Professional Documents
Culture Documents
06 Hag Medju Nama
06 Hag Medju Nama
Osim tra/enja pravde za /rtve, tekstovi u rubrici „Hag me]u nama“ u;inili
su potpuno izli[nim sve poku[aje relativizovanja zlo;ina koji po;ivaju na
tvrdnjama tipa – „i drugi su to radili“. Ako su ostali u;esnici u krvavom bal-
kanskom ratu po;inili zlo;ine, a jesu, onda je to problem njihovih dr/ava.
Za ovu zemlju je najzna;ajnije da se oni koji su po;inili takve stvari vi[e ne
skrivaju iza likova smernih, tihih kom[ija na koje niko ne obra'a pa/nju, jer
oni to ne mogu biti. Stoga ova knjiga ne predstavlja samo doprinos na pu-
tu dosezanja pravde, ve' pre svega nastoji da pomogne ostvarenju dru[tve-
ne norme da krivci moraju da odgovaraju, [to je u ;itavom svetu ve' odav-
no postalo neka vrsta civilizacijske tekovine.
S. K.
Hag me]u nama
Bogdan Ivani[evi'
Praznine popunjene
uobi;ajenim me]unarodnim pravom
Izme]u 24. marta i 10. juna 1999. na Kosovu je postojao me]unarodni oru-
/ani sukob izme]u NATO-a s jedne, i policije i Vojske Jugoslavije sa druge
strane. Kada je re; o operacijama koje su srpske i jugoslovenske snage vodi-
le protiv Oslobodila;ke vojske Kosova (OVK) – i obrnuto – i tu se radilo o
oru/anom sukobu na koji se primenjuju odredbe me]unarodnog humani-
tarnog prava. Pre 24. marta 1999. taj sukob je bio unutra[njeg karaktera.
Manje je jasno da li je sukob izme]u snaga bezbednosti i naoru/anih Alba-
naca ostao unutra[nji i u periodu NATO bombardovanja. Pitanje tipa suko-
ba nije samo akademskog karaktera> ve'u za[titu civilima i ostalim za[ti'e-
nim licima pru/aju odredbe me]unarodnog humanitarnog prava koje su
primenjive u me]unarodnim sukobima, nego one koje se odnose na unutra-
[nje sukobe.
5
Fond za humanitarno pravo
Ako, me]utim, takva veza izme]u NATO i OVK nije postojala, valjalo bi
zaklju;iti da su na Kosovu posle 24. marta 1999. postojala dva sukoba, koja
su se de[avala istovremeno> jedan, me]unarodni, koji je uklju;ivao dejstva
NATO snaga protiv VJ i MUP-a, i obrnuto< i drugi, unutra[nji, u kome su u;e-
stvovali VJ i MUP sa jedne, i OVK sa druge strane.
6
Hag me]u nama
:ak i ako bi se moglo pokazati da zlo;ini po;injeni posle 20. juna dose-
/u do zlo;ina protiv ;ove;nosti, za njih, zbog nepostojanja oru/anog
sukoba u tom periodu, ne bi bila mogu'a su]enja u Hagu. Savet bezbed-
nosti UN je, naime, zauzeo restriktivan stav pri izradi Statuta Tribunala
1993. i ovlastio Tribunal da goni po;inioce zlo;ina protiv ;ove;nosti
samo ako su zlo;ini „po;injeni u oru/anom sukobu“.
9. 4. 2004.
(Autor je istra/iva; za podru;je biv[e Jugoslavije u organizaciji Human Rights
Watch)
7
Fond za humanitarno pravo
Sr]a Popovi'
Hag, nacionalni interes i „na[ ;ip“
(5) ;ime bismo pobolj[ali i niski /ivotni standard gra]ana, kojima je dosta
„jedenja korenja“.
8
Hag me]u nama
Dakle, na[i interesi su potpuno jasni, kao [to je jasan i nu/ni sled koraka u
kome se na prvom mestu nalazi iskrena saradnja sa Ha[kim sudom. Odbija-
nje da se u;ini taj prvi, nu/ni korak o;igledno je nesvrsishodno, iracionalno
i protivno interesima srpskog dru[tva.
9. 4. 2004.
9
Fond za humanitarno pravo
Vox populi
„Jednom re;ju, sramota“
Do ovog zakona je Milo[evi' bio DIKTATOR koji je radio [ta je hteo. Sad je
on biv[i predsednik Srbije iza koga stoji Srbija i srpski narod. Sad se sudi
samom srpskom narodu – upravo ono [to smo hteli da izbegnemo. (Rade)
Sami bacamo onima koji tu/e ovu dr/avu za ratnu od[tetu dokaz da smo svi
kolektivno bili uz politiku koju su sprovodili Sloba, {e[elj i ostali. (Kursula
wife)
Za[to niko nije javno rekao da svi ha[ki optu/enici imaju pravo na nadokna-
du koju pla'a Tribunal osim onih za koje se proverom utvrdi da imaju sred-
stava da pla'aju svoju odbranu| (Sima)
Vi[e volim da ceo /ivot pla'am od[tetu BiH i da moji potomci pla'aju, nego
da 100 dinara dam za najve'e izdajnike u istoriji Srbije> {e[elja i Milo[evi'a i
njihovu prebogatu rodbinu. (Marko)
10
Hag me]u nama
Mi smo od danas zemlja i narod koji zvani;no [tite i poma/u ratne zlo;ince!
To smo i ozakonili. Vidim nas kao Hazare – sve [to zna da misli oti[lo je...
(Evica Busarac)
Evo, ovi koji su sada glasali za Zakon o pomo'i optu/enima za ratne zlo;ine
– to je taj antiha[ki lobi i oni su ubili }in]i'a ili su bili inspiratori ubistva.
(Zoran Pure[evi')
U/as. Ja /ivim u dvosobnom stanu i samo no'u palim bojler da bih u[tedeo,
a zlikovci koji imaju ku'e od nekoliko miliona eura dobijaju pomo' od dr/a-
ve. Neka prodaju ku'e, diskoteke, pekare... (Goran)
Najlep[e od svega je [to 'emo se posle opet ;uditi za[to nam me]unarod-
na zajednica ne veruje i razvijati teoriju zavere. (Joca)
9. 4. 2004.
11
Fond za humanitarno pravo
Dokumenti
{ta je, zapravo, istina
Velimir Ili' je rekao da o;ekuje da 'e saradnja nove vlade sa Ha[kim tribuna-
lom za ratne zlo;ine biti korektnija i dvosmerna. „Verujem u premijera, a on
ne bi prihvatio da u]e u vladu da nema argumente za to [to tvrdi. O;eku-
jem da on radi taj segment (odnosi sa Tribunalom) i da ga radi dobro“,
kazao je Ili' gostuju'i na Radio-televiziji Srbije. „Dr/ava treba da finansira
odbranu ha[kih optu/enika, dr/avljana SCG. Na[a tri predsednika se nalaze
tamo. Ne branimo samo njih, ve' branimo dr/avu“, rekao je Ili', navode'i
da je nekorektno da njihove porodice „ovde ne mogu da pre/ive“ i da je
„ljudski“ da im se pomogne. Ili' je rekao da se nada da 'e Ha[ki tribunal
„malo priko;iti“ i da 'e biti prona]en neki kompromis za saradnju. (2. mart
2004. Izvor> RTS)
12
Hag me]u nama
Vuk Dra[kovi' je govore'i o odnosu Srbije i Crne Gore prema Ha[kom tribu-
nalu istakao> „Nema mesta re;i ’saradnja’ ako je u pitanju obaveza. To mo/e
biti i politi;ko i pravno pitanje, ali po mom mi[ljenju to je nacionalno pita-
nje prvoga reda. Najve'i nacionalni greh prethodne vlade je taj [to u prote-
kle tri godine nije u;inila gotovo ni[ta da Srbima saop[ti istinu o onome [to
se zaista doga]alo od 1990. godine do 2000. godine“, rekao je Dra[kovi'.
Predsednik SPO je ocenio da bi srpski narod „shvatio [ta se desilo“ kada bi
mu „odgovorni mediji u du/em periodu saop[tavali dokumente, ;injenice i
zapise“. (6. mart 2004. Izvor> Beta)
Miroljub Labus, potpredsednik Vlade Srbije, smatra da, ako sada[nja vlast
ka/e da se po komandnoj odgovornosti ne'e suditi u Hagu nego u zemlji,
sa realizacijom treba po;eti ve' sutra. U intervjuu „Ve;ernjim novostima“
Labus je rekao da 'e Vlada poku[ati da na]e neko re[enje, prihvatljivo za obe
strane, i dodao da se o toj temi razgovara. „Mi bismo /eleli da se ta knjiga
problema sa Hagom zatvori, [to pre – to bolje. I da vi[e nema uslovljavanja“,
rekao je Labus. (Izvor> B92)
9. 4. 2004.
13
Fond za humanitarno pravo
Nata[a Kandi'
NATO nije kontrolisao OVK
Me]unarodno sudsko ve'e Okru/nog suda u Pri[tini donelo je 16. jula 2003.
presudu kojom je ;etvoricu pripadnika Oslobodila;ke vojske Kosova (slu;aj
Lapske grupe) osudilo na visoke zatvorske kazne za izvr[enje ratnog zlo;ina
u vreme oru/anog sukoba na Kosovu, koji je prema nalazu Suda trajao od
avgusta 1998. do 10. juna 1999. i po svom karakteru bio unutra[nji sukob.
Budu'i da se pitanju karaktera zbivanja na Kosovu posve'uje velika pa/nja u
Srbiji, bilo da je re; o osporavanju postojanja oru/anog sukoba na Kosovu
na ra;un teze da se tamo radilo o banditizmu i terorizmu ili osporavanju
unutra[njeg karaktera oru/anog sukoba, korisno je imati uvid u argumenta-
ciju Me]unarodnog sudskog ve'a kojim je predsedavao britanski sudija
Timoti Klejson u prilog zaklju;ku da se na Kosovu odvijao unutra[nji oru/a-
ni sukob.
14
Hag me]u nama
16. 4. 2004.
15
Fond za humanitarno pravo
Svedo;anstva
Znanje o zlo;inima
16
Hag me]u nama
ima ljudi za koje je to normalna stvar. Razumem ja, sad, ako je bio rat... Ali
sad neko i/ivljavanje, klanje, ovo ono, to normalni ljudi ne bi mogli da rade.“
(KI-7, M, KV radnik, 33)
„Verovatno jesu, ljudi se menjaju, od najnormalnijeg ;oveka postaje zver,
;ovek je spreman na sve, porodice su stradale.“ (SM-7, M, stomatolog, 52)
„Znate kako, kad je u pitanju rat, zlo;ini su i sa jedne i sa druge strane i tu
nije bitno ko ih je ;inio.“ (PI-4)
„Rat je rat i tu ne postoje pravila. Postoje ekstremi koji rade razne lo[e stva-
ri.“ (BO-MA-3, u;enik, 19)
17
Fond za humanitarno pravo
„Mesec dana nakon na[eg povla;enja pala je Srebrenica i onda ona ve'
poznata pri;a koja se tamo odigrala... ?ao mi bilo, ne ljudi, one dece, ljudi
manje-vi[e, ali /ene i deca, gledaju'i kako, videlo se, bili smo na nekom
brdu, tamo su ku'e, ga]a haubica, ga]a tenk, i vidi se kada ljudi i /ene
napu[taju ku'e, sve ostaje.“ (NP-MK, dobrovoljac, nastavnik istorije sa veo-
ma izra/enim nacionalisti;kim stavovima)
„Bio sam neposredno, ;etiri puta sam i[ao, za vreme rata sam i[ao u Vuko-
var sa ljudima, zna;i doma'im... Oni su se hvalili time ;ak.“ (BG-LJJ-7)
16. 4. 2004.
18
Hag me]u nama
Sr]a Popovi'
Zemlja, ipak, nije ravna
S druge strane, vi]enje (bolja re; bi bila /murenje) „Srba“ je onom prvom
„bitno suprotstavljeno“, to jest – „Srbi“ prosto negiraju te zlo;ine. I po[to
„nema nade da se te dve verzije usklade na srpsko zadovoljstvo“, to jest
nema nade da me]unarodna zajednica „prizna“ da njihovi sunarodnici nisu
;inili zlo;ine, Srbi, „normalno“, mrze Hag.
Ili bi se, ipak, moglo zaklju;ivati da i sama zastupa srpsku verziju po[to spa-
da u „Srbe“| Jer, tako]e se mo/e zaklju;ivati da gospo]a Smajlovi' smatra
19
Fond za humanitarno pravo
16. 4. 2004.
20
Hag me]u nama
Andrej Nosov
Nek prljav ve[ ostane u ku'i
21
Fond za humanitarno pravo
22
Hag me]u nama
16. 4. 2004.
23
Fond za humanitarno pravo
Dokumenti
Da li je Srbija bila u ratu
24
Hag me]u nama
Jovi' bele/i 25. februara 1991. godine> „Zatim Veljko govori o svojoj zamisli
o konceptu akcije. U Hrvatskoj institucionalno i politi;ki ja;ati Srpsku Krajinu
i podr/avati njeno otcepljenje od Hrvatske, ne javno nego fakti;ki.“ (BJ, 277)
„JNA je potpuno ostvarila ciljeve ove faze sukoba – za[titila srpski narod u
Krajini i pomogla mu da se vojni;ki, pa i politi;ki pripremi za doga]aje koji
'e slediti, [to je srpski narod u Hrvatskoj zaista i u;inio...“ (VK, 128)
25
Fond za humanitarno pravo
Pravilo 62 bis (iv) zahtijeva da se pretresno vije'e, prije nego [to optu/enog
proglasi krivim na osnovu njegovog potvrdnog izja[njavanja o krivici, mora
uvjeriti da „postoje dovoljne ;injeni;ne osnove za postojanje krivi;nog djela
i u;estvovanje optu/enog u istom, bilo na osnovu nezavisnih indicija ili toga
[to ne postoji nikakvo bitno neslaganje izme]u strana u pogledu predmet-
nih ;injenica“.
Stoga, ako pretresno vije'e nije uvjereno ili iz nekog razloga nije sigurno u
postojanje nekih ;injenica koje su usagla[ene me]u stranama, ono mo/e
sprovesti su]enje o tom konkretnom pitanju radi utvr]ivanja tih ;injenica.
23. 4. 2004.
26
Hag me]u nama
Dokumenti
„Ja, Milan BABI", pro;itao sam ovaj Sporazum o o;itovanju o krivici na jezi-
ku koji razumijem, te sam zajedno sa svojim pravnim savjetnicima, Peterom
Michaelom MUELLEROM i Robertom FOGELNESTOM, pa/ljivo prou;io sve
njegove dijelove. Gospoda MUELLER i FOGELNEST savjetovali su me o
mojim pravima, ili mogu'oj odbrani, kao i o posljedicama sklapanja ovog
Sporazuma, te sam u potpunosti zadovoljan sa na;inom na koji me oni
savjetuju. Osim onih obe'anja koja su sadr/ana u ovom Sporazumu, nikakva
druga obe'anja ili naknade nisu mi nu]ene. Nadalje, niko mi nije prijetio niti
me bilo ko na bilo koji na;in prisiljavao da sklopim ovaj Sporazum. Ovaj sam
Sporazum sklopio svojevoljno i dobrovoljno i pri zdravoj pameti. Shvatio
sam uslove ovog Sporazuma i drage volje sam saglasan sa svakim od njih
ponaosob.“
„Od avgusta 1990, u Krajini se javlja paralelna struktura vlasti koju su sa;i-
njavali pripadnici Ministarstva unutra[njih poslova Srbije, Slu/be dr/avne
bezbednosti Srbije i SDS-a u Hrvatskoj, kao i policajci iz srpskih op[tina u
Hrvatskoj, i ta struktura je u krajnjoj instanci bila direktno i isklju;ivo odgo-
vorna Slobodanu Milo[evi'u.“
27
Fond za humanitarno pravo
„Vlada SAO Krajine nikada nije imala nikakvu efektivnu kontrolu nad Marti-
'em i policijom u Krajini. Poku[aji da se on smeni bili su bez uspeha zbog
podr[ke koju je Marti' dobijao od Milo[evi'a i drugih li;nosti iz paralelne
strukture.“
28
Hag me]u nama
(DB) Republike Srbije i srpske policijske snage SAO Krajine i RSK-a koje su se
obi;no nazivale „Marti'eva policija“, „marti'evci“, „policija SAO Krajine“ ili
„milicija SAO Krajine“.
„Osnovni cilj SDS-a i vo]stva bosanskih Srba bio je da svi Srbi u biv[oj Jugo-
slaviji ostanu u zajedni;koj dr/avi. Jedan od na;ina za ostvarenje toga cilja
bio je razdvajanje etni;kih zajednica u BiH. Do oktobra 1991. vo]stvo
bosanskih Srba, uklju;uju'i i gospo]u Plav[i', bilo je svjesno i posjedovalo
namjeru da u razdvajanje etni;kih zajednica uklju;i trajno uklanjanje odre]e-
nih etni;kih grupa, bilo sporazumom bilo silom, a osim toga bilo je svjesno
da 'e svako prisilno uklanjanje nesrpskog stanovni[tva sa teritorija na koje su
Srbi polagali pravo uklju;iti i diskriminacionu politiku progona.“
29
Fond za humanitarno pravo
„Vojska bosanskih Srba, policija i civilne snage i vlasti pod vo]stvom i kon-
trolom SDS-a i vlasti Srpske Republike Bosne i Hercegovine, uklju;uju'i i
kolektivno i pro[ireno kolektivno Predsjedni[tvo sara]ivali su sa JNA, Mini-
starstvom unutra[njih poslova (MUP) Srbije i paravojnim jedinicama iz Bosne
i Hercegovine i van nje u ostvarivanju cilja razdvajanja etni;kih grupa upo-
trebom sile. Vojska bosanskih Srba, policija i civilne snage u saradnji sa JNA,
MUP-om Srbije i paravojnim jedinicama vr[ili su progone nesrpskog stanov-
ni[tva kroz kampanju progona koja je obuhvatala radnje, doga]aje i mjesta
navedena u ta;ki 3 i prilozima A, B, C i D Izmijenjene konsolidovane optu-
/nice (vidi antrfile). Djela progona i navedeni doga]aji po;injeni su u svrhu
ostvarenja cilja da se etni;ke grupe silom razdvoje, kao [to pokazuju dokazi,
a gospo]a Plav[i' priznaje da su se ti doga]aji zaista zbili.“
30
Hag me]u nama
Biljana Plav[i' pojedina;no imenuje 391 logor koji su srpske snage usposta-
vile [irom teritorije BiH. Ona tako]e priznaje ubistva desetine zatvorenika u
Manja;i, 14 u Bratuncu, najmanje 266 u KPD Fo;a, 190 u selu Grabovice,
stotine u logoru Omarska, streljanje 250 zatvorenika u Prijedoru, ubistva
neutvr]enog broja u Karakaju, logoru Su[ica, Keraterm, Luka i jo[ 15 logo-
ra ili objekata u vezi sa logorima> ona priznaje ubistva tokom napada na sela
i gradove, 78 u Bijeljini, 65 ubistava u Bratuncu, 10 u Br;kom, streljanje 30
Muslimana u Prohovu, ubistvo i spaljivanje tela 70 Muslimana u naselju Bika-
vac, likvidaciju vi[e stotina mu[karaca, /ena i dece u Vi[egradu i na mosto-
vima Drine, ubistvo 15 Muslimana u Zvorniku i masovna ubistva u jo[ 15
mesta u BiH. Biljana Plav[i' tako]e priznaje uni[tavanje preko 140 kulturnih
i verskih spomenika Hrvata i Muslimana u BiH.
23. 4. 2004.
31
Fond za humanitarno pravo
Bogdan Ivani[evi'
Konstantno izno[enje flagrantnih neistina
U emisiji Televizije B92 „Utisak nedelje“, 20. aprila 2004. godine, ?eljko
Vukovi' se u jednom trenutku zapitao> „A propo pisanja istorije, koja 'e to
istorija u Hagu biti ako tamo niko ne sedi optu/en, osumnji;en za zlo;ine
nad Srbima|“ Nakon ovih re;i gledaoci su jedino mogli da zaklju;e da je
Ha[ki sud krajnje nepravi;an, jer sudi samo za zlo;ine u;injene protiv nesr-
ba.
32
Hag me]u nama
33
Fond za humanitarno pravo
7. 5. 2004.
34
Hag me]u nama
Sr]a Popovi'
Nelagoda onih koji pori;u zlo;ine
35
Fond za humanitarno pravo
36
Hag me]u nama
7. 5. 2004.
37
Fond za humanitarno pravo
Dokumenti
„Dovesti u Zvornik i streljati“
38
Hag me]u nama
„Dana 18. jula informacije o ubijanjima zarobljenika su ve' bile ra[irene i svi
su govorili o tome.“
„Kasnije, kada sam se 20. oktobra vratio iz Krajine, ;uo sam da su nekoliko
pripadnika in/injerijske jedinice iz brigade, nekoliko pripadnika vojne polici-
je i Drago Nikoli' u;estvovali u ponovnom pokopavanju zarobljenika koji su
pobijeni u julu 1995. Ostale koji su u;estvovali doveo je Popovi' uklju;uju'i
neke pripadnike vojne policije Drinskog korpusa koja je obezbje]ivala pod-
ru;je i regulisala saobra'aj na mjestima gde su se vr[ila ponovna pokopava-
nja. :uo sam da je Popovi' u toku ove operacije nosio civilnu ode'u. :uo
sam da su neke ma[ine za zemljane radove i ljudstvo Zvorni;ke brigade u;e-
stvovali u prvobitnom pokopavanju i iskopavanju. :uo sam tako]e da su
39
Fond za humanitarno pravo
40
Hag me]u nama
Dana 16. jula 1995. Dra/en Erdemovi' je, prema vlastitim re;ima, od Bra-
ne Gojkovi'a, koji je zapovedao operacijama na farmi Branjevo u Pilici,
dobio nare]enje da se zajedno sa jo[ sedmoricom pripadnika svoje jedi-
nice pripremi za jedan zadatak o kojem tada nisu ni[ta znali. Tek po dola-
sku na lice mesta obave[teni su da 'e morati ubiti na stotine Muslimana.
Tvrdi da je odmah odbio da to uradi, ali da mu je odmah zapre'eno smr-
'u> „Ako ne'e[, stani tamo s njima ili daj drugima pu[ku da pucaju u
tebe.“ Optu/eni izjavljuje da je siguran da bi bio ubijen, ili da bi njegova
/ena ili dete bili direktno ugro/eni, da nije izvr[io nare]enje. Tvrdi da je
video kad je Milorad Pelemi[ naredio da neko ko je odbio nare]enje bude
ubijen. Uprkos svemu optu/eni je, kako tvrdi, poku[ao da spase jednog
;oveka starog izme]u 50 i 60 godina koji je tvrdio da je spasao neke Srbe
iz Srebrenice. Brano Gojkovi' mu je tada odgovorio da ne /eli da bude
/ivih svedoka zlo;ina.
41
Fond za humanitarno pravo
Nenad Proki'
Priznanja, krivice i presude
Strah se digao kao laki vetar preko mora. Svi smo mi zaspali ili pobegli kad
se najvi[e /udelo za na[im prijateljstvom, potporom, molitvom, kad je na
zvani;nom srpskom pesni;kom i svakom drugom ruletu dobio onaj broj koji
je Srbe u Hrvatskoj predstavio kao ostatke zaklanog naroda. U kona;nom
rezultatu [ta se moglo dobiti posle takvog ishoda osim „koncentracionih ;i-
njenica“ u okviru kojih se kolje da bi se osvetilo klanje| Besposleno zloupo-
trebljavanje i samozavaravanje, izgovaranje i otu]ivanje, curenje unazad –
da. Suo;avanje – ne. Tupavo /ivotarenje – da. Op[ti interes i blagostanje –
ne. {ofer[ajbne autobusa kao pokretni oltari – da. ?ivoti sopstvene dece –
ne. Kakva odvratna predstava! Kakve kriminalne pustolovine! Kakav sistem
zabluda! Kakva konfuzija ciljeva i sredstava! Kakvo udahnjivanje /ivota depo-
nijama! Kakva odvratna ljudska zajednica, o[tro rascepljena izme]u znanja i
verovanja! Kakvo uobra/eno uzno[enje u fantazmagoriju postsovjetske isto;-
no-pravoslavne imperije! Kakav vi[ak nad /ivotom, po kom /ivot vredi vi[e
od /ivota! Ali ono iz ;ega stvari nastaju, u tome one i i[;ezavaju po nu/no-
sti< one jedna drugoj pla'aju kaznu i globu za svoje r]ave postupke, u odre-
]eno vreme. Ali tu se ve' ni pesnik ni narod ne prepoznaju. Sve to vreme
znao sam jedan par kojem sasvim dobro ide. Kupili su ku'icu, on je postao
neki predsednik. Imaju k'erku i sina. I mnogo zajedni;kih fotografija, uram-
ljenih u crvene ramove u obliku srca. Obe'ao je pustinju, i pustinju smo
dobili. Krv mora da bude sve/a za konzumaciju. Bo/e dragi, [ta se izde[ava-
lo u ovoj zemlji, [ta se izde[avalo! Bo/e dragi, kako se ti ni;ega ne se'a[, kako
se ne se'a[! Hajde da vidimo svest koja je postala svesna! Dobro, gde vam
je taj tumor! Pogledajte samo kako ste otromboljeni! Ne zatvarajte o;i pred
prikazom pojavnog znanja! Dajte da na bivstvovanje udarimo pe;at vredno-
sti! Do[lo je vreme da zao[trite problem! Kada biste se samo uzeli u pamet!
Pobogu, vi samo le/ite u svom krevetu, u svom zamrziva;u! Kakav vam je pa
to sad hobi! Hajde, igrajte bar nere[eno! Poka/ite napokon barem malo
odgovornosti! Pljujete na pod, i gacate po tome, i jo[ se negde penjete!
Upozorenje, opomena, natpis, uputstvo za disanje – sve je ve' oka;eno! Pa,
povedite najzad ra;una! Krvarite kao bi'a bez lju[ture! Svako mo/e da u]e
u vas! U/asno se zanemarujete! Pa, na vama se ve/baju samo kaznene eks-
pedicije! Va[ razvoj te;e obrnutim smerom! Ne budite kao [to jeste! Po[te-
no priznajte gre[ke! Poku[ajte od ;ika boga da dobijete nekoliko dobrih re;i!
42
Hag me]u nama
Va[ nalaz je dobijen analizom krvi! To je jedini materijal koji su va[e koman-
de oduvek imale u izobilju! :itava ta pri;a je potpuno nezdrava! Molim lepo,
va[a deca se pored vas stropo[tavaju! Pa cela va[a istorija staje u samo jed-
nu re;> jao! Va[ /amor je nepodno[ljiv! Ostaje jo[ samo nekoliko studija i
ve/bi koje se na vama mogu izvr[iti! Tra/im re; pribli/niju od Vi i tek malo
udaljeniju od Ja! Vi ste nova faza perverzije! Vi ste infarkt mozga! Vi ne pro-
pu[tate priliku da ne u'utite! Vi ste upravo sami protiv sebe! Pa [ta se onda
;udite! Pa to je ;ak i ispod va[eg nivoa! Hajde sada ne[to pristojnije da do]e!
Hajde odmah da /ivite! {ta tu tumarate! Kako ba[ toliko da nemate pojma!
Pa [to ste toliki tutumrak! Pa [to ste tolike neznalice! Hajde, koliko vas zna
da su Nemanji'i bili katolici! Pa [to ste u ;eljustima tajnih slu/bi! Pa [to se
va[i heroji toliko kriju! Pa vi imate negativnu selekciju i kad je o kriminalcima
re;! Krezubi koko[ari i paliku'e! Pa va[i kriminalci su sramota za kriminal! Kao
[to ste i vi sramota za depresiju i krizu! Sada imate i logore u kojima ste vi
bili d/elati! Pa da li je to ono [to ste /eleli! Hajde sad da se suo;ite, praved-
nici! Imate /rtve koje se boje stra/ara! Da li je uop[te re; o va[im /rtvama ili
o vama! Hajde da vi[e niko nikada to ne radi u va[e ime! Hajde da vi[e nika-
da niko u va[e ime ne kuva svoju odvratnu ;orbu na po/aru suseda! Hajde
da vi[e niko va[ to vama vi[e ne radi! Budite vi[e zaljubljeni u aplauz sveta!
Dobar dan! Ja sam razuman! Ja hteti dobar biti! Ja mo'i voleti! Ja dobrona-
mernost susedu pokazati! Dobar dan! Ja ne ku'e paliti! Ja ne video rikorde-
re krasti! Ja ne na pod pljuvati! Ja nikada masakr praviti! Ja bli/njeg voleti!
Dobar dan! Ja za ludog ne glasati! Lopove lopovima zvati! Ja prvo najsiroma-
[nijeg od najsiroma[nijeg pomagati! Ja mir iznad svega hteti! Logore za lju-
de nikada ne praviti! Ja sebe voleti! Svetlo upaliti! Na sve/ vazduh iza'i!
Odmah istr;ati! Srda;ne pozdrave slati! Dobar dan! Pravi ljudi biti! Srce
otvoriti! Prijatelj postati! Krizu odstraniti! Po[teno i vredno raditi! Bolesnog
negovati! Gradove ne prljati! U /ivotu u/ivati! Za decu brinuti! Sa nekim sve-
tim /enama nove Srbe praviti!
14. 5. 2004.
43
Fond za humanitarno pravo
Dokumenti
Priznanja o logoru Keraterm
44
Hag me]u nama
Ljude su ;esto podvrgavali zlostavljanju radi iznude novca, ili radi rje[avanja
nekih starih ra;una, ili radi vra'anja dugova jo[ od prije sukoba. Izgleda da
su zato;enici koji su etiketirani kao „ekstremisti“ bili izlo/eni najgorem tret-
manu. Svjedok B je posvjedo;io da mu se sredinom jula kao sobnom starje-
[ini obratio neki policajac ili vojnik i zatra/io da ga informi[e o dvojici „eks-
tremista“. Kad je odgovorio da takvih osoba nema u njegovoj prostoriji,
dobio je batina policijskom palicom. To se desilo u Fu[tarovoj smjeni i u nje-
govom prisustvu. Fu[tar je tada zatra/io spisak i prozvao dva ;ovjeka koja je
pretukao. Neki zato;enici odabrani su za „poseban tretman“, [to je zna;ilo
da ih je svako mogao tu'i, pa ;ak i ubiti. Njih su stavili blizu vrata, kako bi u
svakom trenutku bili „na raspolaganju“ za zlostavljanje.
