. Nad oba je formalno vladao herceg, obavezno kraljevskog roda, a svaki
banat je imao svoga odvojenog bana. Ako u nekom periodu nije bilo imenova-
nog hercega kraljevske krvi, onda je slavonski ban vr{io njegovu ulogu, a hr-
vatsko-dalmatinski mu je bio pot~injen. Te stvari su se menjale kako je Ugar-
ska ostajala bez Dalmacije i velikih delova Hrvatske, do situacije u kojoj je
kralj imenovao dva bana koji su zajedni~ki vr{ili banske du`nosti, pa do ime-
267
novanja jednog bana i uvo|enja jedinstvene stale{ke skup{tine. Taj proces se
vekovima odvijao, a uslovljen je gubitkom cele Dalmacije i svo|enjem Hrvat-
ske i Slavonije na ostatke ostataka “nekada{njih kraljevina”. Sam [i{i} skre}e
pa`nju: “Kad nema hercega, onda upravljaju banovi gotovo istom vlasti. U pr-
vi kraj bio je samo jedan ban, no od Bele III (IV) nalazimo ih po dva, i to na-
pose za Hrvatsku i Dalmaciju, a napose za Slavoniju; od Matije Korvina, kad
bija{e ve} izgubljena Dalmacija i ju`na Hrvatska, ima ili samo jedan hrvatsko-
dalmatinsko-slavonski ban, ili dva ista. Taj se naslov sa~uvao sve do danas.
Svaki ban imenovao je sebi banovca (vicebanus); slavonski banovac bija{e re-
dovito `upan kri`eva~ke, a hrvatski `upan kninski.” (str. 204.) U trinaestom i
~etrnaestom veku povremeno su slavonski banovi kovali svoj novac, takozva-
ne banovce. Moneta su bili dinari, obali i bagatini. Hrvatska i Dalmacija nika-
da nisu imale sopstveni novac, sve do Ante Paveli}a. Kunovina je bila samo
porez na zemlju.
a) Direktno uklju~ivanje Slavonije u sastav Ugarske
Kada treba ne{to srpsko da se prisvoji, onda [i{i} govori o Srbima i Hrva-
tima kao izvorno jedinstvenom narodu, kao i o jeziku hrvatskom ili srpskom;
onda su hajduci i uskoci podjednako hrvatski i srpski. Kada neki ljudi govore
~akavski, onda je to dovoljan dokaz da su oni zaista Hrvati, kao neki navodno
pohrva}eni Vlasi koji su neke svoje akte sa~inili na ~akavskom. Kada ne go-
vore ~akavski, onda je ~injenica da su katolici dovoljna da bi bili progla{eni Hr-
vatima. Tako na jednom mestu [i{i} pi{e: “Hajduci su oni zaslu`ni ljudi, koji
su u narodu hrvatskomu i srpskomu kroz ~itavo vrijeme turskoga ropstva po-
dr`avali misao na slobodu i oslobo|enje.” (knjiga druga, str. 115.) Senjski
uskoci su, po njemu, prete`no Hrvati, jer su bili katolici, iako nisu nikad govo-
rili ~akavski; ali me|u njima je bilo dosta pravoslavnih Srba, pa i Italijana. Tu
je i primer Dalmacije, “gdje se narod hrvatski i srpski odmah na prvi glas o po-
razu turske vojske pod Be~om podi`e na oru`je pod svojim opjevanim vo|a-
ma Stojanom Jankovi}em i Ilijom Smiljani}em.” (str. 124.) Re~ je o isklju~ivo
srpskim junacima, koji su bili u mleta~koj slu`bi. Komandovali su Srbima, mo-
`da i malim delom Srbima katolicima, ali tu nije bilo nikakvih Hrvata. Uosta-
lom, sve teritorije koje su oslobodili od Turaka, priklju~ene su Veneciji.
Povodom preotimanja Like i Slavonije od Turaka i njihovog priklju~enja
Austriji, [i{i} sad govori o Srbima kao stranim elementima jer oni tu nisu obje-
kat prisvajanja, nego faktor gotovo nepremostive smetnje hrvatskim aspiraci-
jama. Tako pi{e: “Ono zemlji{te, {to su carevci i Hrvati osvojili, tek je po sta-
rom imenu bilo hrvatsko; ina~e ponajvi{e opusto{eno i naseljeno najve}im di-
jelom stranim elementima, u prvom redu Srbima. Osim toga, ne htjede dvor
osvojenih zemalja sjediniti s materom zemljom, ve} priklopi Liku i Slavoniju
dvorskoj komori.” (str. 127.) Tu je i manir, stalno prisutan kod [i{i}a i ostalih
hrvatskih istoriografa, da se, kad god ima i Hrvata vojnika u ne~ijoj vojsci, go-
vori kao da je i sama vojska hrvatska, pa tako redovno ide konstrukcija “ugar-
ska i hrvatska vojska”, “Ma|ari i Hrvati”, “Hrvati i carevci”, itd. Gde su tu u
268
osvajanju Slavonije i Like bili Hrvati uz carevce? Mo`da je poneki bio pod ca-
revcima, i sigurno ih je tu bilo, ali nijedan nije bio sa carevcima. Uostalom, ko-
liko je tada{njim navodnim Hrvatima bilo stalo da se zaista Slavonija priklju~i
Hrvatskoj, najbolje svedo~i podatak da je na ugarskom dr`avnom saboru u Po-
`unu 1751. godine, na kome su prisustvovali i hrvatski velika{i, viroviti~ki `u-
pan Antun [pi{i} Japranski predlo`io “da bi u napredak tri novoure|ene sla-
vonske `upanije {iljale svaka po jednoga poslanika na sabor ugarski, kao {to to
~ine ~isto ugarske `upanije; predlog podkrijepi time {to su i onako pomenute
`upanije ure|ene na Ugarsku, te prinose toliko nameta, kao ove, pa stoga }e
bolje biti da do|u pod palatine; to jest jasnijim rije~ima, pod`upan [pi{i} pred-
lo`io je neka se Slavonija odcijepi od Hrvatske i sjedini s Ugarskom.” (str.
139.) To je prihva}eno, pa je ban u Slavoniji zadr`ao sudsku funkciju, a admi-
nistrativno je Slavonija priklju~ena direktno Ugarskoj.
b) Katoli~anstvo kao spona izme|u Hrvata i Ma|ara
Sedam vekova `ivota hrvatskog naroda pod ma|arskom vla{}u [i{i}, ne
spore}i o{tre sukobe ali samo kao izuzetnu pojavu, naziva hrvatsko-ma|arskim
prisnim prijateljstvom i savezni{tvom. “Hrvate i Ma|are spajala je u prvom re-
du vjera katoli~ka” (str. 2, knjiga tre}a), iako su se oba naroda dugo kolebala
izme|u isto~ne i zapadne hri{}anske crkve. “Da je Ugarska kona~no pristala uz
isto~no-pravoslavnu crkvu, bila bi se tijekom stolje}a nesumnjivo prometnula
u slavensku dr`avu, ba{ onako, kako se to zbilo u Bugarskoj; da se opet Hrvat-
ska priklonila istoj crkvi, ne bi se mo`da nikad izgradila bila razlika izme|u Hr-
vata i Srba, ve} bi se oba plemena valjda jo{ pred kraj XI vijeka stopila u jedan
politi~ki narod s jednim etni~kim imenom, bilo hrvatskim, bilo srpskim. Ali
Ugarska i Hrvatska odlu~ile su se nakon definitivnog raskola u kr{}anskoj cr-
kvi (1054) zauvijek za zapadnu crkvu i Rim, a time bje{e i za ~itavo docnije
vrijeme jasno ozna~en pravac i put, kojim je morala po}i historija njihova; ma-
|arstvo spaslo se od poslavenjenja, dok se hrvatstvo kroz vijekove znatno uda-
ljilo od najbli`e im susjedne bra}e Srba.” (str. 3.) Bar {to se srpsko-hrvatskih
relacija ti~e, ova je teza apsolutno neta~na. Hrvatima su etni~ki izvorno mno-
go bli`i Slovenci, ^esi i Poljaci nego Srbi. Krajem jedanaestog veka ne bi do-
{lo do stapanja Srba i Hrvata u jedan politi~ki narod, da su oni istoj veri i crkvi
pripadali, jer je i narednih sto godina ve}ina Srba bila katoli~ka, pa im je i pa-
pa kraljeve krunisao, sve dok Sveti Sava Nemanji} nije osnovao srpsku nacio-
nalnu crkvu, odnosno autokefalnu Srpsku pravoslavnu crkvu.
Druga jaka spona izme|u Hrvata i Ma|ara, kako navodi Ferdo [i{i}, jeste
latinski jezik kao slu`beni u dr`avi, op{teprihva}eni u javnom i kulturnom `i-
votu, ali dominiraju}i “i u privatnom op}enju inteligencije, kako hrvatske tako
i ma|arske.” (str. 4.) Tome dodaje jo{ dva va`na faktora povezivanja, koje
predstavljaju zajedni~ki stale{ki interesi plemstva i sve{tenstva, kao i zajedni~-
ka odbrana od spolja{njih neprijatelja. Dalmatinsko, hrvatsko i slavonsko
plemstvo je imalo sva prava kao i ugarsko, pa i ne{to vi{e od toga. Me|utim,
to {to [i{i} smatra za vi{e plemi}kih prava, zapravo je manje prava, jer hrvat-
269
ski stale`i prvobitno uop{te nisu bili zastupljeni, a slavonski jesu, u ugarskom
saboru, a potom je jedinstveni dalmatinsko-hrvatsko-slavonski sabor slao iza-
slanike na ugarski. S jedne strane nacionalna megalomanija, a s druge prizna-
nje da su u prvoj polovini devetnaestog veka “kraljevinu Hrvatsku” ~inile sa-
mo zagreba~ka, vara`dinska i kri`eva~ka `upanija. (str. 141.) U skladu s ta-
kvim realnim stanjem “bija{e kod inteligencije u prvoj ~etvrti XIX vijeka ime
hrvatsko stisnuto isklju~ivo na kajkavce, i to na `upaniju zagreba~ku do Kupe,
vara`dinsku (s Me|umurjem zaladske `upanije) i kri`eva~ku, dakle ne{to neu-
glednije nego li je to bilo prostrano ime ilirsko, pod kojim su se razumijevali
svi {tokavci, a naro~ito jo{ se ilirstvu pribrajahu svi stariji pisci dalmatinski, na-
ro~ito dubrova~ki.” (str. 155.) Da se pod ilirskim zapravo podrazumevao srp-
ski jezik potvr|uje i sam [i{i}, kad za dela Vuka Karad`i}a pi{e da su ona po-
stala “prema tadanjim filolo{kim nazorima najbistrijim izvorima ~istoga narod-
noga ilirskoga (srpskoga) jezika.” (str. 159.) To “srpskoga” u zagradi pored
“ilirskoga” napisao je Ferdo [i{i}.
c) Razlozi Ljudevita Gaja za odustajanje od kajkav{tine
Povodom uloge Ljudevita Gaja u pokretu ilirskog preporoda, [i{i} iznosi
da njegov “prvi istup i uspjeh preporoda `eljne hrvatske omladine bje{e preda-
vanje o hrvatskom (to jest kajkavskom) jeziku na pravoslavnoj akademiji za-
greba~koj.” (str. 163.) To se desilo 1831. godine. I profesor Matija Smodek kra-
jem te godine “zamoli profesorski zbor da mu dopusti, da smije privatno i bes-
platno pou~avati hrvatski jezik (zapravo kajkavski dijalekat) u jednoj od soba
akademi~ke zgrade.” (str. 164.) Naredne godine se spisom, objavljenim na la-
tinskom jeziku, Ivan Derkos zalagao da se sva nare~ja Hrvatske, Slavonije i
Dalmacije “slo`e u jedan jezik ne pu~ki, ve} knji`evni” (str. 167.), misle}i pri-
tom na ~akavski, kajkavski i {tokavski. Kod ~akavaca, a posebno kajkavaca i
{tokavaca ve} se ra|ala izvesna solidarnost, u strahu od sve izra`enije opasno-
sti ma|arizacije. Te dve varijante su bile preovla|uju}e, kajkavska i ve{ta~ki
kombinovana, dok se grof Janko Dra{kovi} nije izjasnio za {tokavski. Da ga je
na to motivisalo zaista bedno stanje u kome se nalazio kajkavski, pored skoro
izumrlog ~akavskog, pokazuje [i{i} jo{ na po~etku tre}e knjige, kad iznosi da
je igrao “latinski jezik prvu ulogu, jer je hrvatski u javnom `ivotu bio uglav-
nom zanemaren; dapa~e kad bi tkogod u ku}nom `ivotu ili na dru{tvenim sa-
stancima govorio kajkav{tinom, onda mu je svaka ~etvrta, peta rije~ bila latin-
ska, a u nekim krajevima kad{to i njema~ka. Treba odista istaknuti: u to je tu-
`no doba narod hrvatski jedno besvijesno i uspavano dru{tvo, kojemu je gusta
pau~ina zastirala svaki du{evni `ivot, tako da je pored rijetkih izuzetaka sve bi-
lo kao okamenjeno.” (str. 8.) Do bu|enja iz te letargije dovelo je bujanje ma-
|arskog nacionalizma i poku{aj nametanja ma|arskog jezika kao slu`benog na
teritoriji cele Ugarske.
Ipak, godine 1835. Ljudevit Gaj se opredelio da hrvatski knji`evni jezik
pravi od kajkavskog i na njemu je pokrenuo svoje novine pod nazivom “Dani-
ca horvacka, slavonska i dalmatinska”, izazvav{i svojevrsnu senzaciju me|u
270
malobrojnom hrvatskom inteligencijom. “Pretplatnici bili su uglavnom samo
kajkavci, dok ih se vrlo malo javilo iz Krajine i Slavonije, a pogotovo iz Dal-
macije, Bosne i Slovenije. Poradi toga Gaj se odlu~i bez prethodne vi{e dozvo-
le ve} naredne godine 1836. promijeniti ime, dijalekat i ortografiju, znaju}i do-
bro da kajkavci sami niti su podobni da stvore i uzdr`avaju osobitu literaturu,
niti su dosta brojni i jaki, da postoje kano posebno narodno tijelo.” (str. 193-
194.) S toga se sa svojim saradnicima okrenuo “ilirskoj” ideji, obuhvataju}i
njome sve Slovene od Koru{ke do Bugarske. Naziv novina je promenio u “Ilir-
ske narodne novine”, a u njima je “kajkav{tinu zamijenila {tokav{tina prema
uzoru Dubrov~ana, ali i prema uzornom radu Vuka Karad`i}a.” (str. 194.)
Kao pridru`eni deo Ugarske, provincija koja je u slu`benim spisima upor-
no nazivana trima kraljevstvima, Hrvatska, Slavonija i Dalmacija, zapravo je u
okviru feudalnog dru{tvenog ure|enja imala izvesnu, nesporno malu autono-
miju, u okviru svojih takozvanih municipalnih prava. Kako komentari{e [i{i},
“ova prava stoje ponajprije u nekim zasebnim sudbenim formama, onda u tom,
da hrvatski stale`i sebi slobodno biraju protonotara ili zemaljskog suca, a tako
i zemaljskoga kapetana za vojni~ke poslove, onda da se na banov poziv i pod
njegovim predsjedanjem sastaju na sabore, na kojima stvaraju zaklju~ke {to ih
izravno potom {alju Njeg. veli~anstvu na potvrdu, nadalje da sebi mogu naba-
viti uz povoljnije uvjete morsku so, te da uzmognu podi}i na noge zasebnu svo-
ju plemi}ku insurekciju s banom na ~elu. Me|utim, najva`nija municipalna
prava jesu: 1. uporaba latinskoga jezika u nutarnjoj upravi; 2. prednost, da Hr-
vatska pla}a samo polovicu od one kontribucije (ratne da}e), {to otpada na jed-
nu portu u Ugarskoj; 3. oprost od ukona~ivanja vojske, osim u prijekoj nu`di;
4. oprost od podavanja plodina i priroda vojsci; i 5. isklju~enje nekatolika (pro-
testanata) od posjedovanja nekretnina i od slu`bi.” (str. 197.) A teritorija koja je
imala ta municipalna prava svedena je na samo tri `upanije, zagreba~ku, vara-
`dinsku i kri`eva~ku, na koju je, preseljenjem brojnih hrvatskih velika{a, pre-
nesen i naziv Hrvatska, uz njihovo izuzimanje iz Slavonije kojoj su izvorno pri-
padale. Prava Hrvatska je bila pod turskom vla{}u ili u sastavu Vojne krajine,
koja je nekada nazivana i vojnom Hrvatskom, dok su ove tri `upanije naziva-
ne civilnom Hrvatskom. Dalmacija je ~vrsto bila u mleta~kim rukama, a posle
u austrijskim, dok je sva oslobo|ena Slavonija, osim delova u sastavu Vojne
krajine, direktno priklju~ena Ugarskoj. Nastoje}i da i ove tri `upanije u prav-
nom polo`aju izjedna~e sa ostatkom Ugarske, Ma|ari su prvenstveno nastoja-
li da se i u njima uvede ma|arski kao slu`beni jezik i da se protestantima pri-
zna ravnopravnost. A upravo tome su se naj`e{}e suprotstavljali hrvatski poli-
ti~ki predvodnici, insistiraju}i na latinskom slu`benom jeziku i rimokatoli~-
kom verskom ekskluzivizmu.
Najistaknutiji ma|aroni, predvo|eni grofom Aleksandrom Dra{kovi}em,
1840. godine formulisali su svoj antiilirski politi~ki program. “Politi~ki su ci-
ljevi ovih plemi}a i{li zatim, da se u prvom redu odstrani ma|arskim te`njama
toliko protivno, a i opasno ime ilirsko, kao tobo`e u korist i na spas “horvatsko-
ga”, nadalje, da se izbaci nova ortografija zajedno s “vla{kom” {tokav{tinom u
271
korist kajkav{tine te kona~no, da se “Horvati” {to tje{nje prislone i pridru`e
Ma|arima u jednu jedinstvenu ma|arsku politi~ku dr`avu, da poprime jezik
ma|arski, ne samo kao slu`beni, ve} i kao obukovni u {kolama, a na po`unski
sabor da bi svaka od triju hrvatskih `upanija (zagreb., vara`d. i kri`ev.) izrav-
no slala po dva zastupnika, onako kako to ~ine slavonske i ugarske.” (str. 242.)
Turopoljski plemi}i su otvoreno izjavljivali da ako treba da se odreknu svoje
hrvatske narodnosti, radije bi postali Ma|ari nego Iliri. Turopoljski predstavnik
na ugarskom saboru, Antun Josipovi}, javno se izja{njavao kao Ma|ar. Tako je
1841. godine, kao prva hrvatska politi~ka partija, formirana Hrvatsko-ugarska
stranka, izrazito ma|aronskog karaktera. Tako su dva izvorno tu|inska intere-
sa postala dominiraju}im i me|usobno konfrontiranim do krajnjih konsekven-
ci. Ilirci su bili instrument be~kog dvora i austrijskih politi~kih interesa, a “Hr-
vati” ili ma|aroni ugarskih. Strasti su u oba tabora bile toliko uspaljene da je i
do krvavih obra~una me|u njima dolazilo. Be~ki dvor je ipak morao popustiti
1842. pod ma|arskim pritiscima, ~emu su doprineli i diplomatski problemi na-
stali poku{ajem da se ilirizam pro{iri i u Bosni pod turskom vla{}u, pa je u ja-
nuaru 1843. ilirski naziv zabranjen. Ilircima je tako zaboden no` u le|a od stra-
ne onih koji su ih stvorili i podsticali.
Na naglu promenu austrijskog stava svakako su uticale vesti da se “neki
Iliri izjavi{e spremnima, da pre|u na gr~ko-isto~nu vjeru; pro{iri{e se glasine,
da Iliri ho}e da od Austrije otkinu ju`ne slavenske zemlje, te da sa Srbijom za-
jedno stvore novu samostalnu ilirsku dr`avu, kojoj da{to ne treba ugarske kon-
stitucije.” (str. 267.) Dvorska intervencija bitno je oslabila Ljudevita Gaja, pa
su mu mnogi Ilirci uskratili dalju podr{ku, koncentrisav{i se na politi~ko delo-
vanje koje }e obuhvatati Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju i Vojnu krajinu. Posle
zagreba~kog krvoproli}a 1844. godine, kada su vojnom intervencijom pobije-
ni i ranjeni mnogi narodnjaci, zagreba~ka `upanijska skup{tina, u kojoj su do-
minirali ma|aroni, zamolila je ugarsku vladu “da naredbom opet uvede staru
ortografiju u sve {kole i u javnost, a po kralju osnovana katedra narodnoga je-
zika na akademiji, da bude popunjena profesorom kajkav{tine, dok se u Osije-
ku ili Po`egi mo`e podi}i katedra za {tokav{tinu, sve to s motivacijom, {to za-
jedni~ki hrvatsko-slavonski jezik ne postoji.” (str. 428.) Me|utim, be~ki dvor
nije dozvolio da previ{e oja~a Mad`aronska stranka, pa je ban Haler te godine
dobio instrukcije kako da na saborskom zasedanju omogu}i narodnjacima da
odnesu prevagu, elimini{u}i sitno plemstvo iz procesa odlu~ivanja, s obzirom
da je ono bilo pod jakim ma|arskim uticajem, posebno turopoljsko. Tako su
Austrijanci zapravo dozirali snagu svake od politi~kih struja, instrumentalizu-
ju}i ih i manipuli{u}i njima. Na Akademiji je 1846. godine za profesora na ka-
tedri hrvatsko-slavonskog jezika izabran Vjekoslav Babuki}, istaknuti slavon-
ski lingvista iz Po`ege, koji je tako obezbedio prevagu {tokavskog. Njegovi sa-
vremenici tada su govorili o “narodnom” jeziku, a docniji istori~ari, pa i [i{i},
rado “ilirski” ili “narodni” prepravljaju u “hrvatski”. Babuki}evo prvo predava-
nje je bilo o ilirskom jeziku i knji`evnosti, a ne o hrvatskom. To je vreme kad
i Ivan Kukuljevi} Sakcinski govori o “hrvatsko-slavonskoj domovini”, “na{em
narodu”, “narodnom jeziku” itd.
272
Sam Ferdo [i{i}, kao ugledni intelektualac i vode}i hrvatski istori~ar svo-
ga vremena, kontradiktorna je li~nost. U vi{e navrata, pre Prvog svetskog rata,
eksponirao se kao vatreni zagovornik srpsko-hrvatskog nacionalnog jedinstva.
Tako i u ovoj knjizi `ali {to je Ljudevit Gaj svojevremeno odustao od uvo|e-
nja }irilice kao hrvatsko-slavonskog pisma, odnosno op{teg ilirskog, pa ka`e:
“Gaj je morao napustiti misao o }irilskim stupcima, a time bje{e o~ito sprije-
~en ve} u prvom koraku, {to ga htjede u~initi, da s vremenom posve prihvati
}irilicu, ba{ onako, kako je 1836. kajkav{tinu zamijenio {tokav{tinom. Da se to
kojom sre}om dogodilo, danas bi hrvatska i srpska literatura bila jedna cjelina,
a upravo za tim je i smjerao u prvom redu sav rad Ljudevita Gaja i njegovih
drugova.” (str. 211.) S druge strane, u svojim delima, bez ikakvih argumenata,
prisvaja srpske zemlje i delove srpskog naroda, pa pohrva}uje Dalmatince i
Slavonce, kod kojih nikada nije bilo hrvatske nacionalne svesti, zatim Dubrov-
~ane, Bokelje i sve Srbe katolike uop{te.
311
Tre}i deo
PLASIRANJE O^IGLEDNIH
FALSIFIKATA KAO
AUTENTI^NI METOD
HRVATSKE ISTORIOGRAFSKE [KOLE
I. Glavni hrvatski istoriografski falsifikator
Dominik Mandi}
Nema nikakve sumnje da je u celoj hrvatskoj pamfletskoj istoriografiji Do-
minik Mandi} (1889-1973) najve}i krivotvoritelj istorijskih ~injenica, koji je u
tolikoj meri preterivao da je danas retko koji istori~ar ili politi~ki ideolog u Hr-
vatskoj spreman da se javno poziva na Mandi}eva dela i izra`ene stavove. Ni-
je bez zna~ajne simbolike i ~injenica da je Mandi} ro|en u [irokom Brijegu, u
zapadnoj Hercegovini, najve}em upori{tu i rasadniku usta{kog pokreta. I maj-
ka mu je bila iz poznate usta{ko-fratarske porodice Zovko, koja je u Drugom
svetskom ratu dala nekoliko najpoznatijih kolja~a, a u posleratnom periodu iz-
umitelja “gospe u Me|ugorju” i opsenara fra Jozu Zovka. Upravo je {irokobri-
je{ko franjeva~ko sjemeni{te oblikovalo Mandi}ev pogled na svet, a ovaj ka-
sniji stare{ina franjeva~kog reda u mladosti }e pokazati veliki interes za poli-
ti~ko delovanje s klerofa{isti~kih pozicija. U sedamnaestoj godini, slede}i sop-
stvene homoseksualne sklonosti, stupio je u franjeva~ki novcijat kao |ak petog
razreda klerikalne gimnazije i ubrzo dobio neku crevnu bole{tinu od starijih
ljubavnika, od koje je jedva `iv ostao. Natprose~nom bistrinom, marljivo{}u i
zavr{iv{i dva poslednja razreda dr`avne gimnazije u Mostaru, fra Dominik
Mandi} je poslat na dalje {kolovanje na {vajcarski dr`avni univerzitet u Fraj-
burgu, na njegov teolo{ki fakultet, kojim su upravljali dominikanci. Tamo je
zbog Prvog svetskog rata odbranu doktorske disertacije morao da odlo`i do
1921. godine, a 1914. vratio se u [iroki Brijeg, tamo neko vreme bio pomo}-
nik `upnika fra Didaka Bunti}a, da bi ve} slede}e godine postao prefekt bogo-
slova u Mostaru i ure|ivao ~asopis “Kr{}anska obitelj”. Zabele`eno je da je
1918. godine poslat u Be~ da od carice Zite izmami pomo} za svoje izgladne-
le zemljake. Iste godine postavljen je za upravnika {tamparije i sekretara Her-
312
cegova~ke franjeva~ke provincije. Pokrenuo je ~asopis “Savremena pitanja” i
u~estvovao u pokretanju lista “Narodna sloboda”.
1. Mandi}eva karijera politi~ara
Iako su bosanskohercegova~ki franjevci prihvatili be~ku Majsku deklara-
ciju zastupnika iz Jugoslavenskog kluba u be~kom parlamentu, kojom se zah-
tevalo formiranje posebne dr`avne jedinice od slovena~kih, hrvatskih i srpskih
zemalja pod habzbur{kom krunom, sled istorijskih doga|aja i{ao je drugim pu-
tem. Godine 1918. i u Mostaru je bilo formirano Narodno ve}e pravoslavaca,
katolika i muslimana, u ~ije ime je fra Dominik Mandi} preuzeo vlast od
austrougarskog vojnog komandanta Mostara i organizovao sve~ani do~ek srp-
ske vojske. Kao predvodnik mostarskog Hrvatskog katoli~kog pokreta, Man-
di} je 1919. godine u~estvovao u formiranju izrazito klerikalne Hrvatske pu~-
ke stranke, koja je ipak prvobitno prihvatila koncept nacionalnog jedinstva Sr-
ba, Hrvata i Slovenaca kao tri plemena istog naroda. Postao je ubrzo sekretar
te stranke za Hercegovinu. Na izborima za ustavotvornu skup{tinu 1920. Man-
di} je izabran za poslanika, pa se na skup{tinskom zasedanju suprotstavio boj-
kotu ustavotvornog rada od strane Stjepana Radi}a i Hrvatske selja~ke stranke,
da bi uskoro i poslanici njegove stranke napustili parlament uo~i samog izgla-
savanja Vidovdanskog ustava. Radi}evci su Hrvatsku pu~ku stranku napadali
smatraju}i da je ona suvi{e pomirljiva prema tada{njem re`imu. Na izborima
1923. godine klerikalce je u Hercegovini predvodio Dominik Mandi} i njego-
va stranka nije osvojila nijedan poslani~ki mandat. Tako lo{ rezultat se pono-
vio i 1925. godine, mada Mandi} nije vi{e bio nosilac liste jer se prethodno
kompromitovao u katoli~kom javnom mnjenju susretom sa radikalskim prva-
kom Lazom Markovi}em, prilikom njegove posete Mostaru. Listu }e opet no-
siti na izborima 1927. godine, ali opet bezuspe{no. Ipak, posle skup{tinskog
atentata, u novu Koro{~evu vladu u{la je i Hrvatska pu~ka stranka, a njen naj-
vi{i funkcioner Stipe Bari} postao je ministar socijalne politike. Iste godine
Mandi} je postao provincijal Hercegova~ke franjeva~ke provincije. Kako pi{e
njegov biograf Bazilije Pand`i} (@ivotopis dr fra Dominika Mandi}a, OFM,
Zajednica izdanja “Ranjeni labud”, ^ikago 1994.) u dvanaestoj knjizi Mandi-
}evih sabranih dela, {to se Mandi}a ti~e, “s povjerenjem je gledao na djelova-
nje Antona Koro{ca i Stipe Bari}a. To se vidi iz izjave, koju je dao uredni{tvu
lista “Narodna sloboda”, kad se povratio iz Beograda, u rujnu 1928., gdje je po-
sjetio predsjednika vlade Koro{ca i izlo`io mu te{ko stanje seljaka u Hercego-
vini... Posjetio je tom prigodom tako|er i ministra Veljka Vuki~evi}a, Ljubu
Davidovi}a, Mehmeda Spahu i posebno Stipu Bari}a.” (str. 45.)
Mandi} je javno opravdavao {to se Koro{ec i Bari} kao rimokatoli~ki sve-
{tenici bave politikom i obavljaju ministarske du`nosti, etiketiraju}i njihove
kriti~are kao nosioce kampanje framasonskih krugova. Nakon uvo|enja {esto-
januarske diktature, Dominik Mandi} je politi~ku aktivnost nastavljao kroz pa-
rapoliti~ke organizacije, poput Udru`enja sadilaca duvana i Hrvatske katoli~ke
313
{tedionice. Kako je 1923. godine uspe{no od Nikole Pa{i}a izmolio zna~ajnu
pomo} za izgradnju nove zgrade {irokobrije{ke franjeva~ke gimnazije, 1928.
mu je ministarski savet za iste svrhe odobrio milion dinara, novi ministar pro-
svete Stjepan Radi} je obustavio izvr{enje prethodne odluke, {to govori kolika
je bila netrpeljivost izme|u Radi}a i klerikalaca. Kako iznosi Pand`i}, u “Spi-
sima provincije” povodom toga je zapisano: “Na`alost, kad je ta stvar do{la u
financijski odbor, tada{nji ministar prosvjete g. Stjepan Radi}, iz mr`nje na her-
cegova~ke franjevce, koji nisu htjeli ni mogli da njegovu politiku u narodu pot-
poma`u, dao je brisati u bud`etu gornju subvenciju koja je prije ulaska g. Ra-
di}a u vladu bila unesena.” (str. 53-54.) Godine 1929. Mandi} se za finansijsku
pomo} obratio papi Piju XI. Papa se odazvao, te godine primio je u audijenci-
ju fra Dominika, izvesnu pomo} mu uputio, ali nedovoljnu da graditelji gim-
nazije pokriju i ve} napravljene dugove. “Da bi se odu`io, fra Dominik je, 16.
velja~e 1931., tra`io pripomo} od Bo`idara Maksimovi}a, tada ministra pro-
svjete. Ali prije nego se obratio na ministra, bio je primljen od kralja Aleksan-
dra koji je potvrdio “opravdanost i potrebu dr`avne subvencije” za gimnaziju
na [irokom Brijegu.” (str. 54-55.) Nije mu smetalo {to je dve godine pre toga
umro Stjepan Radi}, niti je kralja sumnji~io za njegovo ubistvo.
Godine 1934. fra Dominik Mandi} je postao direktor {irokobrije{ke franje-
va~ke gimnazije, a 1939. izabran je za ~lana Vrhovne uprave franjeva~kog re-
da i pre{ao u Rim. I otuda je intenzivne li~ne politi~ke kontakte odr`avao sa
Ivanom [uba{i}em i Vlatkom Ma~ekom, kao i sa ministrima Bari{om Smolja-
nom, Ivanom Andresom, Mihom Krekom, Jurajem [utejom i D`aferom Kule-
novi}em. Ve} na po~etku Drugog svetskog rata sa funkcionerom Paveli}eve
vlade, fra Radoslavom Glava{em, ugovorio je preseljenje slovena~kih ~asnih
sestara, koje su Nemci proterali, u hrvatsku usta{ku dr`avu. Anga`ovao se i na
izvla~enju istaknutijih Hrvata koje su Italijani internirali sa dalmatinskih pod-
ru~ja, direktno priklju~enih Italiji. Shvataju}i blagovremeno da }e prevagu u
Drugom svetskom ratu odneti zapadni saveznici, Mandi} je unapred tragao za
varijantam koje }e sa hrvatskog naroda skinuti ili ubla`iti krivicu za savezni-
{tvo sa Hitlerom i genocid nad Srbima.
a) Pand`i}eva geneza genocida nad Srbima u NDH
Kako isti~e Pand`i}, “Hrvati su uglavnom odu{evljeno primili Nezavinu
Dr`avu Hrvatsku, jer su u njoj vidjeli ostvarenje svojih stoljetnih `elja i to gla-
sno slavili. Naprotiv, Srbi nisu to mogli podnositi, ni progla{enje dr`ave ni nje-
zino slavljenje. U tom su se na osobit na~in isticali ~etnici, poluvojni~ki pokret
zagri`enih Srba, koji nisu mogli ili nisu htjeli shvatiti da Hrvati mogu `eljeti
ono {to im Srbi ne dozvole, pa su se borili i protiv progla{enja hrvatske dr`ave
i protiv njezina slavljenja. Tako je npr. u Mostaru 10. travnja progla{ena hrvat-
ska dr`ava, a 15. travnja srpski ~etnici s vojskom navalili su na hrvatske ku}e,
palili ih i ubijali Hrvate. Na te napadaje odgovarali su Hrvati. To su ~inili po-
sebno oni u~lanjeni u usta{ki pokret. Tako je nastalo me|usobno ubijanje, pa-
ljenje ku}a i mjesta itd. Nove hrvatske vlasti vidjele su ubrzo da }e biti njiho-
314
vo najte`e pitanje kako umiriti Srbe. Jedan izgled za rje{enje toga pitanja dala
im je odluka njema~ke vlade da iseli Slovence iz onih dijelova Slovenije koji
su pripojeni Njema~koj. Zatra`ila je, stoga, od hrvatske vlade da ih primi na
podru~je hrvatske dr`ave. Budu}i da je hrvatska vlada tra`ila na~in kako bi se
oslobodila od Srba, primila je ponudu njema~ke vlade pod pogodbom da Ni-
jemci presele toliki broj Srba iz Hrvatske u Srbiju koliko }e broj Slovenaca ona
primiti u Hrvatsku.” (str. 77-78.)
Dakle, Srbi su sami krivi za pokolje koji su nad njima vr{eni jer nisu mo-
gli da se pomire da se nad njima uspostavi hrvatska fa{isti~ka dr`ava kao kvi-
slin{ka tvorevina. Oni su i prvi po~eli ubijanja, pa je bilo sasvim normalno da
Hrvati na|u na~ina da ih se otarase. Zato je Paveli} i formirao Dr`avno povje-
renstvo za obnovu, koje }e se baviti iseljavanjem Srba i useljavanjem Slovena-
ca. “Prije nego se uredio na~in toga preseljavanja, neki hrvatski du`nosnici po-
~eli su na svoju ruku preseljavati i slati u Srbiju Srbe sa svojih podru~ja. To je
me|u Srbima u Hrvatskoj proizvelo veliku uznemirenost. Da bi izbjegli raznim
pote{ko}ama pred hrvatskim vlastima, neki su se utjecali katoli~kim sve}eni-
cima da ih za{tite. Sve}enici su mogli nekima pomo}i, posebno onima koji su
prije bili katolici, ili obiteljima gdje jedna stranka pripada ili je pripadala kato-
li~koj crkvi. Ali bilo je pojedinaca koji su pre{li u katoli~ku crkvu i tako bili si-
gurni. Tako su na{li rje{enje pojedinci. Ali kako su morali seliti ~itava sela, u
njima je nastao pokret za prijelaz u katoli~ku crkvu. Na taj na~in htjeli su iz-
bje}i preseljenje u Srbiju.
Vijesti o preseljenju pravoslavaca iz Hrvatske u Srbiju i njihov prijelaz na
katolicizam neobi~no su se dojmile fra Dominika. Njegove vijesti koje je pri-
mao, nisu bile uvijek to~ne ni potpune, ali je znao da su odnosi Srba i Hrvata
napeti i bojao se da se ne bi ta napetost pove}ala nepravednim postupkom hr-
vatskih vlasti. Stoga je pisao utjecajnim ljudima u Hrvatskoj, iako oni nisu bi-
li na vlasti, da bi svojim utjecajem na hrvatske vlasti poradili da se ne ~ini ni-
{ta {to bi bilo nezakonito i {to bi moglo proizvesti jo{ vi{e sukoba izme|u Sr-
ba i Hrvata.” (str. 78-79.) Tako hrvatske usta{ke zlo~ine opravdava i ubla`uje
fra Bazilije Pand`i}, rimokatoli~ki sve{tenik, doktor teologije i skoro ~etiri de-
cenije rukovodilac vatikanskog Generalnog arhiva franjeva~kog reda. Uz to je
dugogodi{nji potpredsednik Hrvatskog povijesnog instituta u Rimu i vanjski
saradnik papske Kongregacije za progla{enje svetaca. Kakvi su kriterijumi za
progla{enje katoli~kih svetaca, mogao je i Dominika Mandi}a i Antu Paveli}a
proglasiti za “bla`ene”. Na~in Pand`i}evog pisanja ogledalo je sistematskog
pristupa rimokatoli~kih intelektualaca zata{kavanju krvave uloge njihove cr-
kve i njenih najvi{ih velikodostojnika u usta{kim zlo~inima.
Sa `aljenjem je Pand`i} morao zaklju~iti da je projekat preseljenja Srba iz
Hrvatske (misli na celu Paveli}evu NDH) u Srbiju uglavnom bio neuspe{an.
“Iako su pravoslavni Srbi radije napu{tali vjeru nego iseljavali, ne izgleda da
su hrvatske vlasti do toga mnogo dr`ale. Ali u svakom slu~aju htjele su da srp-
ske vlasti iz Srbije, odnosno Beograd, nema ni vjerskog utjecaja na pravoslav-
315
ne Srbe u Hrvatskoj.” (str. 84.) U tom smislu opravdava dekret usta{ke vlade o
preimenovanju “srpsko-pravoslavne” u “gr~koisto~nu vjeru”, ukidanju julijan-
skog kalendara i Paveli}evu izjavu da je bilo sporadi~nog nasilja, ali da u hr-
vatskoj dr`avi ne mo`e postojati Srpska pravoslavna crkva, pa je zakonski
1942. godine uspostavljena Hrvatska pravoslavna crkva. “Fra Dominik je ispr-
va pozitivno ocijenio uspostavu Hrvatske pravoslavne crkve. Osnivanje Hrvat-
ske pravoslavne crkve izgledalo je razuman ~in, jer se davala pravoslavnom
svijetu mogu}nost da ostane ono {to jest i `ivi po svojoj vjeri. Stvarno u nekim
mjestima (oko Banja Luke i Tuzle) donijelo je neki mir me|u pravoslavni svi-
jet. Ali bilo je kasno da se umire pravoslavni vojnici i politi~ari. Oni su tada
imali smi{ljen ustanak, dobro razvijen me|u srpskim pu~anstvom. Osnovao ga
je Dra`a Mihajlovi} koncem lipnja 1941. Okupiv{i oko sebe izvjestan broj biv-
{ih jugoslavenskih oficira, ljude vjerne monarhiji i izbjegli~koj vladi u Londo-
nu, odlu~io se boriti protiv novoosnovane hrvatske dr`ave. Protiv Nezavisne
Dr`ave Hrvatske po~eli su se boriti odmah i komunisti... Odlu~ili su stvoriti
pravu vojsku protiv Njema~ke i Hrvatske. Tako su protiv hrvatske dr`ave – ta-
kore}i od po~etka – postojale dvije pobunjeni~ke vojske, ~etnici, koje je vodio
Dra`a Mihajlovi}, i partizani (komunisti), koje je vodio Josip Broz Tito. U po-
~etku su vodili borbu zajedni~ki, a kasnije su se razi{li. ^etnike je pomagala ju-
goslavenska vlada tada u Londonu, a partizane Sovjetski Savez. S vremenom
su komunisti prevladali i oni su predvodili borbu protiv Hrvatske i sila Osovi-
ne. Njihov na~in borbe u prvo vrijeme bila su ponajvi{e nenadana napadanja
na pojedina mjesta, paljenje ku}a, ru{enje javnih ustanova i spomenika, ubija-
nje ljudi i uni{tavanje stoke.” (str. 85-86.)
Dosta blag u suprotstavljanju hrvatskim zlo~inima nad Srbima, gde poten-
cira da osnovni problem nisu masovna ubijanja, nego proterivanje, otimanje
imovine i nasilno pokatoli~avanje, dok ubistva pripisuje pojedincima, Dominik
Mandi} u navodnom pismu papi, koje citira Pand`i}, pi{e: “Mnogi pravoslav-
ni sve}enici i ugledni Srbi bivaju od pojedinaca po no}i odvedeni i bez suda
ubijeni ili poslani u Srbiju.” (str. 81.) Ali, krajem 1942. godine, kad su srpski
ustanici oja~ali, Mandi} je usplahiren, pa pi{e fra Didaku Buri}u: “Veoma me
`aloste nasilja koja su u~inili partizani i ~etnici, osobito u isto~noj Hercegovi-
ni i prozorskom kotaru. Bojim se da jednoga dana, u stalnom razvoju prilika,
ne bude jo{ gore. Ja poduzimljem sve mogu}e preko Sv. stolice i drugih veza,
da se zaprije~i me|usobno uni{tavanje Srba i Hrvata i da se ~etnicima i parti-
zanima zabrani paljenje hrvatskkh sela i ubijanje mirnoga hrvatskoga naroda.
I vi tamo trebali bi na vrijeme organizirati narod da se mogne obraniti od sva-
~ijeg nasilja. Hrvati katolici neka niukoga ne diraju, neka sa svakim `ive mir-
no i po{teno, ali ako netko napane na na{a sela i sigurnost na{ega imetka, ne-
ka se odlu~no brane. Uzor bi vam moglo biti Rakitno koje se, kako ~ujem, u
veoma opasnim prilikama znalo dobro obraniti i od partizana i od ~etnika. Sli~-
no bi trebalo organizirati sva sela i sve `upe zapadno od Neretve. Brzo mogu
do}i veoma opasni i smrtonosni dani za hrvatski katoli~ki `ivalj. Napose u da-
316
nima prelaznim, kada se ne}e znati niti tko pije niti tko pla}a, dok se ne uspo-
stavi mir i redovite vlasti.” (str. 86-87.)
b) Poku{aj spasavanja usta{ke dr`ave
Krajem te 1942. godine celom svetu je bilo jasno da Hitler dugoro~no ne-
ma nikakvih {ansi za pobedu, a Dominika Mandi}a najvi{e je brinuo eventual-
ni savezni~ki napad “na Hrvatsku”, kako pi{e, nakon o~ekivane prethodne in-
vazije Italije. Kako njegovo stanovi{te interpretira Pand`i}, “napad saveznika
na Hrvatsku mogao bi joj nanijeti te{ke posljedice, ako se na taj napad ne pri-
pravi. Predvi|aju}i te te{ke prilike, o kojima je naravno i s drugima raspravljao,
fra Dominik je jo{ prije napada saveznika na Italiju tra`io na~ina da neizravno
do|e u dodir s tadanjim hrvatskim vlastima i savjetuje im da se na vrijeme sna-
laze. U tu svrhu pozvao je u Rim, u o`ujku 1943., @arka Vlahu, nekada svoga
dugogodi{njeg suradnika iz Hercegovine, koji je bio visoki ~inovnik u pred-
sjedni{tvu hrvatske dr`ave. S njim je razgovarao o prilikama u svijetu i Hrvat-
skoj. Posebno su razmotrili kako rat ide prema svr{etku i bit }e na {tetu Osovi-
ne te prema tome i Hrvatske, koja se s Osovinom povezala. Hrvatska bi se vla-
da trebala pripraviti na taj poraz i na vrijeme tra`iti put kako }e pro}i sa {to ma-
nje {tete.” (str. 87.)
Uz to, Pand`i} navodi da je Mandi} mislio kako su pu~isti iz 1944. godine
Lorkovi} i Voki} bili inspirisani njegovim idejama. U svakom slu~aju, on je
najvi{e ra~unao s opcijom Vlatka Ma~eka i Hrvatske selja~ke stranke, kojima
je pripremio koncept s ~etiri na~ela kojima bi se trebali rukovoditi u daljim po-
liti~kim aktivnostima. To su na~ela demokratije, dr`avne samostalnosti, mirne
razmene stanovni{tva i me|udr`avnog saveza suverenih dr`ava Slovenije, Hr-
vatske, Srbije i mo`da Bugarske. “Posebno je zanimljivo tre}e na~elo, da je je-
dan od glavnih izvora ~estih ratova u Evropi bila pomije{anost narodnih sku-
pina i nestalnost granica nu`no je stvoriti ~iste narodne teritorije da bi se izbje-
gli budu}i sukobi.” (str. 89.) U tom smislu Mandi} pi{e: “Slavenski narodi na
jugu Evrope, napose Hrvati i Srbi, valja da sporazumno odrede svoje narodne
granice i da izmjene narodno pu~anstvo iz jednoga u drugi teritorij mirnim na-
~inom i pravednom o{tetom imetka priseljenicima u novom kraju. Ukoliko se
narodna granica ne bi mogla odrediti izravnim bratskim sporazumom, neka se
odre|enje granica povjeri arbitra`nom sudu velikih saveznih naroda... Bra}u
Hrvate muslimanske vjere iz isto~ne Bosne i isto~ne Hercegovine primaju Hr-
vati u svoj narodni teritorij kao sastavni dio hrvatskog naroda.” (str. 89-90.)
Kad je krenula masovna usta{ka be`anija neposredno pred kraj rata, Do-
minik Mandi}, kao predsednik nadzornog odbora Bratov{tine Sv. Jeronima,
maksimalno se anga`ovao na pomaganju usta{kih izbeglica. “Zajedno sa Bra-
tov{tinom nastojao je da se hrvatske izbjeglice smjeste u logore, a za one koji
su bili u opasnosti od komunisti~kih uhoda, tra`io je samostane, pojedine usta-
nove i sli~no, gdje su se mogli skloniti bez bojazni.” (str. 97.) Posebno je Man-
di} bio spretan u pronala`enju novca. ^ak je finansirao osnivanje izbegli~ke
{tamparije u logoru Ferme, u kojoj je krajem 1946. godine po~elo {tampanje
317
~asopisa “Kroacija”. Poku{ao je da stotinak srpske siro~adi, koje su usta{e svo-
jevremeno sakupili i proveli na katoli~ku veru, dovede iz Austrije u Italiju, gde
bi ih franjevci pripremali za fratre. Kako mu to nije uspelo, `ali se u jednom pi-
smu 1947. godine: “U spomenutom siroti{tu (Ramsau) bilo je lijepo odgojene
djece sa sigurnim sve}eni~kim zvanjem, i ja ne}u mo}i nigda pre`aliti taj gu-
bitak za crkvu i na{ rad. Sirote jadne, ne samo da ne}e mo}i ostvariti svoje re-
dovni~ko i sve}eni~ko zvanje, nego }e mnogi nasilnim odgojem izgubiti i sve-
tu vjeru. Kakva {teta i kakav grijeh.” (str. 109.) Godine 1952. Dominik Man-
di} je postavljen za stare{inu Hrvatskog franjeva~kog komesarijata u SAD, i na
toj funkciji ostaje naredne tri godine. Posle toga se posvetio u potpunosti pse-
udoistorijskoj i politi~koj pamfletistici. Decenijama je radio na istra`ivanju i
ve{ta~koj post festum nadogradnji lika i dela malo poznatog hri{}anskog mu-
~enika Nikole Taveli}a, koji je 1970. kanonizovan za prvog hrvatskog katoli~-
kog sveca.
2. Idol pora`enih klerofa{ista
Pravi kvaziintelektualni kult Dominika Mandi}a razvijan je me|u franje-
va~kim fratrima i usta{kim emigrantima {irom sveta. Zna~aj njegove uloge vi-
di se u tome {to je bio spreman odbaciti svaki iole ozbiljan nau~ni metod u isto-
riografiji ako mu se u~ini da je on nesvrsishodan za realizaciju ideolo{kih za-
misli i politi~kih ciljeva. Pro{lost je skoro umetni~ki preoblikovao u skladu sa
dnevnopoliti~kim potrebama. Revizijom svih dotada{njih nau~nih iskaza od-
stranjivao je i prepravljao sve ono {to se ne uklapa u idealnu sliku romanti~ar-
ski zami{ljene hrvatske pro{losti. Besomu~no je udarao na Johanesa Luciusa,
Franju Ra~kog, Vatroslava Jagi}a, Ferdu [i{i}a i Nadu Klai}. Kako se o Man-
di}evom delu 1973. izrazio istaknuti hrvatski emigrant Du{an @anko, “Mandi-
}evi povijesni radovi u ovom smislu odli~na su znanstvena potpora Star~evi-
}evim, [uflajevim, Lukasovim, Cimermanovim i Makan~evim filozofsko-po-
liti~kim tezama o hrvatskoj kulturno-povijesnoj tradiciji. Osim toga, oni }e bi-
ti dokumentarna baza za budu}u izradu smisla hrvatske povijesti na planu jed-
ne filozofije povijesti, koja jo{ nije napisana... Logika Mandi}eve medievalne
dr`avno-etni~ke i kulturne povijesti Hrvata, kao i “narodno pitanje”, ukoliko je
“osnovno” u povijesti Bosne i Hercegovine – “i u dana{njoj stvarnosti” – da, ta
logika je sama u sebi uvjet njene vrijednosti. Ona povezuje narodni duh i men-
talitet od prvih dana geneze do zna~enja najnovijih doga|aja. U svojoj genezi
je hrvatski narod dr`avni narod, kao takav priznat i tretiran u tada{njoj kultur-
no-politi~koj zajednici naroda Zapada, i ni jedna generacija Hrvatske, kroz sve
politi~ke oluje ... nikada nije napustila ni zaboravila karakter svoje dr`avnosti.”
(str. 216-217.)
a) Izmi{ljanje srpske dominacije u eri komunizma
Knjiga “Hrvati i Srbi – dva stara razli~ita naroda”, klju~na je “umotvorina
Dominika Mandi}a, prakti~no sinteza svih njegovih radova. On se prihvatio
pore|enja paralelnih tokova hrvatske i srpske istorije, napadno nagla{avaju}i
318
~itav spektar razlika i dokazuju}i neophodnost politi~ko-pravnog razlaza. Nje-
mu nije bilo te{ko da doka`e da Srbi i Hrvati nisu jedan narod, a imao je i do-
sta argumenata za tezu o proma{enosti jugoslovenskog projekta. Ali on kroz to
ve{ta~ki izvla~i paralelu izme|u ubistava Stjepana Radi}a i Aleksandra Kara-
|or|evi}a i o me|usobnom pokolju Srba i Hrvata u Drugom svetskom ratu.
Iako su Hrvati i Slovenci 1918. grozni~avo te`ili dr`avnom jedinstvu sa Srbi-
ma jer je to bio jedini na~in o~uvanja njihovih nacionalnih teritorija, nekoliko
decenija kasnije, Mandi} i autori sli~nih pogleda insistiraju da pojedini narodi
nisu ni pitani da li `ele Jugoslaviju ili ne. Iako je na ~elu komunisti~kog re`i-
ma decenijama bio Hrvat Josip Broz Tito i njegova diktatura imala izrazito an-
tisrpsku orijentaciju, prostom zamenom teza Mandi} insistira da su Srbi i pod
komunizmom dominirali jugoslovenskom dr`avom. Tako u predgovoru prvog
izdanja 1970. godine pi{e: “Putem centralisti~koga ure|enja komunisti~ke par-
tije u Jugoslaviji, Srbi, koji ~ine nadmo}nu broj~anu ve}inu u svim partijskim
ustanovama, odlu~no utje~u i stvarno vladaju u svim federativnim republika-
ma, iskori{}avaju}i cijelu jugoslavensku dr`avnu zajednicu u svoje posebne
srpske narodne ciljeve. To, naravno, kod drugih naroda stvara opravdano neza-
dovoljstvo i otpor, koji }e u danom ~asu nu`no dovesti do novih me|usobnih
borbi i ponovnoga raspada Jugoslavije. U sada{njoj Jugoslaviji Srbi najve}i
pritisak ~ine na Hrvate. Danas, naime, nitko vi{e ne tvrdi da su Slovenci i Ma-
kedonci isti narod sa Srbima, ali ima uglednih u~enjaka i vode}ih politi~ara u
Jugoslaviji i u svijetu, koji jo{ slijede zablude Prvoga svjetskog rata, naime, da
su Srbi, Hrvati i Crnogorci jedan te isti narod s jednim zajedni~kim jezikom.
Na osnovu toga mnogi dana{nji srpski politi~ari zanose se mi{lju da }e s vre-
menom odnaroditi Hrvate i pretvoriti ih u Srbe. Zbog toga svukud potiskuju hr-
vatsko ime i hrvatske kulturne osobnosti; po Hrvatskoj stvaraju srpske koloni-
je i ja~aju Srbe; prekomjernim nametima za centralnu federaciju Hrvatsku is-
crpljuju; kreditnom, deviznom i investicionom politikom hrvatsku privredu
uni{tuju i onemogu}uju razvoj i ja~anje hrvatskih nerazvijenih krajeva. Tim u
{irokim hrvatskim predjelima stvaraju veliku nezaposlenost, {to tamo{nje Hr-
vate sili da se masovno iseljuju u inozemstvo na veliku {tetu i zator hrvatsko-
ga narodnog bi}a.” (Dominik Mandi}: Sabrana djela, knjiga 6., ZIRAL–^ika-
go, Rim, Cirih, Toronto 1980., str. 12.)
Srbi su zaista ~inili broj~anu ve}inu unutar Komunisti~ke partije ili Save-
za komunista, ali je partijska organizaciona struktura bila tako pode{ena da su
srpski politi~ki funkcioneri, u slu~aju potrebe, s lako}om mogli biti preglasa-
vani. Zar su srpski narodni ciljevi mogli biti ve{ta~ko inaugurisanje novih na-
cija; makedonske, crnogorske i muslimanske? Pod komunisti~kim re`imom
nisu Hrvati odnaro|avani i pretvarani u Srbe, nego je dovr{en proces pretvara-
nja Srba katolika u Hrvate. Problem govorenja Srba i Hrvata istim, srpskim je-
zikom mo`e se lako re{iti povratkom Hrvata svom hrvatskom, ~akavskom je-
ziku, umesto {to decenijama ve{ta~ki unakara|uju srpski stvaraju}i neku sop-
stvenu grotesknu varijantu. Hrvatsko ime nigde nije potiskivano, ali jeste srp-
sko. U Hrvatskoj nikada pod komunizmom nikakva srpska kolonija nije stva-
319
rana, ali su iz nje voljom re`ima Srbi masovno iseljavani da bi se naselila na-
pu{tena nema~ka imanja po Vojvodini. Nameti, odnosno porezi i takse koji su
i{li u centralnu blagajnu, ravnomerno su napla}ivani po ~itavoj Jugoslaviji, a
kreditna, devizna i investiciona politika su tendenciozno prilago|avane slove-
na~kim i hrvatskim interesima kao primarnim. U hrvatskoj federalnoj jedinici
ekonomski nerazvijeni su ostajali izrazito srpski krajevi. Nezaposlenost u hr-
vatskim predelima uvek je bila daleko ispod jugoslovenskog proseka, a ve}e
iseljavanje Hrvata nego Srba rezultat je ranijih migracionih procesa koji su hr-
vatsku nacionalnu dijasporu u~inili mnogobrojnijom od srpske, pa je ona ima-
la i ve}u mo} privla~enja novih migranata i azilanata.
b) Konstruisanje prapostojbine Hrvata
Navode}i najstarije vesti o Hrvatima i Srbima u raznim istorijskim izvori-
ma, Mandi} na osnovu dva pomena “Horoatos” na gr~kom jeziku na kamenim
plo~ama s po~etka tre}eg veka, prona|enim na u{}u Dona, pretenciozno izvla-
~i zaklju~ak o postojanju “donskih Hrvata” i odmah konstrui{e, kao naslov
odeljka “Donsku Hrvatsku”. Mo`da je tu re~ o pukoj lingvisti~koj slu~ajnosti,
a mo`da je zaista zabele`no postojanje dvojice Hrvata u nekoj prilici. U sva-
kom slu~aju, za ozbiljne istori~are re~ je o jo{ nere{ivoj misteriji, ali za Man-
di}a nema dileme. “Ako se u oba natpisa odbaci gr~ki nastavak “-os”, dobiva-
mo ~isto hrvatsko ime u starom kajkavskom izgovoru: “Horvat”. (str. 15.) Tu
nije re~ ni o kakvom starom kajkavskom izgovoru, jer su razni stranci Hrvate
nazivali “Horvatima”, me|u njima Ma|ari i Srbi, a ni kajkavski uop{te nije hr-
vatski jezik ni u najstarijoj svojoj varijanti. Naga|aju}i poput Nike @upani}a da
se pod Plinijevim imenom Korite ili Korte za neko iransko pleme krije zapra-
vo naziv Hrvati u iskrivljenom obliku, Mandi} odmah zaklju~uje da su od pr-
vog do tre}eg veka “u podru~ju Dona `ivjela razna iranska plemena Sarmata,
pa su i Hrvati, koji su tu `ivjeli, morali biti Iranci.” (str. 15.)
Slede naga|anja o izvornom zna~enju imena Hrvat i pozivanje na autore
koji su pretpostavljali da je ono izvedeno iz iranskih re~i “horvac” – Sun~eva
postelja ili “hurvata” – prijatelj. “I nazivi: kralj, ban, `upan, kako su se zvali sta-
ri upravnici Hrvata, iranskoga su podrijetla. I vjera starih Hrvata nosila je iran-
ske oznake: bog svjetla i tame, {tovanje vatre, spaljivanje mrtvih, itd. I hrvat-
ske su rije~i vjerskih pojmova iranske: Bog, vjera, `rtva, roj, vazam; vapiti, za-
zivati, gatati itd. Po iranskom na~inu stari su Hrvati ozna~ivali bojama strane
svijeta i zemalja, u kojima su stanovali. Bijela boja nazna~ivala je zapadnu stra-
nu, crvena ju`nu, zelena isto~nu, a crna sjevernu. Odatle Bijela ili zapadna Hr-
vatska, Crvena ili ju`na Hrvatska, Zelena ili isto~na Hrvatska. I stara hrvatska
narodna umjetnost nosi oznake isto~ne i iranske, napose hrvatski troplet. I svoj
narodni grb sa 64 crvene i bijele kocke Hrvati su donijeli iz Irana.” (str. 16.) Na-
ziv kralj je slovenski izraz imena Karl, a re~ ban je avarskog porekla i kod Hr-
vata je prvobitno u upotrebi u Krbavi i Gacki gde su i nakon hrvatskog dose-
ljenja jo{ dugo `iveli Avari pod vla{}u hrvatskih knezova. @upan je op{ti slo-
venski izraz, kao i ve}ina re~i koje Mandi} navodi kao hrvatske. Natko Nodi-
320
lo je dokazao u knjizi “Stara vjera Srba i Hrvata” da je tu re~ o staroj sloven-
skoj religiji, dok sve ostalo mo`e ukazivati na praslovensko ili praindoevrop-
sko poreklo, pogotovo termini koji su bliski sanskritskim izrazima. Navode}i
zapadnu, isto~nu i ju`nu “Hrvatsku”, Mandi} je zaboravio severnu, kojoj bi od-
govarao naziv “Crna Hrvatska”. [to se ti~e grba, Hrvati su ga mo`da poneli iz
Irana, ali im je negde na putu ispao iz aviona.
Jo{ je skarednije kad Mandi} navodi “Harauvati{“ kao jedan od 23 naroda
koji su pokoravali persijskom vladaru Dariju I pet vekova pre Hrista, kao i na-
rodni naziv “Harahvaiti” iz iranske svete knjige Avesta, dovode}i ih u vezu sa
Hrvatima. Kad je re~ o podacima Konstantina Porfirogenita, Mandi} bira one
koji mu odgovaraju i prima ih zdravo za gotovo, a one koji ne idu u prilog nje-
govim tezama automatski diskvalifikuje. Podaci o Velikoj ili Beloj Hrvatskoj
na podru~ju dana{njeg Krakova verovatno su ta~ni. Potvr|uje ih i nekoliko
arapskih pisaca, kao i stare ruske hronike. “Da se Hrvata najvi{e doselilo na jug
iz sjeverne Slova~ke, govori nam velika sli~nost izme|u hrvatskoga i slova~-
koga jezika, koji su izme|u sebe daleko bli`i nego s drugim slavenskim jezici-
ma.” (str. 20.) Mandi} pri tom pominje neke hrvatske porodice na dana{njim
~e{kim i ju`nopoljskim podru~jima iznose}i da je u vreme ~e{kog kralja Bole-
slava I sredinom desetog veka “malo po malo hrvatsko ime i{~ezlo i tamo{nji
su se Hrvati slili s ^esima, Moravcima i Slovacima.
Nekoliko decenija kasnije, u vreme poljskog kralja Boleslava Hrabrog i u
krajevima oko gornje Visle “nastupa polako polonizacija starih vislanskih Hr-
vata. Tamo se ipak hrvatsko ime i hrvatska svijest zadugo o~uvala... Doseljeni-
ci iz okolnih krajeva oko Krakova jo{ po~etkom 20-st. registriraju se kod ame-
ri~kih vlasti kao Bijeli Hrvati.” (str. 21.) Verovatno su svi ti podaci ta~ni, ali po-
sle njih dolazi nova Mandi}eva proizvoljna konstrukcija prema kojoj, “da su
zakarpatski Bijeli Hrvati istoga roda s donskim Hrvatima, govori nam njihovo
narodno ime. Hrvatsko ime nije izvedeno od op}ega pojma, da bi moglo na ra-
znim mjestima neovisno nastati, nego je specifi~no vlastito ime s odre|enim
zna~enjem. Zbog toga, gdje god se spominju Hrvati, bilo na Donu, bilo za Kar-
patima, bilo na Jadranu ili drugdje, oni su pripadnici istoga naroda Hrvata, ko-
je smo na{li na Donu po~etkom 3-st. po Kr. Da su zakarpatski Hrvati do{li iz
podru~ja Dona, govori nam i njihov naziv Bijeli ili zapadni Hrvati. Oni su “Bi-
jeli” ili zapadni Hrvati prema ju`nim ili “Crvenim” Hrvatima, koji su ostali na
Donu. Iako nemamo izvora, koji bi nam to izri~ito svjedo~ili, sve nas upu}uje
da je jedan dio donskih Hrvata za provale Huna u Europu (g. 375. po Kr.) bio
povu~en na zapad i dospio sjeverno od dana{njih Karpata. Tu su se iranski Hr-
vati izmije{ali s brojnijim mjesnim slavenskim plemenima i od njih primili sla-
venski jezik. Me|utim, nakon pada hunske velevlasti, Hrvati su zakarpatske
Slavene dr`avno organizirali i dali im svoje narodno ime.” (str. 21-22.)
O~igledno je da Dominik Mandi} zastupa neslovensku teoriju o poreklu
Hrvata, a i sam konstatuje da, {to je manje relevantnih izvora, to bolje jer mo-
`e dati odu{ka svojoj pesni~koj slobodi i praznim naklapanjima. Ako su zaista
Hrvati izvorno neslovenski narod koji je slovenizovan doseliv{i se u slovensku
321
masu severno od Karpata, onda je njihovo ime samo prazna lju{tura, spomen
na narod koji je odavno nestao. To je pojam koji je pre sedamnaest vekova iz-
gubio svoje originalno zna~enje i poprimio sasvim novo. Sve to }e se navodno
ponoviti na Balkanu, gde slovenizovani Hrvati dolaze u novu slovensku masu,
poprimaju njen jezik, a name}u joj sopstvenu vlast i ime. Pa potom, kad su i ti
Hrvati istorijski skoro sasvim nestali, novi Hrvati se prave od Slovenaca, od-
nosno slavonskih kajkavaca, pa u novije vreme od Srba katolika. Re~ je dakle
o pet razli~itih etni~kih supstrata koji nose isto ime. Prvi supstrat, azijatski ili
iranski Hrvati koji su doselili na Don s ko zna kakvim jezikom i da li su ga ta-
mo sa~uvali. Drugi supstrat, Azijati utopljeni u slovensku masu ~iji su jezik pri-
hvatili i dali joj svoje ime. Tre}i supstrat, Sloveni koji su primili hrvatsko ime,
doseliv{i se na Jadransko more, etni~ki se utapaju u zate~ene Slovene, uzima-
ju njihov jezik, a nad njima uspostavljaju svoju vlast i name}u hrvatski naziv.
^etvrti supstrat, hrvatski velika{i, po{to im se istorodni narod na razne strane
razbe`ao pod Turcima, doseljavaju se na nova imanja u Zapadnoj Slavoniji i
zate~enim kajkavcima name}u hrvatsko ime. Peti supstrat, kad je propao ilir-
ski projekat Rimokatoli~ka crkva sprovodi {iroku akciju identifikacije svih Sr-
ba katolika kao pripadnika hrvatskog nacionalnog korpusa, uz prihvatanje srp-
skog narodnog jezika – {tokavskog kao knji`evnog, kako bi se denacionaliza-
cija Srba olak{ala. Kakve onda uop{te dana{nji Hrvati mogu imati veze sa na-
vodnim iranskim Hrvatima.
c) Proizvoljni zaklju~ci o srpskim korenima
Sli~nu konstrukciju Mandi} poku{ava i kad je re~ o najstarijoj srpskoj isto-
riji, po~ev{i od Plinija Starijeg, koji u prvom veku i Ptolomeja u drugom veku
nove ere pominju Srbe, koje @upani} smatra precima dana{njih Srba i za pra-
postojbinu im odre|uje severni Kavkaz. @upani} je pri tome tvrdio da navod-
ni kavkaski Srbi, kao autohtoni alarodijski narod, nisu bili ne samo slovenskog,
nego ni indoevropskog porekla. Mandi}u je u svakom slu~aju va`no da nagla-
si kako je sigurno “da navedeni Srbi nijesu bili Slaveni” (str. 24.), jer Slavena
u to vreme nije bilo ni na Kavkazu ni na Azovskom moru. Navode}i stare po-
mene Srba ili navodnih Srba u maloazijskoj Bitiniji, Tesalici, Frigiji itd., dola-
zi do pretpostavke da su Srbi poreklom iz Kurdistana! Tako tvrdi a u dana-
{njem kurdskom jeziku, kao i u turskom, “ser zna~i glava, poglavar; a serb sta-
do, mno{tvo.” (str. 25.) Prebacuje se potom na sedmi vek, u kom su Srbi na-
vodno ve} slovenizovani sa isto~ne strane reke Labe. Me|utim, i sam priznaje
da frana~ki letopisac Fredegar 631. godine pi{e da su Srbi rodom Slaveni. “To
zna~i, da su se Srbi ve} prije te godine poslavenili i govorili jezikom zapadnih
Slavena.” (str. 27.) Za tvrdnju da su Srbi zaista govorili zapadnoslovenskim
jezikom apsolutno nema nikakvih dokaza. Me|utim, oni su naseljavali prostor
od Labe do Balti~kog mora i srpska plemena, Bodri}i, Ljuti}i, Pomorjani i dru-
gi, `iveli su neposredno do dana{njih Belorusa, pa su najverovatnije govorili is-
to~noslovenskim jezikom. I Natko Nodilo je iznosio da su Hrvati le{kog (polj-
skog), a Srbi antskog (ruskog) porekla. Uostalom, nigde na srpskim prostori-
322
ma na Balkanu nema ni traga nekom zapadnoslovenskom dijalektu, poput ~a-
kavskog kod Hrvata. Ako su Srbi i zatekli neke ranije doseljene Slovene, i oni
su bili isto~noslovenskog porekla, pa su im jezi~ke razlike bile zanemarljive.