Stra/ari i vojnici bi ulazili u logor i izlazili iz njega, bez obzira na smjenu u koju
su bili raspore]eni. Prema iskazu svjedoka M, obi;ni stra/ari pona[ali su se
„zvjerski“< ponekad su bili pijani i mogli su se pona[ati prema zato;enicima
45
Fond za humanitarno pravo
kako su htjeli, ako nije bilo nikoga da ih zaustavi. Fikret Avdi', konobar, radio
je u kafi'u nedaleko od /eljezni;ke stanice u Prijedoru. Prozvali su ga no'u,
izme]u 18. i 20. jula 1992, i pretukli ga. Donijeli su ga natrag pred prosto-
riju 2 i rekli logora[ima da ga unesu. Bio je veoma te[ko ozlije]en, u nesvi-
jesti, i povra'ao je krv. Umro je sljede'eg jutra. Tijelo su mu odnijeli iza pro-
storije 4, na mjesto gdje su dr/ali tijela prije nego [to bi ih uklonili.
Srbin Jovo Rado;aj doveden je 23. juna 1992. za vrijeme smjene bra'e Bano-
vi'a. Prema iskazu svjedoka E, :upo Banovi' ga je prozvao i tukao ga pali-
com za bejzbol dok su drugi stra/ari vikali> „Ovako mi ka/njavamo srpske
izdajice.“ Prema rije;ima svjedoka I, Banovi' je rekao Jovi Rado;aju> „Ti,
Srbin, pa da se u;lani[ u SDA. Trebalo bi te o[uriti kao ovcu za Bajram.“ :ulo
se stenjanje i bolni krici. Kad su ga vratili u prostoriju, Jovo Rado;aj je bio
obliven krvlju i prekriven tragovima od udaraca i modricama< umro je rano
ujutro. Kad je po;ela nova smjena, tijelo Jove Rado;aja i jo[ dvojice odnese-
na su na smetli[te. Tijelo Jove Rado;aja odneseno je i zakopano na groblju.
Prema iskazu svjedoka H, kad je nekoliko dana prije zatvaranja logora oti[ao
da napuni bocu vodom, :upo Banovi' ga je pitao zna li da mora da plati
vodu. Zatim je izuo cipele i njima udario svjedoka H po glavi, slomiv[i mu
nos. Kako se Do[en pribli/avao logoru na svom motociklu, Banovi' je uzeo
no/ i poku[ao da ubode svjedoka H u lijevu stranu tijela. Svjedok H se za[ti-
tio rukom, gdje je zadobio posjekotinu od nekih 10 do 13 centimetara. Svje-
dok H smatra da mu je Do[enov dolazak spasio /ivot.
Od svih posjetilaca najve'i strah sijao je upravo ?igi', koji je dolazio tu'i lju-
de bez obzira na to koja je smjena bila de/urna. ?igi' bi provodio mnogo
vremena poku[avaju'i da iznudi novac od zato;enika. Svjedok Z je izjavio da
je u ljeto 1992. ;uo ?igi'a kako govori da 'e oti'i u Keraterm i Omarsku da
premlati „Tur;ine“ ili „balije“. ?igi' je imao „posebnu ekipu“ koja je okuplje-
na radi „specijalnog tretmana“ za odre]ene zato;enike.
46
Hag me]u nama
Jednog dana je do[ao Kne/evi' i rekao da mu je poginuo brat ili brati'. Nare-
dio je svima iz Kozarca da iza]u napolje. Iza[lo je oko 22 ljudi koji su pore-
]ani po pisti ispred prostorija 1 i 2, re;eno im je da kleknu i da u tom polo-
/aju nekoliko puta pu/u prema baraci i natrag. Po[to je tlo bilo prekriveno
[ljunkom, raskrvavili su koljena i dlanove. Nakon toga im je nare]eno da se
pore]aju u dva reda jedan nasuprot drugom i da kleknu. ?igi' ih je /elje-
znom [ipkom udarao po le]ima, dok ih je drugi vojnik redom udarao u lice
ili u vrat. Tada im je ?igi' rekao da ustanu i da se svako bori sa osobom koja
mu stoji nasuprot, jer 'e ina;e dobiti batina. Kad je do[ao red na svjedoka
G, pojavio se Do[en, rekao ?igi'u da prestane i zato;enike poslao natrag u
prostoriju 2.
Oko 13. ili 14. juna 1992. Du'a i ostali tukli su zato;enike iz prostorije 3.
Drugi zato;enici, zaklju;ani u svojim prostorijama, ;uli su [ta se doga]a
napolju. Ljudi iz prostorije 3 vri[tali su od boli uslijed ozljeda koje su im nane-
sene. Du'a je tako]e znao izabrati dvojicu zato;enika i prisiliti ih da se
me]usobno tuku. Svjedok D je posvjedo;io da su ga Du'a i ostali tokom
no'i tukli gumenim palicama. Nakon [to je pozvao Do[ena u pomo', bati-
nanje je prestalo i pojavio se Do[en koji je naredio stra/arima da prestanu.
Masakr u prostoriji 3
47
Fond za humanitarno pravo
48
Hag me]u nama
Cilj je bio trajno uklanjanje nesrpskog stanovni[tva silom ili drugim sredstvi-
ma sa teritorije planirane srpske dr/ave unutar Bosne i Hercegovine. To je bio
plan golemih razmera za ;ije je ostvarenje bilo potrebno mnogo u;esnika i
institucija. Svaki u;esnik i institucija, od najvi[eg do najni/eg nivoa vlasti,
doprinosio je njegovoj uspe[nosti. Otvaranje logora Keraterm i Omarska,
pored ostalih logora, bilo je od su[tinske va/nosti za realizaciju ovog plana.
Zato;avanje nesrba u logore bilo je uvod u njihovo ubijanje ili preme[tanje
na nesrpska podru;ja.
14. 5. 2004.
49
Fond za humanitarno pravo
Sr]a Popovi'
Lice „moralne svesti“
Prema pisanju „Bete“ „predstavnici DSS, G17 i SPO“, dakle koalicioni part-
neri koji obrazuju manjinsku vladu kao najvi[i izvr[ni organ dr/ave, ka/u da
optu/eni pred Ha[kim tribunalom „treba da budu odgovorni i da je najbo-
lje da se predaju“. Funkcioner DSS-a Neboj[a Bakarec, prema istom izvoru,
izrazio je „uverenje da i preostali ha[ki optu/enici imaju moralnu svest o
potrebama naroda i dr/ave“, a portparol SPO-a Vlajko Seni' poziva optu/e-
ne „da razmisle da li da cela dr/ava bude u agoniji zbog njihove odluke da
se ne predaju“.
Evo, dr/ava 'e im ;ak i platiti, makar morala da kre[e izdatke za univerzitet,
da budu odgovorni i da steknu tu moralnu svest. Zar su ravnodu[ni prema
„potrebama naroda“ i „agoniji dr/ave“| Drugim re;ima, dr/ava je u;inila
sve, a sada je odgovornost na optu/enima.
Dr/ava je prihvatila tu obavezu jer nije tek mogla zauzeti stav da zlo;ini tre-
ba da ostanu neka/njeni, time bi se isklju;ila iz zajednice civilizovanih naro-
50
Hag me]u nama
21. 5. 2004.
51
Fond za humanitarno pravo
Svetlana Slap[ak
Pobeda milo[evi'evizma bez Milo[evi'a
Ako ima ne;ega „srpskoga“ u dana[njoj politici SCG, onda je to svakako ovaj
prezir prema „narodu“, i potpuno zapu[tanje obrazovanja, pre svega obra-
zovanja za mir i pravi;nost. U odsustvu „naroda“ i takvog obrazovanja,
nema ni stava prema Ha[kome sudu, ve' samo simptoma jedne dru[tvene i
politi;ke situacije koja te[ko mo/e da se zale;i, izle;i, a nekmoli oporavi od
posledica ratova vo]enih u ime „naroda“. Ti se simptomi mogu opisati sa
dosta lako'e> [irenje hajdu;koga mentaliteta, koje u te[ko bolesnome dru-
[tvu izvode ;ak i profesori Pravnoga fakulteta< jeftina [aljivost koja uni[tava
svako promi[ljanje odgovornosti u javnome komuniciranju< prikriveni poziv
na bezakonje< otvoreno propovedanje ksenofobije („tu]inci“ sude „nama“)<
negovanje neznanja, pravnoga, gra]anskoga, moralnog, o su]enju, zlo;ini-
ma, i odgovornosti za ratove koji su uni[tili biv[u Jugoslaviju< provincijalizam
argumenata koji su u takvome javnom komuniciranju jedino mogu'ni< sek-
sizam protiv /ena sudija, koji neposredno prevodi i pove'ava doma'i seksi-
zam. I kona;no, odsustvo svake refleksije takvoga javnoga komuniciranja.
Ako spisateljica poput Biljane Srbljanovi' sebi dozvoli da u intervjuu na Radi-
ju B92 nekoliko puta nazove Karlu del Ponte i Florans Artman „ku;kama“,
bez ikakvoga znaka ironije ili poku[aja analize ovog stereotipa poreklom iz
52
Hag me]u nama
14. 5. 2004.
53
Fond za humanitarno pravo
Dragoljub Todorovi'
„Svemu mora do'i kraj“
Srpsko pitanje svih pitanja, srpsko biti ili ne biti, i u poslednjoj instanci pita-
nje srpskog opstanka u savremenoj civilizaciji, koje se u protekle tri i po godi-
ne stalno i dramati;no nalazi na prvom mestu svih srpskih dr/avnih, nacio-
nalnih i egzistencijalnih interesa, jeste pitanje Ha[kog tribunala. Zanimljivo
je podsetiti kako se o Ha[kom tribunalu izja[njavao politi;ar koji je u nave-
denom periodu obna[ao dve najvi[e funkcije, prvo predsednika savezne
dr/ave, zatim premijera srpske vlade, Vojislav Ko[tunica. Dakle, Ko[tunica o
Tribunalu>
54
Hag me]u nama
6. Kao predsednik SRJ, prilikom posete glavnog tu/ioca Tribunala Karle del
Ponte Jugoslaviji, Vojislav Ko[tunica je nekoliko dana pravio predstavu saop-
[tavaju'i novinarima da gospo]u Del Ponte ne'e primiti. Time je jo[ jednom
infantilno poku[ao da potceni me]unarodnu zajednicu, a da sebe i svoj
patriotizam uzdigne i prida mu zna;aj. Na kraju, primio je Karlu del Ponte,
odr/ao joj predavanje o pravu, pravdi i legalizmu, oceniv[i pri tom da je
Ha[ki tribunal politi;ki sud koji sudi samo Srbima. Karla del Ponte je sa zapre-
pa['enjem konstatovala da razgovori sa Ko[tunicom ne samo da nisu uspe-
li, ve' da se sa njim vi[e ne'e sastajati, izra/avaju'i nevericu da takvi dr/av-
nici u savremenoj Evropi uop[te postoje.
55
Fond za humanitarno pravo
21. 5. 2004.
56
Hag me]u nama
Miroslav Isakovi'
Otvoreni pogled u istinu
Sva ova pitanja su legitimna, odgovori na njih ne uvek jednostavni< zato 'e
o njima razmi[ljati i slede'e generacije. No, da li sam, sada i ovde, ja, kao
pojedinac, nemo'an da zauzmem stav| Da li da se protivim Ha[kom sudu
kao neprijatelju moje nacije ili da ga prihvatim kao me]unarodnu obavezu,
kao instituciju ustanovljenu zato [to sudstvo moje zemlje, iz mnogobrojnih
razloga, nije u potpunosti sposobno da obezbedi ka/njavanje zlo;ina iz sko-
ra[njih ratova| Oba ova stava imaju zajedni;ki temelj> zahtev za pravdom.
Ali moja potreba za pravdom mo/e da bude zadovoljena i na jednom ele-
mentarnijem, potpuno ljudskom nivou. Ako sam spreman na to, odjednom
'u shvatiti da mi, i bez kona;nih odgovora na sva prethodna pitanja, Ha[ki
sud, ma [ta o njemu ina;e mislio, pru/a takvu priliku. :injenice koje se u nje-
mu utvr]uju obavezuju me kao moralno bi'e, omogu'uju mi da na njih eti;-
ki reagujem i pre nego [to procenim njihovu pravnu i sudsku relevantnost.
Svakako samo tada ako moj /ivotni kredo nije> sa;uvati sopstveni mir zatva-
raju'i o;i pred onim [to nije u neposrednoj vezi sa mnom. Ali, kako 'u zna-
ti da ono [to se ;ulo na svedo;enjima u Ha[kom tribunalu nije u vezi sa
mnom|
57
Fond za humanitarno pravo
21. 5. 2004.
58
Hag me]u nama
Dokumenti
U nebranom gro/]u
„Nikada nisam odobravao bilo koji vid nasilja. Niko nema pravo da ljudima
oduzima /ivot. Me]utim, to je bio rat. ?estok. Prljav.“ (Neboj[a Pavkovi',
„Nedeljni telegraf“, 15. 10. 2003)
59
Fond za humanitarno pravo
„Morali smo javno da povu;emo crtu preko koje ne treba i'i – sara]iva'e-
mo sa Hagom, ali ne na takav na;in da se poka/e da je samo jedna strana
odgovorna za rat na prostoru prethodne Jugoslavije.“ (Vojislav Ko[tunica,
„Glas javnosti“, 24. 10. 2003)
Tu/ilac Dermot Grum pitao je ministra Stojkovi'a kako Vlada Srbije mo/e
garantovati da 'e uhapsiti Stani[i'a i Simatovi'a ako budu pu[teni i odbiju
da se vrate u Hag, ako istovremeno ne hapsi ;etiri generala optu/ena za zlo-
;ine na Kosovu (Vlastimir }or]evi', Sreten Luki', Neboj[a Pavkovi' i Vladi-
mir Lazarevi'). Stojkovi' je objasnio da procedura za izru;enje optu/enih
generala nije pokrenuta zato [to na nivou SCG nije formiran savet za sarad-
nju s Ha[kim tribunalom koji treba da dâ nalog organima Srbije. Na pitanje
60
Hag me]u nama
sudije Patrika Robinsona on, me]utim, nije mogao da ka/e kada 'e savet biti
formiran. „Siguran sam da 'emo mi posle toga postupiti onako kako je oba-
veza preuzeta.“ („Blic“, 11. 5. 2004)
Tu/ilac posebno navodi propuste Srbije i Crne Gore da izvr[i naloge za hap-
[enje koje je izdao Me]unarodni sud i da ispuni zahteve sekretara u skladu
s pravilom 59 Pravilnika Me]unarodnog suda kojima se tra/i obja[njenje za
takve propuste.
„Ako nam neko doka/e konkretnu odgovornost za ratne zlo;ine ili bilo kakve
kriminalne aktivnosti na podru;ju Kosova i Metohije, onda 'emo da razgo-
varamo druga;ije. Dakle, ako bude dokazana takva vrsta povezanosti sa tim
doga]ajima visokih oficira MUP-a ili Vojske, tek 'emo u tom slu;aju postu-
piti po tim optu/nicama.“ (Predsednik Odbora za bezbednost Skup[tine
Srbije Dragan {utanovac, „Ve;ernje novosti“, 23. 10. 2003)
„Generali u Hagu 'e, u stvari, imati drugu ulogu – oni nisu cilj, nego sred-
stvo. Bi'e im ponu]eno da svedo;e u nekim drugim slu;ajevima u zamenu
za ubla/avanje optu/nica, odbranu sa slobode ili sli;ne ustupke. Mo/ete
61
Fond za humanitarno pravo
„Ta optu/nica je [ok za mene.“ (Zoran ?ivkovi', „Danas“, 23. 10. 2003)
„Kada SRS do]e na vlast, vi[e nijedan Srbin ni gra]anin Srbije ne'e biti izru-
;en Ha[kom tribunalu.“ (Tomislav Nikoli', „Dnevnik“, 25. 12. 2003)
„Ne verujem da 'e generali biti izru;eni pre izbora jer bi to predsedni;kog
kandidata vladaju'e koalicije Dragana Mar[i'anina dovelo u nepovoljan
polo/aj. Ukoliko bi to u;inili pre, vlada bi sebi dala autogol.“ (Zoran Dragi-
[i', Fakultet civilne odbrane, „Glas javnosti“, 7. 5. 2004)
62
Hag me]u nama
„Ne verujem da 'e na tom planu biti nekog konkretnog napretka, jer bi izru-
;enje usred kampanje umanjilo [anse kandidatu vladaju'e koalicije.“ (Kseni-
ja Milivojevi', G17 plus, „Glas javnosti“, 7. 5. 2004)
„Niko ne mo/e re'i Hag na prvom mestu, Ustav na drugom, a [to narod
nema ’leba da jede nema veze. Prioritet nove vlasti je otvaranje novih rad-
nih mesta i pokretanje privrede, a ne saradnja s Ha[kim sudom.“ (Velimir Ili',
„Internacional“, 27. 2. 2004)
28. 5. 2004.
63
Fond za humanitarno pravo
Andrej Nosov
Oni moraju u Hag
„Moja jedinica bila je deo rezervnog sastava Vojske Jugoslavije. Nismo znali
koga ubijamo. Samo smo isterivali i plja;kali. Bili smo negde oko }akovice.
Tokom bombardovanja bilo nam je nare]eno da ’o;istimo’ sva sela oko
same }akovice. No'u bi frenkijevci i drugi specijalci, bez ijednog ispaljenog
metka, ;istili sela. Nemoj me pitati kako, jer nisam video. :uo sam da se
’radilo’ /icama, sajlama, rukama. Nijedan metak nije ispaljen. Onda su palje-
na sela, ku'e, [tale. Ko zna koliko je ljudi izgorelo i pobijeno. Mi smo dola-
zili na kraju da one koji su ostali isteramo, ili da sa posebnim jedinicama poli-
cije pokupimo [ta je ostalo. Bilo je mnogo pijanih, drogiranih i ne znam [ta
se de[avalo sa tim ljudima. O svemu je bio obave[ten pretpostavljeni. Ne
smem da ka/em ko, pla[im se. Dolazio bi sa sastanaka nekakvog [taba, bio
je rat, postojala je komanda.“
64
Hag me]u nama
[to znam [ta smo radili“, Pavkovi', „Klopka“, 21. april 2004). Vladimir Laza-
revi' ka/e isto. Sreten Luki' je bio na izbornoj listi i brani svoju ;ast i po[te-
nje – 'utanjem. Za njega biv[i ministar policije Du[an Mihajlovi' i partijski
kolega re;e u predizbornoj kampanji da 'e „narod pokazati da li je Luki' za
Hag ili Skup[tinu“. Nije u[ao u Skup[tinu, mada nisam siguran da je „narod“
za izru;ivanje generala. Vlastimir }or]evi' je „na vreme“ nestao u pravcu
maj;ice Rusije. Verovatno i on kao Pavkovi' zna „[ta smo radili“.
Ali Srbija 'e ih isporu;iti, kako nam je objasnio ministar pravde Zoran Stoj-
kovi', tek po[to se steknu uslovi, to jest kad se oformi Savet za saradnju sa
Hagom. I dok ;ekamo da se u na[oj zemlji „steknu uslovi“ da uhapse vojne
i policijske stare[ine optu/ene za najte/e zlo;ine protiv civila, pitam se – kako
nas nije sramota| Ja se stidim! Stidim se zbog svih /rtava. Stidim se svakog
ispaljenog metka kupljenog od novca poreskih obveznika, stidim se zbog
svake suze i bola nanetog na[im doskora[njim sugra]anima. I svakako bi jed-
nom trebalo jasno da se ka/e da se ne sara]uje sa Tribunalom samo zato [to
se mora, ili zato [to nam je to me]unarodna obaveza, ve' zbog /rtava i nji-
hovog dostojanstva.
„Da li ste vi i ovaj narod zaista ube]eni da je spas ove Srbije u isporu;ivanju
;etvorice generala| Dobijanje pomo'i od 20 ili 500 miliona eura“, upitao je
novinarku Neboj[a Pavkovi' („Klopka“, 21. april 2004). Klasi;na zamena
teza, jer je „spas Srbije“ u rasvetljavanju istine i ka/njavanju zlo;inaca, a ne
u parama.
28. 5. 2004.
65
Fond za humanitarno pravo
Nata[a Kandi'
Pismo Advokatskoj komori Srbije
Vama je, naravno, jasno da branilac ne mo/e i ne sme imati druge lojalnosti
do one koju duguje zakonitim interesima svog klijenta. Dr/ava se ne sme ni
na koji na;in uplitati u privilegovani odnos branioca sa njegovim klijentom,
pa ni u ime „vi[ih interesa“, jer se time naru[ava nu/no poverenje koje mora
vladati u ovom odnosu. Namera dr/ave da spre;i priznanja optu/enih, onda
kada je to u njihovom najboljem interesu, naru[ava na;elo nezavisnosti i
samostalnosti advokature (;lan 1. Zakona o advokaturi), kao i obavezu
;uvanja tajne (;lan 15. Zakona o advokaturi) onoga [to braniocu saop[ti nje-
gov branjenik (kako namerava da se brani).
28. 5. 2004.
66
Hag me]u nama
Nata[a Kandi'
Te[ke optu/be svedoka
67
Fond za humanitarno pravo
Posle rata, u junu 1999, kada se vratila na Kosovo, do[la je na mesto otmi-
ce i zatekla je telo {erifa Selmanija i jo[ pet tela koja nije mogla da identifi-
kuje. Prilikom ekshumacija masovnih grobnica u Srbiji 2001, na lokaciji
Batajnica 2, na]ena su tela petorice mu[karaca koje je Merfidete videla
poslednji put kada ih je policija izdvojila iz kolone, na kontrolnom punktu
pored Hasanaj Polja> Be'ira Selmanaja, Zeme Selmanija, Ujkana Selmanija,
Jonuza Selmanija i Zenuna Rame.
68
Hag me]u nama
69
Fond za humanitarno pravo
1. 6. 2004.
70
Hag me]u nama
Jovan Nici'
Brutalna primena sile
Iako su]enje trojici oficira JNA pred Ha[kim tribunalom za zlo;ine protiv
;ove;nosti nije po;elo, o zlo;inima nad hrvatskim civilima i ranjenicima na
Ov;ari pored Vukovara 20. novembra 1991, o ume[anosti i odgovornosti
Miroslava Radi'a, Mileta Mrk[i'a i Veselina {ljivan;anina svedo;ilo je nekoli-
ko svedoka na su]enju Slobodanu Milo[evi'u.
Prema navodima optu/nice, oko tri stotine Hrvata i drugih nesrba iz vuko-
varske bolnice odvedeno je autobusima JNA 20. novembra 1991. godine na
poljoprivredno dobro Ov;ara< prilikom izlaska iz autobusa naterani su da
tr;e kroz [palir pripadnika JNA, TO, dobrovolja;kih i paravojnih jedinica. A
oni su ih tukli.
Svedok C-006 je 2. jula 2003. godine izneo da se nalazio u kasarni JNA kada
su Hrvati iz bolnice dovezeni u pratnji majora {ljivan;anina i pripadnika Teri-
torijalne odbrane. On je prepoznao Stanka Vujanovi'a i Miroljuba Vujovi'a.
:im su stigli, zapo;ela je /u;na rasprava izme]u njih dvojice i oficira JNA.
Posle izvesnog vremena autobusi sa hrvatskim zato;enicima, u pratnji dva
71
Fond za humanitarno pravo
72
Hag me]u nama
'a, Dadu Duki'a, Bogdana Kuzmi'a i Stevana Mi[;evi'a, kako tuku zaroblje-
nike, dok su Kuzmi' i Buli' jednog zarobljenika pretukli na smrt.
4. 6. 2004.
73
Fond za humanitarno pravo
Dragoljub Todorovi'
Sud [titi najodgovornije
74
Hag me]u nama
3. Tu/ilac je optu/enima stavio na teret krivi;no delo ratni zlo;in protiv rat-
nih zarobljenika, iako za takvu kvalifikaciju u spisima ne postoje validni
dokazi. Nema nijednog dokaza o tome gde su, kada i pod kojim uslovima
zarobljeni pripadnici bilo koje hrvatske oru/ane formacije. Naprotiv, posto-
je brojni dokazi da su u hangarima na Ov;ari bili zatvoreni civili, ljudi iza[li
iz podruma i drugih skloni[ta nakon okon;anja oru/anih sukoba, ranjenici
sa zavojima i drugim vidljivim tragovima povre]ivanja. Bez obzira [to je i za
ratni zlo;in protiv civilnog stanovni[tva i za ratni zlo;in protiv ratnih zaro-
bljenika predvi]ena ista kazna, tu ipak postoji bitna razlika, pogotovu [to je
rat u Vukovaru vodila tada[nja dr/ava Jugoslavija i njena vojska, JNA. Tu/i-
lac ovakvom optu/bom /eli da za[titi regularne jedinice od vrlo neprijatne
;injenice da su ubijali civile. Tu/ioci su se i na su]enjima za ratni zlo;in pred
redovnim sudovima maksimalno trudili da za[tite pripadnike regularnih
vojnih jedinica iza kojih je stajala dr/ava, pa se ta praksa nastavila i na ovom
procesu.
5. U toku su]enja zapa/en je jedan detalj koji ostavlja vrlo neprijatan utisak,
pogotovu kada se sada, nakon 13 godina, rat u Vukovaru sagleda u svim
aspektima. Naime, radi se o tome da svedoci, a vrlo ;esto i predsednik sud-
skog ve'a, okon;anje ratnih operacija karakteri[u kao „oslobo]enje Vukova-
ra“. To deluje vrlo mu;no na prisutnu rodbinu ubijenih, na njihove puno-
mo'nike i sve koji znaju kontekst i pravu istinu o ratu u Vukovaru.
75
Fond za humanitarno pravo
4. 6. 2004.
76
Hag me]u nama
Milanka {aponja-Had/i'
Izbatinaj, ubij, zabele/i
77
Fond za humanitarno pravo
rani pripadnici TO, JNA, ;etnici, [e[eljevci, arkanovci i dr. ;inili su strahote,
premla'uju'i, masakriraju'i i na kraju odvo]enjem na streljanja.“
„Iz autobusa sam ugledao ne[to [to sam ranije video samo na filmovima –
zgradu-sala[, ogra]enu /icom, sa psima, nema;kim ov;arima. Do[li smo u
Begejce, a da nismo ni znali da su to Begejci“, rekao je u emisiji Radija B92
„Logor Begejci“ jedan pre/iveli, kada je posle 12 godina ponovo do[ao na
to mesto. „Sada je sve sru[eno, ostali su samo temelji. O;ito je neko znao
[ta je tu radio, pa je /elio da spali sve tragove. Tu je bila [tala u kojoj smo bili
smje[teni, nas 680 i ne[to zarobljenih, a nazivana je ’stacionarom’. Tu su
mnogima od nas polomljene kosti.“
Drugi logora[ pri;a da je za prva ;etiri dana umrlo sedam ljudi od batina.
„Uve;e legnemo da spavamo jedni pokraj drugih, glave nam se dodiruju.
Me]utim, ujutro kad se treba dignuti, ;ovjek do tebe se ne di/e. Do]e voj-
nik, drma ga... ni[ta. Onda do]u, odnesu ga mrtvog. Meni je bilo lak[e kad
su mene udarali, nego kad drugog batinaju. Ti krici i to ;ekanje na batine
te/i su nego same batine.“
„Nisam ni[ta kriva. Rekli su da sam bombu bacila na vojnika. Gdje 'u ja to,
/ena nepismena. Ne'u im priznati, udrite me sad odma’, ali to ja ne'u pri-
znati“, ka/e starija /ena.
78
Hag me]u nama
Vidio sam kako Dokmanovi', gradona;elnik Vukovara, pri prolazu kroz han-
gar udara nogama i rukama svakoga koga je mogao dohvatiti. Bio je izbe-
zumljen i nije birao koga 'e i kako udariti. Istovremeno sam vidio grupu od
pet-[est osoba odjevenih u maskirne i SMB uniforme JNA kako tuku Samar-
d/i' Damjana zvanog Veliki Bojler. Oni su mu skakali nogama po grudnom
ko[u dok je le/ao na podu, udarali njegovom glavom po betonskom podu.
Nakon dvadesetak minuta fizi;kog zlostavljanja Samard/i'evo tijelo je osta-
lo le/ati na betonu. Netko mu je pri[ao i ustanovio da je uslijed zadobivenih
batina preminuo.
Dok sam tu stajao prilazi mi Zori' Stevan, odjeven u SMB uniformu, pita me
da li ga poznajem. Ne'e me ubiti jer sam ja njemu nekada u;inio uslugu oko
nekih papira koje je trebao dobiti iz op'ine. Tada su poneki Srbi garantirali
za pojedine zarobljene Hrvate, koji su nakon toga izdvojeni, Milo[ Ljubi;i'
garantirao je za Stjepana Gun;evi'a, Berkofer Dragu i njegova sina izveo je
sin dr Ivankovi'a, kao i Duda[ Vladu, Baumgertner Tomicu, Perkovi'a zva-
nog Perkan, te jednog mupovca iz Zagreba.
79
Fond za humanitarno pravo
Izlaskom iz hangara, stajali smo na samom ulazu u isti. Tada je do[ao auto-
bus pun ;etnika u pratnji nekog pukovnika, mislim da se preziva Mrk[i', te
da je komandant oklopnih jedinica Novosadskog korpusa. Nama koji smo
izvedeni upisana su imena, kao i imena osoba koje su za nas garantirale.
Tada mi je pri[ao Latinovi' Boro, odjeven u SMB uniformu, te mi se pohva-
lio kako je on sam ubio sino' 50 usta[a.
„Jedna armija“
Bio je to 12. novembar 1991. Osam dana kasnije, Vukovar je pao. U ku'i
u Borovom Selu, u Novoj ulici 81, gde je bio sme[ten [tab operacija za
Vukovar, on se tog dana sreo sa oficirima JNA, koji su vodili operaciju. Za
stolom do vrata sobe, blago od[krinutim, sjedio je Jovan Dulovi', novinar
„Politike ekspres“.
„Da li ste mogli ;uti {e[elja|“, upitao ga je tu/ilac Dermot Grum prilikom
svedo;enja u Ha[kom tribunalu. „Da, vrlo jasno“, odgovorio je Dulovi',
da bi zatim ponovio ono [to je dana[nji ha[ki pitomac rekao. „Vojska se
bori protiv pobunjenih Hrvata, vojska je pokazala da mo/e da o;isti svo-
je redove. Mi imamo jedinstvenu vojnu komandu u kojoj su stru;njaci,
koji znaju [ta rade.“ Takva, jedinstvena komanda, do'i 'e do izra/aja
nekoliko dana kasnije. Bilo je 11.20 ujutro i pred vukovarskom bolnicom
major Veselin {ljivan;anin sva]ao se sa predstavnikom Me]unarodnog
Crvenog krsta.
80
Hag me]u nama
U isto vreme, tik iza njega, vojnici su izvodili bolesnike i ranjene iz bolni-
ce i trpali ih u kamione. „U grupama su ih izvodili u kamione, ne mogu
ni pribli/no da ka/em koliko ih je bilo, ali je bilo dosta“, svedo;io je Dulo-
vi'. Kada se u predve;erje vratio u ku'u u Novoj ulici, tamo osim porodi-
ce vlasnika nije bilo nikoga. Sutra ujutro od jednog od srpskih dobrovo-
ljaca prvi put je ;uo za masakr na Ov;ari. „Cvilili su i plakali i molili da ne
budu ubijeni, jer oni nisu pucali ni na koga!“
4. 6. 2004.
81
Fond za humanitarno pravo
Dosije
Godine zatvora za godine smrti
?uta osa
Su]enje Du[anu i Vojinu Vu;kovi'u, pripadnicima dobrovolja;ke jedinice
„?ute ose“ po;elo je 22. novembra 1994. godine pred Okru/nim sudom u
{apcu. Du[an Vu;kovi' je optu/en za ratni zlo;in protiv civilnog stanovni-
[tva (ubistvo 16 lica i ranjavanje 20 lica muslimanske nacionalnosti u Domu
kulture u :elopeku, op[tina Zvornik) i silovanje, dok je njegov brat Vojin
optu/en za la/no predstavljanje i nedozvoljeno posedovanje oru/ja. Sudsko
ve'e Okru/nog suda u {apcu donelo je 8. jula 1996. godine presudu kojom
je optu/ene oglasilo krivim i osudilo Du[ana Vu;kovi'a na kaznu zatvora od
sedam godina, a Vojina Vu;kovi'a na uslovnu osudu od godinu dana zatvo-
ra. Ve'e Vrhovnog suda Srbije je 8. oktobra 1998. godine preina;ilo prvo-
stepenu presudu Okru/nog suda u {apcu i optu/enom Du[anu Vu;kovi'u
utvrdilo jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 godina, dok je Vojinu
Vu;kovi'u izreklo kaznu zatvora u trajanju od ;etiri meseca.
{trpci
Su]enje Neboj[i Ranisavljevi'u za ratni zlo;in protiv civilnog stanovni[tva
(u;e['e u otmici i ubistvu 19 Muslimana i jednog Hrvata iz voza na pruzi
Beograd – Bar) po;elo je 4. maja 1998. godine pred sudskim ve'em Vi[eg
suda u Bijelom Polju. Sudsko ve'e je 9. septembra 2002. godine izreklo pre-
sudu kojom je Neboj[u Ranisavljevi'a osudilo na 15 godina zatvora. Vrhov-
ni sud Crne Gore je 2. aprila 2004. godine potvrdio tu presudu.
Penduh
Su]enje Ivanu Nikoli'u, rezervisti Vojske Jugoslavije, za ubistvo dvoje alban-
skih civila u selu Penduh na Kosovu tokom aprila 1999. godine po;elo je 13.
septembra 1999. godine pred sudskim ve'em Okru/nog suda u Prokuplju.
Tokom su]enja tu/ilac je promenio kvalifikaciju krivi;nog dela sa ubistva na
ratni zlo;in protiv civilnog stanovni[tva, s obzirom na to da je delo izvr[eno
tokom oru/anog sukoba na teritoriji Kosova. Sudsko ve'e je 8. jula 2002.
82
Hag me]u nama
Su[ica
Su]enje kapetanu Vojske Jugoslavije Dragi[i Petrovi'u i rezervistima Nenadu
Stamenkovi'u i Tomici Jovi'u za ubistvo albanskog bra;nog para u selu
Gornja Su[ica kod Pri[tine krajem marta 1999. godine, po;elo je 1. novem-
bra 2000. godine pred Vojnim sudom u Ni[u. Ve'e tog suda je 20. decem-
bra 2000. godine donelo presudu kojom je optu/ene oglasilo krivim i osu-
dilo Petrovi'a na ;etiri godine i 10 meseci, a Stamenkovi'a i Jovi'a na ;etiri
godine i [est meseci zatvora. Ve'e Vrhovnog vojnog suda preina;ilo je u
oktobru 2003. godine ovu presudu i osudilo Petrovi'a na devet godina, a
Stamenkovi'a i Jovi'a na sedam godina zatvora.
Ku[in
Su]enje oficirima Vojske Jugoslavije Zlatanu Man;i'u, Radetu Radojevi'u i
dvojici vojnika VJ, Danilu Te[i'u i Mi[elu Seregiju, za ubistvo dva albanska
civila u selu Ku[nin u aprilu 1999. godine, po;elo je 16. septembra 2002.
godine pred ve'em Vojnog suda u Ni[u. Tokom su]enja vojni tu/ilac je na
osnovu instrukcije vrhovnog vojnog tu/ioca promenio kvalifikaciju krivi;nog
dela sa ubistva na ratni zlo;in protiv civilnog stanovni[tva. Ve'e Vojnog suda
je 11. oktobra 2002. godine donelo presudu kojom je Man;i'a osudilo na
sedam, Radojevi'a na pet, Te[i'a na ;etiri i Seregija na tri godine zatvora.
Ve'e Vrhovnog vojnog suda je 12. marta 2003. godine preina;ilo ovu pre-
sudu i osudilo Man;i'a na 14 godina, Radojevi'a na devet godina, Te[i'a na
sedam a Seregija na pet godina zatvora.
Orahovac
Su]enje Bobanu Petkovi'u i }or]u Simi'u, rezervistima MUP-a Republike
Srbije, za ubistvo troje albanskih civila u Orahovcu 9. maja 1999. godine
vo]eno je u dva navrata pred Okru/nim sudom u Po/arevcu. Nakon [to je
Vrhovni sud Srbije ukinuo presudu kojom je Petkovi' osu]en na ;etiri godi-
ne i 10 meseci zatvora, a Simi' na godinu dana zatvora, odr/ano je novo
su]enje na kome je tu/ilac promenio kvalifikaciju krivi;nog dela sa ubistva
83
Fond za humanitarno pravo
na ratni zlo;in protiv civilnog stanovni[tva. Sudsko ve'e je 21. avgusta 2003.
godine donelo presudu kojom je Petkovi' osu]en na pet godina zatvora dok
je Simi' oslobo]en optu/bi.
Sjeverin
Su]enje Milanu Luki'u, Oliveru Krsmanovi'u, Dragutinu Dragi;evi'u i }or-
]u {evi'u za ratni zlo;in protiv civilnog stanovni[tva (otmica i ubistvo 16
Muslimana iz Sjeverina) po;elo je 20. januara 2003. godine pred Okru/nim
sudom u Beogradu. Sudsko ve'e je 29. septembra 2003. godine donelo pre-
sudu kojom je Milana Luki'a, Olivera Krsmanovi'a i Dragutina Dragi;evi'a
osudilo na maksimalnu kaznu od 20 godina zatvora, dok je }or]a {evi'a
osudio na 15 godina zatvora.
Podujevo
Su]enje Sa[i Cvjetanu i Dejanu Demirovi'u za ratni zlo;in protiv civilnog sta-
novni[tva (ubistvo 14 albanskih civila, /ena i dece u Podujevu 28. marta
1999. godine) po;elo je 9. oktobra 2002. godine pred sudskim ve'em Okru-
/nog suda u Prokuplju. Vrhovni sud Srbije je 27. novembra 2002. godine
doneo re[enje o delegiranju nadle/nosti za vo]enje ovog postupka Okru-
/nom sudu u Beogradu, pred kojim je po;elo novo su]enje 12. marta 2003.
godine. Sudsko ve'e je 17. marta 2004. godine donelo presudu kojom je
Sa[a Cvjetan progla[en krivim i osu]en na 20 godina zatvora.
11. 6. 2004.
84
Hag me]u nama
Dragoljub Todorovi'
Ima li zlo;ina ako se dogodio
U Srbiji nisu ispunjeni uslovi za su]enja za ratne zlo;ine pre svega zbog poli-
ti;kih prilika sa izrazitim antiha[kim usmerenjem. Pored toga nedostaju
finansijska sredstva za zbrinjavanje za[ti'enih svedoka, ne postoji adekvatna
zakonska regulativa ni u materijalnom, ni u procesnom pravu, neophodna
za su]enja optu/enima za ratne zlo;ine, nisu ispunjeni bezbednosni uslovi
za dolazak i svedo;enje na sudu o[te'enih i svedoka iz drugih dr/ava nasta-
lih raspadom Jugoslavije, a veoma je upitno i u kojoj meri su tu/ioci i sudije
sposobni da stru;no, nepristrasno i profesionalno postupaju u predmetima
u kojima se sudi za ratne zlo;ine.
85
Fond za humanitarno pravo
3. Vrlo je upadljivo uporno nastojanje i ;vrst stav tu/ioca u sva tri procesa da
izbegne ;injenice koje ukazuju na povezanost zvani;nih organa Srbije i Jugo-
slavije i njihove vojske i policije sa zlo;inima. Primera radi, za slu;aj {trpci
postoji potpuno autenti;na i u svakom pogledu validna dokumentacija /ele-
znice da su sve dr/avne, vojne, policijske i /elezni;ke strukture u Srbiji i Jugo-
slaviji mesec dana unapred znale da 'e se dogoditi otmica u {trpcima i da
ni[ta nisu preduzele. Va/an podatak o povezanosti vojske Republike Srpske i
Jugoslavije zna;ajan i za {trpce i za Sjeverin jeste taj da su komandanti Vi[e-
gradske, Gora/danske i Ru]anske brigade bili oficiri JNA i da su na te koman-
de postavljani odlukom General[taba JNA, a da su posle Dejtonskog spora-
zuma odlukom istog organa vra'eni na du/nosti u Vojsku Jugoslavije, u nje-
ne garnizone u Novom Sadu, Subotici i Po/arevcu. U procesu za zlo;in u
Podujevu dugo je trebalo da se utvrdi da su zlo;inci iz jedinice „{korpioni“
u stvari rezervni sastav elitne srpske policijske formacije – Specijalne antite-
roristi;ke jedinice (SAJ). U istom predmetu tu/ilac je izbegao da pouzdano
utvrdi ko je komandovao SAJ u vreme izvr[enja zlo;ina, po[to je komandant
SAJ-a pukovnik Trajkovi' pre zlo;ina bio ranjen.
86
Hag me]u nama
Pona[anje tu/ioca u tri procesa koja smo analizirali verovatno je najbolji i naj-
ubedljiviji dokaz da kod nas ne postoje uslovi za su]enja optu/enima za rat-
ne zlo;ine.
11. 6. 2004.
87
Fond za humanitarno pravo
Nata[a Kandi'
Jake veze za[titnika i [ti'enika
Sve one koji su se de jure nalazili na pozicijama nadre]ene vlasti [titi zvani;-
no tuma;enje doma'eg zakonodavstva, prema kojem niko ko je vr[io ovla-
['enja komandanta ne mo/e snositi krivi;nu odgovornost za zlo;ine podre-
]enih. Za[ti'eni su i komandanti paravojnih i dobrovolja;kih jedinica, kao i
rezervnih sastava, koji su tokom oru/anih sukoba, od Hrvatske do Kosova,
bili anga/ovani za vr[enje krivi;nih dela u cilju postizanja srpske kontrole na
teritoriji na kojoj su /iveli nesrbi. Nisu u strahu ni kriminalci koji su iz zatvo-
ra prekomandovani u policiju ili vojsku. {tite ih oni koji su ih, kao i Arkan, uz
dozvolu Ministarstva pravde Srbije, upotrebljavali za vr[enje ratnih zlo;ina.
88
Hag me]u nama
Nedavno je ;in generala dobio Momir Stojanovi', koga je biv[i oficir Vojske
Jugoslavije Nik Peraj pred Ha[kim tribunalom, u postupku protiv Slobodana
Milo[evi'a, optu/io za odmazdu nad albanskim civilima u selu Meje pored
}akovice, 27. aprila 1999. godine, kada su pripadnici MUP-a Srbije, VJ i
paravojne grupe streljali preko 250 albanskih mu[karaca. Svi komandanti i
u;esnici te monstruozne parade, koje je ha[ki svedok imenovao pred
sudom, u Srbiji i Crnoj Gori su na sigurnom> Sreten Camovi', na;elnik
Dr/avne bezbednosti u }akovici, pukovnik Kova;evi' (ime nepoznato),
komandant MUP jedinica i paravojnih grupa na podru;ju }akovice, Nikola
Mi'unovi', komandant Teritorijalne odbrane u }akovici, inspektor Milan
{'epanovi', komandant na kontrolnom punktu Meje, potpukovnik Goran
Jeftovi', [tapski oficir Pri[tinskog korpusa za operacije 27. aprila 1999. godi-
ne u }akovici, potpukovnik Novica Stankovi', zamenik komandanta Raket-
ne brigade u }akovici, Mom;ilo Stanojevi', gradona;elnik }akovice i drugi,
poznati i nepoznati.
11. 6. 2004.
89
Fond za humanitarno pravo
Dokumenti
Ko je znao i kome je javljeno
GENERALNOM DIREKTORU
PREDMET> POVERLJIVA INFORMACIJA
Ovih dana, ta;nije 28. 01. 1993. godine, obave[ten sam od [efa sekcije STP
U/ice ?ivani'a da 'e pripadnici Srpske vojske op[tine Rudo izvr[iti zaustav-
ljanje voza i odvo]enje putnika. :itava akcija odvijala bi se na delu pruge
Beograd – Bar koja prolazi kroz Bosnu i Hercegovinu. Verovatno u ukrsnici
{trpci ili stajali[tu Gole[.
90
Hag me]u nama
11. 6. 2004.
91
Fond za humanitarno pravo
Marko Ve[ovi'
Mi u Hagu, Hag u nama
Po;e'u kao Rejmon Keno> „Hag, o Hagu nemam [ta da ka/em“. Jer sve [to
je o Hagu trebalo re'i Sr]a Popovi' je, u nekoliko navrata, kazao surovo isti-
nito, na temelju neumoljive (;itaj> sveljudske) logike i neumoljivo preciznim
jezikom, jedino mogu dodati da potpisujem Sr]ine dijagnoze. Pa bi trebalo
ovdje staviti ta;ku. Ali ne'u.
Uz to, ako je suditi po vijestima o zbitijima preko Drine, Srbija je danas ;et-
ni;kija no 1992, stoga u antiha[kom raspolo/enju Srba vidim oblik njihovog
antifa[izma. Jer Ko[tunica i Dra[kovi' su, kako je poznato, dokazali da je :i;a
bio antifa[ist kakvog nema u tri carevine. Antifa[ist je i ?eljko Vukovi' koji
veli> „A propo pisanja istorije, koja 'e to istorija u Hagu biti ako tamo niko
ne sedi optu/en, osumnji;en za zlo;ine nad Srbima|“ Zna ?eljko da Hag
sudi zlo;ine nad Srbima, ali broj tih slu;ajeva mu je mizerno mali, stoga ih
ne smatra vrijednim pomena. Nesrazmjer izme]u srpskih i nesrpskih zlo;i-
naca u Hagu – to boli ?eljka, i Srbe kroz ?eljka. Nema, jebiga, nacionalnog
klju;a. ?eljko je ;edo sistema u kojem se strogo pazilo na nacionalni klju;
kako ne bi, gluho bilo, ispalo da su zlo;ini usta[ki bili ve'i od ;etni;kih. Ili
obrnuto.
92
Hag me]u nama
Jer kad ;itate ankete, lako se iskristali[e preovla]uju'e mi[ljenje> „Niko nije
oti[ao u rat da bude dadilja nekome. Svaki rat je pun zlo;ina. Sve tri strane
su pravile zlo;ine i tu nije bitno ko ih je ;inio. Srbi jesu ;inili zlo;ine, isto kao
i ostali, u svakom /itu ima kukolja, ima i me]u Srbima tih koji su sposobni
da urade ne[to [to nije lepo.“ Razumijem za[to Srbi ho'e sve osim istine –
suvi[e je odvratna!
I srpski antifa[isti na vlasti ili u medijima dosad su rekli 77.000 puta> „Svi su
u pro[lom ratu ;inili zlo;ine!“ Ovaj fakat im daje moralno pravo da rezultat
me;a proglase nere[enim, mada su Srbi dobili utakmicu sa 9>1! Rezultat tek-
me je poznat Hagu ako je suditi po faktu da na 9 srpskih zlo;inaca hapsi 1
bo[nja;kog.
A Ljiljana Smajlovi' veli> „Presuda ka/e da se nikome ni[ta nije desilo od ruke
pripadnika Drinskog korpusa kojim je Krsti' komandovao, a osu]uje se Krsti'
zato [to su ljudi skon;ali kako su skon;ali, a on je to mogao da zna.“ Umje-
sto da ovo komentari[em, kaza'u da sam, u ratu, kad god pomenem Smaj-
lovi'ku i Plav[i'ku, uvijek dodadavao odrednicu „fa[ist“. Jer iz Ljiljinih teksto-
va imao sam ;ast pro;itati neke od najotrovnijih la/i koje su Slobovi telali
smislili. A la/ je du[a fa[izma, [to je Tomas Man uo;io odmah po molerovom
dolasku na vlast> „Hitler la/e kad zine“, zapisao je u dnevniku iz 1934.
93
Fond za humanitarno pravo
Ali ne samo to. Biljana Srbljanovi' na radiju B92 nekoliko puta je Karlu del
Ponte i Florans Artman nazvala „ku;kama“, [to je, po mi[ljenju Svetlane
Slap[ak, „populizam na svim nivoima, pobeda milo[evi'evizma bez Milo[e-
vi'a“. A ja dodajem> iz spisateljice Srbljanovi'ke progovorio je fa[ist> ni od
kog prisiljena, pristala je da dvije /ene gleda o;ima mu[kog preziratelja i
mrzitelja.
11. 6. 2004.
94
Hag me]u nama
Danica Dra[kovi'
Riplijevski zaplet riplijevskog generala
Narod koji 'uti o rasutim kostima, lobanjama u blatu i grobnicama oko Beo-
grada, u kojima su Albanci iz hladnja;a bacani na gomile, kao nekada Jevre-
95
Fond za humanitarno pravo
ji u nema;kim logorima, narod koji one koji su to radili i mogli da rade kri-
je, hrani i za njih glasa na izborima, ne mo/e biti deo civilizovanog sveta.
Sankcije koje smo trpeli, izolacija u kojoj /ivimo i danas, nerazumevanje suse-
da i Evrope, blaga su kazna za op[tenarodnu podr[ku zlo;inima i otpor pre-
ma Ha[kom tribunalu, koji se u Srbiji pretvorio u dr/avnu politiku i otvorio
put novom nacionalizmu i radikalizmu. Mediji, intelektualci, vlast i cela jav-
nost opsednuti su sudbinama ne /rtava nego d/elata, i kada iz Evrope neko
nepristrasno osmotri srpsku svakodnevicu, pomisli'e da su najva/nije i naj-
cenjenije li;nosti u Srbiji generali – ha[ki optu/enici, Legija, Rade Markovi',
Zvezdan Jovanovi', njihove /ene, deca, sudbine, /ivotne pri;e. O sudbina-
ma porodica pobijenih, o njihovoj deci i /ivotu danas niko ne pi[e, nikoga
oni ne interesuju, jer su u ovoj zemlji i narodu najcenjeniji ubice i kriminalci.
Ovde se zlo;inom smatra samo ono [to su drugi ;inili Srbima, a srpski zlo;i-
ni nad drugim narodima cene se kao najve'i patriotizam. Otuda je logi;no
da se zastra[uju'a ideja o referendumu za odbranu zlo;ina mo/e uop[te
pojaviti u javnosti, jer klima u dru[tvu nagove[tava i mogu'i rezultat. Kad
ve' nismo pobili sve Muslimane, Hrvate i Albance pred ulazak u Evropu, bar
da grobnice, jame i hladnja;e zatrpamo referendumom.
18. 6. 2004.
96
Hag me]u nama
Svetlana Slap[ak
Ko gladnome napla'uje dug
97
Fond za humanitarno pravo
18. 6. 2004.
98
Hag me]u nama
Bogdan Ivani[evi'
Slu;aj iz logora :elebi'i
99
Fond za humanitarno pravo
100
Hag me]u nama
25. 6. 2004.
101
Fond za humanitarno pravo
Milanka {aponja-Had/i'
Hitlerove ;udesne ruke
102
Hag me]u nama
103
Fond za humanitarno pravo
25. 6. 2004.
104
Hag me]u nama
Ivan Jovanovi'
Nije zamka za nacionalne vo]e
105
Fond za humanitarno pravo
106
Hag me]u nama
Ako se ratovi u biv[oj Jugoslaviji pogledaju kroz opisanu matricu razvoja pra-
vila o komandnoj odgovornosti, onda se jasno vidi da su ta pravila postoja-
la i bila poznata tokom sukoba u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu.
Dodatni protokol uz ?enevske konvencije, op[teprihva'ena pravila me]una-
rodnog prava i odgovaraju'i doma'i propisi koji se odnose na oru/ane sna-
ge va/ili su u vreme po;etka sukoba, 1991, a od 1993. i Statut Tribunala u
Hagu. A tokom sukoba na Kosovu 1998–99. osim prethodno navedenog
postojale su jo[ i relevantne presude Ha[kog tribunala donete u me]uvre-
menu, kao i Statut Me]unarodnog krivi;nog suda (koji je, iako nije bio for-
malno stupio na snagu u to vreme, predstavljao akt koji je odra/avao najsa-
vremenije shvatanje komandne odgovornosti i koji je bilo izglasalo 120
zemalja).
107
Fond za humanitarno pravo
25. 6. 2004.
(Autor je pravni savetnik za pitanja ratnih zlo;ina u Misiji OEBS-a u Srbiji i Crnoj
Gori)
108
Hag me]u nama
Sead Spahovi'
Nema osude za krivi;no delo
koje ne postoji u zakonu
109
Fond za humanitarno pravo
2. 7. 2004.
110
Hag me]u nama
Aleksandar Ignjatovi'
Propisana komandna odgovornost
111
Fond za humanitarno pravo
2. 7. 2004.
112
Hag me]u nama
Omer Had/iomerovi'
Sve je „upisano“
Poznato je svima nama da je i u ranijem Ustavu SFRJ, kao i Ustavu SRJ, bilo
predvi]eno da ratifikovani me]unarodni ugovori i op[tepriznata pravila
me]unarodnog prava predstavljaju sastavni deo na[eg pravnog sistema. {to
se ti;e komandne odgovornosti, /elim da vas podsetim da je konvencija
kojom je predvi]ena ova vrsta odgovornosti ratifikovana u na[oj zemlji jo[
1978. godine. S tim u vezi, ;lan 4 Krivi;nog zakona ka/e da se na u;inioca
krivi;nog dela primenjuje zakon koji je va/io u vreme izvr[enja krivi;nog
dela. Dakle, ako je ova konvencija bila sastavni deo na[eg pravnog sistema,
samim tim i krivi;nog zakonodavstva u onom delu koji reguli[e krivi;noprav-
ne odredbe, onda ja ne vidim nikakvu smetnju da se ona primeni i ovde.
Ovde uop[te nije re; o krivi;nom delu koje nije bilo predvi]eno kao krivi;-
no delo i za koje nije bila predvi]ena sankcija. Odre]eno lice 'e odgovarati
na osnovu komandne odgovornosti za ona krivi;na dela koja su predvi]ena
u glavi XVI Osnovnog krivi;nog zakona. :ini mi se da ja ne vidim nikakvu
smetnju da se direktno primeni komandna odgovornost koja je sastavni deo
na[eg pravnog sistema jo[ od 1978. godine i tu se uop[te ne postavlja pita-
nje nikakve retroaktivnosti.
2. 7. 2004.
113
Fond za humanitarno pravo
Sr]a Popovi'
A mogao je da zna...
114
Hag me]u nama
2. 7. 2004.
115
Fond za humanitarno pravo
Ferida Durakovi'
Svemir Slobodana Milo[evi'a
i suze majke Fatime
Kad god se nakon 1996. odnosi izme]u BiH i SCG micnu naprijed barem za
milimetar, kad onaj :avi', pritisnut uza zid u opasnosti da izgubi voljenu
genocidnu tvorevinu Republiku Srpsku kao SDS-ov ratni plijen, sve onako
„brantovski“ sijevaju'i o;ima prema kameri kao sabljom prema Tur;inu, pre-
da devetnaest kutija policijskih dokumenata Komisiji za Srebrenicu – o koji-
ma ka/e da ne zna ni odakle su tu ni [ta se unutra nalazi! Opa! – odmah na
scenu stupa /vaka o povla;enju tu/be BiH protiv biv[e Jugoslavije.
Ignorisanje
To natezanje me svaki put mentalno dokraj;i. Imam pjesni;ku osjetljivost,
ne politi;ku, pa ipak vidim gdje prestaje diplomatija a po;inje jo[ jedna
agresija s onu stranu Drine. Ali svaki put me mentalno dokraj;i i ignoranci-
ja s BiH strane> nema lica od povjerenja u koje 'u pogledati s nadom kad
govorimo o pravdi, o tu/bi u Hagu, o Tribunalu, i [ire> moj predsjednik
Srbin Paravac, bukovina s dioptrijom za daljine koja mu o;igledno ne
poma/e da te daljine i vidi, ponosno ;etni;ko dijete< moj predsjednik Hrvat
:ovi', lukav, novi bogatun, ravnodu[an za stanje u svakoj dr/avi koja se ne
zove Hrvatska tj. Herceg-Bosna< i smoreni, zamalo umoreni moj predsjed-
nik Bo[njak Sulejman Suljo Tihi', kojem samo nedostaje jedan izmo/deni
Mujo pa da opet skon;aju, ovaj put preklani, u srpskim vicevima o tome
„kako smo im se opet lepo naj... majke“. U BiH postoji beznade/no nesla-
ganje vezano za tu tu/bu, [to mo/e rezultirati samo tragi;no po BiH, a u
Ha[kom tribunalu bitno promijeniti odnos prema Srbima koji su optu/eni
ili ve' osu]eni. Cement u liniji razdvajanja izme]u Federacije i RS rezultat
je cementa u glavama ovih „na[ih“. Tim rupama koje ;ini neslaganje izme-
]u „nas“ i „nas“ odli;no manipuli[u svi osim Bosanaca (ovim mislim na sve
tri konstitutivne etni;ke grupe u BiH, i na ostale), koji ionako nisu nikud pri-
spjeli i nekorisni su za sve va/e'e politi;ke opcije, a kojima imam ;ast pri-
padati> borim se za unaprijed izgubljenu stvar.
116
Hag me]u nama
Imam jedan sasvim privatan, nezvani;an odnos prema Hagu (Hagu kao sim-
bolu, Hagu kao diskursu, Hagu kao ufanju u pravdu) – /enski. Od samog
po;etka intenzivno pratim rad izvjesnih /ena vezan za sve strane i sve aspek-
te rada Tribunala.
Ku;ke
Ko je imao, u ime Suda, tj. Ujedinjenih nacija, tj. „civilizovanog“ svijeta, hra-
brosti da pokrene s mrtve ta;ke istinu o u/asima rata na na[im prostorima|
Prva predsjednica Suda Gabrielle Kirk MCDONALD, Afro-Amerikanka posve-
'ena borbi za ljudska prava, i tu/iteljica Louise Arbour. Za njenog mandata
u Hag su dovedeni brojni optu/enici. Ko je svojim djelovanjem priveo u Hag,
nastavljaju'i /enski odlu;no i posve'eno rad svoje prethodnice, Slobodana
Milo[evi'a, na zaprepa[tenje i nevjericu ostatka svijeta, o Srbiji da i ne govo-
rimo| Sitna i ;eli;na Carla del Ponte, koja se jo[ pri;injava italijanskoj mafiji.
To zadriglim macho Balkancima iz svih dijelova rahmetli nam domovine
Jugoslavije zna;i ne[to potpuno suprotno onome [to ja ho'u da ka/em (ne
da doka/em!). Oni bi rekli da su te /ene izdajni;ke ku;ke (Kuja Vidosava!),
onako doma'inski. Takvim mu[karcima diriguju samo mire markovi' i ljilja-
ne zelen-karad/i', koje s rado['u ne ubrajam u /ene.
A onim drugim, ha[kim, digla bih spomenik i skinula kapu> vjerujem da ova-
kva sorta /ena svoje poslove ne radi zbog vjere, nacije, novca ili slave, nego
zbog povjerenja u pravdu i potrebe da se, ako ni[ta drugo, srebreni;kim
majkama otvoreno, pred cijelim svijetom prizna pravo na /alovanje i tugu
izazvane genocidom. Tim majkama ni[ta drugo i ne treba.