Dana{nji Lu`i~ki Srbi govore jezikom koji je bli`i poljskom ili ~e{kom zbog
~etrnaestovekovnih jezi~kih uticaja, kao {to su se i hrvatski – ~akavski i slove-
na~ki – kajkavski vremenom menjali trpe}i sna`ne lingvisti~ke uticaje srpskog
– {tokavskog jezika.
Po pitanju Srba i njihovog porekla, Dominik Mandi} nastoji da ispravi
Konstantina Porfirogenita, jer mu se nimalo ne svi|a kad Porfirogenit tvrdi da
su Srbi `iveli od po~etka ili od starine u zemlji Bojki, severno od Ma|arske, a
u susedstvu Frana~ke na zapadu i Velike ili Bijele Hrvatske na jugoistoku. Pre-
ma Mandi}evom shvatanju, to “bi govorilo da je na Labi, u dana{njoj sjever-
noj ^e{koj, bila pradomovina Srba. Me|utim, ime “Srb” je specifi~no narodno
ime, pa gdje god se spominju Srbi, ti moraju biti istoga narodnog podrijetla sa
Srbima na Kavkazu i u Maloj Aziji. Iz tih krajeva Srbi su morali do}i na Labu.
To je bilo tako davno, da me|u Srbima desetog stolje}a nije vi{e postojala pre-
daja, da potje~u s istoka. Jedino u nazivu “bijeli”, tj. “zapadni”, kako su sebe
nazivali polapski Srbi, sa~uvana je nesvijesna predaja da dolaze s istoka ili ju-
ga: polapski Srbi su bili “zapadni”, jer je bilo i drugih Srba: “isto~nih” ili “ju-
`nih”.” (str. 27.)
~) Tra~ak svetlosti u samostanskom mraku
Ipak, moramo se slo`iti sa Mandi}evim mi{ljenjem kad povodom sloven-
skog naseljavanja Balkana opovrgava tezu Franje Ra~kog, Vatroslava Jagi}a i
austrijskog istori~ara Dimlera, koju su na odre|en na~in podr`avali Vjekoslav
Klai} i Ferdo [i{i}. “Dimler, Ra~ki i Jagi} dokazivali su, naime, da su svi ju-
`ni Slaveni, kada su pre{li Dunav blizu njegova u{}a, bili jedan narod s jednim
zajedni~kim jezikom, koji se dijelio u tri narje~ja, a pripadao isto~noj grani sla-
venskih jezika. Negdje tijekom 7. ili po~etkom 8. st. u tom zajedni~kom bezi-
menom slavenskom moru po~ele su se stvarati dvije plemenske jezgre: hrvat-
ska u Dalmaciji izme|u Cetine i Zrmanje, i srpska u Ra{koj. Te jezgre svojom
posebnom `ivotnom snagom i borbeno{}u okupile su oko sebe susjedna sla-
venska plemena i na taj na~in stvorile dvije dr`ave: Hrvatsku i Ra{ku.” (str. 29.)
Posle interpretacije osporavanog stava, sledi Mandi}ev: “U novije vrijeme te-
meljitijim prou~avanjem starih izvora o dolasku pojedinih slavenskih skupina
u Podunavlje i na Balkan, sve vi{e prevladava mi{ljenje da u povijesti ju`nih
Slavena treba razlikovati dvije selidbe: prvu od konca 4. do po~etka 7. st., u ko-
joj je do{lo na desnu obalu Dunava bezimeno slavensko mno{tvo, i drugu se-
lidbu u 7. st., kada su do{li na jug najprije Hrvati, pa Srbi i, napokon, Bugari
kao izgra|eni narodi, koji su se tokom vremena stopili sa Slavenima prve se-
lidbe i osnovali svoje narodne dr`ave Hrvata, pa Srba i Bugara. Jedino onaj dio
ju`nih Slavena prve selidbe, koji je na skrajnjem sjeverozapadu ostao van hr-
vatske dr`ave pod vla{}u Franaka i Nijemaca, ~ekao je duga stolje}a, da posta-
ne posebnim narodom Slovenaca.” (str. 30.) Dve selidbe su nesporna ~injeni-
323
ca, kao i dolazak Srba, Hrvata i Bugara pod svojim imenom, ali za razliku od
Hrvata koji su zatekli ve} naseljene Slovene, Avare i Romane, i Bugara koji su
se utopili u slovensku masu daju}i joj ime i ne{to antropolo{kih karakteristika,
Srbi, osim u Makedoniji i ne{to u Panoniji, isto~no od Dunava, nigde nisu za-
tekli ranije doseljene Slovene ili Avare, ali jesu ne{to romanskog stanovni{tva
koje su ubrzo asimilovali.
I sam Mandi} priznaje da su kajkavci posebna slovenska grupa, ali prete-
ruje kad tvrdi da su oni na Balkan do{li petsto godina pre Hrista. On o tome pi-
{e: “Jo{ prije propasti lu`i~ke kulture oko g. 500. prije Krista, jedan dio zakar-
patskih Slavena morao je do}i na lijevu obalu Dunava preko zapadnih obrona-
ka Karpata izme|u rijeke Morave i Vaga, tra`e}i povoljne poljoprivredne kra-
jeve kao poljoprivrednici. Samo dugim boravkom u Podunavlju, otrgnuti od
drugih Slavena visokim karpatskim gorama, mo`e se rastuma~iti kako je na-
stao kajkavski govor, kojemu nema srodna me|u zakarpatskim ni drugim sla-
venskim jezicima.” (str. 30.) Za kajkavce ka`e da su ~etiri veka posle Hrista
pre{li na desnu obalu Dunava. “Prvi barbarski narodi, koji su pre{li na desnu
stranu srednjega Dunava, bili su germanski Goti i njima podlo`ni Slaveni kaj-
kavci. U po~etku su se naseljavali u rimskim provincijama Valeriji i Gornjoj
Panoniji, a u drugim pokrajinama su plja~kali. Kada su Huni u zimi g. 394/95.
pre{li na desnu stranu Dunava, Goti i Slaveni kajkavci, koji su se tu bili ve}
smjestili, priznali su hunsko gospodstvo. Uto je Atila g. 441. zauzeo Donju Pa-
noniju, Saviju i Norik, pa su se Slaveni kajkavci po~eli i tamo naseljavati, no u
znatno manjoj mjeri, nego u Valeriji i Gornjoj Panoniji... Naseljivanje Slavena
kajkavaca nastavilo se u Saviji i Noriku i nakon propasti hunske dr`ave, za got-
ske uprave u ovim pokrajinama g. 489. do 555., jer su Slaveni kajkavci prizna-
li vrhovni{tvo Gota i s njima sura|ivali.” (str. 31.)
Oko Panonije su se u to vreme preganjali Langobardi i Gepidi, pa su se pr-
vi iselili, a druge su uni{tili Avari. “Naseljenje ispra`njene Gornje Panonije, Sa-
vije i nori~kih pokrajina Avari prepuste potkarpatskim Slavenima kajkavcima:
onima, koji su ve} bili pre{li na desnu obalu Dunava, i onima, koji su do toga
doba jo{ ostali na lijevoj strani te rijeke. I jedni i drugi priznavali su vrhovni-
{tvo avarsko i pomagali ih u njihovim ratnim pothvatima. U to doba su potkar-
patski Slaveni kajkavci potpuno ispraznili lijevu obalu Dunava i prepustili je
svojim sjeverozapadnim slavenskim susjedima, koji su bili istoga roda i jezika,
kao negda{nji praroditelji dana{njih Slovaka. Nakon langobardskoga ispra-
`njenja Gornje Panonije i Norika, Slaveni kajkavci brzo se ra{iri{e do bavar-
skih granica i do ju`nih obronaka Furlanskih Alpa. God. 595. i slijede}e ve}
vode borbu s bavarskim vojvodom Tasilom, a tri godine kasnije prodru u Istru,
gdje ih suzbije ravenatski egzarh Kalinik. God. 600. papa Grgur Veliki `ali se
solinskom biskupu Maksimu zbog pogibli, koja prijeti Italiji od panonskih Sla-
vena, koji preko Istre prodiru u Italiju. God. 602. Slaveni s Avarima i Lango-
bardima ponovno su te{ko oplijenili Istru, a slijede}e godine poma`u Lango-
bardima osvajati gradove u dana{njoj Lombardiji i Veneciji. S prvim godina-
ma 7. st. dovr{eno je naseljenje potkarpatskih Slavena kajkavaca u Gornjoj Pa-
324
noniji, Saviji i Noriku, od Dunava do Bavarske i do lombardskih ravnica u da-
na{njoj Italiji. Njihovi potomci i danas govore kajkavski u sjeverozapadnoj Hr-
vatskoj, Sloveniji, jugoisto~noj Austriji i u jugozapadnoj Ugarskoj (Vindi{i).”
(str. 32-33.)
U prikazu kajkavskih Slovena Mandi} je iznena|uju}e objektivan i svoje
teze zasniva na iskazima starijih pisaca, poput Hijeronimusa, Paulusa Dijako-
nusa, Menandera, Ampodiusa i Gregoriusa Magnusa, na ~ije spise se poziva.
Me|utim, krajnje su mu neubedljivi i faktografski nategnuti podaci o odvoje-
nom dolasku Slovena {tokavskih ikavaca i {tokavskih ekavaca na Balkan, jer
se {tokavski jezik, po svoj prilici, razgranao na ikavski, ijekavski i ekavski iz-
govor tek na Balkanskom poluostrvu. Za {tokavske ikavce ka`e: “Najkasnije
po~etkom 3. st. pod vodstvom Gota, Slaveni, koji su potjecali iz ju`ne Ukraji-
ne, stigli su na lijevu obalu Dunava. Jezi~no su bili {tokavci ikavci, kao i nji-
hova bra}a Ukrajinci, od kojih su se odijelili slijede}i svoje gospodare Gote.”
(str. 33.) Po Mandi}u, kad su Goti do{li na Dunav i tu pokorili Slovene kajkav-
ce, Sloveni {tokavski ikavci su se “ra{irili po cijeloj gepidskoj dr`avi, bave}i se
poljodjelstvom i poma`u}i svoje gospodare u ratnim pothvatima. Kada su oko
g. 378. mongolski Huni pokorili Gote i Gepide u dunavskoj kotlini, pod njiho-
vu vlast potpali su i Slaveni {tokavski ikavci izme|u Alute i Maro{a, koji su
dotle bili podlo`ni Gepidima. Oko g. 441. Atila je zauzeo Srijem s glavnim gra-
dom Sirmiumom, pa su Slaveni {tokavski ikavci pre{li Dunav i po~eli se nase-
ljavati u Donjoj Panoniji isto~no od Mursijskoga jezera, koje se steralo ju`no
od Osijeka preko Vinkovaca do utoka Bosuta u Savu.” (str. 34.)
Zabele`eno je da su 454. godine Sloveni i Gepidi podigli ustanak protiv
Huna i naterali ih da se povuku do Dona. Narednih sto godina opet su vladali
Gepidi, a “njihovi podanici Slaveni {tokavski ikavci pre{li su u veoma velikom
broju na desnu obalu Dunava i gusto naselili Srijem od Mursijskoga jezera na
istok... Kako je u rimsko doba Donja Panonija obuhva}ala i Bosansku Posavi-
nu, isto~no od razvoda rijeke Ukrine i Usore, te Ma~vu do Kolubare, gepidski
su Slaveni, {tokavsko-ikavskoga govora, naselili i te krajeve istovremeno, ka-
da i Srijem, naime, izme|u hunskoga osvajanja Sirmiuma g. 441. i propasti Ge-
pida g. 567. U rimsko-bizantskoj Dalmaciji, od Drine do Istre, Slaveni {tokav-
ski ikavci naselili su se, kada su te krajeve, u slu`bi Avara, zauzeli u vrijeme
cara Foke (602-610.) i prvih godina cara Heraklija (610-641.). Politi~ka grani-
ca izme|u Dalmacije s jedne strane, Savije i Norika s druge strane, dijelila je
{tokavske ikavce od kajkavaca, a Drina ikavce na zapadu i ekavske {tokavce
na istoku. Te su granice stari Slaveni morali dogovorno urediti, ili su im tako
odredili njihovi tada{nji gospodari.” (str. 35.)
Za Slovene {tokavske ekavce Mandi} navodi da su se naselili u Dakiji, kad
su je napustili Goti, Gepidi i Sloveni {tokavski ikavci. Re~ je, po njemu, o is-
to~nim Slovenima, “koji su potjecali iz podru~ja rijeke Dnjepra, a govorili su
{tokavskim narje~jem ekavskoga govora, kao i njihovi ro|aci u starim krajevi-
ma oko Dnjepra i njemu na istok. Ovi su Slaveni vi{e stolje}a `ivjeli na lijevoj
obali Dunava slobodni i samostalni, ne priznavaju}i tu|u vlast, ni gotsku ni
325
avarsku, a po svoj prilici ni hunsku... Isto~ni Slaveni ekavci po~inju provalji-
vati preko Dunava u rimsko-bizantsku dr`avu prvih godina cara Justina I (518-
527.). God. 547. Slaveni ekavci dopiru sve do Dra~a. Svrha je ovih provala bi-
la u po~etku plja~kanje, ali ve} od g. 550. isto~ni Slaveni ekavci po~inju se stal-
no naseljavati na Balkanu. God. 589. oni osnivaju samostalnu slavensku dr`a-
vu na Peloponezu, koja se odr`ala do g. 806. pod imenom Sklavinija. Posebno
brojan priljev isto~nih ekavskih Slavena ju`no od Dunava bio je izveden za
unutarnjih smutnja i prijestolnih borba u bizantskom carstvu za nevrijednoga
cara Foke (602-610.) i prvih godina cara Heraklija I (610-641.). Tada su isto~-
ni Slaveni ekavci naselili sve zemlje prefekture Ilirika do rijeke Drine, izuzev-
{i primorske krajeve pokrajina Predolja (Prevolis) i Novoga Epira, koje su pri-
je njih zaposjeli Avari i njihovi podanici Slaveni {tokavski ikavci.” (str. 35-36.)
Ovde Mandi} uop{te ne pominje Slovene {tokavce ijekavce, ali je veoma va-
`no {to potvr|uje da Sloveni kajkavci i Sloveni {tokavski ikavci nisu Hrvati,
jer ostali hrvatski istori~ari uporno izbegavaju da se otvoreno upuste u razma-
tranje ovog pitanja.
}) Garniranje istorijskih doga|aja hrvatskim imenom
O dolasku Hrvata na Balkansko poluostrvo Mandi} ponavlja ve} poznate
~injenice, ali prosto ne mo`e da ih ne garnira sopstvenim konstrukcijama, po-
put one da su Avari odustali od opsade Carigrada kad su ~uli da su Hrvati pre-
{li Dunav ili kada smelo tvrdi da je pod nazivom Sloveni Isidor Seviljski u svo-
joj Etimologiji opisivao kako su Hrvati osvajali gr~ke provincije. Zato on, sle-
de}i Veliku hroniku Isidora Seviljskog iz 743. godine, tvrdi da su Hrvati iste-
rali Avare iz Dalmacije, Predolja (Prevalis), Novog i Starog Epira. Dakle, gde
god su se Sloveni borili protiv Avara, tu je moralo biti re~i zapravo o Hrvati-
ma, mada svi istorijski izvori govore da su Hrvati zauzeli oblasti izme|u reka
Ra{e u Istri i Cetine ispod Splita. Podatke vizantijskog pisca Georgija Piside iz
629. godine o veoma krvavim sukobima izme|u Slovena i Avara on proizvolj-
no tuma~i “da su se Slaveni kajkavci i {tokavski ikavci, biv{i avarski podanici
u Panoniji i Dalmaciji, pod utjecajem hrvatske borbe, pobunili i pridru`ili Hr-
vatima u borbi protiv svojih starih gospodara Avara.” (str. 43-44.) Ako za tu
tvrdnju nema nikakvih dokaza, onda Mandi}u dokazi i ne trebaju. [ta ga ko{ta
da napi{e: “Zadnje borbe izme|u Hrvata i Avara odigrale su se u Srijemu oko
g. 635.” (str. 44.) Ba{ ga briga {to u tim borbama uop{te nije bilo Hrvata niti je
moglo da ih bude. Istorijski izvori svedo~e da je tu re~ o pobuni gr~kog i {ire
romanskog stanovni{tva koje su Avari dr`ali u poluropskom odnosu da im ob-
ra|uje zemlju. Pobediv{i Avare, sa svojim vo|om Kuverom oni su se preselili
u okolinu Soluna. Kako anonimno delo “^udesa Svetog Dimitrija” govori da
su se Kuveru u pobuni priklju~ili i drugi narodi, Mandi} zaklju~uje da bi ti
“drugi” svakako morali biti Hrvati, pa iznosi: “U stvari ovdje imamo zabilje`e-
ne zadnje borbe Hrvata sa Avarima, koje su oni vodili izme|u Save i Dunava
uz pomo} pobunjenih Slavena prve selidbe. Za vrijeme tih borbi pobunio se i
Kuver s potomcima gr~kih zarobljenika. I nakon {to su Hrvati u dvije bitke, u
326
kojima su sudjelovali Slaveni prve selidbe, romanski ostaci iz bosanskih plani-
na i Kuver s potomcima gr~kih zarobljenika, Avare hametice potukli, ovi su bi-
li prisiljeni povu}i se u sjeverno podunavlje iznad rijeke Tise. Kuver je nato
ostavio Srijem i zaputio se na jug prema Solunu.” (str. 45.)
Ni jednog jedinog podatka Dominik Mandi} nema da tu svoju tvrdnju pot-
krepi. Da nedostatak dokaza nadomesti poslu`io mu je Konstantin Porfiroge-
nit u 30. poglavlju svog dela “O upravljanju carstvom”, gde stoji: “Od Hrvata,
koji su do{li u Dalmaciju, odijelio se jedan dio i zavladao je Ilirikom i Panoni-
jom.” (str. 46.) Hrvati nisu nikad zauzeli celu Dalmaciju nego ta~no odre|eno
podru~je, a ako se jedan njihov deo odvojio i oti{ao u Ilirik i Panoniju, onda je
to svakako mali deo; pa ako je i mogao zavladati, svakako nije mogao etni~ki
prevladati ni u Panoniji ni u Iliriku. Ilirik je prvobitno obuhvatio prostor od re-
ke Matica u Albaniji do Ina iznad Be~a, a u vreme Dioklecijana prostor od Dri-
ne do Rodopa. Mandi} insistira da je prostor Ilirika u osmom i devetom veku
su`en na Albaniju i Epir. I nije nemogu}e da se zaista deo Hrvata iselio u da-
na{nju Gr~ku, jer se tamo nalazi nekoliko hrvatskih toponima. To je, videli
smo, bilo mogu}e i u Slavoniji, ali je re~ o usamljenim hrvatskim naseljima ko-
ja su ubrzo izgubila svoj etni~ki karakter. Nekriti~ki tuma~e}i Porfirogenita,
Mandi} bi da nas ubedi da su Hrvati ovladali celom Dalmacijom, celim Iliri-
kom i celom Panonijom, pa ih jo{ uz to gusto naselili. Ako ih je zaista toliko
bilo, gde su onda, u me|uvremenu, nestali. Malo tu poma`u fantazmagorije
Popa Dukljanina, za koje je ve} odavno u nauci utvr|eno da su izmi{ljotine. A
Mandi} pi{e: “Stari hrvatski izvor svjedo~i nam da se negda{nja hrvatska dr`a-
va protezala do biv{ega rimskoga grada Apolonije, nedaleko od dana{nje Va-
lone, koja je le`ala na dnu Porfirogenitova Ilirika.” (str. 50.) Ispade da je ta sta-
ra “hrvatska dr`ava”, poput mitske Atlantide, netragom nestala, ne ostavljaju}i
ni jedan jedini dokaz o svom postojanju. Uostalom, da je Mandi} itekako sve-
stan koliko su u nau~nom smislu tanke i providne njegove konstrukcije, poka-
zuje ~injenica da on pre}utkuje da u istom poglavlju svog dela Konstantin Por-
firogenit precizno odre|uje granice Hrvatske i mesta srpsko-hrvatskog teritori-
jalnog razgrani~enja. Tamo stoji: “Od Rijeke Cetine pak po~inje zemlja Hrvat-
ska i prote`e se primorjem do me|a istarskih, to jest do grada Labina. A s pla-
ninske strane le`i i ne{to iznad granice teme istarske. Primi~e se pak kod Ceti-
ne i Hlijevna zemlji srpskoj, jer je zemlja srpska su~elice svim ostalim zemljama;
na sjeveru se primi~e Hrvatskoj, na jugu pak Bugarskoj.” (Nada Klai}: Izvori
za hrvatsku povijest do 1526. godine, “[kolska knjiga”, Zagreb 1972., str. 42.)
Da ne bi bilo nikakvih nedoumica da je Cetina zaista granica izme|u do-
seljenih Srba i Hrvata, svedo~i i 36. poglavlje dela Konstantina Porfirogenita
“De administrando imperio”, koje ima naslov “O Paganima koji se nazivaju i
Neretljani i zemlji u kojoj sada obitavaju”. Tu se nalazi slede}i tekst: “Zemlju
u kojoj sada stanuju Pagani tako|er su ranije dr`ali Romani, koje je car Dio-
klecijan iz Rima preselio i u Dalmaciji naselio. Isti Pagani vode podrijetlo od
nekr{tenih Srba, iz vremena onog arhonta koji je pribjegao caru Herakliju. Ava-
ri su tako|er i ovu zemlju porobili i opusto{ili, pa je za cara Heraklija ponovo
327
naseljena. Pagani se zovu zbog toga {to nisu primili pokr{tenje u ono vrijeme
kad su pokr{teni svi Srbi. Pagani na jeziku Slavena zna~i nekr{teni. A na jezi-
ku Romeja njihova se zemlja zove Arenta, zbog ~ega ih Romeri nazivaju Aren-
tanima. U Paganiji su naseljeni gradovi: Mokro, Verulja, Ostrok, Slavinica. A
dr`e i ove otoke: veliki otok Kor~ulu na kome se nalazi i grad; drugi veliki otok
je Mljet koji Sv. Luka spominje u Djelima apostola nazivaju}i ga Malita, a na
kome je zmija ugrizla Sv. Pavla za prst, koju je Sv. Pavao bacio u vatru; drugi
veliki otok je Hvar; drugi veliki otok je Bra~. Tu su i drugi otoci koje ne dr`e
isti Pagani, otok Hoara, otok Vis, otok Lastovo.” (str. 44.) Pomenuti gradovi da-
nas se zovu Makarska, Vrulje, Zaostrog i Gradac, a ostrvo Hoara je dana{nji
Hvar. Dakle, ako su ta~ni Porfirogenitovi podaci o preseljenju dela Hrvata u
Panoniju i u Ilirik, o~igledno je da to nisu veliki delovi i da to ne zna~i da su
automatski Panoniju i Ilirik priklju~ili Hrvatskoj, pa ~ak i sve zemlje – naselje-
ne Srbima – koji se izme|u njih nalaze.
d) Hrvatski pe~at nad Akropoljem i antropolo{ki tipovi Hrvata
Videli smo ve} da Vjekoslav Klai} pi{e o grupi Hrvata koja se iselila u Sla-
voniju, a tamo se svakako etni~ki utopila u zate~ene kajkavce. Niko @upani} je
u godi{njaku “Starinar” broj 6. (Beograd 1914.) objavio op{irnu studiju “Hrva-
ti kod Atine. Prilozi antropologiji i istorijskoj etnologiji Atike”, u kojoj je mul-
tidisciplinarno obradio tri sela u gr~koj koja se zovu Hrvati. @upani} potencira
~injenicu da dana{nji Grci nisu u pravom smislu re~i potomci starih Jelina.
“Novogrcima je mio ose}aj da se u njihovoj zemlji odigrala istorija Jelina i da
je tamo procvetala i razvila se anti~ka kultura, iako oni nisu ni po krvi ni po du-
hu pravi potomci starih Jelina, ve} dobrim delom predstavljaju etni~ki konglo-
merat raznih tu|ih plemena, kojim su organizacija gr~ke crkve i sistem vizan-
tijske dr`ave nametnuli gr~ki jezik.” (str. 96.) Tri sela s hrvatskim nazivom do-
kaz su da su i Hrvati, bar u nekoj meri, u~estvovali u stvaranju tog etni~kog
konglomerata. U tom smislu @upani} isti~e da “prijatno ose}anje obuzima jed-
nog Jugoslovena, osobito Hrvata, kad posmatra sa atinskog Akropolja klanac
izme|u Pentelikona i Himeta, a zna da tamo le`i selo Hrvati, uspomena na `i-
vot na{ih predaka u blizini Akropolja i bre`uljka Kalona kao vidno znamenje
da je sudbina nas Jugoslovene izabrala da vaskrsnemo novi `ivot na anti~kim
ru{evinama i propaloj Vizantiji. Dakako da mo`e ovako suditi onaj, ko je po-
sve}en u istoriju slovenskog doseljenja u Jeladu u toku srednjeg veka, ko zna
da je car Konstantin Porfirogenit pisao o poslovenjenoj Jeladi i ko zna da u XV
veku jo{ na{ govor nije bio izumro u Lakoniji.” (str. 96.)
Selo Hrvati, koje se nalazi na putu od Atine prema Maratonskom polju,
“nije veliko, jer ima svega oko dvadeset porodica izme|u ogradnih zidova i dve
tri izvan njih. Seljaci danas ne govore hrvatskim jezikom niti {to znaju o Hrva-
tima na severozapadu trupa Balkanskog poluostrva. Oni nisu ni Grci ve} Arba-
nasi. Mada u porodici govore arbana{kim jezikom, oni ne znaju ni{ta pri~ati o
svome poreklu, ne znaju od kuda i kad su se doselili u Atiku... Arbanasi u Hr-
vatima su dobri gr~ki patrijote i vole da ~itaju atinske novine. Jelinizovanje je
328
postiglo toliki stepen, da }e arbana{ki jezik u Hrvatima izumreti ve} mo`da u
idu}oj generaciji.” (str. 100.) U svakom slu~aju, “danas se ne govori u ati~kim
Hrvatima hrvatski, jer je uop{te svuda u Jeladi i na Arhipelagu izumro sloven-
ski govor u toku srednjega i novoga veka. Ali nema sumnje da se jednom u
srednjem veku u klancu izme|u Ilinta (Himeto~a) i Pentelikona orio na{ govor
po {umama od pinija i gajevima od maslina, tamo gde pored reke Valanaris
cveta ru`i~asti oleander. Ovo istina do sada nismo na{li nigde zapisano, ali ime
naselja i op{te prilike slovenskog naseljavanja u Jeladi sa najve}om verovatno-
}om dovode do ovakvog zaklju~ka. Pa i kad bi bilo ovo topografsko ime usa-
mljeno u Atici i uop{te u Jeladi, ono bi samo po sebi vi{e dokazivalo sloven-
sko poreklo nekada{njih njegovih stanovnika, nego {to mogu protivrazlozi slo-
venofoba dokazati. Samo dva primera neka poka`u kako ima neozbiljnih i ne-
prirodnih tuma~enja o postanku imena “Hrvati”, samo da bi utajili `ivot na{eg
naroda u blizini Atine. Kad sam naime u Atini jednog gr~kog istori~ara zapitao
{ta on misli o slovenskim naseljima u Atici, a naro~ito o selu Hrvati, on mi od-
govori da topografsko ime “Hrvati” nije nikakav dokaz da su nekada njegovi
stanovnici bili po narodnosti Hrvati, ve} da se najverovatnije zvao sopstvenik
sela Korvatus, a prema latinskom genitivnom obliku Korvati (tj. Hrvatovo se-
lo) prozvalo se i selo samo. Upravnik ~ifluka Hrvati g. Gudos izpri~ao mi je
opet etimilo{ko tuma~enje nekog drugog u~enog Grka, po kojem bi “Hrvati”
bilo turskog porekla i dolazilo od re~i harab = ru{evina. Mi se ovima izlaganji-
ma koja su ve} na prvi pogled neprirodna i imaju svoj izvor u suvi{e osetlji-
vom patriotizmu ne}emo dalje baviti, jer u istorijskoj nauci treba da istra`iva-
~a rukovodi samo ljubav prema istini i saznanju. Uostalom, danas svi ozbiljni-
ji istori~ari i etnolozi priznaju da Novogrci nisu ~isti potomci anti~kih Jelena,
ve} da ih treba smatrati kao antropolo{ki amalgam od Jelina, Slovena, Arbana-
sa i Cincara. Sude}i po mnogobrojnim naseljima Slovena u Jeladi slovenske
krvi te~e u `ilama dana{njih Grka mo`da toliko isto koliko i gr~ke, samo su
kulturniji Grci pomo}u dr`avnog i crkvenog sistema nametnuli svoj jezik
ovom etni~kom amalgamu.” (str. 107-110.)
Na osnovu takvog zaklju~ka @upani} smatra da je “lako pojmljivo da je
pored mase ostalih Slovena zalutao u Jeladu i jedan manji broj Hrvata i nase-
lio se u Tesaliji, Atici i Argalidi, kao {to se opet izvestan broj Srba naselio u Pi-
eriji severozapadno od Olimpa i podigao grad Srp~i{te Ta Servlia za vladavine
cara Heraklija u prvoj polovini VII veka.” (str. 110.) @upani} napominje da su
neki Srbi oti{li jo{ ju`nije, u Tesaliju, Korintiju, Arkadiju, Kalavriju, Meseniju
i Lakedemoniju, o ~emu svedo~e toponimi Sotrpi, Serboksija, Serbianika, Ser-
vot, Serpani, Servota, Serpisia, Sarmpica i Servejka. “Nastaje samo pitanje, da
li su Hrvati zaista do{li u Atiku prilikom velikih slovenskih migracija u toku
VII-VIII veka ili mo`da docnije, posebice. Na ovo pitanje nije tako lako ta~no
odgovoriti jer nisu jo{ svi izvori za srednjevekovnu i novovekovnu istoriju Je-
lade pokupljeni i izdati.” (str. 110.) Tamo gde nema izvornih podataka i Niko
@upani} pribegava pretpostavkama, ali su njegove pretpostavke, za razliku od
Mandi}evih, ozbiljne i razlo`ne. “Nije mogu}e dakle ta~no kazati kad su do{li
329
Hrvati u Atiku. Da sada progovorimo o jednoj mogu}nosti njihovog naseljenja
u blizini Atine krajem srednjeg ili u toku novog veka. Posle pada pod Turke
(1458.) bila je Atika usled dugotrajnih ratova bez sumnje opusto{ena, a njenim
gospodarima turskim agama i begovima svakako trebala je radna snaga sa stra-
ne, kad nije bilo dovoljno doma}e raje. Ba{ u onim trima decenijama posle pro-
pasti ati~kog vojvodstva Turci su u velikim masama odvodili roblje iz Hrvat-
ske i jugoisto~ne Kranjske i po{to je blizu pameti da to nisu ~inili da zaroblje-
nike pobiju ve} da ih prodaju, ne bi bilo isklju~eno da su i tada postale koloni-
je pod imenom Hrvati u Ma}edoniji i Jeladi. I u oblasti Donje Prespe (u neka-
da{njoj bitoljskoj kazi) naime nalazi se selo Hrvati ili Ervati, koje danas broji
160 Srba i 100 muslimanskih Arbanasa (svega 325 du{a). Jo{ vi{e topografskih
nomenklatura u predelima izme|u [ar-planine i Solunskog zaliva svedo~i da
su doti~na sela ustanovili Srbi bilo to u staro doba ili docnije za vreme turske
vladavine: Srbinovo (u gornjoj d`umajskoj kazi), Srbica (u ki~evskoj kazi),
Srpci (u bitoljskoj nahiji), Srbjani (u ki~evskoj kazi), Srbjan (u bitoljskoj kazi),
u Donjem Palogu (gostivarska nahija) selo Srbinovo, u kojem danas nema Sr-
ba ve} samo 440 muslimanskih Arbanasa, kao {to nema ni Hrvata u anti~kim
Hrvatima ve} samo Arbanasa.” (str. 111.)
Ta @upani}eva paralela ipak nije odr`iva, jer je nau~no vi{estruko dokaza-
no da su svi srpski toponimi u Makedoniji nastali u vremenu pre turske okupa-
cije, a odatle se srpsko stanovni{tvo iseljavalo pod albanskim pritiskom. Ta-
kvog albanskog pritiska nije moglo biti na Atici, jer je ona dovoljno udaljena
od severnog Epira. Zato albansko pravoslavno selo, koje se zove Hrvati, upu-
}uje na zaklju~ak da se tu naselila grupa Albanaca koji su se zvali Hrvati. To
zna~i da su se prvo njihovi preci Hrvati naselili u Albaniji, tamo bili albanizo-
vani, a onda se u novom etni~kom identitetu i pod starim imenom naselili u du-
bini Gr~ke. Ina~e, teorija da su Turci mogli tamo naseliti hrvatsko roblje neo-
dr`iva je s obzirom da su svi robovi brzo denacionalizovani i posle vojno-plja~-
ka{kih pohoda Turaka rasprodavani po raznim tr`i{tima robova. Nikako nije
nemogu}e da su se pojedine grupe Hrvata naseljavale i u okvirima granica
srednjovekovne srpske dr`ave i traga o svom postojanju ostavljali kroz razne
toponime. Ali nema nikakvih dokaza da su se Hrvati bilo kad masovno naseli-
li na nekom podru~ju ju`no od Cetine, isto~no od Une ili u Slavoniji pre dola-
ska Turaka. Kako @upani} navodi, zna~ajni istori~ar Gregorovius utvrdio je da
se deo Hrvata naselio “u okolini Mikene u op{toj migraciji Slovena u Jeladu od
VII-VIII veka. Ako je mi{ljenje Gregoroviusa ta~no, onda postoji verovatno}a
da su tada do{li Hrvati i u Atiku i da je tada anti~ko ime Palada zamenjeno ime-
nom Hrvati.” (str. 112.) Me|utim, tako se ne mo`e objasniti ~injenica da su da-
na{nji ati~ki “Hrvati” zapravo Albanci. Dodu{e, na to podru~je su u vi{e navra-
ta upadali albanski banditi radi plja~ke, u vreme turske vlasti, ali je nemogu}e
da su se naselili pravoslavni Albanci prethodno oterav{i zate~ene Hrvate. O~i-
gledno je da su se tu mnogo pre dolaska Turaka naselili Hrvati koji su govori-
li albanskim jezikom. Istorijski podaci svedo~e da je pravoslavne Albance na
Atici krajem ~etrnaestog veka naseljavao atinski suvereni vojvoda Pedro VI iz
aragonske dinastije.
330
Me|utim, problemati~no je i Mandi}evo situiranje Porfirogenitovog Iliri-
ka na podru~ju dana{nje Albanije, s obzirom da su Ilirikom u razli~ita vreme-
na nazivani razli~iti prostori. Tako je 10. godine nove ere rimski imperator Av-
gust Ilirikom slu`beno nazvao Dalmaciju i Panoniju, pa ga jo{ podelio na gor-
nji i donji, kao dve provincije. To i sam Mandi} potvr|uje, pa navodi prostore
koje su obuhvatali Donji Ilirik ili Panoniju i Gornji Ilirik ili Dalmaciju: “Prva
provincija obuhva}ala je ravni~ke krajeve od bosanskih gora do Ina kod Be~a,
a druga gorske krajeve od Petrove gore i Borja – planine u Bosni do Jadran-
skog mora.” (str. 55.) Dakle, tada u sastavu Ilirika uop{te nema dana{njih al-
banskih predela, a Mandi} je spreman da skoro celu Albaniju strpa u izmi{lje-
ne granice imaginarne hrvatske dr`ave. Nije nimalo slu~ajno {to prvi pomeni
Hrvata datiraju iz dokumenata devetog veka. Da je bilo kakva hrvatska dr`ava
postojala u sedmom ili osmom veku, pogotovo dr`ava koja se navodno prosti-
rala od Istre do Valone, apsolutno je sigurno da ona kroz istoriju ne bi mogla
prohujati potpuno nezapa`eno. Takve dr`ave jednostavno nikada nije bilo, a
celi Balkan je bio u sastavu Vizantije.
Po doseljenju na Balkan, nastavlja Mandi}, Hrvati su se me{ali sa zate~e-
nim Slovenima i Romanima, nastalim romanizacijom ostataka svih naroda ko-
ji su od najstarijih vremena na tom prostoru `iveli. On tvrdi da su na taj na~in
nastala tri antropolo{ka i karakterolo{ka tipa Hrvata i to “Hrvati Dinarci, Hrva-
ti Mediteranci i Hrvati Panonci.” (str. 58.) Za Hrvate Dinarce pi{e da su popri-
li~no udaljeni od op{teg slovenskog tipa. “Hrvati Dinarci su ljudi visokoga uz-
rasta, prosje~no 170-180 cm, duguljaste glave s kratkom obodnicom (dolike-
falni s indeksom glave 80-95), crnih o~iju i vlasi, crnomanjaste boje lica. Hr-
vati Dinarci od srednjega vijeka `ive u Lici, Dalmatinskoj zagori, zapadnoj i
srednjoj Bosni, u Hercegovini i Crnoj Gori (sredovje~na hrvatska Duklja).
Svoje tjelesne osobine Hrvati Dinarci jednim dijelom donijeli su sa sobom sa
sjevera, gdje su te osobine naslijedili od Slavena, koji su `ivjeli na podru~ju za-
karpatskih Dinaraca. Drugi dio tjelesnih osobina ba{tinili su od pretpovijesnih
Dinaraca, od kojih su se sa~uvali ostaci u ilirsko-romanskom pu~anstvu, koje
su Hrvati na{li u svojoj novoj domovini. Tre}i dio dinarskih osobina razvio se
na licu mjesta: `ivotom u zdravim gorskim krajevima, mlije~nom i biljnom
hranom, te posebnom narodnom njegom djece. Udio pojedinoga od ta tri ~im-
benika te{ko je izraziti u postocima. Ipak valja re}i da je udio mjesnih romani-
ziranih ostataka pretpovijesnih Dinaraca te{ko iznosio vi{e od 20-30% prema
Hrvatima.” (str. 58-59.) Mandi} zapravo ovde opisuje antropolo{ke osobine di-
narskih Srba, pa i pominje etni~ki ~isto srpske krajeve. Da bi zaista pisao o Hr-
vatima morao bi da prou~i isklju~ivo ~akavce, jer su oni jedini pravi Hrvati u
dinarskim krajevima, {to mogu dokazati izvornim jezikom kojim govore.
Ve} u Mandi}evoj odrednici o “Hrvatima Mediterancima” mo`emo prepo-
znati antropolo{ke osobine pravih Hrvata, izme{anih sa romanskom masom,
ali i dosta korigovane docnijim sve intenzivnijim doseljavanjem Srba u te kra-
jeve, pogotovo katoli~kih, ali i pravoslavnih Srba. “Mediteranski tip Hrvata sta-
nuje u dalmatinskom primorju, na jadranskim otocima i u Istri. Hrvati Medite-
331
ranci su srednjega stasa, ne{to ni`i od Hrvata Dinaraca; lubanju imaju dosta
okruglu, kosu i o~i crne, a boju lica zatvorenu. Hrvati Mediteranci su nastali
stapanjem novodo{lih Hrvata sa starosjediocima iliro-romanskim Mediteranci-
ma. To je stapanje zapo~elo odmah kod dolaska Hrvata. U primorskim roman-
skim gradovima, koji su stali pod upravom Bizanta i Venecije, stapanje se od-
vijalo cijelim srednjim vijekom... U postanku mediteranskoga tipa Hrvata nije-
su imali udjela Slaveni prve selidbe. Do dolaska Hrvata na Jadran g. 626. na
otocima je `ivjelo isklju~ivo staro ilirsko-romansko pu~anstvo s prebjezima iz
rimske Dalmacije i Panonije.” (str. 59-60.) I na ostrvima je situacija sli~na. Ta-
mo gde su Hrvati odnosili etni~ku prevagu u populaciji sa~uvao se ~akavski je-
zik, a to su ostrva severnije od Bra~a. Na Bra~u, Hvaru, Kor~uli i Mljetu nase-
lili su se Srbi i tamo je {tokavski vrlo brzo odneo prevagu nad romanskim.
Najsme{nija je svakako Mandi}eva konstrukcija antropolo{kog tipa “Hr-
vata Panonaca”, o kome pi{e: “Kada su Hrvati zavladali Donjom Panonijom i
panonskom Savijom, oni su se odmah po~eli stapati s tamo{njim Slavenima
kajkavcima. Iz toga je nastao tre}i tip Hrvata Panonaca: srednjega stasa, plave
kose, crvenkaste boje lica i dosta velika opsega glave. U panonskim krajevima
i Hrvati su, kao manjina, primili kajkavsko narje~je, u koje su ipak unijeli mno-
ge osobine ~akavskoga govora. Iako je za borba s Turcima od konca 15. do po-
~etka 18. st. u te krajeve do{lo mnogo Hrvata Dinaraca i Mediteranaca, u sta-
rim panonskim krajevima odr`ao se sve do danas vidno primjetljiv tip Hrvata
Panonaca, koji su od svih Hrvata svojim tjelesnim i du{evnim osobinama naj-
bli`e op}em slavenskom tipu. Blage su i mirne naravi, ali uporni u obrani svo-
ga doma i svojih prava. Odlikuju se posebnom ljubavi prema domovini i sna-
gom asimilacije stranaca.” (str. 60-61.) Interesantno je da kod prva dva tipa
Mandi} uop{te ne pominje ~akavski govor kao jedino neosporno autenti~no hr-
vatsko svojstvo. Ovde priznaje da su Hrvati bili manjina, {to zna~i da su ih pa-
nonski Sloveni asimilovali i nametnuli im kajkavski, a opet govori o tipu Hr-
vata Panonaca. Valjda treba govoriti o Slavoncima ~iji su antropolo{ki tip even-
tualno Hrvati obogatili donose}i im neku sopstvenu karakteristiku, kao {to je
uno{enje ~akavskih osobina u kajkavski govor, na primer. A {ta je s najve}im
delom Slavonije, gde nema ni kajkavice ni ~akavice? Koji “Hrvati” tamo `ive?
3. Osporavanje Porfirogenita u svetlu doseljavanja Srba
Naga|aju}i koje bi godine Srbi mogli do}i na Balkan, Mandi} pokazuje da
mu je veoma va`no da to bude nakon dolaska Hrvata, kad su ve} Hrvati na-
vodno oterali Avare pa tako Srbima otvorili put. Na osnovu nekih Porfirogeni-
tovih podataka o prvobitnom srpskom naseljavanju u Tesaliji, Mandi} zaklju-
~uje: “Tesalski Srbi vi{e su stolje}a `ivjeli pod srpskim imenom, imali su i svo-
ju srpsku eparhiju (biskupiju), ali su se tijekom vremena utopili u makedon-
skim Slavenima i u novije vrijeme pogr~ili. Srpsko ime i srpsku narodnost sa-
~uvali su potomci onih Srba, koji su se htjeli povratiti na Labu i bili naseljeni
u srednjem Balkanu.” (str. 63-64.) Njegov je sad osnovni problem pisanje Kon-
stantina Porfirogenita o Srbima. U tridesetom poglavlju dela “O upravljanju
332
carstvom” Mandi} nailazi na odeljak u kome car-istori~ar razgrani~ava pojedi-
ne srpske zemlje, od kojih jedna kne`evina nosi naziv Srbija, a ostale Duklja,
Travunija, Hum i Paganija. On to poku{ava rastuma~iti kao da Srbi `ive samo
u Srbiji, ali kod Porfirogenita to ovako izgleda: “Duklja se primi~e utvrdama
dra~koga temata: Lje{u, Ulcinju i Baru, pa ide do Kotora, a u planinama se pro-
te`e do Srbije. Od grada Kotora po~inje arhontija Travunja i pru`a se do Du-
brovnika, a u svojim planinama doti~e se Srbije. Od Dubrovnika po~inje ar-
hontija Zahumljana i prote`e se do rijeke Neretve; na morskoj strani grani~i s
Paganima (oblast Neretve), u planinama na sjeveru s Hrvatima (Bijelima), u
planinama, s ~eone strane, sa Srbijom. Od rijeke Neretve po~inje Paganija (Ne-
retva) i pru`a se do rijeke Cetine, a ima tri `upe: Rastok, Makar i Dolje.” (str.
64.) Tu je Mandi} bar u zagradi morao da dopuni da je re~ o navodnim “Bije-
lim Hrvatima”.
Me|utim, pravi Mandi}ev problem nastaje kad Konstantin Porfirogenit na
kraju tog poglavlja precizno ka`e da se zemlja Hrvatska “na Cetini i Hlivnu
grani~i sa zemljom Srbijom.” (str. 64.) Uz to ~uveni car pi{e u poglavlju 32. i
36. “da su Srbi u po~etku naselili Travunju, Zahumlje i Neretvu.” (str. 64.) Sad
Mandi}, bez ikakvih argumenata, nastoji da demantuje Porfirogenita na slede-
}i na~in: “Ove tri pokrajine prvotno su Hrvati naselili i one su pripadale Crve-
noj ili ju`noj Hrvatskoj. God. 948., kad su u Hrvatskoj nastale unutranje smut-
nje zbog umorstva kralja Miroslava, srpski veliki `upan ^aslav zauzeo je Bo-
snu, Travunju, Zahumlje i Neretvu i tim pro{irio srpsku dr`avu do Cetine i
Hlivna. Porfirogenit je bio opsjednut mi{lju, koju vi{e puta naglasuje, da hrvat-
ske i srpske zemlje pripadaju Bizantu i da ti narodi imaju priznavati vrhovni-
{tvo bizantskih careva. Pod utjecajem te misli, Porfirogenit je Neretvane, Za-
humljane i Travunjane, koji su u njegovo vrijeme bili politi~ki Srbi, tj. podani-
ci srpskoga vladara, proglasio etni~kim Srbima. Da Srbi u po~etku nijesu na-
selili Travunju, Zahumlje i Neretvu, doti~no da se prvotna, etni~ka Srbija nije
protezala do Cetine i Hlivna, nego da je imala one granice, koje je Porfiroge-
nit opisao u pogl. 30. govore}i o prvoj Srbiji, dokazuju ovi razlozi: 1. Sam Por-
firogenit tvrdi na osnovu nekoga staroga izvora, koji je on prepisao, da su Hr-
vati kod svoga dolaska naselili Dalmaciju, Ilirik i Panoniju. Predjeli, koji }e se
kasnije prozvati Travunja, Zahumlje i Neretva, ~inili su glavni dio jugoisto~ne
Dalmacije. Sam nam zdravi razum ka`e da Hrvati nijesu i{li naseljavati Ilirik
u dana{njoj Crnoj Gori i albanskom primorju do Valone, ako prije toga nisu na-
selili jugoisto~nu Dalmaciju, doti~no krajeve budu}e Neretve, Zahumlja i Tra-
vunje, i time osigurali jedinstvo svoga narodnoga i dr`avnoga prostora. Kada
su Hrvati g. 626. i 627. oslobodili Dalmaciju i Ilirik od Avara, i te krajeve sa-
mi naselili, oni nijesu mogli misliti na Srbe, da im ostave krajeve budu}e Ne-
retve, Zahumlja i Travunje, jer tada se nije znalo da li }e uop}e Srbi do}i na jug.
Te misli nije imao ni Bizant, koji je Srbe, kada su do{li na Dunav, izravno pre-
veo preko dana{nje Srbije u Tesaliju.” (str. 65-66.)
333
Da se malo zadr`imo na prvom Mandi}evom razlogu, pre nego {to razmo-
trimo ostala tri. Ako su i hrvatske i srpske zemlje pripadale Vizantiji, onda je
Porfirogenitu sasvim svejedno jesu li Travunija, Zahumlje i Neretva srpska ili
hrvatska etni~ka teritorija. On nije pristrasan ni prema Srbima ni prema Hrva-
tima, a pi{e kako je ~uo i saznao, uz pomo} svojih obrazovanijih dvorana. Da
su slu~ajno Neretljani, Zahumljani i Travunci zaista Hrvati, trenutno pod vla-
{}u srpskog vladara, on bi to i konstatovao, a ^aslav bi se prozvao velikim `u-
panom ne samo Srba, nego i Hrvata. ^ak bi jedva ~ekao da mo`e tako ne{to da
uradi jer u to daleko vreme nije bilo sramota biti Hrvat. Mandi} svoju polaznu
pretpostavku da Porfirogenit pod Ilirikom podrazumeva upravo Albaniju uzi-
ma zdravo za gotovo kao neprikosnoveni postulat, pa na njemu bazira celu
konstrukciju. Zaboravlja pri tom da su stari pisci nekada Dalmaciju, koja se
protezala duboko u unutra{njost, delili na Ilirik i Panoniju, ili su, u drugim slu-
~ajevima Ilirik delili na Dalmaciju i Panoniju. Zato nema nikakvih dokaza da
se deo Hrvata zaista naselio u Albaniji. A ~ak i da je to ta~no, za{to bi u to vre-
me Hrvati nastojali da zauzmu kompaktnu teritoriju, ako su ionako sve te ze-
mlje bile pod vizantijskom vla{}u? Za{to su Hrvati, pored prvobitne Hrvatske,
naseljavali i podru~ja dalmatinskih gradova i njima pripadaju}a ostrva, iako ti
gradovi nikad nisu bili pod vla{}u hrvatskih vladara. Po Mandi}evoj logici Hr-
vati su morali zauzeti sve teritorije od Krakova do Epira, jer nisu mogli nase-
ljavati najju`nije krajeve ako prethodno ne nasele bli`e i severnije!? Ima doka-
za da su Hrvati u izvesnom broju dospeli u Gr~ku, ali apsolutno nikakvih do-
kaza nema da ih je ikada bilo u Albaniji, a nikakvih toponima nema koji bi sve-
do~ili o njihovom prisustvu u Duklji, Ra{koj, Travuniji, Zahumlju, Neretvi i
prvobitnoj Bosni. Nisu valjda u more potonuli!
Naredni razlozi jo{ su naivniji i neozbiljniji, jer Mandi} pi{e: “1. Porfiro-
genit je zabilje`io da je car Heraklije I sve Srbe, koji su do{li na Balkan, smje-
stio u Srbi{tu u Tesaliji. Njegov izraz “Ho topos” mo`e zna~iti jedno mjesto,
logor ili kraj. Ako u ovom {irem zna~enju shvatamo Srbi{te i re~emo da su Sr-
bi po~etno bili naseljeni u cijelom prodolju rijeke Bistrice, tu se nije moglo na-
seliti ni `ivjeti vi{e od 7-8.000 du{a, imaju}i u vidu onodobnu ekstenzivnu po-
ljoprivredu. Od toga broja Srba manji dio, najvi{e 3-4.000 du{a, vratio se je na
Dunav i bio naseljen u srednjem Banatu. Tako malen broj Srba nije mogao za-
posjesti {iroke predjele od Kosova do Cetine i Hlivna, kojima su se prostirale:
Ra{ka, Travunja, Zahumlje i Neretva. 3. Da je Porfirogenit od politi~koga sta-
nja u njegovo vrijeme stvorio etni~ke zaklju~ke o po~etnom naseljenju Srba u
Travunji, Zahumlju i Neretvi, govori nam ~injenica da on nigde ne tvrdi da su
Srbi naselili Duklju, koja u njegovo vrijeme nije pripadala srpskoj dr`avi. Za
cara Heraklija I kod Bizantinaca je jo{ bila jaka svijest o rimsko-bizantskim po-
krajinama; usto je postojala povoljnija mogu}nost saobra}aja gustom cestov-
nom mre`om izme|u mjesta u samoj pokrajini, nego s mjestima u drugoj po-
krajini. Zato bi bizantski namjesnik, kada je Srbe naselio u sjevernom dijelu
pokrajine Predalja, dao im i ju`ni dio te pokrajine, budu}u Duklju, da im je htio
dati primorske krajeve, a ne bi ih slao u drugu pokrajinu, Dalmaciju, koju su
334
Hrvati naselili. Porfirogenit pak nigdje ne tvrdi da su se Srbi naselili ili stano-
vali u Duklji. 4. Da su Srbi u po~etku naselili samo Porfirogenitovu Srbiju, ko-
ja }e se kasnije prozvati Ra{ka, to tvrde stari vjerodostojni izvori i hrvatski i
srpski. Staro hrvatsko djelo Metodos iz g. 753. navodi da se od Duvna i Ceti-
ne do Valone u Albaniji prostirala Crvena ili ju`na Hrvatska, koje su bili dije-
lovi budu}a Neretva, Zahumlje, Travunja i Duklja. Granice prvotne Srbije Me-
todos ovako opisuje: “od iste rijeke Drine prema istoku do Lipljana i Laba, ko-
ju nazva Ra{ka”. Stari srpski vladari dobro lu~e po~etnu, etni~ku Srbiju ili Ra-
{ku od tu|ih, kasnije osvojenih zemalja. Etni~ka Srbija ili Ra{ka, to je njihova
“djedovina”, koja obuhva}a “sve srpske zemlje”, a Duklja (Zeta), Travunja, Za-
humlje i Dalmacija (Neretva) su kasnije osvojene tu|e pokrajine, koje su bile
pripojene po~etnoj, etni~koj Srbiji.” (str. 66-67.)
a) Diskreditovanje srpskog naroda vatikanskim metodama
Pogre{no rezonuju}i da je mogu}e da se celi jedan narod, koji se spora-
zumno preseljava na nove prostore, preseli u jednom danu i maltene u jedan
hotel useli, Mandi} naga|a o brojci od svega nekoliko hiljada izvornih Srba ko-
ji su do{li na Balkan. Me|utim, ako se ima u vidu koliko su veliki prostor Sr-
bi na severu zauzimali, izme|u Labe i Sale s jedne, i Visle s druge strane, nji-
hovo preseljenje na Balkan moralo se odvijati u du`em vremenskom periodu,
verovatno izme|u 620. i 640. godine. Uostalom, i hrvatski istori~ari pi{u o Sr-
bima Timo~anima i Srbima Brani~evcima, a slavonski knez Ljudevit je, po~et-
kom devetog veka, pred Francima prebegao Srbima tako {to je Savu pre{ao.
Porfirogenitovo delo nije moglo da bude sveobuhvatno, a i hrvatski istori~ari
se sla`u da su njegovi iskazi o pro{lim doga|ajima neretko zasnovani na legen-
dama, {to relativizuje njegovu istorijsku verodostojnost. Hrvati nemaju nika-
kvo pisano delo iz 753. godine ni uop{te iz sedmog i osmog veka, a njihovo hr-
vatsko ime se prvi put pojavljuje u dokumentima u devetom veku, u vremenu
kneza Borne. Sve ostalo su bajke. Ako su Hrvati slu~ajno i u kratkim vremen-
skim periodima ovladavali delovima Slavonije, Dalmacije i Bosne, automatski
su, po Mandi}evoj logici, Dalmacija, Slavonija i Bosna u celini postajale za sva
vremena hrvatske zemlje, a njihovi stanovnici su se, makakvog etni~kog pore-
kla bili, odjedanput pretvarali u Hrvate. Srednjovekovna titula srpskih vladara
kao gospodara sve srpske zemlje, Duklje, Travunije, Zahumlja i Neretve obi-
~aj je tog vremena da se nabrajaju sve teritorije koje su imale bilo kakav poli-
ti~ki identitet u pro{losti. Uostalom, Nemanji}i kao najzna~ajnija srpska vla-
darska dinastija, poreklom su iz Huma.
Da bi {to vi{e Srbe diskvalifikovao i u svojoj ideolo{koj viziji i sistemu
vrednosti omalova`io, pored tvrdnje o njihovom neslovenskom azijatskom po-
reklu, Mandi} proizvoljno iznosi da su oni govorili zapadnoslovenskim jezi-
kom, da su se poput Bugara jednostavno utopili u zate~enu isto~noslovensku
masu, a da su `iveli i s velikim brojem Mavara, s kojima se nisu me{ali zbog
njihove crna~ke rase. Prosto neverovatna lupetanja, ali i sasvim o~ekivana ako
335
se ima u vidu zlo~ina~ka priroda Rimokatoli~ke crkve kojoj Mandi} pripada.
Govore}i o stvaranju antropolo{kog tipa srednjovekovnih Srba, on pi{e: “Po-
~etni, maloazijski tip Srba jako je preina~en na Labi. Tu su se Srbi stopili s broj-
nijim doma}im Slavenima i primili njihov zapadni slavenski jezik. Od tih Sla-
vena, koji su se bili slili s ostacima starijega doma}ega nordijskog pu~anstva,
polapski Srbi ba{tinili su neka svojstva nordijske rase. U novoj domovini u
srednjem Balkanu Srbi su na{li Slavene prve selidbe, {tokavske ekavce. Ovi-
ma su Srbi dali svoje narodno ime i dr`avnu organizaciju, ali su se poput Bu-
gara utopili u mnogobrojnijim Slavenima {tokavskim ekavcima: izgubili su
svoj zapadni slavenski govor i primili {tokavsku ekavicu. Od tih Slavena dose-
ljeni Srbi su primili velikim dijelom i tjelesne osobine. Na izgradnju narodno-
ga tipa sredovje~nih Srba utjecali su i ostaci staroga tra~koga i makedonskoga
pu~anstva, a pone{to i Grci, koji su se doseljavali u Ra{ku za dugoga bizant-
skoga gospodstva. U Ra{koj i u okolnim planinama do dolaska Srba sa~uvao
se osobito velik broj potomaka starih maurskih vojni~kih veterana, ali sredo-
vje~ni Srbi nijesu s njima sklapali `enidbe, kako }emo kasnije vidjeti, jer su cr-
na~ke osobine Maurovlaha tada jo{ bile istaknute i vidljive.” (str. 67-68.)
Prosto ne postoji nijedan falsifikat iz starije hrvatske istoriografije koji
Mandi} zdravo za gotovo ne prihvata kao su{tu istinu, a onda im dodaje mno-
{tvo sopstvenih izmi{ljotina. Tako ponavlja odavno razobli~enu pri~u da se slo-
venski jezik i glagoljica koriste u Hrvatskoj, mada je odavno dokazano da su
bili u upotrebi samo na podru~ju Dalmacije i Liburnije. Navodi da je splitska
metropolija formirana ve} 641. godine, kad je navodno papa Ivana Ravenjani-
na imenovao za prvog splitskog nadbiskupa i metropolitu. ^ak tvrdi da je ve}
u sedmom veku postojala dr`avna i crkvena zajednica Hrvatske i Slavonije, ka-
zuju}i: “I u panonskoj Hrvatskoj izme|u Gvozda i Drave moralo se kr{}anstvo
zarana ra{iriti, dok su Hrvati u tim krajevima `ivjeli u dr`avnoj i crkvenoj za-
jednici s jadranskim Hrvatima, koji su se pokrstili ~etrdesetih godina 7. st. Bu-
du}i da su panonski Hrvati pod konac toga stolje}a potpali pod vrhovni{tvo
Avara, koji su se bili oporavili poslije poraza pretrpljena od novodo{lih Hrvata,
to je napredak kr{}anstva u Slovinju jako zapeo.” (str. 72.) Dakle, prvo su Hr-
vati naneli te`ak poraz Avarima, a onda su se Avari oporavili i ovladali Hrvatima!
Za Mandi}a je i izmi{ljeni Duvanjski sabor iz 753. godine nesporna ~inje-
nica. Samo mu je `ao {to Pop Dukljanin uop{te ne pominje “panonsku Hrvat-
sku”. Iako Dukljanin pi{e da se Srbija delila na Bosnu i Ra{ku, Mandi} i to na-
stoji da ispravi, ~ine}i neprikosnovenim samo one Dukljaninove iskaze koji se
uklapaju u njegov koncept. U tom smislu navodi: “Ne{to malo prije duvanjsko-
ga sabora i Srbi su se pridru`ili hrvatskoj dr`avi, po svoj prilici iz bojazni pred
vanjskim neprijateljima: Avarima ili Bugarima. To je bio uzrok da je na duvanj-
skom saboru stvorena nova hrvatska dr`avna jedinica, koja }e biti dovoljno ja-
ka, da se i sama u potrebi brani. U tu jedinicu bili su uklju~eni hrvatski zagor-
ski krajevi, koji su nazvani Bosnom, i srpske zemlje, koje su prozvane Ra{kom.
Ovoj novoj jedinici hrvatske dr`ave dato je zajedni~ko ime Surbija, jer su Srbi
336
~inili glavni dio te hrvatske dr`avne jedinice, a ta je poglavito bila i osnovana,
da se poja~a obrana Srba od vanjskih neprijatelja.” (str. 76.)
[ta ko{ta Mandi}a da bez ikakvog nau~nog upori{ta napi{e da su Neretlja-
ni “bili hrvatsko samoupravno pleme, koje se g. 626. naselilo uz jadransku oba-
lu od Neretve do Cetine.” (str. 77.) A {ta ako nije 626. nego 629. godine? Ot-
kud dokazi za 629. godinu? Nema ih, kao ni za 626. Kad Porfirogenit ka`e da
su Neretljani Srbi, on ne zna {ta govori, ali Mandi} zna jer mu je neophodno
da Neretljane po svaku cenu proglasi izvornim Hrvatima. Sporazum frana~kih
i vizantijskih careva Mandi} naziva hrvatsko-vizantijskim razgrani~enjem na
reci Drimu. S druge strane, uprkos istorijskoj istini da su se Hrvati na strani Fra-
naka borili protiv Slavonaca, Mandi} samouvereno veli: “Ljudevita Posavsko-
ga valja ubrojiti me|u velike i zaslu`ne hrvatske vladare. On se digao protiv
mo}noga frana~koga carstva u obrani svoga hrvatskog naroda. Svojim otpo-
rom, koji su nastavili drugi doma}i vladari, a kasnije ih pomagali i vladari ja-
dranske Hrvatske, Ljudevit je zaustavio prodiranje germanizacije na zapadnoj
granici panonske Hrvatske.” (str. 81.) A oko godine 854., zna to Mandi}, Hr-
vatska je pod Trpimirom grani~ila sa Bugarskom na reci Drini. Nego {ta, sve
do Drine je i moralo biti hrvatsko. Nijedan ozbiljniji hrvatski istori~ar nije ni
pomi{ljao da to potvrdi. A kako Mandi} proizvoljno zaklju~uje manipuli{u}i
istorijskim ~injenicama i prilago|avaju}i ih svojim `eljama, svedo~i i slede}i
citat: “Kako je poznato, od 6. st. pa do osnutka dubrova~ke metropolije (887/8.)
i zagreba~ke biskupije (1094.) splitska se metropolija protezala od Ra{e u Istri
do Drave i Dunava na sjeveru, te rijeke Drine i Budve na istoku. Budu}i da je
g. 852. hrvatska dr`ava bila prostranija nego splitska metropolija, to nam go-
vori da je tada Duklja bila u hrvatskoj dr`avi, koja nije spadala pod splitsku me-
tropoliju.” (str. 82-83.)
Za ~uvenog srpskog vladara Stefana Vojislava, Mandi} pi{e da je “poto-
mak stare hrvatske vladala~ke obitelji u Duklji” (str. 98.), a za hrvatskog kralja
Petra Kre{imira IV da je dr`avne granice pro{irio do Drima u Albaniji samo na
osnovu toga {to ga je navodno papa 1063. oslovio kao kralja Dalmacije (str.
99.) i podrazumevaju}i da se to moralo odnositi na Donju i Gornju Dalmaciju.
On prisvaja i neretljanskog vladara Slavca kao hrvatskog kralja iako je ta za-
bluda u istoriografiji odavno ra{~i{}ena. [to se ti~e “Kvolitera” ili teksta “Pak-
ta konventa”, Mandi} priznaje da tu nije re~ o doslovnom prepisu izvornog
ugovora, ali tvrdi da je tu ipak u pitanju “autenti~ni izvadak iz slu`benoga do-
kumenta, koji je bio izdan, nakon {to su se Hrvati g. 1102. nagodili s Koloma-
nom.” (str. 110.) Povodom tog teksta iz ~etrnaestog veka, Mandi} je ube|en da
je re~ o dokazu da su i pored gubitka vladara narodne krvi, hrvatski velika{i
“ipak sa~uvali suverenost hrvatske dr`ave i njezino jedinstvo od Jadrana do
Drave i Dunava. Dogovorna nagodba bila je pravi me|unarodni ugovor izme-
|u dvije samostalne, suverene dr`ave: Ugarske i Hrvatske; prvu je zastupao
kralj Koloman, a drugu predstavnici dvanaest hrvatskih plemena. Velik je ne-
dostatak Dogovorne nagodbe bio taj, {to Hrvati nijesu izri~ito pridr`ali hrvat-
337
skom saboru pravo izbora hrvatskoga bana i kraljevskih zamjenika u Hrvat-
skoj. Budu}i da o tome nije bilo ni{ta utvr|eno u Nagodbi, Arpadovi}i su za-
rana po~eli imenovati i Mad`are za hrvatske banove, {to je bilo {tetno za hrvat-
sku dr`avnu samoupravu i nezavisnost.” (str. 114.)
Njemu sada ne smeta {to u popisu tih dvanaest plemena nema dva tada
najmo}nija, bribirskih [ubi}a i krbavskih Gu{i}a. To Mandi}u nije dovoljan
signal da se treba zamisliti nad ishitrenim stanovi{tem, jer se ono uklapa u ide-
olo{ku koncepciju, pa iako je u koliziji sa stvarnim istorijskim ~injenicama, tim
gore po ~injenice. Nema ni Frankopana, a vi{e je nego o~igledno da su svih
dvanaest nabrojanih plemi}kih grupacija iz samo jedne, Lu~ke `upanije. Ta
Lu~ka `upanija je nastala spajanjem Lu~ke, Ninske, Bribirske i Sidra{ke `upa-
nije. U isto vreme su nastale jo{ tri nove `upanije, Kninska, Li~ka i Polji~ka, a
nastavile su paralelno s njima da postoje stare velika{ke kne`ine i starohrvat-
ske `upanije, poput Modru{ke. Sve one su odavno izgubile plemenski karakter
i izgradile tipi~na feudalna svojstva. Dakle, nema nikakve sumnje, a u hrvat-
skoj istoriografiji je to pitanje odavno ra{~i{}eno, “Kvoliter” je nastao u ~etrna-
estom veku i reguli{e tada{nja dru{tvena i politi~ka pitanja na vrlo ograni~e-
nom prostoru, pa se nikako ne mo`e smatrati me|udr`avnim ugovorom, a sva-
ko njegovo prebacivanje u dvanaesti vek drasti~an je istoriografski falsifikat.
Mandi} je svestan da je re~ o falsifikatu i uporno na njemu insistira, jer je ko-
ristan za njegovu tezu o “drugarskim kraljevstvima” (str. 111.) Ugarske i Hr-
vatske.
4. Tri izmi{ljene hrvatske dr`ave
Njegovi falsifikati i dalje jedan drugog susti`u. Tako, posle 1463. godine
“u osvojenoj Bosni Hrvati bogomili listom su pre{li na islam, a s vremenom i
ve}i dio Hrvata katolika. Ovi su postali zagrijani {iritelji islama i odsada su se
poznatom hrvatskom hrabro{}u i uporno{}u svim silama borili da sve hrvatske
zemlje osvoje, prevedu na islam i okupe oko bosanskoga sand`akata, zatim pa-
{aluka.” (str. 122.) Tako su se “Hrvati” `estoko me|usobno poklali na Krbav-
skom polju. “God. 1493. bosanski sand`ak Jakub-pa{a provalio je u Hrvatsku
i Kranjsku s jakom vojskom doma}ih bosanskih Hrvata muslimana potpomog-
nut ~etama rumelijskoga pa{e. Na povratku Hrvati su Jakuba do~ekali na Kr-
bavskom polju pod gradom Krbavom (dana{nja Udbina). U ljutoj borbi, koja
je trajala ~itavi dan, 9. rujna 1493., s jednakom hrabro{}u i uporno{}u borili su
se sinovi istoga hrvatskog naroda, razdijeljeni vjerom i dr`avnom pripadno{}u.