Imena
I me]u onima [to su mi umalo do[li glave ’92. samo zato [to se zovem ova-
ko kako se zovem, nalazi se jedna /ena, i nju valja spomenuti – Biljana Plav-
[i'. Za razliku od one dvije spomenute, njeno je lice u Hagu ponovno dobi-
lo ljudske crte! Ima poetske pravde u tome da pripadnica jednoga naroda
koji je Plav[i'ka 1993. nazvala genetskim otpadom srpskog naroda i potpi-
sivala odluke za njegovo brisanje s lica lepe srpske zemlje danas pi[e za jed-
ne srpske novine o Hagu, dok ona svoje zemaljske dane provodi u zatvoru.
Kad je – o;igledno boje'i se Boga i ;ini se duboko hri['anski vjeruju'i da 'e
117
Fond za humanitarno pravo
pokajanjem izbje'i kaznu na drugome svijetu – priznala sve [to joj je Ha[ki
tribunal stavio na du[u, odjednom sam shvatila da takvo priznanje mo/e u;i-
niti samo /ena, i to ona kojoj je pred o;ima pukao vlastiti zlo;in u svoj nje-
govoj u/asnoj veli;ini. Moja majka, besku'nica od ’92, starica kao i Plav[i'-
ka, gledaju'i njeno priznanje na TV-u plakala je kao malo dijete. Ko zna,
mo/da Biljanu Plav[i' na onom svijetu i spasi suza moje Fatime. Putevi
Gospodnji i putevi Allahovi jesu nepoznati, ali ne vjerujem da idu u razli;i-
tim pravcima. Naprotiv.
Ljubav
Evropa je uvijek voljela Srbiju. Zato je bila tako stra[no razo;arana i nesretna
zbog onog [to su Srbi uradili u posljednjem balkanskom ratu. U pitanju je
iznevjerena ljubav. {to se Bosanaca ti;e (svih Bosanaca, [to zna;i i Hercego-
vaca! Svih nacija i opredjeljenja!), o njima se ionako uvijek govorilo usput ili
svojatno. Ili ih je zatiralo. Tako da se u toj ljubavi (Volimo Francusku kao [to
je Francuska volela nas) stanovnici BiH – kao i BiH sama, njena lijepa i lako
lomljiva multietni;ka su[tina – javljaju kao kolateralna [teta. Samo [to oni iz
Republike Srpske to jo[ ne znaju.
9. 7. 2004.
118
Hag me]u nama
Dokumenti
OPTU?ENI
119
Fond za humanitarno pravo
29. Po;ev od 1. januara 1999. godine ili pribli/no od tog datuma pa sve do
20. juna 1999. godine, snage SRJ i Srbije, postupaju'i po uputstvu, na pod-
sticaj ili uz podr[ku Neboj[e PAVKOVI"A, Vladimira LAZAREVI"A, Vlastimira
}OR}EVI"A, Sretena LUKI"A, Slobodana MILO{EVI"A, Milana MILUTINO-
VI"A, Nikole {AINOVI"A, Dragoljuba OJDANI"A, Vlajka STOJILJKOVI"A i
drugih poznatih i nepoznatih lica, po;inile su dela navedena u paragrafima
od 21 do 27, [to je imalo za posledicu prisilnu deportaciju oko 800.000 civi-
la kosovskih Albanaca. (...)
120
Hag me]u nama
34. Po;ev od 1. januara 1999. godine ili pribli/no tog datuma pa sve do 20.
juna 1999. godine, snage SRJ i Srbije, postupaju'i po uputstvu, na podsticaj
ili uz podr[ku Neboj[e PAVKOVI"A, Vladimira LAZAREVI"A, Vlastimira }OR-
}EVI"A, Sretena LUKI"A, Slobodana MILO{EVI"A, Milana MILUTINOVI"A,
Nikole {AINOVI"A, Dragoljuba OJDANI"A, Vlajka STOJILJKOVI"A i drugih
poznatih i nepoznatih lica, koristile su se sredstvima i metodama izlo/enim
u paragrafima od 21 do 32 da bi sprovele kampanju progona civilnog alban-
skog stanovni[tva sa Kosova na politi;koj, rasnoj ili verskoj osnovi. Ti progo-
ni su uklju;ivali, izme]u ostalog, slede'a sredstva>
a. Prisilno preme[tanje i deportaciju od strane snaga SRJ i Srbije pribli/no
800.000 civila, kosovskih Albanaca, kao [to je opisano u paragrafima 21–30.
b. Ubistvo vi[e stotina civila, kosovskih Albanaca, od strane snaga SRJ i Srbi-
je, kao [to je opisano u paragrafima 31–32. c. Seksualno zlostavljanje kosov-
skih Albanaca, naro;ito /ena, od strane snaga SRJ i Srbije, uklju;uju'i seksu-
alno zlostavljanje opisano u paragrafima 23 i 29. d. Bezobzirno razaranje ili
nano[enje [tete verskim objektima kosovskih Albanaca. (...)
16. 7. 2004.
121
Fond za humanitarno pravo
Jasna Bogojevi'
Svedok koga je stigla crvena ru/a
General Pavkovi' ponavlja iz dana u dan, u svim medijima i preko svog du[e-
bri/nika :avo[kog, kako on zapravo i nema razloga da se dobrovoljno pre-
da Ha[kom tribunalu, jer je on samo branio svoj narod i svoju zemlju, te da
je optu/nica la/na i da je pisana ovde (a zna se ko pi[e optu/nice!). Preda'e
se, tvrdi general, samo ako ga pozove njegov narod. Spominjan je ;ak i refe-
rendum.
Ali ;im se ;uju neke druge ;injenice i kada Svetlana }or]evi', kao obi;ni
gra]anin i pri tom svedok, progovori o u/asnim doga]ajima na Kosovu u
periodu izme]u 1995. i 1999. godine, onda takvog jednog nezgodnog sve-
doka napadnu neidentifikovane nind/e, ubrizgaju mu ;udnu supstancu u
venu i ostave ga bez svesti sa crvenom ru/om u ruci. Svetlanu }or]evi' su
u njenom stanu u Vranju 27. juna, dakle na dan izbora, napali upravo takvi,
jo[ uvek neidentifikovani banditi i onesvestili je injekcijom sedativa. Kako
izgleda, mogli su da je ubiju, ali to nije bio cilj. Cilj je bio da se po[alje poru-
ka, kako Svetlani tako i drugim nezgodnim svedocima koji bi se usudili da
nezgodno svedo;e o zlo;inima.
Ali na Kosovu je svih tih godina gledala kako policija i vojska ugnjetavaju i
zlostavljaju albanske civile. Ni nakon odlaska sa Kosova nije mogla da se smi-
ri. Proganjale su je slike nepravdi i zlo;ina koje je videla svojim o;ima i re[i-
la je, uprkos „neprijateljskoj“ okolini i haosu u kome i sada /ivi, da javno ka/e
[ta se (njoj) de[avalo tih godina, napisav[i svoje svedo;enje o kosovskim
(ne)prilikama. Knjigu je 2003. godine izdao Fond za humanitarno pravo. I
122
Hag me]u nama
Policija i vojska plja;kale su i palile sve albanske ku'e i lokale> „Grupa za pa-
ljenje je u[la u moju ulicu i po;ela razgledanje. Zatim su oti[li po ’materijal’
i vratili se istog dana (...) gotovo sve ku'e su palili do kasno po podne.“ Ku'e
bi najpre bile oplja;kane a potom zapaljene> „Iz nje [ku'e] su svi iz ulice,
uklju;uju'i i jednog redovnog oficira Vojske Jugoslavije, koji je stanovao u
susednoj ku'i, ali je bio obave[ten da je plja;ka u toku, grabili i nosili stvari
(...) a pomenuti oficir je nao;igled svih vi[e puta jurio kolicima, pakovao u
njih sudoperu, kuhinjske elemente (...) bila je to slika koju je trebalo oveko-
ve;iti, da svi vide tog srpskog vojnika kako skuplja ukradene stvari po ulici.“
123
Fond za humanitarno pravo
16. 7. 2004.
124
Hag me]u nama
Sr]a Popovi'
Srpska bri/na javnost
Prvi ;ovek srpske politike, premijer Ko[tunica, nakon ;etiri godine premi-
[ljanja kona;no je uspeo (na sednici Glavnog odbora DSS-a, 18. jula) da
savlada dugi put (intelektualno jednostavan, ali njemu emotivno nepodno-
[ljiv) od „devete rupe na svirali“ do „pitanja svih pitanja“.
Mnogima je, naravno, ve' odavno bilo jasno da je „;ovek koji nas je vodio“
bio ubica i da je Hag „pitanje svih pitanja“. S druge strane, mnogi, kao na
primer Ivica Da;i', Mira Markovi' i Toma Nikoli', i danas smatraju da je nje-
govo izru;enje Hagu bilo „sramotan ;in“ (kako re;e pukovnik Ulemek na
svom su]enju).
Negde izme]u, u sivoj zoni, obitava jedno ;udno pleme potajnih navija;a
Slobodana Milo[evi'a (ili mrzilaca Karle del Ponte), koji ne propu[taju prili-
ku da, naravno, samo u ime najrigoroznijih pravnih i humanitarnih standar-
da (po kojima smo mi, ina;e, poznati), tiho i sistematski podrivaju rad Tribu-
nala. Oni su neprestano „zabrinuti“ zbog „te[ko'a“ u kojima se nalazi Tu/i-
la[tvo, vajkaju se zbog „otpora“ koji Tribunal izaziva „u Srba“, „ne razume-
ju“ komandnu odgovornost, prezumpcija nevinosti njihova je svetinja (bar u
ovom slu;aju), svedoci su po pravilu „na/alost neubedljivi“, Tribunal proma-
[uje „politi;ku svrhu“, Milo[evi' se, [to jest jest, „ve[to brani“ i „bele/i poe-
ne“, Tribunal je pred zatvaranjem.
Omiljeni srpski ekspert za pitanje Haga Ljiljana Smajlovi' nedavno pi[e> „Pro-
blem je u tome [to 'e malo koji advokat koji dr/i do sebe pristati da zastu-
125
Fond za humanitarno pravo
126
Hag me]u nama
toga [to on uop[te i ne /eli da se brani, drugo, jer je stvar njegovog izbora
i njegove volje, ukoliko odlu;i da se brani, da to ;ini sam ili, ukoliko nije spo-
soban, uz pomo' branioca, i tre'e, [to Sud ima pravo da mu postavi brani-
oca ukoliko nije sposoban da se sam brani, a branioca ne /eli da imenuje.
Proces se mo/e „raspasti“ jedino ako Milo[evi' ne do/ivi njegov kraj. Ali, naj-
zad, zar je Hitler pravosna/no osu]en|
23. 7. 2004.
127
Fond za humanitarno pravo
Dokumenti
Predmet „{e[elj”> Pravo optu/enog
da se sam brani nije apsolutno
D. Merodavno pravo
11. (paragraf Odluke) :lan 20 (1) Statuta Me]unarodnog suda>
Pretresna ve'a moraju da obezbede da su]enje bude pravi;no i ekspeditiv-
no... uz puno po[tovanje prava optu/enog i du/nu brigu o za[titi /rtava i
svedoka.
:lan 21(d) Statuta> (...) da se brani li;no ili putem pravnog zastupnika po
sopstvenom izboru< da se, ako nema pravnog zastupnika, obavesti o tom
pravu< te da mu se, kad god to zahtevaju interesi pravde, dodeli pravni
zastupnik...
12. (paragraf Odluke) Dana 4. aprila 2003. godine Pretresno ve'e je (...)
zaklju;ilo (u predmetu Milo[evi') da je nametanje branioca odlika pre inkvi-
zitorskih, a ne akuzatornih sistema... U akuzatornom sistemu branilac koji je
nametnut optu/enom protiv njegove volje ne mo/e da ispuni obavezu izno-
[enja teze odbrane jer nema uputstva optu/enog. Me]utim, dodato je i to
da je „mogu'e da neke od konvencija predvi]aju izvesne izuzetke od glav-
nog principa da optu/eni ima pravo da se sam brani“... Pretresno ve'e je u
zaklju;ku navelo da „pravo optu/enog da se sam brani nije apsolutno“ i pri-
metilo da „postoje okolnosti u kojima je imenovanje branioca u interesu
pravde“...
15. (paragraf Odluke) U (...) sistemima anglosaksonskog prava optu/eni ima
pravo da sam vodi svoju odbranu, a mogu'nost zadiranja u to njegovo pra-
vo je ograni;ena... Vrhovni sud Sjedinjenih Dr/ava je... zaklju;io da se okriv-
ljenom koji se namerno neprimereno pona[a i opstruira rad mo/e uskratiti
pravo na samozastupanje. Sud mo/e da imenuje branioca u pripravnosti na
po;etku su]enja „;ak ako se optu/eni i protivi tome“, kako bi pomogao
optu/enom i bio na raspolaganju da ga zastupa u slu;aju da je neophodno
prekinuti samozastupanje...
128
Hag me]u nama
E. Diskusija
21. (paragraf Odluke) Izraz „u interesu pravde“ potencijalno je [irokog obi-
ma. On podrazumeva pravo na pravi;no su]enje, koje nije samo osnovno
pravo optu/enog, ve' i osnovni interes vezan za legitimitet samog Me]una-
rodnog suda. U vezi sa pravom na pravi;no su]enje treba uzeti u obzir du/i-
nu, obim i slo/enost predmeta. Slo/ena pitanja vezana za pravo, dokaze i
postupak pokrenuta u ovako obimnom predmetu mogu da prevazi]u kom-
petentnost ;ak i onog optu/enog koji ima pravne kvalifikacije, naro;ito ako
je optu/eni u pritvoru i nema pristup svim potrebnim sredstvima. Osim
toga, Me]unarodni sud ima legitimni interes da obezbedi da se su]enje
odvija na vreme, bez prekida, odga]anja ili reme'enja...
27. (paragraf Odluke) (...) Pretresno ve'e smatra da je u ovoj fazi su]enja
najbolji na;in da se o;uvaju prava optu/enog, i istovremeno zadovolje inte-
resi pravde, dodeljivanje „branioca u pripravnosti“ koji ispunjava uslove iz
pravila 44(A).
129
Fond za humanitarno pravo
F. Dispozitiv
Pretresno ve'e ovim donosi odluku da se optu/enom u ovom predmetu
dodeli branilac u pripravnosti, kako je definisano u paragrafu 30...
Odbija zahtev optu/be u meri u kojoj se u njemu tra/i da Pretresno ve'e izda
nalog „kojim se sekretaru nala/e da imenuje pravnog zastupnika radi pru-
/anja pomo'i optu/enom {e[elju u pripremanju i vo]enju odbrane“ bez ika-
kvih ograni;enja.
23. 7. 2004.
130
Hag me]u nama
Aleksandar Bo[kovi'
Doga]aji neprijatni po „na[u stvar“
Gra]ani Srbije u najve'em delu nisu bili ni nasilnici ni direktne /rtve nasilja,
ve' se pojavljuju pre svega u ulozi svedoka. Ratovi su vo]eni negde drugde
i u ne;ije drugo ime (prisetimo se mnogo puta ponavljane floskule kako
„Srbija nikada nije bila u ratu“), te se tu lokalna populacija postavljala uglav-
nom u ulogu posmatra;a. Me]utim, da bi se nasilje opravdalo, dolazilo je
do organizovane (i uglavnom ve[to orkestrirane) medijske kampanje gde su
se „drugi“ (Hrvati, Bo[njaci, Albanci, u poslednje vreme sve vi[e i Ma]ari,
itd.) predstavljali kao civilizacijski i kulturolo[ki potpuno druga;iji, u svemu
neuporedivo lo[iji od „nas“, pa su onda i na neki na;in „zaslu/ili“ sve [to ih
je zadesilo. Ovde ;ak vi[e nije bilo va/no ni da li su „drugi“ po prirodi nasil-
ni ili ne – u diskursu koji je opravdavao nasilje protiv njih to nasilje je pred-
stavljano kao odbrana, kao prevencija, kao jedini na;in da „mi“ ne postane-
mo ?RTVE.
131
Fond za humanitarno pravo
30. 7. 2004.
132
Hag me]u nama
Nikola Samard/i'
Zadrigli bilmezi koji veruju
u novi Zid
133
Fond za humanitarno pravo
kordona, koji nikad nije sasvim popustio, a saradnju s Hagom postavila kao
uslov svih uslova. Tzv. antiha[ki lobi je ha[ko pitanje preto;io u su[tinski
sadr/aj srpskog nacionalnog identiteta.
Dok ministar vojni kao proziva Mladi'a da se preda, a ovaj naravno ne'e, ne
postavlja se ni pitanje budu'e odgovornosti onih koji su u;estvovali u prikri-
vanju optu/enika. Likovi s poternica progla[avaju se nevinim, dok se ne utvr-
di njihova krivica, kao da ona Milo[evi'eva, ili Karad/i'eva, nije o;igledna.
Javnost se zalu]uje raspredanjem o komandnoj odgovornosti, kao da ona
nije li;na i krivi;na, samo Ha[ko tu/ila[tvo aboliralo je postupke Tu]mana i
Izetbegovi'a, kao da je njihovim odlaskom nestalo i njihovih /rtava, i odbija
se svaki pomen o kolektivnoj odgovornosti, kao da se Milo[evi', Tu]man,
Karad/i' i Izetbegovi' nisu pojavili na slobodnim izborima. I kao da Milo[e-
vi', sa svojim radikalskim, novodemokratskim i ostalim satelitima nije dobi-
jao izbore iz godine u godinu. Kao da Milo[evi' i ve'ina optu/enika nisu, u
;itavoj deceniji, bili vrh jedne zlo;ina;ke kleptokratije. I, vrhunac apsurda,
kao da Milo[evi' i dalje ne /ivi udobnije od ve'ine svojih nekada[njih poda-
nika. A oni gledaju [ta 'e sa svojom decom koju [pricevima, d/ipovima i
cecama, na ulici i sa ekrana, po uzoru na op[ti imid/ Familije, i dalje progo-
134
Hag me]u nama
Uzgred, da li biste voleli da je va[ prvi kom[ija nekada[nji magacioner (ili nje-
mu sl.), ;iji pas, naravno, ujeda|
30. 7. 2004.
135
Fond za humanitarno pravo
Milanka {aponja-Had/i'
Generale nema ko da [alje
Analiti;ari bi, kako stvari stoje, mogli da osnuju kladionicu o saradnji Srbije i
Crne Gore sa Ha[kim tribunalom, odnosno o predaji optu/enih. Nema sum-
nje da bi neizvesnost bila temeljna. No, bez obzira na sve procene i njihovu
argumentaciju, sva je prilika da 'e taj posao obaviti neka budu'a vlada, ne
ova Vojislava Ko[tunice. Na to upu'uje i „bekstvo“ optu/enog Gorana Had-
/i'a, samo nekoliko sati posle prispe'a ha[ke optu/nice. Nikakvo ;udo ne bi
bilo da se pridru/io optu/enim generalima, uklju;uju'i tu i Ratka Mladi'a.
Cinici bi mogli re'i da je to ono [to je DSS obe'avala u predizbornoj kam-
panji. Neki me]u njima su ;ak slali poruke da evropski put nije jedini kojim
bi Srbija mogla krenuti.
Izgleda da samo jo[ predsednik SCG Svetozar Marovi' i Rasim Ljaji', mini-
star za ljudska prava i manjine, a sada i predsednik Saveta za saradnju sa Tri-
bunalom, veruju svojim [apta;ima da general nije u ovoj dr/avi, i da to samo
treba dokazati. Ljaji' ponavlja, iz Haga vi[e puta demantovanu mogu'nost,
da se generalima sudi u Srbiji. Ali ko slu[a Tribunal| Izjava je tim ;udnija ako
se ima u vidu da je odluka Okru/nog tu/ila[tva u Beogradu da se ne proce-
suiraju osumnji;eni za komandnu odgovornost, zbog neodgovaraju'e juris-
prudencije. Istovremeno, Aleksandra Milenov, predstavnik Tu/ila[tva Tribu-
nala u SCG, isti;e tvrd stav Saveta bezbednosti UN da Tribunal ne'e preki-
nuti rad dok ne budu ka/njeni svi optu/eni visokog ranga, odnosno oni koji
treba da odgovaraju po komandnoj odgovornosti. Ako se politi;kim marke-
tingom pravdalo izno[enje besmislica o su]enju generalima u Srbiji koje su
govorili ministri u vladi Zorana ?ivkovi'a pro[le jeseni, uo;i izbora, te[ko je
zamisliti zbog ;ega to sada radi ministar Ljaji'.
136
Hag me]u nama
Treba mnogo ma[te da bi se zamislilo da 'e taj posao obaviti ba[ premijer
Ko[tunica uz pomo' ministra policije Dragana Jo;i'a, koji je nedavno hvalio
ne samo generale nego i „Crvene beretke“, iz ;ijih redova su i ubice premi-
jera }in]i'a. I na tom mestu se ogleda klju;no nesaglasje u razumevanju
prava i pravde izme]u ve'inske Srbije s jedne strane i razvijenog sveta i
malog dela liberalne javnosti Srbije. Dvojica ministara bi trebalo da urade
ne[to [to je suprotno njihovim dubokim uverenjima. A uverenja su, pozna-
to je, ozbiljna stvar. Ovde njima treba dodati i glasove bira;a koji su ih dove-
li na dosada[nje pozicije. Zato mo/da tako ;esto pozivaju u pomo' „intere-
se dr/ave“ i njene bezbednosti, za koju ka/u da je ugro/ena ako se izru;e
generali.
137
Fond za humanitarno pravo
Posle velike pra[ine koju je zakon brzo izazvao, premijer Ko[tunica, zajedno
sa koalicionim partnerima G17 plus, poradio je kod Ustavnog suda Srbije da
odmah otvori proces preispitivanja njegove ustavnosti i tako zaustavi prime-
138
Hag me]u nama
6. 8. 2004.
***
139
Fond za humanitarno pravo
Vox populi
Ima li pilota u avionu|
Na[i politi;ari su kukavice i dr/e ovaj narod kao taoce. Tako je delovao Milo-
[evi'ev re/im. Inatili su se sa svetom, kao ne[to taktizirali, a onda nas je svet
bombardovao. Srbija se ne'e stabilizovati dok god ne izvr[i me]unarodne
obaveze. Niko od politi;ara ne sme da izru;i generale. Generali su velike
patriote i hrabri ljudi pa se ne usude dobrovoljno oti'i u Hag. Dokle vi[e|
Ra[;istite sa pro[lo['u i dajte deci Srbije budu'nost. Dajte pozitivnih prome-
na koje 'e u;initi da budemo deo Evrope. Zar tih nekoliko optu/enih vi[e
vredi od na[e budu'nosti. Ako je Milo[evi' sa svojom elitom u Hagu za[to
ne bi bili i generali. (Slobodan)
Rade li ovi ne[to u vladi| Samo ;ujem bla-bla po vestima, kao fora zabrinu-
ti su a niko ni[ta da preduzme po tom pitanju! Nesposobni su da urade
osnovne stvari, a naro;ito da se pozabave ovako va/nim pitanjima! I [ta radi
taj Ko[tunica| Mora da je od silnih nevidljivih stvari, koje on radi, postao i
on sam fizi;ki nevidljiv! Sramota, [tite one koji su bacili Srbiju u crnu rupu,
140
Hag me]u nama
Uobi;ajeno, na;in na koji gotovo sva na[a politi;ka elita poslednje ;etiri
godine misli i govori o saradnji sa Tribunalom – cenkanje. Na[ doma'i poli-
tikantski paceraj, ni[ta naro;ito novo. (Perica)
Za[to nam saop[tavate gde je Had/i'| Kakve veze ima da li je on u ku'i ili
na poljan;etu igra fucu. Policija je spremna da ga hapsi do...... Ba[ kao [to
su pohapsili one ostale. Sa;eka'emo jo[ 50-ak godina. (rocking-chair)
141
Fond za humanitarno pravo
Pavle Rak
142
Hag me]u nama
di. Svaki je zlo;in konkretan, ima konkretnog po;inioca. I oni nad Srbima, i
oni koje su Srbi po;inili. I svako neka odgovara za svoje. Uostalom, ako se
dobro se'am, Muslimani su pre nekoliko meseci predali Hagu ratnog
komandanta Srebrenice.
– A za[to su to u;inili| To je njihov problem. Da sam ja na njihovom mestu,
ja im ga nikad ne bih predao. Taj sud se samo izruguje svima nama. To nije
nikakva pravda. To je ;ista politika.
– Kome se to sud ruga, kad si malopre tvrdio da je stvoren samo Srbe da
kinji|
– Ti ima[ psiholo[ki problem sa Srbima, tebi su samo Srbi za sve krivi. Idi pa
se le;i.
– A tvoj problem je [to pristaje[ na guslarsku ideologiju, u kojoj istorijske isti-
ne ima ta;no onoliko koliko guslar misli da je zgodno za njegovu pri;u. Isti-
na je uvek mnogo kompleksnija nego [to se to guslarevim slu[aocima pri-
vi]a.
– Nemoj da mi filozofira[. Stvar je prosta da prostija biti ne mo/e. Zapad se
na nas okomio i primenjuje dvostruke ar[ine. Svi mogu slobodno da odlu-
;uju u kojoj i kakvoj dr/avi 'e da /ive, samo ne Srbi. Oni ho'e da nas poko-
re, a mo/da i uni[te, i to samo zato [to se krstimo sa tri prsta. Ovo je, bre,
bila borba za slobodu. I zato su nas bombardovali. A sada nas bombarduju
Hagom.
– Zar ti slobodom smatra[ samo to da onaj ko te plja;ka i kinji mora da bude
tvoje gore list| Vi[e voli[ svog zlo;inca, nego da ti stranac po[teno pomog-
ne (ne tvrdim da je sa tim pomaganjem uvek sve u redu, ali uglavnom jeste),
ne bi li se ve' jednom i ovde zaveli neki normalni zakoni, a ne balkanska
legalnost i legitimnost. Molim te, ispada da je legitimna svaka grozota koju
„tvoji“ ;ine u tvoje ime, a kad stranci, na primer ovi u Hagu, makar i nespret-
no, poku[avaju da te oslobode zlo;inaca, e to je onda najve'a nepravda u
istoriji ;ove;anstva. Nije valjda da su za tebe ha[ki Srbi – heroji|
– Opet poku[ava[ da mi izvrda[. Zaba[uruje[ istinu o Jasenovcu, o Jadovnu,
o jamama po Hercegovini. Zna se ko je prvi po;eo. E, taj je i kriv. Nikako
ne'e[ da mi prizna[ da su nas oni oduvek klali. Srbi su sada spre;ili da se to
ponovi. A sad smo mi u Hagu jedini krivci.
– Na stranu to [to nismo tamo jedini. U/asava me to [to misli[ da je onaj „ko
je drugi po;eo“ – unapred oslobo]en krivice. A smatra[ se hri['aninom.
143
Fond za humanitarno pravo
Te[ko da 'e Ha[ki sud uneti reda u na[e glave. Moramo to sami. Ali se bez
Ha[kog suda, odnosno me]unarodnog pritiska, o;igledno ne mo/e. Ljudi
jednostavno ne priznaju ;injenice. Na[e pravosu]e bi bez Haga bilo u stanju
da ve;ito [trajkuje. Da se legalno i legitimno konstitui[e do u beskraj, onako
kako Ko[tunica zami[lja konstituisanje nacionalnog saveta za saradnju s Tri-
bunalom, ili prosle]ivanje optu/nica sudu. Kad treba da se o;iste, naciona-
listi su nepopravljivo spori. A guslari rade marljivo.
13. 8. 2004.
144
Hag me]u nama
Javor Rangelov
Zlo;in mora da bude ka/njen
Jo[ jedan va/an politi;ki uslov EU jeste po[tovanje ljudskih prava. Izvori koje
EU koristi za definisanje po[tovanja ljudskih prava jesu Evropska konvencija
o po[tovanju ljudskih prava, koju je dr/avna zajednica Srbije i Crne Gore rati-
fikovala krajem 2003, i Povelja Evropske unije o osnovnim pravima. Oba
instrumenta eksplicitno predvi]aju pravo na pravni lek pred redovnim
145
Fond za humanitarno pravo
13. 8. 2004.
146
Hag me]u nama
Dokumenti
Generalima suditi u Hagu
:lanak agencije „Rojters“, od 19. jula 2004. godine, citira slede'e re;i
ambasadora Prospera> „Ako mo/emo na'i na;in da dovedemo (Mladi'a) u
Hag, to uistinu otvara proces, pa mo/emo diskutovati o mogu'nosti da se
organizuju su]enja za ratne zlo;ine pred doma'im sudovima, uklju;uju'i
su]enja ;etvorici generala.“ Ranije, 9. jula, na konferenciji za [tampu, nakon
susreta sa ministrom inostranih poslova Srbije i Crne Gore, a prema saop-
[tenju za [tampu Stejt departmenta, ambasador Grosman je izjavio> „Kada
gospodin Mladi' bude u Hagu, podr/ali bismo ideju da Tribunal – mi ne
upravljamo Tribunalom, ali bismo podr/ali da Tribunal – prepusti doma'em
sudstvu ostale optu/ene.“
(...)
Zabrinuti smo i zbog toga [to, iako va[e izjave mogu pozitivno uticati na Srbi-
ju da sara]uje u slu;aju Mladi', one u isto vreme ja;aju poziciju onih srbijan-
skih zvani;nika koji ne sara]uju sa Hagom nastoje'i da spre;e ili koliko je god
mogu'e odlo/e hap[enje i predaju ;etvorice generala. Hap[enje generala
147
Fond za humanitarno pravo
„Hjuman rajts vo;“ pa/ljivo prati su]enja za ratne zlo;ine u Srbiji i diskusije
me]u pravnicima povodom tih su]enja. Na[ zaklju;ak, na osnovu tog pra-
'enja, jeste da sudstvo u Srbiji nije u stanju da odr/i su]enje generalima koje
bi opravdalo svoj smisao, iz najmanje tri razloga. Najpre, sudstvo u Srbiji jo[
nije razre[ilo pitanje da li doktrina komandne odgovornosti mo/e biti pri-
menjena pred doma'im sudovima, a ako mo/e – u kom obliku. Ako doktri-
na ne bi mogla biti primenjena, to bi podrilo slu;aj protiv ;etvorice genera-
la. Drugo, sudovi u Srbiji se nikad nisu bavili slu;ajem sli;nih dimenzija, sa
optu/enima na tako visokim pozicijama i sa tako ozbiljnim zlo;inima kao
osnovom optu/enja. Ovako krupni slu;ajevi ne bi bili dobar test za novona-
stalo specijalno odeljenje Okru/nog suda u Beogradu> dosada[nja su]enja su
odr/ana samo protiv obi;nih vojnika. Tre'e, sva ;etiri generala optu/ena su
za zlo;ine protiv kosovskih Albanaca. Svedoci Albanci te[ko da bi do[li u
Srbiju da svedo;e, zbog i dalje postoje'ih napetosti u odnosima izme]u dve
etni;ke zajednice, kao i zbog toga [to vlasti u Srbiji nisu iskazale po[tovanje
za albanske /rtve zlo;ina koje su srbijanske snage po;inile tokom rata 1999.
godine na Kosovu.