Krivnjom neiskusnoga bana Emerika Deren~ina, vojska slobodne Hrvatske bi-
la je hametom potu~ena.” (str. 123-124.) A vojska druge slobodne Hrvatske,
“turske Hrvatske”, slavila je veliku pobedu. Ispade da jednim Hrvatima ne mo-
`e da svane dok drugim Hrvatima ne smrkne.
Posebno poglavlje Mandi} posve}uje “samostalnim hrvatskim dr`avama”,
u koje ubraja “Crvenu Hrvatsku”, Bosnu i Dubrovnik. Polazna mu je tvrdnja
da su navodne hrvatske zemlje na izmi{ljenom duvanjskom saboru 753. bile
razdeljene “na dvije hrvatske samoupravne jedinice: Bijelu (= zapadnu) Hrvat-
338
sku od rijeke Ra{e u Istri do rijeke Cetine u dana{njoj Dalmaciji, te Crvenu (=
ju`nu) Hrvatsku od Cetine do Valone i gorja Himare u dana{njoj Albaniji. Cr-
vena Hrvatska bila je na duvanjskom saboru razdijeljena na samoupravne po-
krajine: Neretvu, Zahumlje, Duklju i Ilirik. Od tada ove pokrajine ~inile su jed-
nu dr`avnu cjelinu, manje vi{e izme|u sebe povezanu, koja je priznavala vr-
hovni{tvo op}ega hrvatskoga vojvode, pa kralja u Bijeloj Hrvatskoj.” (str. 124-
125.) Najugledniji hrvatski istori~ari su utvrdili da je taj duvanjski sabor potpu-
no izmi{ljen, a i takva podela zemalja na posebne dr`avne jedinice bila bi bez
presedana u celokupnoj istoriji ~ove~anstva. Neretva, Zahumlje, Travunija,
Duklja i navodni Ilirik nikada nisu ~inili jednu dr`avnu celinu, osim kad su se
nalazili u sastavu jedinstvene srpske dr`ave. Pogotovo nikada nisu priznavali
nikakvo vrhovni{tvo nekakvog op{teg hrvatskog vojvode ni hrvatskog kralja.
Ni u doba najmo}nijih hrvatskih kraljeva Hrvatska nije uspevala da se pro{iri
ni na teritoriju od Cetine do Neretve, a kamoli dalje. Nije nimalo slu~ajno {to
se u vreme sazivanja splitskog crkvenog sabora papa obra}a hrvatskom kralju
Tomislavu i humskom knezu Mihailu Vi{evi}u kao ravnopravnim vladarima,
a i na samom saboru su prisustvovali i hrvatski i srpski velika{i. Nikada Hrva-
ti nisu vladali Ilirikom ako to podrazumeva dana{nju Albaniju i nikada njiho-
va ju`na granica nije mogla biti ni na reci Drimu. Da skarednost njegovog “me-
todolo{kog” postupka bude ve}a, Mandi} je Mihaila Vi{evi}a preimenovao u
Mihajla Vu{evuk~i}a i nazvao ga najuglednijim hrvatskim velika{em uz kralja
Tomislava.
Prava kvaziistoriografska groteska tek sledi, kad Mandi} napi{e: “Po~et-
kom druge polovice 10. st. vodstvo Crvene Hrvatske preuzimlje Duklja, koja
se prostirala uz more od Kotora do Drima. Tu se razvila hrvatska pokrajinska
dinastija, koje se poglavar slu`beno nazivao ban ili vojvoda, a narod ga nazi-
vao “kralj”, prema starom hrvatskom obi~aju. Vladimir, ~lan te doma}e du-
kljanske dinastije, vladao je Crvenom Hrvatskom po~etkom zadnje ~etvrti 10.
st. Budu}i da je Stjepan Dr`islav, op}i hrvatski kralj, stupio u prijateljstvo s bi-
zantskim carstvom, bugarski car Samuel g. 990. ili slijede}e navalio je na Cr-
venu Hrvatsku i zarobio vojvodu Vladimira. Domalo ga je o`enio sa svojom
k}erkom Teodorom – Kosarom i predao mu Crvenu Hrvatsku na upravu pod
bugarskim vrhovni{tvom.” (str. 125.) Ba{ briga Mandi}a {to svi, aposlutno svi
originalni istorijski izvori svedo~e da je ovde isklju~ivo re~ o Srbima. [ta }e
jadni Srbi kad nisu bili ni svesni da su oni zapravo “Crveni Hrvati”. Za Stefa-
na Vojislava i Mihaila Vojislavljevi}a tvrdi da su priznavali vrhovnu vlast Stje-
pana I i Petra Kre{imira IV, ali da Mihailo 1074. “nije priznao izbor Slavca za
hrvatskoga kralja, pa je Duklju odcijepio od Hrvatske i osamostalio. God.
1077. Mihala je dobio kraljevski naslov i krunu od bizantskoga cara Nikifora
Brianija. Tim je osnovao novo hrvatsko kraljevstvo u Crvenoj ili ju`noj Hrvat-
skoj. Budu}i da je u dr`avi bilo ~imbenika, koji nijesu odobravali cijepanje je-
dinstvene hrvatske kraljevine, Mihala je dao napisati ljetopis “Kraljevstvo Hr-
vata”, u kojemu je ljetopisac dokazivao da je prvotno sredi{te stare hrvatske dr-
`ave bilo u Duklji, prema tome Mihala je samo obnovio staro zakonito stanje.”
339
(str. 128.) Re~ je tu o “Letopisu Popa Dukljanina” ili “Barskom rodoslovu” za
koji je nesporno da nikakve veze nije imao sa Mihailom. Koliki je Mandi} la-
`ov ipak najupe~atljivije svedo~i slede}i citat: “Tek kralju Bodinu (1081-
1101.), sinu i drugom nasljedniku kralja Mihale, uspjelo je od protupape Kle-
menta VIII Viberta dobiti metropolitanski pla{t za barskoga nadbiskupa i pa-
pinsko priznanje dukljanskoga kraljevstva.” (str. 127.) Ni re~i o tome da je ta-
da barski nadbiskup stekao zvanje primasa Srbije, koje i danas nosi!
a) Prisvajanje loze Nemanji}a i srpskih zemalja
A po Mandi}u i Nemanji}i su ~isti Hrvati, ~ije hrvatsko poreklo ovako ob-
ja{njava: “Prvih godina svoje vladavine Bodin je oslobodio Ra{ku od Bizanta
i tu postavio za velike `upane svoja dva dvorjanika: Vukana i Marka, dukljan-
ske Hrvate, starinom iz Ribnice kod dana{nje Podgorice. Ovo je bilo sudbono-
sno za budu}nost hrvatske Duklje. Kada je, naime, iza Bodinove smrti Duklja
oslabila usljed borbi u kraljevskoj obitelji, ra{ki `upani po~eli su se mije{ati u
Duklju, koju su smatrali svojom starom domovinom, dok nije Stefan Nemanja,
praunuk Bodinova dvorjanika Marka, g. 1189. potpuno uklonio dukljansku
kraljevsku obitelj i sam zavladao tom starom hrvatskom zemljom. Hrvatsko
pu~anstvo Crvene Hrvatske bilo je od starine katoli~ko, rimskoga obreda, slu-
`e}i se djelomi~no latinskim jezikom, a djelomi~no glagoljicom.” (str. 127.)
Kako nema nikakvih dokaza da je to stanovni{tvo zaista hrvatsko, Mandi} za
svaki slu~aj insistira na podatku da je ono bilo prvobitno rimokatoli~ko, pa na
kraju dolazi na pozicije skoro svih hrvatskih ideologa koji i nesvesno potvr|u-
ju da je u njihovoj ideolo{koj vizuri pojam hrvatstva sveden na Srbe katolike.
Usput, uglaste glagoljice, koja je hrvatska specifi~nost, nikada nigde u Duklji
nije bilo. Zato Mandi} bosan~icu progla{ava za hrvatsku }irilicu, kako bi na-
knadno pohrvatio i Miroslavljevo jevan|elje. “Taj evan|elistar pisan je hrvat-
skom }irilicom (bosan~icom) u njezinu po~etnom razvoju, na osnovu hrvatske
recenzije staroslavenskih glagoljskih knjiga.” (str. 128.) Kad su se srpski vla-
dari definitivno opredelili za pravoslavno hri{}anstvo i nacionalnu srpsku cr-
kvu, “budu}i da je doma}e pu~anstvo bilo ustrajno u starom rimskom obredu”,
prema Mandi}u, srpski kraljevi Uro{ I i Uro{ II Milutin su “upotrebljavali i si-
lu, da doma}e katoli~ko pu~anstvo prevedu na pravoslavlje: katoli~ke biskupe
progonili su iz biskupija, ili nijesu dopu{tali da se rede, katoli~ke su `upe i sa-
mostane oduzimali i u njih smje{tali pravoslavne sve}enike i kalu|ere.” (str.
128.) I na kraju, “taj je pritisak prestao, kada je nakon Du{anove smrti doma}a
hrvatska obitelj Bal{i}a oslobodila Duklju od srpskoga gospodstva i uspostavi-
la doma}u upravu.” (str. 128.)
I Crna Gora je, prema Mandi}u, sa~uvala hrvatsku nacionalnu svest. “Uza
sve politi~ke i vjerske promjene u Crnoj Gori, kako se nazivlje sredovje~na hr-
vatska Duklja od polovice 15. st. nije nigdje bila prekinuta hrvatska predaja, ni-
ti se u stanovni{tvu utrnula svijest o njegovu hrvatskom podrijetlu. Osim ne-
znatnih iznimaka, u kr{ne krajeve Crne Gore nije se nigda doseljivao strani na-
rodni `ivalj, nego su tu stalno `ivjeli potomci negda{njih Hrvata Dinaraca, ko-
340
ji i danas govore hrvatskim ijekavskim govorom s jakom primjesom hrvatske
~akav{tine i ~akavskim naglaskom.” (str. 130.) ^ak je i ~akav{tinu Mandi} na-
{ao u Crnoj Gori, ali je potom odmah sve tragove te ~akav{tine dobro sakrio,
da ih niko drugi ne mo`e prona}i. “I podjela Crne Gore na plemena i njihove
uredbe hrvatskoga su podrijetla. I u mjesnim imenima, narodnim obi~ajima i
predaji sa~uvala se uspomena na Hrvate i Crvenu Hrvatsku. Kada je turski pu-
topisac Evlija ^elebija g. 1644. do{ao u dana{nji crnogorski kraj Pivu me|u
pravoslavne Crnogorce, navodi da su tu `ivjeli “~isti, pravi Hrvati”. Kada su cr-
nogorski muslimani za pokolja g. 1709. i za pro{irenja Crne Gore u 19. st. bje-
`ali u Bosnu i Sand`ak, nosili su sa sobom hrvatsko ime i to su davali svojim
obiteljima i mjestima, gdje bi se nastanili. Tako: Hrvati, Hrvi}i, Hrve, Hrva~i-
}i, Arvati, Arvatovi~i, Hrvacka, Hrvatsko Brdo, itd... Potiskivanje hrvatskoga
imena i srbiziranje Crne Gore po~inje u 17. st. putem pravoslavne crkve. Ali to
nije imalo ja~eg uspjeha do sredine 19. st. Pravi apostol Srpstva u Crnoj Gori
bio je vladika Petar II Njego{ (1830-1851.). Pod jakim utjecajem srpske pro-
pagande Ilije Gara{anina i Vuka Stefanovi}a Karad`i}a, Njego{ je spjevao svo-
je veliko pjesni~ko djelo “Gorski vijenac”. To djelo, koje je hvalospjev srp-
skom pravoslavlju, najvi{e je pridonijelo posrbljenju crnogorske inteligencije.
Me|utim, u {irokim narodnim slojevima `ivjela je jaka narodna podsvijest, ko-
ja im je govorila da oni nijesu Srbi. To je prisililo stvaraoce druge Jugoslavije,
da su dr`avnim ustavom stvorili crnogorsku republiku i priznali da su Crnogor-
ci narod, koji je razli~it od drugih naroda u Jugoslaviji.” (str. 130-131.)
Iako Konstantin Porfirogenit izri~ito pi{e da je Bosna izvorno srpska ze-
mlja, Mandi} to prenebregava pa, potenciraju}i uop{ten Porfirogenitov poda-
tak da su se Hrvati naselili u Dalmaciji, Panoniji i Iliriku, zaklju~uje: “Na tom
prostoru le`ala je dana{nja Bosna i Hercegovina, pa su ih Hrvati naselili za svo-
ga doseljenja g. 626.” (str. 132.) Odmah potom sledi pozivanje na “Letopis Po-
pa Dukljanina” u njegovoj hrvatskoj redakciji, koji uporno naziva “Kraljevstvo
Hrvata”. Naredni argument mu je institucija bana, pa iznosi: “Da su Hrvati na-
selili Bosnu odmah kod svoga dolaska na jug, govori nam i politi~ko ure|enje
zemlje. Bosna je bila od najstarijih vremena banovina: banovi su njom nepre-
kidno vladali do g. 1377., kada se tada{nji bosanski ban Tvrtko I proglasio kra-
ljem. Banska ~ast je ~isto hrvatska ustanova. Nju ne poznaju ni Srbi ni Bugari,
niti drugi narodi srednjovjekovne Europe. Zbog toga svugdje, gdje vladaju ba-
novi, moramo re}i da su tu `ivjeli Hrvati, jer su samo oni mogli dati zemalj-
skom vladaru svoj ~isto hrvatski naziv bana. I banska nam ~ast, dakle, svjedo-
~i da su u Bosni `ivjeli Hrvati od najstarijih vremena pa tijekom cijeloga sred-
njega vijeka.” (str. 132-133.) Banstvo je ~isto avarska ustanova, a Hrvati su je
preuzeli zajedno sa Likom, Krbavom i Gackom, gde su Avari nastavili da `ive
u izvesnom autonomnom statusu i po doseljenju Hrvata. Potom su instituciju
banstva preuzeli Ma|ari, osnivaju}i nekoliko banovina na podru~jima svoje dr-
`ave, koja nikakve veze sa Hrvatima nisu imala. Tek kad je Bosna do{la pod
ma|arsku vlast u njoj je uvedena ustanova bana, a dotad su postojali knezovi i
`upani, kao po svim ostalim srpskim zemljama, ali i hrvatskim. Dalje, kod
341
Mandi}a stare la`i u novom pakovanju. Tvrdi da je na izmi{ljenom duvanj-
skom saboru “Bosna bila samoupravna jedinica hrvatske dr`ave” (str. 133.), da
su Trpimir, Tomislav i Kre{imir II imali granicu na Drini, da bi se klju~na Man-
di}eva nebuloza svela na slede}e: “I dru{tveno ure|enje srednjovjekovne Bo-
sne bilo je hrvatsko. Bosna je tada bila tijesno povezana s hrvatskim zemljama.
To nam potvr|uju i danas arheolo{ki ostaci crkava, kraljevskih i velika{kih
dvorova te brojni nadgrobni spomenici, zvani ste}ci. Svi ti nose obilje`ja za-
padna i hrvatska.” (str. 133.)
Nakon izmi{ljotine da je hrvatski kralj Petar Kre{imir IV osnovao oko
1060. godine katoli~ku biskupiju u Bosni, Mandi} pi{e da je tu bosansku bi-
skupiju “papa Klement III Vibert g. 1089. podvrgao novoj metropoliji u Baru,
{to nam govori da se Bosna ne{to prije toga bila pridru`ila novom hrvatskom
kraljevstvu u Crvenoj ili ju`noj Hrvatskoj. U sastavu te dr`ave ostala je Bosna
kao samoupravna jedinica do g. 1138., kada se povratila u zajednicu hrvatsko-
ugarskoga kraljevstva.” (str. 134.) Slu~ajno se ta “Crvena ili ju`na Hrvatska”
zvala Srbijom, kao i barski metropolita po izri~itom papskom aktu primasom
Srbije. Za{to on nije bio primas “Crvene ili ju`ne Hrvatske”? Prvi u istoriji po-
znati bosanski ban Bori} bio je vazal ugarskog kralja polovinom dvanaestog
veka, a ne nikakvog hrvatsko-ugarskog. Mandi} falsifikuje spise vizantijskog
letopisca Jovana Kinamosa, koji, u vreme vladavine cara Manojla, pi{e da Bo-
snu od druge srpske zemlje deli reka Drina tako {to ubacuje zapetu, pa tekst do-
bija druga~ije zna~enje – “dijeli Bosnu od druge, srpske zemlje.” (str. 134.) Sle-
di dezinterpretacija Kinamosa da njegov slede}i citat dobije zna~enje etni~kih
razlika izme|u Srba i Bosanaca: “A Bosna nije podlo`na velikom `upanu Sr-
ba, nego je sama za se; drugi narod, koji svojim na~inom `ivi i sam sobom
upravlja.” (str. 134.) Tu onda dolazi Mandi}evo “znala~ko” tuma~enje: “Kina-
mos, koji je s carem Emanuelom osobno bio u Ra{koj te iz vlastitog uvida po-
znavao narodne prilike u toj zemlji i Bosni, ovde neprijeporno tvrdi da u Bo-
sni ne `ive Srbi, nego drugi narod, naime Hrvati, jer tada, kao i danas, u sred-
njem Balkanu nije bilo drugih naroda osim Hrvata i Srba.” (str. 134-135.) ^ak
i bogumilstvo, kao autenti~nu isto~nja~ku jeres u hri{}anstvu, Mandi} bi da pri-
ka`e kao zapadnja~ki produkt. A i bosanska dinastija po prirodi stvari morala
bi biti hrvatska. “Od sredine 13. st. bosanski banovi i kraljevi nazivaju se Ko-
tromani}i, po svoj prilici po Prijezdi Velikome, koji je bio sin k}eri hrvatskoga
velika{a Kotromana.” (str. 138.) Taj navodni “hrvatski velika{ Kotroman” sa-
svim je nepoznat u istoriji, ali {ta je sa planinskom obla{}u Kotroman u dana-
{njoj Srbiji, od U`ica prema Drini? Nisu li po Kotromanu Kotromani}i prezi-
me dobili?
Za kralja Tvrtka I Mandi} pi{e da je imao nameru da oko Bosne okupi sve
hrvatske zemlje, a da se krunisanjem srpskom krunom samo nameravao domo-
}i svetodmitarskog danka koji su Dubrov~ani pla}ali srpskim vladarima. Izno-
si i precizne podatke o popisu stanovni{tva “iz 1463. godine, kad je Bosna pa-
la u turske ruke”. “Uz mali broj neslavenskih Vlaha i oko 25.000 Srba u Pod-
rinju, tada je u bosanskom kraljevstvu jo{ `ivjelo isklju~ivo staro hrvatsko pu-
342
~anstvo, i to oko 750.000 katolika i 80-90.000 bogomilskih vjernika.” (str.
142.) Svi su oni uporno prikrivali da govore ~akavskim jezikom kao mater-
njim, pa su u dru{tvenom `ivotu glumili da govore {tokavski. Dok su bogumi-
li vrlo brzo pre{li na islam, Mandi} za katolike ka`e da ih je progonila turska
vlast. “Da se za{tite od dru{tvene podre|enosti i da spase svoju vjeru, jedan dio
Hrvata katolika iselio se u slobodne hrvatske i druge katoli~ke zemlje. Njihov
se broj penje do 300.000 du{a. To su bili: Hrvati Bunjevci, Hrvati Uskoci, Vo-
deni (=bosanski) Hrvati, Hrvati Predavci i Hrvati [okci. Jedan dio, osobito gdje
za dulje vremena nije bilo katoli~kih sve}enika, kao u isto~noj Hercegovini i
zapadnoj Bosni, stavio se pod za{titu pravoslavne crkve, koja je u`ivala poseb-
ne povlastice u turskoj dr`avi. Najve}i dio Hrvata katolika prihvatio je islam:
u gradovima i trgovi{tima u punom smislu, a po selima samo vanjskim na~i-
nom.” (str. 143-144.) To mu je samo uvertira za tvrdnju da je 1624. godine u
Bosni i Hercegovini `ivelo 900.000 muslimana, katolika 300.000, “a pravo-
slavnih, ve}inom neslavenskih Vlaha i popravoslavljenih Hrvata katolika oko
150.000. Do be~kih ratova katolici }e se smanjiti vi{e od polovine iseljenjem i
prijelazom na islam i pravoslavlje. Nakon iseljenja g. 1684-1699. Hrvati kato-
lici }e pasti u Bosni i Hercegovini na 25.000 du{a.” (str. 144.) Hrvata tu nika-
da gotovo da i nije bilo, osim u najzapadnijim predelima, ali sada Mandi} pri-
znaje da je i katolika skoro potpuno nestalo do 1700. godine. Me|utim, odmah
zatim tvrdi: “Pu~anstvo Bosne i Hercegovine, iako je mijenjalo vjeru i prije i
poslije pada Bosne (1463.), ostalo je i za turske uprave ono isto staro hrvatsko
stanovni{tvo, koje se doselilo u zemlju g. 626.” (str. 144.) Kako je onda tako
uspe{no zaboravilo svoj lepi ~akavski jezik.
Po Mandi}u, Hrvat je bio i veliki vezir Mehmed-pa{a Sokolovi}. Zato je i
obnavljao Pe}ku patrijar{iju. Vukli ga njegovi hrvatski koreni i visoko izra`e-
na hrvatska nacionalna svest. “I muslimani i katolici, iako su ih drugi, pa i oni
sami sebe, obi~no nazivali Bo{njacima i Hercegovcima, bili su svijesni da su
Hrvati. I jedni i drugi govorili su starim hrvatskim jezikom ikavskoga govora
s jakim primesama ~akav{tine; upotrebljavali su i dalje hrvatsko pismo, zvano
bosan~ica; zadr`ali su mnoge stare hrvatske narodne obi~aje u obiteljskom i
dru{tvenom `ivotu, te starinsko narodno sujevjerje o vilama, vje{ticama i vu-
kodlacima. I danas Hrvati katolici i muslimani Bosne i Hercegovine ~ine po-
sebnu zajednicu jezi~nu i biolo{ku, razli~itu od doseljenih Srba. Da su b-h ka-
tolici i muslimani bili svijesni svoje hrvatske narodnosti i u turskim vremeni-
ma, navodimo ove ~injenice: Kada su koncem 15. i po~etkom 16. st. bosanski
starosjedioci po~eli bje`ati na zapad: Bunjevci, Vodeni Hrvati, Predavci i dru-
gi, oni sami sebe nazivlju Hrvatima, a tako ih zovu i njihovi suvremenici. Pa-
pinski legat A. Burgio g. 1526. pi{e da “Bosna pripada Hrvatskoj”. Drugi pa-
pinski izaslanik g. 1580. bilje`i da je Una “glavna rijeka Hrvatske”. Hrvatski
pisac fra Franjo Glavini}, ro|en 1585. u Glamo~u u Bosni, svoj jezik naziva
“hrvatski”. U svom djelu “Po~eci (franjeva~ke) provincije Bosne Hrvatske”, on
pi{e: “Bo{njaci su isti narod s Hrvatima; a i jezik im je isti”. Bosanski starosje-
dioci katoli~ke vjere, kada bi stupili u tursku vojni~ku slu`bu, nazivali su sebe:
“Junaci Hrvati”. To njihovo ime vi{e puta zabilje`io je turski putopisac Evlija
343
^elebija, koji je Bosnu proputovao nekoliko puta u 17. st. ^elebija je zapisao
da su i pravoslavni stanovnici crnogorske Pive bili “~isti pravi Hrvati”. (str.
145-146.) Ali, najimpresivniji su ipak Mandi}evi statisti~ki podaci, utemeljeni
na “demografskim” prou~avanjima. “Dana{nji muslimani u Bosni i Hercego-
vini po svom etni~kom podrijetlu potje~u: od b-h uro|enih Hrvata, bogomila i
katolika, 80-85%; od doseljenih Hrvata muslimana iz okolnih hrvatskih kraje-
va i Crne Gore, 12-13%; turskoga su i drugoga stranoga podrijetla njih 3-5%.”
(str. 148.) A {ta je samo sa onim desetinama hiljada muslimana koji su se po
sultanovom nalogu u Bosnu preselili iz Srbije, nakon Prvog i pogotovo Dru-
gog srpskog ustanka?
I Mandi}evo svojatanje Dubrovnika po~inje od 626. godine, kada su se na-
vodno Hrvati “naselili na padinama brda Sv. Sr|a sve do morskoga kanala.”
(str. 149.) Ispade da su Hrvati tom gradu i ime dali po {umovitoj “Dubravi”, jer
to je valjda stara “hrvatska” re~, koja zna~i dubiti na glavi u smislu hrvatske na-
cionalne logike, koja je sva naopaka. “Da bi mogli nesmetano u`ivati zemlji-
{ta oko grada, Ragusa od g. 879. pla}a hrvatskim knezovima Zahumlja i Tra-
vunje po 36 zlatnika godi{nje. Za kralja Tomislava (923-29.) i Dr`islava (969-
95.) Ragusa je bila pod hrvatskom upravom sa svom bizantskom Dalmaci-
jom.” (str. 150.) Samo, kako ~uveni dubrova~ki arhiv nije uspeo da se dokopa
makar jednog izvornog dokumenta koji bi o tome svedo~io? La`i se nastavlja-
ju, pa Mandi} pi{e: “Na otocima i uz morsku obalu od Neretve do kotorskog
zaljeva, kao i u cijeloj primorskoj Dalmaciji, nije bilo Slavena prve selidbe. Te
su krajeve naselili isklju~ivo Hrvati kod svoga dolaska g. 626... Kada se hrvat-
sko naselje Dubrovnik, koje je le`alo su~elice gradu Ragusi, spojilo s tim ro-
manskim gradom, to je imalo za posljedicu da je hrvatski `ivalj postao sastav-
nim i znatnim dijelom novoga grada Ragusa – Dubrovnika. Najvjerojatnije je,
da su Ragusa i Dubrovnik bili ujedinjeni u jednu op}inu, kada je Ragusa po-
stala glavnim gradom bizantske vojni~ke oblasti Crvene Hrvatske i Bosne g.
1018-1042... Drugi put, kojim se Ragusa i njezino plemstvo pohrva}ivalo, bi-
le su `enidbe Ragu`ana s okolnim Hrvatima i doseljenje uglednih obitelji iz
okolnih i daljnjih krajeva, u kojima su `ivjeli Hrvati katolici. Ovaj priliv Hrva-
ta u Ragusu bio je znatan osobito g. 923-1074., za hrvatskih kraljeva Tomisla-
va do Petra Kre{imira IV, koji su upravljali, ili imali u svojoj vlasti bizantsku
Dalmaciju, pa i grad Ragusu.” (str. 153.) Iako je u to vreme geografski pojam
Dalmacije bio veoma su`en i obuhvatao obalski pojas od Zadra do Omi{a,
Mandi} prvo Dalmaciju pro{iruje do Dubrovnika i dalje, a onda nekriti~ki pri-
hvata stanovi{te starije hrvatske istoriografije da su dalmatinski gradovi, Split,
Zadar, Trogir itd., bili inkorporisani u hrvatsku dr`avu, a onda sa svoje strane
me|u njih ubacuje i Dubrovnik, pa je kompletan “nau~ni” iskaz gotov.
[to se Srba ti~e, oni “nijesu imali udjela u poslavenjenju Raguse. Oni su
izbili na Jadran tek koncem 12. st., kada je Ragusa ve} bila uglavnom pohrva-
}ena. Usto Srbi su do cara Vasilija I (867-886.) ve}inom bili pogani, a tada su
primili kr{}anstvo isto~noga obreda, a od g. 1054. slijedili su isto~ni raskol. Ra-
gu`ani, koji su od starine bili revni katolici i sljedbenici rimske ltiurgije i rim-
ske crkve, nijesu se `enili sa Srbima isto~njacima, niti su dopu{tali da se oni
344
naseljuju u gradu.” (str. 154-155.) Kada je 1333. srpski kralj Stefan Du{an Du-
brov~anima prodao Ston i Pelje{ac, on se “tada pobrinuo da s prodanoga ze-
mlji{ta povu~e sve Srbe, tako da su u Stonu i Ratu ostali samo starosjedioci Hr-
vati: katoli~ke, patarenske i pravoslavne vjere, na koju su mjesne Hrvate kato-
like srpski vladari bili silom preveli.” (str. 158.) Istina je sasvim druga~ija, jer
ne samo da Du{an nije povla~io nijednog Srbina, nego je ugovorno obavezao
Dubrov~ane da se u Stonu zadr`i pravoslavna episkopija. “Dr`avnim pro{ire-
njem tijekom 14. i po~etkom 15. st. s ~isto hrvatskim pu~anstvom Dubrovnik
je kona~no postao potpuno hrvatska dr`ava. Iako se po tada{njim obi~ajima i
zbog vanjske trgovine uredovalo latinskim jezikom, u ku}ama se govorilo hr-
vatski. U to doba pohrvatile su se zadnje romanske obitelji u Dubrovniku pod
utjecajem hrvatske okoline i `enidbama.” (str. 159.) Za dubrova~ki dr`avni ar-
hiv, Mandi} ka`e da se u njemu “do danas o~uvalo veliko mno{tvo veoma vri-
jednih izvora za poznavanje povijesti Dubrova~ke republike, Crvene Hrvatske,
Bosne, Srbije, Turske i dobroga dijela zemalja Sredozemnoga mora. Dubro-
va~ki dr`avni arhiv spada u red najve}ih i najznamenitijih arhiva u Europi.”
(str. 163-164.) Na njegovu veliku `alost, upravo u tom dubrova~kom arhivu ne-
ma ni jednog jedinog dokumenta koji bi dokazivao da je bilo kada postojala ne-
kakva “Crvena Hrvatska” ili da je Dubrovnik imao bilo kakve politi~ke veze sa
hrvatskim vladarima.
Pri~u za sebe predstavlja na~in na koji Mandi} nasilno pohrva}uje dubro-
va~ku knji`evnost i jezik na kome je ona nastala, mada se na naj{irem dubro-
va~kom podru~ju ~akavski govorio samo na Lastovu. Mandi} iznosi: “Najzna-
~ajniji kulturni prinos Dubrov~ana jest hrvatska dubrova~ka knji`evnost. U
svojim po~ecima ona nije samonikla, nego je nastala i razvijala se na predrad-
njama crkvene glagoljske knji`evnosti u zapadnoj Hrvatskoj, napose na otoku
Krku. U hrvatskoj glagoljskoj knji`evnosti izra|eni su pjesni~ki jezik i pjesni~-
ki oblici u 10. i 11. st., dok je dubrova~ka vlastela jo{ ve}inom govorila dalma-
tinsko-romanskim jezikom. Pjesni~ko blago hrvatske glagolja{ke knji`evnosti
u Dubrovnik su prenijeli sve}enici glagolja{i svjetovni i redovni, zvani “}irili-
ce” po Sv. ]irilu, po~etniku glagoljske slu`be Bo`je. Na prve dubrova~ke pje-
snike djelovala je i svjetovna hrvatska knji`evnost iz zapadnih hrvatskih kraje-
va, napose iz Splita i Hvara. Tu se hrvatsko svjetovno pjesni{tvo najprije raz-
vilo, budu}i da je bilo najbli`e `ari{tima glagoljske knji`evnosti u sjevernim ja-
dranskim otocima. Me|utim, ve} u po~etku 16. st. Dubrov~ani preuzimlju vod-
stvo u hrvatskom knji`evnom stvaranju. Tada je u Dubrovniku i vlastela op}e-
nito govorila hrvatski i samo jo{ pokoji starac znao je stari dalmatinsko-roman-
ski jezik... I u cvatu dubrova~ke knji`evnosti pjesnici odr`avaju veze sa zapad-
nim hrvatskim pjesnicima: svoja djela izmjeni~no ~itaju i jedan na drugoga
utje~e. I jedni i drugi bili su svijesni svoga hrvatstva i to su u svojim pjesma-
ma isticali.” (str. 165-166.) Me|utim, od tog hrvatstva u Dubrovniku nikad ni-
{ta nije bilo, ali su Dubrov~ani bili zaneseni slovenstvom, idejom slovenskog
narodnog jedinstva na podlozi katoli~anstva, s bosanskim dijalektom kao za-
jedni~kim knji`evnim jezikom i srpskom }irilicom kao nacionalnim pismom.
A ako je nekad neko od dubrova~kih knji`evnika uop{te pomenuo Hrvate, po-
345
put Vladislava Men~eti}a (1600-1666.) koji je jednu svoju pesmu posvetio hr-
vatskom banu i zavereniku Petru Zrinjskom, onda je to redovno bilo u funkci-
ji ideje o sveslovenskoj uzajamnosti.
Ose}aju}i da mu je teza o navodnom dubrova~kom hrvatstvu, ako se na
trenutak zanemari katoli~ki faktor i fratarsko praznoslovlje, na veoma slabim,
staklenim nogama, Mandi}u je veoma va`no da kategori~ki porekne srpski
faktor u dubrova~kom literarnom identitetu. “Srbi nijesu imali nikakva udjela
u postanku i razvoju dubrova~ke knji`evnosti. Do 18. st. Srbi uop}e nisu ima-
li prave knji`evnosti. Sve srpsko pisanje do toga doba sastojalo se u nekim pri-
jevodima iz bizantskoga i bugarskoga jezika, ve}inom crkvenoga i pou~noga
zna~aja; zatim u prijepisima, a od g. 1494. i tiskanju crkvenih “trebnika”, mo-
litvenika i liturgijara. To srpsko pisanje nije ni u ~emu utjecalo na razvoj du-
brova~ke knji`evnosti, a niti je ta utjecala na srpsko pisanje. Suvremeni nosio-
ci srpske pismenosti, pravoslavni kalu|eri, odgojeni u isto~noj liturgiji i u bi-
zantskom duhu, nijesu se zanimali za dubrova~ku knji`evnost, koja je bila za-
padna i katoli~ka. Suvremeni Srbi nijesu katoli~ki Dubrovnik smatrali srpskim
gradom, niti su o njemu i njegovoj povijesti pisali u svojim ljetopisima i zgo-
dovinarima.” (str. 168.) Srbi su svojim stalnim prilivom postepeno menjali du-
brova~ku etni~ku strukturu, a svi istorijski motivi stare dubrova~ke knji`evno-
sti uglavnom prikazuju srpsku pro{lost, {to je najbolji dokaz nacionalne samo-
indentifikacije njihovih autora. I srpska knji`evnost do osamnaestog veka neu-
poredivo je bogatija od hrvatske. Dubrova~ka knji`evnost jeste bila zapadna i
katoli~ka, ali nipo~emu nije bila hrvatska. A {to se savremenih Srba ti~e, njiho-
voj vlasteli je Dubrovnik ~esto slu`io kao dragoceno uto~i{te, diplomatski po-
srednik i nezamenjiv trgova~ki partner. Za Hrvate ni prvo, ni drugo, ni tre}e –
jednostavno nikakvih zna~ajnijih kontakata nije bilo.
b) Preure|ivanje srpske najranije istorije
Ina~e, za Srbe Mandi} tvrdi da za prvih pet vekova njihove balkanske isto-
rije nema nikakvih dokumenata. Logika je jednostavna. Ono {to mi je neugod-
no jer protivre~i mom konceptu, najbolje je da proglasim da uop{te ne postoji.
Zato opet pribegava o~iglednim la`ima i ogoljenim falsifikatima, pa ka`e: “U
starom hrvatskom djelu “Metodos” sa~uvana je vijest, da je Ra{ka na duvanj-
skom saboru g. 753. bila u sastavu hrvatske dr`ave. Po svoj prilici, Ra{ka se u
drugoj ~etvrti 8. st. stavila pod okrilje hrvatske dr`ave, da se za{titi od Avara,
koji su ponovno oja~ali nakon poraza g. 626-635., ili od Bugara, koji su do{li
na Balkan g. 681. i u drugoj ~etvrti 8. st. po~eli provaljivati u srednji i sjevero-
zapadni Balkan. Kako moramo zaklju~iti iz bijega Ljudevita Posavskoga u Ra-
{ku g. 822. tada Ra{ka nije bila u sastavu hrvatske dr`ave, niti je priznavala vr-
hovni{tvo Karla Velikoga, kojega Hrvati priznaju od g. 803. Najvjerojatnije je,
da su se Srbi odcijepili od Hrvata i priznali vrhovni{tvo bizantskoga cara Nice-
fora I (802-811.), kada je taj g. 805/6. uspostavio kopnenu vezu izme|u Bizan-
ta i Dra~a i Hrvatima oteo stari Ilirik.” (str. 169-170.) Kada se Mandi} upla{i
sopstvenog preterivanja u la`ima, falsifikatima i pseudonau~nim konstrukcija-
ma, onda pribegava izrazima “verovatno”, “po svoj prilici”, “najvjerojatnije”,
346
“kako moramo zaklju~iti” itd. Ne samo da je duvanjski sabor sasvim izmi{ljen,
nego Ra{ka nikada nije bila u okrilju nikakve hrvatske dr`ave, pa ~ak nije s
njom neposredno ni grani~ila. Ljudevit Posavski nikada u svom `ivotu nije bio
u Ra{koj. On je iz Siska prebegao Srbima, ali negde veoma blizu, samo {to je
pre{ao preko Save ili Une.
Krajnje je sme{no kako Mandi} hrvatizuje staru srpsku istoriju. Tako pi{e:
“Uz pomo} i pod vrhovni{tvom Bizanta ^aslav je sredio i u~vrstio Ra{ku. God.
944. za dinasti~kih borba u Hrvatskoj ^aslav je zauzeo Crvenu Hrvatsku, Bo-
snu i tri `upe Bijele Hrvatske. Zadnjih godina cara K. Porfirogeneta (+ 959.)
^aslav je Ra{ku osamostalio od Bizanta, ali je domalo poginuo u borbama s
Mad`arima. Na to su Hrvati Bosnu i druge hrvatske zemlje oslobodili od Srba
i ponovno ujedinili s Hrvatskom.” (str. 175.) Dalje kazuje: “Za svoje vlade u
Ra{koj Bugari su potpuno istrijebili sve ~lanove stare srpske vladarske obitelji.
God. 1036-42. Dobroslav, zvan Stjepan Vojislav, ~lan stare hrvatske dukljan-
ske obitelji, pobunio je i oslobodio Duklju i Ra{ku. On je sebe smatrao zako-
nitim ba{tinikom izumrle srpske veliko`upanske obitelji, jer je po majci bio
unuk zadnjega srpskoga velikoga `upana Ljutomira.” (str. 176.) U skladu s tim,
“novi politi~ki `ivot u Ra{koj po~inje s Bodinom (1081-1101.), kraljem sredo-
vje~ne hrvatske Duklje.” (str. 176.) Za ~uvenog Srbina Belo{a, sina srpskog ve-
likog `upana Uro{a I, koji je do{ao u Ugarsku sa sestrom Jelenom, udatom za
ugarskog kralja Belu II, Mandi} veli: “Taj je u Ugarskoj vr{io palatinsku slu-
`bu, a u Hrvatskoj je bio dugo banom, gdje su ga smatrali svojim kao unuka
hrvatskoga plemi}a Marka iz Ribnice u Duklji.” (str. 177.) U svakom slu~aju,
“za prvih petsto godina Srbi su `ivjeli u srednjem Balkanu redovito pod tu|om
vlasti: Bizantinaca, Bugara i Hrvata.” (str. 179.) Po Mandi}u i Stefan Nemanja
je nesumnjivo hrvatskog porekla, ali je uneo “u srpsku povijest osvaja~ki duh,
koji srpsku dr`avu pro{iruje i gradi, uklapaju}i u nju tu|e dr`avne prostore i
razne narodne skupine.” (str. 179.) Pa i odakle uop{te Srbima osvaja~ki duh
ako im ga nisu Hrvati udahnuli. Kako se Stefan prvoven~ani potpisivao kao go-
spodar “sve srpske zemlje i Diokleje i Dalmacije i Travunije i Humske zemlje”,
Mandi} samouvereno zaklju~uje da “sva srpska zemlja jest etni~ka Srbija, na-
ime stara srednjevjekovna Ra{ka; ostale zemlje: Duklja, Dalmacija i Humska
zemlja su osvojene hrvatske pokrajine.” (str. 181.) Pored toga, “Srpska samou-
pravna crkva postat }e mo}no sredstvo, koje }e Srpstvo {iriti u okolnim nesrp-
skim zemljama.” (str. 183.)
Sama ~injenica, koju Mandi} pominje, da se srpski vladar Stefan Du{an
proglasio carem samodr{cem Srba, Grka, Bugara i Arbanasa, nije mu bila do-
voljna da se upita za{to se u toj vladarskoj tituli uop{te ne pominju Hrvati, ako
je njen nosilac ve} uveliko vladao brojnim hrvatskim teritorijama i ogromnom
masom hrvatskog stanovni{tva. Me|utim, nailazimo na novu konstrukciju ko-
jom Mandi} poku{ava opovrgnuti ~injenicu da je Du{an vladao sve do reke Ce-
tine, pa ~ak i boravio u Omi{u. “U Zahumlju, koje je smatrao svojom zemljom,
u vi{e mjesta ostavio je svoje posade, ali su mjesni Hrvati, pomognuti ~etama
bosanskoga bana Stjepana II Kotromani}a, ta mjesta iste godine oslobodili, ka-
347
da je Du{an morao oti}i na istok, da suzbije bizantsku vojsku, koja je bila pro-
valila u Tesaliju.” (str. 186.) Na osnovu toga Mandi} zaklju~uje: “Zato je povi-
jesno neispravno Du{anovo carstvo protezati na Zahumlje i jadransko primor-
je do Cetine. Du{anovo carstvo na zapad nije se protezalo dalje od Travunje i
Konavlja.” (str. 186.) Nakon Du{anove smrti i po~etka dr`avnog raspada, “u
Zeti, gdje je jo{ bila jaka katoli~ka vjera i dr`avna svijest stare Crvene Hrvat-
ske, doma}i Hrvati Bal{i}i proglasili su neovisnost od Srbije.” (str. 187.)
c) Plansko prenagla{avanje vla{ke komponente
u srpskom etni~kom bi}u
Uskoke Mandi} naziva Hrvatima katolicima koji su po padu Bosne prebe-
gli “na zapad u slobodne hrvatske zemlje”. Vlahe koji su slu`ili u pomo}nim
turskim i pograni~nim trupama on smatra neslovenskim Vlasima pravoslavne
vere, iako je istorijski neosporno da se taj naziv Vlah nije koristio za ozna~a-
vanje etni~ke pripadnosti nego dru{tvenog statusa ljudi koji nisu podlegali
kmetskom polo`aju. Uostalom, svi su ti Vlasi govorili srpskim, {to zna~i {to-
kavskim jezikom. Mandi} pi{e da je 1629. “hrvatski sabor novodo{le Vlahe iz-
jedna~io s ni`im hrvatskim plemstvom i u~inio ih slobodnim i punopravnim dr-
`avljanima Hrvatske. Nagovoreni od austrijskih grani~arskih zapovjednika,
Vlasi to nijesu prihvatili. Mjesto skladnoga su`ivljenja i suradnje s hrvatskim
narodom, koji ih je primao u svoju sredinu kao slobodne i punopravne dr`a-
vljane, Vlasi su odabrali slu`iti tu|incima na stvarnu i trajnu {tetu svoju i hr-
vatskoga naroda.” (str. 212.) Kritikuju}i Ferdu [i{i}a, koji je poistovetio te Vla-
he, doseljene u Hrvatsku i Slavoniju, sa Srbima, Mandi} u posebnoj napome-
ni tvrdi da to “nije ispravno. Vlasi, kada su se u 16. i 17. st. doseljavali u hrvat-
ske zemlje, bili su svijesni svoga vla{koga etni~kog podrijetla i nijesu se pri-
znavali Srbima. I tada{nji slu`beni izvori dobro razlikuju “Vlahe” od “Ra{ana”
ili Srba.” (str. 212.) Povodom povelje koju je Ferdinand II izdao 1630. doselje-
nim Vlasima da oni kao kraji{ki vojnici ne}e biti podlo`ni hrvatsko-slavonskim
velika{ima, niti pravno podlegati banu i plemi}skom saboru, on ka`e: “Odsa-
da }e vojna krajina i doseljeni Vlasi postati te{ka briga hrvatskih sabora i veli-
ka zapreka u o~uvanju starih hrvatskih prava i odr`anju hrvatske dr`avne sa-
mostalnosti. Iznimno stanje Vlaha i postojanje vojnih krajina neovisno od re-
dovite uprave hrvatskih zemalja, Hrvati nijesu nigda odobrili. Na zahtjev hr-
vatskih sabora i zajedni~kih ugarsko-hrvatskih izbornih sabora u Po`unu, novi
vladari Habzburgovci u krunidbenim zavjernicama g. 1608., 1618., 1637. i 1657.
zakletvom su se obvezivali da }e po{tivati stara prava i ustav kraljevine Hrvatske
i uspostaviti punu vlast hrvatskoga bana od Drave do Jadrana. Prema tome, op-
stanak iznimnoga stanja vojnih krajina i Vlaha ispod redovite vlasti hrvatskoga
sabora i bana bilo je ustavno nasilje i nezakonita samovolja kraljeva.” (str. 213.)
Obja{njavaju}i motive aktera zavere Zrinskih i Frankopana, Mandi} kon-
statuje: “Neispunjavanje krunidbenih obveza, postojanje vojne krajine na {tetu
hrvatske samouprave; bahatost, obijest i ne}udore|e mnogih austrijskih kraji-
{kih ~asnika jako su umanjivali ugled Habzburgovaca i odanost Hrvata prema
348
njima.” (str. 213.) Nastoje}i po svaku cenu za~etnika zavere hrvatsko-slaven-
skog bana Nikolu Zrinskog Mla|eg prikazati kao “osvedo~enog Hrvata”, iako
je re~ o jednom od najboljih tada{njih ma|arskih pesnika, Mandi} ka`e da je
on u nameri “da poka`e prijateljstvo prema Mad`arima i da ih pridobije za bor-
bu protiv centralizma i Turaka, pjevao pjesme na mad`arskom jeziku.” (str.
214.) Svestan da je te{ko objasniti etni~ki karakter stanovni{tva u Hrvatskoj i
Slavoniji nakon njihovog preotimanja od Turaka, s obzirom da ih je pre neko-
liko vekova hrvatsko i slavonsko stanovni{tvo masovno napustilo, Mandi}
opet pribegava faktoru bosanskih katolika. On navodi da je jedna od glavnih
posledica neuspeha carske vojske da i Bosnu otme Turcima da se od g. 1686.
do 1718. iselilo iz Bosne preko sto tisu}a Hrvata katolika. Istina, tim su bosan-
sko-hercegova~ki iseljenici sa~uvali Slavoniju od germanizacije i jadranske
krajeve od romanizacije, ali su jako ispraznili {iroka podru~ja po svoj Bosni, a
napose u “Turskoj Hrvatskoj”, kamo }e se kasnije doseliti veliki broj nehrvat-
skog `ivlja.” (str. 217.) S druge strane, “u nekim krajevima kopnene Dalmaci-
je i na jadranskim otocima za turskih ratova staro hrvatsko pu~anstvo izginulo
je ili pobjeglo u druge zemlje, ali te su napu{tene krajeve ponovno naselili Hr-
vati iz Bosne i Hercegovine i drugih krajeva, koji su izbjegli ispod turske vla-
sti.” (str. 219.)
Prenebregavaju}i ~injenicu da mi Srbi ne samo da nikada nismo prikriva-
li, nego smo se uvek ponosili zna~ajnom vla{kom komponentom u na{em et-
ni~kom bi}u, koja nas je dodatno oplemenila i slovenskom krvotoku ulila sve-
`u i zdravu krv, Mandi} neprekidno prenagla{ava vla{ko pitanje, valjda o~eku-
ju}i da }e nas uvrediti svojim tvrdnjama da su Kara|or|e i Nikola Pa{i} izvor-
nog vla{kog porekla. Staro romansko stanovni{tvo koje su zatekli na{i preci ni-
su pobili, nego asimilovali, dok su Hrvati asimilovali i poprili~an broj Avara.
Zato se kod nas Srba i danas mogu prepoznati vla{ke romanske karakterne cr-
te, a kod Hrvata avarske. Kod pravih Hrvata, a ne kod Srba katolika koji se da-
nas izja{njavaju za Hrvate. Iako ni to ne bi bio nikakav problem, Vlasi ipak ni-
su bili “tamnocrne puti” (str. 245.), kako tvrdi Mandi}, nego ljudi romanske ci-
vilizacije, ne{to tamnije boje ko`e i kose u odnosu na izrazito bele i plavokose
Slovene. Mi smo Srbi i `eleli malo da potamnimo. Zato smo se intenzivno sun-
~ali i jo{ intenzivnije me{ali sa Vlasima, razvijaju}i me|usobno krvno srod-
stvo. Zato je naziv “Vlah” me|u Srbima vrlo brzo izgubio etni~ko zna~enje i
postao socijalna odrednica za slobodne seljake-sto~are, pa pod Turcima slo-
bodne hri{}ane-pomo}ne vojnike. I sam Mandi} navodi da su Mle~ani od pet-
naestog veka Vlasima ili Morovlasima nazivali kompletno selja~ko stanovni-
{tvo u zale|u jadranskih gradova. “Poljaci zovu Vlasima pravoslavne Ukrajin-
ce, a Hrvati sve Srbe, napose one tamnocrne ko`e.” (str. 246.)
Neverovatno je koliko se Mandi} trudi da doka`e da su Vlasi izvorno
Ccrnci, kao da je to neka moralno, rasno ili politi~ki diskvalifikuju}a odredni-
ca. Veoma mu je va`no da ka`e kako “Vlasi nijesu bili Slaveni, kao i to da ne
mogu potjecati od starih balkanskih naroda Ilira i Tra~ana, jer su ti imali bije-
349
lu boju lica. Postanak pak Vlaha valja tra`iti u nekoj potpuno ili napola crnoj
rasi. Da praroditelji Vlaha nijesu bili crne ili jako zatvorene mrke boje, oni ne
bi mogli dati tamnomrku boju dana{njim svojim potomcima na Balkanu i dru-
gdje.” (str. 246.) U svojoj rasnoj netrpeljivosti Mandi} ide tako daleko da do-
kazuje kako su Vlasi potomci nekada{njih rimskih vojnika iz Mauritanije. A
nama dana{njim Srbima nimalo ne smeta ako u svojim venama imamo i krvi
afri~kih naroda. Ali Mandi} najgr|e la`e kad tvrdi da su se Srbi ustru~avali od
bra~nih veza sa Vlasima, imputiraju}i im tako rasne predrasude. “Tamnocrna
put i druge tjelesne osobine Vlaha bile su toliko zazorne Bugarima i Srbima,
me|u kojima su Vlasi ve}inom `ivjeli, da s njima nijesu htjeli sklapati `enid-
be, ni stvarati obiteljske zajednice.” (str. 251.) A kako su onda Srbi te Vlahe na
kraju asimilovali?
Mandi}u je veoma va`no da naglasi kako “u rimsko doba nije bilo maur-
skih kolonija u dana{njim hrvatskim zemljama.” (str. 252.) Oni su tamo do{li
mnogo kasnije, u sve ve}em broju, kao da su ih Srbi namerno poslali da poti-
snu Hrvate. “Zbog velikog broja Vlaha, koji su se naravnim prirastom i bije-
gom pred Turcima bili znatno umno`ili, krajevi ispod velebitskog gorja od Ob-
rovca do Senja zvali su se u 16. st. “Morovla{ka”, a more izme|u kopna i oto-
ka: Morla{ki kanal.” (str. 255.) Pa ipak, pored svih predrasuda, “izme|u Hrva-
ta i Vlaha do dolaska Turaka vlada dr`avno jedinstvo i ljubav prema zajedni~-
koj domovini Hrvatskoj, ali potpuna krvna, obiteljska odijeljenost. Srednjevje-
kovni Vlasi u zapadnim i isto~nim krajevima bili su katoli~ke vjere. U ku}ama
su govorili svojim romanskim jezikom, ali u javnom `ivotu upotrebljavali su
hrvatski jezik onoga narje~ja i govora, kojim su Hrvati govorili u onom kraju,
u kojemu su `ivjele pojedine skupine Vlaha.” (str. 255.) To bi valjda zna~ilo da
su Vlasi govorili ~akavski, kajkavski i {tokavski, odnosno hrvatskim, slovena~-
kim i srpskim jezikom koji se naziva jedinstvenim hrvatskim jezikom. Iako se
u strahu od Turaka poprili~an broj Vlaha selio na zapad, prema Mandi}u,
“ogromna ve}ina Vlaha, i pravoslavnih u srednjem Balkanu i katoli~kih u Her-
cegovini i Duklji, s veseljem je prihvatila novo stanje, tursku upravu, koja im
je po {irokim prostorima osiguravala slobodu kretanja sa stokom i stavljala u
izgled bolji dru{tveni polo`aj.” (str. 256.) [to se Hercegovine ti~e, “kada je u
drugoj polovini 16. st. u tim krajevima nestalo katoli~kih `upa i sve}enika, ka-
toli~ki Vlasi pre{li su na islam, a ve}im dijelom na pravoslavlje. U srednjem i
zapadnom dijelu Zahumlja Vlasi su ostali katolici i s vremenom se etni~ki sto-
pili s doma}im katolicima Hrvatima.” (str. 257.) Mandi} detaljno navodi kako
su Turci veliki broj Vlaha naseljavali na svim novoosvojenim prostorima. Kad
su, na primer, Turci pravoslavne Vlahe iz isto~ne Hercegovine naselili u biha}-
kom kraju, oni su, po Mandi}u, doneli “hercegova~ko-dukljanski ijekavski go-
vor hrvatskoga jezika, koji }e s vremenom primiti i Vlasi romanskoga govora,
koji su do{li u ove krajeve iz smederevskoga sand`akata.” (str. 258.)
Krajem {esnaestoga veka Vlasi, kako nastavlja Mandi}, u sve ve}em bro-
ju napu{taju tursku i prelaze na austrijsku teritoriju. Za svoju tvrdnju da su ti
350
doseljeni Vlasi jo{ uvek govorili romanski jezik, Mandi} kao klju~ni argument
navodi ~injenicu “{to Vlasi, koji su dolazili u hrvatske zemlje iz Srbije, nigdje
nijesu stvorili ni mali oto~i} srpske ekavice, nego su primili {tokavsku ikavicu
i ijekavicu, koju su na{li u hrvatskim zemljama.” (str. 269.) A {to onda nisu pri-
mili zate~enu ~akav{tinu i kajkav{tinu, koje su jedine postojale u Hrvatskoj i
Slavoniji do dolaska Srba? I kako to da im nije nametnuta hrvatska nacionalna
svest, nego ba{ srpska? Ovako to Mandi} obja{njava: “U hrvatske zemlje do-
laze pravoslavni Vlasi u turskoj vojnoj slu`bi iz srpskih zemalja, po~ev{i s pa-
dom Bosne (1463.) i dalje. Prate ih pravoslavni sve}enici i kalu|eri, koji su ovi-
sili o vladikama u Dabru i Mile{evu, a ovi od srpskih patrijarha u Pe}i. I upra-
vo ovi srpski popovi i kalu|eri u slu`bi neslovenskih Vlaha, istovjetuju}i pra-
voslavnu vjeru sa srpskom narodno{}u, donose srpsko ime u Bosnu i Hercego-
vinu, a od konca 16. st. prenose ga i u slobodne hrvatske zemlje (banovinu) i u
Dalmaciju. I tako jo{ od 16. st., iako rijetko, susre}emo nazive Vlaha “srpske
vjere”, koji se, dapa~e, nazivlju i Srbima. Srpski kalu|eri, prose}i po Rusiji,
srpsko su ime protezali u Hrvatskoj sve dotle, dokle su dopirale naseobine pre-
bjeglih turskih Vlaha filurd`ija. Vlasi su ipak u hrvatskim zemljama sve do
konca 18. st. bili svijesni svoje etni~ke posebnosti i razlike od drugih naroda.
Istom po~etkom 19. st., kada se na Balkanu stvaraju poluslobodne i slobodne
dr`ave srpska, gr~ka i bugarska, potomci negda{njih Maurovlaha napu{taju
svoju vla{ku etni~ku posebnost i pretapaju se u narode navedenih dr`ava. Su-
stavni rad za posrbljenje neslavenskih Vlaha i pravoslavnih Hrvata u hrvatskim
zemljama, a tim i postanak Srba u tim krajevima, po~inje s “Na~ertanijem” Ili-
je Gara{anina, g. 1844., a napose s osnutkom srpskoga odbora u Biogradu g.
1862., koji je sebi uzeo za zada}u da u duhu “Na~ertanija” {iri srpsko ime i utje-
caj u susjednim turskim i austrijskim zemljama.” (str. 270-271.)
Kako samo Mandi} veze pri~u da je pod tim uticajem iste godine u Sara-
jevu osnovan “srpski odbor pod vodstvom pravoslavnoga sve}enika Bogolju-
ba Petranovi}a. Dru{tvo je etni~ko ime Vlaha proglasilo podrugljivim i uzelo
za zada}u da mjesto naziva “Vlasi” i “hri{}ani”, kako su se dotle redovito zva-
li pravoslavni u Bosni i Hercegovini, uvede srpsko ime. Rad oko posrbljenja
Vlaha i drugih pravoslavnih osobito je bio `iv za bosansko-hercegova~koga
ustanka 1875-1878., te prvih godina austro-ugarske uprave u Bosni i Hercego-
vini (1878-1918.). Srpstvo se {irilo putem propagandnih odbora, pravoslavnim
konfesionalnim {kolama, {tipendijama na visokim {kolama, {tampom, pjeva~-
kim i {portskim dru{tvima (Sokol). Posebno je bilo aktivno pravoslavno sve-
}enstvo, koje je u`ivalo velik ugled me|u pravoslavnim vjernicima. U Hrvat-
skoj i Dalmaciji pod utjecajem narodnoga duha i ilirskoga pokreta pravoslavni
(potomci Vlaha i drugi) su se ve}inom osje}ali jedno s Hrvatima i borili se za
ujedinjenje svih hrvatskih zemalja u jednu hrvatsku dr`avu. Ban Kuen-Heder-
vari (1883-1903.) me|u hrvatskim pravoslavnima {irio je srpsko ime i svijest,
da ih odijeli od Hrvata i u~ini svojim oru|em u borbi protiv hrvatskih dr`avnih
prava i slobo{tina. Ipak sve do g. 1918. mnogo se pravoslavnih u Hrvatskoj pri-
351
znavalo Hrvatima. Tako pjesnik Petar Preradovi}, general Borojevi}, M. Miha-
ljevi} i drugi. God. 1871., kada je zaneseni hrvatski rodoljub Eugen Kvaternik
podigao ustanak u Rakovici, da Hrvatsku oslobodi od “{vapsko-mad`arskog
gospodstva” i uspostavi slobodnu dr`avu Hrvatsku, ve}ina njegovih ustanika
bila je pravoslavne vjere. Istom za prve i druge Jugoslavije hrvatski pravoslav-
ci se ve}inom priznaju Srbima. Prema na{im istra`ivanjima, dana{nji Srbi u
Bosni i Hercegovini potje~u: 32-35% od pravoslavnih Hrvata, 50-52% od ne-
slavenskih Vlaha, 6-7% od posrbljenih Bugara, Grka, Armenaca i Albanaca, 8-
10% od pravih etni~kih Srba, koji su do{li u ove zemlje ve}inom za austro-
ugarske uprave i za dviju Jugoslavija.” (str. 271-272.) Nevoljno priznaju}i da
su se “pravi” Srbi naseljavali u Boku Kotorsku, Srem i isto~nu Slavoniju, Man-
di} opet nastavlja sa svojim nebulozama: “U druge hrvatske zemlje malo se et-
ni~kih Srba doselilo prije g. 1918. U sjeverozapadnoj Dalmaciji, u Lici, Kor-
dunu i Baniji od dana{njih Srba njih preko dvije tre}ine (66-60%) potje~e od
pravoslavnih neslavenskih Vlaha, koji su s Turcima do{li u te krajeve preko
Bosne i Slavonije. Oko jedne ~etvrtine tih Srba vu~e lozu od pravoslavnih Hr-
vata: “predavaca”, “Slavonaca”, doma}ih Hrvata ~akavaca i kajkavaca u voj-
nim krajinama, te popravoslavljenih Hrvata ijekavaca iz isto~ne Hercegovine i
sredovje~ne Duklje. Najvi{e 2-3% od tih potje~u od pravih etni~kih Srba.” (str.
272-273.)
Sasvim u skladu s tim konstrukcijama su i Mandi}eve teze o prelazu zna-
~ajnog broja hrvatskih katolika na pravoslavnu veru. “U jugoisto~nim hrvat-
skim krajevima, u Travunji i srednjovjekovnoj Duklji, jo{ za Nemanji}a bio je
jedan dio Hrvata katolika silom preveden na pravoslavlje time, da su katoli~ki
biskupi, sve}enici i redovnici bili protjerani i na njihova mjesta postavljeni pra-
voslavni popovi i kalu|eri. Daleko ve}i, i to veoma zna~ajan broj Hrvata kato-
lika po svoj Bosni i Hercegovini, pre{ao je na pravoslavlje za turske vladavine
(1463-1878.). Glavni uzrok tome bio je manjak katoli~koga du{obrizni~kog
sve}enstva. Naime, prije nego bi Turci zauzeli koji kraj, katoli~ko sve}enstvo,
svjetovno i redovno, bje`alo bi iz zemlje s jednim dijelom doma}ega pu~an-
stva. S Hrvatima katolicima, koji nijesu htjeli napustiti djedovinsku zemlju,
ostali su samo franjevci i ovdje onde po koji pop glagolja{. Ali i jednih i dru-
gih bilo je nedovoljno, osobito poslije g. 1524., kada su bili poru{eni gotovo svi
franjeva~ki samostani u turskoj Bosni. Posebno je bio velik manjak katoli~ko-
ga sve}enstva u trebinjskoj biskupiji, u isto~noj Bosni i u Turskoj Hrvatskoj iz-
me|u Vrbasa i Une. Daljnji uzrok prijelaza Hrvata katolika na pravoslavlje bio
je dugotrajni pritisak srpskih i carigradskih patrijarha, njihovih vladika, popo-
va i kalu|era. Ovdje ondje i sami su katolici svojevoljno prelazili na pravosla-
vlje, da se za{tite od turskih progona i ostanu kr{}anima, iako druge vjeroispo-
vijesti. Kada je uveden novi gregorijevski kalendar u Bosni g. 1590., neki je
broj katolika pre{ao na pravoslavlje, da ostanu u “staroj vjeri.” (str. 262-263.)
I po ovom pitanju Mandi} opet unosi rasni momenat razlikovanja navode-
}i kako je na podru~ju izme|u Une i Vrbasa u toku velikih borbi {esnaestog ve-
352
ka “veliki dio tamo{njih Hrvata izginuo, ili je bio odveden u ropstvo ili se ise-
lio u slobodne hrvatske krajeve. Znatan je ipak dio Hrvata katolika ostao na
djedovinskim ognji{tima i pre{ao na islam i pravoslavlje. Dana{nji pravoslav-
ni u tim krajevima tamnomrke boje lica potje~u od neslavenskih etni~kih Vla-
ha, koje su Turci doveli iz Staroga Vlaha, durmitorskih planina i isto~ne Her-
cegovine; oni pak svijetloga rumenoga lica i s plavim o~ima i kosom potomci
su doma}ih Hrvata katolika, koji su za turskih vremena pre{li na pravoslavlje.
To potvr|uje i predaja mnogih tamo{njih pravoslavnih obitelji, koje tvrde da su
starinci u tim krajevima, kakvi su bili samo Hrvati katolici.” (str. 266.) S druge
strane, “i ~injenica da dana{nji pravoslavci u Dalmaciji `ive poglavito na sje-
di{tima starih hrvatskih Vlaha oko Obrovca, Benkovca, Knina i Vrlike, govori
nam da su se stari Vlasi katolici i u tim krajevima pomije{ali s novim turskim
filur{kim Vlasima i pre{li na pravoslavlje, kada su Turci zauzeli te predjele. Ne-
ki potomci tih starih hrvatskih Vlaha odr`ali su do danas ikavski govor. I ~a-
kavsko narje~je jednoga dijela @umber~ana svjedo~i nam da su senjski uskoci
katolici, ~akavskoga narje~ja, koji su g. 1617. bili naseljeni u @umberku, s vre-
menom pre{li na isto~ni obred i uniju.” (str. 268.)
U sferi lingvistike Dominik Mandi} je “stru~njak” neverovatnog, prosto
neprirodnog kalibra. On ovako rezonuje: “[tokavsko narje~je dijeli se na tri go-
vora: ekavsko, ikavsko i ijekavsko. Srbi, kada su s Labe do{li na Balkan, nije-
su govorili {tokavski, nego zapadnim slavonskim jezikom, kojim danas govo-
re Lu`i~ki Srbi. Srbi, kao i Bugari, {tokavsku ekav{tinu primili su od Slavena
prve selidbe, u koje su se utopili kao manjina. Hrvati su sa sjevera donijeli ~a-
kavsko narje~je ikavskoga, ekavskoga i jekavskoga govora. U isto~nom dijelu
svoga narodnoga prostora, u srednjovjekovnoj Duklji, Travunji, isto~nom Za-
humlju i isto~noj Bosni, Hrvati ~akavski ikavci stopili su se sa {tokavskim
ikavcima i stvorili ijekavsko narje~je. U srednjem dijelu svoga narodnoga pro-
stora, u sredovje~noj Bosni i zapadnom Zahumlju, Hrvati ~akavci su se slili u
jedno sa Slavenima {tokavskim ikavcima prve selidbe. Kako je Hrvata na tom
podru~ju bio znatan broj, oni su u {tokavsku ikavicu sna`no utisnuli duh i rje~-
nik ~akav{tine i zapravo stvorili novo narje~je {tokavsko-~akavsko. Srbi nije-
su nigdje i nigda govorili {tokavskom ikavicom. Gdje su ti govori pomije{ani
s ~akav{tinom, kao u Bosni i Hercegovini, tu su od starine `ivjeli Hrvati i te su
zemlje hrvatske. Pu~anstvo u BiH, iako je tijekom vremena i pod raznim prili-
kama mijenjalo vjeru, uvijek je u svojoj ve}ini etni~ki ostalo hrvatsko. Od tih
hrvatskih starosjedilaca potje~e preko 90% svih dana{njih Hrvata katolika i
muslimana. Etni~ki Srbi nisu se doselili u dana{nju Bosnu i Hercegovinu kod
svoga dolaska s Labe, niti se mo`e povijesno dokazati da ih se kasnije doseli-
la koja ja~a skupina. Dana{nji Srbi u tim pokrajinama u velikoj ve}ini potje~u
od pravoslavnih neslavenskih Vlaha, koje su Turci doveli za svoga vladanja.
Do be~kih ratova (1683-1699.) pravoslavci u BiH nijesu ~inili vi{e od 12-15%
od sveukupnoga stanovni{tva. Istom, kada je za velikih zaraznih bolesti
1782/83., a napose za druge kuge 1813-1817., pomro velik dio muslimana se-
353
ljaka, i na njihova kmetska seli{ta bili dovedeni pravoslavni iz sjeverozapadne
Crne Gore i Like, pravoslavci su postali najja~a vjerska skupina, ali uvijek ap-
solutna manjina prema doma}im starosjediocima Hrvatima katolicima i musli-
manima.” (str. 283-284.)
Vrlo je interesantno kako Mandi} shvata srpska statusna prava na teritori-
jama koje su, navodno, naknadno naselili. “Polo`aj doseljene pravoslavne ma-
njine u BiH, koja je u 19. i 20. st. bila posrbljena, sli~an je polo`aju crnaca u
Saveznim Ameri~kim Dr`avama (SAD = USA). Crnci, doseljeni iz Afrike, ~i-
ne danas u vi{e ju`nih ameri~kih dr`ava velik postotak pu~anstva, a u Va{ing-
tonu, D.S., i apsolutnu ve}inu. Oni imaju u SAD pravo na sva ljudska i gra|an-
ska prava, kao i drugi ameri~ki gra|ani, ali nemaju prava tra`iti da koju ame-
ri~ku dr`avu odcijepe od SAD i pripoje Nigeriji ili kojoj drugoj afri~koj dr`a-
vi. Tako i potomci doseljenih Vlaha u BiH imaju pravo u`ivati sva gra|anska
prava u novoj domovini, koja u`ivaju i hrvatski starosjedioci zemlje, da nesme-
tano slijede svoju pravoslavnu vjeru, da se slu`e }irilicom, knji`evno{}u i dru-
gim srpskim kulturnim tekovinama. Ali nemaju prava tra`iti da se BiH odcije-
pe od hrvatskoga povijesnoga i etni~koga prostora i pripoje srpskom dr`avnom
i etni~kom prostoru. Prema tome, te`nja Srbije g. 1914. da Bosnu i Hercegovi-
nu ujedini sa Srbijom, nije bila osnovana na me|unarodnim pravnim i moral-
nim zasadama, nego je bila pohlepa za tu|im i povreda etni~kih prava hrvat-
skoga naroda. Dosljedno tome, umorstvo prijestolonasljednika Franje Ferdi-
nanda g. 1914. u Sarajevu, koje je organizirala srpska vojni~ka organizacija
“Ujedinjenje ili smrt” na ~elu s Dragutinom Dimitrijevi}em Apisom, bilo je
pravi moralni zlo~in, koji se ne da opravdati teorijom da je moralno dopu{teno
ubiti tiranina koji nasilno vlada ili ne dopu{ta ujedinjenje etni~kih i povijesnih
dijelova jedne narodne bitnosti.” (str. 285-285.)
Ako su se Srbi utopili u zate~enu ekavsku slovensku ve}inu i nametnuli joj
ime, morali su bar nekog traga ostaviti u navodnom zapadnoslovenskom jezi-
ku koji su doneli. Nedostatak tih tragova dokaz je da na srpskim prostorima ni-
je bilo isto~noslovenskog i zapadnoslovenskog me{anja, kao i da su se Srbi na
Balkanu pojavili kao isto~noslovenski narod, jezi~ki veoma blizak na nekim
prostorima zate~enim Isto~nim Slovenima. Hrvati jesu do{li s ~akavskim jezi-
kom, ali je veoma problemati~na teza da je taj ~akavski pre doseljenja bio di-
ferenciran na ikavski, ekavski i ijekavski. Uostalom, ijekavski ~akavski nikada
nije ni postojao. Na severu hrvatskih podru~ja, u Istri i Kvarneru, govoren je
ekavski ~akavski, verovatno pod dejstvom susednog kajkavskog, dok je na hr-
vatskom jugu, u zale|u dalmatinskih gradova govoren ikavski ~akavski, pod
sna`nim uticajem susednog {tokavskog ikavskog. To je jedino razumno obja-
{njenje jer je ina~e hrvatski prostor suvi{e mali i etni~ka masa veoma ograni-
~ena, da bi tako krupno lingvisti~ko diferenciranje moglo biti rezultat prirod-
nog unutra{njeg jezi~kog razvoja. Ne postoji apsolutno nijedan ozbiljan lingvi-
sta koji bi prihvatio Mandi}evu tezu da je ijekavski {tokavski jezik nastao sta-
panjem ~akavskih ijekavaca i {tokavskih ikavaca. [tokavsko-~akavsko nare~-
354
je nikada nigde nije postojalo, a ako su se Hrvati i pojavili u izvesnom broju na
nekom {tokavskom podru~ju i u njega utopili unose}i mu i tragove ~akavizma,
to ne mo`e zna~iti da su oni te {tokavce asimilovali u Hrvate, nego su Hrvati
asimilovani i tako su izgubili svoja primarna nacionalna svojstva. Aleksandar
Beli} je dokazao da su Srbi jednim delom govorili ikavski {tokavski, pa je pro-
na{ao u njegovo vreme jo{ `ive tragove ikav{tine u Srbiji, u isto~nom Podri-
nju. Ali, najva`nije je da cela Ra{ka, dakle i po Mandi}u nesumnjivo srpska dr-
`ava, odvajkada govori ijekavski, a ne ekavski. A to {to su Srbi posrbili Vlahe,
Cincare i druge balkanske starince slu`i na ponos srpskom narodu i ne mo`e
biti nikakav argument za nacionalnu diskvalifikaciju, osim u posuvra}enoj sve-
sti i nakaradnoj homoseksualnoj logici mr`njom zadojenog rimokatoli~kog
franjeva~kog mozga, ~ija verska netrpeljivost i isklju~ivost vekovima predsta-
vlja ideolo{ku podlogu svirepih zlo~ina.
Konstrui{u}i tezu po kojoj su skoro svi dana{nji Srbi maltene stoprocent-
ni Vlasi, Mandi} se upu{ta u svojevrsnu nakaradnu karakterologiju Srba u ko-
joj dominira vla{ki karakter, a on ga, ne prikrivaju}i vlastite rasisti~ke predra-
sude, ovako predstavlja: “Glavne odlike Vlaha, potomaka rimskih veterana i
srednje i novovjekih ratnika, jesu: borbenost, realisti~ko snala`enje u novim,
posebno te{kim prilikama; lako prilago|enje okolici, u koju do|u. U potrebi,
oni su zadovoljni s malim. Tjelesno su izdr`ljivi, okretni i brzi. Vatreni su ro-
doljubi onoga naroda, kojemu se priklone. To je posljedica vla{ke borbenosti i
nagona, da tim prekriju svoje strano etni~ko podrijetlo, a i crna~ke tjelesne oso-
bine, koje su kod mnogih jo{ uvijek primjetljive.” (str. 287-288.) Da bi bar jed-
nim argumentom potkrepio tezu o crna~kom poreklu dana{njih Srba, prvobit-
nih Vlaha, Mandi} u posebnoj napomeni iznosi: “Svetozar Pribi}evi}, vo|a
pre~anskih Srba za prve Jugoslavije, bio je tamnijeg lica nego dobar dio Crna-
ca u SAD (iz osobnog poznavanja).” (str. 288.) Tekst nastavlja izno{enjem srp-
skih, odnosno vla{kih karakternih mana, onako kako ih on iz svoje rimokato-
li~ke vizure posmatra: “Stoljetna dru{tvena odijeljenost od drugih naroda, po-
lunomadski i ratni~ki `ivot, slaba i povr{na vjerska pouka, stvorili su me|u
Vlasima vi{e moralnih nastranosti i mana, koje su ~estim opetovanjem i obi-
teljskim nasljedstvom pre{le u navike i trajne poroke Vlaha. Na prvom mjestu,
stoljetna podre|enost i nejednakost s drugima Vlahe je silila na pretvaranje,
prijevaru, la` i podvalu, koje su s vremenom kod Vlaha pre{le u krv. Me|u Sr-
bima, koji potje~u od Vlaha, osobito onim u srpskim ~ar{ijama: prijevara, la`,
posebno podvala, ne smatraju se moralnim zlom, nego juna{tvom, napose, ako
je netko drugome dobro, lukavo i vje{to podvalio.” (str. 288.)
Da su Vlasi zaista vekovima bili socijalno segregisani, onda bi bilo nemo-
gu}e da se tako ~vrsto ugrade u srpsko nacionalno bi}e i neretko prednja~e u
razvoju kolektivne nacionalne svesti. Polunomadski i ratni~ki `ivot su do vr-
hunca razvili ose}anje individualne i kolektivne slobode, uzdi`u}i je na pijede-
stal najvi{e vrednosti. To ose}anje slobode je veoma prigu{eno kod naroda ko-
ji su zarobljeni rimokatoli~kim crkvenim okovima. Ono {to Mandi} naziva sla-
bom i povr{nom verskom poukom zapravo je odsustvo krute dogmatske reli-
355
giozne svesti i izra`eno li~no i grupno traganje za Bogom kao smislom posto-
janja, vrhovnim principom pravde i kriterijumom moralnih vrednosti, a ne ro-
bovanje praznim crkvenim floskulama koje sterili{u ljudski um. Nije nimalo
slu~ajno da je Evropa krenula putem humanizma i renesanse, liberalizma i de-
mokratije tek kad je protestantska reformacija duboko uzdrmala i razbila vati-
kansko leglo dotad svemo}nog katoli~kog inkvizitorskog mra~nja{tva. Gde
ima vi{e nastranosti nego kod katoli~kih fratara, pogotovo jezuita i franjevaca?
Ko je vi{e la`i, prevara, podvala i pretvaranja na balkanskim prostorima pro-
suo od rimokatoli~kih misionara i ideologa ve{ta~ke hrvatske nacije, kao oli~e-
nja vekovnog papskog zlo~ina~kog projekta da se uni{ti srpska nacionalna cr-
kva, zatre pravoslavlje i srpska nacija pretvori u stado rimskog arhizlikovca i
|avoljeg {egrta. Mi Srbi ne}emo da budemo stado, da nam izrastu rep i rogo-
vi, da verujemo u nepogre{ivost Sataninog otelotvorenja na zemlji. Radije }e-
mo biti crnci.
I ostale mane koje Mandi} pripisuje posrbljenim Vlasima, zapravo su pod-
svesno izra`avanje sopstvenih karakternih osobina i negativnih moralnih vred-
nosti. On pi{e: “Druga velika mana ~ar{ijskih Vlaha, Cincara, jest koristoljub-
lje tu|im dobrom. Vlasi su stolje}ima `ivjeli kao ratnici u provalnim i pogra-
ni~nim ~etama. Kao takvi plja~kali su tu|a dobra, sebi prisvajali i o tu|oj mu-
ci `ivjeli. Na taj na~in me|u Vlasima je nastalo uvjerenje da nije grijeh tu|e
prisvojiti, krasti i drugoga u poslu prevariti, poimence, ako se radi o neprijate-
lju, inovjercu i op}inskoj i dr`avnoj zajednici. U toj mani valja tra`iti klju~ ~e-
ste nesolidnosti u trgova~kom i obrtnom poslovanju me|u ~ar{ijskim srpskim
svijetom, napose ~esta prisvajanja i pronevjerenja dru{tvenih i dr`avnih doba-
ra. Cincari su ina~e {krti, dok se ne obogate. Kod Srba je pojam {krtosti isto-
vjetan s Cincarima, cicijama. Tre}a, ~esta mana Vlaha i njihovih potomaka jest
naklonost na prolivanje ljudske krvi, ubojstva i zavjere. Slu`e}i stolje}ima kao
ratnici i pograni~ni vojnici, Vlasi su ~esto ubijali ljude, {to je u njima razvilo
potcjenjivanje ljudskoga `ivota, krvolo{tvo i okrutnost. Tim nam postaje razu-
mljiv pokolj muslimana na po~etku Prvoga srpskoga ustanka, borba do istrije-
bljenja izme|u srpskih dinastija Kara|or|evi}a i Obrenovi}a, te pokolji Hrva-
ta i muslimana za Drugoga svjetskoga rata i neposredno iza njega. Daljnja ma-
na Vlaha jest pretjerana hvastavost, juna~enje i isticanje svojih osobnih odlika.
Da se pojuna~i, izgubit }e glavu. Svadljivi su i veliki stran~ari.” (str. 288-289.)
~) Mandi}eva averzija prema Jugoslaviji
Pun hvalospeva za ilirski pokret kao podlogu bu|enja hrvatske nacionalne
svesti, Mandi} analizira jugoslovenstvo nekih hrvatskih intelektualaca kao vre-
menski vrlo ograni~enu iluziju koje }e se i njeni tvorci, poput [trosmajera, od-
re}i. “Vide}i sebi~nost Srba, koji u Srbiji gledaju samo svoje srpske interese, a
u Hrvatskoj poma`u tiranski re`im Kuen Hedervarija, koji je uz srpsku pomo}
zatirao hrvatski narod i njegove dr`avne slobo{tine, [trosmajer se ohladio pre-
ma jugoslavenstvu i povratio hrvatskoj dr`avnoj misli i hrvatskom narodnom
imenu.” (str. 297.) On tu citira i stavove iz [trosmajerovog pisma Ra~kom od
356
10. aprila 1884. godine, prema [i{i}evom zborniku [trosmajerove korespon-
dencije. Prema Mandi}evom citatu, [trosmajer pi{e: “Narod nam je u vrlo opa-
snom polo`aju. Srbi su nam krvavi neprijatelji. Dobro je rekao – mislim Mar-
kovi} – da do~im se mi ljuto borimo proti Mad`ara, Srbin brat iza le|a na nas
navaljuje.” (str. 297-298.) Sli~no tome, u pismu Luji Vojnovi}u, od 25. jula
1893. godine, [trosmajer isti~e: “Mi Hrvati pratimo borbu srpsku sa `ivom `e-
ljom da ~im prije Srbi potpuno svoju svrhu postignu... Mjesto toga vidimo Sr-
be svagdje u ljutoj opreci prema nama, vidimo jih svud i svagdje sa vragovima
na{im prot nama u savezu. Misle siromasi da bi na{ grob bio njihov Uskrs, a
kad tamo grob kog nam spremaju i nji bi za vijeke progutao.” (str. 298.)
Za prvodecembarski akt ujedinjenja 1918. godine, Mandi} smatra da je bio
“neovla{ten, samovoljan i prijevaran, prema tome nezakonit. Prema @enev-
skom sporazumu, Dr`ava Slovenaca, Hrvata i Srba sa sjedi{tem u Zagrebu
imala je postojati, dok konstituanta u ustavu ne donese ure|enje nove dr`ave.
Delegacija Narodnog vije}a SHS oti{la je u Biograd bez ovla{tenja cjelokup-
noga narodnoga vije}a i bez odobrenja hrvatskoga sabora; postupala je samo-
voljno, ne dr`e}i se uvjeta koje je Sredi{nji odbor Narodnog vije}a bio utvrdio.
Ujedinjenje izvr{eno je protiv duha samoodre|enja naroda, jer je hrvatski na-
rod tada u ogromnoj ve}ini bio za daljnji opstanak dr`ave Hrvatske i protivan
unitarnoj centralisti~koj dr`avi, kakva je stvorena 1. prosinca 1918. To ujedi-
njenje nije nigda odobrio hrvatski sabor niti ga je prihvatio hrvatski narod.”
(str. 234.)
Za Aleksandra Kara|or|evi}a, Nikolu Pa{i}a i Svetozara Pribi}evi}a,
Mandi} isti~e da “nigda nijesu bili iskreni sljedbenici ideje narodnoga jedinstva
Hrvata, Srba i Slovenaca. Oni su se smatrali predstavnicima srpskoga naroda i
trajno su radili u smislu srpske dr`avnosti. Naziv dr`ave SHS prihvatili su zbog
vanjskoga svijeta, posebno, da pod tim imenom dalje pro{ire srpsku dr`avu.
Oni su ve} od po~etka imali namjeru: uni{titi dr`avnost hrvatsku i crnogorsku;
oja~ati Srbe u pre~anskim krajevima; Hrvate i Slovence tako oslabiti gospodar-
stveno i kulturno, da postanu bezna~ajni privjesak u dr`avi Srba, Hrvata i Slo-
venaca.” (str. 324.) Pri tom tvrdi da su srpski politi~ari u cilju dr`avnog razvo-
ja u srpskom duhu i prema srpskim interesima ra~unali na brojnost Srba, veli-
kosrpsku dinastiju i u istom duhu odgajanu vojsku, nasle|eno diplomatsko
osoblje i dr`avni upravni aparat, ujedinjenje Srpske pravoslavne crkve i privi-
legovan ekonomski polo`aj srpskih poslovnih subjekata.
Kad je re~ o navodnim srpskim ekonomskim privilegijama, karakteristi~an
je slede}i Mandi}ev argument: “Ukidanje kmetstva i kolonata, agrarna refor-
ma, te unutra{nja kolonizacija bile su mjere kojima je nova dr`ava uveliko
o{tetila Hrvate i oja~ala Srbe. Kmetova u BiH, koji su vlasnicima zemlje pla-
}ali ~etvrtinu, a negdje i tre}inu godi{njih prihoda, najvi{e je bilo Srba pravo-
slavnih. Dr`ava SHS ukinula je kmetstvo i kmetove oslobodila od svih obave-
za, ali nije istovremeno uredila pravednu od{tetu vlasnicima zemlje. Na taj je
na~in u BiH uni{ten muslimanski vode}i stale` begovski i aginski. Po agrarnoj
reformi nitko ubudu}e nije mogao posjedovati zemlje vi{e od 50 hektara. Sav
357
vi{ak imao je pripasti onima koji su zemlju obra|ivali neprekidno zadnjih 10
godina ili dr`avi. Zemlji{ta, koja je dr`ava dobila, bila su razdijeljena u 90%
Srbima pod imenom “solunskih dobrovoljaca”. I na dobrima, koja su bila od-
uzeta katoli~kim biskupijama, samostanima i `upama, bili su od reda naselje-
ni pravoslavni Srbi. Hrvatskim seljacima iz kr{evitih krajeva Hercegovine, za-
gorske Dalmacije i zapadne Bosne nije se dodjeljivalo zemlji{te za unutra{nju
kolonizaciju, jer nijesu bili “Solunci”.” (str. 328-329.) Pri tom, pozivaju}i se na
rezultate popisa stanovni{tva Bosne i Hercegovine iz 1910. godine, Mandi} po-
sebno napominje da je tamo bilo 73,92% pravoslavnih kmetova, 21,49% kato-
lika i 4,58% muslimana. Zamera Srbima i {to je najve}i deo ratne od{tete pla-
siran u Srbiji.
Mada je odavno poznato da su katoli~ki klerikalni krugovi naru~ili ubistvo
Stjepana Radi}a, Mandi} ponavlja staru la`nu optu`bu da su iza toga stajali
dvorski faktori. “Ubojstvo vo|a hrvatskoga naroda usred biogradske narodne
skup{tine bilo je vrhunac velikosrpskoga nasilja nad Hrvatima, ali i konac vi-
dovdanskoga ustava i dr`ave.” (str. 334-335.) [to se ti~e sporazuma Cvetkovi}-
Ma~ek o stvaranju Banovine Hrvatske 1939. godine, Mandi} ka`e da je to bio
“kompromis, koji nije zadovoljavao ni jednu ni drugu stranu. Hrvati su bili ne-
zadovoljni {to je autonomija Banovine Hrvatske bila ograni~ena, te {to su Bo-
sna i Hercegovina bile raskomadane, a Boka Kotorska i Srijem nijesu u{li u
Banovinu Hrvatsku.” (str. 340.) Ni hrvatska omladina nije bila zadovoljna, ka-
ko iznosi Mandi}, jer je htela potpunu nezavisnost. “Nakon povratka Mila Bu-
daka iz emigracije provedena je tajna organizacija usta{kog pokreta... Usta{ki
se revolucionarni duh sve vi{e {irio u hrvatskim zemljama.” (str. 342.) [estoa-
prilski rat je “tamnicu hrvatskog naroda”, Jugoslaviju, sru{io. “Za opstanak ta-
kve dr`ave i za njezinu obnovu Hrvati se nijesu mogli boriti. Iako su uslijed
Drugoga svjetskog rata prilike bile veoma te{ke i zamr{ene, Hrvatima kao sta-
rome dr`avnom narodu nije preostalo drugo, nego da osnuju svoju Nezavisnu
Dr`avu Hrvatsku (NDH).” (str. 243-245).
}) Rasisti~ka zloba umesto nau~nog zaklju~ka
Izvode}i kona~ne zaklju~ke na kraju ove knjige, Mandi} ponovo insistira
da su Hrvati Arijevci, a da Srbi uop{te nisu indoevropskog porekla. Kao jednu
od klju~nih me|unacionalnih razlika navodi kako “hrvatski kraljevi, i vojvode
prije njih, nijesu nigda bili samovoljni vladari (“samodr{ci”), kao bizantski ca-
revi i srpski kraljevi. Vlast hrvatskih vladara bila je ograni~ena hrvatskim sa-
borima. Kao demokratski narod, Hrvati su od najstarijih vremena sve javne i
dr`avne poslove rje{avali dogovorno na svojim saborima. Prema donesenim
zaklju~cima vladari su morali upravljati dr`avom.” (str. 353.) S obzirom da su,
kako Mandi} rezolutno navodi, Hrvati “uvijek bili demokratski narod”, oni “ni-
jesu nigda osvajali tu|e zemlje, niti su svoju volju silom nametali drugima, pa
ni svojim plemenskim jedinicama, kada bi se previ{e osamostalile.” (str. 355.)
Nasuprot njima srpski narod je uvek bio nekome pot~injen, pa ~ak i Hrvatima!?
U osmom veku, kako Mandi} pi{e, pred novom avarskom i bugarskom opa-
358
sno{}u “Srbi su se stavili pod za{titu hrvatske dr`ave, koja je na duvanjskom
saboru g. 753. stvorila posebnu jedinicu hrvatske dr`ave za za{titu Srba od
vanjskih neprijatelja.” (str. 356.)
5. Ignorisanje validnih istorijskih izvora
U ostalim svojim knjigama Mandi} do pojedinosti razra|uje tradicionalne
hrvatske i svoje sopstvene historiografske falsifikate. Tako monografiju “Hr-
vatske zemlje u pro{losti i sada{njosti” (Sabrana djela, knjiga 1., ZIRAL, ^ika-
go–Rim 1973.) po~inje tvrdnjom o postojanju sve~anog carskog pisma kojim
je vizantijski car pozvao Hrvate da se nasele na Balkan. Na osnovu ~injenice,
koju navode stari izvori, da je oko osamdeset hiljada Avara po~etkom sedmog
veka opsedalo Carigrad, Mandi} zaklju~uje da je bar toliko hrvatskih ratnika
moralo do}i na Balkan, kao da su oni i{li direktno ka vizantijskoj prestonici.
Dodaju}i tome `ene, decu i starce, dolazi do 300.000 Hrvata koji su se selili.
Prosto neverovatan metodolo{ki postupak. Tu ponavlja tezu bez ikakvog upo-
ri{ta u izvorima da su oni zauzeli celu jadransku obalu od Istre do Valone, a da
su pojedine njihove grupe odlazile da ratuju protiv Avara sve do Egejskog mo-
ra. Naravno, tu je opet re~ o nakaradnom tuma~enju spisa Konstantina Porfiro-
genita, kome se pripisuje apsolutna ta~nost kad iznosi ne{to povoljno za Hrva-
te i krajnja nepouzdanost ako su vesti o Hrvatima nepovoljne po njihove dana-
{nje teritorijalne pretenzije ili, {to je jo{ gore, povoljne za Srbe. Ako su Hrvati
do{li u Dalmaciju onda je svakako tu re~ o vrlo maloj teritoriji na koju je sve-
dena u to vreme Dalmacija, od Zadra do Omi{a, sa pripadaju}im ostrvima. Ako
se od tih Hrvata odvojio jedan deo i zavladao Ilirikom i Panonijom, onda je tu
Ilirik ozna~avao prostor u unutra{njosti, isto~no od dalmatinskih gradova, koji
se tradicionalno zvao Hrvatskom, dok “Panonija” nikako nije mogla da zna~i
celu Panoniju, nego samo jedan njen deo, verovatno ravnicu u dolini Kupe, ili
u najboljem slu~aju prostor izme|u Kupe i Save. Samo su tu Hrvati istorijski
poznati kao narod i mogu se prona}i objektivni dokazi o njihovom postojanju.
Sve ostalo su puste bajke, poput one iz “Letopisa Popa Dukljanina” koja govo-
ri o vlasti hrvatskog vladara od Ilirije do Panonije, {to zna~i da bi ta imaginar-
na dr`ava mogla i Poljsku obuhvatati. Me|utim, umesto takve, Mandi} Pano-
nijom naziva nekada{nji rimski grad Apoloniju, ~iji ostaci navodno le`e u bli-
zini Valone.
Da bi takvu nebulozu bar nekako potkrepio, Mandi} se poziva na to da su
jezikoslovci “utvrdili da u albanskom jeziku ima nesumnjivih ~akavskih rije~i
i naglasaka. To je moglo nastati samo tako {to su Hrvati ~akavci dugo vreme-
na `ivjeli na podru~ju dana{nje Albanije, u jadranskom podru~ju.” (str. 21.) Po-
tom tvrdi da se i dr`ava prvog istorijski poznatog hrvatskog vladara kneza Bor-
ne s po~etka devetog veka “jo{ protezala do Valone u Albaniji.” (str. 21.) Isto-
rijski je sasvim pouzdano da Borna nije mogao ni proviriti ju`nije od reke Ce-
tine. Me|utim, i nehoti~no Mandi} potvr|uje da se deo Panonije po~eo nazi-
vati Hrvatskom tek posle Moha~ke bitke, a u to vreme su Turci Hrvatsku bili
zauzeli sve do Obrovca. “Uslijed navedenih gubitaka hrvatsko plemstvo i slo-
359
bodni ljudi povla~ili su se prema sjeveru, pa su ime Hrvatska dali zapadnom
dijelu Slovinja (Panonska Hrvatska).” (str. 33.) Uz to, on navodi kako je “velik
broj Hrvata katolika odveden u ropstvo g. 1415., kada su Turci u slu`bi herce-
ga Hrvoja oplja~kali hrvatske zemlje sve do Zagreba. (str. 36-37.) Slede jo{ fra-
pantniji podaci. “Suvremeni mleta~ki ljetopisac Marin Sanuto zabilje`io je da
su Turci do konca tre}e vojne Sulejmana II (g. 1532.) odveli u ropstvo iz hrvat-
skih zemalja preko 600.000 du{a. Za daljnjih vojna Sulejmana II (1541., 1543.,
1566.) te za ~estih provala bosanskih vezira od g. 1575. do Karlova~koga mi-
ra g. 1699. odvedeno je u ropstvo preko milijun i po Hrvata katolika.” (str. 37.)
I ovde se Mandi} `ali kako su “od Vlaha u Vojnoj krajini Habzburgovci
stvorili u hrvatskom narodnom tijelu tu|u kost, koja }e trajno ubita~no djelo-
vati na hrvatsko narodno bi}e i smetati hrvatskoj narodnoj konsolidaciji i dr-
`avnoj samobitnosti.” (str. 45.) S obzirom da su ti Vlasi, zapravo Srbi “odabra-
li slu`iti tu|incima na stvarnu i trajnu {tetu svoju i hrvatskog naroda”, on kon-
statuje da }e “Vojna krajina i doseljeni Vlasi postati te{ka briga hrvatskih sabo-
ra i najve}a zapreka ujedinjenju hrvatskih zemalja, oja~anju hrvatske dr`ave i
postignu}u njezine pune suverenosti.” (str. 46.) Za Bosnu i Hercegovinu navo-
di kako tamo sve do Karlova~kog mira “i muslimani i katolici govorili su istim
hrvatskim jezikom ikavskoga govora s jakim primjesama ~akav{tine; slu`ili su
se istim hrvatskim pismom, zvanim bosan~ica; dr`ali su se starih hrvatskih obi-
~aja (pobratimstvo, {i{ano i vjen~ano kumstvo, svadbeni i sto~arski obi~aji). I
danas Hrvati katolici i muslimani ~ine posebnu zajednicu, jezi~nu i biolo{ku,
razli~nu od doseljenih Srba.” (str. 51.) Muslimanski element u Bosni dodatno
je oja~ao nakon turskog poraza pod Be~om 1683. godine. “I oni Hrvati, koji su
pre{li na islam u Dalmaciji, Lici, Slavoniji i ju`noj Ugarskoj, kada su te zemlje
do{le u kr{}anske ruke, povukli su se u Bosnu i Hercegovinu. Bilo ih je preko
100.000 du{a.” (str. 51.)
U ovoj knjizi Mandi} izra`ava izvesno po{tovanje i divljenje Titu, odno-
sno njegovoj mudrosti, ustrajnosti i lukavosti, pogotovo {to je komunisti~ku
Jugoslaviju uredio kao konfederaciju, “jer samo u konfederaciji su dr`ave rav-
nopravne i suverene. Ipak, zamera mu {to Srbi brojno dominiraju u vladaju}oj
partiji i {to je Hrvatska uskra}ena za mnoge teritorije na koje pretenduje. “Kriv-
nja je Komunisti~ke partije da je vi{e op}ina u Me|umurju, u Bijeloj krajini i
u sjevernoj i zapadnoj Istri dodijeljeno SR Sloveniji, iako u tim op}inama `ive
etni~ki Hrvati. Protuhrvatski je ~in Komunisti~ke partije i njezine dr`avne tvo-
revine, {to je od Hrvatske otcijepila ve}i i nadasve va`ni dio hrvatskog terito-
rija, Bosnu i Hercegovinu, od koje je na~inila jednu novu “socijalisti~ku repu-
bliku”, a u zadnje vrijeme ho}e da na tom tlu “stvori” politi~kim dekretom po-
seban narod. Srijem, Ba~ku i dio Vojvodine ta ista partija je, bez pitanja i sa-
moodre|enja naroda, samovoljno pripojila Srbiji. Na jugu je tako Boku Kotor-
sku pripojila Crnoj Gori. Kad se, naime, ispituje kojemu narodu i dr`avi pripa-
da neki kraj, ne smije se polaziti od stanovi{ta pojedinih op}ina ili kotareva, ne-
go valja uzeti u ra~un cijelu zemlju, o kojoj se radi. Budu}i da Srbi u dana{njoj
Republici Hrvatskoj ne ~ine vi{e od 14,2 posto svega pu~anstva, Srijem i Bo-
360
ka Kotorska nijesu se smjeli otcijepiti od Hrvatske, iako danas u tim krajevima
uslijed povijesnih neda}a Hrvati vi{e nisu u ve}ini. I dio Ba~ke, zapadno od cr-
te potegnute od Horgo{a i Vrbasa na Ba~ku Palanku, imao je biti pripojen “SR
Hrvatskoj”, jer u tim krajevima etni~ki najve}i dio pu~anstva ~ine Hrvati Bu-
njevci i [okci.” (str. 82-83.) Ipak, ni po pitanju granica jugoslovenski komuni-
sti nisu ba{ bez ikakvih zasluga. “Istra zapadno od rijeke Ra{e, iako su u njoj
`ivjeli Hrvati od svoga doseljenja g. 626. po Kr. do g. 1945., nije nigda politi~-
ki pripadala hrvatskoj dr`avi. Od te godine i politi~ki je sjedinjena s Hrvat-
skom, {to treba priznati kao pozitivno djelo komunisti~ke Jugoslavije.” (str. 82.)
a) Kontradiktornosti Mandi}eve
projekcije inferiornosti srpskog naroda
U prevelikoj `elji da po svaku cenu doka`e nedokazivo, Mandi} upada u
neverovatne kontradiktornosti. Na primer, za Bosnu pre pada pod tursku vlast
ka`e da je u njoj `ivelo samo 15 do 18 hiljada romanskih Vlaha, pa se onda lo-
gi~no name}e pitanje otkud posle onoliki Vlasi nagrnu{e u Hrvatsku i Slavoni-
ju. Slobodno operi{u}i brojkama, Mandi} neprekidno poku{ava da poka`e da
su Hrvati u svakom pogledu bili superiorniji od Srba. Tako mu se prvo omak-
ne da ka`e da se svega oko ~etiri hiljade Srba naselilo na Balkanu, a trista hi-
ljada Hrvata, a onda, zaboraviv{i {ta je prethodno lagao, proizvoljno menja te
broj~ane odnose. I kad najvi{e la`e, on iznese i poneki koristan podatak, poput
onog o masovnim razmerama hrvatskih iseljavanja. Ovde nailazimo i na sle-
de}e iskaze: “Kod svoga dolaska na Jadran Hrvati su bili do deset puta brojni-
ji nego Srbi i punih 300 godina prije njih osnovali su svoje hrvatsko kraljev-
stvo. Uza sve povijesne neda}e, Hrvati su prije pada Bosne bili triput brojniji
nego Srbi, i da nije bilo turske provale, Hrvati bi danas brojili najmanje 12 do
15 milijuna du{a. Ali u stoljetnim borbama na kobnoj granici Zapada i Istoka,
u srcu Hrvatske, poginut }e Hrvata, s jedne i druge strane, preko 300.000. Bli-
zu milijun Hrvata bit }e odvedeno u ropstvo i raspr{eno po turskim i drugim
zemljama do Perzije, Indije i Abisinije. Iz Bosne i pograni~nih krajeva slobod-
ne Hrvatske iselit }e se preko 500.000 Hrvata u Slavoniju, Austriju, ^e{ku,
Mad`arsku, Italiju i drugdje, koji }e za hrvatsko narodno bi}e biti potpuno iz-
gubljeni.” (str. 112.) Iz svega toga usledi}e ovakve reminiscencije: “Nakon
Be~kih ratova u cijeloj Bosni i Hercegovini nije ostalo vi{e od 25.000 Hrvata
katolika. Svojom vanrednom `ivotnom snagom i zdravim }udore|em, od toga
broja oni su se do g. 1970. umno`ili na 700.000, dakle za punih 24 puta.” (str. 113.)
Ovde Mandi} potpuno prenebregava faktor takozvanih “kofera{a”, veliki
broj Nemaca, Ma|ara, ^eha, Poljaka i ostalih doseljenika katoli~ke vere, koje
je Austro-Ugarska naseljavala da bi joj popunjavali dr`avni birokratski aparat.
Svi su oni od strane sve{tenstva smi{ljeno navo|eni da se izja{njavaju kao Hr-
vati, bar od drugog kolena. A Mandi} jo{ dodaje, “da nije bilo navedenih ise-
ljavanja, danas bi u Bosni i Hercegovini bilo preko dva milijuna Hrvata kato-
lika i u Bosnu se ne bi doselili Vlasi, da obra|uju begovske zemlje, koje su na-
pustili Hrvati katolici. Tako bi danas Hrvati katolici i muslimani ~inili ogrom-
nu ve}inu stanovni{tva, a vla{kih potomaka, koji se danas zovu i osje}aju Sr-
361
bima, ne bi bilo nego u isto~noj Bosni i Hercegovini, i ti ne bi ~inili vi{e od 12-
15% pu~anstva, koji broj oni nijesu nigda prekora~ili do be~kih ratova g. 1683-
99.” (str. 113.) Postaviv{i prvo u obliku hipoteze da su Hrvati predstavljali is-
klju~ivo stanovni{tvo prvobitne Bosne, on je dalje tretira kao neprikosnoveni
dokaz koji potkrepljuje sve novije izmi{ljotine. Tako navodi da su “sredovje~-
ni bogomili u Bosni i Hercegovini bili pravi i ~isti Hrvati, kao i njihova bra}a
Hrvati katolici.” (str. 115.) Pri tom svesno prenebregava ~injenicu da su se bo-
gumili masovno preselili u Bosnu, kad ih je Stefan Nemanja proterao iz Srbi-
je, u nameri da njihovu jeres zatre. Nije Nemanja proterivao Hrvate bogumile,
nego Srbe bogumile. Jesu ti Srbi bili kivni na vladara koji ih je proterao s rod-
nog ognji{ta, ali ih ta, makoliko velika ljutnja, nije mogla pretvoriti u Hrvate.
Ovde ga hvatamo u novoj kontradiktornosti. Ka`e da “prije pada Bosne ni-
je bilo bogomilskih vjernika vi{e od 80-90.000. Da su svi ti pre{li na islam, od
navedenoga broja ne bi se moglo namno`iti do g. 1624. ni 150.000 muslima-
na, a kamo li njih 900.000.” (str. 115.) Dakle, devedeset hiljada bogumila za
150 godina nije, ako su svi pre{li na islam, moglo dovesti do 150.000 musli-
mana. Ali 25.000 katolika 1700. godine, moglo je proizvesti 700.000 katolika
1970., dakle za 270 godina. Stru~na neka demografsko-statisti~ka analiza. Ili
su u me|uvremenu Hrvati nau~ili da se bespolno razmno`avaju, jednostavnom
deobom i geometrijskom progresijom. Sva lupetanja o izvornom hrvatskom
poreklu stanovnika Bosne i prelasku Hrvata-katolika na islam Mandi} ~ini iz
vrlo jednostavnih i prakti~nih razloga. “Bez Bosne i Hercegovine hrvatska dr-
`ava bila bi prostorno unaka`ena i gotovo prekinuta; ne bi imala pravoga jedin-
stva ni zaokru`enosti. Hrvatska bez Herceg-Bosne, kako je jedanput mudro re-
kao Ante Radi}, ideolog HSS-e, bila bi sli~na jednoj polovici kruha, kojemu je
izrezana sredina i ostala samo vanjska kora. Slikovita je poredba i Kr. Draga-
novi}a, koji je Hrvatsku bez Herceg-Bosne usporedio s pijavicom od Kotora
do Srijema, ili s ~ovjekom, koji ima ispru`ene noge i ruke, a nema trupla, ko-
jemu, naime, manjkaju prsa i trbuh, u kojima se nalaze glavni ljudski organi.
Kao {to takav ~ovjek ne mo`e `ivjeti, tako ni Hrvatska u starini nije bila bez
Bosne i Hercegovine, niti mo`e biti u budu}nosti bez njih. Prirodna granica iz-
me|u hrvatskih i srpskih zemalja jest Drina. Na toj crti Rimljani su dijelili svo-
ja carstva i na njoj je stolje}ima izgra|ena i dana{nja vjerska i kulturna razdio-
ba isto~noga i zapadnoga svijeta. Na toj crti valja da se dijeli Hrvatska od srp-
ske dr`ave. Bez Bosne i Hercegovine Hrvatska bi vojni~ki bila te{ko obranji-
va. Njezini saobra}ajni putevi i turizam, na koji budu}a hrvatska dr`ava mora
mnogo ra~unati, ne bi imali naravnih kratkih spojeva, nego bi bili usmjereni
dugim zaobilaznim putevima. Bosna i Hercegovina jako bi popunjale Hrvat-
sku i u gospodarstvenom pogledu svojim bogatim sto~arstvom, vo}arstvom i
{umama. Jaka hrvatska narodna industrija te{ko bi se mogla izgraditi bez b-h
bogatih `eljeznih i drugih rudnih le`aja. A {to je najglavnije, bez Bosne i Her-
cegovine ostala bi bez hrvatske dr`ave preko jedna tre}ina ~istih Hrvata dinar-
skoga tipa, koji predstavljaju najzdraviji i naj`ivotniji dio hrvatskoga naroda.”
(str. 155-156.)
362
b) Instrumentalizacija muslimana
Dragoceno sredstvo da se to postigne mogli bi, po Mandi}evoj zamisli, da
budu bosanskohercegova~ki muslimani. “Iako su Bosna i Hercegovina povije-
sno neprijeporne hrvatske zemlje, one danas bez b-h Hrvata muslimana nijesu
hrvatske, niti bi ih Hrvatska mogla dobiti bez njih. Hrvati katolici sa~uvali su
Bosnu i Hercegovinu kao hrvatski narodni prostor same u zajednici s b-h mu-
slimanima Hrvatima... Da Hrvati dobiju Bosnu i Hercegovinu, valja da to ho-
}e i da to slo`no tra`e i Hrvati katolici i Hrvati muslimani.” (str. 156.) Problem
je {to su se posle Drugog svetskog rata ti bosanskohercegova~ki muslimani na
popisima stanovni{tva u najve}em broju izja{njavali kao nacionalno neoprede-
ljeni, a posle toga i kao poseban narod deklarisali. “Zbog toga se neki boje da
bi se oni jednoga dana mogli priznati i Srbima.” (str. 157.) Mandi} tvrdi da su
Srbi pod komunisti~kom vla{}u dr`ali apsolutnu vlast, gospodarili nad `ivotom
i smr}u. “Kod takvoga srpskoga pa{aluka, juna{tvo je ne izjaviti se Srbinom i
ne zasjesti za bogati ~anjak, koji su oni nedemokratskim nasiljem prisvojili i
dr`e ga isklju~ivo u svojim rukama. Ako se pod takvim pritiskom b-h musli-
mani izjavljuju “neopredjeljenima” ili “narodom Muslimana”, oni stvarno ni-
jesu neopredijeljeni, nego time izjavljuju da nijesu Srbi. Kada jedamput do|e
do prave ljudske i dr`avne slobode u Bosni i Hercegovini, tada }e ti “neopre-
dijeljeni” muslimani progovoriti jezikom krvi, koja u njihovim `ilama te~e, na-
ime, da su oni Hrvati i drugo da ne mogu biti.” (str. 157.) I valjda }e se tada
vratiti svom izvornom ~akavskom jeziku i odbaciti s gnu{anjem {tokavski kao
tu|inski.
Ovde je samo va`no da Dominik Mandi} “pouzdano zna” za{to bosansko-
hercegova~ki muslimani nikako ne mogu biti Srbi. “Bosanskohercegova~ki
muslimani ne mogu biti Srbi, jer to oni stvarno nijesu. Po hrvatskoj krvi i jezi-
ku, po svom vjerskom uvjerenju i misli, po kulturnom `ivotu i pravom, dubo-
kom osje}aju, oni su potpuno razli~iti od Srba i nigda se ne}e mo}i s njima
zdru`iti i u jedan narod stopiti. Pojedinac iz osobnih interesa i sebeljublja mo-
`e izdati svoju krv i svoj narod. Takve mi preciznim imenom zovemo izdajica-
ma i renegatima. Ali jedan cijeli narod i jedan njegov znatan dio, kao {to su b-h
muslimani Hrvati, ne mo`e i ne}e nigda po~initi op}e i potpuno izdajstvo sa-
moga sebe, svoje krvi i svoje prave narodnosti. Bosansko-hercegova~ki musli-
mani ne mogu se izjaviti Srbima ni zbog toga, {to bi to zna~ilo njihovu vjersku
propast u nedalekoj budu}nosti. Katoli~ka i muslimanska vjera obje su univer-
zalne, op}e ljudske vjere, i prema tome nijesu vezane ni istovjetne s pojedinim
narodima. Katolik i musliman mo`e biti Hrvat, Francuz, Englez, Egip}anin, In-
dijanac i Kinez. Dosljedno tome, i katolici i muslimani shva}aju i znaju da vjer-
ni pripadnici raznih vjera mogu biti dobri ~lanovi istoga naroda. Kao {to su da-
nas i protestanti i katolici dobri Nijemci, Englezi i Amerikanci, koji se izme|u
sebe po{tuju i vole kao pripadnici istoga naroda, tako se i katolici i muslimani
u Bosni i Hercegovini i u cijeloj Hrvatskoj mogu i moraju voljeti, pomagati i
braniti kao ~lanovi istoga hrvatskoga naroda. Kod Srba je potpuno druga stvar.
363
Kod njih pravoslavna vjera nu`no ulazi u narodni pojam. Srbi nijesu vjernici
koje mu drago pravoslavne crkve. Oni su samo i isklju~ivo vjernici “Srpske
pravoslavne crkve”, sa Svetim Savom i drugim srpskim svetiteljima, sa srp-
skim narodno-vjerskim obi~ajima (krsna slava, badnjak, itd.) i sa svojim srp-
skim patrijarhom, vrhovnim poglavarom njihove srpske crkve. Srbin nije puni
ni pravi Srbin, ako nije ~lan Srpske pravoslavne svetosavske crkve. Zbog toga,
da se b-h muslimani izjasne Srbima, njih bi sami duh i poimanje integralnoga
i potpunoga Srpstva prisilili da jedanput prigrle srpsko pravoslavlje, bilo poje-
dina~no i postepeno, bilo skupno i najedamput.” (str. 158-159.)
Dosada{nja istorija je zabele`ila pojavu velikog broja Srba katolika, pogo-
tovo zna~ajnih knji`evnika i nau~nika, a prema njima nikada nije iskazivana
verska netrpeljivost niti prozelitske namere. Prozelitizam i misionarstvo su ka-
rakteristi~na svojstva Rimokatoli~ke crkve. Ono {to su istaknuti hrvatski inte-
lektualci i istori~ari poimali kao hrvatsku istorijsku slabost – nedostatak nacio-
nalne crkve, Srbi su blagovremeno prevladali formiraju}i sopstvenu autokefal-
nu crkvenu organizaciju i sad im to Mandi} spo~itava kao negativnu karakte-
ristiku. U srpskoj pro{losti je ogroman broj primera vrlo visoko izra`ene ver-
ske tolerancije, {to je kod hrvatskih katolika neshvatljiv pojam, jer su oni sve
do najnovijeg vremena apsolutno zabranjivali i nemilosrdno progonili svaki
poku{aj uno{enja protestantskog u~enja. Poznat je i slu~aj pokatoli~avanja li~-
kih muslimana, nakon potiskivanja Turaka iz tih krajeva. Zato je krajnje lice-
merno i neubedljivo kad Mandi} insistira na slede}em zaklju~ku: “Iz toga
uklju~ivanja pravoslavne vjere u Srpstvo i njihovog istovjetovanja proizlazilo
je, i uvijek }e proizlaziti, tra`enje Srba da b-h muslimani prije|u na srpsko pra-
voslavlje ili da budu uni{teni.” (str. 159.)
c) Kvazilingvisti~ke konstrukcije
Ovde su opet najzanimljivije Mandi}eve kvazilingvisti~ke konstrukcije, u
kojima nalazimo naredne iskaze: “U srednjem vijeku bosanski banovi i kralje-
vi, velika{i i {iroki narodni slojevi govorili su {tokavskim narje~jem ikavskoga
govora. Povelje vladara i vlastele, i nadgrobni spomenici (ste}ci) pisani su ika-
vicom u srednjoj i zapadnoj Bosni. I sva knji`evnost bosanskih krstjana ili bo-
gomila napisana je ikavicom. Jo{ od srednjega vijeka u srednjoj i zapadnoj Bo-
sni katolici i muslimani govore {tokavskom ikavicom, a u isto~noj Hercegovi-
ni i Bosni pravoslavni ijekavski. Potomci pravoslavnih Vlaha iz tih krajeva raz-
nijeli su ijekavicu po svoj Bosni, Slavoniji, Hrvatskoj i Dalmaciji. Selo uz se-
lo, ku}a do ku}e, ali jedni govore ikavski, a drugi ijekavski. Taj je slu~aj bio
sve do na{ih vremena. Druga upadna jezi~na pojava, koja muslimane i katoli-
ke spaja u tijesnu jezi~nu zajednicu izme|u sebe i s drugim Hrvatima, jest ~a-
kav{tina. ^akavskih osobina nalazimo u starim bosanskim poveljama, u sred-
njovjekovnim natpisima na ste}cima i u ostav{tini bosanskih krstjana. I danas
muslimani i katolici u Bosni i Hercegovini izgovaraju neke rije~i po ~akavski
i naglasuju ih po ~akav{tini.” (str. 170.) Vrlo je va`no {to se ovde Mandi}u
omakla konstatacija da ijekavski {tokavski nije hrvatski jezi~ki produkt. [to-
364
kavski ikavski tako|e ne mo`e imati nikakve veze s Hrvatima jer je i sam Man-
di} naveo da taj govor poti~e iz ju`ne Rusije i Ukrajine. E sad, da su Vlasi za-
ista raznosili neki jezik, onda bi to bio romanski, a ne srpski {tokavski ijekav-
skog izgovora. Taj su govor raznosili pravoslavni Srbi, u ~ijim venama je tekla,
kao {to i danas nesporno te~e, delimi~no i vla{ka krv.
6. Manipulacije Letopisom Popa Dukljanina
^itava Mandi}eva knjiga “Crvena Hrvatska u svjetlu povijesnih izvora”
(ZIRAL, ^ikago-Rim 1973.) predstavlja variranje i nategnuto obja{njavanje
apsolutno neutemeljnih iskaza iz “Letopisa Popa Dukljanina” i njegove hrvat-
ske recenzije, koju poku{ava predstaviti kao samostalno delo pod naslovom
“Kraljevstvo Hrvata”. U predgovoru on obja{njava da zapravo polemi{e sa
svim ostalim hrvatskim istori~arima, po~ev{i od Joanesa Luciusa iz sedamna-
estog, do Ra~kog iz devetnaestog, kao i Tadije Smi~iklasa, Vjekoslava Klai}a
i Ferde [i{i}a krajem devetnaestog i po~etkom dvadesetog veka. “U mnogo-
brojnim i vrijednim radnjama Ra~ki obra|uje povijest samo Hrvata izme|u
Cetine i Ra{e, dakle negda{nje Bijele Hrvatske. [to je ju`no od Cetine, doti~no
Neretve, a isto~no od Vrbasa, to on mimoilazi, jer ne smatra hrvatskim narod-
nim prostorom. Od tada pa do danas pisanje hrvatske povijesti ostaje pod sje-
nom Franje Ra~koga, najja~ega hrvatskog povjesni~ara. I T. Smi~iklas, i Vj.
Klai} pi{u hrvatsku povijest, ali u njoj obra|uju samo pro{lost Kraljevine Hr-
vatske, Slavonije i Dalmacije, dakle negda{nje Bijele Hrvatske. I dr Ferdo [i-
{i}, priznati u~enjak i dugogodi{nji profesor hrvatske povijesti na zagreba~kom
sveu~ili{tu, ne udaljuje se od teza I. Lu~i}a i F. Ra~koga. Na [i{i}a je nepovolj-
no djelovalo i to, {to je morao za izdavanje svojih glavnih djela iz hrvatske po-
vijesti tra`iti pomo} od Srba, u Sv. Pribi}evi}a i kod Srpske akademije u Beo-
gradu. Naravno, ovakvo dr`anje hrvatskih povjesni~ara dobro je do{lo srpskim
histori~arima, koji su bez ozbiljnih prigovora protegli granice povijesnoga srp-
skog narodnog prostora do rijeke Cetine u Dalmaciji i do Livna u zapadnoj Bo-
sni.” (str. 11-12.)
Bez obzira {to se fantazmagorija o potpuno izmi{ljenom duvanjskom sa-
boru u ozbiljnoj nauci odavno odbacuje kao potpuno irelevantna, pa u tom kon-
tekstu i Dukljaninovo pominjanje “Crvene Hrvatske”, Mandi} je uporan u
svom insistiranju da je tu re~ o autenti~nom istorijskom svedo~enju. “Svjedo-
~anstvo Popa Dukljanina o Crvenoj Hrvatskoj ima prvorazrednu vrijednost.
On kao doma}i sin znao je kako se zove njegova ro|ena zemlja i kojemu na-
rodu ona pripada. Ako veli da Duklja pripada Crvenoj Hrvatskoj i prema tome
da u njoj `ive Crveni Hrvati, kao {to u Bijeloj Hrvatskoj `ive Bijeli Hrvati, to
mu treba vjerovati. Bez obzira na povijesnu vrijednost “Ljetopisa”, o ~emu ni-
je jo{ re~ena zadnja rije~, u ovoj stvari Pop Dukljanin sve da je htio, nije mo-
gao neistinu govoriti. Kako sam veli u predgovoru, on je svoje djelo napisao na
molbu i za uporabu sve}enika u sjedi{tu barske nadbiskupije i za svoje sugra-
|ane svjetovnjake, stare i mlade. Ovima Pop Dukljanin nije mogao nepostoje-
}e nazive njihove vlastite zemlje izmi{ljati niti dukljanski narod dovoditi u ve-
365
zu s Bijelim Hrvatima, ako te veze nijesu uistinu postojale.” (str. 20.) Pri tome
Mandi} je spreman toliko daleko da ide, da ~ak plasira tezu da je navodno
“Kraljevstvo Hrvata”, a zapravo hrvatska prerada “Letopisa”, delo po vremenu
nastanka starije od samog “Letopisa”. O kolikom je falsifikatoru re~ svedo~i ~i-
njenica da na strani 44. svoje knjige uporedo objavljuje fragment iz Dukljani-
novog predgovora na latinskom i srpskom jeziku, pa ono {to u latinskom izvo-
ru pi{e “sklavinika litera” on prevodi kao “hrvatski jezik”.
Progla{avaju}i “Kraljevstvo Hrvata”, odnosno kasniju hrvatsku redakciju
“Letopisa” kao starije delo kojim se sam Dukljanin slu`io, Mandi} taj falsifi-
kat pripisuje dukljanskom kralju Mihailu, odnosno tvrdi da je po njegovom na-
logu pisano da bi se opravdalo progla{enje Duklje za kraljevinu, a i pokazalo
“da je u starini hrvatsko zajedni~ko kraljevstvo imalo svoje sjedi{te ba{ u Du-
klji, i da je nadbiskup u staroj Diokliji, koje je nasljednik Bar, zaklju~kom gla-
sovitog sabora na Duvnu bio progla{en metropolitom svih biskupija Crvene
Hrvatske, doti~no Gornje Dalmacije. Djelo je napisano hrvatski i dat mu je na-
slov “Kraljevstvo Hrvata” upravo zato, {to je imalo svrhu da djeluje i uvjerava
hrvatske krugove u novom kraljevstvu, da Mihajlo nije uveo nikakvu novota-
riju, nego samo uskrisio starodrevnu stvarnost. Budu}i da stvarno Duklja nije
nigda bila sredi{te dotadanje dr`ave i kraljevstva Hrvata, to je Mihajlo, kako se
moramo domi{ljati, dao nalog piscu “Kraljevstva Hrvata”, da s pripovjedanjem
ne ide do najnovijih vremena, nego da zavr{i s doga|ajima koju stotinu godi-
na prije, tako da se `ivi ljudi ne bi mogli sje}ati stvari, o kojima djelo pri~a, ni-
ti pobijati neistinitost glavne teze toga prvoga i najstarijega djela na narodnom
jeziku o povijesti Hrvata.” (str. 56-57.) Dobro je {to Mandi} ipak priznaje da
ovaj spis obiluje neistinama i izmi{ljotinama, plasiranim u konkretne politi~ke
svrhe, ali za tim svrhama traga u pogre{nom vremenu i na pogre{nom mestu.
Zato Mandi} i prikriva vreme nastanka ovog teksta, na osnovu vrlo slobodnog
prevo|enja “Letopisa” sa latinskog, pa br`e bolje dodaje sopstveni komentar:
“Djelo je bilo napisano starom ~akav{tinom, kojom su Hrvati govorili od svo-
ga dolaska na jug i u Duklji.” (str. 59.)
Hrvatska redakcija sadr`i i pozivanje na neki navodni stariji spis pod nazi-
vom “Metodos”, za koji su i hrvatski istori~ari utvrdili da nikad nije postojao.
Mandi} zato kritikuje Ferdu [i{i}a koji je to i dokazao, pa govori: “[i{i}evo do-
kazivanje da je ovaj stavak naknadno umetnut i da “Metodios” uop}e nije po-
stojao kao pisano djelo hiperkriti~no je i neuvjerljivo.” (str. 59.) “Letopis” je
prepisivao i sopstvenim gledi{tima prilago|avao u prvoj polovini ~etrnaestog
veka mleta~ki du`d Andrea Dandolo. Ali taj spis su povremeno citirali i neki
dubrova~ki pisci, mada je bilo i onih koji su ga osporavali, {to i Mandi} prizna-
je kad napominje: “Od svih starijih dubrova~kih pisaca, ukoliko je dosada po-
znato, bio je jedino neki bezimeni benediktinac 17. stolje}a, iz samostana Sv.
Petra i Pavla kod Dubrovnika, koji je osporavao op}u vrijednost Ljetopisa Po-
pa Dukljanina, pa naravno i njegove navode u devetomu poglavlju o jedinstve-
noj hrvatskoj dr`avi od Istre do Dra~a u Albaniji. On se u tom uglavnom osla-
njao na Lu~i}evo djelo “De regno Dalmacie et Kroacie”. Navodi i Porfirogeni-
366
ta i neke druge bizantske i zapadne pisce, ali je njegovo znanje starih izvora ne-
potpuno u usporedbi s na{im dana{njim znanjem. Rukopisno delo bezimeno-
ga dubrova~kog benediktanca danas se nalazi u gradskom muzeju grada Pado-
ve pod naslovom Antikvitatum Ilirikarum”. (str. 69-70.) Koliko napadno insi-
stira Mandi} da je tu re~ o delu anonimnog autora, ali je nepoznat i pop koji je
pisao “Letopis” i njegov kasniji hrvatski redaktor ~iju umotvorinu progla{ava
“Kraljevstvom Hrvata”.
a) Prepravljanje “Hronike”” Ivana \akona
Kako tek sme{no deluje Mandi}ev poku{aj da prepravi “Hroniku” mleta~-
kog letopisca Ivana \akona s kraja desetog veka, koji pi{e kako je humski knez
Mihailo uhvatio sina mleta~kog du`da Petra II Orseola na granici Hrvatske.
Mandi} pi{e da izraz “fines” (kraj) ovde ne zna~i granicu nego predeo. A s ob-
zirom da se u staroj “Splitskoj hronici”, koju je 1653. godine zadarski plemi}
[imun Ljubavac ustupio Joanesu Luciusu, navodi kako su se neki splitski iza-
slanici ma|arskom kralju Kolomanu predstavili kao “Bijeli Hrvati”, Mandi}
“o{troumno” zaklju~uje: “Ako predstavnici Hrvata srednje Dalmacije i Like
zovu sebe i svoje zemljake “Bijelim Hrvatima”, mora da je bilo i nekih drugih
Hrvata, koji nijesu bili “Bijeli Hrvati”, u ime kojih dva Petra nijesu mogli go-
voriti. To su bili “Crveni Hrvati” u Crvenoj Hrvatskoj, koji su g. 1102. imali
svoga vlastitoga kralja Bodina, ili njegova nasljednika Dobroslava, pa nijesu
imali ni potrebe ni volje da krunu svoga kraljevstva nude tu|em, ugarskom vla-
daru.” (str. 75.) Na sli~an na~in Mandi} manipuli{e sa starim ruskim dokumen-
tom s kraja jedanaestog i po~etka dvanaestog veka, “Nestorovom hronikom”,
u kojoj stoji da su svi Sloveni poreklom iz Ilirika i da su se odatle iseljavali na
sever i istok. Nestor u svojoj hronici pominje “Bele Hrvate”, a Mandi} onda ve-
ze pri~u po kojoj, ako su postojali “Beli”, morali su postojati i “Crveni” Hrva-
ti, jer bela boja ne mo`e da opstane bez crvene. Ili, po toj logici, gde god po-
stoji ne{to belo mora postojati i njegov crveni pandam. Nestorovo }utanje o
“Crvenim Hrvatima”, Mandi} ovako obja{njava: “Crveni Hrvati `ivjeli su u ja-
dranskom slijevu i nijesu se nigdje doticali Dunava. Zato je Nestor, nabrajaju-
}i dunavske Slavene, spomenuo od Hrvata samo Bijele Hrvate, jer su ti sami
dr`ali podunavske zemlje od Karantije, zemlje sredovje~nih “Horutanaca”, do
Srbije, koja se tada prostirala isto~no od Drine i ju`no od Save.” (str. 79.) Me-
|utim, Nestor u svome spisu pominje sve Slovene, od balkanskih preciziraju}i
Karantance (dana{nje Slovence), Bele Hrvate i Srbe. Mo`da su u to vreme ne-
gde daleko postojali i “Crveni Hrvati”. Verovatno su kao i ostali crvenoko{ci
`iveli negde po ameri~kim prostranstvima, ali Nestor za njih nije znao. A Man-
di} se trudi da nas uveri da je Nestor ipak za njih znao, ali nije hteo da ih po-
mene. Ali je zapanjuju}i Mandi}ev zaklju~ak, izveden iz tog apsolutnog nepo-
minjanja: “U Nestorovoj kronici imamo dakle izri~iti spomen Bijelih Hrvata u
zapadnom dijelu stare hrvatske dr`ave na Jadranu, a neizravni spomen Crve-
nih Hrvata koji su u Nestorovo vrijeme imali svoju samostalnu dr`avu hrvat-
sku ju`no od Neretve.” (str. 79.)
367
b) Geografske karte po papskim `eljama
[irokom raspravom o razli~itom zna~enju termina Ilirik, Panonija i Dal-
macija u razli~itim istorijskim periodima, ili u delima pisaca istog perioda,
Mandi} u krajnjem ishodu nastoji po svaku cenu da Ilirik suzi na podru~je da-
na{nje Albanije i Epira, a Dalmaciju da pro{iri na sever do Ra{e i na jug do Va-
lone. Me|utim, i u vreme Konstantina Porfirogenita mnogi su Ilirikom smatra-
li svu brdovitu unutra{njost Balkana, a Dalmacija je bila sasvim precizno ogra-
ni~ena na podru~je izme|u Krke i Cetine. ^ak i prostor od Skradina do Rijeke
niko tada nije nazivao Dalmacijom nego Liburnijom, kao {to se na jugu vrlo
brzo izgubio naziv Gornje Dalmacije, dok ime “Crvena Hrvatska” nikad nije
ni postojalo, niti je igde u dokumentima zabele`eno. Ali Mandi} u~estalom fre-
kvencijom ponavljanja tog termina nastoji nadoknaditi nedostatak iole verodo-
stojnijeg istorijskog rukopisa. Pa je u stanju bezbroj puta, u raznim stilskim va-
rijacijama, da ponovi apodikti~ni iskaz: “Razdioba Dalmacije na Gornju i Do-
nju, i njihovo istovjetovanje s Bijelom i Crvenom Hrvatskom osnovne su geo-
politi~ke tvrdnje najstarijih hrvatskih kronika Kraljevstvo Hrvata i Ljetopis Po-
pa Dukljanina.” (str. 130.) Zaista je golem problem {to niko nikad, osim auto-
ra “Letopisa”, nigde ne pominje nikakvu “Crvenu Hrvatsku”, a nauka je ve}
odavno ustanovila da sam “Letopis” nema skoro nikakvu istoriografsku vred-
nost, nego samo literarnu, i to kao svojevrsni knji`evni kuriozitet vremena u
kome je nastao. Zato Mandi} dosledno insistira da su “Letopis” i njegova ka-
snija hrvatska redakcija dve odvojeno nastale hronike, od kojih je redakcija sta-
rija. Kad neki autori – savremenici poistove}uju tada{nju Hrvatsku i Dalmaci-
ju, oni redovno imaju u vidu onu naju`u Dalmaciju, a ne onakvu kakvu bi
Mandi} `eleo. Ni njegov krunski dokaz da se svojevremeno splitska metropo-
lija protezala do Bara ni{ta ne zna~i, jer su to sve prostori vizantijske dr`ave, a
Split nikad nije bio u sastavu Hrvatske, nego su Hrvati centar svoje rimokato-
li~ke crkvene organizacije imali van dr`avnih granica. A s druge strane, hteli bi
naknadno da prisvoje kao svoju iskonsku dr`avnu teritoriju sve prostore koji su
bili pod jurisdikcijom splitskog metropolite.
Porfirogenitov podatak da su preci humskog vojvode ili kneza Mihaila Vi-
{evi}a do{li sa Visle, Mandi} prepravlja kao da su do{li s gornjeg toka Visle,
gde je bila postojbina Hrvata. Me|utim, oko srednjeg i donjeg toka Visle, pre-
ma pouzdanim podacima, `iveli su Srbi, isto~no od njih Beli Rusi, a ju`no od
njih Beli Hrvati. I papino pismo hrvatskom kralju Tomislavu i humskom kne-
zu Mihailu uo~i splitskog sabora 925. ne mo`e biti nikakav dokaz o podre|e-
nosti Mihaila Tomislavu, nego samo da je tu re~ o dvojici ravnopravnih i me-
|usobno nezavisnih vladara ~ije se crkveno sedi{te nalazi u Splitu, dakle na tre-
}em dr`avnom prostoru. ^injenica da su humski, travunski ili dukljanski Srbi
u to vreme, pre kona~nog hri{}anskog raskola, pripadali rimskom obredu i cr-
kvenoj organizaciji, ne mo`e biti dokaz da su samim tim oni Hrvati. Da bi svoj
falsifikat potkrepio, Mandi} insistira na tezi da su prvobitni Srbi `iveli samo iz-
me|u reke Labe i Sale, a ne i izme|u Labe i Visle, mada se tako suprotstavlja
368
ogromnom broju istorijskih izvora koje je pedantno sistematizovao Relja No-
vakovi} u knjizi “Odakle su Srbi do{li na Balkansko poluostrvo”. Uostalom,
hrvatskom kralju Tomislavu kao vladaru bio je podlo`an samo ninski, hrvatski
biskup, ali ni u kom slu~aju i splitski metropolita. Tomislav se bar u crkvenim
pitanjima poslu{no pokoravao splitskom metropoliti. Splitski metropolita je
ostvarivao nadle`nost u zemlji Slavena, a nigde ne stoji dr`avi Slavena. To ze-
mlji Slavena zna~i raznih Slavena, zapravo Srba, Hrvata i mo`da Slavonaca,
~ak kad bi se i prihvatilo da je Slavonija bar nekad bila u sastavu splitske nad-
biskupije. Uostalom, najbolje u prilog tome svedo~i prisustvo srpskih velika{a
na splitskom saboru 925., koje niko ozbiljan ne dovodi u pitanje. Ali, Mandi}
dosledno svaki iskaz u izvornim dokumentima, makar to bila i papska pisma,
gde stoji “zemlja Slavina” ispravlja u “zemlja Hrvata”. Gde god je re~ o Slave-
nima on je uveren da se tu radi o Hrvatima, ili zna da nije tako, ali ~itaoce smi-
{ljeno poku{ava da obmane. Tako na strani 155. on daje izvod iz originalnog
pisma pape Leona VI iz 928. na latinskom jeziku, gde jasno stoji “Sklavinikam
teram” i “Sklavinorum tera”, a u sopstvenom prevodu fragmenta on pi{e “ze-
mlja Hrvata”. Dakle, i ne trudi se da prikrije sopstvene falsifikate. Da bi falsi-
fikat koliko toliko osna`io, Mandi} je kategori~an u stavu da nijedan srpski ve-
lika{ nije prisustvovao splitskom saboru o kome je ovde re~. Potom, on bez-
broj puta ponavlja da i samo pominjanje Ilirika i Panonije pokazuje da je i Por-
firogenit potvr|ivao postojanje “Crvene Hrvatske”.
c) Dva ar{ina za isti istorijski dokument
Kad Konstantin Porfirogenit pi{e o Srbima onda je on krajnje nepouzdan,
makoliko precizan bio. Kad makar slu~ajno i uop{teno negde pomene Hrvate,
onda su mu iskazi potpuno ta~ni. Tako Mandi} postupa, a nije se moglo desiti
da ne iskoristi i ne zloupotrebi bilo koji tekst stranih pisaca, me|u njima vizan-
tijskih i arapskih, koji zapravo pokazuju da zbog sopstvene neupu}enosti, nisu
pravili razliku izme|u Srba i Hrvata, pa su ih sporadi~no i jedne drugima iden-
tifikovali. Koliko je zaista validan Mandi}ev “nau~ni” metod, pokazuje i nje-
gov poku{aj da sugeri{e da Ana Komnena, u `ivotopisu svog oca cara Aleksi-
ja I, polovinom dvanaestog veka, pod izrazom Arbanitoi ne misli na Arbanase
iz Bodinove dr`ave, nego na Hrvate. Na strani 187. on tvrdi da tu “b” treba ~i-
tati kao “v”, jer je “i Sv. ]iril u slavenskom alfabetu uvrstio gr~ko slovo beta u
zna~enju na{ega “v”. (str. 187.) I to je sasvim neta~no, jer je gr~ko “beta” u slo-
venskom “b”, a ne “v”. Menjaju}i “b” za “v” Mandi} dobija “Arvanitoi”, a to
mu je ve} dovoljno sli~no izrazu “Hrvati”. Nakon toga, sledi njegov zaklju~ak
kao vrhunskog “nau~nog” autoriteta: “Ana Komnena, suvremenica Popa Du-
kljanina i kralja Bodina, svjedo~i nam dakle, da su podanici kralja Bodina bili
Hrvati. Bodinova se dr`ava protezala od Neretve do rijeke Drima u Albaniji.