Tako]e, „Hjuman rajts vo;“ veruje da navedene izjave zvani;nika vlade SAD
o tome gde bi trebalo suditi onima koje je optu/io ICTY podrivaju nastojan-
ja tog suda da bude percipiran u Srbiji i drugim delovima biv[e Jugoslavije
kao nezavisna institucija. Sumnja u zavisnost Tribunalova od administracije
SAD jeste va/an element kontinuiranog nepoverenja u Tribunal kod ve'ine
gra]ana Srbije. Izjave poput ovih nedavnih, uprkos obja[njenju ambasado-
ra Grosmana da SAD „ne upravljaju Tribunalom“, mogu samo produbiti to
nepoverenje. (...)
Nadamo se da 'ete se, kao i ostali zvani;nici SAD, uzdr/avati od sli;nih izja-
va u budu'nosti, i da 'ete preduzimati one mere koje ce pomo'i da ICTY
148
Hag me]u nama
20. 8. 2004.
149
Fond za humanitarno pravo
Miljenko Dereta
Me]unarodni tribunal kao izgovor
Hag
Naravno, sud u Hagu nije tema razgovora. On, sam po sebi, to nikada nije
ni bio. Sud u Hagu je samo dobar izgovor da se ne govori o mogu'oj krivi-
ci pojedinaca i odgovornosti svih nas za ratne strahote u kojima smo na raz-
li;ite na;ine u;estvovali> neki kao /rtve, drugi kao po;inioci zlo;ina i njihovi
jataci, tre'i kao „neutralna“ publika i malobrojni kao glas razuma.
Na ;elu su im, kao [to valja, najodgovorniji dr/avni funkcioneri. Oni [to ih
stomak zaboli kad se Hag samo pomene. Oni koji veruju da 'e upornim
zamajavanjem na kraju uspeti da nadmudre ceo svet. Da ga pobede! Da ne
sude ratnim zlo;incima! Ej, Srbijo.
150
Hag me]u nama
Jad
Jadna je dr/ava u kojoj /ivimo. U njoj institucije, zbog kraja radnog vreme-
na (!|!), ne sti/u da pokrenu akciju privo]enja optu/enog, ali sti/u da ga
obaveste da treba da be/i.
Ni[ta. Osim prvih re;enica Milo[evi'eve „patriotske“ Biblije> Srbija nikad nije
u ratu. Ona samo brani svoj nacionalni interes.
151
Fond za humanitarno pravo
Ali
Pamtim vreme kad su me pitali> Otkud zna[ da „na[i“ ga]aju Dubrovnik, da
ba[ Karad/i'evi razaraju Sarajevo| U me]uvremenu ;injenice su nedvosmi-
sleno utvr]ene i valjda danas niko razuman nema dileme oko odgovora na
pitanja>
– Treba li dr/ava da po[tuje me]unarodne obaveze koje je preuzela|
– Da li je u Vukovaru pobijena velika grupa pacijenta iz bolnice|
– Da li je Sarajevo sistematski uni[tavano od strane Vojske Republike Srpske|
– Da li je general Mladi' snimljen kako u Srebrenici, na ulici i u autobusu,
razgovara sa ljudima koji su potom netragom nestali|
– Da li su u Batajnici i na jo[ nekim mestima u Srbiji otkopane masovne grob-
nice|
152
Hag me]u nama
Kada 'e Srbiju voditi ljudi koji 'e mirne savesti odgovarati na pitanje> {ta ste
radili, s kim ste se dru/ili u vreme ratova|
Jed
Vi[egodi[nje mrcvarenje Srbije sa pitanjem saradnje sa Hagom nije rezultat
spoljnog pritiska ve' na[e unutra[nje nesposobnosti da se suo;imo sa odgo-
vorno['u za deceniju ratovanja. Svakodnevno se suo;avamo sa nespremno-
['u i strahom, ;ak i obrazovanih i pametnih, da prihvate o;igledno> me]u
Srbima, kao i u svim drugim narodima, postoje po[teni i oni drugi, postoje
ljudi i zlo;inci. Ovim drugima, bili oni generali, magacioneri ili predsednici
Republike, mora da se sudi. Ne mo/e se izgraditi moderna Srbija na zatrpa-
nim grobnicama. Ma kako to bilo te[ko i bolno, meni se to ;ini jasno, jed-
nostavno i nadasve neizbe/no. Zato me svaka manipulacija su]enjima za
zlo;ine poni/ava, ispunjava nemo'nim stidom i besom.
20. 8. 2004.
153
Fond za humanitarno pravo
Veseljko Koprivica
Radovan na ramenu
154
Hag me]u nama
„Tu nas je bilo, otprilike, trista ljudi. JNA je pokupila sve mu[karce koji su
ostali nakon osvajanja Konavala. Nas je bilo tridesetak zarobljenih vojnika,
ovo su drugo sve bili civili“, svjedo;io je u ispovijesti podgori;kom radiju
„Free Montenegro“ Nik[a {imunovi', koji je 1991. godine u tom zatvoru
proveo oko dva mjeseca.
Crna Gora i dalje /ivi sa jo[ jednom krvavom mrljom iz nedavne pro[losti –
otmicom grupe putnika u {trpcima. Su]enje jednom osumnji;enom pred
Vi[im sudom u Bijelom Polju jo[ nije otkrilo ono najbitnije – ko su nalogo-
davci tog zlo;ina. Crnogorske vlasti se nisu pretrgle da se to sazna. Po
povratku iz Haga 1997. godine, tada[nji dr/avni tu/ilac Crne Gore Vladimir
{u[ovi' izjavio je da se za deportaciju izbjeglica iz Herceg Novog i etni;ko
;i['enje Bukovice interesuje i Ha[ki tribunal. Od tada o tome nije bilo novih
vijesti. A Crna Gora se, kad-tad, mora suo;iti sa tim zlo;inima. Jedino nepri-
stajanjem na njihov zaborav mo/e sa sebe skinuti te[ku hipoteku za koju je
zaslu/na aktuelna vlast.
155
Fond za humanitarno pravo
Vjerovatno nije iz ;ista mira Dragi[a Burzan, sada ve' biv[i [ef crnogorske
diplomatije, nedavno podsjetio na obavezu Crne Gore na saradnju sa
Ha[kim tribunalom. U;inio je to ovih dana i Predrag Bo[kovi', zamjenik
ministra inostranih poslova SCG> „Svi funkcioneri u Srbiji i Crnoj Gori svjesni
su da je jedna od na[ih obaveza na putu evropskih integracija puna sarad-
nja sa Ha[kim tribunalom.“
27. 8. 2004.
156
Hag me]u nama
Bogdan Ivani[evi'
{ta presuda Radislavu Krsti'u zaista ka/e
Ono [to Smajlovi'ka ne pominje jesu drugi delovi presude, koji se bave
genocidnim ubistvima Muslimana na drugim lokacijama, doprinosom Drin-
skog korpusa tim ubistvima, i odgovorno['u Krsti'a kao pomaga;a u geno-
cidu. Paragrafi 123–127. opisuju kako su pripadnici Drinskog korpusa tran-
sportovali Muslimane do mesta pogubljenja i u;estvovali u streljanjima, i
kako je oprema Drinskog korpusa kori['ena u zakopavanju le[eva nakon
157
Fond za humanitarno pravo
(Ovo pismo je poslato redakciji NIN-a 9. avgusta 2004, ali nije objavljeno)
27. 8. 2004.
158
Hag me]u nama
Filip David
Neka/njeni zlo;ini kad-tad izrone
159
Fond za humanitarno pravo
Hag i sve ono [to on sobom nosi, pitanje zlo;ina i krivice, pre svega i iznad
svega je, to se mora shvatiti, moralno, a ne finansijsko, ekonomsko ili neko
drugo pitanje. Ne mo/e se govoriti ni o kakvim reformama, demokratizaci-
ji, sre]enoj dr/avi, dok se ovo krupno pitanje ne razre[i. I to ne toliko zbog
drugih, nego zbog nas samih. No, za tako ne[to nema ni volje, ni /elje, ni
mo'i. U ratovima u kojima, to je ve' op[tepoznato, nije bilo heroja, bilo je
samo d/elata i /rtava. A to rodoljublje, taj patriotizam u koji su se mnogi kle-
li, predstavljao je obi;an paravan za plja;ku, li;no boga'enje, kriminal
ogromnih razmera. Patriotizam kao „poslednje uto;i[te protuva“, kako je
davno napisao jedan engleski pisac defini[u'i ovakav profiterski „patrioti-
zam“ i „rodoljublje“.
3. 9. 2004.
160
Hag me]u nama
Jovan Nici'
I pred doma'im sudovima mo/e se dokaza-
ti odgovornost nadre]enih
Mustafa i jo[ trojica okrivljenih osu]eni su za ratni zlo;in protiv civilnog sta-
novni[tva iz ;lana 142 Krivi;nog zakona biv[e SFRJ (KZ SFRJ), koji se prime-
njuje na Kosovu na osnovu Uredbe UNMIK-a iz decembra 1999. godine, a
u vezi sa ;lanovima 22 (saizvr[ila[tvo), 24 (pomaganje), 26 (organizovanje
zlo;ina;kog udru/enja) i 30 (izvr[enje krivi;nog dela ne;injenjem). Sud je
utvrdio da su okrivljeni pojedina;no, me]usobno ili u saizvr[ila[tvu sa nei-
dentifikovanim pripadnicima OVK u periodu od avgusta 1998. godine pa do
sredine juna 1999. godine na podru;ju Laba formirali pritvorske centre za
albanske civile za koje su sumnjali da sara]uju sa srpskim snagama. Pritvore-
161
Fond za humanitarno pravo
162
Hag me]u nama
3. 9. 2004.
163
Fond za humanitarno pravo
Nata[a Novakovi',
Andrej Nosov
„Tata, [ta si radio za vreme rata|“
Kroz deset [kola ljudskih prava za mlade koje je u poslednje ;etiri godine
organizovao Helsin[ki odbor za ljudska prava u Srbiji pro[lo je preko 200
srednjo[kolaca, uglavnom tre'eg i ;etvrtog razreda (16–18 godina), iz pre-
ko 15 gradova. Polaznici [kola su mladi razli;ite nacionalne pripadnosti, Srbi,
Bo[njaci, Albanci, Ma]ari i dr. Pored predavanja na radionicama o ljudskim
pravima, civilnom dru[tvu i sli;no jedna od tema odnosila se na pitanja rato-
va na ovim prostorima, ratne zlo;ine, Ha[ki tribunal i odgovornost. Osim
toga, Inicijativa mladih za ljudska prava organizovala je seminare sa mladi-
ma u [est gradova Srbije o radu Ha[kog suda i stanju poricanja u odnosu na
zlodela iz skorijih ratova. U;esnici ovih seminara bili su mladi uzrasta 18 do
25 godina.
164
Hag me]u nama
Na pitanje kada i za[to je po;eo rat, ve'ina odgovara da ne zna ta;nu godi-
nu, „valjda, kada su Slovenija i Hrvatska htele da se otcepe“. S druge strane,
ve'ina u dan i godinu zna kada je bio Prvi srpski ustanak, kada i za[to su
vo]eni balkanski ratovi i datume svih velikih bitaka i pobeda srpske vojske u
Prvom svetskom ratu.
Svi Bo[njaci i poneki Srbi iz Novog Pazara, Prijepolja i Priboja ;uli su za zlo-
;ine u Sjeverinu, {trpcima ili za opsadu Sarajeva. Za ostale, ovo je bila pot-
puna nepoznanica.
Svi Srbi ;uli su za zlo;ine nad Srbima po;injene tokom „Oluje“ i pitaju za[to
niko ne odgovara za to, dok niko od njih ne zna ni[ta o granatiranju Dubrov-
nika ili Zadra.
165
Fond za humanitarno pravo
Ipak, u jednome se svi sla/u. Najpoznatiji i najve'i zlo;in koji se desio jeste
NATO bombardovanje, za koje jedni smatraju da je po;elo „da bi Amerikan-
ci postavili svoje baze po Srbiji“, drugi „da bi nam se osvetili za Milo[evi'a“,
a tre'i „zato [to im se mo/e i zato [to je tako bilo u Vijetnamu i Iraku“.
Deca ro]ena nekoliko godina pre, tokom i posle ratova ne snose odgovor-
nost za ono [to su i u njihovo ime radili njihovi roditelji, ro]aci, nastavnici ili
166
Hag me]u nama
Dok mladi u Srbiji ne saznaju, dok ne otvore o;i pred ;injenicama i dok ih
te ;injenice ne nateraju da postave pitanje svojim „malim herojima“ o veza-
ma sa „velikim“, nema generacijske revolucije koja nam je preko potrebna.
Klju;no je pitanje koliko godina bi trebalo da pro]e od rata i koliko bi godi-
na „mladi“ trebalo da imaju da bi postali zreli i moralno obavezni, ako ve'
dru[tvo ne'e, da prekinu kontinuitet 'utanja i postave pitanje odgovornosti
za zlo;ine.
10. 9. 2004.
167
Fond za humanitarno pravo
}or]e }or]evi'
„Na[i“ ili „njihovi“ ratni zlo;ini
Izuzetak potvr]uje pravilo. Prvog jula 1992. grupa uniformisanih lica, ;iji su
predvodnici kasnije identifikovani kao Adem Land/o i Jusuf Potur, u[la je u
stan }ure i Vlaste Golubovi', u;itelja u [koli u Konjicu, izvela njih i njihova
dva sina, Petra i Pavla, i streljala ih u [umi nadomak grada. Odmah posle
zavr[etka policijske istrage koja je izvr[ena tek decembra 1993, zamenik jav-
nog tu/ioca u Konjicu Ibro Buli' napisao je optu/nicu. No, da bi zatra/io pri-
tvor za glavne osumnji;ene optu/nica se morala podneti nadle/nom sudu u
Mostaru. Ovo je predstavljalo ozbiljan problem jer su u zimu 1994. svi kon-
takti izme]u dva grada bili prese;eni borbenim dejstvima izme]u HVO i
168
Hag me]u nama
Armije BiH. I pored toga Buli' nije mislio da novonastala situacija suspendu-
je potrebu za akcijom pravosudnih organa. Naime, on je kroz oblast u kojoj
su se vodili sukobi sa optu/nicom u d/epu pe[ke pre[ao put od Konjica do
Mostara ne bi li time osigurao pravovremeni postupak protiv po;inilaca u
Konjicu.
Me]unarodni sudovi za ratne zlo;ine nisu uspostavljeni niti zato [to su efi-
kasniji, jer su me]unarodni, niti zato [to su sposobniji da uka/u na ;injenice
rata i razaranja doma'oj javnosti, jo[ manje zato [to zahtevaju manja izdva-
janja. Uspostavljeni su isklju;ivo kada dr/avni organi i doma'e pravosu]e
nisu pokazali volju ili sposobnost da se obrate nekim od najozbiljnih kr[enja
civilizacijskih vrednosti koja su po pravilu postala predmet svetske pa/nje.
Ovo je mo/da najbolje potvr]eno nadle/nostima stalnog Me]unarodnog
krivi;nog suda u Hagu ;iji statut predvi]a striktne i ograni;ene okvire u koji-
ma mo/e da preuzima slu;ajeve u nadle/nosti doma'ih sudova.
169
Fond za humanitarno pravo
Istorija nas u;i da alternative u obra'anju nasle]u ratnih zlo;ina nikada nisu
idealne, a jo[ manje popularne. Ali savest nam nala/e da je uvek uputno po'i
od sebe. Mi tako tek sada, vi[e od deset godina posle po;etka ratnih dejsta-
va, imamo u Srbiji a i regionu prva su]enja u kojima su obezbe]eni neop-
hodni uslovi i optu/enima, i /rtvama i njihovim porodicama, i to po pravilu
samo za tzv. „ni/e“ prekr[ioce i pored toga [to postojanje MKSJ ni;im nije
spre;avalo ovakve postupke pred doma'im sudovima. Da smo ovaj posao
obavljali sami bilo bi mnogo manje potrebe da se bavimo idejom i potre-
bom me]unarodne pravde koju jo[ uvek slabo razumemo. Uloga koju je
tu/ilac Buli' preuzeo na sebe u datim okolnostima mo/da ne mo/e da se
o;ekuje od svakog pojedinca. Ipak, ;ini se, da je bilo vi[e nas, ne samo tu/i-
laca i sudija, dr/avne organe da i ne pominjem, koji su rezonovali i delovali
na sli;an na;in tokom ratova devedesetih, na[e bi nasle]e bliske pro[losti
izgledalo mnogo druga;ije.
17. 9. 2004.
170
Hag me]u nama
Jelena Stevan;evi'
Konfuzija u odsustvu
istinske politi;ke volje
171
Fond za humanitarno pravo
17. 9. 2004.
172
Hag me]u nama
Nata[a Kandi'
Samima sebi
moramo da ka/emo istinu
173
Fond za humanitarno pravo
„Mi Nemci obele/avamo ovaj dan, 8.maj, me]u sobom, i to mora tako biti.
Ne poma/e nam da [tedimo sebe. Nama je potrebna snaga da pogledamo
istini u o;i, bez ulep[avanja i jednostranosti i samima sebi moramo da ka/e-
mo istinu.“1
Vajceker govori poslanicima o patnjama /rtava. Gledaju'i ih u o;i on ka/e>
„Ko je imao o;i i u[i nije mogao da ne zna za vozove za deportaciju.“2
Vajceker koristi funkciju da saop[ti istinu, spornu u svesti Nemaca. Kao isto-
rijski akter, on pred poslanicima i javno['u priznaje i preuzima odgovornost
i obavezuje institucije, poslanike i gra]ane na samokriti;ki odnos prema pro-
[losti.
174
Hag me]u nama
U na[em slu;aju „biv[a Jugoslavija“ istakla bih primer priznanja pro[losti koji
nosi ozbiljno upozorenje dana[njim politi;arima. Re; je o svedo;enju lekara
iz Sanskog mosta, Bo[njaka Faika Bi['evi'a, u predmetu Kraji[nik, koji je pro-
valom emocija pokazao koliko /ali Srbina iz opustelog sela u blizini Sanskog
Mosta, zato [to nije imao ko da ga sahrani. U sudnici je zavladala potpuna
ti[ina kada je Bi['evi' glasno zajecao, izgovaraju'i „le/ao je mrtav ;itav dan,
a da niko to nije primetio“. Zatim je, bri[u'i suze maramicom, nastavio>
„Nije bilo nikoga da sahrani tog jadnog ;oveka. Eto [to su srpski rukovodi-
oci u;inili svom vlastitom narodu. Voleo bih da oni to mogu da vide.“3 Iskaz
Faika Bi['evi'a je re; te[kog upozorenja duhu poricanja i pre'utkivanja isti-
ne, kakvu je neprestano ponavljao Dezmond Tutu, predsednik Ju/noafri;ke
komisije za istinu> „Ako ne izbije na povr[inu, istina 'e kao duh progoniti
dru[tvo.“
24. 9. 2004.
175
Fond za humanitarno pravo
Marko Mini'
Dr/avni poslovi
Ova dva sudska procesa odvijaju se paralelno pred o;ima srpske javnosti i ta
;injenica predstavlja idealnu priliku da se dru[tvo u celini upozna i suo;i sa
obimom i te/inom zlo;ina biv[eg re/ima kao i sa kriminalnom strukturom
Milo[evi'eve vlasti.
Oba optu/enika, svako pred svojim sudom, koriste gotovo identi;nu matri-
cu prilikom izno[enja svojih „odbrana“. Jedina razlika je ta [to Milo[evi' sa
ga]enjem ne priznaje Ha[ki tribunal (a pri tom koristi sva procesna prava
koja mu pripadaju kao optu/enom), dok Legija ima poverenja u Specijalni
sud i naro;ito isti;e kako su poslednje politi;ke promene u Srbiji tome dopri-
nele. U svim ostalim aspektima izja[njavanja pred sudom, njih dvojica delu-
ju potpuno jedinstveno.
176
Hag me]u nama
Sasvim je jasno da, kada je u pitanju sam tok su]enja, kao i dono[enje pra-
vi;ne i na zakonu zasnovane presude, ovakav na;in izja[njavanja Milo[evi'a
i Legije pred sudovima nije uop[te sporan, s obzirom na to da zakon svakom
optu/enom daje slobodu da za sebe izabere najadekvatniji na;in odbrane.
24. 9. 2004.
177
Fond za humanitarno pravo
Marko Milanovi'
Brana za samovolju optu/enog
Su]enje Milo[evi'u je ovih dana ponovo prekinuto, ali ovog puta ne zbog
bolesti optu/enog, ve' zbog potrebe advokata Stivena Keja, branioca kojeg
je Milo[evi'u nametnulo sudsko ve'e, da se pripremi za izvo]enje dokaza
odbrane. Odluka sudskog ve'a o nametanju branioca odmah je podstakla
komentare o [arlatanskom, nepravednom Tribunalu, dok Milo[evi'evi sve-
doci otkazuju svoj dolazak pred sud, govore'i da ne /ele da u;estvuju u fla-
grantnom kr[enju me]unarodnog prava. U velikom delu na[e javnosti sada
vlada uverenje da je sud Milo[evi'u nametnuo branioca upravo da bi ga
spre;io da obori „la/nu optu/nicu“, da svetu otkrije istinu i da „raskrinka“
taj nepravi;ni sud.
178
Hag me]u nama
179
Fond za humanitarno pravo
ve' Milo[evi'a koji energi;no napada svoje protivnike, i uop[te nisu u stanju
da shvate ina;e validan argument predsedavaju'eg sudije da „samo idiot ne
u;i iz svojih gre[aka“. Jo[ gore, imenovanje branioca je prouzrokovalo jo[
jedno veliko odlaganje, iako je ova odluka doneta upravo radi ubrzanja
postupka.
1. 10. 2004.
180
Hag me]u nama
Milanka {aponja-Had/i'
Odsustvo kolektivnog stida
181
Fond za humanitarno pravo
U sli;nu kategoriju izjava spada i misao tzv. pravnog savetnika Zdenka Toma-
novi'a, posle imenovanja branioca Milo[evi'u, kada pita> „Ako je [Milo[evi']
suvi[e bolestan da se brani, je li suvi[e bolestan da mu se sudi|“ Jedne novi-
ne postavljaju pitanje da li bi se Milo[evi' mogao /aliti Evropskom sudu za
ljudska prava u Strazburu zbog odre]ivanja branioca, iako, ka/u, to nije
isklju;ivo pravo. Naravno, mo/e se postaviti i to pitanje, ali bi pre toga
mo/da trebalo ne[to re'i i o Milo[evi'evoj odgovornosti za zla, koja se sada
vi[e nego ikada relativizuju. Time se bezo;nost iz ha[ke sudnice preliva u
medije i truje ve' zbunjena javnost. Ako se mo/e objasniti Milo[evi'eva bez-
ose'ajnost (da je druk;ije, mnogi bi bili /ivi, a on ne bi bio u Hagu) te[ko je
na'i razumevanje za poigravanje u medijima, tim pre [to 'e, u daljoj ili bli-
/oj budu'nosti, ra;un za te igre sti'i na naplatu upravo korisnicima tih infor-
macija.
182
Hag me]u nama
1. 10. 2004.
183
Fond za humanitarno pravo
Vuk Dra[kovi'
Dug prema istini
Dug prema istini nalagao nam je, ali to na/alost nije u;injeno, da odmah
posle 5. oktobra 2000. godine, posle Milo[evi'evog pada, mi iz Srbije, poli-
ti;ari, knji/evnici, novinari, intelektualna elita, budemo prvi u Srebrenici, oko
Srebrenice, sa kamerama – da se obratimo narodu Srbije i Crne Gore i da
ka/emo> „Ovde su neki ljudi pod komandom tih i tih ljudi po;inili najve'i
zlo;in, pre svega protiv srpske istorije, protiv srpske tradicije, kulture, vere,
ubijaju'i taj nedu/ni bo[nja;ki, muslimanski svet“.
Oni su, i to je Srbiji trebalo re'i, jo[ jednom ubili stotine hiljada Srba, Jevre-
ja i Roma, pre svega, koji su od 1941. do 1945. godine stradali na jednom
velikom strati[tu koje se zvalo nacisti;ka Nezavisna Dr/ava Hrvatska, a obu-
hvatala je celokupnu Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, ;ija je vlast sistematski
vr[ila ;etiri godine magnum crimen, genocid sa ciljem istrebljenja, pre sve-
ga, srpskog naroda, njegovog fizi;kog uni[tenja. Stotine i stotine Srebrenica
su tada napravljene, u tami, bez znanja sveta, bez prisustva televizijskih
kamera, a te Srebrenice bile su ili Srebrenice ili jame ili koncentracioni logo-
ri. Oni koji su napravili Srebrenicu 1995. ili 1996. godine zapravo su osra-
motili i jo[ jednom su ubili one mrtve. Ovo isti;em zbog slede'eg> kada se
ka/e da se moramo suo;iti sa pro[lo['u, onda istina nala/e da se suo;imo sa
time da srpska istorija, da istorija Srbije i Crne Gore, srpskog i crnogorskog
naroda, jeste istorija do pojave Slobodana Milo[evi'a ili do pojave komuni-
zma. O tome se mogu voditi diskusije. Od pojave komunizma i dolaska Slo-
bodana Milo[evi'a istorija Srba i Crnogoraca postaje njihova antiistorija.
Naravno, ni;ija nacionalna istorija nije bez senki. Ali istina nam ka/e da od
svog nastajanja nova Srbija i Crna Gora u XIX veku i u prvoj polovini XX
veka, bar do kraja Prvog svetskog rata, na svojim istorijama nemaju manje
184
Hag me]u nama
senki, nimalo manje senki nego [to na svojim istorijama tih senki imaju
Nemci, Francuzi, Rusi, Englezi, Amerikanci ili bilo koji drugi narod. Istorija
Srbije i Crne Gore je ;ista. Istorija Srbije i Crne Gore ne mo/e se ni na koji
na;in dovesti u vezu sa velikom sramotom i zlo;inima kojima je, pre svega,
tu srpsku istoriju i narod Srbije i Crne gore izlo/io re/im Slobodana Milo[e-
vi'a od devedesete godine pa naovamo.
8. 10. 2004.
185
Fond za humanitarno pravo
Drugi aspekt ovog pitanja je slede'i – skoro sve zanimaju samo osumnji;eni
ili optu/eni, a ne pravno definisana istina. A skoro niko ne govori o /rtvama
i njihovom pravu na pravdu i po[teno su]enje. Vlade ;ak koriste posebne
odredbe, a skup[tine usvajaju zakone o interesima optu/enih – a nisam ;ula
ni za jednu odredbu i zakon o /rtvama i njihovim pravima.
186
Hag me]u nama
Doma'e tu/ila[tvo za ratne zlo;ine 'e se, pre ili kasnije, suo;iti sa proble-
mom osumnji;enih koji se kriju u „prijateljskim“ zemljama ili ih [tite odre]e-
ne interesne grupe. Regionalna saradnja i jasno izra/ena politi;ka volja vlasti
jedini su na;in da se prevazi]e ovaj izazov.
187
Fond za humanitarno pravo
Zemlje biv[e Jugoslavije imaju sve razloge da prihvate Tribunal kao svoj sud,
[to on i jeste. Trebalo bi da na Tribunal gledaju kao na oru]e kojim 'e sa svo-
jih naroda skinuti ose'aj kolektivne odgovornosti, kao izvor jurisprudencije,
dokaza i prakse. Idealno funkcionisanje Tribunala njima je od velike koristi jer
oni jo[ uvek nisu u stanju da sude najodgovornijima za zlo;ine i razaranja u
protekloj deceniji.
Zanima me [ta vama govori ova kratka pri;a, ali meni govori [to[ta o /rtva-
ma i komandnoj odgovornosti. Sigurno razumete [ta ho'u da ka/em. Otvo-
188
Hag me]u nama
8. 10. 2004.
189
Fond za humanitarno pravo
Bogdan Ivani[evi'
„Ose'ala sam se mrtvom“
I danas, deceniju posle rata, mogu se u Fo;i videti razru[ene ku'e Muslima-
na\Bo[njaka koji su morali da napuste grad. O;igledna je zapu[tenost i eko-
nomska beda u ovom mestu, delom proistekla iz nevoljnosti me]unarodne
zajednice da poma/e gradu u ;ijem sredi[tu ili okolini, kako se veruje, jo[
uvek borave lica optu/ena za ratne zlo;ine. No ono [to atmosferu u Fo;i ;ini
naro;ito teskobnom jeste svest koju Fo;aci i posetioci nose o u/asnim zlo;i-
nima po;injenim tu tokom rata.
Ovi zlo;ini su bili tema tribine koju je 9. oktobra u centru Fo;e organizovao
Helsin[ki komitet za ljudska prava u Republici Srpskoj, u saradnji sa outreach
programom Ha[kog tribunala. Ideja organizatora je bila da lokalnoj zajedni-
ci predstavi ;injenice utvr]ene u su]enjima koja su vo]ena pred Tribunalom
u vezi sa zlo;inima u Fo;i. Istra/itelji, tu/ioci i pravni savetnici uklju;eni u slu-
;ajeve pred Tribunalom govorili su o istragama i su]enjima. Njihove prezen-
tacije su uklju;ivale i video zapise svedo;enja u Hagu.