Kod Ane Komnene dakle nalazimo suvremeno svjedo~anstvo, da su Hrvati u
11. stolje}u `ivjeli od Neretve do Drima. Time i ona potvr|uje da je navod Po-
pa Dukljanina o Crvenoj Hrvatskoj stvaran i istinit.” (str. 190.)
369
Tako isto Mandi} postupa i sa delom vizantijskog istori~ara iz jedanaestog
veka Mihavilom Ataleiatesom. Ataleiates pi{e kako je vizantijski protivcar Va-
silakes 1077. i 1078. godine skupio u svoju vojsku, formiranu u okolini Dra~a,
Vizantijce, Bugare i Arbanitoi, o~igledno Arbanase. Mandi} i to sasvim proiz-
voljno prepravlja u Arvanitoi, jer otkud Arbanasi oko Dra~a, kad ih tu nikad ni-
je bilo, jer su tu `iveli isklju~ivo Hrvati. I opet zaklju~ak: “Ataleiates nam da-
kle svjedo~i da su polovicom 11. stolje}a Hrvati `ivjeli u susjedstvu dra~ke po-
krajine u Duklji. To je zapravo prvi spomen Hrvata u Duklji poslije Porfiroge-
nita, zabilje`en g. 1080., a mi smo o njemu ovdje govorili u vezi sa svjedo~an-
stvom Ane Komnenove, koja nam je zabilje`ila da “Arvanitoi” potje~u iz dr-
`ave Bodinove, iz Duklje. I Ataleiates, koji je svoju Povijest napisao oko 70
godina prije Ane Komnenove, svjedo~i da su oko g. 1077-78. Hrvati `ivjeli na
granici bizantske pokrajine Dra~a, i to u Duklji, u dr`avi prvoga kralja Crvene
Hrvatske.” (str. 192.) Tako on naziva Mihaila, koji je krunisan kao srpski kralj,
ali mu Mandi} daje svojstvo, na koje je navodno nai{ao u delu Ivana Skilicesa
iz jedanaestog veka, kao “vladara onih, koji se zovu Hrvati.” (str. 192.) Me|u-
tim, i sam Mandi} priznaje da je Ferdo [i{i} tvrdio da se tu Hrvati pominju u
kontekstu vojnog odreda koji je hrvatski kralj Petar Kre{imir IV poslao u po-
mo} bugarskim ustanicima, kojima je dukljanski kralj Mihailo poslao i svog si-
na Bodina, pa su ga tamo i carem progla{avali.
Mandi} ~ak i ne sakriva da su neki vizantijski pisci me{ali identitet Srba i
Hrvata, pa citira poznatog istori~ara Jovana Zonaru iz dvanaestog veka koji u
svom obimnom “Pregledu povesti” na jednom mestu ka`e: “Tre}e godine (=
1073.) ovoga cara (=Mihajla VII Duke) narod Hrvata, koje neki zovu i Srbima,
podi`e se, da sebi podlo`i zemlju Bugara.” (str. 193.) Potpuno zanemaruju}i to
pominjanje Srba, Mandi} komentari{e da “i ovdje dakle imamo svjedo~anstvo
da su podanici prvoga dukljanskoga kralja Mihajla i njegova sina Bodina bili
Hrvati, doti~no da su Duklja, Travunja i Zahumlje, kojima su njih dva vladala,
bile hrvatske zemlje, u kojima su stanovali Hrvati.” (str. 193.) Me|utim, odmah
nakon toga Mandi} obja{njava kako je, po njegovom mi{ljenju, do{lo do po-
minjanja Srba: “Zanimljiv je po~etak Zonarasova navoda. On je ~itao kod Ke-
drenosa opis bitaka u Duklji g. 1040. i 1042., gdje je Kedrenos opetovano spo-
minjao Srbe. ^itao je u Kedrenosovu prijepisu i kratku bilje{ku Skilicesovu, da
su g. 1073. napad na Bugarsku izvr{ili Srbi. Zonaras je znao da to nije isprav-
no, pa je jasno naglasio da su navalu na Bugarsku g. 1073. izvr{ili Hrvati, a ne
Srbi, kako neki tvrde u svojim spisima, stavljaju}i ime srpsko, gdje mora stati
ime hrvatsko, i pripisuju}i Srbima ono {to su u~inili Hrvati. I bizantski dakle
povjesni~ar Zonaras potvr|uje navode svoga vr{njaka i suvremenoga pisca Po-
pa Dukljanina o Crvenoj Hrvatskoj i o Hrvatima, koji su nastavali sredovje~nu
dukljansku dr`avu. Zonaras izri~ito tvrdi da su oni, koji su g. 1073. provalili u
bizantsku Bugarsku i u njoj vodili ratove, bili Hrvati. A to su bili Bodin i nje-
gov pomo}nik Petrilo. U tim borbama su sudjelovali i bugarski pobunjenici i
Srbi. Ali kako je vodstvo rata bilo u rukama Hrvata Bodina i Petrila, a po na-
logu “Mihajla, vladara onih koji se zovu Hrvati”, to Zonaras cijeli napadaj pri-
370
pisuje Hrvatima.” (str. 194.) Na sli~an na~in Mandi} poku{ava da ispravi Jire-
~eka koji podatke vizantijskog pisca Nikite Koniatesa o Nemanjinom napadu
na Hrvatsku i Kotor tuma~i kao dva odvojena napada, poku{avaju}i da prika-
`e da je zapravo napad na Kotor bio napad na Hrvatsku. Me|utim, njemu je
ostajala te{ka muka s obzirom na ~injenicu da svi ozbiljni hrvatski istori~ari,
pogotovo Ra~ki, [i{i} i [uflaj dosledno dukljanske vladare nazivaju srpskim
knezovima i srpskim kraljevima, {to i sam nevoljno prime}uje u napomeni na
strani 201.
Tamo gde izri~ito vizantijski pisci iznose da je Duklja srpska dr`ava, a Ste-
fan Vojislav srpski kralj, Mandi} njihovo svedo~enje nipoda{tava. Njemu su
vredniji iskazi nedovoljno upu}enih, koji stvaraju zabunu, poput Ivana Skilice-
sa, koji pi{e “narod Srba, koje tako|er zovu Hrvatima” (str. 202.) ili Brianija,
koji koristi “ime “Hrvat” kao sinonimno za “Srbi” i “Dukljani”. (str. 203.) Za
bugarski ustanak 1073. Mandi} ka`e da su glavnu pomo} ustanicima pru`ili
“Srbi, ali pod vodstvom Hrvata.” (str. 203.) Tu on i dalekose`niji zaklju~ak iz-
vla~i: “U to vrijeme u Ra{koj je bio veliki `upan Petrislav, sin dukljanskoga
kneza Mihajla, pa se sve {to su ~inili Srbi u vazalnoj pokrajini Ra{i, pripisiva-
lo vladaju}em narodu Hrvata u Duklji.” (str. 203.) Sli~nu tezu o Hrvatima kao
vladaju}em narodu nad Srbima on iznosi u vi{e navrata. Najvi{e mu ipak sme-
ta podatak Konstantina Porfirogenita da su Srbi odmah po dolasku na Balkan
naselili Neretvu, Zahumlje i Travuniju. Tome on uporno suprotstavlja ma{tari-
je Popa Dukljanina i svoja nategnuta tuma~enja pojedinih istorijskih doga|aja.
Glavna mu je teza osporavanja da je na nekim mestima u svome obimnom de-
lu Porfirogenit “samo izrekao svoje osobno mi{ljenje, stvoreno na osnovu ne-
kih ~injenica, koje je on mogao krivo shvatiti. Takav njegov osobni sud bio je
i onaj odlomak, gdje govori o naseljenju Srba u Travunji, Zahumlju i Neretvi.
Kada je, naime, Porfirogenit pisao svoje djelo, spomenutim zemljama vladao
je ra{ki `upan ^aslav, koji je najprije bio izbjeglica u Hrvatskoj pa zarobljenik
u Bugarskoj, te napokon vladalac od Cetine do Boke Kotorske, i od Jadrana do
Posavine u Bosni. ^aslav je bio sljedbenik isto~ne crkve i priznavao je suvere-
nu vlast Bizanta. Radi toga je on i njegov srpski narod bio posebno simpati~an
Porfirogenetu. Iz te podsvijesne ljubavi prema Srbima, a glavno da poka`e ve-
li~inu i ra{irenost bizantskoga carstva, Porfirogenet je sve zemlje, kojima je ta-
da vladao srpski knez ^alsav, bizantski {ti}enik, pripisao Srbima i ustvrdio ne-
ispravno da su Srbi te zemlje posjedovali jo{ od svoga dolaska na Balkan u 7.
stolje}u. Me|utim, ja sam ve} u radnji “Hrvatstvo Bosne i Hercegovine”, dr-
`im, dovoljno dokazao, da se iz Porfirogenetova djela ne smije vi{e izvesti, ne-
go da su stanovnici Bosne, Travunje, Zahumlja i Neretve bili polovicom 10.
stolje}a podanici srpskoga `upana ^aslava, a nikako etni~ki Srbi, jer su te ze-
mlje kod svoga dolaska na jug naselili Hrvati, u njima neprekidno `ivjeli i pri-
padali svojoj narodnoj hrvatskoj dr`avi od rijeke Ra{e u Istri do Drima u Alba-
niji.” (str. 206-207.)
Dakle, Konstantinu Porfirogenitu Mandi} suprotstavlja sebe, jer nema ko-
ga drugoga. On je u stanju da posle hiljadu godina u|e u podsvest vizantijskog
371
cara i znamenitog istori~ara. A kao dodatni argument mu slu`i ~injenica da Por-
firogenit nigde nije izri~ito iznosio da Duklju naseljavaju Srbi. Ali on pogoto-
vu nije rekao da su u Duklji `iveli Hrvati. Pri tome Mandi}u posebno smeta {to
vizantijski pisac Kekaumenos krajem jedanaestog veka u svom delu “Strategi-
kon” pi{e o “Trebinjcu Srbinu” koji je u Duklji uni{tio vizantijsku vojsku od
40.000 vojnika, misle}i na Stefana Vojislava. Iako je iz istorijskih ~injenica
neosporno da je tu re~ upravo o Vojislavu, Mandi} tvrdi da “Kekaumenos ja-
sno lu~i “Trebinjca Srbina” od “Vojislava Dukljanina”. Po Kekaumenosu, to su
dvije potpuno razli~ite osobe, pa se na osnovu ovoga bizantskoga pisca ne smi-
je proglasiti Srbinom Vojislava Dukljanina... Kekaumenos je bio iskusni stari
vojni~ki ~asnik, koji je dobro poznavao Balkan, pa je po svoj prilici iz osobnog
iskustva znao da Duklja nije srpska zemlja, pa on, govore}i o Stjepanu Vojisla-
vu, njega ne zove Srbinom niti ga istovjetuje sa “Trebinjcem Srbinom”, koji je
g. 1402. razbio bizantsku vojsku. Prema toma, Kekaumenosa se ne smije na-
va|ati kao pisca koji bi govorio o srpstvu Duklje.” (str. 208-209.) Kao krunski
dokaz za tu svoju tezu, Mandi} navodi podatak da u nekoj drugoj prilici Keka-
umenos Vojislava ne zove “Trebinjac Srbin”, nego punim imenom. “Kada je
pisao o slu~aju dubrova~koga stratega Katakalona, on je znao da je ovoga nad-
mudrio Stjepan Vojislav, Vladar Duklje, koji je vladao Zetom i Zahumljem i
svoju sporednu prijestolnicu imao u Stonu, glavnom gradu Zahumlja.” (str. 209.)
~) Mandi}evo osporavanje vizantinca Kedrenosa
Me|utim, najve}i problem Mandi}u kao da predstavlja vizantijski istori-
~ar Georgius Kedrenus. “Jedini bizantski pisac, koji Stjepana Vojislava zove
“vladarom Srba” i govori o njemu i o njegovim djelima u vezi sa Srbijom, bio
je Georgije Kedrenos. U svom djelu “Pregled povijesti” on tri puta spominje
Stjepana Vojislava u vezi sa Srbima i Srbijom.” (str. 209.) Kedrenos izri~ito ka-
`e “Stjepan, koji se zove Vojislav, vladar Srba”, koji se povratio “u zemlju Sr-
ba”, odande je protjerao Teofila Erotika.” (str. 209.) Kad je Vojislav pobegao iz
Vizantije, zauzeo je “ilirske gore, i Tribale i Srbe i okolni narod svladao je.” (str.
210.) Kad je car Monomah poslao vojsku na Vojislava, Srbi su se namerno po-
vla~ili, pa su onda Srbi iz zasede napali Vizantijce i katastrofalno ih porazili.
Na tre}em mestu Kedrenos pominje kako je Vojislavov sin Mihailo, kao vla-
dar “Tribala i Srba”, sklopio mirovni sporazum sa carem. Kedrenos je bio sa-
vremenik i Stefana Vojislava i Popa Dukljanina. Mandi} ga nipoda{tava kao
monaha koji verovatno nije mnogo putovao (kao da i sam Mandi} nije monah)
i kompilatora, koji je prepisivao druge pisce. Kad Kedrenos pominje Tribale iz
ilirskih gora, Mandi} tvrdi da on tu misli na Hrvate, mada je o~igledno tu re~
o Arbanasima. “Drugi bizantinski pisci ~esto, mo`emo re}i redovito, zovu Sr-
be Tribalima, ali Kedrenos Srbe zove njihovim pravim narodnim imenom, a
starim ilirskim imenom Tribala okrstio je drugi slavenski narod, kojim su vla-
dali Stjepan Vojsilav i njegov sin Mihajlo, a to su bili Hrvati Crvene Hrvatske,
kako nam je Kedrenosov suvremenik doma}i ljetopisac Pop Dukljanin ostavio
zapisano. Prema tome Kedrenos, iako izri~ito govori o Srbima kao podanicima
372
Stjepana Vojislava i njegova sina Mihajla, on ne nije~e opstanak Hrvata u Du-
klji. Dapa~e on opstanak Hrvata u Crvenoj Hrvatskoj potvr|uje time {to u svo-
jim opisima pred Srbe stavlja drugi slavenski narod u tim zemljama, a taj je
mogao biti samo hrvatski, jer u 11. stolje}u nije bilo drugih slavenskih naroda
u Ra{i i Duklji nego Srba i Hrvata.” (str. 215.) Jadni Mandi}, pravi se da ne pri-
me}uje kako Kedrenos nigde ne govori da su Tribali slovenski narod.
Ta podvala, makoliko naivna i primitivna, za Mandi}a ima dublji smisao,
jer on nakon toga veli: “O znamenitoj bitci g. 1042. govore i Kekaumenos i
Ivan Zonaras. Kekaumenos, doti~no njegov izvor, kojega on nije pravo ni
shva}ao, zove pobjednika ove bitke “Trebinjac Srbin”, jer je Stjepan Vojislav
imao svoje glavno sijelo u Trebinju, u nasljednoj zemlji svoga oca Dragomira,
a Srbinom ga zove, jer je Vojislav u prvom i drugom ustanku glavno podigao
Srbe protiv Bizantinaca i tu pokrajinu oteo Bizantu, do koje su Bizantinci po-
sebno mnogo dr`ali. Ivan Zonaras zove Vojislava “Skitom”, a tako su neki bi-
zantski pisci zvali Ruse i Slavene uop}e. I on veli da je Stjepan Vojislav vladao
“Tribalima, Srbima i drugim srodnim narodima”. Dakle i njemu su Srbi na dru-
gom mjestu, kao i Kedrenosu, od naroda kojima Vojislav vlada, a Tribali su
mu, kojim imenom ozna~uje Hrvate, na prvom mjestu.” (str. 216.) Ali, Hrvate
nikada niko nije zvao Tribalima. Jeste Gotima, ali se ni Goti u Duklji ne pomi-
nju. Kao uzgred, Mandi} pominje da je zagreba~ki letopisac prve polovine ~e-
trnaestog veka, Ivan Arhi|akon Gori~ki, Vojislava nazvao kraljem Hrvata, a na
njega se 1956. nadovezao hrvatski profesor Zlatko Tanodi poistove}uju}i Ste-
fana Vojislava sa hrvatskim kraljem Stjepanom. Tanodi za dukljanskog kralja
Mihaila tvrdi da je brat hrvatskog kralja Petra Kre{imira IV. Mandi} se od ta-
kvih tvrdnji ogra|uje, ali za svaki slu~aj ih detaljno izla`e znaju}i unapred da
me|u Hrvatima ima mnogo onih kojima }e se i takve nebuloze svideti.
}) Tra`enje alibija u neotkrivenim arheolo{kim nalazima
Kad zapadni pisci Vilim Tirski i Rajmund de Agiles u dvanaestom veku,
opisuju}i krsta{ki rat 1096. i 1097. godine, nazivaju prostor od Istre do Skadra
Slavonijom i Dalmacijom, Mandi} to prepravlja u “Hrvatsku”. Narod koji su
tu zatekli oni dosledno zovu Sklavima, a Mandi} tuma~i da su Sklavi Hrvati,
kao i sklavonski jezik hrvatski. Bodina su smatrali “kraljem cijele “slavinske
zemlje”, tj. Hrvatske, budu}i da tada nije bilo kralja u Bijeloj Hrvatskoj po iz-
umr}u ku}e Trpimirovi}a.” (str. 220.) Na isti na~in Dominik Mandi} tuma~i i
papu Aleksandra III koji 1180. godine “upu}uje u Dalmaciju i ~itavu Slavoni-
ju” svoga legata pod|akona Teobalda. Ovaj nosi posebna pisma bosanskom
banu Kulinu i zahumskom knezu Miroslavu. Dakle, po uvjerenju rimskih slu-
`benih krugova Zahumlje i Bosna su pripadale u “~itavu Slavoniju”, a tim su u
Rimu tada ozna~avali cijelo “kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije”.” (str. 220.) ^i-
tava Slavonija u ovom kontekstu mogla je da zna~i samo sve slovenske zemlje,
bez specifikacije dr`ava na koje su one u tom trenutku podeljene. Ali, Mandi}
uporno nastavlja po svome. “Izraz “Dalmacija i ~itava Slavonija” nije ni{ta dru-
go nego zajedni~ki naziv za razdijeljeno kraljevstvo Hrvata.” (str. 220.) Pa je li
sam hrvatski naziv ve} u to vreme bio toliko sramotan da papa uporno izbega-
373
va da ga pomene, a menja ga nekim sasvim uop{tenim. Sledi Mandi}eva zapa-
njuju}a konstrukcija: “Tada su naime hrvatske zemlje bile razdijeljene na dvo-
je: na slobodnu Hrvatsku (regnum Kroacie et Slavonie), kojom je vladao Bela
II (1172-1196), i na bizantsku Hrvatsku (regnum Dalmacie et Kroacie), kojom
je vladao Emanuel Komnenac, doti~no njegov sin Aleksije II. Nazivom “Dal-
macija i ~itava Slavonija” Rim je obuhva}ao obadva kraljevstva naroda hrvat-
skoga. Da li je pod tim nazivom Rim uklju~ivao i najju`niji dio hrvatskih ze-
malja, Travunju i Duklju, nije jasno. Ukoliko znamo, papinski legat Teobald ni-
je zalazio u te krajeve. Bizantinci su te krajeve bili uredili u posebnu upravnu
jedinicu, kojoj su dali ime “Dalmacija i Duklja”.” (str. 220-221.) Da nam je bar
Mandi} objasnio za{to je pod ma|arskom vla{}u Hrvatska slobodna, a Hrvat-
ska pod vizantijskom vla{}u nije slobodna?!
A koje nam to klju~ne dokaze Mandi} nudi za svoju tvrdnju da je Zahu-
mlje oduvek bilo hrvatsko? “Da su Hrvati uvijek smatrali Zahumlje hrvatskom
zemljom i sastavnim dijelom hrvatskoga kraljevstva, dokazuje nam trajno na-
stojanje hrvatskih banova i hrvatsko-ugarskih kraljeva da Zahumlje oslobode
od tu|inske vlasti i da ga pripoje zemljama kraljevstva hrvatskoga. Tako je hr-
vatski ban Andrija g. 1198-1205. oslobodio Hum od Nemanji}a i pripojio ga
banovini Hrvatskoj. Od g. 1234. do 1249. Zahumljem vlada veliki knez Andri-
ja, potomak stare hrvatske vladarske ku}e u Zahumlju. On je bio u neprijatelj-
stvu sa srpskim kraljevima i priznavao je vrhovni{tvo ugarsko-hrvatskih kra-
ljeva. Njegov sin Radoslav, `upan humski, izri~ito veli g. 1254. da je on “ver-
ni kletvenik kralju ugarskomu”. Oko g. 1278. srpski kralj Stj. Dragutin ponov-
no zauzimlje Hum, ali opet od g. 1304. do 1321. vladaju Humom hrvatski ba-
novi [ubi}i. God. 1322. Stjepan Kotromani} pripaja Hum hrvatskoj banovini
Bosni, i od tog doba do g. 1918. Srbi nijesu nigda vi{e vladali Zahumljem. U
drugom `ivotu Zahumlja od g. 626. do 1918. srpski vladari nijesu vladali Za-
humljem ni punih 100 godina, ura~unav{i tu i vladanje ^aslava Klonimirovi}a
(o. 949-o. 960.) i raznih Nemanji}a u 12. i 13. stolje}u. I to srpsko vladanje bi-
lo je ~esto prekidano, kako smo malo prije spomenuli, od predstavnika hrvat-
ske vlasti: svaki put, kada su oni imali snage za to.” (str. 222-223.) Ugarski kra-
ljevi su nastojali Zahumlje da pripoje Ugarskoj. U njihovim geostrate{kim na-
merama nikada nije bilo nikakvog prohrvatskog sentimenta, makoliko ih hrvat-
ski istori~ari svojatali kao sopstvene voljene vladare. Za{to humski `upan Ra-
doslav nije pisao da je on verni kletvenik kralju “ugarsko-hrvatskomu”? Ako
se pripadnost Huma meri isklju~ivo du`inom vladavine, i ako se tu|inska oku-
pacija mo`e tako svojatati, kao {to Hrvati svojataju ma|arsku, onda bi Srbi ko-
motno mogli svojatati tursku vladavinu, pogotovo kad se ima u vidu koliko su
neverovatan stepen crkveno-narodne autonomije u vrlo dugom periodu pod
njom u`ivali. Mogli bi sve turske sultane nazivati tursko-srpskim, po ugledu na
Hrvate, koji ma|arske kraljeve nazivaju ugarsko-hrvatskim.
Kada rimski biskupi ili papa hrvatske vladare nazivaju kraljevima Dalma-
cija (u mno`ini), Mandi} br`e-bolje izvla~i zaklju~ak kako “iz samih, dakle,
kraljevskih naslova, koje slu`bene osobe daju hrvatskim kraljevima Tomislavu
i Kre{imiru IV Velikomu, valja zaklju~iti, da se hrvatska dr`ava za njihova vla-
374
danja protezala cijelom Donjom i Gornjom Dalmacijom, a to je cijela Bijela i
Crvena Hrvatska Popa Dukljanina.” (str. 226.) U stvari, to je bila samo nomi-
nalna vlast nad nekoliko gradskih podru~ja, izra`ene politi~ke individualnosti,
poput Zadra, Trogira ili Splita, koji su imali status skoro samostalnih kne`evi-
na na prostoru tada veoma su`enog teritorijalnog opsega Dalmacije, izme|u
Krke i Cetine. Kao kad se u dana{nje vreme ponegde ka`e “u Indijama”, ima-
ju}i u vidu da Indiju ~ini mno{tvo samostalnih i polusamostalnih kne`evina
pod britanskom vla{}u, pre sticanja nezavisnosti. S druge strane, iz titula srp-
skih vladara kao gospodara “sve srpske i pomorske” zemlje, Mandi} izvla~i te-
zu da su i oni sami svesni da je Ra{ka samo srpska, a sve ostalo tu|e. “Srpski
kraljevi, a tako i srpske vjerske glave, ne ubrajaju “pomorske zemlje” u “sve
srpske zemlje”, jer su oni dobro znali da u Duklji, Travunji i Zahumlju ne `ive
Srbi, nego Hrvati, i prema tome da te zemlje nijesu srpske nego hrvatske.” (str.
230.) Zapravo, srpski vladari imaju u vidu primorsko romansko stanovni{tvo,
kome su davali izvesna autonomna prava, kao na primer Kotoru.
Mandi}u mnogo zna~i i argument da je stanovni{tvo Huma, Duklje i Tra-
vunije bilo podlo`no rimskoj crkvi, kao i da sakralni objekti imaju neke karak-
teristi~ne sli~nosti sa onim na hrvatskom prostoru. U nedostatku ne~eg opiplji-
vijeg, on bar nadu ne gubi. “Kada se jedamput arheolo{ki i umjetni spomenici
ju`nih krajeva ispitaju stru~no i potanko, nepristrano }e znanost, nema sumnje,
u njima na}i obilno gradivo za hrvatstvo Crvene Hrvatske.” (str. 239.)
d) Sudar sa realnom lingvistikom
Potom se prebacuje na podru~je lingvistike. Po~inje sa `albom na Dobrov-
skog i Kopitara. “Na osnovu narje~ja i govora prvi je po~eo dijeliti narode i ze-
mlje slavenskoga juga moravski ^eh Josip Dobrovski (1753-1829.), zvan
“otac slavistike”. Njemu je hrvatski jezik onaj koji se u njegovo vrijeme govo-
rio u tada{njoj prijestolnici Hrvatske, Zagrebu i njegovoj okolici, dakle kajkav-
sko narje~je. Prema tome, Hrvati su oni koji govore kajkavski, a to su svi oni
koji stanuju sjeverno od Kupe i zapadno od Bjelovara pa sve do tirolskih gra-
nica. Na taj je na~in Dobrovski i Slovence uklju~io u Hrvate, a sve druge pro-
glasio je Ilirima ili Srbima. Da Slovence izbavi ispod hrvatske kape, Jernej B.
Kopitar (1778-1844.), uva`eni slovenski slavista, borio se cijeli `ivot. On je do-
kazivao obratno, da je kajkavsko narje~je slovensko, i prema tome da su Hrva-
ti kajkavci Slovenci i da bi se tako imali zvati. Kopitar je samo ~akavsko nar-
je~je proglasio hrvatskim. [tokavsko narje~je istovjetovao je sa srpskim jezi-
kom kao i Dobrovski i sve je krajeve ju`no od Kupe, a sjeverno i isto~no od
Velebita, darovao Srbima... Ideje Dobrovskoga i Kopitarove razradio je i sve-
srpstvu nastojao dati “znanstvenu” osnovicu slova~ki protestant Pavao Josip
[afarik (1795-1861.), najprije profesor, pa ravnatelj srpske gimnazije u Novom
Sadu (1819-1833.). On je hrvatsku knji`evnost: bosansku, dalmatinsku i du-
brova~ku prisvojio Srbima i po{ao je dotle da je Hrvate proglasio prostim
ogrankom srpskoga naroda. [afarikove nastrane jezi~ne i etnografske tvrdnje
ra{irile su se po Zapadu, jer je on ina~e bio na glasu slavista, a djela su mu bi-
375
la obelodanjena na velikom njema~kom jeziku. Stazama Dobrovskoga, Kopi-
tara i [afarika stupao je i prvi profesor slavistike na be~koj univerzi, Slovenac
Franjo Miklo{i} (1813-1891.), priznati u~enjak i pisac mnogih djela o jeziku i
povijesti ju`nih Slavena na njema~kom jeziku. Utjecaju slu`bene slavistike ni-
jesu se znali oteti ni glasoviti hrvatski slavisti Vatroslav Jagi} i Milan Re{etar.
Njih je slu|ivalo stanje tada{nje hrvatske historiografije, prema kojoj Hrvati od
svoga dolaska do 11. stolje}a ne bi `ivjeli ju`no od rijeke Cetine niti isto~no od
rijeke Vrbasa u Bosni (Ra~ki).” (str. 240-242.)
Mada i sam konstatuje da “~akavski govore Hrvati u hrvatskom i dalma-
tinskom primorju od rijeke Cetine do Kopra u Istri” (str. 240.), Mandi} ne mo-
`e nikako da se pomiri sa realno{}u, pa nastavlja sa pseudonau~nim {pekulaci-
jama. Vrhunskim slavistima zamera {to nisu pitali narod u raznim krajevima
kakvo mu je nacionalno ime, previ|aju}i da bi po~etkom devetnaestog veka
upravo odgovori na to pitanje {irom Bosne, Hercegovine, Dalmacije, Vojne
krajine i Slavonije potpuno sahranili hrvatsku nacionalnu ideologiju, jer tamo-
{njem stanovni{tvu bila je strana svaka pomisao o hrvatstvu. Hrvatstvo je tamo
mnogo kasnije ve{ta~ki rasejavano ogromnim pregala{tvom prvenstveno rimo-
katoli~kih fratara, kad je njihova vatikanska centrala definitivno odustala od
“ilirskog” projekta podvo|enja Srba u sferu zapadnog hri{}anstva. Mandi} na
slede}i na~in kritikuje utemeljitelje slavistike: “Osnovna pogrje{ka spomenu-
tih slavista i svih onih koji su ih slijedili, bila je ta {to oni nijesu pitali narod u
pojedinim pokrajinama, {to je on i kako se zove, nego su mislili da mogu sa-
mi, na osnovu svojih jezi~nih teza, stvarno neispravnih, odre|ivati tko kojemu
narodu pripada i kako bi se imao zvati. Nijesu vodili ra~una o tome da sama
narje~ja, pa ni jezici ne ~ine bitne osobine kojima se jedan narod dijeli od dru-
goga. U srednjoj i ju`noj Americi {esnaest naroda govori {panjolski, pa nijesu
[panjolci. Irci, Kana|ani i Ameri~ani (USA) govore engleski, pa nijesu Engle-
zi. Slovenci i jedan dio Hrvata govore kajkavski, ali se osje}aju kao dva naro-
da. Ikavski govor {tokavskoga narje~ja isklju~ivo je jezik Hrvata dalmatinske
Zagore, Like, Bosne, zapadne Hercegovine te dalmatinskoga primorja izme|u
Cetine i Neretve. I ijekavski je govor hrvatski na podru~ju negda{nje Dubro-
va~ke republike, u ju`noj Hercegovini te u prodaljima rijeke Neretve i Bosne.
Samo ekavski govor {tokavskoga narje~ja je srpski, ali ni taj nije specifi~no
srpski, njihov jedino i isklju~ivo, jer ekavski govore Makedonci, Hrvati u Sri-
jemu, te Hrvati kajkavci i Slovenci. U Kopitarovim i Vukovim tvrdnjama ima
ipak ne{to istinito. Kajkavsko naime narje~je i {tokavsko ne mogu se zvati i ni-
jesu isklju~ivo ni slovensko, ni hrvatsko, ni srpsko narje~je. Jedino je ~akav{ti-
na isklju~ivo hrvatski govor, kojim danas govore samo Hrvati i nitko drugi. To
je prva i neprijeporna jezi~na ~injenica.” (str. 242-243.)
Da je ~akavski isklju~ivo hrvatski, u to apsolutno nema nikakve sumnje ni-
ti je bilo ko ikad poku{avao da Hrvatima otme ~akav{tinu. Me|utim, klju~no
je pitanje za{to su oni napu{tali sopstveni i prihvatali tu|i jezik? U Latinskoj
Americi [panci su kao osvaja~i pokorenim Indijancima nametali {panski. To
isto su uradili Englezi u zemljama kojima su vladali. Me|utim, strani osvaja~i,
376
ni Ma|ari, ni Turci, ni Nemci, ni Italijani uglavnom nisu uspevali da Hrvatima
nametnu sopstveni jezik. A uspeli su Srbi iako nad Hrvatima nisu vladali. Ikav-
ski nije ~akavski, a ijekavski je daleko od svakog hrvatskog etni~kog prostora.
Da bi prisvojili {tokavski, Hrvati prvo prisvajaju srpske zemlje u kojima se on
izvorno govori, a onda prisvajaju i Srbe koji su ijekavski doneli u Hrvatsku,
Dalmaciju i Slavoniju, pogotovo ako su prethodno uspeli da ih pokatoli~e. A
kako tek nespretno Mandi} poku{ava dokazati da se u pro{losti ~akavski govo-
rio na mnogo {irim prostorima: “Druga ~injenica, koju je znanost utvrdila, iako
je jo{ nije dovoljno prou~ila, jest ta, da se negda ~akavsko narje~je protezalo
daleko preko njegova dana{njeg podru~ja. Jaki tragovi, ostaci ~akav{tine nala-
ze se po svoj Dalmaciji, u Slavoniji, Bosni, Hercegovini i Crnoj Gori. To nam
veli da se jedamput govorilo u narodu ~akavski od Istre do Albanije i od Ja-
dranskoga mora do Drave na sjeveru i Drine na istoku. Svi ti krajevi u stara do-
ba ~inili su jednu jezi~nu cjelinu, koja je bila najja~e zastupana i svoje `ari{te
imala u dana{njem ~akavskom prostoru, gdje se ~akav{tina mogla do danas
odr`ati zahvaljuju}i svojoj iskonskoj snazi i uvre`enosti. Jezi~na ra{irenost hr-
vatske ~akav{tine podudara se i potvr|uje kazivanje stare hrvatske kronike
“Kraljevstvo Hrvata” i “Ljetopis Popa Dukljanina” o hrvatskom narodnom i dr-
`avnom prostoru. Ti nam hrvatski doma}i izvori, sastavljeni polovicom 11. i
12. stolje}a, svjedo~e da su Hrvati od svoga dolaska u ju`ne zemlje pa za du-
ga stolje}a imali svoju veliku hrvatsku narodnu dr`avu, koja se protezala od Is-
tre do Dra~a, doti~no do Valone u Albaniji i od Jadrana do Drave i Dunava na
sjeveru. Jaki tragovi ~akav{tine u svim tim krajevima potvr|uju da je kaziva-
nje tih dviju najstarijih hrvatskih kronika istinito i stvarno.” (str. 243-244.)
Tragove ~akav{tine je vrlo te{ko prona}i ju`no od Cetine u primorskom
pojasu. Zabele`eni su na Pelje{cu, ali samo tragovi, dok je ostrvo Lastovo raz-
vilo svoj specifi~ni ~akavski oblik, na ~ije tragove se ponekad moglo nai}i u
Dubrovniku. Bosna je samo u svom najzapadnijem delu imala dodira sa ~akav-
{tinom, a Hercegovina skoro nikako. Prona}i tragove ~akav{tine u Crnoj Gori
gotovo je nemogu}e. Da se ~akavski govorilo od Istre do Albanije i od Jadra-
na do Drine i Drave, apsolutno je nemogu}e. Ali i kad bi sve to bilo istina, {ta
bi zapravo Mandi} time mogao da doka`e? Da su Hrvati nekad davno posto-
jali, ali su se izgubili asimilovanjem od strane {tokavske, odnosno srpske ma-
se. On dodu{e tvrdi da ta {tokavska masa nije izvorno srpska, kao i da se sve-
ga nekoliko hiljada Srba doselilo na Balkan, donose}i “svoj” zapadnosloven-
ski jezik. Kad bi i to bilo ta~no, zna~ilo bi da su se ti Srbi odmah utopili u za-
te~enu {tokavsku masu, koja je preuzela njihovo ime. I opet su ti {tokavci Slo-
veni, preuzev{i ime Srba ostali ne{to sasvim razli~ito u odnosu na Hrvate. Hr-
vati su do{li s ~akavskim jezikom, taj su ~akavski jo{ skoro hiljadu godina na
Balkanu govorili, slu`ili se njime kao svojim maternjim jezikom, dok ih Turci
kao narod nisu uni{tili. I danas se ~akavski odr`ao tamo gde su sa~uvani osta-
ci nekada{njeg hrvatskog naroda. S obzirom da se i sam Mandi} sla`e da “je-
zici ju`nih Slavena pripadaju isto~noj skupini slavenskih jezika, doti~no da su
toj skupini srodni” (str. 244.). Mi Srbi smo ponosni na svoje rusko poreklo. Pa
377
i jedna od prvih srpskih dr`ava, Ra{ka, svojim nazivom asocira na Rusiju, a na-
ziv Srba Ra{ani, Rasci, Rascijani tako|e upu}uje na Ruse. Me|utim, nisu svi
ju`noslovenski jezici isto~noslovenskog porekla, nego samo srpski, bugarski i
makedonski, ako se uop{te mo`e govoriti o makedonskom kao posebnom je-
ziku. Uporedna slavenska lingvistika je odavno ustanovila da su slovena~ki-
kajkavski i hrvatski-~akavski neuporedivo, po svojim izvornim osobinama, bli-
`i zapadnoslovenskim jezicima, a kasnije su trpeli zna~ajan uticaj {tokavskog.
Povodom toga, Mandi} insistira da su Hrvati, kao slovenizovani narod
iranskog porekla, sa~uvali i mnogo izraza svog drevnog jezika, ali su govorili
jednom varijantom zapadnoslovenskog. “Kada su do{li na jug u dana{nje hr-
vatske zemlje, Hrvati su govorili tim svojim slavenskim jezikom, koji je ve}
iza Karpata poprimio glavna obilje`ja ~akavskoga narje~ja hrvatskoga jezika.
Od drugih srodnih jezika razlikovao se time, {to su se u hrvatskom jeziku ve}
tada, kako mislimo, bile razvile posebne ~akavske odlike hrvatskoga jezika s
jakim ostacima stare iranske ba{tine. Idu}i dakle na jug Hrvati su nosili sa so-
bom hrvatski jezik ~akavskoga narje~ja, a u novoj su domovini na{li Slavene
kajkavce i {tokavske ikavce, koji su ve} prije njih bili do{li u te krajeve sa sla-
venskoga sjeveroistoka.” (str. 256.)
A onda dolazi celovita bajka koju Mandi} konstrui{e nategnutim tuma~e-
njem istorijskih izvora, nekriti~kim preuzimanjem svih starih nasle|enih isto-
riografskih falsifikata i svojim sopstvenim franjeva~kim la`ima, inspirisanim
vi{evekovnom rimokatoli~kom tradicijom. “Kada su Hrvati do{li na jug i Dal-
maciju o~istili od Avara, prema ugovoru s bizantskim carem Heraklijem naj-
prije su naselili cijelu Dalmaciju od Ra{e u Istri do Budve u Boki Kotorskoj.
Glavno, vode}e pleme Hrvata zauzelo je sredi{nji polo`aj i naselilo se oko biv-
{ega glavnoga grada Dalmacije, Salone, od rijeke Cetine do Krke. Druga ple-
mena zauzela su druge dijelove rimske Dalmacije: staru Liburniju od Krke do
Ra{e, Liku, Bosnu, Zahumlje i Travunju do Kotora. Kako je Hrvata do{lo mno-
go sa sjevera, to se jedan dio otcijepi i zaposjedne rimsku Donju Panoniju iz-
me|u Kupe, Mure i Drave, a drugi dio po|e na jug i zauzme Ilirik, kako su u
doba Porfirogeneta zvali primorske krajeve negda{njih rimskih pokrajina Pre-
valis i Novoga Epira, ~emu je odgovarala sredovje~na Duklja, a dana{nja Cr-
na Gora i primorska Albanija.” (str. 257.)
Ali ne samo da u pisanim izvorima nema ni pomena o tako {irokoj raspro-
stranjenosti Hrvata, nego ni usmena tradicija Srba, Arbanasa i Grka takvu po-
javu nije upoznala. Pogotovo kad je re~ o drugom delu Mandi}eve konstrukci-
je, u kojoj stoji: “Na cijelom zauzetom prostoru onu ulogu, koju su prije imali
Avari prema Slavenima prve slavenske seobe, preuzeli su sada Hrvati. Oni su
postali vladaju}i sloj, predstavnici hrvatske dr`avnosti i ~uvari hrvatskoga ime-
na i hrvatskoga narodnog jedinstva. Kao {to je sama narav takva polo`aja tra-
`ila, Hrvati su se rasprostranili po cijelom novom hrvatskom narodnom prosto-
ru.” (str. 257.) Rasprostranili se, a onda netragom nestali. “Dr`avnu organiza-
ciju proveli su prema svojim slavenskim i starim iranskim navikama na osno-
vu {irokih plemenskih samouprava, ali tako da su sva plemena priznavala vr-
378
hovnu vlast glavara prvoga, sredi{njega hrvatskog plemena, koji je nosio na-
slov “kral’ Hrvata” (“duks Kroatorum”).” (str. 257-258.) Uzgred re~eno, duks
zna~i vojvoda, a ne kralj. Neprekidna Mandi}eva te`nja za hrvatskom rasnom
superiorno{}u i dominacijom nad svim ostalim Slovenima, s kojima su imali
dodire, tako|e je najobi~nija fantazmagorija, jer posle Avara Sloveni vi{e nisu
priznavali ni~ije predvodni{tvo na Balkanu osim vizantijskog, sa izuzetkom
Bugara koji su zaista ovladali jednim delom Slovena, u njih se utopili, ali im i
svoje ime ostavili. Mandi} zapravo ~ezne da Hrvatima ve{ta~ki pripi{e onakvu
istorijsku ulogu kakvu su imali azijatski Bugari. I sledi zavr{ni deo bajkovite
konstrukcije: “U bizantsko doba, kako smo gore izlo`ili, Dalmacija se dijelila
na Gornju Dalmaciju od juga do rijeke Cetine, i na Donju od Cetine do rijeke
Ra{e u Istri. Tako su i Hrvati razdijelili svoju zemlju, samo {to su pojedine di-
jelove nazvali imenima uzetim iz iranskih uspomena. Hrvati su naime ju`nu
Hrvatsku od Cetine do Voju{e u dana{njoj Albaniji nazvali Crvena Hrvatska, a
zapadnu Hrvatsku od Cetine do Ra{e Bijela Hrvatska. Sjeverni dio nosio je sta-
ro ime: Panonska Hrvatska ili “Slavonija”, prema imenu “Slaveni”, kako su
obi~no Hrvate zvali zapadni narodi u srednjem veku.” (str. 258.) Dakle, kad
god zapadni narodi u bilo kom kontekstu pomenu Slovene, mi danas znamo da
je tu re~ o Hrvatima, jer o kome bi drugom? Ne postoji nikakvo staro ime Pa-
nonska Hrvatska. To ime je izmislio Ferdo [i{i}, dvoume}i se izme|u “Posav-
ske” i “Panonske”.
Interesantno je da Mandi} ipak priznaje da je nad Hrvatima postojala vr-
hovna vizantijska vlast, pa se postavlja pitanje kako je mogu}e da postoje dve
vrhovne vlasti, vizantijska nad Hrvatima i hrvatska nad ostalim Slovenima?
Istina je da puna dva veka po dolasku na Balkan ni Srbi ni Hrvati nisu imali dr-
`avne organizacije u pravom smislu re~i, nego su kao dovedeni kolonisti `ive-
li na starim, prethodno uglavnom varvarskim najezdama opusto{enim vizantij-
skim teritorijalnim posedima. Me|utim, fratru Mandi}u |avo ne da mira. “Uza
sve to za vrijeme od dolaska pa do smrti Kre{imira Velikoga g. 1073. o~uvalo
se dr`avno jedinstvo svih hrvatskih zemalja, iako negda radi vanjskih utjecaja
u dosta oslabljenom obliku. U tom dugom odsjeku vremena Hrvati su se slili i
potpuno stopili sa starijim slavenskim slojem, i jezi~no i krvno. Iz po~etka su
Hrvati po svim krajevima hrvatskoga narodnog prostora, dakle od Trsta do Va-
lone, te od Jadrana do Drave na sjeveru i Drine na istoku, govorili svojim ~a-
kavskim narje~jem, koje su donijeli iza Karpata. S vremenom su se i jezi~no
slili sa starim slavenskim pu~anstvom isto~noga govora i to tako da je staro pu-
~anstvo primilo ~akavsko narje~je ondje gdje su novodo{li Hrvati bili gu{}e na-
seljeni i ~inili ve}inu prema starim Slavenima, kao u primorskim krajevima Bi-
jele Hrvatske od Cetine do Istre. To se jezi~no stapanje ipak odvilo tako da je
mnogo odlika isto~nog govora uni{lo u novu ~akav{tinu. Ondje, gdje su Hrva-
ti prema starom slavenskom pu~anstvu ~inili razmjernu manjinu, kao u ju`nim,
isto~nim i sjevernim krajevima, Hrvati ~akavci primili su kajkavski, doti~no
{tokavski govor starih Slavena, ali su po svim krajevima utisnuli u ta narje~ja
sna`an utisak ~akav{tine, i to tim ja~i, {to je bio brojniji sloj Hrvata u pojedi-
379
nom kraju. Poslije Bijele Hrvatske utjecaj ~akav{tine je bio najja~i u ju`nim
primorskim krajevima od Cetine do Bojane, dakle na teritoriji Crvene Hrvat-
ske: u Neretvanskoj Krajini, u zapadnoj i ju`noj Hercegovini, na teritoriju sta-
re Dubrova~ke Republike, u Boki Kotorskoj i Crnoj Gori. U tim krajevima ima
i danas u narodnom govoru jakih ~akavskih ostataka.” (str. 258-259.)
Me|utim, prave muke za Mandi}a nastaju kad treba da iznese bilo kakve
relevantne dokaze za svoje tvrdnje. Redovno je ogromna disproporcija izme|u
njegovih ma{tovitih hipoteza koje redovno saop{tava kao neprikosnovene apo-
dikti~ke sudove i tanu{ne argumentacije, koju potom nudi. Tako i ovde “jake
~akavske ostatke” svodi na slede}e: “M. Tentor u svom ~lanku “O dubrova~-
kom jeziku s leksi~ke strane”, nabrojio je 223 ~akavske rije~i koje su se upo-
trebljavale u istom smislu na Cresu i Dubrovniku, a kojih nema u hrvatskom
knji`evnom jeziku. Od tih rije~i njih 114, dakle preko polovice, govorio je hr-
vatski narod u okolici [irokoga Brijega, u mom rodnom kraju, kada sam ja bio
dijete. U {irokobrije{koj okolici bilo je tada, a valjda ima i danas, i drugih ~a-
kavskih ostataka kao na pr. da se do~etno “m” izgovara kao “n” (rukon, nogon),
“jes” mjesto “jest”, itd. Hrvati muslimani u Mostaru i drugdje izgovaraju “j”
mjesto “lj” (“jubav” mjesto ljubav). U Bosni se u mnogim rije~ima govori “{}”
mjesto “{t”. U Crnoj Gori se odr`ao i stari ~akavski naglasak na zadnjem slo-
gu.” (str. 259-260.) Hrvati su kao narod nesumnjivo postojali i doselili su se na
Balkan. Dokazano je da su govorili ~akavski jezik. Po doseljenju me{ali su se
s drugim narodima. Tamo gde su bili u etni~koj ve}ini asimilovali su druge; ta-
mo gde su bili u manjini drugi su ih asimilovali. A sada bi Mandi} da sve na-
rode do kojih su uop{te doprli Hrvati na balkanskim prostorima, u koje su se
utopili delovi hrvatskog naroda, svakako periferni, u celini proglasi Hrvatima.
Kao da su Hrvati kuga, pa gde se jedan pojavi, odmah celu okolinu oku`i.
A {to se Srba ti~e, Mandi} uvek ide u drugu krajnost. On je siguran “da Sr-
bi, koji su ne{to kasnije od Hrvata do{li isto sa sjevera, nijesu izvr{ili nikakav
utjecaj na razvoj ju`nih slavenskih narje~ja. Kako nam Porfirogenet “De admi-
nistrando imperio” kazuje, Srba je do{lo sa sjevera veoma malo, tako da ih je
car Heraklije mogao smjestiti u jedan logor u Tesaliji, koji se po njima prozvao
“Srbi{te” (“Serblia”). Osim toga, bugarski je car Simeon oko g. 920. tako stra-
hovito uni{tio i raselio Srbe, da ih u cijeloj zemlji Ra{koj nije ostalo nego 50
slobodnih ljudi, plemenitih Srba, uz ne{to izbjeglica u Hrvatskoj i Bizantu.
God. 1020., u prvom poznatom popisu biskupija srednjega Balkana cara Vasi-
lija, u cijeloj tada{njoj Srbiji (Ra{koj) nije bila nego jedna biskupija sa samih
15 parohija, dok su Hrvati u to doba imali vi{e od 15 biskupija. Sa Srbima se
dogodilo u pogledu jezika isto {to s Bugarima. I jedni i drugi radi svoga malo-
ga broja izgubili su vlastiti jezik i primili govor brojnijih starih Slavena, koje
su na{li u svojoj novoj postojbini. Srbi su negda `ivjeli na skrajnjem slaven-
skom zapadu i morali su imati svoj govor, koji je morao biti zapadni, s bitnim
osobinama jezika njihovih srodnika, dana{njih lu`i~kih Srba. Kada su Srbi po-
{li na jug, oni su, kako je naravno, nosili sa sobom govor slavenske zapadne
skupine. Na Balkanu su oni zavladali ve}im brojem Slavena prve seobe, poli-
380
ti~ki ih organizirali i dali im svoje narodno ime, ali su me|u starom brojnijom
sredinom izgubili svoj zapadni slavenski govor i poprimili {tokavsko narje~je
tadanjih Slavena srednjega Balkana, koji su tu bili do{li sa slavenskoga isto~-
nog podru~ja.” (str. 260-261.)
Re|aju}i i na narednim stranicama sasvim proizvoljne stavove, Mandi} pi-
{e kako “o hrvatstvu Crvene Hrvatske govori nam i neprekidna narodna preda-
ja i hrvatska svijest stanovni{tva ju`nohrvatskih zemalja od najstarijih vreme-
na do danas.” (str. 263.) Naravno, tog predanja nigde nije bilo, kao ni hrvatske
narodne svesti, osim izme|u Istre i Cetine. Moramo ovde priznati da je Man-
di} u pravu kad isti~e da su Srbi i Hrvati trajno “~inili dvije zasebne dru{tvene
skupine i nigda se nijesu osje}ali kao jedan narod i jedna jedinstvena istovjet-
na etni~ka i kulturna cjelina, pa ni onda kada je jedan od ta dva naroda zapo-
sjeo potpuno ili djelomi~no narodni teritorij drugoga naroda.” (str. 263.) Ali je
potpuna nebuloza kad on tvrdi da “~akavsko jezi~no blago sadr`i dragocjeno
gradivo, koje nam uz druge izvore dokazuje da su se Hrvati kod svoga dolaska
na jug naselili po svim zemljama od Trsta do Voju{e u Albaniji, te od Jadran-
skog mora do Drine na istoku i Mure, Drave i Dunava na sjeveru.” (str. 262.)
Jo{ je nebuloznije kad ka`e da su sve “te zemlje dugo vremena ~inile jedinstve-
no ~akavsko podru~je; pripadale su zajedni~koj i jedinstvenoj hrvatskoj dr`a-
vi, a i danas ~ine nedvojbeni povijesni prostor hrvatskog naroda.” (str. 262.)
Nebuloza potom kod Mandi}a gubi svaku jedinicu mere kad obja{njava kako
su Srbi i Hrvati jedni drugima zaposedali narodne teritorije: “To je bio slu~aj
kada se Ra{a polovicom 8. stolje}a stavila pod za{titu Hrvatske, ili kada je hr-
vatska Duklja osvajala Ra{u, ili hrvatska Bosna zapadne srpske krajeve, ili ka-
da je Ra{a zaposjela zemlje Crvene Hrvatske.” (str. 263-264.)
Kao jedan od klju~nih dokaza krvnog, kulturnog i duhovnog jedinstva Hr-
vata i stanovnika Slavonije, Bosne, Zahumlja, Duklje i Dalmacije, Mandi} na-
vodi podatak da su stranci sve te stanovnike nazivali Slovenima i njihov jezik
slovenskim. Slede}i su mu dokazi pripadni{tvo rimskoj crkvi, slovenski jezik
u bogoslu`enju i glagoljica, a da bi potkrepio tezu da je sve to hrvatsko, Man-
di} upozorava: “Hrvati su naime prvi od svih Slavena primili kr{}anstvo. Sve-
}enici, koji su me|u Hrvatima {irili kr{}anstvo, morali su odmah od po~etka
propovjedati rije~ Bo`ju na hrvatskom narodnom jeziku, jer bi ina~e sav njihov
rad bio uzaludan i bezuspje{an.” (str. 266-267.) I onda sledi neverovatno pri-
svajanje staroslovenskog jezika kao hrvatskog: “Po zakonu potrebe, sve}enici
su prevodili na hrvatski jezik vjerske pouke, koje su Hrvatima davali, na prvom
mjestu nedjeljna sveta evan|elja i poslanice. Tokom nekih 200 godina, od po-
lovice 7. do polovice 9. stolje}a, crkveni hrvatski jezik se lijepo izgradio i bili
su u~injeni prvi prijevodi nedjeljnih evan|elja i poslanica. Ovi prijevodi na hr-
vatskom crkvenom jeziku preko Crvene Hrvatske doprli su do “Sklavinije” u
Gr~koj i odatle do Slavena u Makedoniji. Od ovih je za crkvene prijevode na
hrvatskom jeziku saznao Sv. ]iril i upotrijebio ih kod izrade prvih liturgijskih
knjiga, koje je g. 863. sa svojim bratom Metodom ponio moravskim Slaveni-
381
ma. U Moravskoj su sveta bra}a prevela cijelu slu`bu Bo`ju (misu i ~asoslov)
na jezik tada{njih Moravljana, naravno pridr`avaju}i se duhovnih i crkvenih iz-
raza, koje su bili Hrvati stvorili u svom dvjestagodi{njem `ivotu kr{}anskome.”
(str. 267.) Dakle, prvo su Hrvati prevodili na “hrvatski”, ali kojim pismom?
Mora da su Hrvati imali neko svoje pismo, starije od glagoljice ]irila i Meto-
dija?! Pa gde su ga sakrili? Ili su Hrvati izumeli glagoljicu, a ]irilo i Metodije
je od njih preuzeli!
U svakom slu~aju, Mandi} nepokolebljivo istrajava u svojim falsifikatima.
[to je neki od njih gluplji i besmisleniji, Mandi} ga upornije ponavlja. U tom
smislu nastavlja: “U crkvenim djelima pisanim glagoljicom stolje}ima se ~u-
vao staroslavenski jezik, kojega je osnovicu ~inio stari hrvatski jezik.” (str.
271.) On potom prisvaja oblik }irili~nog brzopisa, takozvanu bosan~icu, nazi-
vaju}i je hrvatskom }irilicom, iako je nastala na srpskom dvoru Nemanji}a.
Kad je bosan~icu prisvojio, izvodi novi “dalekose`ni” zaklju~ak: “^injenica da
se Hrvati Bosne i Crvene Hrvatske nijesu htjeli slu`iti srpskom }irilicom, jak
je i neprijeporan dokaz da se stanovni{tvo tih zemalja od najstarijih vremena
nije osje}alo srpskim nego potpuno razli~itim od Srba, tako da su i za pisme-
nost, u kojoj se najvi{e isti~e narodna osebujnost, stvorili svoj vlastiti, novi al-
fabet, kojega Srbi }irilovci nijesu znali ~itati, a tako ni Hrvati, poznavaoci “hr-
vatskoga pisma” ili “bosan~ice”, nijesu znali ~itati srpsku }irilicu. Stvaranjem
i uporabom posebnoga hrvatskoga pisma kulturni je jaz izme|u Hrvata i Srba
produbljen i odr`ao se u punoj snazi sve do na{ih dana i kod Hrvata katolika i
Hrvata muslimana.” (str. 272.) Me|utim, Hrvati su pisali i latinicom, ali samo
tekstove na latinskom jeziku. I sam Mandi} priznaje da nema “spomenika na
hrvatskom jeziku pisanih latinicom prije polovice 14. stolje}a.” (str. 273.) Man-
di} dodaje: “Hrvatski knji`evni jezik, koji se postepeno razvijao u hrvatskoj cr-
kvenoj i svjetovnoj knji`evnosti, sve do 15. stolje}a, zadr`avao je jake ostatke
~akav{tine, kojom su Hrvati govorili po svim hrvatskim zemljama, od svoga
dolaska na Jadrana. Od 15. stolje}a vodstvo u hrvatskom knji`evnom stvara-
nju preuzimlje slobodna hrvatska republika Dubrovnik i to vodstvo zadr`aje
sve do svoje propasti 1806., tako da se s pravom Dubrovnik zove “Hrvatska
Atena.” (str. 274.) Taj naziv Dubrovniku sigurno nisu mogli prikop~ati pre dva-
desetog veka, ali je interesantno kako se ovde Mandi} suprotstavlja svim dosa-
da{njim nau~nim tuma~enjima prisustva tragova ~akav{tine u dubrova~koj
knji`evnosti. Kako on veli: “Knji`evni povjesni~ari tvrde da je ~akav{tina u
najstarijoj dubrova~koj knji`evnosti nastala pod utjecajem gornjo i srednjodal-
matinske ~akavske knji`evnosti... To nije ispravno. ^akav{tinu su Dubrov~ani
ba{tinili od svoga zahumsko-dukljanskoga zale|a, od kojega su primili ijekav-
ski govor {tokavskoga narje~ja. Na tom podru~ju u narodnom govoru ima i da-
nas jakih ~akavskih ostataka, a u 13. i 14. stolje}u bilo ih je, naravno, i vi{e.”
(str. 274.)
Imaju}i u vidu da su se razne varijante staroslovenskog dugo zadr`ale kao
knji`evni jezik kod Srba, Mandi} konstrui{e da je Vuk Karad`i} pribli`io “srp-
ski jezik hrvatskom na taj na~in {to je uzeo za osnovu novoga srpskoga knji-
382
`evnog jezika govor hercegova~kih Hrvata, kojim su govorom dubrova~ki, bo-
sanski i drugi hrvatski knji`evnici pisali svoja djela nekoliko stolje}a prije Vu-
ka. Da svlada op}i otpor Srba protiv usvajanja hrvatskoga mjesto dotada{nje-
ga srpskog jezika, Vuk je mjesto hercegova~ke ijekavice zadr`ao u svom knji-
`evnom jeziku srpsku ekavicu.” (str. 284.) Mandi} je u stanju da hrvatstvo re-
troaktivno pripisuje dubrova~kim pesnicima, pogotovo ako se nekom od njih i
omaklo da Hrvatsku i Hrvate pomenu u svojim pesmama. I svi strani pisci ko-
ji su pominjali “Ilire” i ilirski jezik, po Mandi}u, imali su u vidu Hrvate i hrvat-
stvo. Kada poznati arapski geograf iz dvanaestog veka Abu Abdalah Muhamed
Ibn Idris pi{e da se na obalama Jadrana nalaze dve dr`ave, “dr`ava Hrvatska i
Dalmacija i dr`ava Isklavonija” (str. 307.), Mandi} odmah tuma~i da je tu re~
o dve hrvatske dr`ave jer su Sloveni redovno Hrvati. “Zemlji od Dubrovnika
do Dra~a Idris daje naziv “Isklavonija”, jer je ta zemlja u njegovo doba ~inila
posebnu hrvatsku kraljevinu Crvenu Hrvatsku. Da ~itatelju bude jasno, da na
isto~noj strani Jadrana postoje dvije hrvatske nezavisne dr`ave, Idris im daje
dva razli~ita imena. Zapadnu dr`avu zove prema ve} od prije prihva}enu nazi-
vu “Hrvatska i Dalmacija”, a ju`noj hrvatskoj dr`avi daje naziv “Isklavonija”
prema uobi~ajenomu imenu Hrvata u Italiji “Sklavi” ili po gr~kom nazivu
“Sklavinoi”, “Sklavonia.” (str. 308.) Rado }e do~ekati Mandi} i ako neki stra-
ni putopisac pobrka Srbe i Hrvate, ali na kraju mora da za~ini sa [tedimlijom,
jer drugog upori{ta nikada nigde nije na{ao sve od Popa Dukljanina. “Ro|eni
Crnogorac Savi} M. [tedimlija napisao je cijelo djelo i u Zagrebu objelodanio
g. 1937., u kojem iznosi hrvatsku predaju u Crnoj Gori u na{im danima: u mje-
snim imenima, narodnim obi~ajima i predaji. Mi upu}ujemo ~itatelje na to dje-
lo, jer ovdje potanje ne mo`emo o tome raspravljati.” (str. 322.) Svoje crveno-
hrvatske `alopojke Mandi} zavr{ava na ovaj na~in: “Stara Duklja jedini je kraj
gdje su Hrvati uzmakli uslijed povijesnih neda}a, a najvi{e radom vjerskih
predstavnika Srpsko-pravoslavne crkve. Ovi, da u~vrste pravoslavlje, od 17.
stolje}a stalno {ire u narodu Srpstvo, kao da nema pravoslavlja i bez srpskoga!
Uza sve to {iroki narodni slojevi u Crnoj Gori, uslijed svoje povijesne podsvi-
jesti, trajno se opiru srbiziranju i tra`e da im se prizna ime i dr`ava crnogorska.
Bez obzira na dana{nje stanje, sredovje~na Duklja je bila neprijeporno hrvat-
ska zemlja. I zato hrvatski povjesni~ari trebaju ubudu}e obra|ivati povijest Du-
klje, napose dukljanske kraljevine 11. i 12. stolje}a kao sastavni dio hrvatske
povijesti. A dana{nje Crnogorce, u kojima te~e krv starih Hrvata, valja da Hr-
vati sa simpatijama susre}u i poma`u njihovu borbu za neovisno{}u i samostal-
no{}u Crne Gore i crnogorskoga naroda.” (str. 326.)
7. Mandi}eve spekulacije o Bosni
U tri obimne knjige Mandi} je koncentrisao svoja razmi{ljanja, ma{tanja i
ideolo{ke konstrukcije po klju~nim istorijskim pitanjima Bosne i Hercegovine.
Prva od njih, “Dr`avna i vjerska pripadnost sredovje~ne Bosne i Hercegovine”
(ZIRAL, ^ikago-Rim 1978.), predstavlja izrazito politi~ki tendenciozno prei-
spitivanje bosansko-hercegova~ke istorije, kako bi joj se naknadno prilepio hr-
383
vatski nacionalni karakter. Da nije krajnje tu`no, s obzirom na izrazito nagove-
{tene intelektualne pretenzije, bilo bi veoma duhovito kako Mandi} obja{nja-
va nastanak Bosne, njenog naziva i dr`avne organizacije, prikazuju}i sme{nim
argumentima sve to izvorno hrvatskim. “Sama zemlja Bosna u svom sredo-
vje~nom ograni~enom zna~enju za kraj od Ivan-planine do Zavidovi}kih vrata
ju`no od Maglaja dobila je svoje ime putem politi~ke organizacije stare hrvat-
ske dr`ave. Naime, kod razdiobe osvojenih zemalja me|u razna hrvatska ple-
mena, na kojima se osnivala uredba stare hrvatske dr`ave, Hrvati su se dr`ali
granica starih rimskih pokrajina. Radi toga su zemlje oko donjega toka rijeke
Bosne bile dozna~ene drugom hrvatskom plemenu nego zemlje, koje su le`a-
le oko srednjega i gornjega toka te rijeke i u rimsko doba pripadale rimskoj po-
krajini Dalmaciji. Na taj su na~in zemlje oko donjega toka rijeke Bosne do{le
u sastav panonske Hrvatske ili Slovinja (regnum Sklavonie), a one ju`no od
Zavidovi}kih vrata, u sastav jadranske ili dalmatinske Hrvatske. Panonski kra-
jevi oko donje Bosne zarana su se prozvali Usora i Soli, po istoimenim `upa-
ma, i tokom cijeloga srednjega vijeka nijesu se zapravo zvali Bosnom. Hrvat-
sku dr`avnu jedinicu koja je nastala oko srednjega i gornjega toka rijeke Bo-
sne, Hrvati iz primorja, gdje se nalazilo sredi{te jadranskih Hrvata, u po~etku
su zvali Zagorjem, ali se zarana taj kraj po~eo nazivati i Bosnom po imenu
glavne rijeke, koja je tom pokrajinom protjecala.” (str. 53.) Kakve veze ima po-
liti~ka organizacija stare hrvatske dr`ave sa imenom Bosna? Nikakve! Rele-
vantni izvori govore da je stara hrvatska dr`ava nastala po~etkom devetog ve-
ka. Do tada su i Srbi i Hrvati `iveli u svojim sklavinijama, `upama pod vizan-
tijskom vla{}u, u kojima su u`ivali izvestan stepen unutra{nje autonomije. Ni-
kakvih dr`ava prvih dvesta godina po doselenju nisu imali, pa zato istorijski
dokumenti }ute o njima. Bili su izvan ozbiljnih istorijskih tokova. Nikakve
“razdiobe” osvojenih zemalja nije bilo. Hrvati su se tako|e naseljavali tamo
gde je bilo praznog prostora i uslova za `ivot. Tako oni Hrvati koji su naselili
Istru nikada nisu bili u sastavu hrvatske dr`ave, niti su o tome razmi{ljali. Je-
dinstvena hrvatska dr`ava im uop{te nije bila preokupacija. Niko od slovenskih
naroda nije vodio ra~una o granicama starih rimskih pokrajina, a i te granice su
se neprestano menjale jo{ pod rimskom vla{}u. Ko je to uop{te tako “dozna~a-
vao” zemlje? Valjda neka stambena komisija. Videli smo ve} da nikakva pa-
nonska Hrvatska nije ni postojala, a i sam Mandi} na nekoliko mesta potvr|u-
je da su u Slavoniji `iveli Sloveni kajkavci, me|u koje se mo`da naselio izve-
stan broj Hrvata, ali su oni morali biti vrlo brzo asimilovani. Nikada Bosna ni-
je postojala kao hrvatska dr`avna jedinica, a kako joj i samo ime mo`e biti hr-
vatskog porekla ako su je pravi Hrvati nazivali Zagorjem?
Slede novi “dokazi” sa standardnog Mandi}evog repertoara: “Da je zemlja
Bosna dobila svoje ime putem hrvatske dr`avne uredbe, imamo dokaz u sli~-
nim nazivima drugih hrvatskih krajeva u staro doba. U zapadnoj ili Bijeloj Hr-
vatskoj po rijekama dobile su svoje ime stare hrvatske `upe: Pliva, Gacka i Ce-
tina. U Crvenoj Hrvatskoj pokrajina Neretva dobila je naziv po istoimenoj ri-
jeci. I pokrajina Zeta u Duklji prozvala se po rijeci Zeti. I u sjevernoj hrvatskoj
384
domovini po rijeci Moravi zvala se je Moravska, koja i danas nosi taj naziv, a
spada u ~e{ku dr`avu.” (str. 53.) Ovde je samo propustio da pomene jo{ jedan
dokaz pa da svoju argumentaciju kompletira. U “narand`astoj Hrvatskoj”, sta-
ra “hrvatska” pokrajina Ra{ka dobila je naziv po reci Ra{koj. Ali, {to je ovde
propustio, valjda }e negde na drugom mestu nadoknaditi, pa Mandi} dalje ve-
ze svoju pri~u: “Naziv stare hrvatske oblasti “Neretva” pru`a nam primjer ka-
ko je hrvatska dr`avna uredba, doti~no jedna hrvatska politi~ka pokrajina, mo-
gla imati odlu~nu rije~ u postanku imena zemlje Bosne. Kod po~etne, naime,
hrvatske dr`avne uredbe, posebno je pleme naselilo primorske krajeve od Ce-
tine do Neretve. I samo oni krajevi, zapadno od Neretve, u kojima je to pleme
stanovalo i samoupravno vladalo, nazvali su se “Neretva”, dok su drugi kraje-
vi uz srednji i gornji tok Neretve dobili drugo ime, Zahumlje, po drugom hr-
vatskom plemenu, koje je samoupravno `ivjelo u tom kraju. Tako se i Bosnom
prozvao samo onaj kraj koji je spadao u hrvatsku dr`avnu jedinicu oko gornje
i srednje Bosne, kojom je upravljao plemenski vladar zvan ban, a da se to ime
nije proteglo na krajeve oko donje Bosne, koji su u po~etku bili dozna~eni pa-
nonskoj Hrvatskoj i nijesu do{li u sastav sredovje~ne Bosne nego tek pod ko-
nac 12. stolje}a, i to kao poseban upravni kraj.” (str. 54.) Pogre{no tuma~e}i da
se Porfirogenitovo pominjanje dolaska dela Hrvata u Ilirik pouzdano odnosilo
na dana{nju Albaniju, Mandi}u je osnov da i sve zemlje izme|u Hrvatske i Al-
banije proglasi hrvatskim, dakle Neretljansku kne`evinu, Zahumlje, Travuniju
i Duklju, mada istorijski izvori svedo~e da su tamo{nji Srbi sami sebe tako pro-
zvali ili su im drugi taj naziv vremenom nametnuli. Pogotovo ako se ima u vi-
du da je ta oblast, dugo samostalna kne`evina, nazivana i Paganijom.
Naredne Mandi}eve spekulacije isklju~ivo su zasnovane na “Letopisu Po-
pa Dukljanina”, a on uporno poku{ava predstaviti da je zapravo re~ o tri dela,
potenciraju}i takozvani “Metodos”, pomenut u “Letopisu” i dva veka kasniju
hrvatsku redakciju “Letopisa” kao potpuno samostalne tekstove. Me|utim, pre
Konstantina Porfirogenita u desetom veku, niko nigde Bosnu nije pomenuo, a
Mandi} nesvesno sebi protivre~i navode}i kako je ugarski vladar Bela II, upor-
no ga nazivaju}i “hrvatsko-ugarskim” kraljem, dukat Bosnu 1139. dodelio svo-
me sinu Ladislavu. Po primeru Slavonije, ~ijim dukatom je formalno raspola-
gao herceg, odnosno vojvoda, redovno ~lan kraljevske porodice, a neposredno
upravljao ban, sli~no se desilo sa Bosnom. Formalno je bila u nadle`nosti kra-
ljeva sina, a prakti~no pod vla{}u kraljevskog guvernera koji se zvao banom.
Prvi istorijski potvr|eni ban je bio Bori}, a Bosna sigurno nije imala nikakve
banove sve do dolaska pod ma|arsku vlast. Mogla je imati samo knezove ili
`upane, poput Hrvatske ili svih ostalih srpskih zemalja. Puke su Mandi}eve
ma{tarije i sva njegova naklapanja o naseljavanju Hrvata u podru~ju gornje Bo-
sne i sve do Drine, pogotovo pozivanje da je na izmi{ljenom duvanjskom sa-
boru 753. “tada{nja Bosna zdru`ena s Ra{kom, koja se u to vrijeme podvrgla
hrvatskoj dr`avi, u posebnu hrvatsku jedinicu pod nazivom Surbia.” (str. 65-66.)
385
Naravno, ni pravilo da su se “hrvatske” diferencirale po staroj rimskoj ad-
ministrativnoj podeli kod Mandi}a ne traje dugo, jer se ne mo`e primeniti na
Hum i Travuniju. Tako je on prinu|en da sada veze druga~iju pri~u, pa ka`e:
“Ni u prvo doba Hrvata, koji su na osnovu posebnog ugovora s carem Herakli-
jem I g. 626. naselili cijelu rimsko-bizantsku Dalmaciju, Zahumlje i Travunju
nijesu bili ure|eni kao posebna upravna jedinica. One se naime ne spominju na
glasovitom duvanjskom saboru g. 753., kada je hrvatska dr`ava na osnovu po-
stoje}ih plemenskih razdioba, a i radi lak{e uprave, bila razdijeljena na tri ve-
like samoupravne jedinice: zapadnu ili Bijelu Hrvatsku, ju`nu ili Crvenu Hr-
vatsku, Zagorje ili Bosnu. Prostor budu}ega Zahumlja i Travunje bio je na du-
vanjskom saboru uklju~en u ju`nu ili Crvenu Hrvatsku. No kako je duvanjski
sabor zaklju~io da se svaka velika dr`avna jedinica razdijeli na vi{e banovina
ili kne`evina, a ove na `upanije, dr`imo da su Zahumlje i Travunja postali kao
posebne upravne jedinice neposredno iza duvanjskoga sabora g. 753. na osno-
vu donesenih saborskih zaklju~aka.” (str. 90.) Ovde je Mandi} postigao novi
“nau~ni kvalitet”, nadma{iv{i u laganju i Popa Dukljanina. Govori o podeli na
banovine o kojima nema ni pomena u “Letopisu”. Dosad je Mandi} slepo tvr-
dio da je sve {to stoji u fantazmagori~nim Dukljaninovim naklapanjima su{ta
istina. Sada govori za ono {to “Letopis” ne pominje da uop{te nije postojalo ili
njegovo postojanje naknadno prilago|ava Dukljaninovim iskazima. Me|utim,
kad posle toga govori o progla{enju Stefana Vuk~i}a Kosa~e za hercega 1448.,
pre}utkuje da je puna titula “herceg od Svetog Save”, pa se ubi dokazuju}i da
je i herce{tvo zapravo manir hrvatskih vladara. “Po sredovje~nom shva}anju
naslov hercega nazna~ivao je u hrvatskim zemljama vladara koji je bio prvi iza
kralja.” (str. 133.) ali Hrvati nikada nisu imali tu titulu. Tek kad su pripojeni
ugarskoj dr`avi, ma|arski kralj je svoga sina imenovao za hercega Slavonije,
Hrvatske i Dalmacije. Sama Hrvatska je bila suvi{e malena za jednu ovako
mo}nu titulu. Tri zemlje zajedno – to je ve} ne{to drugo. Ovde je veoma va`no
da je Stefan Vuk~i} Kosa~a titulu hercega nosio kao vladar prakti~no nezavi-
sne dr`ave. Primer da je Ladislav Napuljski 1403. Hrvoja Vuk~i}a Hrvatinovi-
}a kao svog namesnika imenovao splitskim hercegom zato nije nimalo pogo-
dan za pore|enje. Bilo kako bilo, ipak je termin “herceg” ozna~avao isti pojam
kao termini “vojvoda” ili “duks”. Svestan je Mandi} i tih zavrzlama, pa bi po
svaku cenu da ospori da je Stefan Kosa~a sam sebe imenovao za hercega. Ra-
dije bi da mu je neki strani vladar tu titulu dodelio kao svome vazalu, pa ma-
kar to bio turski sultan. “Na{e je mi{ljenje, sukladno s bosanskom povjesnom
predajom, da je Stjepan Vuk~i} dobio naslov hercega zakonitim putem od ca-
ra Fridriha III, koji je u to doba bio skrbnikom svoga malodobnog stri~evi}a,
ugarsko-hrvatskoga kralja Ladislava V Posmr~eta. U navedenoj povelji od 20.
sije~nja car Fridrih III zove Stjepana Vuk~i}a njegovim starim hrvatskim na-
slovom “vojvoda”, ne prevode}i ga sa “duks”. Dakle, tada Stjepan nije jo{ bio
dobio naslov hercega. Poslije, dakle, nego je primio navedenu povelju, Stjepan
Vuk~i} morao se ponovno obratiti caru Fridrihu, koji mu je `eljni naslov her-
cega podijelio tokom g. 1448. Da svom novom dostojanstvu dadne posve}e-
386
no zna~enje, Stjepan Vuk~i} morao je moliti cara da mu dadne naslov “herce-
ga Sv. Save”, jer je Stjepan vladao Mile{evom, u kojemu su le`ale kosti Sv. Sa-
ve, a od toga mjesta nije bio ni daleko tada{nji njegov glavni grad Sokol, koji
se nalazio u me|urije~ju rijeka Pive i Tare.” (str. 135-136.) Zar je Stefan Vuk-
~i} prvi srpski vladar koji je sam sebe proglasio za nosioca neke zvu~ne titule?
A mo`da je bio zaista hrvatski vladar? Za{to se onda nije proglasio za hercega
od Svetog Nikole Taveli}a, na primer. [ta }e mu srpski nacionalni svetac? Po-
red toga, kmetska du{a Mandi}eva uverena je da mnogo ve}u vrednost za ve-
likodostojnike predstavlja kad mu mo}ni strani vladar dodeli zvu~nu titulu, ne-
go kad je dovoljno sna`an i nezavisan da sam sebe proglasi.
a) Tuma~enje Bosne kao samoupravne pokrajine
savezne hrvatske dr`ave
Svoje marifetluke u kvaziistoriografskim razmatranjima, Mandi} je u sta-
nju da za~ini i tako so~nim la`ima kojih se mora svaki iole obrazovaniji Hrvat
postideti. Tako navodi da je od polovine sedmog do kraja devetog veka Bosna
`ivela “mirno kao jedna od samoupravnih pokrajina u saveznoj hrvatskoj dr`a-
vi. Bosna u to doba, ukoliko znamo iz izvora, nije pokazivala nikakvih te`nji
niti za odcijepljenjem od op}ehrvatske dr`ave niti za pro{irenjem svojih grani-
ca na ra~un drugih hrvatskih saveznih jedinica.” (str. 190-191.) Mada nije spor-
no da je u vreme turske najezde i jedan deo Hrvata potur~en prelaskom na
islamsku veru, groteskno deluje Mandi}eva tvrdnja da su se povla~enjem tur-
skih granica sa severa na jug samo hrvatski muslimani naseljavali u Bosni: “Po
gradovima i na ispra`njena seoska sjedi{ta katoli~ka i pravoslavna, u Bosni i
Sand`aku bili su naseljeni Hrvati muslimani, koji su se povukli iz Ba~ke i Ba-
ranje, a napose iz Slavonije, Like i Dalmacije. Njihov je broj prelazio stotinu
tisu}a du{a. U Sand`ak se kasnije doselio i velik broj muslimana, starinom Hr-
vata iz Crne Gore, ijekavskoga govora.” (str. 170.) Kako su se hrvatski musli-
mani mogli iseliti iz Ba~ke i Baranje kad tamo ni Hrvata nikad nije bilo? Bo-
sanskim bogumilima, ~iju pojavu poku{ava datirati sto godina ranije kao bu-
garsku zaostav{tinu da bi izbegao ~injenicu da ih je Stefan Nemanja proterao
iz Ra{ke, Mandi} spo~itava te`nju za bosanskom posebno{}u, poniklu iz nago-
na samoodr`anja. To ovako obja{njava: “Da se “bo{nja{tvo” nije moglo razvi-
ti u pravcu nebrige za druge hrvatske zemlje, niti u smjeru potpunog izdvaja-
nja bosanske jedinice iz zajedni~koga tijela hrvatskoga naroda i priklju~enja
kojemu drugomu narodu, prije~ile su dvije osnovne sile, koje su utjecale na po-
vjesni razvoj Bosne: geopoliti~ka povezanost bosanskih krajeva s drugim hr-
vatskim zemljama i narodno jedinstvo bosanskoga pu~anstva s Hrvatima u
drugim hrvatskim pokrajinama. Na osnovu ovih dviju sila sredi{nja hrvatska
dr`ava na Jadranu, sa sjedi{tem izme|u Zrmanje i Cetine, dr`ala je iz po~etka
u svom dr`avnom polju sve hrvatske zemlje, me|u njima i dana{nju Bosnu i
Hercegovinu. Kada bi vanjske sile na neko vrijeme otkinule ove pokrajine od
hrvatske sredi{nje dr`ave, ova bi na osnovu geopoliti~koga i narodnoga zako-
na uspjela ponovno ih povratiti svomu narodnom sredi{tu.” (str. 191-192.)
387
Mada su bosanski vladari postepeno {irili svoju vlast na sve okolne zemlje,
posebno insistiraju}i na svom pravnom sledbeni{tvu srpske dinastije Nemanji-
}a, pa su ~ak u svojoj kraljevskoj tituli na prvo mesto stavljali Srbe, Mandi} im
neprekidno pripisuje njima apsolutno stranu te`nju da pod svojom vla{}u oku-
pe sve hrvatske zemlje. Za Istru, Kvarner i Liburniju oni verovatno nikada ni-
su ni ~uli. Nastojali su da zauzmu Hrvatsku ju`no od Velebita i Dalmaciju, ne-
retko i delove Slavonije, pa su i te zemlje postepeno dodavali svojoj kraljev-
skoj tituli, ~ak i Donje kraje i Zapadne strane, gde su verovatno izvorno `iveli
Hrvati, ali ih nisu nazivali Hrvatskom. Mandi} jadikuje {to je Hrvatska pala
pod vlast stranih vladara, koji su im postavljali hercege i banove, naj~e{}e stra-
ne krvi, pa nije vi{e imala nikakve centripetalne sile da u svoj sastav druge pri-
vla~i. “Radi ovakvih prilika i Bosna je postala sredi{te, oko kojega }e se oku-
pljati hrvatske zemlje. Svaki put, kada je na vladarskoj stolici u Bosni sjedio
poduzetan vladar, `eljan mo}i i vlasti, taj je nastojao prikupiti pod svoju vlast
{to vi{e hrvatskih zemalja. I bosanske su vladare pomagali geopoliti~ki zakoni
povezanosti bosanskih zemalja s hrvatskima i narodno jedinstvo pu~anstva u
Hrvatskoj i Bosni. To }e se okupljanje hrvatskih zemalja oko Bosne osobito
sna`no zapaziti kada budu sami kraljevi Hrvata radi svojih osobnih ili mad`ar-
skih interesa gledali oslabiti kraljevinu Hrvatsku ili kada nezadovoljni Hrvati s
ug.-hrv. kraljevima budu tra`ili oslon i pomo} bosanskih vladara.” (str. 194-
195.) [to je babi milo to joj se snilo. Bosanski vladari su osvajali one teritorije
koje su mogli, ~iji su dr`aoci bili dovoljno slabi. Ali, Mandi} upada u novi pa-
radoks, pa ka`e: “Da sredove~noj Bosni nije ipak nigda uspjelo okupiti oko se-
be ve}inu hrvatskih zemalja, glavnom su zaprekom bili Hrvati kraljevine Hr-
vatske i Dalmacije. Oni su u dugim stolje}ima bili navikli na dr`avni `ivot i
upravu, pa nisu bili voljni odre}i se hrvatske dr`avnosti i prepustiti je hrvatskoj
sporednoj, pograni~noj jedinici, Bosni. Drugi, neupravni uzrok bili su “bosan-
ski krstjani”, upravo oni koji su najvi{e pridonijeli sredovje~nom “bo{nja{tvu”,
bosanskoj posebnosti. Protiv ovih je katoli~ka crkva, najve}a sredovje~na sila,
iz vjerskih razloga vodila borbu preko 250 godina, od g. 1203. do pada Bosne
1463. Ta je borba, koju su vojni~ki redovito vodili ugarsko-hrvatski kraljevi i
hrvatski hercezi, Bosnu trajno slabila i nije joj dopu{tala da svoju vlast ra{iri na
sve hrvatske zemlje.” (str. 195-196.)
b) Raspadanje nepostoje}e kraljevine po Dominiku Mandi}u
Ali, na su{tinsku Mandi}evu glupost tek nailazimo, kad on kategori~ki iz-
javljuje: “Nastojanje da se Bosna ra{iri na istok preko Drine, ne o~ituje se nig-
de u bosanskoj povijesti. Od najstarijih vremena pa do propasti kraljevstva, Bo-
sna se bori da odr`i svoje zemlje do Drine, ali ne nastoji pro{iriti se isto~no od
te rijeke. Tomu su se protivile dvije osnovne sile, koje su utjecale na povjesni
razvoj Bosne: zemlji{nji razvoj tla i narodna razlika pu~anstva, koje je stano-
valo isto~no od Drine... Ova rijeka sa svojim dubokim koritom i okomitim oba-
lama prije~ila je bosanskim Hrvatima prijelaz u isto~ne strane, a u tamo{njem
stanovni{tvu prijelaz u Bosnu.” (str. 196.) Dakle, mnogo su ve}e razlike izme-
388
|u {tokavaca koji `ive u Bosni i Srbiji, nego izme|u bosanskih {tokavaca i hr-
vatskih ~akavaca. Toliko {to se ti~e razlike u “pu~anstvu”. Ali Usora i Soli su
du`e bili u sastavu Srbije nego Bosne, verovatno i Srebrenica. Da o Humu i
Travuniji i ne govorimo. Na vrhuncu mo}i Bosna nije mogla da se {iri preko
Drine, jer je tamo bila jaka Despotovina, a na zapadu slaba i feudalno razdro-
bljena Ugarska. Ali nije slu~ajno poslednji bosanski kralj Stefan Toma{evi} postao
srpski despot i nekoliko meseci li~no dr`ao Smederevo pred pad Despotovine.
Kako koju ma{tovitu pri~u Mandi} iznova veze, tako joj jo{ poneki ele-
ment dodaje. Ovde, dalje {pekuli{u}i sa Dukljaninovim letopisom i po ko zna
koji put pominju}i izmi{ljeni duvanjski sabor, obja{njava: “Da poja~aju i {to
bolje osiguraju obranu tada{nje Srbije, koja se stavila pod za{titu hrvatske dr-
`ave, Hrvati su na duvanjskom saboru jedan dio svoga dr`avnoga prostora, Za-
gorje ili Bosnu, pridru`ili Ra{i i stvorili novu hrvatsku dr`avnu jedinicu, kojoj
su postavili na ~elo jednoga ~lana hrvatske vladarske ku}e ili, mogu}e, tada-
{njega vladara Ra{e. Budu}i da je Ra{a bila znatniji dio nove hrvatske dr`av-
ne tvorevine, a ujedno da time iska`u i priznanje Srbima, koji su pristupili hr-
vatskoj dr`avi, Hrvati su dali naziv Srbija svojoj tre}oj dr`avnoj jedinici. Ipak
da ne bude krivo doma}im bosanskim Hrvatima, sabor je Bosni sa~uvao dota-
da{nje granice i osigurao njezinu unutra{nju samoupravu i u novom dr`avnom
ure|enju.” (str. 205-207.) Za Ljudevita, slavonskog kneza, pi{e da je 822. pre-
lazio Drinu kad je prebegao Srbima. Mogao je tako isto da napi{e kako je Lju-
devit i Volgu pregazio! Ali, slede}i svoju bajku, Mandi} konstrui{e kako mu sa-
svim iluzorne misli i proizvoljno iznesene teze pru`aju dovoljno osnova “da
po~etak srpske samostalnosti, doti~no, da odcijepljenje Srba od hrvatske dr`a-
ve, stavimo u vrijeme kada je Bizant vodio borbu protiv Hrvata g. 807. do 817.,
tj. nakon {to su ovi g. 803. priznali vrhovni{tvo novoga zapadnog cara Karla
Velikoga. God. 822., kada je Ljudevit Posavski ispred Franaka prebjegao Srbi-
ma, ti vi{e nijesu priznavali vlast Borne, vladara jadranskih Hrvata, nego su bi-
li u protivnom bizantskom politi~kom krugu.” (str. 208.) Kao da su Srbi uop-
{te nekada priznavali Borninu vlast nad sobom. Pored toga, Mandi}u je veoma
va`no da poka`e kako je navodno Bosna svojevoljno priznala vrhovnu vlast
ugarskog kralja, “hrvatsko-ugarskog”, kako on ka`e. “Dokaz” mu je to {to ban
Bori} u~estvuje uz kralja Gejzu u ugarsko-vizantijskom ratu. “Da je Bosna ko-
ju godinu prije bila silom podvrgnuta ugar.-hrv. kralju, Bori} i Bo{njaci bi is-
koristili priliku rata i oslobodili se od kralja Gejze. Ako Bori} i Bosna vjerno i
ustrajno poma`u ugar.-hrv. kralja u njegovim borbama s Bizantom, zna~i da
mu se ni on, ni njegov pred{asnik, ni Bosna nijesu silom pokorili nego svoje-
voljno na osnovu narodnoga zajedni{tva s hrvatskim narodom u kraljevinama
Hrvatskoj i Dalmaciji te Slavoniji, koji je Gejzu priznavao kao svoga zakoni-
toga kralja. Bosanski narod i njegovi banovi bili su naime svjesni da pripadaju
hrvatskom narodu, pa su htjeli, nakon raspada kraljevine Crvene Hrvatske, stu-
piti u sklop onih dr`ava, u kojima su se od g. 1102. nalazile kraljevine Hrvat-
ska i Dalmacija, kojoj je dr`avi Bosna pripadala u pro{losti za duga stolje}a.”
(str. 218.)
389
Kad bi kod Mandi}a bilo i trunke nau~ne korektnosti i akademskog mora-
la, on bi objektivnije rezonovao, pa bi iz ~injenice da je Bosna po~etkom dva-
naestog veka do{la pod ma|arsku vlast izvukao zaklju~ak da je bana Bori}a na
to mesto postavio ugarski kralj na isti na~in na koji je postavljao slavonske i hr-
vatsko-dalmatinske banove. [ta onda ima prirodnije do da kraljevskom voljom
postavljeni ban sledi svog vladara u ratovima. Uostalom, istorija evropskog fe-
udalizma pokazuje da redovno feudalni interesi odnose prevagu nad ose}anji-
ma, `eljama i nacionalnim strastima. I bosanskog bana nije postavljao narod,
nego je on postavljan da upravlja narodom. S obzirom da nikada nije postoja-
la nikakva kraljevina Crvena Hrvatska, nepostoje}a kraljevina se nije mogla ni
raspadati. A {to se ti~e eventualne svesti stanovnika Bosne da pripadaju hrvat-
skom narodu, pa da stoga `ele da slede njegovu sudbinu pod vla{}u stranog
vladara, nemogu}e je da bi i Mandi}ev bolesni mozak u to poverovao. Uosta-
lom, kako su formirane banovine i imenovani banovi, pokazuje i sam Mandi}
na drugom mestu, otkrivaju}i pritom da njegov intelektualni sklop ne mo`e
svojim ve{ta~kim konstrukcijama da nadvlada ~injenice do kojih i sam dopire.
“Kada je Bela IV pobijedio bana Ninoslava g. 1254., oduzeo je Bosni lenske
`upe Usoru i Soli i od njih stvorio posebnu banovinu, koju je davao u leno ra-
znim ugarsko-hrvatskim velika{ima. Koncem g. 1272. banom Usore i Soli bio
je Henrik, razli~it od bosanskoga bana Stjepana Prijezde.” (str. 236.) Ina~e, po-
vremena spremnost banova i ostalih feudalnih velika{a da se odmetnu i osamo-
stale od centralne kraljevske vlasti, pri~a je za sebe, toliko puta u feudalnoj
Evropi ispri~ana.
c) Skrnavljenje Miroslavljevog jevan|elja
I ~emu se sve ne}e dovijati Dominik Mandi} ne bi li umanjio zna~aj srp-
ske dr`avnosti i vladarske tradicije za srednjevekovnu bosansku dr`avu. I glav-
ni problem mu je, opet, prvi bosanski kralj Tvrtko. “Kada se krunisao srpskom
ra{kom krunom, Tvrtko dakle nije imao pred o~ima srpsku dr`avu ni srpski na-
rod. On nije imao na umu da Srbe okuplja i da srpsku carevinu obnavlja. Nje-
mu je bila pred o~ima samo Bosna i njezini interesi. Kruna staroga i poznato-
ga kraljevstva ra{koga slu`ila mu je samo kao sredstvo da postigne me|una-
rodno priznanje samostalnosti Bosne i da se domogne Mitrovdanskoga prino-
sa, koji su Dubrov~ani pla}ali ra{kim kraljevima. Nemar Tvrtkov za srpske ci-
ljeve i interese zapa`ali su i suvremeni Srbi, pisci tadanjih srpskih ljetopisa i
kraljevih rodoslova. Oni, ni njihovi nastavlja~i, nijesu smatrali Tvrtka, niti nje-
gove nasljednike, srpskim vladarima i zato ih nijesu brojili ni o njima vodili
spomena me|u srpskim kraljevima.” (str. 285-286.) Mandi}, naravno, gubi iz
vida da je docniji vladarski kult izgra|ivan unutar Srpske pravoslavne crkve, a
da bosanski vladari u njoj nisu mogli biti naro~ito popularni upravo zbog kri-
voverstva njihovog, bogumilstva ili katoli~anstva. Kad bi Srbi prihvatili hrvat-
ske istoriografske manire onda bi i oni “s punim pravom sve ma|arske kralje-
ve tretirali kao “ugarsko-srpske” vladare, s obzirom da su se oni po svojoj vla-
darskoj tituli skoro sedamsto godina nazivali i kraljevima Srbije. Pa bi tako
svako ma|arsko istorijsko dostignu}e, ratnu pobedu ili teritorijalno pro{irenje
390
mogli tretirati kao srpski uspeh. Primera radi, ~injenicu da su Ma|ari svojoj dr-
`avi 1137. priklju~ili predele izme|u Cetine i Neretve, takozvanu Ramu, Man-
di} ovako elabori{e: “Za vrijeme Gradihne Hrvati iz zapadnoga hrvatskoga
kraljevstva upali su oko g. 1137. u sjeverozapadni dio Podgorja i `upu Ramu
odcijepili od dukljanskoga kraljevstva i pripojili kraljevstvu Hrvatske i Dalma-
cije. Od toga doba ugarsko-hrvatski kraljevi nose naslov “kralj Rame”, pod kojim
nazivom su mislili na ju`no hrvatsko kraljevstvo Crvene Hrvatske, ili Duklje,
kojoj je dotle pripadala `upa Rama.” (str. 341-342.) E jest, ba{ to su mislili!
Iz krajnje opskurnih razloga Dominiku Mandi}u je veoma va`no da “do-
ka`e” da humski knez Andrija nije bio sin Nemanjinog brata Miroslava, ali on
ide i mnogo dalje. Poku{ava velikom knezu Miroslavu oteti ~uveno “Mirosla-
vljevo jevan|elje”, osporavaju}i da je pisano po njegovom nalogu jer sadr`i
elemente rimske liturgije: “Miroslavov Evan|elistar nije sastavljen prema is-
to~nom obredu, niti je pisan bugarsko-srpskom recenzijom ekavskoga govora,
niti bugarsko-srpskom crkvenom }irilicom, kao {to je bio obi~aj kod Srba to-
kom 11. i 12. st. Na{ Evan|elistar pisan je hrvatskom }irilicom ili bosan~icom,
i to u njezinom po~etnom razvoju, dok je stala pod utjecajem hrvatske glago-
ljice i latinskoga pisma. Jezik Miroslavova Evan|elistara je onaj hrvatske re-
cenzije staroslavenskih glagoljskih knjiga, koja je jezi~no bli`a izvornom pri-
jevodu sv. bra}e ]irila i Metoda nego bugarsko-srpska recenzija. Umjetni~ki
uresi u Miroslavovu Evan|elistaru ra|eni su u romanskom slogu pod utjeca-
jem Zapada, napose Italije, kao i sli~na djela u tada{njoj dalmatinskoj Hrvat-
skoj. Me|u tim uresima nalazi se i hrvatski dvo- i tropleter, koji Srbi nisu nig-
da upotrebljavali. U Miroslavovu Evan|elistaru nema, dakle, nijedne posebne
zna~ajke srpske: ni u pismu, ni u jeziku, ni u umjetni~kom izra`aju, ni u obre-
doslovlju. Sve su te zna~ajke hrvatske, pa radi toga Miroslavovo Evan|elje va-
lja ubrojiti me|u djela stare hrvatske knji`evnosti, a ne srpske.” (str. 371.)
I to nije sve. Sledi posve fantasti~no razja{njenje Mandi}evog zapleta. Re~
je, naravno, o poetskoj fantastici krajnje slobodnog izraza. “Do g. 1163. pripa-
dalo je Zahumlje, gdje je nastao Miroslavov Evan|elistar, kraljevini Hrvatskoj
i Dalmaciji. Tu su vladali hrvatski doma}i pokrajinski knezovi katoli~ke vjere
rimskoga obreda. Oni su zadr`ali vlast i nakon g. 1163., kada je car Emanuel
Komnenac zauzeo ove krajeve. Kulturni i umjetni~ki `ivot u Zahumlju razvi-
jao se pod utjecajem Zapada, napose Italije, kao i u obli`njoj dalmatinskoj Hr-
vatskoj. U bogo{tovlju Zahumljani su kao i drugi Hrvati upotrebljavali staro-
slavenske glagoljske knjige hrvatske recenzije, ali u gra|anskom `ivotu slu`ili
su se svojom vlastitom, hrvatskom }irilicom, koju mi danas obi~no zovemo bo-
san~icom. Za jednoga zahumskoga kneza doma}e hrvatske obitelji katoli~ke
vjere |akon je Grigorij napisao Evan|elistar hrvatskom }irilicom slu`e}i se kao
podlo{kom glagoljskim Evan|elistarom hrvatske recenzije, koji se tada upotre-
bljavao u Zahumlju. Po svoj prilici taj je knez bio otac Andrije Humskoga, ko-
ji je vladao Zahumljem u tre}oj ~etvrti dvanaestoga stolje}a. Orbini je zabilje-
`io da se otac Andrije Humskoga zvao Miroslav. Kada je srpski knez Miroslav,
brat Stjepana Nemanje, oko g. 1174. zauzeo ve}i dio Zahumlja s glavnim gra-
dom Stonom, on je u jednom dvoru biv{ega kneza Miroslava na{ao Evan|eli-
391
star i darovao ga svomu bratu Nemanji ili njegovu sinu Rastku (Savi). Ovi su,
kada su se zakalu|erili, odnijeli Evan|elistar u manastir Hilandar na Atosu,
gdje se to dragocjeno hrvatsko djelo ~uvalo, dok nije bilo darovano srpskom
kralju Aleksandru Obrenovi}u i objelodanjeno u Be~u g. 1897.” (str. 371-372.)
~) Fusnote kao dokazi falsifikovanja
Posebne bisere gluposti u ovoj knjizi predstavlja nekoliko Mandi}evih na-
pomena o “hrvatskoj” Karantaniji i srpskom plemenskom ure|enju. Tako isti-
~e da on ima opravdanih razloga {to se prvim pitanjem ne bavi podrobnije: “Ja
ovdje, i na drugim mjestima u ovom djelu, ne spominjem Karantansku Hrvat-
sku, jer je ta brzo iza naseljenja Hrvata u tim krajevima do{la pod tu|u vlast i
nigda nije pripadala hrvatskoj dr`avi, osim prvih po~etnih godina.” (str. 395.)
A kao, prvih po~etnih godina je ipak pripadala hrvatskoj dr`avi. Sam nije imao
vremena da i ovu bajku ma{tovito konstrui{e, ali valjda }e se jednom neko na-
}i da to uradi po njegovoj po~etnoj zamisli. S druge strane, kao da je plemen-
sko ure|enje neka visoka civilizacijska tekovina, hteo bi da preotme sve studi-
je srpskih nau~nika na tu temu. Zato insistira: “Ono, {to srpski povjesni~ari pi-
{u o srpskom plemenskom ure|enju, ve}inom je uzeto iz hrvatskih ju`nih i is-
to~nih krajeva i odnosi se na hrvatsko plemensko ure|enje.” (str. 414.) Re~ je
o delima Konstantina Jire~eka, Jovana Radoni}a i Nikole Radoj~i}a. A bar ku-
rioziteta radi, nije na odmet izneti ono {to Mandi} pi{e za srpskog kralja Dra-
gutina Nemanji}a, koji je kao vojvoda Ma~ve, Usore i Soli, navodno, zbog na-
rastaju}eg bogumilskog krivoverja 1291. godine molio papu Nikolu IV “da u
Bosnu po{alje nekoliko franjevaca, koji poznaju hrvatski jezik bosanskoga na-
roda, da isti obra}aju na katoli~ku vjeru. Dragutin je tra`io hrvatske franjevce,
jer ih je upoznao kao dobre i revne sve}enike na dvoru svoje majke Jelene, ko-
ja je dr`ala na svom dvoru dva hrvatska franjevca kao svoje duhovnike i tajni-
ke za pisma na narodnom jeziku.” (str. 481.) Problem je samo {to se u prepisci
kralja Stefana Dragutina i pape Nikole IV apsolutno nigde ne pominje termin
“hrvatski”, {to nehoti~`no potvr|uje i sam Mandi}, navode}i u fusnoti frag-
ment papinog pisma na latinskom jeziku. Ina~e, Mandi}ev je standardni manir
da tekstove svojih knjiga optere}uje mno{tvom fusnota koje naj~e{}e nemaju
nikakve veze s njegovim tezama i izmi{ljotinama. Tu je i dosta citata na latin-
skom jeziku, da zaseni prostotu svojom “veleu~eno{}u”, ali oni zapravo upu-
}enijem ~itaocu na licu mesta predstavljaju dokaz Mandi}eve falsifikatorske
rabote, koja se naj~e{}e svodi na prevo|enje termina “slovenski” sa latinskog
kao “hrvatski”.
493
^etvrti deo
HRVATSKI NACIONALNI IDEOLOZI OD
LJUDEVITA GAJA DO ANTE PAVELI]A
KAO INSTRUMENTI ZA REALIZACIJU
POLITI^KIH CILJEVA
RIMOKATOLI^KOG KLERIKALIZMA
I. Uvodne napomene
Ve} skoro hiljadu godina Rimokatoli~ka crkva nema nikakvih dilema u
pogledu svojih krajnjih ciljeva me|u slovenskim narodima. Ona ih `eli pot~i-
niti, podjarmiti, priklju~iti svojoj totalitarnoj organizacionoj strukturi i verskoj
isklju~ivosti. Prvi na udaru su Srbi kao najbli`i, a najva`niji su svakako Rusi
zbog mnogobrojnosti, ogromnog geografskog prostora koji naseljavaju i klju~-
nog geostrate{kog polo`aja. Osnovni recept za postizanje tog cilja identi~an je
i jednostavan – unija}enje pa katoli~enje. Me|utim, u realizaciji rimokatoli~ki
misionari nailaze na mnoge prepreke i probleme, prema kojima se oblikuju
konkretni koncepti delovanja. Ve} u startu, kod Srba problem je u njihovom na-
cionalnom imenu jer se za njega tradicionalno ve`e veoma sna`na svest o sop-
stvenoj, nacionalnoj hri{}anskoj crkvi pravoslavnog obreda. Svaka istorijska
nevolja i tragedija koja je srpski narod zadesila, od strane Rimske kurije obila-
to je iskori{}avana da se srpski “{izmatici” privole na poklonjenje biskupu Ri-
ma. Onima koji se lakomisleno priklone i prevere, potom se ubrzano ispira mo-
zak kako bi se iz njega izbacila srpska nacionalna svest tako {to se samom poj-
mu “srpski” pridaje isklju~ivo verski sadr`aj. Kao {to su islamizovani Srbi
automatski postajali “Turci”, tako su se pokatoli~eni pretvarali u Slovine, Lati-
ne, [okce, Bunjevce itd.
Slom feudalizma na evropskim prostorima ukinuo je princip ~ija je dr`a-
va njegova je i vera, a prouzrokovao ubrzano bu|enje nacionalne svesti evrop-
skih naroda, koja u gra|anskom dru{tvu postaje dominantni oblik kolektivne
svesti, potiskuju}i versku iz prvog plana. Rimokatoli~ka crkva se tome proce-
su morala prilago|avati. Ona nije imala velikih problema sa tradicionalno ka-
494
toli~kim narodima, poput [panaca ili Poljaka, ali jeste tamo gde je protestant-
ska reformacija imala uspeha, kao kod Nemaca, a posebno na Balkanu, gde se
unutar etni~kog bi}a srpskog naroda vekovima odvijao sukob izme|u isto~ne i
zapadne varijante hri{}anstva. Odjednom je, nakon delimi~ne obnove srpske
nacionalne dr`avnosti, zapretila opasnost da se kod potomaka u ranijim veko-
vima pokatoli~enih Srba obnovi nacionalna svest i oni svom snagom osete du-
hovno jedinstvo sa svojom pravoslavnom bra}om, ~iji je osnovni temelj sva-
kako jedinstven jezik. Rimokatoli~ki prelati su tada prinu|eni da tragaju za va-
rijantom koja }e u njihovom naru~ju zadr`ati ranije ve} pokatoli~ene, ali i pri-
mamiti preostale pravoslavne Srbe u zagrljaj zapadne crkve kako bi se pod nje-
nim okriljem postiglo puno nacionalno jedinstvo u novom politi~kom i kultur-
nom okviru. S obzirom na visok stepen identifikacije Srpstva sa pravoslavljem
i svetosavljem i zvani~ni naziv nacionalne verske zajednice kao Srpske pravo-
slavne crkve, tragalo se za novim, “adekvatnijim” nacionalnim nazivom, koji
bi objedinio rimokatolike i pravoslavce, ali i politi~kim sredstvima i ideolo-
{kom indoktrinacijom privoleo pravoslavce na postepeno unija}enje pod paro-
lom hri{}anskog jedinstva i bratske solidarnosti. Takve te`nje otvorile su put
dirigovanoj afirmaciji prvo ilirstva, potom jugoslovenstva.
Paralelno s tim, rimokatoli~ki prelati posegnuli su za imenom nekada{njeg
hrvatskog naroda ~ijih je ostataka bilo na jadranskoj obali, ~akavskih etni~kih
ostrva, ali se i politi~ki odr`alo zahvaljuju}i feudalnim stale{kim strukturama u
zagreba~koj, kri`eva~koj i vara`dinskoj `upaniji, u kojima su pred Turcima iz-
begli hrvatski plemi}i nametnuli hrvatsko nacionalno ime svojim kajkavskim
kmetovima. Iako sveden na samo tri `upanije pod kraljevim administrativnim
poverenikom – banom, vekovima se odr`ao prvobitni naziv Banovine Dalma-
cije, Hrvatske i Slavonije, mada je ona odavno ostala i bez Dalmacije i bez Sla-
vonije. Upornim proklamacijama da su Srbi i Hrvati jedan narod s dva plemen-
ska imena otvoren je put da se hrvatsko ime postepeno protegne na sve poka-
toli~ene Srbe, uz neprekidno insistiranje da je to najprirodniji put da se postig-
ne puno nacionalno jedinstvo rimokatolika i pravoslavnih. Pritom, jedan ostva-
reni projekat ve{ta~kog kreiranja nacionalnog identiteta postaje obrazac pona-
{anja za budu}e istorijske poduhvate. Kako je to jo{ 1807. godine Fihte efekt-
no definisao, nacija je jezik, odnosno zajednica jezika, jezi~ko pitanje je treba-
lo prvo razre{iti. ^akavski jezik je ve} bio uveliko zakr`ljao, gotovo izumro, i
nije se vi{e mogao reanimirati u moderan knji`evni jezik, a sve da je to i bilo
mogu}e, ograni~ilo bi ga na vrlo usku populaciju kojoj je ~akavski maternji.
Kajkavski je mogao postati knji`evni, ali je to jezik Slovenaca. Da su Hrvati
kajkavski proglasili za knji`evni, on bi se besperspektivno rasprostirao po sve-
ga tri `upanije.
Zato je bilo neophodno “{irokogrudo” Hrvate i Srbe progla{avati za jedan
jedinstven narod, pa mu jo{ nuditi zajedni~ki ilirski ili jugoslovenski naziv.
Usagla{avanje stanovi{ta da je re~ o jednom slovenskom narodu otvorilo je put
progla{enju zajedni~kog knji`evnog jezika. A takav jezik je mogao biti samo
{tokavski, odnosno srpski. Be~kim sporazumom bilo je mogu}e srpski jezik
495
nazivati i hrvatskim, a etni~ku razliku izme|u Srba i Hrvata svesti isklju~ivo na
versku. Unutar jedinstvenog naroda Srbi su pravoslavci, a Hrvati katolici. Ali,
trebalo je potom vi{e od pola veka da se milionska masa, vi{e ili manje nacio-
nalno probu|enih Srba katolika, natera da prihvati hrvatski nacionalni identi-
tet. Po{to su Srbi ve} tada imali dve obnovljene nacionalne dr`ave, a s obzirom
da je evropsko akademsko javno mnjenje, polaze}i od stava Francuske enci-
klopedije iz 1752. godine, naciju tretiralo kao zajednicu jezika vezanu za dr-
`avni suverenitet, kreatori ve{ta~ke hrvatske nacije lansirali su pseudoteorijski
koncept sa~uvanog kontinuiteta hrvatskog dr`avnog prava od 1102. godine.
Zato je bila i neophodna ogromna pamfletisti~ka produkcija vi{e ili manje ma-
{tovitih istorijskih falsifikata i romanti~arskih konstrukcija stvarnih doga|aja u
njihovoj politi~ki najpo`eljnijoj varijanti.
Kad je standardizacija knji`evnog jezika izvedena na leksi~koj podlozi ko-
ja nije imala ni{ta zajedni~ko sa izvornim hrvatskim etni~kim supstratom, ni
odnos prema njemu nije mogao biti prirodan stav bri`ljivog negovanja i ~uva-
nja. Kad su stvarni Hrvati – ~akavci i umi{ljeni Hrvati – kajkavci preuzeli srp-
ski narodni jezik kao sopstveni knji`evni, i dalje su ga ose}ali kao strani, ali
neophodan, kao dotad latinski, ma|arski ili nema~ki. Ne ose}aju}i nikakvu pri-
rodnu, organsku vezu s njim, bili su spremni da ga ubrzano ve{ta~ki menjaju
kako bi se naknadno {to vi{e razlikovao od srpskog izvornika. Taj proces me-
njanja, izmi{ljanja mno{tva novih re~i, zapravo beskrupuloznog kvarenja srp-
skog jezika, traje i danas. Sintetizuje se i ve{ta~ka “nacionalna” kultura, plan-
ski se kreiraju njene “tradicionalne” tekovine i vrednosti, a na nametnutoj “na-
cionalnoj” svesti jedino se i mogao razviti varvarski nacionalizam, ~ije su od-
like nekontrolisana volja za mo}, te`nja ka uni{tavanju svega suprotstavljenog
i totalitarna kontrola dru{tvene zajednice. Prave nacije su produkt dugog pri-
rodnog i spontanog procesa razvoja etni~kih zajednica, dok su ve{ta~ke rezul-
tat striktnog ideolo{kog usmeravanja u okviru kratkoro~ne politike realizacije
izvesnih interesa, uglavnom mo}nih stranih faktora.
Ideolo{ka lutanja kroz ilirizam i jugoslovenstvo predstavljaju prvobitni iz-
raz traganja za varijantom politi~kog objedinjavanja ju`noslovenskog stanov-
ni{tva Austrije, ~iji bi centar bio u izrazito katoli~kom Zagrebu. Zvani~ni naziv
sa~uvanog banovinskog feudalnog relikta bio je Banovina Dalmacija, Hrvat-
ska i Slavonija, mada je teritorija do naknadnog priklju~enja Slavonije i Vojne
krajine obuhvatala samo Hrvatsku od tri `upanije, u sastavu Ugarske, dok je
Dalmacija beznade`no bila u sastavu Austrije. Zato su kreatori velikog projek-
ta u prvoj fazi `eleli objedinjenje Dalmacije, Hrvatske, Slavonije i Vojne kraji-
ne u jednu autonomnu jedinicu, u kojoj bi rimokatoli~ko stanovni{tvo predsta-
vljalo znatnu ve}inu. U drugoj fazi bi se pod firmom “nacionalnog” jedinstva
toj teritorijalnoj celini priklju~ile Bosna i Hercegovina, a mo`da i Ba~ka i Ba-
nat. Zadovoljavanje sa realizacijom same prve faze u strate{kom pogledu je bi-
lo dugoro~no neodr`ivo, jer se tu “trojednica” istegla kao kifla. Zato je trebalo
ubediti bosanskohercegova~ke rimokatolike da su oni potomci drevnih Hrva-
496
ta; poku{ati sa ube|ivanjem muslimana da su oni direktni kolenovi}i nekada-
{nje hrvatske vlastele, dakle “cvet” hrvatskog naroda; a tamo{nje ve}inske Sr-
be, kao i vojvo|anske, uljuljkivati frazama da su Srbi i Hrvati jedan jedinstven
narod, da treba slo`no politi~ki da deluju i kao dr`avotvorni okvir koriste “hr-
vatsko istorijsko pravo”. Tom frazom, razume se, morali su biti obuhva}eni i
Srbi iz svih ostalih srpskih zemalja, neretko i Bugari, ali se nikada nije iskreno
verovalo u mogu}nost formiranja tako {iroke politi~ke celine. Hrvatski ideolo-
zi su austrijske, odnosno austrougarske, granice smatrali ~vrstim i nepromenlji-
vim, pa je fraza o jedinstvu slu`ila samo kao sredstvo ideolo{kog razoru`ava-
nja tamo{njih Srba. Formula je bila vrlo prosta i jasna: mi Srbi i Hrvati smo je-
dan narod; izvorno katolici se prete`no nazivaju Hrvatima, a pravoslavci Srbi-
ma; u Austro-Ugarskoj je ve}ina rimokatolika pa bi svi trebalo da primimo je-
dinstveni naziv – Hrvati, dok bi onima van granica habzbur{ke imperije preo-
stalo da se nazivaju Srbima.
Upravo to je glavni sadr`aj raspravljanja svih hrvatskih ideologa od Lju-
devita Gaja do Ante Paveli}a, a ti ideolozi su se me|usobno razlikovali samo
po tome {to je jednima osnovni nastup bio slatkore~iv, topao, prijateljski, dok
su drugi istupali nabusito, prete}im tonom i neretko psova~kim izrazima. Tako
su, i pored stalnih me|usobnih verbalnih nesuglasica, na primer, [trosmajer i
Star~evi} zastupali istovetan velikohrvatski cilj i osvaja~ke pretenzije. Za raz-
liku od Gaja i [trosmajera koji su neutralnim istorijskim imenom ilirstva i ju-
goslovenstva `eleli da odobrovolje i pridobiju Srbe, mo`da i Slovence, Star~e-
vi} je svojim netrpeljivim i silovitim nastupom poku{avao da ih upla{i i na si-
lu natera da se asimiluju u Hrvate ili motivi{e na bekstvo iz hrvatske sredine. I
Gajev i [trosmajerov pokret su imali samo lju{turu ilirsku ili jugoslovensku,
dok im je su{tina bila izrazito velikohrvatska. Star~evi} je odbacio te lju{ture i
velikohrvatstvo predstavio u svojoj ogoljenoj formi.
Saznanje da nije lako privoleti ni naterati Srbe Hrvatske i Slavonije da se
priklone hrvatskoj ideologiji istorijskog prava i dr`avotvornosti i na toj osnovi
uklope u koncept hrvatskog politi~kog naroda, navelo je mnoge hrvatske ide-
ologe da tim Srbima negiraju i samo srpsko etni~ko bi}e. Progla{avali su ih et-
ni~kim Vlasima i nazivali najpogrdnijim imenima, optu`uju}i Srpsku pravo-
slavnu crkvu da ih je tek u devetnaestom veku ubedila da se prozovu Srbima.
U istorijskoj nauci postoji ogroman broj radova vrsnih nau~nika koji su argu-
mentovano pisali o naseljavanju Srba u Hrvatsku i Slavoniju. Najistaknutiji i
najautoritativniji me|u njima su Radoslav Gruji}, Jovan Radoni}, Aleksa Ivi},
Slavko Gavrilovi} i Rajko Veselinovi}. Za potrebe ovoga rada koncizno }u in-
terpretirati osnovne zaklju~ke iz sinteti~kog saop{tenja Slavka Gavrilovi}a “Sr-
bi kao narod u Slavoniji i Hrvatskoj od sredine XVI do sredine XIX veka”
(“Nacionalni identitet i suverenitet u jugoisto~noj Evropi”, Istorijski institut
Srpske akademije nauka i umetnosti, Beograd 2002).
Gavrilovi} pi{e da je najve}i talas srpskog naseljavanja bio izme|u 1594.
i 1606. godine, tokom Dugog rata i pod vodstvom episkopa Vasilija. “Do kra-
497
ja Dugog rata sav prostor izme|u Drave i Save do Ivani}a, Kri`evaca, Kopriv-
nice i Vara`dina (istorijska Slavonija!) bio je popunjen srpskim stanovni{tvom,
predvo|enim njegovim narodnim stare{inama i pravoslavnim sve{tenstvom.
Po{to je doseljavanja iz turske Slavonije bilo i posle toga, sve do Velikog be~-
kog rata 1683-1699., srpsko stanovni{tvo u carskoj Slavoniji (Vara`dinskom
generalatu), kompaktno naseljeno u njoj, predstavljalo je narod u punom smi-
slu te re~i, naro~ito posle carskih dekreta iz 1627. i 1630. godine, kojima je te-
ritorija na kojoj su oni bili naseljeni fakti~ki bila odvojena od ostalog dela Tro-
jedne kraljevine, od Sabora, bana, `upanija i plemstva i postala korpus separa-
tum; godine 1627. kraji{nici (Srbi) dobili su pravo na zemlju, a 1630. i na ogra-
ni~enu samoupravu odnosno na ni`i stepen autonomije pod vrhovni{tvom Ge-
neralata u Vara`dinu, Dvorskog ratnog saveta u Gracu i, naravno, cara u Be-
~u.” (str. 93-94.)
Sli~no je bilo u Baniji, na Kordunu, u Lici i Primorskoj krajini. U nekim
slu`benim spisima ti doseljeni Srbi nazivani su Vlasima ili Morlacima, a u ver-
skom pogledu {izmaticima ili nesjedinjenim Grcima. “Me|utim, savremenici
naseljavanja Srba u Trojednicu, a prvenstveno oni iz crkvenih, katoli~kih kru-
gova, biskupi, prelati pa i kardinali, nisu be`ali od naziva Srbin, Ra{anin, Ras-
cijanin kao sinonim za “Vlahe”, ali ne kao socijalne skupine nego kao naroda.”
(str. 94.) Gavrilovi} iznosi i ~itav niz primera. Tako ih austrijski car Ferdinand
1611. naziva Vlasima i Ra{anima; zagreba~ki biskup Benedikt Vinkovi} mar-
~anske “Vlahe” defini{e kao “ra{anske {izmatike” i u nekoliko spisa termine
“Vlah” i “Ra{anin” koristi kao sinonime; rimski kardinal Kaponi 1643. govori
da su “Vlasi” ili “Ra{ani” doseljeni iz Srbije; iste godine i Rimska kurija tako
naziva Srbe; zagreba~ki biskup Petar Petreti} 1651. pi{e da je 1600. pre{ao iz
Turske “dosta veliki broj Vlaha ili Ra{ana odnosno Srba”, itd. “Biskup Petreti}
jo{ odre|enije govori o “Vlasima” kao Srbima u svom spisu iz 1662. o prese-
ljavanju Srba u austrijski deo Slavonije u toku Dugog rata kad tvrdi da su “Vla-
si” ili Ra{ani ili ta~nije re~eno Srbi, jer su do{li iz Kraljevine Srbije, ispod tur-
ske vlasti i bili locirani na slavonske granice.” (str. 96.) I za njihov jezik ovaj
biskup izri~ito veli da je srpski, kao i da ga po Slavoniji i Hrvatskoj jo{ naziva-
ju i vla{kim. Gavrilovi} jo{ navodi primere Kongregacije za propagandu vere
iz 1667., zagreba~kog biskupa Aleksandra Mikuli}a iz 1688., senjskog bisku-
pa Sebastijana Glavini}a iz 1696., hrvatskog bana Adama Ba}anja iz 1696.,
austrijskog cara Leopolda I iz 1700., unijatskog mar~anskog vladike Rafaila
Markovi}a iz 1717., senjskog biskupa Martina Brajkovi}a iz 1702. itd., koji iz-
jedna~uju “Vlahe” i “Ra{~ane” smatraju}i iz Srbima. Tako biskup Martin Braj-
kovi}, “izve{tavaju}i o prilikama u Lici, za Srbe ka`e da su tamo “peti i najve-
}i” narod nastanjen u kompaktnim selima, mahom sa svojim crkvama i sve-
{tenstvom.” (str. 97.)
U krajnje ote`anim prilikama kraji{kih podru~ja i pod stalnim prozelitskim
nasrtajima, srpska nacionalna svest se o~uvala uglavnom kod pravoslavnog
stanovni{tva. Unijatski i pokatoli~eni Srbi smi{ljeno su terani da se odreknu na-
498
cionalnog imena. Nazivani su [okcima, Latinima, Slovinima itd. Kako Gavri-
lovi} na osnovu brojnih dokaza zaklju~uje, “pouzdani istorijski izvori nedvo-
smisleno svedo~e da su Srbi u staru Slavoniju i Hrvatsku u XVI, XVII i XVI-
II veku dolazili kao deo naroda koji je imao svoje ime, jezik, veroispovest kao
i svoje narodne stare{ine iz crkvene i svetovne sredine. Moglo bi se re}i da je
srpska narodna sredina bila strukturisano dru{tvo, naro~ito od po~etka XVIII
veka, sastavljeno od Kraji{nika i seljaka – komorskih i spahijskih podlo`nika,
tankog trgova~ko-zanatskog sloja, sve{tenstva i mona{tva, a od kraja XVIII ve-
ka i od manjih skupina intelektualaca i grani~arskih oficira. Ipak, u zvani~nim
izvorima austrijskih i hrvatskih vojnih i civilnih vlasti za doseljene Srbe upo-
trebljavani su nazivi “Vlasi” i “Morlaci”, koje hrvatska klero-nacionalisti~ka
istoriografija i politika interpretiraju samo kao naziv socijalne grupe i tako po-
ri~u postojanje Srba kao naroda i nacije u okviru svojih “povjesnih” granica.
Me|utim, u ovom radu obilato citirani izvori, koji poti~u od katoli~kih bisku-
pa i Rimske kurije, izri~ito svedo~e u prilog tvr|enju srpske i svake druge kri-
ti~ke istoriografije da je re~ o Srbima kao narodu, “Vlasima” – Ra{anima koji
se slu`e svojim, srpskim jezikom i }irili~kim pismom a ispovedaju pravoslav-
nu veru i imaju svest o sebi kao posebnom narodu koji je od kraja XVIII veka
stvarao uslove za svoju afirmaciju kao posebna, srpska nacija.” (str. 103-104.)
Pored dominantnog rimokatoli~kog verskog, svakako je veoma zna~ajan
austrijski politi~ki faktor, od Juraja Kri`ani}a do Gaja i [trosmajera, koji je po-
dr`avao ilirske, jugoslovenske i hrvatske projekte u onoj meri u kojoj su mu
oni mogli poslu`iti pri uspostavljanju ravnote`e prema sve ekstremnijim ma-
|arskim dr`avotvornim prohtevima. Nije nimalo slu~ajno {to je austrougarski
prestolonaslednik Franc Ferdinand nekoliko godina pred Prvi svetski rat vrlo
ozbiljno radio na elaboratu trijalisti~kog preure|enja Habzbur{ke monarhije.
Po tom elaboratu Hrvati su predvi|eni da budu nosioci politi~ko-teritorijalnog
oblikovanja ju`noslovenskog faktora, ~ije bi sedi{te bilo u Zagrebu. Iz tog raz-
loga je ve} car Franc Jozef 1850. godine dao saglasnost, a papa Pije IX 1852.
papskom bulom zagreba~ku biskupiju podigao na rang nadbiskupije i podlo-
`nom joj kao metropoliji odredio bosansku ili |akova~ko-sremsku, krbavsku
ili senjsko-modru{ku i kri`eva~ku biskupiju.
734
Peti deo
RIMOKATOLI^KI KARAKTER
USTA[KOG GENOCIDA NAD
SRPSKIM NARODOM
1. Kapitalna studija Viktora Novaka
o hrvatskom klerikalizmu
Prof. dr Viktor Novak, jedan od najve}ih hrvatskih nau~nika dvadesetog
veka, u Zagrebu je, 1948. godine, objavio knjigu “Magnum krimen. Pola vije-
ka klerikalizma u Hrvatskoj”. Autor je, kao vrsni istori~ar svojevremeno bio i
nau~ni saradnik Vatikanskog arhiva, prethodno intelektualno stasav{i kao ube-
|eni katolik, ali duboko razo~aran i potresen dominacijom klerofa{izma u cr-
kvi kojoj je pripadao. Odmah po izlasku, intelektualna javnost je Novakovu
knjigu pre}utkivala, da bi ona ubrzo bila povla~ena iz knji`arskih izloga i spa-
ljivana, sistematski gurana u zaborav. Drugo izdanje objavljeno je posle skoro
~etiri decenije (“Nova knjiga”, Beograd 1986.) Novak je planirao jo{ ambicio-
zniji poduhvat u tri ogromne knjige, kojima bi obradio svu noviju hrvatsku
istoriju sa aspekta uloge crkve u njoj, razvrstav{i je na tri perioda: vreme ilir-
skog pokreta, delovanje [trosmajera i prvu polovinu dvadesetog veka. Name-
ru nije uspeo do kraja da realizuje, ali je zato ovaj tre}i period organizovanog
klerikalizma, koji po~inje Prvim hrvatskim katoli~kim kongresom 1900. godi-
ne, temeljito elaborisao.
a) Klerofa{izam na plodnom tlu okupacije
To je period rimokatoli~kog klerofa{izma, a “uvijek }e njegovo osnovno
sredstvo biti – furtim, kra|a, neistina, falsifikat i mistifikacija – maskirano bri-
gom oko spasenja hrvatskih du{a, staranjem za crkvu i vjeru, koja mu je uvi-
jek bila progonjena. Sve to samo zato, da se poslu`i interesima najve}ih i naj-
upornijih neprijatelja naroda.” (str. XI.) Klerofa{isti su pokrenuli, kroz crkvene
propovedi i sopstvenu {tampu, {iroku ofanzivu protiv svega {to je napredno,
demokratsko i slobodarsko. “Klerofa{izam je vje{to zauzeo svoje mjesto i u
735
tzv. hrvatskom narodnom pokretu, sklopiv{i s V. Ma~ekom najprisniji “spora-
zum”. Od Minhena se vidjelo, da }e klerofa{izam odigrati punu ulogu, koju mu
je namijenio njegov vrhovni zapovjednik. Jer, slom ^ehoslova~ke i osnivanje
klerofa{isti~ke Slova~ke izazvalo je kod klerikalaca u Hrvatskoj odu{evljeno
odobravanje i suglasnost sa prvim potezom Hitlerove agresije. Ova slavenska
nesre}a ozna~avala se u novinama i propovijedima klerikalaca kao “pobjeda
katoli~ke i vjerske misli nad bezbo`nim materijalizmom”. Sve {to se sada od-
igravalo pod re`imom Cvetkovi}–Ma~ekova “sporazuma” slutilo je na pripre-
manje najve}e izdaje. I ona je nai{la ~im je agresor polo`io svoju plja~ka{ku
ruku i na Jugoslaviju.” (str. XI-XII.)
U toku Drugog svetskog rata “sav taj usta{ki teror, za{ti}ivan i planski pod-
jarivan od oba okupatora, ne bi ni izdaleka dobio toliko na zamahu i {irini, da
ga nije pomagao i raspaljivao najborbeniji neprijatelj svega {to je bilo slobodo-
ljubivo u “NDH” – katoli~ki klerikalizam, pravi nakazni klerofa{izam. [to je
vi{e odmicalo vrijeme, s njime su se mno`ile strahote okupacije i stjecalo se
uvjerenje, da u infernalnoj politici okupatora i njihovih usta{kih pla}enika u~e-
stvuju ne samo vi{i i ni`i “predstavnici neba”, nego i sav ostali razgranati kle-
rofa{isti~ki aparat, koliko god ga je bilo odnegovanog u prvoj Jugoslaviji. U
u`asima srednjevjekovnih inkvizitorskih fenomena, koji su se povampireni
razbuktavali u mnogobrojnim konclogorima “NDH”, naro~ito u onom najstra-
hovitijem, u Jasenovcu, gdje su se, pored usta{kih zvijeri, nalazili kao aktivni
izvodioci svih tih ne~ovje~nosti i predstavnici najja~e organizacije Katoli~ke
akcije, kri`ari, i njihovi nekada{nji odgajatelji i voditelji – sve}enici.” (str. XII.)
Klerofa{isti~ka ideja, decenijama razvijana, upravo je u uslovima okupacije
dostigla svoju kulminaciju. “Ako je “Prvi hrvatski katoli~ki kongres” politi~ki
sra~unato identificirao katolicizam s hrvatstvom (dakako u Hrvatskoj), onda je
teroristi~ko katoli~enje u “NDH” bilo zajedni~ki posao usta{a i klerofa{ista.
Stvarala se rasisti~ko-usta{ka “NDH” a istodobno i jedan ov~injak s jednim pa-
stirom, klerofa{isti~ka “Civitas Dei” – pa ma i pomo}u Jasenovca i ostalih kon-
clogora. Tome su klerofa{istima imali da poslu`e jednako usta{e kao i okupa-
tor, sva aparatura moderne inkvizicije, kakvu nije sanjao ni sadist, veliki inkvi-
zitor Torkvemada. Sva ta sredstva imala su da opravdaju i ostvare davno ve}
postavljeni cilj. A njegovo dostignu}e ~inilo se ve} tako blizu. Odatle tako in-
timna simbioza usta{a i klerofa{ista. Odatle su je pomagala oba Rima. Oba nji-
hova Drang nah Osten, fa{isti~ki i Propagande fidei.” (str. XIII.)
b) Austrougarska, bedem katoli~anstva
Po~etkom dvadesetog veka, ideologija Ante Star~evi}a, Eugena Kvaterni-
ka i Josipa Franka, zasnovana na {ovinisti~koj isklju~ivosti, zaokru`ila je svoj
stvoreni antisrpski koncept i hrvatski katoli~ki ekskluzivizam. Mada je Star~e-
vi} bio izraziti antiklerikalac, Frank je njegov politi~ki program uveo u simbi-
ozu sa klerikalnim nastojanjima, na kome }e se razviti specifi~na varijanta hr-
vatskog fa{izma – klerofa{izam. “Klerikalci su namjerno pre{u}ivali {to je o
njima govorio i pisao Star~evi}, koriste}i se njegovom mr`njom na srpstvo i
736
jugoslavenstvo i pra{taju}i mu stoga uvrede, koje im je ne jednom bacio u crn
obraz.” (str. 5.) Polovinom devetnaestog veka po~inju sve ja~i pritisci da se je-
zuiti, kao krajnje fanatizovani i beskrupulozni katoli~ki red, vrate u Hrvatsku,
ali oni nailaze i na zna~ajni otpor, posebno inteligencije. Ipak, 1901. godine u
Zagrebu je postavljen kamen-temeljac za jezuitski dom i crkvu. “Svakako, je-
zuitima je bio pripravljen teren ve} ranije radom klerikalaca i njihovih vo|a u
Hrvatskoj i Bosni, koji su za svoja nastojanja morali potra`iti vje{te i proku{a-
ne vo|e militantnog klerikalizma u borbi protiv omra`enog naprednog slobo-
doumlja.” (str. 8.) Rim i Be~ su skr{ili sve otpore dolasku jezuita, a “oni su do-
{li u Hrvatsku i svojim proku{anim metodama stali djelovati na svim poljima
javnog hrvatskog `ivota, udaraju}i vidljivo i skrovito mnogim politi~kim pote-
zima svoj crni pe~at.”(str. 8.)
Na Svehrvatskom katoli~kom kongresu, 1900. godine, glavnu re~ je vodio
nadbiskup [tadler, odr`av{i i programski govor o identifikaciji hrvatstva sa ka-
toli~anstvom. ^ak se taj kongres izjasnio i za obnovu papske dr`ave. Pokrenut
je veliki broj klerikalnih listova, od kojih su se po zagri`enosti i ekstremizmu
naro~ito isticali “Hrvatstvo”, “Dan”, “Hrvatska stra`a”, “Vrhbosna”, “Katoli~-
ki list” i drugi. Vremenom su otpori jugoslovenski orijentisanih intelektualaca
utihnuli, a klerikalci su ispleli ~vrstu i gustu mre`u politi~ke mo}i i uticaja, u`i-
vaju}i potpunu austrijsku i vatikansku podr{ku. “Sav talog od jednog decenija
fanati~ne mr`nje i nacionalnog {ovinizma izbio je na povr{inu u jezivom obli-
ku mjeseca juna i jula 1914. godine, poslije sarajevskog atentata. Crno`uti kle-
rikalizam je orgijao, uvjeren da je do{ao trenutak za prvu `etvu sjetve kroz je-
dan i po decenij. Zato ima i odvi{e dokumenata razasutih po velikom broju kle-
rikalnih listova, ali i u uspomenama savremenika koji su pre`ivjeli tu nesre}u
i sramotu.” (str. 20.)
Posle Sarajevskog atentata, pokrenuta je `estoka antisrpska kampanja u
celoj Austro-Ugarskoj, sa krvavim i plja~ka{kim pogromima u Hrvatskoj, Sla-
voniji, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini. “Mnogobrojni napisi klerikalnih i fran-
kova~kih listova uzbudljivim su rije~ima zahtijevali osvetu za poginulim prije-
stolonasljednikom – “tom nadom i uzdanicom Hrvata i Slovenaca” kako su ga
tada oplakivali. Klerikalne dnevne i nedjeljne novine, pa i poneki crkveni pa-
storalni list, unosili su u antisrpski huk veliki broj svojih priloga. Na sve se stra-
ne denuncirala hrvatskosrpska koalicija, kao i srodne stranke revolucionarne
omladine radi veleizdaje. Tako iz dana u dan. U novinama, crkvama, na proce-
sijama, na zborovima, demonstracijama i demoliranjima, paljenjima i uni{ta-
vanjima, gdje god bi se nai{lo na srpsku imovinu. Jeziv i barbarski vid pobje-
{njelog terora. Nema sumnje da su svi ti izrazi jednog neshvatljivog revolta
morali imati i svoju pozadinu. I imali su je. U Be~u, a tako i u Rimu... Politika
Be~a i klerikalne rimske propagande i{le su ruku pod ruku decenijama, po si-
stematski izvo|enom planu. Ne samo u Austrougarskoj, nego i u svim onim ze-
mljama koje su spadale u njihovu interesnu sferu. Rje~itije i uvjerljivije nije
mogao nitko drugi dati o tome dokaza nego {to su to u~inili najvi{i predstavni-
ci Rimske kurije.” (str. 21.) Upravo je ta ~vrsta be~ko-vatikanska koalicija i do-
737
vela do Prvog svetskog rata. “Austrijski car, koji je objavio rat Srbiji u Bo`je
ime, zacijelo zato {to je bio najkatoli~kiji od svih katoli~kih vladara i apostol-
ski kralj ugarski, `elio je da ima punu podr{ku Svete stolice za ovaj rat. I on ju
je u punoj mjeri i dobio.” (str. 21.)
Austrougarski poslanik u Vatikanu, Moric Palfi, 29. jula 1914. godine, ne-
posredno nakon {to je Kraljevina Srbija sklopila konkordat sa Vatikanom, iz-
ve{tava svoju centralu {ta mu je u razgovoru rekao kardinal dr`avni sekretar:
“On je, istina, ozna~io notu upu}enu Srbiji kao vrlo o{tru, ali ju je ipak odobrio
bez ograde i izrazio u isto vrijeme, na jedan posredan na~in, nadu da }e monar-
hija i}i do kraja. Dakako, mislio je kardinal da je {teta {to Srbija nije ve} mno-
go ranije “u~injena manjom”, jer tada bi se ovo moglo mo`da izvesti bez tako
velikih opasnosti kao danas. Ova izjava odgovara mi{ljenju pape, jer u toku
ovih posljednjih godina, Njegova Svetost je u vi{e mahova izrazila svoje `alje-
nje, {to je Austrougarska propustila da kazni svog opasnog dunavskog susjeda.
Moglo bi se upitati zbog kakvih se razloga katoli~ka crkva pokazuje tako rato-
borna u vrijeme kad njome upravlja poglavar koji je pravi svetac i sav pro`et
istinski apostolskim idejama? Odgovor je vrlo jednostavan. Papa i Kurija vide
u Srbiji razornu bolest, koja malo-pomalo nagriza monarhiju do sr`i i koja }e
je, vremenom, rasto~iti. Pored svih drugih poku{aja, koje je Kurija poduzima-
la u toku poslednjih decenija, Austrougarska jeste i ostaje katoli~ka dr`ava par
ekselans, najja~i bedem koji je preostao u ovom vijeku Kristovoj crkvi. Ru{e-
nje toga bedema zna~ilo bi za crkvu gubitak naj~vr{}eg oslonca; u svojoj bor-
bi protiv pravoslavlja, ona bi izgubila svoga najja~eg pobornika. S tih razloga,
dakle, kao {to je za Austriju neodlo`no potrebno da zbog samoodr`anja oslo-
bodi, po potrebi silom, svoj organizam od zla koje ga nagriza, tako je i za ka-
toli~ku crkvu posredno nu`no da u~ini sve, ili da odobri sve, {to bi moglo po-
slu`iti postizanju toga cilja. Ako stvari promatramo u ovoj svjetlosti, mo`emo
vrlo lako otkriti vezu izme|u papinih osje}anja i ratni~kog raspolo`enja.”