Bilo je te[ko na ulici proceniti iz izraza lica obi;nih Fo;aka, zavaljenih u sto-
lice okolnih kafi'a ili zauzetih svojim rutinskim subotnjim poslovima, [ta
misle o poku[aju da se u njihovom gradu progovori o zlo;inima o kojima se
ina;e 'uti. Predstavnici lokalnih vlasti, nevladinih organizacija, sudova i tu/i-
la[tava, u Domu kulture su u ti[ini propratili osmo;asovnu prezentaciju ;i-
njenica o zlo;inima. U susretu sa ;injenicama, ostali su skamenjeni pred
saznanjem o ljudskom potencijalu za zlo, i poti[teni pred patnjom kroz koju
su pro[le /rtve tog zla.
190
Hag me]u nama
191
Fond za humanitarno pravo
Od spiska osoba iz Fo;e koje su optu/ene ili osu]ene u Hagu, du/i je spisak
onih protiv kojih – u nemogu'nosti da se bavi svim zlo;inima i osumnji;eni-
ma za zlo;ine na podru;ju biv[e Jugoslavije – Ha[ko tu/ila[tvo nije podiglo
optu/nice. Imena tih lica, me]utim, nalaze se u ha[kim presudama i tran-
skriptima sa su]enja, kao imena u;esnika u silovanjima i drugim zlo;inima
Verovatno se mnogi od njih danas nalaze na podru;ju Srbije i Crne Gore,
kao njeni dr/avljani ili zato [to veruju da im je tu sigurnije nego u Bosni i Her-
cegovini.
?rtve ;ija smo bolna svedo;enja ;uli 9. oktobra u Fo;i zaslu/uju da svi odgo-
vorni za zlo;ine protiv njih budu privedeni pravdi. Iz ose'anja moralne
odgovornosti, istra/ni organi u Republici Srpskoj, Srbiji i Crnoj Gori trebalo
bi da deluju na osnovu brojnih informacija sadr/anih u ha[kim dokumenti-
ma o Fo;i.
192
Hag me]u nama
193
Fond za humanitarno pravo
Jelena Stevan;evi'
Klju;na karika u lancu odgovornih
Pre ta;no godinu dana sudija Ha[kog tribunala Volfgang {omburg otpe;a-
tio je i obelodanio optu/nicu protiv pukovnika Ljubi[e Beare, jo[ jednog viso-
kog oficira Vojske Republike Srpske (VRS) koji je u;estvovao u srebreni;kom
masakru. U optu/nici se Beara, koga su srpske vlasti nedavno u Hag isprati-
le kao heroja, tereti za ubistvo vi[e hiljada civila, bosanskih Muslimana, uklju-
;uju'i /ene, decu i starce. Optu/eni je „ispoljavaju'i bezobzirnu nebrigu za
ljudski /ivot“ odgovoran i za okrutno i ne;ove;no postupanje sa zarobljeni-
cima, uklju;uju'i te[ka premla'ivanja u Poto;arima i objektima u Bratuncu i
Zvorniku, zatim za terorisanje civila u Srebrenici i Poto;arima, uni[tavanje
njihove li;ne imovine i li;nih predmeta i njihovo prisilno preme[tanje iz sre-
breni;ke enklave. Nabrojane zlo;ine tu/ila[tvo je kvalifikovalo kao genocid ili
sau;esni[tvo u genocidu, zlo;ine protiv ;ove;nosti (ubistvo, progone, prisil-
no preme[tanje i nehumana dela) i ubistvo kao kr[enje zakona i obi;aja rato-
vanja.
Taj poduhvat, ;iji je Beara bio ;lan i jedan od klju;nih u;esnika, za;eli su i
zamislili general Ratko Mladi' i drugi oficiri, a sproveli ga i izvr[ili pripadnici
snaga VRS i MUP-a Republike Srpske. Me]u po;iniocima ovog zlo;ina bili su
Ratko Mladi', komandant VRS, i visoki oficiri VRS iz Drinskog korpusa, odno-
sno Bratuna;ke i Zvorni;ke brigade (Milenko ?ivanovi', Radislav Krsti',
Vidoje Blagojevi', Vinko Pandurevi', Dragan Obrenovi', Dragan Joki'), kao
i drugi pojedinci iz jedinica Glavnog [taba VRS i jedinica MUP RS („specijal-
na policija“, bratuna;ka, mili'ka i zvorni;ka op[tinska policija).
194
Hag me]u nama
tih mu[karaca i mladi'a zarobljena je 13. jula 1995. nakon izdvajanja iz kolo-
ne na putu Bratunac – Mili'i. Ovaj zlo;ina;ki poduhvat, zami[ljen da bi se to
podru;je o;istilo od bosanskomuslimanskih zarobljenika, trajao je sedam
dana, od 12. do oko 19. jula 1995. godine. A njegov rezultat je pogubljen-
je preko 7.000 bosanskomuslimanskih mu[karaca i mladi'a iz srebreni;ke
enklave.
195
Fond za humanitarno pravo
Branjevo, Dom kulture u Pilici, selo Kozluk, Nova Kasaba, Konjevi' Polje,
Glogova, Nezuk.
196
Hag me]u nama
Jovan Nici'
„Imam jo[ 3.500 paketa da isporu;im i
nemam re[enja“
U tom razgovoru Beara se obra'a Krsti'u re;ima> „Ali meni treba 30 ljudi,
kao [to sam zatra/io.“ Krsti' mu na ovo odgovara> „Uzmi ih od Tasi'a ili Sla-
dojevi'a, ne mogu izvu'i vi[e nikog za tebe.“ Beara> „Ali ja nemam ni[ta
ovde. Trebaju mi danas, i vrati'u ih ve;eras. Krle, mora[ da razume[. Ne
mogu da ti obja[njavam... Treba mi 15 do 30 ljudi sa Bobanom In]i'em. Ne
mogu ni[ta da uradim.“ U nastavku razgovora Krsti' predla/e Beari> „Prove-
ri sa Blagojevi'em, uzmi njegove ’Crvene beretke’“, na [ta Beara odgovara>
„Oni nisu ovde, samo ;etvorica njih su jo[ ovde. Oti[li su...“ Krsti' potom
predla/e> „Ljubo, uzmi onda one momke iz MUP-a tamo gore.“ Beara> „Ne,
oni ne'e ni[ta da rade. Razgovarao sam sa njima. Nema drugog re[enja
nego tih 15 do 30 ljudi sa In]i'em. Oni koji su trebali da stignu 13, ali nisu.“
Na kraju razgovora Beara ka/e> „Ne znam [ta da radim. Ozbiljan sam, Krle.
Imam jo[ 3.500 paketa da isporu;im i nemam re[enja“, na [ta mu Krsti'
odgovara> „Vide'u [ta mogu da uradim.“
Ve[tak Ri;ard Batler, koji je kao svedok optu/be saslu[an u postupku protiv
Krsti'a u junu i julu 2000. godine, pripremio je za Pretresno ve'e dva izve-
[taja, a jedan od njih se bavio pregledom lanca komande, funkcionisanja i
strukture VRS. Prilikom svedo;enja, Batler je, ;itaju'i listu klju;nih ljudi iz
Glavnog [taba Vojske Republike Srpske, naglasio da je prvo ime na listi gene-
ral Ratko Mladi', komandant Glavnog [taba VRS. On se, po Batlerovim re;i-
ma, pojavljuje u oblasti Srebrenice 10. jula 1995. godine u Poto;arima, a pri-
197
Fond za humanitarno pravo
sutan je du/ i oko puta Bratunac – Konjevi' Polje, 12. i 13. jula 1995. godi-
ne. Nakon generala Mladi'a sledi general-potpukovnik Milan Gvero,
pomo'nik komandanta glavnog [taba za moral, pravna i verska pitanja, koji
je spomenut u nekoliko poruka 8. i 10. jula 1995. godine, u vezi sa Srebre-
nicom. Tre'a osoba je pukovnik Radislav Jankovi', oficir dodeljen glavnoj
obave[tajnoj slu/bi Glavnog [taba VRS, a nakon njega sledi pukovnik Ljubi-
[a Beara, na;elnik bezbednosti Glavnog [taba. Po re;ima Batlera, Beara je
odgovoran za mnoge aspekte preme[tanja muslimanskih mu[karaca iz bra-
tuna;ke oblasti odakle su odvo]eni na glavna mesta za pogubljenje u zoni
zvorni;ke pe[adijske brigade.
198
Hag me]u nama
Beara je prva osoba iz tog naju/eg rukovodstva koja je predata Ha[kom tri-
bunalu. Samim tim, zna;aj ovog su]enja je veoma veliki i ;injenice koje
budu utvr]ene tokom njega doprine'e saznavanju istine o tome ko je sve
bio uklju;en u organizaciju srebreni;kog zlo;ina.
199
Fond za humanitarno pravo
Sr]a Popovi'
Slobodan Milo[evi' je nesposoban
da se brani
Dva dana kasnije stav Komore obja[njava njen predsednik, advokat Vojislav
Nedi', i tzv. biv[i „prijatelj suda“ advokat Branislav Tapu[kovi' („Danas“, 26.
oktobar). Advokat Nedi' nas ponovo uverava> „Nikakve politi;ke pozadine
u na[em sada[njem stavu nema.“ :emu tolika pravdanja|
200
Hag me]u nama
van pa, na kraju, i eliminisan iz postupka. Zar to nije svakom advokatu jasno|
O kakvom „pravu na odbranu“ se tu radi| Odugovla;enje i sabotiranje
postupka – nije odbrana!
201
Fond za humanitarno pravo
Ali da je to Tribunal u;inio, [ta bi tek onda imala da ka/e Advokatska komo-
ra| Naravno, sa profesionalnog i eti;kog stanovi[ta!
202
Hag me]u nama
Sead Spahovi'
Promene Krivi;nog zakona
aboliraju krivce
203
Fond za humanitarno pravo
Naprotiv, nama uop[te nije smetao zakon da gonimo ratne zlo;ince. Pro-
blem je u nedostatku volje, koji je potpuno razumljiv. Mi sudimo samo nepo-
srednim izvr[iocima, ljudima iz ni/eg dru[tvenog sloja, koji su po definiciji,
ako 'emo pravedno, manje krivi od onih „gore“. Oni su iskori['eni i zatim
kao bezna;ajni prepu[teni svojoj sudbini i optu/eni za ratne zlo;ine. Nigde
nema nijednog okrivljenog oficira ili funkcionera. Obratite pa/nju> mi stalno
tra/imo od osumnji;enih da sami sebe istra/uju. Za ratne zlo;ine su pod
sumnjom vojska i policija. Mi sad tra/imo od onih koji su u zlo;inima u;e-
stvovali da te zlo;ine istra/uju. To je kao kad su od Milo[evi'a tra/ili da sara-
]uje sa Ha[kim tribunalom – da izru;i samog sebe. Tu je su[tina i zato je
nedostatak volje razumljiv. Mi tri godine ne mo/emo da utvrdimo ko je
usred Beograda zakopao hiljadu le[eva.
204
Hag me]u nama
sti u posebni deo taj [to je retroaktivnost rigoroznija. Dakle, opet poku[aj
izvrdavanja pojedina;ne krivi;ne odgovornosti visokorangiranih (sa)u;e-
snika.
205
Fond za humanitarno pravo
Bogdan Ivani[evi'
Nacionalisti nemaju razloga za slavlje
206
Hag me]u nama
207
Fond za humanitarno pravo
Marko Milanovi'
Glasno 'utanje o zlo;inu i kazni
208
Hag me]u nama
209
Fond za humanitarno pravo
bude najve'i po[tovalac na;ela vladavine prava ne po[tuje odluke suda, [to
se ministar usu]uje da komentari[e sudske odluke umesto da ih izvr[ava i [to
premijer takvog ministra i dalje dr/i u Vladi.
Ipak, najvi[e vre]a to [to se zlo;inci predstavljaju kao /rtve, dok su njihove
/rtve zaboravljene, i [to o pravu i pravdi, zlo;inu i kazni ministri i premijer
vrlo glasno 'ute.
5. 11. 2004.
210
Hag me]u nama
Nata[a Kandi'
Le[evi su „jednostavno“ nestali
Da li pored osam priznatih u Srbiji ima jo[ tajnih grobnica, gde su skriveni
ostaci kosovskih Albanaca nestalih 1998. i za vreme NATO bombardovanja|
Prema saznanjima Fonda za humanitarno pravo (FHP), [est le[eva je sa Koso-
va preba;eno u Ni[ jo[ 1998. godine i spaljeno u krematorijumu, a za vre-
me NATO bombardovanja obavljena je jedna isporuka le[eva topionici u
Boru. U isto vreme tri ture le[eva preba;ene su u rudnik Trep;a, jedna u Obi-
li', dve isporuke u /elezaru u Smederevu, jedna je ba;ena u blizini hladnja-
;e koja je izva]ena iz Dunava kod Kladova i druga u blizini rumunske grani-
ce. Prema saznanjima FHP jedna grobnica se nalazi u okolini Ra[ke.
211
Fond za humanitarno pravo
Melenica (1950), Ali Melenica (1941), {efki Melenica (1977), Sekine Uka
(1976), Irfan ?ilivoda (1962), Bujar Krasni'i (1980), Bedri Kutlovci (1962) i
Fatmir Ke'oli (1973).
„Oko osam ;asova ujutro, 22. maja, dva uniformisana lica, rezervisti, prova-
lili su dvori[na vrata i u[li u na[u ku'u. Naredili su da mu[karci iza]u napo-
lje, a /ene i deca da ostanu unutra. Iza[li smo ja, moj sin Driton i zet Men-
sur. Ku'u nisu pretresli, a nisu tra/ili ni pare ni nakit. Poveli su nas prema
gradskom groblju. Kada smo stigli do ku'e D/ezaira Pasome, zaustavili su
nas. Ispred ku'e video sam veliki broj mu[karaca, licem prema zidu ku'e. Tu
je bilo mnogo policajaca i vojnika. Tu sam video Dragana Mihajlovi'a,
inspektora, poreklom iz Novosela. On je vodio akciju. Nije bio maskiran, pa
sam mu video lice. Osim njega prepoznao sam i Zorana Vukoti'a, radnika
pisarnice Op[tinskog suda, u uniformi i bez maske. Meni su naredili da
nastavim put, dok su Dritona i Mensura priklju;ili grupi ve' izdvojenih
mu[karaca. Obratio sam se Mihajlovi'u, pa i ostalima, pitaju'i> ’:emu izdva-
janje, kada imamo zelene kartone i ostali smo u Vu;itrnu po dozvoli koman-
dira policije Vu;ine|’ Sam Mihajlovi' mi je odgovorio> ’Ti nastavi prema gro-
blju, mi 'emo obaviti kratak informativni razgovor i oslobodi'emo sve.’
Morao sam da nastavim. Kod groblja se slio ceo grad. Stajali smo na livadi,
opkoljeni sa svih strana. Video sam redovne vojnike, policajce i paramilitar-
ce. Ta;no u 12 ;asova pri[li su mi policajci Safet i Zoran Dan;etovi', sin
Du[ka, direktora trgovinskog preduze'a ’:i;avica’, i pitali [ta radim tu.
Potom su mi rekli da sam slobodan i da idem ku'i. Samo su mene oslobo-
dili, a i dan-danas ne znam za[to. Bilo mi je te[ko da jedini odem, ali sam
mislio samo na to kako da izbavim sina i zeta. Policija nije dozvoljavala kre-
tanje ulicom gde je ku'a D/ezaira Pasome, tako da sam okolnim putem sti-
gao ku'i. Od supruge i 'erke sam saznao da je policija vratila ku'i Dritona i
Mensura, pa ih ponovo odvela. Zoran Vukoti', radnik pisarnice, bio je sa
tom policijom koja ih je dovela i ponovo odvela. Uzeli su Dritonov auto i
212
Hag me]u nama
Kada u kupatilu bila je puna krvi. U istom dvori[tu, u ku'i D/ezaira Pasome,
na[li su tako]e tragove krvi i metaka, ali i oko petnaestak li;nih karata, umr-
ljanih krvlju. Le[evi su jednostavno nestali. Sutradan sam oti[ao kod predsed-
nika op[tine Slobodana Dokni'a da ga molim za pomo'. Rekao mi je> ’{aba-
ne, u ku'i D/ezaira Pasome ubijeno je sedmoro. Nisu tvoj sin i zet. Proveri-
'u [ta je s njima, pa 'u ti javiti.’ Nakon dva dana Dokni' mi je javio da Men-
sur i Driton nisu u zatvoru u Smrekovnici, ali da su /ivi. Poku[ao sam preko
nekih veza da saznam [ta se desilo s njima. Zasad ne mogu objaviti imena
tih ljudi sa kojima kontaktiram. Dosad su mi svi rekli da su /ivi i zdravi, i to
ne samo Driton i Mensur, nego i ostalih 66. Tra/ili su mi 188.000 DM za
oslobo]enje sina i zeta. Pristao sam pod uslovom da mi dovedu decu ku'i,
odakle su ih uzeli. Oni su veliki ljudi, na visokim pozicijama u Srbiji. Kada se
sve bude zavr[ilo, objavi'u detalje.“
5. 11. 2004.
213
Fond za humanitarno pravo
Ivan Jovanovi'
Doma'e zamke poricanja odgovornosti
214
Hag me]u nama
215
Fond za humanitarno pravo
Ha[ki tribunal je tokom svog postojanja posebno dobro razvio niz procedu-
ralnih pravila i prakti;nih mera kojima se identitet svedoka [titi od javnosti,
ne bivaju'i nijednog trenutka sakriven od odbrane i samog optu/enog, a
bezbednost svedoka i njegove porodice, uz stru;nu psiholo[ku podr[ku,
garantuje kako pre, tako i nakon zavr[etka svedo;enja ([to mo/e uklju;ivati
i relokaciju svedoka u drugu zemlju). Na ovaj na;in, mnogi svedoci, uklju;u-
ju'i i same /rtve, bili su ohrabreni da svedo;e pred Tribunalom i pored opa-
216
Hag me]u nama
Obe[te'enje pritvorenima
217
Fond za humanitarno pravo
218
Hag me]u nama
Nata[a Kandi'
U maniru Milo[evi'eve policije
oktobar 2004.
Nema;ke vlasti su 19. oktobra 2004. godine vratile kosovsku Albanku Serve-
te Haliti sa dvoje dece u Srbiju, zbog nelegalnog boravka u Nema;koj. Moli-
la je nema;ku policiju da je po[alju u Tiranu ili Skoplje, a ne u Beograd.
Govorila im je o strahu od srpske vlasti, nepoznavanju srpskog jezika, ali nije
vredelo.
„Udata sam i imam dvoje dece“, ka/e Serveta. „Zbog ekonomskih razloga
moj mu/ je oti[ao u Nema;ku 1993. godine, a posle dve godine oti[la sam
i ja. ?iveli smo u Frankfurtu, gde sam rodila dvoje dece, Mergima i Besmira.
Nismo uspeli da re[imo na[ status u Nema;koj, iako je moj mu/ radio skoro
sve vreme. Zbog toga smo morali da izvadimo jugoslovenske paso[e.
Nema;ka policija je 19. oktobra 2004. godine, u osam ;asova, do[la na na[a
vrata i dala nam dva sata da se spakujemo. Objasnili su da moraju da nas
deportuju jer ilegalno boravimo u zemlji. Rekli su nam da 'e nas avionom
odvesti u Beograd. Molili smo i preklinjali da nas prebace bilo gde drugde
219
Fond za humanitarno pravo
Kada smo sleteli u Beograd, rekli su nam da ;ekamo. Svuda se govorilo srp-
ski, a ja ne znam taj jezik. Dok smo ;ekali, pri[ao mi je jedan ;ovek u teget
jakni. U tom trenutku podigla sam ruku i pogledala u sat. Pri[ao mi je i ski-
nuo sat. Pri;ao je ne[to na srpskom, ali nisam razumela [ta je rekao. Zatim
su me pozvali da uzmem paso[e. ?ena koja je radila sa paso[ima vikala je na
mene, nisam razumela zbog ;ega. Zatim su me uputili na traku gde su bile
stvari.
Tamo je bila grupa ljudi, neki od njih su bili obu;eni u teget jakne, koji su
vikali na mene. Jedan od njih, Rom, pri;ao je na albanskom. Psovao nas je i
rekao da 'e mi ubiti sinove, deca su po;ela da pla;u. Pitao me je da li imam
novca. Rekla sam da nemam, ali ljudi oko trake su mi naredili da skinemo
jakne i d/empere, a onda su nas pretresli. Prona[li su mi 3.000 evra i uzeli
ih. Na albanskom sam rekla da su mi Nemci obe'ali da ne'u imati proble-
ma u Beogradu.
Ti isti ljudi su mi rekli da 'u taksijem biti preba;ena na Kosovo. Onaj polica-
jac mi je dao mobilni telefon i rekao da pozovem nekoga na Kosovu da me
sa;eka na granici. Pozvala sam majku i pla;u'i joj rekla da sam u Beogradu
i da 'e me taksijem dovesti do granice. Kada su me ti ljudi doveli do taksija,
nisam htela da u]em, ali sam razumela da moram. Od 13 torbi koliko sam
imala samo ;etiri sam dobila, rekli su da nisam imala vi[e stvari. Devet torbi
su zadr/ali. Taksista je bio plav kao Nemac, sa dugom plavom kosom. Tra/io
je da sednem napred, ali ja sam sa decom sela pozadi i nisam htela da se
pomerim. Taksista je sklonio tablu da je taksista, pri;ao je albanski. Mislim da
je sa Kosova. Bio je mrak kada smo krenuli iz Beograda. Kako je krenuo,
220
Hag me]u nama
Jednom je izi[ao iz kola i poku[ao da izvu;e decu napolje, ali su se ona opi-
rala, dr/e'i se za sedi[ta. Plakala su. On je onda tra/io novac> ako ho'e[ da
ti ne ubijem decu ovde, daj mi novac. U ;arapama sam imala 1.000 evra,
izvukla sam 500 i dala mu. Onda je u[ao u kola i nastavio da vozi. Jo[ jed-
nom je pretio da 'e mi ubiti decu, tra/e'i novac. Dala sam mu i preostalih
500 evra. Zatim je pretresao decu, na[ao im nov;anike i uzeo od svakog po
10 evra. :esto je pri;ao telefonom na srpskom. Oko pono'i smo stigli u
Merdare. Zaustavio je kola daleko od policije i oti[ao do srpske policije.
Vratio se pola sata kasnije i po[ao kolima napred. Stali smo ispred kontejne-
ra, on je pri;ao ne[to sa srpskim policajcima, i posle toga smo pokazali paso-
[e. Nisu nas kontrolisali. Taksi je krenuo napred i u me]uzoni stao i izbacio
na[e stvari. Psuju'i, naredio je da iza]emo. Okrenuo je auto i vratio se nazad.
U tom trenutku sa druge strane je do[ao moj brat {iciri i odveo nas ku'i.
221
Fond za humanitarno pravo
Svetlana }or]evi'
:ovek koji je hodao vezanih nogu
U jesen ’97. godine po;eli su da ni;u punktovi. Azilanti su dolazili vrlo ;esto
posebnim letovima. Obi;nih, civilnih letova bilo je sredom, petkom, subo-
tom i manje nedeljom, a avioni sa azilantima sletali su obi;no utorkom i
;etvrtkom. :ak i po dva ili tri aviona sletelo bi jedan za drugim. Bilo je jezi-
vo gledati u tim prilikama bolje opremljenu i naoru/anu policiju, i mu[karce
koji satima izlaze iz zgrade, gotovo u koloni, posle pregleda papira i prove-
ra. U tim situacijama je i komandir bio tu obavezno, a dolazila su i kola iz Pri-
[tine ili „marica“, po one koji su sa lisicama na rukama iz aviona odlazili pra-
vo u SUP Pri[tina ili u zatvor. Jednom sam videla ;oveka koji je imao lisice na
rukama, ali su mu i noge bile vezane ne;im jedna za drugu, pa je te[ko kora-
;ao sitnim koracima do vozila koje je do[lo po njega i u koje su ga ugurali
policajci. Neki od tih azilanata su zadr/avani tu u stanici policije po nekoliko
sati, bilo je nekih koji su izlazili sa vidljivim sve/im modricama po licu i ruka-
ma. Plakali su. Bilo je zaista te[ko gledati sve te ljude koji bi se po izlasku iz
aviona prosto razmileli po parkingu, nervozno [etkaju'i i mole'i taksiste da
ih prevezu do ku'e.
222
Hag me]u nama
Dve /ene i jedan mu[karac, pedesetih godina, stajali su na ivici puta, u ;ara-
pama. Sadr/aj njihovih torbi bio je istresen i pola tih stvari rasuto blizu njih
na asfaltu, a jedan deo dalje, skoro u kanalu pored puta. Cipele su bile raz-
bacane pored njih. ?ene su se tresle od straha i jecanja. Policajac ih je o[a-
mario bar po nekoliko puta, koliko sam ja videla, kao da se zabavlja. Vikao je
na njih i psovao ih> „Nema kod vas U:K, a| Koga vi pravite budalama| Misli-
te da smo mi ludi| Koliko ste im para doneli| Za oru/je, da nas ubijate|“
(Februar 1998)
223
Fond za humanitarno pravo
Milanka {aponja-Had/i'
{ta 'e biti s „vukovarskom trojkom“
224
Hag me]u nama
225
Fond za humanitarno pravo
Dragoljub Todorovi'
Od sramne istrage do njenog obustavljanja
226
Hag me]u nama
227
Fond za humanitarno pravo
znaju. Ina;e ova trojica policajaca nisu kao ovla['ena lica SUP-a u U/icu uzi-
mali izjave o otmici ni od koga, pa ni od policajaca – pratilaca voza, ni
otpravnika vozova u stanici {trpci.
228
Hag me]u nama
Milorad Gaji'
Razrada mi[ljenja svog [efa
229
Fond za humanitarno pravo
3. 12. 2004.
230
Hag me]u nama
Dragoljub Todorovi'
Vanpravni, nesudijski
i neprofesionalni razlozi
Presuda beogradskog Okru/nog suda, kao retko koja iz ove materije, zasno-
vana je na potpuno, besprekorno i nesporno utvr]enom ;injeni;nom stan-
ju i apsolutno, u skladu sa relevantnim me]unarodnim i doma'im propisi-
ma, re[enim pravnim pitanjima. Ovaj sudski proces jedinstven je i po tome
[to se u spisima predmeta nalazi veliki broj fotografija u boji koje predstav-
ljaju materijalni dokaz par excellence i koje svedo;e o jezivom, monstruo-
znom i za ljudski um prosto neshvatljivom mu;enju otetih putnika iz auto-
busa u holu motela „Vilina vlas“ u Vi[egradu.
231
Fond za humanitarno pravo
je odvedena u hotel „Vilina vlas“, u Vi[egradu, gde su ova lica fizi;ki zlostav-
ljana i od njih oduzeta li;na dokumenta, a da su zatim odvedena u nepo-
znatom pravcu i da im se, potom, gubi svaki trag.
Kada navodi razloge zbog ;ega ukida presudu, Vrhovni sud ulazi u ozbiljne
protivre;nosti, pa tako kada nalazi da je u izreci presude trebalo napisati o
kakvom je dogovoru re;, prenebregava da je obja[njeno da se radi o pret-
hodnom dogovoru da se prinudno zaustavi autobus, da se oru/jem prisile i
izdvoje putnici za koje se utvrdi, pregledom li;nih karata, da su musliman-
ske nacionalnosti, da oni napuste autobus i da se ubace u kamion, a zatim
oplja;kaju, podvrgnu mu;enju i likvidiraju na obali Drine u rejonu Vi[egra-
da. Vrhovni sud je protivre;an jer sam navodi da je nebitno kakva je ta;no
sadr/ina dogovora po[to je dovoljna svest o zajedni;kom delovanju.
232
Hag me]u nama
3. 12. 2004.
233
Fond za humanitarno pravo
Nata[a Kandi'
Nekontrolisano [irenje istine
Su]enje za streljanje preko 200 Hrvata na Ov;ari 20. novembra 1991. godi-
ne, pred Ve'em za ratne zlo;ine Okru/nog suda u Beogradu, organizovano
je kako bi se pokazalo da su taj zlo;in navodno po;inili poludeli pripadnici
Teritorijalne odbrane Vukovara i pijani [e[eljevci i da je Hag optu/io nevine
oficire JNA. Tokom postupka, me]utim, sve vi[e je na videlo izlazila uloga
JNA u zlo;inu. Ako na osnovu ;injenica ustanovljenih tokom postupka do]e
do hitnog i kredibilnog pro[irenja istrage u odnosu na oficire JNA, od kojih
su neki saslu[ani pred sudom u svojstvu svedoka, na taj na;in iskazana
spremnost Srbije da ustanovi punu istinu o Ov;ari govorila bi u prilog pre-
bacivanju su]enja {ljivan;aninu, Mrk[i'u i Radi'u iz Haga u Beograd. U
suprotnom, Ha[ki tribunal bi imao razloga za skepsu u pogledu sposobnosti
srpskog pravosu]a da se sa ovim slu;ajem zaista uhvati u ko[tac.
234
Hag me]u nama
235
Fond za humanitarno pravo
nego i u pogledu oficira JNA. U tom slu;aju, Srbija ima [anse da se nada da
'e Tu/ila[tvo Ha[kog tribunala predlo/iti Pretresnom ve'u da predmet
„vukovarske trojke“ prebaci pravosu]u Republike Srbije.
Ako srpski sud donese presudu koju /rtve prime kao pravdu, onda je to taj
preko potrebni korak ka mirenju i nadi da zlo;in ne'emo ponoviti. Nasuprot
tome, ako stvari krenu po politi;kom diktatu, Tu/ila[tvo za ratne zlo;ine
ne'e biti kadro da iza]e na kraj ni sa drugim zlo;inima po;injenim u ime srp-
skog naroda. To bi bio kraj Tu/ila[tva za ratne zlo;ine i Ve'a za ratne zlo;i-
ne, na [tetu Srbije i obaveze dr/ave da /rtvama obezbedi istinu i pravdu.
236
Hag me]u nama
Marko Milanovi'
Iskustvo koje opominje
237
Fond za humanitarno pravo
le/nost ima dr/ava ;iji su dr/avljani u;inili zlo;in. Obe dr/ave imaju podjed-
nako pravo da uspostave svoju nadle/nost, koja jedino zavisi od toga u ;ijoj
vlasti se okrivljeni fakti;ki nalazi.
238
Hag me]u nama
Nata[a Kandi'
Ako zatreba, „izdajnike“ likvidirati
239
Fond za humanitarno pravo
Jovan Nici'
Progoni, ubistva, deportacije...
240
Hag me]u nama
Kao mesta izvr[enja ubistava u SAO Krajini, optu/nica navodi sela Ba'in,
Saborsko, Poljanak, Lipova;u, {kabrnju, Bru[ku i Grabovo. U delu koji se
odnosi na ubistva po;injena u SAO SBZS, navodi se da su pripadnici TO pod
vo]stvom ?eljka Ra/natovi'a krajem septembra i po;etkom oktobra 1991.
godine ubili 39 hrvatskih civila, zato;enih u pritvorskom objektu u Dalju, od
kojih je 11 zakopano u masovnu grobnicu u selu "elije, a 28 ba;eno u
Dunav. Tako]e, ista jedinica je u centru za obuku TO u Erdutu 10. novem-
bra ubila dvanaest civila ma]arske i hrvatske nacionalnosti, a 11. novembra
jo[ pet civila nesrpske nacionalnosti, koje je prethodno uhapsila u Klisi.
Izme]u 18. i 20. novembra 1991, nakon pada Vukovara, JNA je iz grada i
okoline deportovala hiljade stanovnika, Hrvata i drugih nesrba, na teritoriju
Republike Srbije. Na tra/enje Gorana Had/i'a da se zadr/e oni za koje se
sumnja da su u;estvovali u vojnim dejstvima, JNA je oko 20. novembra veli-
ki broj Vukovar;ana prebacila u Dalj. Pripadnici srpske TO tamo su izdvojili
one za koje se sumnjalo da su u;estvovali u borbama u Vukovaru, ispitivali
ih, tukli i mu;ili, nakon ;ega su pogubljena najmanje 34 zato;enika.
241
Fond za humanitarno pravo
kontrolu nad njim. Od tog dana pripadnici ovih jedinica zatvarali su civile
nesrpske nacionalnosti u zgradi policije, obli/njim zgradama i zgradi TO.
Pored toga [to su tukli zatvorenike, pripadnici srpskih snaga su oko 6. maja
pedesetak Hrvata i Muslimana zato;enih u zgradi TO premestili u poljopri-
vredni objekat u obli/njem selu Crkvina, da bi idu'eg dana Miljkovi' i }or-
]evi', zajedno s drugim pripadnicima jedinica DB, ubili najmanje [esnaest
zato;enih civila.
(Izvor> Ha[ki tribunal, izvodi iz optu/nice protiv Jovice Stani[i'a i Franka Sima-
tovi'a)
242
Hag me]u nama
Nata[a Kandi'
Asanacija „du[evnog mira“
Dok o;evici strepe nad /ivotom svoje dece, i svojim, dotle savez naredboda-
vaca i u;esnika u prikrivanju zlo;ina neometano obavlja svoju osnovnu
delatnost – plja;ku Srbije i njenih gra]ana, ;ime su se bavili i pre akcije spa-
ljivanja le[eva. U svakoj drugoj dr/avi oni bi bili predmet istra/nih organa i
sudova, osim u Srbiji gde se kriminalno delovanje grupa i pojedinaca u insti-
tucijama naziva patriotizmom i borbom za srpski narod. I pored toga [to se
Srbija nije distancirala od politike i prakse zlo;ina biv[eg re/ima, ona nema
drugog puta do povinovanja osnovnim principima odgovornosti dr/ave koji
nala/u otvaranje parlamentarne debate o masovnim grobnicama u Srbiji,
pokretanje istrage povodom navoda o spaljivanju tela kosovskih Albanaca i
ka/njavanje pripadnika policije i svih drugih koji su u tome u;estvovali.
243
Fond za humanitarno pravo
244
Hag me]u nama
245
Fond za humanitarno pravo
Dragoljub Todorovi'
Pukovnik Mrk[i'> Ne gnjavi me
Me]utim, ve' u ovoj fazi postupka jasno je, i to bez ikakve dileme ili sumnje
i potpuno nesporno, da postoji zna;ajna, vrlo o;igledna i u visokom stepe-
nu izra/ena odgovornost oficira JNA za pokolj na Ov;ari. Svojevremeno, dok
su se dvojica od trojice oficira Gardijske brigade, Veselin {ljivan;anin i Miro-
slav Radi', nalazili u bekstvu, zbog optu/nice pred Ha[kim tribunalom, tada-
[nji ministar policije Du[an Mihajlovi' pozivao ih je da se predaju tvrde'i da
se hap[enjem i pokretanjem krivi;nog postupka protiv sada optu/enih nji-
hova odgovornost isklju;uje. Radi se o notornoj neistini i vrlo providnoj pro-
pagandi i demagogiji, jer su odgovornosti optu/enih u Beogradu i optu/e-
nih u Hagu paralelne, jedna drugu ne isklju;uju, naprotiv, uzajamno se pot-
krepljuju i produbljuju. Su]enje u Beogradu pokazuje da me]u oficirima JNA
ima jo[ i te kako odgovornih za zlo;in na Ov;ari, a koji nisu optu/eni ni u
Hagu ni u Beogradu.
Nakon zavr[etka ratnih dejstava 17. i 18. novembra 1991. godine u Vukova-
ru dolazi do prave hajke na hrvatske civile i zarobljenike koju organizuju i
vode teritorijalci, [e[eljevci, pripadnici Srpske dobrovolja;ke garde na ;elu sa
Arkanom li;no. Ta hajka odvija se pod okriljem, pokroviteljstvom i uz pomo'
tzv. vlade tzv. SAO Isto;na Slavonija, Baranja i Zapadni Srem, na ;elu sa sada-
246
Hag me]u nama
247
Fond za humanitarno pravo
Ako svi odgovorni nisu optu/eni, ;ak pet oficira Gardijske brigade koja je
ratovala u Vukovaru unapre]eno je u ;in generala.
248
Hag me]u nama
Radovan Kupres
249
Fond za humanitarno pravo
Za[to nam se tako blasfemnom ;ini ta civilizacijska tekovina kakva je sud koji
sudi onima [to su skrivili i time pru/a par;e ovozemaljske pravde i vra'a deli'
dostojanstva mu;enicima| Da li smo u novootkrivenoj pobo/nosti prvo nau-
;ili da samo Bog mo/e da sudi| Da li bismo i ako nas u tramvaju olak[aju za
nov;anik verovali da je okej da d/eparo[ samo sa;eka Bo/iju kaznu|
250
Hag me]u nama
14. 1. 2005.
251
Fond za humanitarno pravo
Andrej Nosov
Dr/avni poslovi na televiziji
Doma'a su]enja za ratne zlo;ine moraju se u;initi javnim kao ha[ki procesi,
jer ukoliko do ve'ine gra]ana Srbije ne dopre istina u vezi sa ratovima vo]e-
nim u na[e ime, lako se mogu javiti nove vojskovo]e sa identi;nim idejama
za ubijanje na[ih kom[ija.
252
Hag me]u nama
Svi elektronski mediji bi trebalo da imaju pravo da pod istim uslovima sni-
maju su]enja, odnosno koriste snimke, [to bi doprinelo objektivnijem i pre-
ciznijem informisanju.
253
Fond za humanitarno pravo
U ovom trenutku javnost ne prati su]enja za ratne zlo;ine kao jedan od obli-
ka suo;avanja sa pro[lo['u, odnosno utvr]ivanja ;injenica i vra'anja ljud-
skog dostojanstva /rtvama. To bi zna;ilo da svi mi moramo biti „medijski pri-
siljeni“ da znamo [ta je rekao svedok saradnik, a [ta su o njemu kazali optu-
/eni, ili da svako od nas sazna pri;e pre/ivelih Hrvata sa Ov;are, ili, u nekom
budu'em postupku, Albanaca sa Kosova.
14. 1. 2005.
254
Hag me]u nama
Dragoljub Todorovi'
Akt kojim je po;ela drama
jugoslovenskih naroda
255
Fond za humanitarno pravo
3. Plasira se teza da Srbija tokom rata nije bila u polo/aju da potpuno rav-
nopravno u;estvuje u dono[enju odluka koje su prejudicirale budu'e me]u-
nacionalne odnose i dru[tveno ure]enje Jugoslavije. Na Drugom zasedanju
AVNOJ-a Srbi nisu imali svoje legitimne predstavnike ve' su ve'nici birani iz
srpskih vojnih jedinica i ;lanova Vrhovnog [taba koji su se zatekli na teritori-
ji Bosne i Hercegovine, za razliku od ve'nika drugih republika koji su do[li na
zasedanje sa svoje teritorije i koji su iza sebe imali nacionalne politi;ke orga-
nizacije sa izgra]enim stavovima i programima. Dakle, Srbi su od samog
256
Hag me]u nama
257
Fond za humanitarno pravo
258
Hag me]u nama
Pi[e se o pet godina dugom albanskom ratu protiv Srba na Kosovu i taj rat
se poredi sa ;etvorogodi[njom nema;kom okupacijom u Drugom svetskom
ratu. Upotrebljavaju se termini> agresija, odbrana naroda i teritorije, revolu-
cionarna borba i sli;ni.
21. 1. 2005.
259
Fond za humanitarno pravo
Drago Pilsel
„Bezuvjetna“ cijena Gotovine
Znamo, nije bilo uvijek tako. Prema istra/ivanju koje je 2002. godine prove-
la [vedska organizacija International Institute for Democracy and Electoral
(IDEA) na podru;ju biv[e Jugoslavije, samo 19,1 posto anketiranih u Hrvat-
skoj imalo je povjerenje u Ha[ki tribunal. Osim toga, kada je Me]unarodni
kazneni sud podignuo optu/nicu protiv sada ve' pokojnog generala Bobet-
ka, 84 posto hrvatskih je gra]ana bilo protiv izru;enja, a 71 posto njih bilo
je protiv izru;enja ;ak i ako bi neizru;enje vodilo politi;kim i ekonomskim
sankcijama.
260
Hag me]u nama
Iako je hrvatsko pravosu]e malo popravilo svoju sliku u doma'oj ali i u ino-
zemnoj javnosti nakon su]enja, smatra se uzornog, generalu Mirku Norcu i
ostalim ubojicama Srba u Gospi'u 1991, svjedoci smo da je u praksi bilo vi[e
predmeta koji nisu dali dobru sliku hrvatskog pravosu]a. Ve' ;injenica da je
dr/avno odvjetni[tvo odustalo od vi[e stotina predmeta u kojima je bio
zapo;et postupak za ratne zlo;ine protiv pripadnika biv[ih srpskih formaci-
ja, pa i civila, pokazuje da nisu bili izbru[eni kriteriji za progon ratnih zlo;i-
na i da je postojala, kako to ocjenjuje me]unarodna zajednica, pristranost.
No, ne /elim amnestirati vladu HDZ. Iako se od dolaska na vlast premijer Ivo
Sanader i njegovi ministri zaklinju u suradnju s Hagom, [to uklju;uje i neri-
je[eni „slu;aj Gotovina“, europski diplomati ostali su neugodno iznena]eni
nekim potezima i izjavama vode'ih HDZ-ovaca u predizbornoj kampanji,
posebno reakcijom kandidatkinje Jadranke Kosor, koja ne bi ni[ta u;inila da
sretne odbjeglog generala.
Izjave premijera kako vlada ;ini sve da rije[i pitanje Gotovine ne mogu biti
do kraja vjerodostojne ako HDZ u predizborne svrhe Mesi'evo svjedo;enje
u Hagu naziva izdajom, a ne zakonskom obvezom, [to se dogodilo kada je
u sjedi[tu HDZ novinarima podijeljen transkript Mesi'eva svjedo;anstva u
slu;aju Bla[ki' kada je prozvao Tu]mana i Hrvatsku vojsku zbog nelegalnog
261
Fond za humanitarno pravo
djelovanja na podru;ju BiH. Zato se iz Brisela ponovno ;uje kako „nema pre-
govora bez Haga, dakle bez lociranja i transfera bjegunca Gotovine Me]u-
narodnom kaznenom sudu“.
Iako su hrvatski politi;ari datum 17. o/ujka, kad bi trebalo zapo;eti prego-
vori o ulasku Hrvatske u EU, nazivali „povijesnim“ i [to je jo[ va/nije, „bezu-
vjetnim“, ;ini se da je rje[enje slu;aja odbjeglog generala Ante Gotovine
ostao najva/niji uvjet za po;etak pregovora s Hrvatskom.
28. 1. 2005.
262
Hag me]u nama
Milanka {aponja-Had/i'
Svi smo mi pomalo zlo;inci
Bilo bi zanimljivo videti na kakav odraz nailazi ova pri;a kod politi;ara, koji
se zala/u za dvosmernu saradnju sa Ha[kim tribunalom i optu/uju ga da ima
dvostruke standarde. Kako oni do/ivljavaju bliski susret sa lako'om ubijanja,
koja polako ali uporno pronalazi put do javnosti, bez obzira na dosledno
zvani;no pre'utkivanje, prikrivanje i relativizovanje zla| Bogata je riznica
postupaka i eufemizama koje srpski politi;ari koriste da bi izbegli da govore
o tim nedelima. Jedan od naj;e['ih izgovora [to politi;ari ne osu]uju zlo;i-
ne jeste navodni strah da bi mogli da izgube naklonost bira;a, zatrovanih
dugom Milo[evi'evom antizapadnom propagandom. Me]utim, na to bi se
ovih dana moglo odgovoriti kontrapitanjem – kako je hrvatski predsednik
Stjepan Mesi' mogao, drugi put, da pobedi na izborima, iako otvoreno
zagovara saradnju sa Hagom| A istra/ivanja u Hrvatskoj i Srbiji pokazuju da
je odnos gra]ana prema Tribunalu podjednak. Prema rezultatima nedavnog
ispitivanja Me]unarodnog instituta za demokratiju (IDEA), Tribunal u Srbiji
ima veoma nizak rejting, tek 7,6 odsto anketiranih daje mu prolaznu ocenu.
U Hrvatskoj malo bolje – 21 odsto ispitanih. Ipak, Stjepan Mesi' je ubedlji-
vo osvojio i drugi mandat u Banskim dvorima.
263
Fond za humanitarno pravo
28. 1. 2005.
264
Hag me]u nama
Aleksandar Bo[kovi'
Srbija izme]u Evrope i centra „Sava“
U svemu ovome, „Hag“ se pojavljuje kao nekakva mitska kategorija, kao naj-
jasnije odre]ena pretnja svemu [to je srpsko, tradicionalno, svetosavsko i
dobro. U ovako zami[ljenom svetu (i u glavama onih koji ga zami[ljaju) ;i-
njenice su jedino ono [to oni prihvataju kao takve (ina;e, fenomen kod
nekih neurotika o kome je Frojd pisao pre skoro sto godina), a svet je jasno
podeljen na dobro i zlo.
265
Fond za humanitarno pravo
4. 2. 2005.
266
Hag me]u nama
Marko Milanovi'
Neposredni izvr[ioci i naredbodavci
Po svojoj prirodi, genocid je vrlo specifi;no krivi;no delo, prvi put uvedeno
Konvencijom o spre;avanju i ka/njavanju zlo;ina genocida od 1948. godi-
ne, i koje je pra'eno brojnim pravnim dilemama i kontroverzama. Mnoge
od njih ni do danas nisu re[ene, zato [to je sudska praksa u pitanju genoci-
da krajnje oskudna – [to zbog nevoljnosti me]unarodne zajednice da krivi;-
no goni odgovorna lica, [to zbog pravnih i fakti;kih te[ko'a u postizanju
osu]uju'ih presuda za genocid.
{ta je to [to genocid ;ini toliko specifi;nim| Prvo, u pitanju je delo koje se
od zlo;ina protiv ;ove;nosti kao vrste razlikuje samo po genocidnoj nameri
lica koje ga vr[i, nameri da se jedna etni;ka, verska, rasna ili nacionalna gru-
pa uni[ti kao takva. Genocid je zlo;in koji je usmeren protiv grupe, a poje-
267
Fond za humanitarno pravo
Kakva je onda uloga i ocena presuda koje je Tribunal dosad izrekao za zlo;i-
ne u Srebrenici| I u presudi Krsti'u i u presudi Blagojevi'u ;injeni;na pitan-
ja su relativno lako re[ena – na;in, vreme i mesto masovnih ubijanja, kao i
pribli/an broj /rtava, vi[e ne mogu biti sporni. Ipak, i Tu/ila[tvo i sudska ve'a
imali su mnogo vi[e te[ko'a nego Tribunal za Ruandu da van svake razum-
ne sumnje utvrde postojanje genocidne namere, jer su vo]e snaga VRS koje
su izvr[ile zlo;in postupale perfidnije i daleko bolje sakrivale dokaze i svoje
motive nego [to su to ;inile ubice u Ruandi, mada je i sam karakter sukoba
bio bitno druga;iji. Srebrenica nije jedini slu;aj mogu'eg genocida u Bosni
268
Hag me]u nama
4. 2. 2005.
269
Fond za humanitarno pravo
Majkl Farhar
Izvrnuta slika u ogledalu
Jedine /rtve koje su dosad svedo;ile javno jesu dva srpska svedoka. Nasuprot
tome, vi[e kosovskih Albanaca pojavilo se i govorilo o svom iskustvu u lapu-
[ni;kom logoru koriste'i mere za[tite, uklju;uju'i pseudonime i izobli;enje
lica i glasa.
270
Hag me]u nama
271
Fond za humanitarno pravo
11. 2. 2005.
272
Hag me]u nama
Bogdan Ivani[evi'
Jedno je zlo;in, drugo je verbalni delikt
273
Fond za humanitarno pravo
Na primer, ako tokom oru/ane plja;ke jedan ;lan grupe ;eka napolju u koli-
ma, a drugi ubije osobu u banci, osoba napolju bi'e krivi;no odgovorna ne
samo za plja;ku (sa kojom se saglasila), nego i za ubistvo (sa kojim se mo/da
nije saglasila, ali koje je bilo predvidljiva posledica plja;ke). Drugi primer>
grupa ljudi ima zajedni;ku nameru da ukloni pripadnike odre]ene etni;ke
grupe iz njihovog grada, sela ili oblasti (da izvr[i „etni;ko ;i['enje“, drugim
re;ima)< tokom izvr[enja jedna ili vi[e /rtava bude ubijena. Oni me]u u;e-
snicima zajedni;kog zlo;ina;kog poduhvata koji su se saglasili samo sa etni;-
kim ;i['enjem bi'e odgovorni i za ubistva, jer ova su prirodna i predvidljiva
posledica „;i['enja“.
274
Hag me]u nama
Grupa iz centra „Sava“ je izgleda zaboravila ono [to zna svaki student pra-
va – da pre primene prava na ;injenice treba znati [ta pravo ka/e.
18. 2. 2005.
275
Fond za humanitarno pravo
Stevan Lili'
Kvalifikacije umesto argumenata
Pripadnici „pravne sekcije“ antiha[kog lobija kao svoj „krunski pravni argu-
ment“ protiv Ha[kog suda najglasnije isti;u njegov „sporni pravni osnov“.
To ;ini i profesor :avo[ki u svojoj knjizi „Hag protiv pravde“ (1998), u kojoj,
izme]u ostalog, posve'uje posebno poglavlje ba[ temi „Sporni pravni osnov
za obrazovanje Me]unarodnog suda u Hagu“ (str. 22–28). Tim povodom,
profesor :avo[ki isti;e i slede'e> „A onda je Savet bezbednosti svojom Rezo-
lucijom br. 827 od 23. maja 1993. godine uzeo sebi pravo da obrazuje ad
hoc sud ;ija je nadle/nost i vremenski i prostorno ograni;ena – po;ev od 1.
januara 1991, a za teritoriju biv[e SFRJ. Kako nikad do sada Savet bezbedno-
sti nije obrazovao nijedan sud, valjalo je na'i kakav-takav pravni osnov da ne
bi ba[ ispalo da sila ;ini pravo. Pravni osnov je ’na]en’ u [irokom tuma;en-
ju odredbe u Glavi VII Povelje Ujedinjenih nacija (...).“
276
Hag me]u nama
Kao [to se vidi, profesor :avo[ki nema pravni argument, ve' iznosi kvalifika-
ciju. U pravu je ;injenica, bez obzira na naknadne kvalifikacije. Zbog toga se
za njegovu tvrdnju i ne mo/e re'i da je pravna tvrdnja. U pravu vrednosna
kvalifikacija (u smislu da je pravni osnov „sporan“) ne zna;i da pravnog
osnova nema. Dakle, „pravni argument“ profesora :avo[kog svodi se na
jednu antipravnu konstrukciju. Upu'eni pravnici znaju da je ovo jedna „liti-
gaciona taktika“ iz arsenala advokatsko-parni;arske tehnike (tzv. advokatski
trik), koja ima za cilj da zbuni i dezorijenti[e, a ne da brani neki stav pravnim
argumentima.
277
Fond za humanitarno pravo
18. 2. 2005.
278
Hag me]u nama
Dragoljub Todorovi'
Nebulozna odluka Vrhovnog suda
Krajem pro[le godine Vrhovni sud Srbije ukinuo je presudu Okru/nog suda
u Beogradu kojom je Sa[a Cvjetan osu]en na 20 godina zatvora zbog krivi;-
nog dela ratni zlo;in protiv civilnog stanovni[tva, po;injenog 28. marta
1999. godine, u jednom dvori[tu u Podujevu, kada je streljano 14 albanskih
civila (deca, /ene i starci), a petoro dece te[ko povre]eno. Nekoliko meseci
ranije u Vrhovnom sudu ukinuta je presuda, tako]e Okru/nog suda iz Beo-
grada, kojom su osu]eni po;inioci ratnog zlo;ina izvr[enog 22. oktobra
1992. godine tako [to je iz autobusa na relaciji Sjeverin – U/ice oteto i kasni-
je likvidirano 16 putnika bo[nja;ke nacionalnosti. S obzirom da su navede-
ne presude jedine koje su razmatrane pred Vrhovnim sudom za navedeno
krivi;no delo, to zna;i da je procenat ukinutih presuda za ratni zlo;in pred
Vrhovnim sudom sto odsto.
Kada se radi o ukidanju presude Sa[i Cvjetanu, razlozi odluke Vrhovnog suda
apsolutno su izvan prava i pravde, suda i zakona, sudske prakse i tuma;en-
ja propisa, izvan logike i zdravog razuma< potpuno su apsurdni i nebulozni.
Re; je o drskoj i flagrantnoj zloupotrebi sudijske funkcije i visoke pravosud-
ne institucije u dnevnopoliti;ke svrhe.
Prvi, osnovni, glavni i su[tinski razlog za ukidanje presude Cvjetanu jeste taj
[to prvostepeni sud nije vodio istragu povodom izjave osu]enog Cvjetana
da njegovom prvom saslu[anju pred istra/nim sudijom Okru/nog suda u
Prokuplju, na kome je u potpunosti, precizno, jasno i detaljno priznao izvr-
[enje dela koje mu se stavlja na teret, nije prisustvovao branilac, iako je po
zakonu morao prisustvovati. Iz spisa predmeta nesumnjivo i bez ikakve dile-
me proizlazi da je prvostepeno ve'e Okru/nog suda u Beogradu ispravno,
pravilno i zakonito postupilo kada je odbilo da sprovede istragu koju je tra-
/io okrivljeni Cvjetan i njegova odbrana i to iz slede'ih razloga>
279
Fond za humanitarno pravo
4. Protiv istra/nog sudije Mijata Bajovi'a nije se vodio niti se vodi krivi;ni
postupak zbog sa;injavanja navedenog zapisnika.
Ovih dana vodi se velika kampanja na svim nivoima srpskog dru[tva i naj[i-
reg javnog mnjenja za preuzimanje pojedinih slu;ajeva od Ha[kog tribuna-
la u kojima su okrivljeni Srbi. Posebno je aktuelno preuzimanje predmeta tzv.
vukovarske trojke (Mrk[i', {ljivan;anin, Radi').
280
Hag me]u nama
18. 2. 2005.
281
Fond za humanitarno pravo
Jovan Nici'
Dug je put do pravde
Ovo su]enje, kao i su]enje u slu;aju Sjeverin pred Okru/nim sudom u Beo-
gradu, ;ini posebno specifi;nim to da se u optu/nicama lica koja se terete
za ove zlo;ine ozna;avaju kao pripadnici oru/anih grupa ili paravojnih for-
macija, a ne kao pripadnici regularnih jedinica VRS. Naime, u optu/nici koju
je podigao vi[i tu/ilac iz Bijelog Polja protiv Ranisavljevi'a navodi se da je
optu/eni bio pripadnik naoru/ane grupe, dok se u optu/nici Okru/nog jav-
nog tu/ila[tva iz Beograda protiv Milana Luki'a, Olivera Krsmanovi'a, Dra-
gutina Dragi;evi'a i }or]a {evi'a, u slu;aju Sjeverin, navodi da su oni bili
282
Hag me]u nama
283
Fond za humanitarno pravo
25. 2. 2005.
284
Hag me]u nama
Milanka {aponja-Had/i'
:injenice nema ko da ;uje
285
Fond za humanitarno pravo
286
Hag me]u nama
Svedok C-47 (5. jun 2003), koji je predstavljen kao ;etni;ki lider iz Suboti-
ce, ;ija jedinica se borila u Isto;noj Bosni, rekao je da su dobrovoljci dobija-
li oru/je iz Bajine Ba[te, koje je kod Skelana prelazilo u Bosnu. :etiri ili pet
kamiona JNA, uklju;uju'i i padobransku jedinicu iz Ni[a, tako]e su pre[li iz
Srbije, kao i „Crvene beretke“.
25. 2. 2005.
287
Fond za humanitarno pravo
Dragoljub Todorovi'
Odluka na osnovu la/nih premisa
Me]utim, Vrhovni sud u re[enju kojim ukida presudu Sa[i Cvjetanu navodi
da je prvostepeni sud napravio bitnu povredu odredaba ZKP predvi]enu u
;lanu 368 stav 2 ZKP koja se sastoji u tome da prvostepeni sud nije prime-
nio ili je nepravilno primenio odredbu Zakonika o krivi;nom postupku. Kon-
kretno, konstatuje se da je prvostepeni sud nepravilno primenio odredbu
288
Hag me]u nama
Ovo je notorna neistina, ;ista la/ i drska prevara. Na glavnim pretresima odr-
/anim pred ve'em petorice Okru/nog suda u Beogradu 6. februara i 2. mar-
ta 2004. postignuta je saglasnost stranaka da se ;itaju iskazi svedoka koji su
saslu[ani pred Okru/nim sudom u Prokuplju, a nisu saslu[ani pred Okru/nim
sudom u Beogradu. Prema tome, ne postoji bitna povreda ZKP predvi]ena
u ;lanu 368 stav 2 ZKP, jer je odredba ;lana 337 stav 2 ZKP potpuno pravil-
no primenjena u prvostepenoj presudi.
U ovom kontekstu treba podsetiti da ovo priznanje Sa[e Cvjetana nije jedini
dokaz da je izvr[io krivi;no delo. Njega su, postavljenog u red sa jo[ ;etvo-
ricom lica, radi prepoznavanja, prepoznali da je u vreme streljanja bio na licu
mesta svedoci koji su pre/iveli streljanje, zatim ga je svedok o;evidac ozna-
;io da je neposredno nakon streljanja dolazio sa mesta streljanja menjaju'i
okvir za municiju na pu[ci, a postoji i ;itav niz drugih posrednih dokaza koji
se uklapaju i me]usobno pro/imaju sa neposrednim i direktnim dokazima i
289
Fond za humanitarno pravo
„Prilikom zadu/ivanja oru/ja, koje sam ina;e ja vr[io, nije isto vr[eno po serij-
skim brojevima...“
„Oru/je nisu zadu/ivali po broju, ve' sam im ja li;no predavao u ruke samo
po jednu pu[ku... a razdu/ivali su se tako [to su pu[ke predavali direktno u
kamion uz moje prisustvo.“
290
Hag me]u nama
291
Fond za humanitarno pravo
Zbog toga se po shvatanju Vrhovnog suda ne zna [ta je uzrok smrti kod sva-
kog lica pojedina;no, [ta je taj uzrok izazvalo, ne znaju se povrede na sva-
kom pojedina;nom le[u sa preciznim opisom njihove lokacije i kakvim sred-
stvima su povrede nanete.
4) U pogledu razloga za ukidanje presude koje Vrhovni sud vidi u tome [to
nisu cenjeni iskazi Dragana Medi'a i Dragana Borojevi'a, koji su protivre;ni
iskazu svedoka Gorana Stopari'a, ;iji iskaz prvostepeni sud prihvata, smatra-
mo da je sud pravilno ocenio iskaz svedoka Stopari'a koga je cenio u odno-
su na iskaze dece koja su pre/ivela streljanje, iskaz Red/epa Kastratija,
priznanje okrivljenog, iskaze svih ostalih svedoka koji su svedo;ili o pojedi-
nim segmentima doga]aja iz Podujeva od 28. marta 1999, kada je izvr[eno
292
Hag me]u nama
streljanje, pre svega doktora SAJ-a Dragana Markovi'a, uvi]ajne ekipe, ofici-
ra SAJ-a Spasoja Vulevi'a, brojnih materijalnih dokaza i izveo vrlo pouzdan
zaklju;ak o prihvatanju Stopari'evog iskaza kao validnog dokaza.