(str. 22.)
Taj vatikanski dr`avni sekretar bio je kardinal Meri del Val. Sli~no Palfiju,
izve{tavao je i bavarski opunomo}enik u Vatikanu baron Riter, 26. jula 1914.
godine, svoje {efove u Minhenu: “Papa odobrava, {to Austrija vrlo o{tro istu-
pa protiv Srbije. Ne cijeni uveliko ruske i francuske armije u slu~aju rata pro-
tiv Njema~ke. Kardinal dr`avni sekretar nada se da Austrija ovaj put ne}e po-
pustiti, pa makar i svojim vojskama satrla stranu agitaciju koja je dovela do
ubojstva prijestolonasljednika, a koja na kraju ozbiljno prijeti, pod savremenim
okolnostima opstanku Austrije. Sve ovo utvr|uje koliko veliki strah ima Kuri-
ja od panslavizma.” (str. 22.) Kako su kasnije rimokatoli~ki krugovi nastojali
uobi~ajenim falsifikovanjem istorijskih ~injenica predstaviti papu u sasvim
druga~ijem svetlu, kao navodnog pobornika miroljubive politike i odlu~nog
protivnika rata, grof Sforca je dokazao da je to od po~etka do kraja la`na legen-
da, u svojoj knjizi “Neimari Savremene Evrope”. Kompletan hrvatski i slove-
na~ki episkopat sledio je s ogromnim entuzijazmom papinu ratobornu politiku
sve dok se verovalo da }e Nema~ka i Austro-Ugarska pobediti u Prvom svet-
738
skom ratu. Kao jedan od najistaknutijih zagovornika austrougarske antisrpske
politike, zagreba~ki nadbiskup dr Ante Bauer, u svrhe ratne propagande javno
“blagosilja hrvatske domobrane, kojima je neprijatelj turio u ruke pu{ku i bo-
de` da idu na ubijanje svoje ro|ene bra}e, ili kad vodi velike procesije, franko-
furtima{kim poticanjem okupljene mase, da izmole od Matere Bo`je pobjedu
nad neprijateljem, tj. nad Srbima.” (str. 23.)
U govoru odr`anom u ^ernomercu kod Zagreba, 31. jula 1914. godine, na
prigodnoj vojnoj sve~anosti povodom ulaska u rat i odlaska jedinica na srpski
front, nadbiskup Bauer je, izme|u ostalog, izgovorio: Hrvati junaci, ljubljeni
na{ kralj zove vas u boj. Vi sr~ano i odu{evljeno polazite, jer se Hrvat nigda ni-
je oglu{io glasu svoga kralja. U najte`im vremenima stajali su djedovi va{i
vjerno uz prijestol, pa }ete i vi u staroj vjernosti za kralja dati krv i `ivot svoj...
Domovina vas zove u boj... a Hrvat je vazda znao ginuti za dragi svoj dom. Hr-
vati junaci! Bog vas zove u boj. Bog, vje~na pravda, zove vas da u rukama nje-
govim budete osvetnici onoga nedjela u Sarajevu koje je kralju na{emu otelo
~vrstu potporu u starim danima, a njegovim vjernim narodima smjeralo ugra-
biti nadu u veliku budu}nost... Hrabro po|ite u boj i znajte da se u najte`e ~a-
sove va{e ruke milijuna di`u Gospodu na pobo`nu molitvu. Neka pobjedu da-
de vama i sre}u oru`ju va{em.” (str. 23.) Jo{ {iru eksplikaciju opravdanosti ra-
ta protiv srpskog naroda, posle mesec dana, Bauer je pru`io u govoru postro-
jenim trupama u Remetama, nadomak Zagreba, mole}i se Bogu “da ponizi
oholost neprijatelja na{ih i tvrdokornost njihovu jako{}u desnice svoje.”
(str. 25.)
Najvi{i hrvatski rimokatoli~ki verodostojnik je pru`ao primer i na taj nje-
gov na~in se i ina~e unutar Rimokatoli~ke crkve “s propovjedaonice govorilo
neukom i zavedenom svijetu da je taj rat protiv Srbije pravedan, da je svet, {to-
vi{e, da je Hrvatska u pogibelji, da je narod u opasnosti da izgubi svoje ime i
narodnost, a crkva izlo`ena najve}im isku{enjima. Na kraju, sve ovo uvjerenje
dovodi ih pred Boga i Mater Bo`ju da oni pomognu caru i njegovoj napada~-
koj vojsci i da zajedni~ki izvojuju pobjedu u pravednoj i svetoj borbi. Tako se
{irokim masama u bratoubila~kim aluzijama i namjerama la`no predstavljalo,
sve u vidu molitava, da su Hrvati od strane Srba izazvani i da je u tom ratu Hr-
vatska bila u sredi{tu zbivanja. Samo zato, da bi se mase {to dragovoljnije oda-
zivale pozivu u vojsku. Ova nesumnjivo ratna propaganda u svom blasfemi~-
nom vidu maskirana molitvama Materi Bo`joj, pretvarala je hramove kr{}an-
skog Boga ljubavi u hramove poganskog boga Marsa. Poslije toga, po primje-
ru vrhovnog natpastira, krenuli su na propovjedaonice legije zatrovanih kleri-
kalaca i na svoj su na~in poticali u masama ratni zanos i ratno raspolo`enje...
Misao izazova i prisiljavanje Hrvata da po|u u rat ponavljala se u ~itavoj kle-
rikalnoj {tampi. Tome su imale poslu`iti i slu`bene molitve, za to skrojene u
stilu i duhu nadbiskupova govora.” (str. 25.)
Dva osnovna sastavna dela svih tih molitvi bili su la` i mr`nja, kao podlo-
ga ratnohu{ka~ke klerikalne propagande. U tim ratobornim propagandisti~kim
nastojanjima za Bauerom nije nimalo zaostajao ni ljubljanski biskup dr Anton
739
Bonaventura Jegli~, koji se, 11. avgusta, mobilisanim slovena~kim vojnicima
obra}a na slede}i na~in: “Mu`evi! Zove vas car da osvetite oru`jem u ruci kraj-
nje nepravedno, ve} vi{egodi{nje nastojanje komadanja i uni{tenja na{e divne
Austrije, pod skiptrom na{e staroslavne habzbur{ke carske porodice. Zove vas
car da osvetite lukavo zavo|enje na{e omladine na izdajstvo otad`bine i cara,
da, na crno sramno izdajstvo. Mu`evi! Zove vas car da oru`jem u ruci branite
katoli~ku Austriju, na{u katoli~ku carsku porodicu od zakletih neprijatelja sa-
mog Isusa, prisutnog u sakramentu ljubavi... Mu`evi! Kako uzvi{en, kako svet,
kako Bogu ugodan je boj u koji ste pozvani! S vama je pravda, s vama je Bog,
Gospod vojnih ~eta! Mu`evi! U srednjem vijeku odjekivao je kroz cijelu Evro-
pu pokli~: “Tako Bog ho}e!” I hiljade su ostavljale svoje domove i po{le da
oslobode Jerusalem iz ruku nevjernika. Pokli~ “Tako Bog ho}e!” digao je i vas
u sveti boj za predobrog cara, u kazneni boj protiv nesavjesnih zlo~inaca.” (str.
26.) On je, dakle, pozivao na uzvi{eni, sveti i bogougodni krsta{ki rat da bi se
kaznili Srbi kao Hristovi neprijatelji. Po Jegli~evom nalogu, klerikalci su inten-
zivno denuncirali sve slovena~ke protivnike rata, koji su pohap{eni i sistemat-
ski mu~eni. Slede}i biskupa, i Slovenska ljudska stranka u cirkularnom pismu
napada zlo~ina~ku srpsku zaveru, koja je usmerena ka “uni{tenju kr{}anstva,
naroda i trovanju otrovom velikosrpskog protiv austrijskog nacionalizma. Ra-
di se o zavjeri protiv opstanka katoli~kog, slovenskog naroda!” (str. 27.) Tom
prilikom je i Marko Natla~en, kasnije ban Dravske banovine, spevao pesmu
“Srbe na vrbe”, prvi put objavljenu u listu “Slovenac” 27. jula 1914. godine.
Takva antisrpska i ratnohu{ka~ka rimokatoli~ka politika u najogoljenijoj
varijanti manifestovana je u Sarajevu. “Najnakazniji vid proaustrijskog i fran-
kofurtima{kog orgijanja ostvaren je u samom mjestu izvedenog atentata na
austrijskog prijestolonasljednika. Vjerne pristalice nadbiskupa [tadlera povele
su zavedene, jednako katoli~ke kao i muslimanske mase, da razaranjem i pa-
ljenjem srpske imovine dadu izraza svome politi~kom odgoju, tako bri`ljivo
njegovanom i decenijama planski izvo|enom.” (str. 29.) To je bio samo krajnji
izraz sistematskog favorizovanja rimokatolika prethodnog perioda, a Benjamin
Kalaj, “strahuju}i od panslavisti~ke ideje, kojoj su skloni pravoslavni, vjerovao
je, da }e, favorizuju}i katolike, u njima na}i branu protiv ovog austrijskog i ma-
|arskog bauka. Katolicizam, dobro organiziran, mo}i }e da prozelitisti~ki dje-
luje u dva suprotna smjera, a ka istome cilju, ka katoli~enju, jednako prema
muslimanima kao i pravoslavnima.” (str. 29.) Ve} 1914. godine sve maske su
pale i ranije perfidna jezuitska igra prerasla je u otvoreni pogrom Srba. Kako
je to zapazio Albert Mose, “dosta o{tro suparni{tvo zapa`alo se izme|u doma-
}ih franjevaca i jezuita sa strane; ono je imalo reperkusije na sudbinu dviju hr-
vatskih grupa. Ali, za vrijeme svjetskog rata obje su se pokazale isto tako fran-
kova~ke i antisrpske.” (str. 30.)
Frankova~ko-klerikalni zagreba~ki list “Hrvatska”, 29. juna 1914. godine,
otvoreno poziva na istrebljenje Srba. “U na{em krugu, na na{em tijelu nalazi
se sva sila krpu{a u spodobi Srba i Slavosrba, koji nam prodaju grudu i more,
a eto i kralja ubijaju! S njima se moramo jednom zauvijek obra~unati i uni{titi
740
ih. To nek nam bude od danas cilj... Ubojico, ime ti je Srbin! I jesi Srbin, pro-
kleto ti sjeme i pleme, {to ga je vjetar natrunio po na{em hrvatskom tlu, da ra-
|a zlo~in i zlobu, sije neslogu i razbojni~ki prolijeva krv”. A taj isti list, 3. jula,
jo{ odre|enije poru~uje: “Narod navje{}uje Srbima borbu na `ivot i smrt i pro-
gonstvo iz Bosne i Hercegovine.” (str. 31.) Visoki funkcioner bosansko-herce-
gova~ke zemaljske vlade, Kosta Herman, javno izjavljuje neposredno nakon
Sarajevskog atentata: “Sa stotinama vje{ala ne bi se mogle platiti dragocjene
ubijene glave.” (str. 31.)
[to se ti~e pogroma{kih demonstracija od 29. jula, mesec dana po atenta-
tu, Novak ka`e da bi one “bile prosta nemogu}nost u ma kojoj pravnoj i kul-
turnoj dr`avi, da se nije na sve strane i od svih glavnih ~inilaca proaustrijskog
politi~kog `ivota podjarivalo ru{ila~ko bjesnilo periferijskog olo{a. Proglas ko-
ji je izdala op}ina u vezi s objavom rata bio je iskra koja je zapalila barut. Stra-
hovita nedjela bila su neizbje`na. Jednako muslimanski kao i katoli~ki olo{ sa-
kupio se pred katedralom nadbiskupa [tadlera i iza otpjevane carske himne po-
{ao je da razara i pali srpske ustanove. Svuda s mirnim promatranjem policije,
a na pojedinim mjestima i uz njeno u~estvovanje. Nije ni ~udo, kad se u pro-
glasu “poziva stanovni{tvo i pu~anstvo da takve elemente koji se daju na ova-
kve zlo~ine (atentate) iz svoje sredine istrijebi. Bit }e sveta du`nost pu~anstva
da tu sramotu opere.” Ove demonstracije, koje su zapo~ete ve} na dan atenta-
ta, a sutradan dobile svoj puni zamah, imale su punu podr{ku i od strane kleri-
kalne {tampe, kao i same nadbiskupove Kurije. Postoje svjedoci koji tvrde da
su izvjesne vo|e demonstranata poslije demonstracija, 28. VI. uve~e, bili na sa-
stanku kod nadbiskupa [tadlera, gdje se nalazilo i nekoliko politi~kih vo|a.
Smatra se da je upravo na tom sastanku bio spremljen plan za sutra{nje i dalj-
ne progone.” (str. 31-32.)
I [tadlerov biskup-koadjutor, dr Ivan [ari}, antisrpske pogrome je podsta-
kao svojom pesmom “Mu~enik nadvojvoda”, koju je spevao na sam dan aten-
tata, otvoreno u njoj pozivaju}i na osvetu, a objavljena je u novinama i kao po-
seban separat i u ogromnoj koli~ini deljena pred rimokatoli~kim crkvama. Po
Novakovom mi{ljenju, [ari}evo pozivanje na osvetu podiglo je “mnogu kame-
nicu u tim demonstracijama i da je mnogi plamen mr`nje iz zatrovanog srca
probio, zasluga je ove pjesme. A da ne govorimo o propovijedima, {to su u cr-
kvama dr`ane povodom misa zadu{nica za ubijenog prijestolonasljednika, ko-
je su u stvari bile ne samo strahovito rasplamsavanje bratoubila~kog bijesa i
mr`nje nego i vje{to izvo|en propagandni plan.” (str. 32.) Svojom antisrpskom
revno{}u [ari} je nadma{io i samog [tadlera. “Biskup [ari}, kasniji himnopo-
jac caru Francu Jozefu, dr Vladimiru Ma~eku i Anti Paveli}u, ostaju}i tako stal-
no na istoj sadr`ajnoj liniji, bio je osobito ratoboran govornik pri blagoslovu
oru`ja vojnika katolika i muslimana u Sarajevu. I on, kao i njegova sabra}a u
drugim klerikalnim centrima, poti~e bojni duh i zaziva Boga u pomo} za svet
i pravedan rat protiv neprijatelja cara i kralja, katoli~ke vjere i civilne vlasti u
Bosni. Odmah posle objavljene mobilizacije, [ari} je u svom elementu i ne
skriva svoj borbeni zanos, vjeruju}i da je do{ao trenutak istrebljenja neprijate-
lja katolicizma.” (str. 33.)
741
[to se samog [tadlera ti~e, njegov “Hrvatski dnevnik” prepun je gra|e ko-
ja govori o jednom te istom duhu mr`nje i zatrovanosti, kojim se mislilo zau-
vijek odvojiti katoli~ke Hrvate od pravoslavnih Srba. Uistinu, s pravim sadi-
zmom, objavljuje taj list sve detalje demonstracija u Sarajevu kao i po unutra-
{njosti, ozna~uju}i taj stvarni bestijalni nagon razaranja “kao zna~ajno djelo na-
cionalnog heroizma”. Nigdje ni jednom rije~i, ni jednim gestom nije pokazao
duh evan|eoskog pra{tanja, pomirljivosti ili ljudskog osje}anja prema sugra|a-
nima koji su uistinu bili stavljeni izvan zakona.” (str. 33-34.) [tadler je, uosta-
lom, bio istaknuti ~lan Frankove Hrvatske stranke prava. Zabrinut za opstanak
Austro-Ugarske monarhije posle smrti prestolonaslednika Ferdinanda, koga su
ubili “bezbo`ni i nevjerni ri{}ani”, {irokobrije{ki franjevac, fra Didak Bunti},
obra}a se svojim zagreba~kim istomi{ljenicima predlogom za raspu{tanje svih
sabora i uspostavljanje diktature i progla{enje narodnog jedinstva u svim
austrijskim zemljama, {to bi za Hrvatsku zna~ilo, “po{to je narod jedan ima no-
siti i jedno ime, Hrvat, zemlja Hrvatska, jedan sabor, jedno pismo, jedna zasta-
va, jedna i jedinstvena obuka. ]irilicu, srpsku zastavu, konfesionalne {kole od-
mah dokinuti za sva vremena. Slu`be napose vi{e mjesta dati jedino Hrvatima,
velim Hrvatima kao {to su se Hrvati zvali i prije te propagande. Kad bi se tako
oja~ao hrvatski `ivalj, osna`ila Hrvatska, mogla bi gospoda u Be~u mirna biti
i ne tugovati.”(str. 35.)
Za dodatnu ilustraciju pisanja svekolike klerikalne i frankova~ke {tampe
mo`e poslu`iti i uvodnik “@ivio rat” u “Hrvatskoj”, od 26. jula 1914. godine, u
kome stoji: “Odluka je pala, a glasi – rat! Rat sa Srbijom, da se ta zemlja bom-
ba{a i atentatora, zemlja kraljoubica jednom za vazda osjetljivo, te{ko kazni.
^a{a strpljivosti monarhije punila se sve vi{e i vi{e, dok se nije prepunila, dok
nije srpska drzovitost prevr{ila mjeru. @ivio rat! – ori se danas monarhijom, jer
kao da je na taj glas pala te{ka mora, koja je svima pritiskivala grudi. @ivio rat!
– orilo se sino} ~itavim hrvatskim Zagrebom, a orit }e se i svim hrvatskim ze-
mljama, koje su bile na udaru velikosrpske propagande, koja je zavapila `esto-
kim glasom: odmazdu, odmazdu! Dolje krvnici! Dolje urotnici! Dolje Srbija!
@ivio rat! Za to mora danas biti jednodu{an klik svih vjernih podanika, naro~i-
to Hrvata, ove monarhije. Odluka je pala, odmazda je do{la. Rat }e kona~no
odlu~iti da }e velikosrbska propaganda zauvijek prestati u na{im hrvatskim
krajevima. @ivio rat!... @ivila Hrvatska!” (str. 37.) U istom tom broju nalazi se
i ~lanak kojim autor slavi austrijskog cara {to brani hrvatski narod i njegove ze-
mlje: “Danas monarhija ustaje da obrani posjed hrvatskoga naroda na jugu, a
hrvatski narod ne mo`e nego se staviti na raspolo`enje odgovornim faktorima
te doprinijeti opet svaku `rtvu, da se o~uva njegova djedovina, da okrutna i mo-
ralno propala Srbija ne izvede svojih gnjusnih nakana, stajala pod ~ijim mu
dragom okrilju... Hrvatski narode! Rat je ovaj pravedan i po{ten! To je rat ko-
ji tebi mora doneti bolji `ivot. Po|imo odu{evljeni proti neprijatelju, koji nam
prijeti uni{tenjem. Po|imo odu{evljeno za kralja i monarhiju i za milu na{u Hr-
vatsku!” (str. 37.)
742
Crkveni listovi se ~ak na Svetog Avgustina pozivaju, opravdavaju}i
austrougarski ratni pohod na Srbiju. “Kroz shva}anja klerikalnih vo|a u vrije-
me Prvog svjetskog rata, naro~ito u prvoj njegovoj polovini, ozarava se sav mi-
saoni i instinktivni, psiholo{ki i politi~ki kompleks povezan s dva `ari{ta, u Be-
~u i Rimu. U ~itavoj ogromnoj klerikalnoj i frankova~koj publicistici, a to je u
stvari jedna i nedjeljiva i u metodama i ciljevima vo|enja svoje politike, kroz
najprofanije i najvulgarnije izraze njihovih shva}anja i argumentiranja, provla-
~i se i crvena nit prave, gotovo patolo{ke blasfemi~nosti, kad se i crkva i pro-
povjedaonica, oltar i procesija, Bog i Mater Bo`ja mobiliziraju za ratnu propa-
gandu. Kroz govore Bauera, [tadlera, [ari}a, Jegli~a i tolikih drugih crkvenih
dostojanstvenika izbija duh boga Marsa, a ne tesara iz Nazareta. Ovome je da-
vao inicijativu jednako Be~ kao i Rim. Be~ki kardinal Pifl nije oslobo|en od
sli~nih nastupa.” (str. 38.) Viktor Novak pritom nagla{ava da je svako ko je
ozbiljno i trezveno razmi{ljao, “da su svi savremeni rodoljubi, koji nisu bili za-
ra`eni crno`utim klerikalizmom, osje}ali i predvi|ali opasnost od plodova, ko-
je }e jednom dati ovo otrovno sijanje mr`nje i kopanje jaza izme|u naroda, vje-
rama podijeljenih. Osje}alo se, da }e ovakva otrovna sjetva dati jednako otrov-
nu a mo`da i krvavu `etvu poslije njegovanja i zrenja tog posijanog otrova. Vi-
djelo se, da je ve} za Prvog svjetskog rata ranije sijanje mr`nje i razdvajanje
srodnih naroda dalo samo poslije jednog decenija plodove monstruoznih obli-
ka.” (str. 39.)
c) Prestrojavanje Vatikana uo~i sloma Austrougarske
Po{to je papa Pije X umro ve} u avgustu 1914. godine, a uskoro je posta-
lo izvesno da }e centralne sile pretrpeti te`ak ratni poraz, hrvatski i slovena~ki
klerikalci postepeno po~inju da se politi~ki prestrojavaju. Osnovni cilj sada
pred njih postavljen bio je da se po svaku cenu poku{a izbe}i da Zagreb i Lju-
bljana dele gorke plodove poraza sa Be~om i Budimpe{tom. Novi papa Bene-
dikt XV po~inje mirovnu diplomatsku akciju trude}i se da po svaku cenu sa-
~uva Austriju, makar i kroz njeno trijalisti~ko preure|enje. Hrvatski i slovena~-
ki epigoni vatikanske strategije prihvataju ideju jugoslovenstva, ali je lociraju
pod habzbur{kim `ezlom, {to je predstavljalo i osnovni koncept takozvane
Majske deklaracije, koju je u be~kom parlamentu pro~itao Anton Koro{ec, kra-
jem maja 1917. godine, {to je predstavljalo oblik direktnog vatikanskog suprot-
stavljanja Krfskoj deklaraciji. Ti potezi su povla~eni u nadi da }e se stvoriti po-
voljniji uslovi u kojima bi se “Jugosloveni Austrougarske sjedinili u monarhi-
ji, jer }e tada povoljne prilike utjecati na mogu}nost ne samo pribli`enja kato-
licizma pravoslavlju nego i vra}anja pravoslavne crkve Rimu!” (str. 52.) Nema
nikakve sumnje u tome da “neposredni uzrok tom upornom stavu branjenja
Austrije i interesa Habzbur{kog carstva treba tra`iti samo u ve}im garancijama
koje je katolicizam nalazio u apostolskoj carevini, nego {to bi ih na{ao u Jugo-
slaviji, u kojoj bi ve}ina pu~anstva bila pravoslavna. Ili, linija Vatikan – Be~ u
najo~ajnijim trenucima za Habzburgovu monarhiju ostaje stalna i nepromije-
njena za austrougarske klerikalce, pa tako i za njihove hrvatske i slovenske sa-
743
veznike.” (str. 54.) Prema toj zamisli, Hrvatska, Dalmacija, Slavonija, Bosna i
Hercegovina ujedinile bi se u jedinstveno dr`avno-politi~ko telo koje bi sa
Austrijom i Ugarskom ~inilo trojnu monarhiju.
Biskup Makni~ i njegova “Hrvatska stra`a” prednja~e u zagovaranju “ide-
je poslanja hrvatskog naroda na Balkanu”, a {ta to zapravo u praksi zna~i otvo-
reno eksplicira list “Dan”, odu{evljavaju}i se Makni~evim stavovima: “Srbi su
u skupu uzeti pravoslavan narod. Njihova je vjera skup formalnosti, poganskog
praznoverja, bez mnogo prakti~nog vr{enja vjerskog i bez pravoga `ivota pre-
ma na~elima kr{}anske vjere. I sami njihovi predstavnici su nereligiozni.” (str.
62.) Sama “Hrvatska stra`a” to dopunjava zalaganjem za prozelitsko misionar-
stvo, uverena da }e “katoli~ki Hrvati i Slovenci postati “most za uniju na Bal-
kanu”, kako bi popravili “{to je zloba ljudska i lo{a politika pokvarila”. Treba
da se za taj ideal zalo`e i Slovenci i Hrvati, kako bi i oni sudjelovali u djelu spa-
savanja svoje bra}e, da se ispuni `elja Isusova, te budemo {to prije s njima je-
dan Isusov ov~injak.” (str. 62.) Urednik tog lista, Alifarevi}, ne ostavlja nima-
lo mesta nedoumicama oko ciljeva i metoda planiranog srpskog unija}enja:
“Sada je kucnuo ~as, kad treba ovo zvanje (tj. propagande i misijsko, rimsko i
prozelisti~ko), istaknuti. Doslije je vas Balkan stajao pod uplivom mo}ne Ru-
sije. Srbija su i Crna Gora bile gotovo ruski vazali, u Bugarskoj je, radi Rusi-
je, pre{ao u isto~nu crkvu i prijestolonasljednik. Jedino se katoli~ka crkva {iri-
la u Macedoniji i Albaniji za turske uprave te u Bugarskoj u zadnje doba. Ru-
sija je bila za{titnica “svetog pravoslavlja” na Balkanu, dakako iz politi~kih ci-
ljeva. Sada je taj lanac pao (misli se na Oktobarsku revoluciju!) i balkanski su
narodi slobodni, da postanu ono {to su i prije bili – katolici. Hrvati su u IX vi-
jeku pokrstili Srbe(!?), pak je zgodno da im i sada donesu katoli~anstvo. Buga-
ri su, dodu{e, u IX vijeku primili kr{}anstvo s istoka, ali je taj sada shizmati-
~an, te smo im sada hrvatski katolici preko Srba susjedi. Nama je, dakle, i bra-
}i Slovencima namijenila providnost da se pobrinemo kod njih za uniju... Sr-
bija }e nova rado pripustiti katoli~ke misionare k sebi, posebno u Beograd.”
(str. 63.)
Ovako su klerikalci nastupali 1918. godine, neposredno pred austrougar-
ski slom. I pristupali su konkretnom planiranju koji bi fratarski red delovao na
kom pravoslavnom prostoru. U tom smislu su se prilago|avali politici sila An-
tante, koje su stale na stanovi{te razbijanja Austrougarske monarhije. Vode}i
klerikalci i nekada vatreni protagonisti antisrpske mr`nje sada postaju gorljivi
Jugosloveni, pa ~ak i ranije zagri`eni austrofili me|u frankova~kim prava{ima.
^ak je i hrvatski episkopat cirkularnim pismom, iz novembra 1918. godine,
odu{evljavaju}i se idejom narodnog jedinstva, pozvao sve{tenike da se crkve i
propovedi ne koriste za politi~ke govore i nastupe, zabranjuju}i ujedno da se
bilo ko u crkveno ime izja{njava po pitanju optimalnog oblika vladavine, mo-
narhije ili republike. Biskupska konferencija, koja je krajem istog meseca u Za-
grebu odr`ana, u pozdravnom obra}anju papi saop{tava da “sakupljeni jugo-
slovenski katoli~ki episkopat radosno pozdravlja ujedinjenje svih Slovenaca,
Hrvata i Srba u jednu neovisnu dr`avu; priznaje Narodno vije}e kao vrhovnu
744
provizornu vlast, a priznat }e tako|er onu definitivnu vlast, koju }e stvoriti vo-
lja naroda po konstituanti.” (str. 74.) Tom prilikom su od pape, izme|u ostalog,
zahtevali da se u svim rimokatoli~kim crkvama na jugoslovenskom podru~ju
u crkveno bogoslu`enje uvede staroslovenski jezik. “Prvi put, a vjerojatno i je-
dini put, crkveni velikodostojnici stali su ovako solidarno na branik svetinje,
koju je ugu{ivala germanizatorska politika austrijskog dvora kao i antislaven-
ska osje}anja Rimske kurije. Kao {to }e simboli~no ime Jugoslavije blijediti u
politi~kim potezima Jugoslavenskog episkopata, tako }e i ovaj uistinu vanre-
dan historijski i gotovo neo~ekivan gest Jugoslavenskog episkopata postati u
skoroj budu}nosti samo jedno sje}anje na velike dane nacionalne solidarnosti
u oktobru i novembru 1918.” (str. 75.)
Jezuiti i frankovci su odmah posle ujedinjenja pokrenuli {iroku separati-
sti~ku aktivnost, po~ev{i rasturanjem letaka u kojima su tvrdili “da je katoli~-
ka crkva u opasnosti i od Srba, od beogradske vlade, kao {to i od nove dr`ave
u kojoj se prijeti i kr{}anskom braku i vjeronauku u {kolama.” (str. 77.) I osta-
li rimokatoli~ki klerikalci, osetiv{i da su njihove ratom uzdrmane pozicije sa-
da poprili~no stabilizovane, krenuli su “starim stazama velikohrvatskih i slo-
venskih separatizama i ekskluzivizama, ali i direktiva koje su pristizale iz Va-
tikana, neraspolo`enog dr`avom u kojoj }e pravoslavci majorizovati katolike.
I sada, kad je Jugoslavija postala stvarnost, i kad je trebalo... u Jugoslaviji stva-
rati Jugoslavene, klerikalci }e biti na tom putu najkonzekventniji i najuporniji
protivnici. Pa, opet, oni su prvih dana Jugoslavije bili najglasniji samohvalisav-
ci da su upravo i jedino oni sru{ili dvoglavog austrijskog orla!” (str. 80.)
I Vatikan je, sa svoje strane, odmah posle formiranja Kraljevine Srba, Hr-
vata i Slovenaca, po~eo da podupire hrvatski i slovena~ki separatizam, prave-
}i razne kombinacije sa blokom rimokatoli~kih srednjeevropskih zemalja. “Si-
gurno je da je Vatikan najvi{e po`alio raspad Austrije i da se nije obradovao
osnivanju Jugoslavije. Njemu je bilo politi~ki podesnije ujedinjenje katoli~kih
zemalja Hrvatske i Slovenije izvan Jugoslavije nego u njoj.” (str. 124.) U isto
vreme, s vatikanske strane su svesrdno podupirani italijanski dr`avni interesi,
~ak i kad su oni bili direktno na u{trb slovena~kih i hrvatskih nacionalnih. Hr-
vati i Slovenci su ljubimci Vatikana samo kad su instrumentalizovani protiv Sr-
ba, a u svim drugim slu~ajevima su zanemareni u korist Italijana ili Austrijana-
ca, ~ak i Ma|ara. Pokazalo se, uostalom, da su sve sile jugoslovenske destruk-
cije bile “u svijesnoj ili nesvijesnoj, posrednoj ili neposrednoj slu`bi Vatikana,
poma`u}i interesima fa{isti~ke Italije, ne samo neprijateljice konsolidacije, ne-
go i samog opstanka Jugoslavije.” (str. 127.)
S jedne strane, Vatikan se u potpunosti priklonio Musolinijevoj fa{isti~koj
politici i njenim strate{kim te`njama, a, s druge, nikada nije napu{tao ideju po-
katoli~avanja Srba. U tom smislu, kao vrlo ilustrativan primer na~ina razmi-
{ljanja rimokatoli~kih ideologa, mo`e poslu`iti tajno zabele`eni razgovor za-
greba~kog profesora teologije dr Frana Barca sa ljubljanskim biskupom dr An-
tunom Jegli~em, vo|en 2. juna 1919. godine u jednom pariskom hotelu, u ko-
me je Barac saop{tio “da je od najplemenitijih Srba ~uo i dobio izjave o kraj-
745
njoj religioznoj toleranciji, da je za Srbe religija formalnost, a da je nacionalno
ose}anje sve i sva za svakog Srbina; da su srpski sve{tenici, iako stoje u pogle-
du obrazovanja i morala na niskom stupnju (ni`em od katoli~kog sve}enstva),
ipak veliki patrioti i da je njihova snaga u velikom nacionalnom ose}anju. Za-
tim je dodao: sve to katolici treba da imaju na umu i o tome treba da bude oba-
ve{ten Sveti Otac jer sad svi katolici u novoj dr`avi moraju postati misionari;
sve {to je najbolje, najaktivnije i najja~e me|u katoli~kim sve{tenstvom treba
da bude u Beogradu, i da tamo vr{e i ispunjavaju svoju misiju, ne samo nacio-
nalnu, nego i religioznu i moralnu. To sve treba tako izvesti da Srbi ose}aju ka-
ko se iz Beograda razvija i {iri najprijatniji miris, koji zapaja i opija polako sve,
ali se nikako ne vidi kako i odkuda dolazi.” (str. 128.)
Vrlo brzo }e protagonisti plana unija}enja celog srpskog naroda shvatiti da
su se zanosili utopisti~kim fantazmagorijama, ali su klerikalski narodni posla-
nici u Ustavotvornoj skup{tini otvorili veoma `ivu debatu, suprotstavljaju}i se
odredbi iz predlo`enog Nacrta ustavnog teksta kojim se zabranjivala zloupo-
treba religije u politi~ke svrhe, pogotovo politi~ko agitovanje u crkvama. “Kle-
rikalizam, identificiraju}i se s katolicizmom, osjetio se ozbiljno ugro`en. Oda-
tle tako jednodu{an i buntovan otpor, koji se pokazivao ne samo u njihovoj
{tampi nego i u crkvenim propovjedima kao i u ostalim agitacijama, naro~ito
me|u neukim selja~kim masama. U {iroke mase uba~ena je parola: “Vjera je
u opasnosti!” Po selima, sve}enici su izra`avali `aljenje {to vladalac nije kato-
li~ke vjeroispovijesti, kao {to je to bio austrijski car. Naro~ito su aktivni bili dal-
matinski klerikalci s kojima je, mjeseca aprila te godine (1919. godine – prim.
V.[.) do{ao u dodir dr Koro{ec. Pri njegovoj posjeti u Sinju nije se samo de-
monstrativno klicalo protiv Pa{i}a i Pribi}evi}a, nego su se ~uli i povici “Do-
lje Srbija!”, “@ivjela sveta vjera!”, “Dolje Jugoslavija”, “Dolje kralj Petar”, “@i-
vio car Karlo!” [tovi{e, demonstranti su pjevali jo{ nezaboravljenu staru car-
sku austrijsku himnu.” (str. 139.) Koro{ec je dolivao ulje na vatru ponegde iz-
javljuju}i da je Obznana done{ena protiv hrvatskog naroda, a ne protiv komu-
nista, iako je on li~no bio jedan od njenih glavnih idejnih tvoraca. Po{to njiho-
vi zahtevi nisu dobili podr{ku, klerikalci su odlu~ili da napuste zasedanje Kon-
stituante.
~) Kriza katolicizma i Radi}ev antiklerikalizam
Katoli~ka crkva je svoje borbene aktivnosti nastavljala i posle dono{enja
Vidovdanskog ustava. Kako zapa`a Viktor Novak, njena “nezadovoljstva nisu
bila vezana samo s konkretnim razlozima koje su nametali spremani projekti
agrarne reforme, {kolskih zakona, naro~ito takozvane laicizacije, ukazivanja na
nejednakosti u podjeli bud`etskih kredita, pogotovo s obzirom na pravoslavnu
crkvu, za koju je katoli~ka tvrdila da je u svemu favorizirana, a katoli~ka na-
mjerno prikra}ivana. Nezadovoljstva su bila vezana i s rje{avanjem politi~kih
pitanja, jer su se klerikalci zalagali za {iroke autonomije, zbog svojih osnovnih
separatisti~kih koncepcija, kako bi bili {to vi{e odvojeni katoli~ki dijelovi od
pravoslavnih. Ali, ta nezadovoljstva imala su i psiholo{ke osnove i ona su izvi-
746
rala iz straha da }e velika moralna i intelektualna sila, koju je predstavljala ka-
toli~ka crkva u Habzburgovoj monarhiji, postepeno biti svedena u Jugoslaviji
na podre|enu ulogu, protiv ~ega se ona svim svojim unutra{njim, a jo{ vi{e
vanjskim, vatikanskim silama usprotivila.” (str. 151.) Na nadle`nom skup{tin-
skom odboru zapo~ela je, 1921. godine, dugotrajna rasprava o eventualnoj po-
trebi sklapanja konkordata jugoslovenske dr`ave s Vatikanom, koja je u javno-
sti imala poprili~no odjeka, s obzirom da je Vatikan godinu dana oklevao da
prizna Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, a veliki skandal je izazvao imeno-
vav{i novog |akova}kog biskupa bez prethodnog obave{tavanja vlade u Beo-
gradu.
Iako su klerikalci sve vi{e dizali glavu i razvijali svoje politi~ke aktivnosti,
Rimokatoli~ku crkvu u Hrvatskoj po~ela je razdirati unutra{nja kriza, izazvana
nezadovoljstvom poprili~nog broja sve{tenika lo{im socijalnim stanjem, mo-
ralnom hipokrizijom crkvenih velikodostojnika, insistiranjem na celibatu itd.
Ve}i broj sve{tenika je zbog toga suspendovan od strane nadbiskupa Bauera, a
neki su i ekskomunicirani, kako bi se taj reformisti~ki pokret u crkvenim kru-
govima u korenu sasekao, pogotovo kako su pobunjeni sve{tenici po~eli da dr-
`e javne mise na otvorenom prostoru i na narodnom jeziku. Odmah potom, po-
bunjenici su, 1922. godine, pristupili formiranju Hrvatske katoli~ke narodne cr-
kve i za veoma kratko vreme okupili su oko sebe vi{e hiljada vernika. Na zah-
tev nadbiskupa Bauera, ministar unutra{njih poslova Milorad Dra{kovi}, a, po-
sle njegove pogibije, i novi ministar Vojislav Marinkovi}, represivnim policij-
skim merama suzbijali su verske aktivnosti nove crkvene organizacije, dok je
ministar vera Ljuba Jovanovi} tu crkvu zvani~no zabranio prete}i zatvorskim
kaznama akterima njenih verskih obreda. Tako se desilo da su tri srpska mini-
stra maksimalno poslu`ila odr`anju klerikalizma i njegove mo}i. Sam nadbi-
skup Bauer `ustro je progonio sve javne i savesne protivnike celibata, ali je
istovremeno imao veoma blagonaklon odnos prema sve{tenicima koji su u
praksi celibat pogazili pedofilijom ili homoseksualizmom, pa ~ak i u zatvor od-
lazili zbog krivi~nih dela seksualne izopa~enosti. Na vest o zvani~noj zabrani,
rimokatoli~ki reformisti su se obratili predstavnicima starokatolika u Be~u, ko-
ji su se, 1870. godine, izdvojili iz Rimokatoli~ke crkve ne mogav{i prihvatiti
tada donesenu dogmu vatikanskog koncila o nepogre{ivosti pape. Krajem
1923. godine ministru vera je podnesen novi zahtev da se odobri rad Hrvatskoj
starokatoli~koj crkvi, s obzirom da je starokatoli~ka ispovest ve} priznata Vi-
dovdanskim ustavom. Ministar sada nije imao kud, pa je priznao Hrvatsku sta-
rokatoli~ku crkvu. U januaru 1924. godine, odr`an je i prvi sabor te crkve, na
kome je za njenog biskupa izabran biv{i kanonik i splitski `upnik don Marko
Kalo|era.
Zanimljivo je da su najistaknutiji hrvatski politi~ki lider toga vremena,
Stjepan Radi}, kao i ~itava njegova Hrvatska selja~ka stranka, do kraja Radi-
}evog `ivota dr`ali dosledan antiklerikalni i antijezuitski stav, mada je po svim
drugim politi~kim pitanjima Radi} bio spreman na iznenadne ideolo{ke vrato-
747
lomije, pa je bio borac za narodno jedinstvo i gorljivi Jugosloven, hrvatski se-
paratista ili federalista, pa onda unitarista; ube|eni republikanac pa monarhista;
~ak je jedno vreme bio veoma blizak ruskim bolj{evicima. Mo`da njegov go-
vor u Kra{i}u, iz 1924. godine, najbolje ilustruje pozadinu Radi}evog protivlje-
nja identifikacije hrvatstva sa katoli~anstvom. Tu on, izme|u ostalog, napada
rimokatoli~ke biskupe da su svojim verskim ekskluzivizmom “iz redova hrvat-
skog naroda isklju~ili oko osamsto tisu}a muslimanskih Hrvata, od kojih {e-
ststo pedeset tisu}a `ivi u Bosni i Hercegovini, a oko sto pedeset tisu}a u No-
vom Pazaru i u Makedoniji. Svi ti na{i muslimani vjeruju u jednoga Boga, kao
i mi katolici, svi oni vjeruju i u Isusa, samo {to je njima Isus manji prorok od
Muhameda. Ali, {to je glavno, taj na{ muslimanski svijet tako je po{ten, kao i
mi katolici, a vi{e puta i po{teniji nego katolici. A vi svi znate dobro za nauk
Selja~ke stranke koji glasi: ne pita se kako se kri`a{ i da li se kri`a{ sa tri prsta
ili sa cijelom rukom, ili se mo`da ne kri`a{, jer nisi kr{}anin, nego se pita ka-
ko `ivi{ i kakav si ~ovjek. Samo je po tom na{a vjera prosvije}ena, samo tom
kr{}anskom ljubavlju za svakoga bli`njega ~ovjek postaje uistinu najplemeni-
tiji stvor Bo`ji na zemlji. Na{i biskupi za to sve ne mare, nego jednim potezom
pera umanjuju hrvatski narod za ~etvrtinu, ~ime ~ine od nas Hrvata u Bosni ne-
znatnu manjinu i prepu{taju Bosnu i Hercegovinu Pa{i}evim radikalima i Pri-
bi}evi}evim batina{ima, da ju po miloj volji dave i zadave. Da u ovom pismu
nema ni{ta drugo, nego to, {to se na pet-{est mjesta upravo tvrdokornom glu-
po{}u ponavlja, da smo mi Hrvati katoli~ki narod, ve} je to dosta, da zauvijek
odbacimo ovakvu pogansku biskupsku politiku.” (str. 225.)
Ve} polovinom 1925. godine, kad je Radi} naprasno zavoleo monarhiju i
sporazumeo se s Nikolom Pa{i}em o ulasku u vladu, Stjepan Radi} u intervjuu
“Politici”, nagla{avaju}i kolika je opasnost od rimokatoli~kog klerikalizma, iz-
javljuje i slede}e: “To je velika opasnost. Eto, Koro{ec je tu, i on je patriota i
nacionalista slovenski, ali glava – glava mu je u Rimu. Znate, po mom mi{lje-
nju klerikalizam je tolika opasnost da se na{ hrvatski narod ne}e nikada pravo
sliti sa srpskim, dok se Hrvati ne oslobode Rima i to posvema. Ne mogu Hr-
vati pre}i u pravoslavlje – to nije ni potrebno, jer bi tu bilo odmah velike i ja-
ke kontraakcije. Ali ja sam uvijek o tom razmi{ljao da bi trebalo stvoriti hrvat-
sku crkvu, nezavisnu od Rima, nacionalnu, koja bi se lako tokom vremena spo-
jila sa srpskom pravoslavnom. Zato, naravno, treba mnogo rada, jer nije dosta
za to pridobiti inteligenciju, ve} to moraju prihvatiti mase. A to je jako osjetlji-
vo – seljaci i vjera, tu treba mnogo takta i mnogo obazrivosti, ako ne}ete da na-
pravite d`umbus. Mo`da }e vremenom biti mogu}e upotrebiti za to Starokato-
li~ku hrvatsku crkvu – to ja sada samo mislim, jo{ ne znam da li je tako, ali mo-
`da. No, svakako, to mo`e sprovesti samo tako {iroka i jaka organizacija kao
{to je, na primjer, ova na{a selja~ka HSS.” (str. 232-233.) Pri svemu tome, on
misli “da nema potpunog narodnog ujedinjenja bez vjerskog. Zato si je svaki
veliki narod stvorio svoju crkvu. Kod pravoslavlja je bilo lako. Tu nije bilo
onoga {to ima katolizicam, i pravoslavlje se lako decentraliziralo, separiralo i
748
nacionaliziralo. Ali kod katolicizma je to te{ko. Tu je Rim, papa, ogromna kul-
tura i golema tradicija. Tu je borba te{ka, gotovo bezizgledna. Zbog Rima se
katolicizam sve vi{e romanizira, i zato je prirodna vjera za romanske narode.
No, za druge narode nije... Zato mi, koji ho}emo da izgradimo ili barem stvo-
rimo preduvjete za potpuno duhovno srpsko-hrvatsko jedinstvo, moramo stvo-
riti jednu svoju vjeru. Naravno, to nije sada aktuelno; pro}i }e tu generacije.
No, na{a bi generacija morala ispuniti bar jedan preduvjet, a to je da se Hrvati
oslobode Rima. To }e biti za par godina, ako mi, Hrvati i Srbi, budemo slo`ni
i ako sredimo dr`avu, pa dobijemo vremena i mogu}nosti da dobro pripravimo
{iroke hrvatske slojeve, pa makar i za Hrvatsku starokatoli~ku crkvu.” (str. 233.)
U toj antiklerikalnoj borbi Radi} nije posustajao, a dodatni motiv mu je
pru`ilo pona{anje Rimokatoli~ke crkve prema Hrvatima koji su se na{li u sa-
stavu italijanske dr`ave. S posebnom `estinom se obru{io na bosanskoherce-
gova~ke franjevce, zato {to su se oni masovno priklonili radikalnom kroatizmu
i separatizmu. “Kad su se njemu obratili franjevci molbama za pomo} da do-
grade na [irokom Brijegu gimnaziju, Radi} se `estoko oborio na tu franjeva~-
ku gimnaziju kao nepotrebnu i nekorisnu, {tovi{e {tetnu za narod. Kao da je
Radi} vidio u dalekoj perspektivi razornu djelatnost ove {kole koja je kasnije
odgajala najbjesnije klerofa{iste i usta{e.” (str. 240.) U jednom skup{tinskom
govoru, 1926. godine, Stjepan Radi} ka`e: “Ja sam nekada dr`ao mnogo do
kulturnoga i nacionalnoga rada bosansko-hercegova~kih franjevaca, ali sam se
najzad razo~arao i uvidio da su to ljudi neiskreni i la{ci. ^itav njihov `ivot i na-
cionalni i kulturni rad nije ni{ta drugo nego zavaravanje i zaglupljivanje toga
naroda, sa tendencijom da ga onda mogu lak{e guliti i plja~kati. Ukoliko je taj
narod jo{ neprosvije}en, nepovjerljiv i zaostao, to je jedino njihova zasluga, jer
su ga oni tako u~ili. Crkvu, propovjedaonicu i ispovjedaonicu iskori{}avali su
i iskori{}avaju samo u svoje niske i sebi~ne svrhe. To su vrste zelena{a, koji de-
ru narod, imaju svoje banke i zajme sirotinji novac uz zelena{ke kamate. Oni
dr`avu samo la`u, da ne mogu dograditi svoju {kolu; i ja }u nastojati ne da je
potpoma`em, nego da je zatvorim. Moja je glavna briga da rastavim narod od
njih. Fra Didak Bunti} je bio la`ac i varalica, a najmanje prijatelj toga naroda.
Uostalom, ja sam protiv franjevaca, a ne protiv popova.” (str. 240.)
I pored svih `aoka upu}enih rimokatoli~koj crkvenoj organizaciji i razor-
ne kritike njenih metoda delovanja, klerikalce je posebno za srce ujedala vi{e
puta ponovljena Radi}eva izjava da za hrvatski narod ne}e biti sre}e sve dok
ga papa ne prokune. So na ranu im je dolivao i Radi}ev stav prema kome, “po
svojoj povijesti i kulturi mi spadamo k Zapadu, ali po svojem osje}anju i po
svojim idealima mi pripadamo k Istoku, i mi }emo ostati privezani na Zapad
samo dotle, dok se ruski sistem opet ne pro{iri do Dunava.” (str. 248.) Hrvat-
ski klerikalci su u borbi protiv Radi}a saveznike na{li u beogradskim politi~-
kim krugovima, posebno u ministru-predsedniku Velji Vuki}evi}u i ministru
dvora Jankovi}u, kojima je bilo nepodno{ljivo stalno Radi}evo zalaganje da se
uspostave prijateljski odnosi sa Sovjetskim Savezom. Kako prenosi Viktor No-
749
vak, samo ~etiri dana pre skup{tinskog atentata, don Kerubin [egvi} je, 16. ju-
na 1928. godine, u osje~kom “Hrvatskom listu” pisao: “Radi} je nekoliko pu-
ta naglasio da ga se nastoji maknuti iz javnog `ivota. Tim ho}e da ste~e su}ut
i simpatije javnosti... A kad bi nekom doista uspjelo odstraniti iz javnoga `ivo-
ta vo|u zavedenih, zaslijepljenih i pijanih, u~inio bi najve}e djelo, {to ga pam-
ti hrvatska povijest. Odstranio bi neprestanu opasnost za javni poredak i za me-
|unarodni mir u svijetu.” (str. 249.)
Taj isti don Kerubin [egvi}, kao i “njegovi ortaci u klerikalnim i franko-
va~kim krugovima, koristit }e Radi}evu smrt, da utru putove krvolo~nom i
sverazornom klerofa{izmu i Paveli}evu usta{tvu.” (str. 249.) Uprkos ~injenici
da ni na samrtni~koj postelji Stjepan Radi} nije prihvatio da ga pri~esti verskim
obredom nadbiskup Bauer, Rimokatoli~ka crkva je povodom Radi}eve smrti
odr`avala pogrebne po~asti kao da je sam papa umro. Kako Novak komenta-
ri{e, “klerikalizam se dao svim svojim snagama, svim sredstvima i svim svo-
jim vje{tinama da “popravi vjerski indiferentizam i prakti~ni ateizam” koji je
Radi}, kako to klerikalizam tvrdi, unio u narod. A sa tim “popravljanjem” da
ga prevede u svoj i frankova~ki, klerofa{isti~ki tabor. Vje{tom i prepredenom
taktikom prilago|avanja, stvorenim situacijama poslije smrti Stjepana Radi}a,
u hrvatskom pokretu, koji }e voditi Radi}ev nedorasli nasljednik dr Vladimir
Ma~ek, odigrat }e jednu savr{eno organiziranu razornu ulogu. I to sa svim svo-
jim organizacijama koje su se u zajedni~kom frontu takozvanog hrvatskog po-
kreta stavile u slu`bu antibeogradskog, antisrpskog, a za njih jo{ i antipravo-
slavnog borbenog stava. U tome je i posmrtna tragika Radi}eve `ivotne borbe
i njegovih op}eljudskih ideala. Poja~ali su je i doveli do paroksizma upravo
njegovi mali i bezna~ajni nasljednici, koji su po onoj biblijskoj zakopali ba{ti-
njeni talenat, da ga izvadi i ukamati za sebe Radi}ev najve}i protivnik – hrvat-
ski klerikalizam.” (str. 252.)
}) Restauracija katoli~kih dru{tava
Dvadesetih godina dvadesetog veka, Vatikan je intenzifikovao delovanje
Katoli~ke akcije, ~iji je cilj bio unutra{nja restauracija katoli~kih dru{tava. U
jugoslovenskom slu~aju, kako Novak isti~e, “ova je ustanova u~ila i zahtijeva-
la da se svaki gra|anin-katolik ima bezuslovno pokoravati svojim crkvenim
starje{inama, a samo uz njihovu privolu i saglasnost i svojim dr`avnim zako-
nima.” (str. 285.) Klerikalni krugovi su olako odustali od zahteva da se staro-
slovenski ili narodni jezik uvede u crkveno bogoslu`enje, odbaciv{i tako gla-
golja{ke tradicije, a u prvi plan je izbilo latentno nezadovoljstvo jugosloven-
skom dr`avom u celini. Sve politi~ke delatnosti sve{tenstva prilago|avane su
osnovnom konceptu Katoli~ke akcije o obnovi papizma kroz te`nju da se stvo-
ri “jedna univerzalna zemaljska vlast, na ~ijem bi vrhu bio rimski pontifeks.”
(str. 285.) Sama Katoli~ka akcija je zami{ljena da bude “neka vrsta {kole za iz-
gra|ivanje politi~kih vo|a u narodu. Ona se ne vezuje za ovu ili onu politi~ku
stranku, ali `eli i te`i da uzme u svoje ruke cijeli dru{tveni i politi~ki `ivot na-
750
roda.” (str. 286.) To je zapravo zna~ilo pretvaranje Rimokatoli~ke crkve u svo-
jevrsnu politi~ku partiju fa{isti~kog karaktera, po zamisli njenog glavnog kre-
atora pape Pija XI. “Odatle je jasno za{to je do{lo u Italiji do sukoba izme|u
fa{izma i Vatikana u pogledu Katoli~ke akcije. Jer, naprosto, u Italiji nije bilo
mjesta za dva fa{izma, za Musolinijev i za vatikanski Pija XI. Mogao je da bu-
de samo jedan. Tako prije, tako i poslije Lateranskog pakta. I, na kraju, ostao
je pobjednik Musolinijev, s kojim se na kraju sasvim slio i vatikanski, ostaju}i
jedan i jedinstven, i pored svega tavorenja Katoli~ke akcije; pod kontrolom ne-
kompromisnog fa{izma, koji nije dopustio da Katoli~ka akcija bude nezavisna
od njegove vlasti.” (str. 286.)
Katoli~ka akcija u Jugoslaviji je u punoj meri manifestovala svoje zasni-
vanje “na na~elima nepogre{ivosti jednog ~ovjeka i na autoritetu istoga ~ovje-
ka, na apostolatu hijerarhije.” (str. 286.) Citiraju}i rezultate ozbiljnog i pedant-
nog istra`ivanja engleskog publiciste Pointera u interpretaciji Jovana M. Jova-
novi}a, Novak u prvi plan isti~e da “jedan ~ovjek, sa svima njegovim konsti-
tucionalnim osobinama `ivoga bi}a, odre|uje {ta je dobro a {ta zlo, {ta je pra-
vo a {ta krivo. Glava katoli~ke crkve odre|uje da li zakoni jedne dr`ave vezu-
ju katolike ili ne, on odre|uje dokle }e ih oni po{tivati u svojoj dr`avi i ispu-
njavati. Svaki katolik treba da smatra zakone svoje zemlje, ako ih glava njiho-
ve crkve ne odobri, samo kao nu`no zlo. Sloboda {tampe, savjesti i svijesti, do-
bra su stvar samo ukoliko ih odobrava crkva, u protivnome sloboda javnoga is-
povijedanja vjere i misli smatra se kao zlo~in. Glava katoli~ke crkve ne odo-
brava narodu da mo`e sam sobom upravljati i vladati. Temelj toga shva}anja
socijalnoga i politi~koga `ivota jeste puna klerikalna vlast s punim sankcijama
propisanim od strane vjere. Puna pot~injenost katolika mo`e biti samo duhov-
noj vlasti, a pot~injenost dr`avnim vlastima samo ukoliko ih odobri duhovna
vlast.” (str. 286-287.) Pritom je proklamovano da Katoli~ka akcija deluje izvan
i iznad politi~kih stranaka, a me|u Hrvatima njenu najmnogobrojniju i najagre-
sivniju organizaciju predstavljali su kri`ari.
Papa je, 1925. godine, uveo i poseban kult Hrista kralja s danom kad se on
kao praznik proslavlja i njime se “Pijo XI vra}a starim aspiracijama o univer-
zalnoj mo}i katoli~ke crkve, pod jedinstvenom vla{}u Krista kralja, ~iji je ze-
maljski namjesnik rimski pontifeks. Imperium Krista, u stvari je Imperium
rimskog pape. Kristu, kao ~ovjeku, treba priznati vlast kralja u svijetu u potpu-
nom zna~enju te rije~i. Tu se, naime, ka`e da je to Kristovo kraljevstvo duhov-
no, ali se dodaje, “da sramotno grije{i tko bi Kristu kao ~ovjeku osporavao vlast
i nad svim gra|anskim stvarima”. Prema tome, ovaj praznik treba da svake go-
dine opomene dr`avne vlasti da su i one, kao i vladari dr`ava, du`ne da Krista
javno po{tuju i pokoravaju mu se, jer kraljevsko dostojanstvo njegovo zahtije-
va da cijela dr`ava u zakonodavstvu, u su|enju kao i u odgajanju omladine, bu-
de upravljana po kr{}anskim na~elima. Prema tome je jasno da su Katoli~ka
akcija i kult Krista kralja jedna jedinstvena cjelina i slu`e velikom cilju univer-
zalne dominacije rimskih papa, otkako su izgubili svoju dr`avu.” (str. 287.)
751
Kri`ari, kao glavni mobilizatori Hrvata, na ovom planu su naslednici klerikal-
ne organizacije Orlovi, koja je formirana kao pandan sveslovenskom Sokolu.
Jedan od instrumenata je bila i Hrvatska pu~ka stranka, koja nikada u vreme
Stjepana Radi}a i njegove Hrvatske selja~ke stranke na izborima nije postiza-
la ozbiljnije rezultate, ali se ubrzo, uz pomo} listova “Hrvatska stra`a” i “Hr-
vatski glas” transformisala, kako ka`e Novak, “u pravu usta{ko-klerofa{isti~ku
organizaciju”.
Mada je me|u akterima Katoli~ke akcije i pripadnicima kri`arske organi-
zacije bilo i velikih me|usobnih surevnjivosti i sukoba, pa je ~ak u javnosti do-
lazila do izra`aja netrpeljivost izme|u zagreba~kog nadbiskupa Stepinca i sa-
rajevskog nadbiskupa [ari}a, postepeno su se skoro sve verske, politi~ke i dru-
{tvene organizacije koncentrisale oko Ma~eka koga je rukovode}i krug kleri-
kalaca nezvani~no, ali ubedljivo, promovisao za lidera Hrvatskog narodnog
pokreta i glavnu uzdanicu svakog antibeogradskog separatizma. Struktura kle-
rikalnog pokreta sve otvorenije je poprimala osnovne fa{isti~ke karakteristike.
Tome se ne treba ni ~uditi kad je poznato kakvo su prisno prijateljstvo sklopi-
li italijanski fa{isti~ki vo|a Benito Musolini i papa Pije XI. Fa{isti~ki re`im je
u potpunosti instrumentalizovao Rimokatoli~ku crkvu za svoje imperijalisti~-
ke ciljeve, dok su crkveni krugovi Musolinija javno nazivali izvr{iocem volje
Bo`jeg provi|enja. Kardinali i biskupi prosto su se utrkivali ko }e du~ea oba-
suti {to laskavijim pohvalama i dodvoravanjima. Tako je vatikanski dr`avni se-
kretar, kardinal Pa~eli, kasniji papa Pije XII, 1936. godine, opravdavaju}i itali-
jansku invaziju Etiopije, izrekao slede}e re~i: “Uni{titi Musolinija, to je cilj
protivnika, a to zna~i pogoditi srce Rima, glavu kr{}anstva, uni{titi svece i ubi-
ti Boga. I kako se mo`e tra`iti onda, da crkva ne podupre svog velikog kri`a-
ra, Musolinija.” (str. 332-333.) Mada su povremeno na relacijama izme|u Ri-
ma i Vatikana izbijale varnice, a Musolini je neretko javno stavljao do znanja
da mu je papa zapravo podre|en, Katoli~ka akcija u Italiji se potpuno stavila
pod kontrolu fa{isti~kog re`ima. “Fa{izam je uspio u svojim namjerama, jer }e
iz Katoli~ke akcije biti isklju~eni ljudi koji su bili ranije pristalice antifa{isti~-
kih partija i koji su u vrijeme fa{izma provodili dvoli~nu politiku. Sada vi{e ne-
}e biti katoli~kih sindikata nego samo fa{isti~kih. Osim toga, katoli~ke omla-
dinske organizacije, poslije ovog sporazuma, ne}e mo}i vi{e da dolaze u su-
protnost s programom fa{izma i smjerovima fa{isti~kog re`ima.” (str. 335.)
Jedan od istaknutih fa{isti~kih vo|a, Karlo Skorca, fa{isti~ku ideju naziva
religijskom, pozivaju}i na mr`nju prema svim njenim protivnicima, tvrde}i da
je “fa{izam najoriginalniji fenomen, tipi~no talijanski, pa se i ne mo`e ugleda-
ti ni u kakav drugi pokret pro{losti, nego jedino mo`e da primi pouku od jed-
nog drugog velikog rimskog fenomena, a to je katoli~ka crkva. Ali, da se razu-
mijemo, ... fa{izam ne uzimlje pri tome u obzir onaj dio crkvene historije u ko-
joj sve vrvi od poniznih i skromnih figura, koje su, uza svu svoju nedvosmisle-
nu svetost, dovodile crkvu u faze velike dekadencije, jer ljubav i slatko}a ne
koriste ni~emu... Fa{izam se ugleda u konstruktivnu stranu katolicizma, u do-
752
ba velikih stubova crkve, velikih papa, velikih biskupa, politi~ara i ratnika, ko-
ji su znali pograbiti ma~ a tako i kri`, a znali su da se slu`e loma~om kao i eks-
komunikacijom, a isto tako i mu~ili{tem i otrovom. To su bile ponosne i divne
pojave, odu{evljava se moderni fa{ista, pred kojima su se hereze sakrivale u bi-
blioteke i udaljena brda, kne`evi i kraljevi prigibali koljena pred Rimom. Sve
su to fa{isti~ki uzori, sve su to bili borci i {to je va`no, “mrzitelji”, od kojih su
neki pre{li sasvim zaslu`eno s prijestola Svetoga Petra u red nebeskih svetaca.
Upravo zato se odr`ala crkva dvije hiljade godina, tvrdi ovaj fa{ista, jer je ima-
la u svom vodstvu “mrzitelje”. Zato treba i fa{izam da se ugleda u ovu {kolu
nepomirljivosti i mr`nje. Stoga, u prvom redu, treba da se inspirira mlada ge-
neracija tim duhom, ako `eli postati vojska nove religije.” (str. 336-337.) S dru-
ge strane, ogroman broj kardinala, nadbiskupa i biskupa blagosiljao je osvaja-
nje Etiopije, slede}i Pija XI, koji je izjavio da Italija tu vodi pravedan rat. Tako
je, na primer, milanski kardinal [uster govorio da “talijanska zastava nosi tri-
umfalno kri`arski krst skidaju}i okove robovima i otvaraju}i put misionarima,
propovjednicima evan|elja. Dobru volju svoju Bog }e nagraditi pobjedono-
snim mirom zahvaljuju}i hrabroj vojsci, koja, pokoravaju}i se zapovijesti do-
movine, otvara uz cijenu krvi vrata Abesinije katoli~koj vjeri i rimskoj civili-
zaciji.” (str. 340.)
Taj krsta{ki rat podr`avali su rimokatoli~ki biskupi i iz drugih zemalja.
“Sav katoli~ki svijet morao je da, prema instrukcijama koje su bile vje{to diri-
girane i rasprostirane iz Vatikana na sve strane, zauzme gledi{te da je ovaj agre-
sivni rat pravedan rat, pa je, prema tome, ova slu`ba katoli~ke crkve u intere-
sima fa{izma i njegova imperijalizma imala da dobije karakter jednog katoli~-
kog legitimiteta, a s time i opravdanje za taj fa{isti~ki prepad na slobodu jed-
nog jo{ nedovoljno civiliziranog svijeta. Dakako, sve pod vidom rimske civili-
zacije i rasprostranjenja pravog evan|elja, jer ono, koje je do{lo do Abesinaca
sa koptskom crkvom bila je hereza koju je sada{nji ratni pohod uz avione i
otrovne plinove imao da ukloni i da za svagda spase nesretne etiopske pristali-
ce monofizitskog kr{}anstva.” (str. 341.) Posle Etiopije, na redu je bila [pani-
ja. “Bilo je jasno ~itavome svijetu da je Pijo XI unaprijed odobrio Musolinije-
vu intervenciju u {panjolskom gra|anskom ratu. ^itavome svijetu bilo je jasno,
da su papa i visoki kler u Italiji, a tako i u ostalome svijetu, pogodovali i za{ti-
}ivali onu stranu za koju je Musolini po{ao da intervenira oru`jem. Salvemini
sasvim pravilno podsje}a da je ova kolaboracija bila tako bu~na, da je jo{ uvi-
jek pred o~ima i u pam}enju svima koji su je pratili u vrijeme te krvave borbe
{panjolskog naroda za slobodu.” (str. 344.) Kad je po~etkom 1938. godine,
Musolini sve~ano primio 600 nadbiskupa i biskupa, kao i oko dve hiljade sve-
{tenika, u pozdravnoj besedi udinski nadbiskup Nogare je rekao: “Du~e! Vi ste
stekli tolike pobjede... Uz vas stoji Gospod! Mi ga molimo i molit }emo ga da
vam dopusti pobijediti sve bitke kojima vi mudro i energi~no upravljate za do-
brobit, veli~inu i slavu kr{}anske Italije, ovoga Rima gdje je sredi{te kr{}an-
stva, ovoga Rima koji je prijestolnica carske Italije.” (str. 344.)
753
Papa Pije XII, ve} u septembru 1940. godine, po~inje da javno blagosilja
Musolinijev ulazak u Drugi svetski rat na strani Hitlera, a onda povremeno pri-
ma u velikom broju italijanske i nema~ke vojnike, pokazuju}i da srcem i du-
{om podr`ava njihove osvaja~ke akcije. U istom smislu, papa je, 18. maja
1941. godine, sve~ano ugostio hrvatsku usta{ku delegaciju na ~elu sa Antom
Paveli}em. U govorima preko radija neprekidno je pozivao na mir, a u susretu
sa fa{isti~kim bojovnicima hvalio je njihovo juna{tvo. Papska podlost i lice-
merstvo su bili beskrajni. “Dok je papa od 1940-1942. govorio i poticao na iz-
vr{avanje vojni~kih du`nosti i slavio heroizam onih koji su umirali za domovi-
nu, u govorima odr`anim Englezima, Amerikancima, Francuzima, Poljacima,
Senegalcima i kome sve ne, 1944. i dalje, samo o miru, pravdi, o ljubavi i nu-
`di, da rat vodi k jednom pravednom miru. Sada ni rije~i ni o kakvom heroi-
zmu, ni o kakvom slavljenju vojni~kih vrlina.” (str. 346.)
Punih osam godina trajalo je preganjanje oko potencijalnog naslednika
ostarelog nadbiskupa Bauera, da bi, u maju 1934. godine, papa za koadjutor-
nog zagreba~kog nadbiskupa postavio Alojzija Stepinca, prote`iranog od stra-
ne jezuita, ali i po volji kralja Aleksandra, jer je u javnosti va`io za solunskog
dobrovoljca, mada je u Makedoniju, kao italijanski zarobljenik, do{ao tek po-
{to je Solunski front probijen. Naredne godine, Bauer se oglasio antisvetosav-
skom poslanicom, zabranjuju}i rimokatoli~koj omladini da u~estvuje u sve~a-
nostima povodom sedamstogodi{njice smrti Svetog Save. Povodom Papinog
dana, Stepinac je u Zagrebu odr`ao vatreni klerikalno-kri`arski govor, poziva-
ju}i na duhovni rat, da bi se potom govornica pretvorila u poligon ispoljavanja
beskrajne mr`nje prema Beogradu, srpskom narodu i pravoslavlju. “Nadbisku-
povu govoru dala je cjelokupna {tampa naj{iri publicitet. Jednako kao {to je u
dvorani zagreba~kog zbora na Papin dan bio interpretiran govor nadbiskupa
Stepinca, tako je isto shva}en u {irokim klerikalnim redovima izvan Zagreba.
Pokazao je to slu~aj pobune seljaka u Sibinju kod Broda, 20. II 1935, koje je
poveo “u duhovni rat” Mihajlo Praski}, `upnik iz Podcrkavlja kraj Slavonskog
Broda. Veliki broj `rtava ovih seljaka ponio je na svojoj du{i ovaj klerikalac,
~iji je `ivot ina~e ispunjen najodvratnijim i kriminalnim prljav{tinama. Ranije
ka`njavan za falsificiranje novca, od svoga biskupa Ak{amovi}a protjeran iz
`upe zbog nemoralnog `ivota i skandala, koje je po~inio, ipak je na{ao zapo-
slenje da propovijeda “evan|elje” u zagreba~koj dijecezi, na na~in posebnog
shva}anja, misli izre~enih na Papin dan u Zagrebu. Pa opet ovaj prljavi tip, ko-
ji se te{ko ogrije{io ne samo pred svjetovnim nego i pred crkvenim vlastima,
na{ao je za{titu u klerikalnoj {tampi, samo zato {to je bio vatreni klerofa{ist.
Zato }e biti sasvim dosljedno, {to }e ga se sresti na istoj liniji i u klerofa{isti~-
koj usta{koj NDH.” (str. 422.)
d) Pretnje Pija XI povodom otkazivanja konkordata
Povodom parlamentarnih izbora 1935. godine, nadbiskup Bauer, uz sve-
srdnu Stepin~evu pomo}, razvija {iroku politi~ku aktivnost unutar Hrvatske se-
lja~ke stranke da bi se slomio izvorni Radi}ev antiklerikalisti~ki kurs i na uti-
754
cajne pozicije dovele sada ve} gotovo otvorene pristalice Ante Paveli}a. Sma-
traju}i takav politi~ki pravac konjunkturnim, Vlatko Ma~ek mu se u potpuno-
sti prilagodio. “Klerikalizam stalno i podupire sve one snage, koje sna`e spo-
rove izme|u Hrvata i Srba, te ih sistematski raspiruje na svim mogu}im sekto-
rima. Zato je i tome poslu`io klerikalizam, koji komplicira vjerski antagoni-
zam, kako bi se sporovi jo{ vi{e zao{trili i produbili. Sve se to vje{tom takti-
kom, koja se mijenja prema situacijama, zavija ~as u vjersko-crkvene, ~as u po-
liti~ke akcije, s ciljem da na kraju klerikalizam uzme sve konce politi~kih ak-
tivnosti u svoje ruke.” (str. 423.) Katoli~ka akcija, predvo|ena jezuitima, posta-
la je osnovni politi~ki subjekt hrvatstva, daju}i mu osnovni klerikalisti~ki izraz.
Upravo u to vreme, u julu 1935. godine, sklopljen je izme|u Jugoslavije i Va-
tikana sporazum o konkordatu, nakon {to je jedanaest godina ranije zapo~ete
pregovore, Stjepan Radi}, 1925. godine, prekinuo smatraju}i vatikanska nasto-
janja suvi{e klerikalnim.
Srpska pravoslavna crkva se energi~no suprotstavljala konkordatu, proce-
njuju}i da se njime prote`iraju rimokatolici, pa je njegova ratifikacija dugo od-
lagana. Hrvatski klerikalci kao da su to jedva do~ekali kao dodatni dokaz za
svoju tezu o nepomirljivosti zapadnja~kog i isto~nja~kog pogleda na svet. “Ja-
sno su se ustalasali najskriveniji instinkti pozlije|enih nacionalnih osje}anja i
nazirali simptomi jedne nepo{tedne vjersko-kulturne borbe, koju je klerikalna
strana prenijela na izrazito politi~ki teren. S te se strane s propovjedaonice isti-
cala nepravda koja se nanosi katolicima {to im se ne priznaju ona prava koja
su stekli pravoslavci svojim zakonom o srpskoj crkvi. Ve} ionako ranije psiho-
lo{ki pripravljen teren lako je raspalio strasti, povezane sa separatisti~kim shva-
}anjem krajnjeg ekskluzivizma, u frankovluku, a s njime i klerikalizmu, izno-
se}i, pored dosta stvarnih, i najmonstruoznije rekriminacije, koje je izmi{ljala
bolesna fantazija politi~kog pokvarenja{tva. Sve to pod vidom pozljede vjer-
skih prava. Na suprotnoj strani, konkordat je ne jednom upozorio ~itav jedan
narod {to je klerikalizam i od kakve opasnosti mo`e da bude. Mjerodavni, ne
pripraviv{i prethodno, jo{ prije objavljivanja teksta konkordata, javno mnijenje
o potrebi dono{enja konkordata, sada su bili potpuno nemo}ni da svojim sred-
stvima, a i onako sumnjivim i kompromitiranim autoritetom, zaustave ustala-
sanu poplavu ili barem da je pravilno kanaliziraju.” (str. 445-446.)
Papa Pije XI je prosto pobesneo na vest da je konkordat ostao neratifiko-
van i bio kona~no adaktiran potpunom kapitulacijom Stojadinovi}eve vlade
pred hijerarhijom Srpske pravoslavne crkve. U govoru na vatikanskom konzi-
storijumu povodom progla{enja novih kardinala, krajem 1937. godine, papa se
i na to pitanje osvrnuo, o ~emu je izve{tavao “Oservatore Romano”: “Do}i }e
dan, nastavila je Njegova Svetost i On to ne bi htio da ka`e, ali je o tome po-
sve siguran, kada }e biti ne malo njih, koji }e jako `aliti {to nisu {irokogrudno
i velikodu{no u stvari primili jedno dobro, koje je namjesnik Isusa Krista nu-
dio njihovoj zemlji. Nije tu samo u pitanju bila crkvena i vjerska strana narod-
ne konsolidacije, nego i socijalne i politi~ke, makar on odlu~no mrzi da politi-
755
ku u~ini svojom stvari i svojim djelom.” (str. 464.) Kako to Viktor Novak ko-
mentari{e, “ova prijetnja o `aljenju Jugoslavije imala je svoj duboki smisao u
njenom o`ivotvorenju u slomu Jugoslavije, aprila 1941. S ovim mislima Pija
XI potpuno se solidarizirala i fa{isti~ka {tampa, odra`avaju}i tako nesumnjivo
isto gledanje svoga {efa, Musolinija”. Kao ilustraciju, Novak donosi slede}i ci-
tat iz rimskog fa{isti~kog lista “La tribuna”, od 17. decembra 1937. godine: “Ne
manje su bile izrazite i zna~ajne rije~i, koje je papa u ju~era{njem govoru po-
svetio Jugoslaviji. Njegove rije~i su se djelomi~no odnosile na konkordat i nje-
govu ratifikaciju, koja dosad nije izvr{ena. Rije~i papine, ukoliko su izra`ava-
le jedan bol, nisu bile upu}ene jugoslavenskoj vladi, kojoj je on odao osobito
priznanje, jer je nai{ao na dobru volju u Jugoslaviji, {to se svega ti~e, a aluzija
na samu vladu bila je vi{e nego providna. Njegove rije~i su ciljale na nepomir-
ljivost uistinu bijedne pravoslavne crkve, koja nije znala da se uzdigne na visi-
nu istinskog patriotizma, nego je sasvim pod~inila interese svoje zemlje svojim
li~nim i svojoj tradicionalnoj tjesnogrudnosti {to se ti~e ideja. Treba znati da
konkordat izme|u Vatikana i Jugoslavije predstavlja posljednju `elju kralja
Aleksandra. Ovaj vladar je spremio konkordat uo~i njegova ubojstva u Marse-
ju. On je uvidio, sa {irinom svojih pogleda i plemenito{}u svoga srca, da bi
vjerski mir za njegovu zemlju bio od velike koristi. Zato je on li~no studirao
ovo pitanje, vodio li~no pregovore s Rimom, ispitivao stvari i temeljno ih pro-
u~avao i tako odredio sve to~ke, koje se nalaze u konkordatu. Ovo je, dakle,
do{lo namjesni~koj vladi kao jedno posve}eno naslije|e, koje je trebalo o~uva-
ti i razviti dalje njegovom logi~kom razvi}u. Crkva pravoslavna, umjesto sa {i-
rokim srcem da prihvati sve ideje, ona ih je izjedna~ila sa bijednim svojim li~-
nim interesima i odigrala ulogu jedne sile sasvim strane dr`avi, iznad koje je
htjela da se postavi i da je paralizira u njenim iskrenim pregnu}ima za op}e do-
bro.” (str. 464.)
Viktor Novak, navode}i dalja politi~ka reagovanja jugoslovenskog kato-
li~kog episkopata, smatra da je decembarska papina pretnja, uz kasniju biskup-
sku poslanicu vernicima, “u perspektivi doga|aja koji }e se strahovitom grubo-
{}u odvijati na terenu hrvatskih klerikalnih te`nji, u stvari pre}utna objava ra-
ta, koji je imao uslijediti pod raznim oblicima i pod raznim mobilizacijama, kad
bude za to nai{ao najpodesniji ~as. U Jugoslaviji, kao i u Italiji. Ultimativni ka-
rakter ovih dvaju veoma zna~ajnih dokumenata u su{tini se poklapa sa sli~nom
pojavom iz jula 1914. Jezive stvarnosti iz 1941. i daljnjih godina pokazuju ka-
ko su ove dvije zna~ajne prijetnje bile zapovijed hrvatskom klerikalizmu, i ka-
kve su bile instrukcije i inspiracije za njegovo djelovanje do pojava NDH. U
stvari, ove misli svetoga oca bile su samo parafraza iz govora tada{njeg kardi-
nala – dr`avnog sekretara Pa~elija, koji je na sve~anoj ve~eri, 25. jula 1935, u
svom govoru rekao, da je konkordat Jugoslaviji “potreban za napredovanje i
unutra{nji mir naroda”. Odbijanje konkordata, dosljedno, moralo bi voditi k na-
zadovanju i unutra{njem nemiru naroda Jugoslavije. I doista, plan i pretnja bi-
li su dosljedno i sa svim sredstvima provo|eni i provedeni. Vatikanska kleri-
756
kalna vojska u Jugoslaviji stavljena je u stanje pripravnosti. A njezin vrhovni
{tab, jugoslavenski katoli~ki episkopat, ostao je samo dosljedan svojoj Posla-
nici “ne miruju}i tako dugo, dok mu prava nisu priznata i osigurana” – u Pave-
li}evoj NDH. Nema sumnje, konkordatomanija Pija XI ... ovakvim okon~a-
njem konkordatske borbe, primila je te`ak, porazan udarac. I to jo{ pod kardi-
nalom sekretarom E. Pa~elijem, budu}im Pijom XII, tim izrazitim predstavni-
kom militantne vatikanske diplomacije. Me|utim, krivo bi bilo mi{ljenje kao
da su vatikanska diplomacija i Rimska kurija napustile daljnju borbu. Napro-
tiv. Ona je produ`ena sa svim starim proku{anim sredstvima i oru`jima, koja
se nisu povukla poslije okon~ane konkordatske borbe s jugoslavenskog terena.
Tu|inski “Divide et impera” i dalje se koristio svojim neiscrpnim zalihama
otrova mr`nje i nesloge, koja je imala da i dalje razdvaja vjerski podvojene Sr-
be i Hrvate. Neugasiva vatra klerikalne mr`nje sve se vi{e raspirivala prijete}i
svakom poku{anom otporu ovog rimskog Divide.” (str. 467-468.)
887
[esti deo
TITOVA I TU\MANOVA REALIZACIJA
DR@AVOTVORNIH CILJEVA
RIMOKATOLI^KOG ZLO^INA^KOG
PROJEKTA VE[TA^KE HRVATSKE NACIJE
I. Antisrpska instrumentalizacija nacionalnog koncepta
Velike Srbije
1. Op{te napomene
Od Ljudevita Gaja, preko Josipa Juraja [trosmajera i Franje Ra~kog, do
Ante Star~evi}a i Eugena Kvaternika, ve{ta~ka hrvatska nacionalna ideologija
je kreirana i razvijana tako {to je hrvatska nacionalna svest nametana Srbima
katolicima. Po~elo je izra`avanjem bratske ljubavi i solidarnosti prema pravo-
slavnim Srbima, da bi se sve okon~alo neobuzdanom mr`njom i netrpeljivo-
{}u. Mr`nja i netrpeljivost predstavljale su rezultat saznanja da pravoslavni Sr-
bi nikada ne}e pristati da se podvrgnu kroatocentri~nom konceptu, motivisa-
nom te`njom za unija}enjem i pokatoli~avanjem, kao i da ne}e prihvatiti Za-
greb za glavni politi~ki i kulturni centar slovenskog juga. Pokazalo se da ve-
{ta~ki, spolja inspirisan, pseudonacionalni projekat, ni u sferi ideja ni na polju
politi~ke stvarnosti, ne mo`e da uspe{no konkuri{e istorijski duboko utemelje-
noj i prirodno razvijanoj ideji svesrpskog nacionalnog ujedinjenja i obnovi dr-
`avotvornih tradicija kroz koncept Velike Srbije.
Negde s publicisti~kim delima Mihovila Pavlinovi}a intenzifikovana je
propagandna kampanja protiv velikosrpskih aspiracija, pra}ena stalnim insisti-
ranjem da se Srbi i Hrvati razgrani~e na reci Drini. Prisutno je to i kod Stjepa-
na Radi}a, dok je njegov naslednik pristao na teritorijalno su`enje hrvatske me-
galomanije, smatraju}i banovinsko re{enje tek uspe{no okon~anom prvom fa-
zom. Publicisti~ki radovi i politi~ki govori Ante Paveli}a prepuni su povika
protiv velikosrpske opasnosti. Povodom toga nema nikakvih razlika u njego-
vom pisanju kao dr`avnog poglavara genocidne usta{ke tvorevine i tekstova iz
obe njegove emigracije. Za Paveli}em nimalo ne zaostaju Josip Broz Tito i Fra-
888
njo Tu|man. Upravo kontinuiranim klevetanjem velikosrpskog nacionalnog
koncepta oni su uspeli da rasture srpske zemlje, me|usobno suprotstave delo-
ve srpskog naroda i izgrade dana{nju hrvatsku dr`avu na mnogim srpskim et-
ni~kim teritorijama. I zapadnja~ki hrvatski pokrovitelji, predvo|eni Vatika-
nom, zdu{no su se uklju~ili u tu orkestriranu antisrpsku kampanju, filuju}i je
~udovi{nim la`ima i klevetama. U kona~nom ishodu, `rtve genocida progla{a-
vane su ro|enim zlo~incima, dok su izvr{ioci genocida slavljeni kao uporni
borci za slobodu i demokratiju. Tako je globalizam naknadno preraspodelio
njihove istorijske uloge.
1016
Sadr`aj
Prvi deo
PRISTUPNA RASPRAVA ........................................................................................................... 11
I. Hrvatstvo kao najefikasnije vatikansko sredstvo za
uni{tenje srpskog naroda ....................................................................................................... 11
1. Instrumentalizacija etni~kih ostataka malog hrvatskog naroda ................... 12
2. Otimanje srpskog jezika ..................................................................................................... 14
a) Ve{ta~ka izmena karaktera izvorne hrvatske nacije ...................................... 17
b) Razbuktala verska strast umesto nau~nih ~injenica ...................................... 18
c) Ni pomena od hrvatskog imena u Dalmaciji ...................................................... 19
3. Brozove zasluge za prodor katolicizma na istok ................................................... 21
4. Projekat hrvatske nacije, negacija modernog pojma nacije ............................ 22
5. Formiranje hrvatske dr`ave na osnovu krivog tuma~enja
stale{kih kao dr`avnih prava ........................................................................................... 23
6. Uzurpatori svetosti apostola Petra ................................................................................ 24
7. Srpski otpad u genima hrvatske nacije ....................................................................... 25
8. Krsta{ki pohodi, jezik papske diplomatije ................................................................ 26
9. Papa Jovan Pavle Drugi inkarnacija Satane ........................................................... 26
a) Diktatorske ambicije Karola Vojtile........................................................................ 28
b) Papin savez sa Reganom i usta{e kao moderni krsta{i ................................. 28
c) Katoli~ka karika izme|u usta{a i balista .............................................................. 30
~) Mafija{ke akcije Jovana Pavla Drugog ................................................................. 31
}) Beatifikacija opskurne li~nosti na mestu zlo~ina .............................................. 33
10. ^edo nacisti~ke kolevke Racinger ............................................................................... 34
11. Kvazireligijska manifestacija vatikanskih sposobnosti .................................... 35
II. Uspomene ameri~kog ambasadora pri Svetoj stolici ............................................ 36
1. Radikalna promena ameri~ke politike prema Jugoslaviji ................................ 36
2. Amortizovanje zlo~ina~ke delatnosti Rimokatoli~ke crkve .............................. 37
a) Razvojni put ameri~kog katolika ............................................................................. 38
3. Nervozni hrvatski biskupi po`uruju secesiju ........................................................... 40
a) Ru{ila~ka akcija crne internacionale ...................................................................... 41
b) Jovan Pavle Drugi hu{ka velike sile na bosanske Srbe ................................. 42
4. Licemerje jednog mo}nog katolika ............................................................................... 43
III. Studija Nikole @uti}a o katoli~koj ideji hrvatstva ................................................ 45
1. Uzlet hrvatstva na krilima strane pomo}i
i indiferentnosti establi{menta srpskog dru{tva ..................................................... 46
2. Dokazivanje nepostoje}eg u hrvatskoj istorijskoj nauci .................................... 47
a) Retka hrabrost Jeremije Mitrovi}a ......................................................................... 48
b) Hrvatski falsifikati arheolo{kih nalaza .................................................................. 50
1017
c) Fratarska ma{tanja o kralju Zvonimiru
i Me{trovi}ev izra`eni katolicizam............................................................................ 52
~) Kralj falsifikatora Franjo Tu|man ......................................................................... 53
}) Kontinuirano otimanje srpskog kulturnog nasle|a ....................................... 54
d) Rimokatoli~ka retorta za pretapanje srpskog u hrvatsko........................... 55
3. Fatalna gre{ka odbacivanja Srba katolika................................................................ 57
4. Hrvatska “opstojnost”” u tu|im dr`avama................................................................. 57
5. Iritiraju}e }utanje srpskih nau~nika ............................................................................ 58
a) Dominik Mandi} u kriti~kom osvrtu Nade Klai}............................................. 60
b) Falsifikovanje po uputstvu Firentinskog sabora............................................... 63
6. Ilirski pokret u slu`bi pokatoli~avanja ........................................................................ 64
7. Demanti hrvatskih istoriografskih neistina............................................................... 66
a) Vatikanski {pijun u carskoj Rusiji............................................................................ 67
b) Dokazi iz katoli~kih izvora o nepobitnoj
autohtonosti zapadnih Srba......................................................................................... 69
8. Prozelitski nasrtaji i nasilno unija}enje....................................................................... 70
a) Oru`ane pobune protiv unijatske napasti ............................................................ 72
b) “Katoli~ka nacija”” Vi}entija Zmajevi}a................................................................. 75
c) Ilirska obuka katoli~kog klera .................................................................................... 77
~) Pravoslavlje u Dalmaciji pod razli~itim re`imima........................................... 77
9. Vitezovi} zna~ajniji ideolog od Star~evi}a ................................................................. 79
10. Rimokatoli~ki ekspanzionizam u osnovi
panslavenstva Ljudevita Gaja ....................................................................................... 80
a) Kroatizacija kao su{tina ilirizacije............................................................................ 82
11. Animozitet rimske crkve prema Stjepanu Radi}u.............................................. 82
12. Katoli~ki sve{tenik Antun Koro{ec,
najpodmukliji politi~ar Kraljevine.............................................................................. 84
13. Progon bosanskohercegova~kih
Srba pod austrougarskom vla{}u................................................................................. 85
a) Kroatizacija bosanskih katolika i ekskluzivni
hrvatski kurs Bosne i Hercegovine........................................................................... 86
IV. Vasilije Kresti} o velikohrvatskoj genocidnosti........................................................ 89
1. Vatikanski koreni antisrpske genocidne politike .................................................... 89
a) Antagonizam, prethodnica genocida ....................................................................... 90
b) Stoletna papirolo{ka borba za Hrvatsku .............................................................. 91
c) Hrvatska nacionalna misao, recidiv feudalizma................................................ 92
~) Paveli} i Tu|man, alfa i omega istog zlo~ina ....................................................... 95
}) Beskrajna antisrpska mr`nja, objedinjavaju}i
politi~ki program svih hrvatskih partija ............................................................... 96
d) Paveli}ev plan za uni{tenje Srba
na osnovu prou~avanja pokolja Jermena............................................................. 99
d`) Etni~ko ~i{}enje kao zvani~na politika moderne Hrvatske ...................... 100
2. Srpska dr`avotvornost uzro~nik hrvatskog kompleksa..................................... 101
a) Fizi~ki obra~uni najavljuju genocid ........................................................................ 104
3. Hrvati se ne}e smiriti ............................................................................................................ 105
V. Gradi{}anski Hrvati kao relikt izvornog hrvatskog naroda............................... 106
1. Predgovor generala Tu|mana i kardinala Kuhari}a........................................... 106
1018
2. Iseljavanje Hrvata u austrijsko-ugarski grani~ni prostor
u 16. stolje}u, autorski prilog Josipa Adam~eka..................................................... 107
a) Razli~iti smerovi i tipovi migracije Hrvata .......................................................... 110
b) Doseljavanje Hrvata u zapadnu Ugarsku............................................................ 112
c) Demografska kriza i u bezbednim oblastima...................................................... 113
~) Uzaludne zabrane iseljavanja...................................................................................... 114
3. Zapa`anja Feliksa Toblera o prvobitnom prostoru naseljavanja ................. 115
4. Jozef Bred o razlozima naseljavanja Gradi{}a ....................................................... 116
5. Johan Sedok i Gerald [lag o istorijskim zbivanjima........................................... 117
a) Euforija gradi{}anskih Hrvata povodom an{lusa
i njihov otpor Paveli}evoj nameri da ih preseli u NDH................................. 119
6. Nikola Ben~i} o potiskivanju crkvenoslovenskog jezika .................................... 120
7. Nau~ni radovi ostalih autora............................................................................................. 121
A. Jo{ o gradi{}anskim Hrvatima.......................................................................................... 123
a) Hrvatska vlastela prihvata tu|i suverenitet......................................................... 123
b) Uloga franjevaca u seobama Hrvata....................................................................... 124
c) Odsustvo svesti o bliskosti sa ostalim Hrvatima................................................ 125
VI. Kornvelova monografija o Piju XII kao Hitlerovom papi................................ 127
1. Portret psihopatske li~nosti pape Pija XII................................................................. 128
a) Konkordat sa nacisti~kom Nema~kom otvara vrata holokausta............. 129
2. Katoli~ke predrasude u korenu nema~kog antisemitizma................................ 131
a) Hitlerov nauk iz Bizmarkovog sukoba sa katolicima..................................... 132
b) Ustoli~enje Hitlera po Pa~elijevom nalogu .......................................................... 133
c) Potpisivanje konkordata uprkos progonu Jevreja........................................... 134
~) Koalicija antisemitskih sila ........................................................................................... 135
3. Pa~elijeva podr{ka Franku i Musoliniju .................................................................... 136
a) Za “ni`e rase” nema papskog blagoslova.............................................................. 137
b) Vatikansko sabotiranje otpora u Nema~koj........................................................ 138
c) Grobljanski mir pape Pija XII.................................................................................... 140
~) Pani~ni strah Pija XII za sopstvenu glavu............................................................ 141
4. Genocid nad Srbima, najve}i zlo~in Pija XII........................................................... 142
a) Audijencija odanosti Piju XII ..................................................................................... 143
b) Kornvelovo zgra`avanje nad likom nadbiskupa Stepinca .......................... 145
c) Podlo }utanje usta{kih mentora iz Vatikana ....................................................... 145
5. “Barbarosa”” , prilika za pokatoli~avanje Rusije..................................................... 147
a) Genocid osigurava katoli~ki mostobran prema istoku.................................. 147
6. Svi diktatori ro|eni i odgajani kao katolici ............................................................... 148
a) Odanost Hitleru do poslednjeg trenutka............................................................... 149
Drugi deo
FANTAZMAGORIJE HRVATSKIH ISTORI^ARA................................................... 151
I. Hrvatska istorija po Vjekoslavu Klai}u ......................................................................... 151
1. Klai}eva megalomanska kartografija .......................................................................... 151
a) Prisvajanje srpskog identiteta
pseudoistoriografskom ekvilibristikom.................................................................. 152
b) Jedno va`no priznanje u moru izmi{ljotina........................................................ 154
c) Pripisivanje Hrvatima istorije srpskog naroda u Panoniji.......................... 155
1019
~) Pohrva}ivanje srpskih plemi}a ili za{to se
Hrvati ne se}aju kneza Ljudevita.............................................................................. 156
}) Preuveli~avanje uloge jedva poznatog Tomislava............................................. 157
d) @estoka borba oko jezika bogoslu`enja................................................................. 160
A. Falsifikovanje biografija hrvatske vlastele sa
ciljem dokazivanja jedinstva i dr`avnopravnog
kontinuiteta Dalmacije, Hrvatske i Slavonije ............................................................ 161
1. Izmi{ljanje “Crvene Hrvatske”” ........................................................................................ 163
a) @al za nepostoje}im dvojnim titulama u Ugarskoj.......................................... 165
b) Uklju~ivanje Slavonije u Hrvatsku bez istorijskih dokaza ......................... 167
c) Intrige i pobune u prvoj polovini XIV veka......................................................... 169
~) Ugra|ivanje notornih la`i u temelje Dubrovnika............................................. 173
}) Potpuno uru{avanje konstrukcije kontinuiteta
hrvatske dr`avnosti pod stranim vladarima ....................................................... 174
d) ^erupanje srpske Bosne u vreme Kosovskog boja ......................................... 178
d`) Novi Sigismundovi pohodi i poraz u Bosni........................................................ 181
|) Manipulacija doseljenim Vlasima, klasi~an metod
hrvatske {kole falsifikovanja ....................................................................................... 183
e) Rat sa Venecijom i turske provale............................................................................. 183
f) Gra|anski rat u Ugarskoj.............................................................................................. 185
2. Previranja u ugarskoj provinciji Slavoniji
tokom druge polovine XV veka....................................................................................... 189
a) Oru`ani obra~uni slavonskog i hrvatskog plemstva....................................... 191
b) Hrvatski vlastelini podeljeni izme|u Nemaca i Ugara................................... 193
c) Posledice poraza na Krbavskom polju................................................................... 194
3. Ulazak Dalmacije u sastav Ugarske.............................................................................. 196
a) Ugarski ultimatum Veneciji za ustupanje Dalmacije ..................................... 197
4. Ugarska provincija Hrvatska na udaru Turaka..................................................... 198
a) Nesvesno Klai}evo priznanje
razli~itosti Hrvatske i Slavonije.................................................................................. 201
b) Licitiranje verom stanovni{tva Hrvatske ............................................................. 202
c) Proizvoljne teorije o nepostoje}em hrvatskom jeziku .................................... 203
~) Turska pusto{enja uzrok razdora izme|u Slavonije i Hrvatske ............... 205
5. Hrvatske kultne li~nosti i doga|aji iz XVI veka..................................................... 208
a) Ugarski oficir Nikola Zrinski....................................................................................... 209
b) Uloga Juraja Zrinskog u gu{enju bune Matije Gupca.................................. 212
6. Slavonija i Hrvatska posle
potpisivanja ugarsko – turskog mira................................................................................. 212
a) Ugarsko potiskivanje funkcije bana ........................................................................ 214
b) Masovno naseljavanje Srba u Krajine i Klai}evo
negiranje njihovog nacionalnog identiteta ........................................................... 215
c) Sumiranje stanja u ostacima ostataka tri ugarske provincije.................... 218
~) Talas srpskih doseljenika spa{ava opustele ugarske banovine................... 221
B. Klai}eva sistematizacija bosanske istorije.................................................................... 223
1. Neosporna srpska su{tina prvobitne Bosne .............................................................. 224
a) Naga|anje i verovanje kao pouzdane nau~ne metode
hrvatske istoriografske {kole ....................................................................................... 225
II. Istorijske obmane Ferde [i{i}a.......................................................................................... 228
1020
1. Proces okupljanja oko politi~kog imena Hrvati ..................................................... 229
a) Igra re~i u funkciji hrvatske ekspanzije na istok.............................................. 231
b) [i{i}eve konstrukcije o dve Hrvatske
u ud`benicima obe Jugoslavije................................................................................... 232
c) Nerealne teze o navodnoj ugarskoj okupaciji srpskih prostora................ 235
~) [i{i}evo tuma~enje zvani~nih titula ugarskog plemstva................................ 236
}) Nehoti~no pominjanje ~akavskog kao
glavne determinante hrvatstva ................................................................................... 237
d) Zatiranje Zrinskih i Frankopana ............................................................................. 238
2. Hrvatski politi~ki program posle prestanka turske opasnosti......................... 241
a) Namerno izostavljanje zlo~ina Trenkovih pandura ........................................ 242
b) Potpuna podre|enost Slavonije i Hrvatske
centralizovanoj dr`avi Marije Terezije.................................................................. 244
c) Administrativno i pravno–politi~ko udaljavanje
ugarskih provincija Slavonije i Hrvatske.............................................................. 245
~) Pravoslavlje i protestantizam u [i{i}evoj interpretaciji................................. 247
}) Nepostoje}i atributi bana u funkciji dokazivanja dr`avnosti..................... 249
d) Renesansa ma|arskog nacionalizma ...................................................................... 250
3. Hrvati pod vla{}u Napoleona Bonaparte ................................................................... 252
a) U francuskoj provinciji................................................................................................... 253
4. Panslavizam i hrvatski preporod.................................................................................... 253
a) Ma|arski jezik u hrvatskim i slavonskim {kolama......................................... 254
b) Hrvatsko preuzimanje srpskog kao maternjeg jezika................................... 255
c) Pobeda Gajevih iliraca nad ma|aronima............................................................. 256
~) Obra~un bana Jela~i}a sa Ma|arima..................................................................... 257
}) Slavonija i Hrvatska izvan ugarske katoli~ke hijerarhije ............................ 259
d) Hronologija birokratske borbe Hrvata za dr`avnu samostalnost........... 260
d`) Od {ovinizma do saveza sa Srbima........................................................................ 263
5. Neutemeljenost navodnih dokaza u stvarnom stanju.......................................... 264
a) Direktno uklju~ivanje Slavonije u sastav Ugarske........................................... 268
b) Katoli~anstvo kao spona izme|u Hrvata i Ma|ara ........................................ 269
c) Razlozi Ljudevita Gaja za odustajanje od kajkav{tine.................................. 270
III. Fon Sidlandova sistematizacija hrvatskog
nacionalnog koncepta........................................................................................................... 273
1. Srbi kao strani element........................................................................................................ 274
a) Diskvalifikovanje Porfirogenita ................................................................................. 275
b) Geometrijski dokaz da Bosna pripada Hrvatima............................................ 278
c) Ga`enje nepo`eljnih ~injenica o Bosni.................................................................... 279
~) Krah svih hipoteza o hrvatskom karakteru Bosne.......................................... 282
}) Uvertira za {ovinisti~ku rapsodiju............................................................................ 283
2. Srpska dr`avotvornost, glavni izvor
Fon Sidlandovog kompleksa ............................................................................................. 283
a) Neskrivena zavist zbog srpske nacionalne crkve .............................................. 284
b) Fon Sidlandov rad po Hitlerovim merilima........................................................ 285
c) Slovenska ljubav prema slobodi................................................................................. 286
~) Poljaci i Hrvati kao arijevske podvrste .................................................................. 287
}) Pravoslavlje i panslavizam opasni za katolike.................................................... 288
1021
d) Srpska pravoslavna crkva, najve}i problem katoli~anstva......................... 290
d`) Habzbur{ka monarhija garant hrvatske budu}nosti................................... 293
3. Rasni i drugi nenau~ni
argumenti protiv srpskog naroda................................................................................... 297
a) Nedostatak nacionalne svesti kao hrvatska prednost .................................... 297
b) Pozitivne katoli~ke osobine po Fon Sidlandu ..................................................... 299
c) Lingvisti~ki lavirint sa izlazom u ambis................................................................. 299
~) Fon Sidland protiv samog sebe................................................................................... 303
}) Razli~itim putevima do istog cilja ............................................................................. 305
d) Glavni ideolog trijalisti~kog preure|enja
Habzbur{ke monarhije .................................................................................................. 308
d`) Hrvatstvo, nepogre{ivo oru`je u rukama katoli~ke crkve......................... 310
Tre}i deo
PLASIRANJE O^IGLEDNIH FALSIFIKATA KAO
AUTENTI^NI METOD HRVATSKE
ISTORIOGRAFSKE [KOLE ................................................................................................... 312
I. Glavni hrvatski istoriografski falsifikator Dominik Mandi}............................... 312
1. Mandi}eva karijera politi~ara.......................................................................................... 313
a) Pand`i}eva geneza genocida nad Srbima u NDH ............................................ 314
b) Poku{aj spasavanja usta{ke dr`ave......................................................................... 317
2. Idol pora`enih klerofa{ista................................................................................................. 318
a) Izmi{ljanje srpske dominacije u eri komunizma .............................................. 318
b) Konstruisanje prapostojbine Hrvata....................................................................... 320
c) Proizvoljni zaklju~ci o srpskim korenima............................................................. 322
~) Tra~ak svetlosti u samostanskom mraku.............................................................. 323
}) Garniranje istorijskih doga|aja hrvatskim imenom ...................................... 326
d) Hrvatski pe~at nad Akropoljem i antropolo{ki tipovi Hrvata................... 328
3. Osporavanje Porfirogenita u svetlu doseljavanja Srba ...................................... 332
a) Diskreditovanje srpskog naroda vatikanskim metodama ........................... 335
4. Tri izmi{ljene hrvatske dr`ave ......................................................................................... 338
a) Prisvajanje loze Nemanji}a i srpskih zemalja.................................................... 340
b) Preure|ivanje srpske najranije istorije ................................................................. 346
c) Plansko prenagla{avanje vla{ke komponente
u srpskom etni~kom bi}u............................................................................................... 348
~) Mandi}eva averzija prema Jugoslaviji................................................................... 356
}) Rasisti~ka zloba umesto nau~nog zaklju~ka........................................................ 358
5. Ignorisanje validnih istorijskih izvora ......................................................................... 359
a) Kontradiktornosti Mandi}eve
projekcije inferiornosti srpskog naroda................................................................. 361
b) Instrumentalizacija muslimana ................................................................................. 363
c) Kvazilingvisti~ke konstrukcije.................................................................................... 364
6. Manipulacije Letopisom Popa Dukljanina................................................................ 365
a) Prepravljanje “Hronike”” Ivana \akona................................................................ 367
b) Geografske karte po papskim `eljama .................................................................. 368
c) Dva ar{ina za isti istorijski dokument ................................................................... 369
~) Mandi}evo osporavanje vizantinca Kedrenosa.................................................. 372
}) Tra`enje alibija u neotkrivenim arheolo{kim nalazima ................................ 373
1022
d) Sudar sa realnom lingvistikom................................................................................... 375
7. Mandi}eve spekulacije o Bosni........................................................................................ 383
a) Tuma~enje Bosne kao samoupravne pokrajine
savezne hrvatske dr`ave................................................................................................. 387
b) Raspadanje nepostoje}e kraljevine po Dominiku Mandi}u....................... 388
c) Skrnavljenje Miroslavljevog jevan|elja................................................................. 390
~) Fusnote kao dokazi falsifikovanja............................................................................. 392
8. Dokazivanje da jeres nastala u pravoslavlju
pripada katolicima................................................................................................................. 392
a) Hrvatizovanje srpske krsne slave.............................................................................. 394
b) Lirski zanos umesto nau~nog rada .......................................................................... 395
9. Neistine o etni~koj strukturi Bosne i Hercegovine................................................. 396
a) Egzorcir srpskog i uterivanje hrvatskog duha................................................... 398
b) Omalova`avanje originalnih dokumenata........................................................... 401
c) Prvi srpski ustanak iz vatikanskog ugla ................................................................ 403
~) Insistiranje na stavu katoli~kog suda ...................................................................... 407
}) Problemi u fratarskim redovima............................................................................... 407
d) Seme zla daje plodove..................................................................................................... 409
d`) Nasilno usa|ivanje hrvatskog porekla
Mehmed-pa{e Sokolovi}a ........................................................................................... 411
|) Verski i rasni faktori u dokazivanju katoli~kih prava na Bosnu ............. 412
A. Neodr`ivost Mandi}evog metodolo{kog postupka.................................................. 416
1. Rimokatoli~ka zloupotreba istorijske nauke........................................................... 416
2. Letopis Popa Dukljanina, delo jedinstvene nejasnosti......................................... 419
a) Kukuljevi}evo amortizovanje {upljina Letopisa............................................... 419
b) Poetsko, nikako nau~no delo....................................................................................... 420
c) Prepoznat rukopis ~etvorice autora ......................................................................... 420
~) Zna~ajni rezultati Miju{kovi}evog istra`ivanja................................................. 422
B. Komparacija Mandi}evog pisanja
i ozbiljnog nau~nog pristupa Relje Novakovi}a........................................................ 427
1. Prvo pominjanje Srba doseljenih na Balkan............................................................ 428
a) Indirektni podaci o Srbima .......................................................................................... 430
2. Novakovi}eva analiza Porfirogenitovog teksta........................................................ 433
a) Teritorijalno odre|enje rasprostiranja Hrvata.................................................. 433
b) Srbi i Hrvati, stanovnici vizantijskih provincija ............................................... 434
3. Srbi u izve{}u arhi|akona Tome..................................................................................... 436
4. Ostali vizantijski izvori......................................................................................................... 438
a) Dukljani i Hrvati, dva razli~ita naroda.................................................................. 439
5. Koreni istorijskih zabluda.................................................................................................. 441
a) Poseban kriti~ki osvrt
na Dominika Mandi}a i Vinka Foreti}a ................................................................ 442
b) Falsifikati Ferde [i{i}a i Marka Vege..................................................................... 444
c) Primedba na rad Nade Klai}....................................................................................... 446
II. Kriti~ki pristup Nade Klai} najstarijoj hrvatskoj istoriji ................................... 446
1. Udarac u temelje najve}ih obmana............................................................................... 447
a) Nau~ni osvrt na falsifikate Dominika Mandi}a................................................. 447
1023
b) Dokazi grubog prekrajanja izvornog
Letopisa u hrvatskoj redakciji.................................................................................... 450
c) Demistifikacija dela arhi|akona Tome................................................................... 451
~) Epsko tuma~enje Pakta konvente............................................................................. 452
}) Sedam nepostoje}ih banova ......................................................................................... 453
d) Rasprava o sumnjama u ta~nost Porfirogenitovih navoda......................... 453
d`) Ocena vrednosti radova hrvatskih istori~ara................................................... 454
2. Korak nazad u istorijskoj nauci...................................................................................... 457
a) Pseudoistoriografija na primeru Grgura Ninskog........................................... 459
b) Slavonija bez hrvatskih obele`ja............................................................................... 460
3. Demografska kretanja u nau~nom radu Nade Klai}........................................... 462
a) Svesno nerazja{njena teza o Hrvatima u tu|im dr`avama......................... 463
b) Frana~ka teorija o pokr{tavanju Hrvata.............................................................. 464
c) Tvrdnje bez dokaza .......................................................................................................... 465
~) Drugorazredni izvori o Tomislavu ............................................................................ 468
}) Argumentovana kritika vode}ih hrvatskih
istoriografskih autoriteta................................................................................................ 469
d) Sveobuhvatna analiza hrvatskog feudalnog dru{tva...................................... 471
4. Studija Nade Klai} o rasprostranjenosti imena Hrvat ...................................... 473
a) Manjak hrvatskih toponima nadokna|en politi~kom intervencijom..... 474
5. Klai}kino suprotstavljanje romanti~arskom zanosu
hrvatskih kvazinau~nika..................................................................................................... 475
a) O naknadnom hrvatizovanju dalmatinskih isprava........................................ 478
b) O{tro protiv verifikovanja falsifikata ...................................................................... 479
III. Raskorak ma|arske i hrvatske istoriografije .......................................................... 480
1. Ra|anje ma|arske dr`ave ................................................................................................. 481
a) Osvajanje Slavonije i pot~injavanje Hrvatske ................................................... 481
b) Bosna u ugarskim istorijskim izvorima................................................................. 483
c) Banovine kao pograni~ne odbrambene teritorije ............................................. 484
~) Hrvati bez politi~kog uticaja u Ugarskoj ............................................................. 485
}) Posledice poraza kod Moha~a..................................................................................... 486
d) Restauracija katoli~anstva u Ma|arskoj XVII veka ..................................... 487
d`) Hrvati, gorljivi ma|arski patrioti........................................................................... 488
|) Konkretni dokazi o zloupotrebi ugarskih titula................................................ 489
e) Etni~ka struktura Ma|arske krajem XVIII veka............................................ 490
f) Ma|arska posle revolucije 1848. i nagodba sa Hrvatima ............................. 491
^etvrti deo
HRVATSKI NACIONALNI IDEOLOZI OD LJUDEVITA
GAJA DO ANTE PAVELI]A KAO INSTRUMENTI ZA
REALIZACIJU POLITI^KIH CILJEVA
RIMOKATOLI^KOG KLERIKALIZMA ....................................................................... 494
I. Uvodne napomene...................................................................................................................... 494
A. Rimokatoli~ki projekat ilirizma........................................................................................ 499
1. Studija ilirizma Viktora Novaka..................................................................................... 500
a) Nema~ki koreni Ljudevita Gaja ................................................................................ 500
b) Mobilizacija klera i vode}a uloga zagreba~kog semeni{ta
u propagiranju ilirizma.................................................................................................. 501
1024
c) Antiprotestantski stav klju~nih iliraca.................................................................... 504
~) Dodvoravanje Rusiji i pravoslavlju.......................................................................... 505
}) Potpuni slom ilirskog pokreta ..................................................................................... 508
B. Papska obmana zvana jugoslovenstvo........................................................................... 510
2. [trosmajerov projekat jugoslovenstva......................................................................... 511
a) Li~no priznanje prozelitskih namera...................................................................... 511
b) Sumnje u [trosmajerovo rusofilstvo i panslavizam ........................................ 512
c) Poku{aj vatikanske obmane pomo}u kulta slovenskih svetaca................. 514
~) Reakcija Svetozara Mileti}a na [trosmajerov prozelitizam........................ 516
}) Ja{a Tomi} i Franko Poto~njak o [trosmajerovom licemerju................... 518
d) Ferdo [i{i} o [trosmajerovim zaslugama
za kreiranje hrvatske nacije......................................................................................... 521
d`) Star~evi} i [trosmajer, dva lica iste medalje..................................................... 522
|) Analiza Slobodana Jovanovi}a................................................................................... 524
e) Pot~injavanje Vatikanu, preduslov slovenskog jedinstva ............................. 525
f) Protivljenje papskoj dogmi kao produkt
pogre{ne procene politi~kih snaga............................................................................. 526
3. Politi~ka uloga Franje Ra~kog......................................................................................... 531
a) Lamentacije nad hrvatskom sudbinom................................................................. 533
b) Emotivni pristup Viktora Novaka............................................................................ 533
c) Nedoslednost Ko{}akove analize................................................................................ 535
~) Mirjana Gros o osnovnoj motivaciji Ra~kog ...................................................... 539
}) Hrvatski interesi ispod glazure jugoslovenstva .................................................. 541
d) Kritika Jovana Radoni}a istoriografskih radova Franje Ra~kog........... 545
d`) Rasprave Franje Ra~kog o bogumilima
pod kriti~kom lupom Vase Glu{ca......................................................................... 548
|) Obrazac metodolo{kog postupka Franje Ra~kog............................................ 549
4. Prepiska [trosmajera i Ra~kog ....................................................................................... 552
a) Jezuitska uvertira pokatoli~avanja .......................................................................... 552
b) Izbor metoda za uni{tenje pravoslavlja................................................................. 553
c) Pozivi na unija}enje i lobiranje za konkordat .................................................... 556
~) Radost zbog srpskog poraza ........................................................................................ 558
}) Uporno insistiranje na unij........................................................................................... 558
d) Tri Nemca, ugaono kamenje ve{ta~ke hrvatske nacije.................................. 560
5. Glavni kroatizator dalmatinskih Srba Mihovil Pavlinovi} .............................. 561
a) Hrvatski nacionalni ekskluzivizam
verni ~uvar rimokatoli~anstva..................................................................................... 561
b) Prividna verska tolerancija kao mamac za unija}enje Srba...................... 562
c) Kritikovanje Srbije i idealizovanje Hrvatske...................................................... 565
~) Neosnovane teorije o Bosni i u~e{}u Hrvata u Kosovskom boju.............. 566
}) Negiranje etni~kih vrednosti celokupnog srpskog naroda........................... 570
d) Nametanje hrvatskog nacionalnog imena............................................................ 572
d`) Optu`be na ra~un Srba zbog navodne
kolaboracije sa austrougarskim vlastima........................................................... 575
|) Ekskluzivno hrvatstvo umesto ilirstva i jugoslovenstva................................ 576
e) Versko ispred nacionalnog ose}anja......................................................................... 577
1025
f) Pavlinovi}ev bes povodom samostalnog politi~kog
nastupa dalmatinskih Srba ........................................................................................... 581
V. Direktni ideolo{ki prethodnici genocidne
klerofa{isti~ke tvorevine NDH............................................................................................ 583
1. Ante Star~evi} kao utemeljiva~ savremene
hrvatske nacionalne ideologije ......................................................................................... 583
a) Tu|man na zlo~ina~kom Star~evi}evom kursu................................................. 583
b) Izjedna~avanje Srba sa robovima i svrabom ..................................................... 584
c) Srbi, glavni krivci za ma|arizaciju i ostali paradoksi .................................... 585
~) Izraziti Star~evi}evi antislovenski stavovi............................................................. 587
}) Negiranje celokupne srpske istorije i obra~un sa ilirizmom,
panslavizmom i jugoslovenstvom .............................................................................. 590
d) Osuda protestantizma..................................................................................................... 596
d`) O{tro protivljenje oslobodila~koj borbi balkanskih naroda..................... 597
|) Pripoveda~ skromnog literarnog dara ................................................................... 602
2. Rodona~elnik prava{ke ideologije Eugen Kvaternik .......................................... 605
a) Saradnja policijskih agenata [trosmajera i Kvaternika............................... 606
b) Prodaja ruske dr`avne tajne....................................................................................... 607
c) Kvaternikova geopoliti~ka analiza............................................................................ 610
~) Antisrpstvo kao glavna Kvaternikova odrednica ............................................ 612
}) Materijalizacija Kvaternikovog koncepta u NDH ........................................... 614
3. Istoriografske i etnolo{ke floskule Antuna Radi}a ................................................ 614
a) Unapre|enje Zagorja u hrvatski Pijemont.......................................................... 615
b) Prisajedinjenje Slovenaca u hrvatski nacionalni korpus.............................. 616
c) Radi}eva preporuka za re{enje
srpskog pitanja sa akcentom na bosanski ~vor.................................................. 617
~) Papski dekret generi{e hrvatsku naciju ................................................................. 620
}) Svojatanje Kraljevi}a Marka...................................................................................... 622
d) Odu{evljenje Star~evi}evim idejama ...................................................................... 623
d`) Idejni tvorac “Hrvatske pravoslavne crkve”” ................................................... 628
|) Pseudoistorijska bajka umesto realnog
sagledavanja procesa hrvatizacije ............................................................................ 632
e) Disciplinovanje Srba po hrvatskoj politi~koj meri........................................... 637
f) Radi}eva formula jezi~kog razgrani~enja............................................................. 639
g) Odbrana klerikalizma i Radi}evo
zadovoljstvo kroatizacijom bosanskih muslimana........................................... 641
4. Nacionalna ideologija Stjepana Radi}a....................................................................... 644
a) Tu|manova procena Radi}eve uloge u hrvatskoj istoriji ............................. 644
b) Radi} kao kohezioni faktor u borbi protiv srpskog naroda........................ 647
c) Sledbenici Radi}eve ideologije u partizanskim redovima ............................ 649
~) Gra|enje politike na o~iglednim falsifikatima.................................................... 650
}) Pravdanje pogroma Srba i zlonamerno tuma~enje panslavizma ........... 652
d) Tuma~enje srpske i hrvatske nacionalne svesti ................................................ 654
d`) Lukavo kroatizovanje Dubrovnika ....................................................................... 654
|) Perfidna demagogija po najvi{im jezuitskim standardima......................... 656
e) Pridobijanje Rusije bla}enjem srpskog rusofilstva.......................................... 660
f) Uobi~ajene hrvatske pretenzije na Bosnu i Hercegovinu.............................. 661
g) Napadi na srpsku dr`avotvornost............................................................................. 665
1026
h) Fabrikovanje nacionalnih kontrasta....................................................................... 669
i) Jedinstvo pod uslovima Stjepana Radi}a ............................................................. 672
j) Zagreba~ka Kristalna no} i Radi}evo uputstvo za progon Srba............... 673
k) Ode hrvatskim zlo~inima u Prvom svetskom ratu.......................................... 675
l) Ogor~eni protivnik ujedinjenja sa Srbijom .......................................................... 680
lj) Posleratni Radi}ev separatizam i otvoreno nastavljanje
Star~evi}eve antisrpske politike................................................................................. 681
m) Potpuno razobli~enje Stjepana Radi}a pred sudom istorije..................... 682
5. Ma~ekova banovina kao priprema za uspostavljanje usta{ke dr`ave........ 683
a) Progon Srba u hrvatskoj banovini i fa{isti~ki karakter
Ma~ekovih paravojnih partijskih jedinica........................................................... 685
b) Ma~ekov poziv na iskrenu saradnju sa usta{kim re`imom ........................ 687
c) Presudna uloga Ma~eka i Stepinca u uspostavljanju NDH ....................... 689
6. Ante Paveli} i ideologija hrvatskog usta{kog pokreta......................................... 690
a) Paveli}eva teroristi~ka aktivnost u dosluhu
sa fa{isti~kim silama.......................................................................................................... 691
b) No`, revolver i zakletva u rimokatoli~ku veru.................................................... 693
c) Mobilisanje Nema~ke za katoli~ke potrebe .......................................................... 694
~) Paveli}ev mit i njegov trijumfalni povratak u Zagreb.................................... 696
}) Konstrukcija usta{ke dr`ave po vatikanskom nacrtu..................................... 697
d) Po~etak nasilnog pokatoli~avanja u NDH ............................................................ 699
d`) Ma~ek kao rezervna usta{ka varijanta ................................................................ 700
|) Tajni vatikanski cirkular otvara pacovske kanale............................................ 703
e) Teroristi~ke akcije u organizaciji Rimokatoli~ke crkve ................................. 705
f) Prakti~ne aktivnosti usta{kog teoreti~ara Dominika Mandi}a................... 706
g) Glavni organizator pacovskih kanala Krunoslav Draganovi} ................... 709
h) Dokazi o klju~noj ulozi Rimokatoli~ke crkve
u spasavanju usta{a........................................................................................................... 711
i) Paveli}ev beg u Argentinu i smrt u [paniji............................................................ 717
j) Rehabilitacija Paveli}a u Tu|manovoj NDH........................................................ 719
k) Fa{izam kao Paveli}eva izvorna ideolo{ka orijentacija................................. 720
l) Paveli}eve manipulacije bogumilima........................................................................ 722
lj) Karikaturalna srpska i hrvatska etni~ka geneza .............................................. 725
m) Usta{ka dr`ava na temelju Star~evi}eve mr`nje ............................................. 729
n) Paveli}eva pretnja prelaskom u pravoslavlje...................................................... 731
nj) Tuma~enje Sarajevskog atentata kao antihrvatskog akta.......................... 733
Peti deo
RIMOKATOLI^KI KARAKTER USTA[KOG GENOCIDA
NAD SRPSKIM NARODOM .................................................................................................... 735
1. Kapitalna studija Viktora Novaka o hrvatskom klerikalizmu ....................... 735
a) Klerofa{izam na plodnom tlu okupacije................................................................ 735
b) Austrougarska, bedem katoli~anstva...................................................................... 736
c) Prestrojavanje Vatikana uo~i sloma Austrougarske........................................ 743
~) Kriza katolicizma i Radi}ev antiklerikalizam..................................................... 746
}) Restauracija katoli~kih dru{tava............................................................................... 750
d) Pretnje Pija XI povodom otkazivanja konkordata ......................................... 754
d`) Pripreme klerofa{ista za Drugi svetski rat......................................................... 757
1027
|) NDH kao materijalizacija vatikanskog projekta.............................................. 762
e) Papina javna podr{ka Paveli}u .................................................................................. 768
f) Klerousta{ka akcija pokatoli~avanja ....................................................................... 769
g) Detaljna sinhronizacija crkvene i dr`avne vlasti
NDH u sprovo|enju genocida..................................................................................... 773
h) Posebni oblici vatikanskog sadizma......................................................................... 782
i) Nadbiskupov vapaj za spas NDH............................................................................... 785
j) Novakova analiza klerofa{isti~ke ideologije.......................................................... 786
k) Spisak najistaknutijih usta{a iz redova katoli~kog klera ............................. 788
l) Papske garancije Paveli}u.............................................................................................. 790
2. Zbirka dokumenata Vladimira Dedijera
o direktnoj vatikanskoj odgovornosti za jasenova~ki zlo~in ............................ 793
a) Vatikan, glavni organizator usta{kog pokreta.................................................... 794
b) Antisrpska konstanta papske politike..................................................................... 795
c) “Kristovo kraljevstvo”” Alojzija Stepinca ............................................................... 796
~) Katoli~ki sve{tenici, usta{ki dobrovoljci................................................................. 802
}) Svedo~enja pre`ivelih `rtava u Dedijerovoj zbirci dokumenata............... 803
d) Pripreme katoli~ke crkve za sprovo|enje genocida....................................... 805
d`) Vatikansko zadovoljstvo rezultatima pokatoli~avanja ................................ 808
|) Nema~ka rasna i hrvatska verska ~isto}a ............................................................ 810
e) Civilizacijske tekovine u tuma~enju Vatikana.................................................... 812
f) Panika u Vatikanu uo~i poraza fa{izma ................................................................. 814
g) Papa, glavni organizator posleratnog terorizma............................................... 818
h) Zata{kavanje usta{kih zlo~ina u Titovoj Jugoslaviji....................................... 821
3. Zbornik dokumenata Milana Bulaji}a o vatikanskoj
misiji u hrvatskoj usta{koj dr`avi .................................................................................. 822
a) Tu|manova rehabilitacija Jasenovca ...................................................................... 823
b) Primarni zadatak Vatikana.......................................................................................... 824
c) Misija spasavanja usta{ke dr`ave ............................................................................. 828
~) Kolja~ki svetac Alojzije Stepinac............................................................................... 833
}) Vatikanska javna podr{ka razbijanju Jugoslavije ........................................... 834
d) Srbi pod no`em pape Jovana Pavla Drugog....................................................... 839
d`) Vatikanska diplomatija u slu`bi nove NDH...................................................... 841
|) Otvoreno hvalisanje Vatikana po~injenim zlodelima..................................... 846
4. Posleratna vatikanska politika prema Jugoslaviji................................................. 847
a) Vatikansko zata{kavanje zlo~ina ............................................................................... 848
b) Ameri~ki obave{tajni izve{taji
o Paveli}evom bekstvu u Vatikan ............................................................................. 850
5. Sudski proces Alojziju Stepincu ...................................................................................... 851
a) Pokolj u glinskoj crkvi.................................................................................................... 852
b) Svedoci Hrvati o zlodelima katoli~kog klera....................................................... 854
c) Taksa za pokatoli~avanje............................................................................................... 858
6. Mileti}eva zbirka dokumenata o Jasenovcu............................................................. 862
a) Svedo~anstva iz arhive vlade Milana Nedi}a...................................................... 863
b) Fratri, najrevnosniji kolja~i......................................................................................... 865
c) Masakr srpske dece .......................................................................................................... 867
7. Srbi pred dilemom da postanu katolici ili da umru.............................................. 869
1028
a) Genocid kao rezultat vi{edecenijske katoli~ke indoktrinacije.................... 870
b) @iva usta{ka ideja u savremenoj Hrvatskoj........................................................ 872
8. Rimokatoli~ko varvarstvo u Hristovo ime................................................................. 872
a) Simbioza Be~a i Vatikana.............................................................................................. 873
b) Vatikanska propaganda u slu`bi habzbur{kog “pravednog”” rata........... 875
c) Interesno ujedinjenje fa{izma i katoli~anstva .................................................... 876
~) Srpski narod obara konkordat................................................................................... 877
}) Krvavom kamom do papinog cilja........................................................................... 880
d) Fratarski “preventivni”” pokolji.................................................................................. 882
d`) Udru`eni zlo~ina~ki poduhvat “Granica na Drini””....................................... 884
|) Podsticanje i organizovanje kri`arskih teroristi~kih bandi ........................ 887
[esti deo
TITOVA I TU\MANOVA REALIZACIJA
DR@AVOTVORNIH CILJEVA
RIMOKATOLI^KOG ZLO^INA^KOG
PROJEKTA VE[TA^KE HRVATSKE NACIJE........................................................... 888
I. Antisrpska instrumentalizacija
nacionalnog koncepta Velike Srbije.................................................................................. 888
1. Op{te napomene ...................................................................................................................... 888
2. Su{tina projekta Velike Srbije kao okosnice
nacionalne ideologije.............................................................................................................. 889
3. Poku{aji srpskih nau~nika da se suprotstave
antisrpskoj histeriji ................................................................................................................ 891
a) Konkretni strate{ki ciljevi globalizma .................................................................... 893
b) Hrvati i muslimani, instrumenti antisrpskog programa .............................. 894
4. Ve{ta~ko projektovanje hrvatske nacije na crnogorskim
i bosansko-hercegova~kim prostorima ........................................................................ 895
5. Antisrpski ciljevi jugoslovenske ideje ........................................................................... 898
a) Neshvatljivo potcenjivanje rimokatoli~kog neprijatelja ............................... 899
b) Prokockana velika istorijska {ansa srpskog naroda ....................................... 901
6. Kontinuirana antisrpska strategija Kominterne
i Brozovih komunista ............................................................................................................ 902
7. Om~a federalizma oko srpskog vrata .......................................................................... 904
a) Ukidanje statusa konstitutivnog naroda, priprema Tu|manovog
re`ima za proterivanje Srba iz Hrvatske .............................................................. 906
8. Predvodni~ka uloga Vatikana u razaranju Jugoslavije ...................................... 909
II. Antisrpska politi~ka platforma Josipa Broza Tita .................................................. 917
1. Prikriveni hrvatski nacionalista i {ovinista............................................................... 917
a) Najava glavnih Brozovih smernica u politi~kom delovanju........................ 917
b) Osnivanje paravojnih formacija i konkretna saradnja sa usta{ama...... 918
c) Primetna Brozova naklonost prema Rimokatoli~koj crkvi.......................... 919
~) Podr{ka Ma~eku, veli~anje Radi}a i opomene Srbima .................................. 920
}) Razo~arenje u Ma~eka i Brozove promene stavova
po nalogu Kominterne ..................................................................................................... 923
d) Demokratija koncentracionih logora u Banovini Hrvatskoj ...................... 925
d`) Kontinuirano optu`ivanje Srba i uspostavljanje ve{ta~ke
ravnote`e u tretiranju Paveli}a i Nedi}a.............................................................. 925
1029
|) Izdvajanje Bosne od srpskog uticaja i borba protiv ~etnika
kao osnovne Brozove preokupacije .......................................................................... 927
e) Veli~anje uloge Hrvata u narodnooslobodila~koj borbi................................. 928
f) Dokazi o li~nim Brozovim naredbama za bombardovanje
srpskih gradova i po{teda Zagreba............................................................................ 929
g) Brozova tuma~enja pojma “hrvatska vojska”” i susreti
sa Dra`om Mihailovi}em................................................................................................ 930
h) Okosnica Brozove antisrpske politike posle Drugog svetskog rata ......... 931
i) Poku{aj pridobijanja vrhu{ke Rimokatoli~ke crkve za
li~nu Brozovu diktaturu................................................................................................... 931
j) Kolaboracija sa Nemcima i usta{ama ...................................................................... 934
k) U~vr{}ivanje komunisti~ke diktature po
avnojevskom antisrpskom receptu ........................................................................... 937
l) Institucionalna razgradnja jugoslovenske dr`ave kao
priprema za raspad na srpsku {tetu.......................................................................... 940
III. Franjo Tu|man i obnova hrvatske usta{ke
klerofa{isti~ke dr`ave ........................................................................................................... 943
1. Razvojni put realizatora vatikanskog antisrpskog programa ........................ 943
2. Vi{estruki plagijator rehabilituje usta{e...................................................................... 947
a) Sukob sa Bakari}em i posledice po Tu|mana.................................................... 949
b) Formiranje Tu|manovog intelekta pod uticajem fratra
Mandi}a i usta{e Luburi}a........................................................................................... 952
3. Prousta{ka klima posle sklapanja saveza Regana i Vojtile ............................... 954
a) Direktno akciono povezivanje sa Rimokatoli~kom crkvom ...................... 959
b) Vatreni sledbenik Luburi}evog koncepta
interhrvatskog pomirenja ............................................................................................. 960
c) Drasti~no umanjivanje broja jasenova~kih `rtava .......................................... 962
~) Tu|manovo izjedna~avanje Jasenovca i Blajburga......................................... 966
}) Pravdanje genocida religijskim citatima ............................................................... 967
d) Tu|manov javni poziv na novi pokolj Srba ........................................................ 969
d`) Tu|manova teorija svrsishodnosti istrebljenja Srba
i njihove krivice za sopstvenu zlu sudbinu......................................................... 971
|) Pozivanje na Makijavelija u pravdanju pokolja .............................................. 975
e) Tu|manova fanati~na odbrana hrvatskog klerofa{izma .............................. 977
4. Hrvatski izvori o koordinaciji akcija
izme|u Tu|mana i Vatikana ............................................................................................. 981
a) Ideolo{ka bliskost Broza i Tu|mana........................................................................ 987
b) Tu|manov uzor {panski diktator Franko............................................................. 992
5. [uvarova kritika Tu|manovog neousta{kog re`ima ............................................ 993
a) Franjo Tu|man, potro{ni materijal Rimokatoli~ke crkve........................... 995
b) Pokatoli~avanje Srba u Tu|manovoj NDH......................................................... 1001
c) Akcija ~i{}enja jezika po Tu|manovom nare|enju ......................................... 1004
~) Morbidni Tu|manovi planovi za skrnavljenje Jasenovca............................ 1005
}) Paralela sa Radi}em i Ma~ekom................................................................................ 1007
d) O{tre zamerke Jeljcinu zbog odlikovanja Tu|mana...................................... 1010
d`) Predsednik kakvog Hrvati zaslu`uju.................................................................... 1010
|) Genocid uz pomo} Zapada........................................................................................... 1012
1030
Sabrana dela prof. dr Vojislava [e{elja
1. Vreme preispitivanja
2. Hajka na jeretika
3. Fenomenologija balkanskog despotizma
4. Veleizdajni~ki proces
5. Narkomanija Vuka manitoga
6. Politika kao izazov savesti
7. Milan Pani} mora pasti
8. Na me|unarodnoj sceni
9. Su~eljavanje sa sedmom silom
10. Narodni tribun
11. Poslani~ke besede
12. Filipike ~etni~kog vojvode
13. Pali, `ari, dedinjski dizdare
14. Crveni tiranin sa Dedinja
15. Da sve srpsko bude kao zemunsko
16. Promene po volji naroda
17. Bez dlake na jeziku
18. Mo} argumenata
19. Falsifikovana volja naroda
20. Vlada nacionalnog jedinstva
21. Srbija pod ameri~kim bombama
22. Dok patriote obnavljaju izdajnici razaraju
23. Radikali se nisu obrukali
24. Pakleni planovi Zapada
25. Kontrarevolucionar u buldo`er revoluciji
26. Dosmanlijski zulum nad Srbijom
27. Kontinuitet radikalske doslednosti
28. Glavni Milo{evi}ev politi~ki robija{
29. Ubistvo ministra odbrane Pavla Bulatovi}a
30. Dosmanlijski sejmeni na Pravnom fakultetu
31. Glogov kolac u dosovskom srcu
32. Dosmanlije kao novi janji~ari
33. ^etni~ka sablja nad dosmanlijskom glavom
34. Na juna~kim rukama kroz srpsku Boku
35. Kora od banane
36. Srpski ~etni~ki pokret
37. Srpska radikalna stranka
38. Peti otad`binski kongres
39. Sudanije nepokornog vojvode
40. Ideologija srpskog nacionalizma
41. Afirmacija parlamentarizma
42. Slom savezne dr`ave
43. @igosanje dosmanlijskog be{~a{}a
44. ^eli~ni vojvoda
45. Stazom slave, u slu`bi otad`bine
46. Hrabrost i savesnost u istorijskim lomovima
47. Uporna odbrana Srpstva
48. Stanko Suboti} – Cane @abac, kralj duvanske mafije
49. Mafija{ka pudlica Neboj{a ^ovi}
50. Cijin major Grujica Spasovi}
1031
51. ^etni~ki vojvoda pred Ha{kim tribunalom
52. Suo~avanje sa ha{kim inkvizitorima
53. Ha{ki dosije nabe|enog ratnog zlo~inca
54. Pocepana ha{ka inkvizitorska ode`da
55. U ~eljustima Kurve del Ponte
56. Genocidni izraelski diplomata Teodor Meron
57. \avolov {egrt zlo~ina~ki rimski papa Jovan Pavle Drugi
58. Va{ingtonski seksualni manijak Bil Klinton
59. Ha{ko bajramsko prase
60. La`ljiva ha{ka peder~ina D`efri Najs
61. Svedok odbrane Slobodana Milo{evi}a u ha{kom procesu
62. Engleski pederski isprdak Toni Bler
63. Kriminalac i ratni zlo~inac Havijer Solana
64. Podmukli galski picopevac @ak [irak
65. Hitlerovi najverniji sledbenici Helmut Kol i Hans Gen{er
66. Krvave ru~erde Madlen Olbrajt
67. Pontifeks maksimus satanisti~ke crkve Jovan Pavle Drugi
68. Antihristov namesnik zlikova~ki rimski papa Benedikt [esnaesti
69. Najve}i izdajnik Rusije Boris Jeljcin
70. Milo \ukanovi} novi Skenderbeg Crnojevi}
71. Boris Tadi} novi Sinan Pa{a Kod`a
72. Izdajni~ki akreditivi usta{kog konzula Vuka Dra{kovi}a
73. Politi~ki ortakluk Kurve del Ponte i Kurve del Ko{tunice
74. Vatikan glavno Satanino gnezdo
75. Rimska kurija ve~ito `edna srpske krvi
76. Evropska unija satanisti~ka tvorevina
77. Vatikanski antisrpski instrument Franjo Tu|man
78. Ameri~ki antisrpski instrument Alija Izetbegovi}
79. Holandski kurvin sin Alfons Ori
80. Ubica Slobodana Milo{evi}a Patrik Robinson
81. Korumpirani predsednik nelegalnog Ha{kog suda Fausto Pokar
82. Pitomac minhenske pivnice Volfgang [omburg
83. Ha{ki {trajk gla|u
84. Varvarska gozba
85. Kad bitange mar{iraju
86. Siktanje crvene zmije
87. Skalpiranje kao smisao informisanja
88. Ko pose~e bega Gutenberga
89. Robija kao sudbina
90. Politi~ka partija Prodanovi}a
91. Pokvareni malte{ki pacov Karmel Agijus
92. Smrdljiva gvajanska svinja Mohamed [ahabudin
93. Plja~ka{ novca Ujedinjenih nacija Hans Holtajus
94. Degenerisani majmun Bakone D`astis Moloto
95. Retardirana ha{ka tu`iteljka Hildegard Uerc-Reclaf
96. Ljubavnik D`efrija Najsa Danijel Sakson
97. Jedna banana za Kofi Anana
100. Ha{ka instrumentalizacija la`nih svedoka
101. Rimokatoli~ki zlo~ina~ki projekat ve{ta~ke hrvatske nacije
102. Ubistvo mafija{kog premijera Zorana \in|i}a
103. Mafija ubila svog lidera
1032