{to se ti;e upore]ivanja iskaza svedoka Stopari'a sa jedne strane i iskaza sve-
doka Dragana Medi'a i Dragana Borojevi'a sa druge strane, njihova upored-
na analiza je zakonski nemogu'a iz razloga [to svedok Stopari' iznosi ;inje-
nice koje terete svedoke Medi'a i Borojevi'a, a svedoci Medi' i Borojevi' ne
moraju da se izja[njavaju o ;injenicama koje ih mogu izlo/iti krivi;nom pro-
gonu. Dakle, ocena iskaza svedoka Medi'a i Borojevi'a u kontekstu Stopari-
'evog svedo;enja je pravno besmislena.
11. 3. 2005.
293
Fond za humanitarno pravo
Nemanja Stjepanovi'
Kako je novinar „Kurira“
iznervirao Florans Artman
294
Hag me]u nama
295
Fond za humanitarno pravo
Za[to sve ovo pi[em| Iskreno, nisam voljan da uvek govorim sve [to mislim
o kolegama novinarima. Ali ako nekoga ko izve[tava o su]enjima za ratne
zlo;ine vi[e zanima da li 'e {ljivan;anin biti isporu;en Hrvatskoj ili Srbiji, a
ne ;injenice o zlo;inu za koji se tereti, ako je va/na suknja Florans Artman, a
ne tone materijala koje je Tu/ila[tvo prikupilo, ako neko misli da su samo
bele srpske ruke dovoljno ;iste da se iz njih uzme kola;, kako 'e onda jav-
nosti preneti istinu da su ruke mnogih Srba u biv[ejugoslovenskim ratovima
do lakata uprljane|
18. 3. 2005.
296
Hag me]u nama
Jasna Bogojevi'
Usporeni genocid
„Kako je te[ko biti majka a nemati djecu“, re;i su jedne od hiljada nesre'nih
majki iz Srebrenice. Od apsolutnog poricanja genocida u Srebrenici do
kona;nog priznanja vlade RS da je u srebreni;kom masakru pobijeno 7.800
ljudi (zvani;no) pro[lo je 10 godina. Do priznanja je do[lo te[ko, nakon
„popravnog ispita“. Prema prvom izve[taju Komisije RS, u „doga]ajima u i
oko Srebrenice“ poginulo je 1.800 Bo[njaka, i to u oru/anim sukobima, dok
je stotinak ubijeno iz osvete, a stotinak umrlo od bolesti.
Malo se, me]utim, govori o /ivotu u Srebrenici tokom celog rata. Perfidno
se proizvodi utisak da su Bo[njaci iz Srebrenice pucali po srpskim polo/aji-
ma, da im je samo uzvra'ano, da nije bilo pokolja civila, da je „ rat – rat, u
ratu se gine, sve strane ;ine zlo;ine“ i sli;no.
297
Fond za humanitarno pravo
natirane. Ku'â nije bilo zato [to su bile uni[tene. Nije bilo lekova i nije bilo
vode jer je vodovod bio prese;en, nije bilo struje jer je dalekovod bio prese-
;en. Ni 500 ljudi tamo vi[e nije moglo /iveti.“ U istom procesu, general Filip
Morion, glavnokomanduju'i UNPROFOR-a, rekao je> „Bili su nagurani na uli-
cama, na samim ulicama na snegu, izlo/eni tako da pri najmanjem bombar-
dovanju budu ranjeni, ubijeni i da bude na stotine /rtava. Hranili su se onim
[to bi mogli ubrati na drve'u, semenkama. Ja sam bio obave[ten kakva glad,
kakva beda vlada u gradu i zbog toga sam hteo uspostaviti njihovo snabde-
vanje iz vazduha. Bilo je dece, staraca, /ena, i bilo ih je jako mnogo, mnogo
/rtava bombardovanja, mnogo ranjenih. Jedan mladi student medicine, na
primer, operisao je na licu mesta.“
U knjizi „Krv i osveta“ :ak Sudeti' opisuje strahote uo;i progla[enja Srebre-
nice za bezbednu zonu. Ni „zlatna groznica“ nije dovela toliko ljudi, ;etiri
puta vi[e nego [to ih je bilo pre rata. S dolaskom Kana]ana, nakratko je pre-
stalo granatiranje grada> „Horde ljudi su kao muve sletale na gomile otpa-
daka od hrane preostale Kana]anima.“ Bosanska vlada se /alila da Srebreni-
ci prete zarazne bolesti, jer nije bilo dovoljno vode za oticanje kanalizacije.
Okolo su lutali ;opori pasa. Buve su postale prava po[ast.
Luis D/entil, u ono vreme jedini funkcioner UNHCR-a u gradu, 12. aprila ’93.
poslao je teleks centrali u Beogradu> „:etrnaestoro mrtvih prona]eno je u
[kolskom dvori[tu. Delovi tela i ljudskog mesa zalepili su se za [kolsku ogra-
du. Zemlja je bila bukvalno natopljena krvlju. Jednom detetu od oko [est
godina bila je odrubljena glava. Video sam dve volovske zaprege natovare-
ne le[evima. Bojao sam se no'u da zatvorim o;i strahuju'i da 'e mi se te sli-
ke ponovo pojaviti pred o;ima.“
O situaciji dve godine pre masakra Dijego Arija je rekao> „Se'am se vrlo
dobro, tada je re;eno da je to usporeni genocid, genocid u slowmotionu i
da 'e se to pre ili kasnije dogoditi. I ’95. se zaista i dogodilo. Ali ja sam uvek
smatrao da je taj masakr po;eo jo[ ’93. a ne ’95. To je bio jedan te isti zlo-
;in koji se akumulirao i trebalo je vremena da se sve to privede kraju< me]u-
tim, masakr je po;eo dve godine ranije i trajao je dve godine, i tu je re; o
vi[e od onih 7.000 nestalih iz Srebrenice.“
18. 3. 2005.
298
Hag me]u nama
Vladimir Milovanovi'
Ja sam student BU!
299
Fond za humanitarno pravo
300
Hag me]u nama
25. 3. 2005.
301
Fond za humanitarno pravo
Dragan Popovi'
Bez su]enja NN izvr[iocima
Gojovi' je tako]e istakao da je veoma mali broj optu/nica koji u sebi sadr/e
kvalifikaciju za ratne zlo;ine podignut ne iz /elje da se zlo;ini minimalizuju,
ve' zato [to je vojska i[la na to da po;inioci zlo;ina budu [to stro/e ka/nje-
ni. U to vreme za ubistvo je bila zapre'ena stro/a kazna po republi;kom
zakonu nego za ubistvo kao ratni zlo;in prema saveznom zakonu. Navodno
iz tog razloga tu/ilac se opredeljivao za onu prvu kvalifikaciju. Sli;no tome,
302
Hag me]u nama
303
Fond za humanitarno pravo
25. 3. 2005.
304
Hag me]u nama
Laki' }orovi'
Crni tragovi vojnog pravosu]a
305
Fond za humanitarno pravo
presude civilnog Okru/nog suda u Kraljevu Vojni sud u Ni[u pre 5. oktobra
2000. godine osudio na sedam godina zatvora. Potom, u postupku po /al-
bi, Vrhovni vojni sud definitivno je ustanovio da je to bio montirani postu-
pak. Ukinuo je ovu osu]uju'u presudu i vratio prvostepenom sudu na
ponovno odlu;ivanje, pa je isti vojni sud, u ponovljenom postupku, doneo
osloba]aju'u presudu. Gojovi' se i u Hagu javno hvali da je on birao vojne
sudije i da su one kvalitetne.
306
Hag me]u nama
307
Fond za humanitarno pravo
Nije istina, generale Gojovi'u, da sam bio neiskusan tu/ilac i da sam sme-
njen s du/nosti ratnog tu/ioca. Otkud }orovi' na Kosovu, ako je stvarno bio
neiskusan| I Vi i Va[i pretpostavljeni dobro znate da sam 1. juna 1999. godi-
ne, po tre'i put, nadle/nima, uklju;iv i Vrhovnog vojnog tu/ioca, podneo
pisani zahtev – Strogo pov. Br. 69\99, da budem razre[en od du/nosti Voj-
nog tu/ioca pri Komandi Vojnog okruga u Pri[tini, a nakon [to je izostala
za[tita od tri puta ponovljenih pretnji organa vojne bezbednosti Pri[tinskog
korpusa da povu;em podignutu optu/nicu protiv dvojice njihovih pripadni-
308
Hag me]u nama
1. 4. 2005.
(Autor je potpukovnik na slu/bi mu VP 1092 Beograd)
309
Fond za humanitarno pravo
Bogdan Ivani[evi'
Pukovnik koji se se'a samo jednog ubistva
310
Hag me]u nama
311
Fond za humanitarno pravo
Dvojica sudija u ve'ini zaklju;ili su da napadi na civile nisu imali vojnu svrhu
i da im je cilj bio da dr/e civilno stanovni[tvo u stanju ekstremnog straha.
Sudija Nijeto-Navija nije sporio ovaj nalaz, ali je imao svoje vi]enje njegovog
pravnog zna;aja. Nijeto-Navija je ustvrdio da zlo;in terorisanja civilnog sta-
novni[tva nije postao deo obi;ajnog prava koje se odnosi na oru/ane suko-
be, i da stoga Ha[ki tribunal ne mo/e tim zlo;inom da se bavi, po[to Tribu-
nal primenjuje samo norme koje su „izvan svake sumnje deo obi;ajnog pra-
va“. Nijeto-Navija je stoga zaklju;io da je Gali' odgovoran za „nezakonite
napade na civile, ubistva i ne;ove;ne postupke“. Druga dvojica sudija, Ori i
El Mahdi, smatrali su da zlo;in terora jeste deo obi;ajnog prava, i proglasili
su Gali'a krivim i za to delo.
8. 4. 2005.
312
Hag me]u nama
Jasna Bogojevi'
Kultura pod bombama
313
Fond za humanitarno pravo
8. 4. 2005.
314
Hag me]u nama
Ana Uzelac
Most na Belaji nije sakrio civile
Izjutra 25. marta 1999. godine Srbija se probudila posle prve no'i rata. Pre-
stra[eni ljudi izlazili su iz skloni[ta na obodima gradova< otresali se od memle
podruma i ljutiti razmi[ljali kako da nastave dalje u svetu u kojem su odjed-
nom zavladala nova pravila.
Dokument koji le/i preda mnom ka/e da su me[tani Bele Crkve be/ali ne
pred NATO bombama, ve' pred naoru/anim ljudima koji su okru/ili i napa-
li selo – ljudima koji su, ako je verovati tekstu preda mnom, bili zvani;no
pozvani da brane zemlju ;iji su dr/avljani bili i seljani Bele Crkve. Optu/nica
ih zove „snage SRJ i Srbije“.
315
Fond za humanitarno pravo
Na 34 gusto kucane strane pri;e poput ove iz Bele Crkve stoje ste[njene jed-
na uz drugu, slikaju'i profil rata o kome i danas, [est godina kasnije, ljudi van
Kosova malo znaju.
Sve pri;e imaju jedno zajedni;ko – neko je ubistva pre/iveo, ;udom ili hra-
bro['u< neko ih je sakriven video i spreman je da danas, [est godina kasnije,
o njima svedo;i.
Dokument preda mnom govori i o desetinama hiljada onih koji su imali vi[e
sre'e i uspeli da relativno bezbedno napuste ku'e u }akovici, Pe'i, Kosov-
skoj Mitrovici ili Pri[tini – opet, ka/e dokument, ne u strahu pred NATO
bombama, ve' pred ljudima s oru/jem koji su ih trpali u vozove, kamione,
autobuse i slali na granice s Makedonijom i Albanijom, gde su im oduzima-
na dokumenta, novac i ono malo stvari [to su stigli da spakuju. Neki su i[li
sopstvenim kolima ili traktorima, koja su tako]e na granici morali da ostave
za sobom.
316
Hag me]u nama
Su]enje koje 'e trajati u najboljem slu;aju nekoliko godina poku[a'e da raz-
mrsi klupko zlo;ina i odgovornosti za njih. Mogu'e je da 'e generalu Laza-
revi'u suditi zajedno sa celim tada[njim politi;kim i vojnih vrhom Srbije i
Jugoslavije – Milanom Milutinovi'em, Nikolom {ainovi'em, Dragoljubom
Ojdani'em i preostalim generalima. Sudije 'e morati da ocene da li su
pobrojane epizode bile slu;ajni incidenti jedne u principu disciplinovane voj-
ske – ili su bili deo kampanje terora i nasilja vo]ene u ime dr/avnih interesa
Srbije. Da li 'e general Lazarevi' biti na kraju progla[en krivim ili ne zavisi'e
od snage dokaza koje tu/ila[tvo ima o njegovoj ume[anosti u ove akcije, o
stepenu znanja o njima i stepenu efektivne komande nad teritorijom pod
kontrolom Pri[tinskog korpusa.
Ali u osnovi svake odluke staja'e pri;e pre/ivelih i o;evidaca iz Bele Crkve,
Suve Reke, Male Kru[e ili Izbice. Glasovima profesionalnih prevodilaca kroz
[u[tave i krckave slu[alice, u ;esto konfuznom preplitanju pitanja i odgovo-
ra koje karakteri[e ha[ka su]enja, ovi 'e ljudi pri;ati o tome [ta se de[avalo
u pretrpanim vagonima kosovskih vozova-pili'ara koji su prevozili ljude do
grani;nog prelaza }eneral Jankovi' i pod /elezni;kim mostom preko Belaje.
Vredi ih saslu[ati. Njihove tragedije kriju u sebi deo obja[njenja na[e.
22. 4. 2005.
317
Fond za humanitarno pravo
Dokumenti
Diskretno postavljeni branilac
1) Branioci koje je dodelio Sud du/ni su da utvrde na koji 'e na;in izlo/iti
tezu optu/enog, a naro;ito da> a) zastupaju optu/enog pripremaju'i i ispi-
tuju'i one svedoke koje smatraju da treba pozvati b) iznose sve ;injeni;ne i
pravne argumente koje smatraju da treba izneti c) tra/e od Pretresnog ve'a
da izda naloge koje smatraju neophodnim kako bi na primeren na;in izneli
tezu optu/enog, uklju;uju'i izdavanje naloga subpoena d) razgovaraju sa
optu/enim o vo]enju odbrane, nastoje da od njega dobiju instrukcije o
tome i vode ra;una o stavovima koje iznosi optu/eni, zadr/avaju'i pravo da
utvrde strategiju koju treba slediti, i e) postupaju sve vreme u skladu sa inte-
resima optu/enog
318
Hag me]u nama
(…)
9) ?albeno ve'e preispituje odluku Pretresnog ve'a samo da bi utvrdilo da
li je ono valjano primenilo svoje diskreciono pravo kada je nametnulo brani-
oce Milo[evi'u.
(…)
12) Raspolo/ivi presedani sa postoje'ih sudova za ratne zlo;ine navode na
jednodu[ni zaklju;ak da pravo na samozastupanje „nije apsolutno, ve'
uslovno“.
16) ?albeno ve'e se, me]utim, ne sla/e sa ocenom koju je Pretresno ve'e
dalo u Nalogu o modalitetima (koji) strogo ograni;avaju Milo[evi'eve
mogu'nosti da u;estvuje u vo]enju svoje odbrane.
319
Fond za humanitarno pravo
(…)
19) ?albeno ve'e potvr]uje odluku Pretresnog ve'a o nametanju branioca,
ali poni[tava Nalog o modalitetima. Pretresno ve'e treba da osmisli radni
re/im kojim 'e prakti;ni uticaj formalne dodele branioca svesti na minimum,
sem u meri koju zahtevaju interesi pravde... Taj re/im mora biti zasnovan na
automatskoj pretpostavci da... Milo[evi' bira koje 'e svedoke pozvati, da
ispituje svedoke pre dodeljenog branioca, da pred sud iznosi sve valjane zah-
teve koje /eli, da iznese zavr[nu re; nakon [to odbrana iznese svoje dokaze
i da donosi osnovne strate[ke odluke o izvo]enju dokaza odbrane.
22. 4. 2005.
***
320
Hag me]u nama
Ljiljana Helman
Pravda na ni[anu rizika
Kada optu/eni izjavi da je kriv za neka ili sva dela navedena u optu/nici, Pre-
tresno ve'e proverava da li postoje uslovi za prihvatanje date izjave. Neop-
hodno je utvrditi ne samo to da je optu/eni krivicu priznao dobrovoljno,
nedvosmisleno, i sa sve['u o zna;enju i mogu'im posledicama priznanja,
nego i da postoji relevantna ;injeni;na osnova, odnosno dovoljni dokazi na
osnovu kojih se mo/e zaklju;iti da je optu/eni zaista i izvr[io dela za koja se
izja[njava krivim.
Naj;e['e, Pretresno ve'e 'e prihvatiti izjavu o krivici, uz izuzetke kao [to je
priznanje krivice Dragoljuba Kunarca, optu/enog za zlo;ine u Fo;i, koje sud
nije prihvatio oceniv[i da se izjava optu/enog ne mo/e smatrati nedvosmi-
slenom (izjavio je da se ose'a „krivim do odre]enog stepena“) kao i da
optu/eni nije bio potpuno svestan zna;enja priznanja krivice.
321
Fond za humanitarno pravo
322
Hag me]u nama
Novinar Emir Suljagi', ;iji su ;lanovi porodice i prijatelji bili /rtve zlo;ina u
Srebrenici, povodom priznanja krivice Momira Nikoli'a i Dragana Obreno-
vi'a pi[e> „{o'ova priznanja su mi donijela najve'i osje'aj olak[anja koji sam
osjetio od pada Srebrenice 1995. Bila je to potvrda koju sam tra/io posled-
njih osam godina.“ Nasuprot tome, Suljagi' u drugim tekstovima o[tro kri-
tikuje druge sporazume o priznanju krivice, poput slu;aja Banovi' ili Mr]a,
zbog male kazne za optu/ene. Ovakvi opre;ni stavovi najbolje oslikavaju
kompleksnost ovog instituta i te[ko'e u poku[aju da se oceni njegova oprav-
danost i zna;aj.
5. 5. 2005.
323
Fond za humanitarno pravo
Dragoljub Todorovi'
Biolog na „braniku srpstva“
324
Hag me]u nama
325
Fond za humanitarno pravo
Prema Biljani Plav[i', samo su ona i Ratko Mladi' budni i na braniku srpstva
i pravoslavlja i samo njih dvoje su na visini zadatka u uni[tavanju Muslima-
na i druge „nesrpske gamadi“ i u [irenju srpskih teritorija.
5. 5. 2005.
326
Hag me]u nama
Refik Hod/i'
Pravda po me]unarodnim standardima
327
Fond za humanitarno pravo
Na kraju je odlu;eno da 'e Vije'e za ratne zlo;ine Suda BiH biti sastavljeno
od najvi[e [est prvostepenih i jednog pretresnog vije'a, u ;ijem 'e sastavu
raditi doma'e i me]unarodne sudije. Su]enja 'e se voditi na slu/benim jezi-
cima i prema zakonima BiH.
Posebni odjel za ratne zlo;ine Tu/ila[tva BiH sa;injava pet regionalnih timo-
va, koje 'e voditi bosanskohercegova;ki tu/ioci a ;ine ih doma'i i me]una-
rodni tu/ioci, istra/ioci i pomo'no osoblje.
328
Hag me]u nama
U isto vrijeme, Posebni odjel za ratne zlo;ine Tu/ila[tva BiH zavr[ava proces
revizije svih predmeta koji su sa oznakom „A“ dostavljeni iz ureda „Pravila
puta“ Tribunala u Hagu. Revizija 'e utvrditi koji 'e predmeti dobiti status
„vrlo osjetljivih“ i biti vo]eni pred Vije'em za ratne zlo;ine Suda BiH. Pred-
met 'e biti ocijenjen kao „vrlo osjetljiv“ ukoliko se ti;e zlo;ina genocida,
istrebljenja, vi[estrukih ubojstava, silovanja i drugih seksualnih zlostavljanja
kao dio organizovanog napada, porobljavanja, mu;enja, progona na raspro-
stranjenoj i sistematskoj osnovi, masovnih zato;enja u logore< ako su po;ini-
oci biv[i ili sada[nji visoki vojni oficiri, politi;ki lideri, nosioci pravosudnih
funkcija, [efovi policijskih uprava, komandanti logora i vi[estruki silovatelji<
te ukoliko u predmetu svjedo;e posebno ugro/eni svjedoci kao [to su insaj-
deri ili svjedoci koji bi mogli biti i sami umije[ani u krivi;na djela, ako posto-
ji realna pretpostavka da bi moglo do'i do zastra[ivanja svjedoka ili je to
predmet u kojem bi lokalne vlasti mogle biti zainteresovane da za[tite po;i-
nitelja iz odre]enog razloga.
I dok se ;eka na prvo su]enje pred Vije'em za ratne zlo;ine Suda BiH da
ozna;i po;etak sistematskog pristupa krivi;nom gonjenju ratnih zlo;ina u
BiH, u za;etku je i mre/a podr[ke potencijalnim svjedocima i /rtvama koju
'e ;initi nevladine organizacije. To je najbolji znak da Vije'e za ratne zlo;ine
Suda BiH ne'e djelovati izolovano od dru[tva, nego da 'e biti motor proce-
sa iza kojeg stoji ogromna ve'ina gra]ana BiH, stalna bosanskohercegova;-
ka institucija sa neograni;enim rokom trajanja, pred kojom 'e se voditi pra-
vi;na su]enja za ratne zlo;ine narednih godina i decenija. Sve dok je po;i-
nitelja i njihovih /rtava koje tra/e pravdu.
12. 5. 2005.
329
Fond za humanitarno pravo
Matijas Helman
Uglavnom u Bosnu
Me]unarodni krivi;ni sud za biv[u Jugoslaviju nikad nije bio zami[ljen kao
stalna institucija. Tribunal je zato napravio planove za okon;anje svog man-
data i postavio sebi tri roka koje je potom podr/ao Savet bezbednosti.
Drugi rok je 2008, kada Tribunal treba da okon;a prvostepena su]enja, dok
do kraja 2010. namerava da zavr[i /albene postupke. Klju;ni preduslov za
ispunjenje ovih rokova jeste da dr/ave biv[e Jugoslavije kona;no po;nu da u
potpunosti sara]uju s Tribunalom i da se svi begunci uhapse bez odlaganja.
Tribunal ne mo/e i ne'e zatvoriti svoja vrata pre nego [to sudi Ratku Mladi-
'u, Radovanu Karad/i'u i Anti Gotovini.
Stru;na pomo' je jednako va/an faktor koji treba uzeti u obzir. Tribunal
aktivno podsti;e komunikaciju izme]u pravnika u Hagu i biv[oj Jugoslaviji
330
Hag me]u nama
kroz radne posete i programe obuke. Tribunal tako]e pru/a stru;ne savete
u konkretnim pitanjima, kao [to su za[tita svedoka ili elektronsko arhiviranje
sudskih dokumenata.
Me]utim, ograni;en broj predmeta tako]e mo/e biti preba;en iz Haga. Tre-
ba razlikovati dve vrste „prebacivanja predmeta“.
Ako Ve'e odlu;i da odre]eni predmet mo/e biti preba;en, sudije imaju izbor
da odlu;e kojoj dr/avi predmet treba ustupiti – dr/avi u kojoj je zlo;in po;i-
njen, dr/avi u kojoj je optu/eni uhap[en ili bilo kojoj drugoj dr/avi koja je
voljna da ga procesuira. U svakom slu;aju, Ve'e treba da razmotri da li dr/a-
va kojoj bi predmet bio ustupljen mo/e ispuniti me]unarodne standarde
ljudskih prava i pravi;nog su]enja. Prve odluke o mogu'em ustupanju pred-
meta o;ekuju se uskoro.
331
Fond za humanitarno pravo
Treba naglasiti da 'e ve'ina predmeta koji 'e na razli;ite na;ine biti preba-
;eni s Tribunala oti'i u Bosnu i Hercegovinu. To je logi;no, s obzirom da je
najve'i broj zlo;ina po;injen upravo tamo.
12. 5. 2005.
332
Hag me]u nama
Marko Milanovi'
Ili im sudi, ili ih izru;i
Isklju;ivo pravna analiza ne mo/e sa sigurno['u pokazati kojoj dr/avi 'e biti
dodeljen slu;aj „vukovarske trojke“, ali se ipak mo/e pokazati korisnom. Pra-
vilo 11 bis (A) predvi]a da 'e predmet biti dodeljen dr/avi na ;ijoj teritoriji
je zlo;in izvr[en, dr/avi na ;ijoj teritoriji su okrivljeni uhap[eni, ili bilo kojoj
drugoj dr/avi koja ima nadle/nost i voljna je i adekvatno pripremljena da u
ovom predmetu sudi. Samo pravilo ne propisuje nikakvu hijerarhiju ovih
osnova< mada je hrvatski zastupnik tvrdio da teritorijalni princip uspostav-
ljanja nadle/nosti uvek ima primat, dok su ostali supsidijarni, ovakva tvrdnja
je ta;na samo u pogledu unutra[njeg prava. Sa druge strane, me]unarod-
no pravo ne poznaje ovakvu vrstu hijerarhije. Tako na primer, ako bi odre-
]ena dr/ava bila voljna da, na osnovu na;ela personaliteta, sudi nekom
svom dr/avljaninu za krivi;no delo u;injeno u inostranstvu, ona ne bi bila u
obavezi da to lice izru;i dr/avi na ;ijoj je teritoriji zlo;in izvr[en, osim ako je
takvu obavezu preuzela na sebe bilateralnim ugovorom o ekstradiciji. Jedina
obaveza dr/ava na osnovu op[teg me]unarodnog prava postoji u odnosu
na u;inioce te[kih zlo;ina protiv me]unarodnog prava, i svodi se na princip
aut dedere, aut judicare – ili mu sudi, ili ga izru;i.
333
Fond za humanitarno pravo
334
Hag me]u nama
19. 5. 2005.
335
Fond za humanitarno pravo
Nata[a Kandi'
Na dnevnom redu – „otimanje“
336
Hag me]u nama
19. 5. 2005.
337
Fond za humanitarno pravo
Pavle Rak
Bratski doprinos op[toj propasti
Koliko znam i vidim, „neprijatelji“ nisu ba[ odu[evljeni ovim, ko zna kojim
po redu srpskim izvrdavanjem i nacionalisti;kim manevrisanjem. Njima jeste
stalo i do nekoliko generala i vojnika, i njihov dolazak u Hag pozdravljaju, ali
/ale, i to duboko, jer nema nikakve promene u oceni onoga [to se desilo, jer
se nastavlja zvani;na dr/avna moralna podr[ka i materijalna pomo' zlo;in-
cima, a ne /rtvama. Da li zaslepljeni nacionalisti zaista ne prime'uju ovo /a-
ljenje, a vide samo najavljeni „po;etak izrade Studije izvodljivosti“ – kao ve'
sam ulazak u carstvo nebesko, kao kraj svih nevolja.
Sva ova pitanja i dileme otpadaju poput poslednjeg li['a u decembru, kada
sa „neprijateljskog“, evropskog, pre]emo na „bratski“ teren dana[nje Rusi-
je. Tu je apsolutna harmonija sa stavovima srpskih nacionalnih vo]a ;vrsta i
garantovana. Borbeno jedinstvo dva bratska naroda nerazru[ivo, bez ijedne
pukotine. Prokletstva na adresu Suda jednoglasna. Podr[ka Srbima, a pre
svega ha[kim optu/enicima – „/rtvama me]unarodne zavere“ – bezrezer-
vna je. I sve to jo[ unisonije i gromoglasnije nego u samoj Srbiji.
338
Hag me]u nama
26. 5. 2005.
339
Fond za humanitarno pravo
Predrag Dejanovi'
Ni[ta se ne doga]a, prera]ujemo pro[lost
340
Hag me]u nama
341
Fond za humanitarno pravo
vencijom. Na/alost, sva ova pitanja po svemu sude'i ne'e na'i odgovor u
praksi. U tom smislu, Zakon o lustraciji nije usamljen. Postojali su poku[aji da
se usvoji korpus tzv. tranzicionih propisa, poput onih koji ure]uju pitanje
rehabilitacije politi;kih osu]enika, povra'aja imovine gra]ana, crkava i ver-
skih zajednica, osnivanje Komisije za istinu i pomirenje i sl. Naravno, mnoga
re[enja su nai[la i na opravdanu kritiku, ali pored tih kritika, politi;ka i inte-
lektualna elita nije sama apsolutno ni[ta poduzela da se ti propisi usvoje.
Svakako da istorijske, politi;ke i dru[tvene specifi;nosti u Srbiji u odnosu na
dr/ave isto;ne i centralne Evrope ne omogu'avaju prosto preuzimanje
lustracionih iskustava. Raspad komunisti;kog politi;kog sistema pre vi[e od
jedne decenije, specifi;an proces nacionalnog bu]enja, oru/ani sukobi i
politi;ko nasilje, dominantna uloga jedne politi;ke elite podr/avane od [iro-
kih narodnih masa, dekomunizacija dru[tva i dr/ave sprovedena kriminaliza-
cijom dr/avnih struktura o;igledno zahteva neka druga primerenija re[enja
i tranzicione mehanizme. Uostalom, Srbija je dobila pozitivnu ocenu Studi-
je o izvodljivosti i danas vi[e niko ne spominje lustraciju.
26. 5. 2005.
342
Hag me]u nama
Jovan Nici'
Srebrenica van osnovane sumnje
Paragraf 15. Pretresno ve'e u ovom predmetu zaklju;ilo je da deo koji je bio
meta Glavnog [taba VRS i Radislava Krsti'a ;ine ili bosanski Muslimani Sre-
brenice ili bosanski Muslimani isto;ne Bosne. U Srebrenici je, pre no [to su
je 1995. godine osvojile snage VRS, /ivelo pribli/no 40.000 bosanskih Musli-
mana. To nisu bili samo muslimanski stanovnici srebreni;ke op[tine nego i
mnoge muslimanske izbeglice iz okolnih podru;ja. Kao [to je objasnilo Pre-
tresno ve'e, Srebrenica (i okolno podru;je srednjeg Podrinja) bili su od
ogromne strate[ke va/nosti za vo]stvo bosanskih Srba. Bez Srebrenice,
etni;ki srpska dr/ava Republika Srpska koju su /eleli stvoriti ostala bi pode-
ljena u dva nepovezana dela, i bila bi odvojena od same Srbije... Kontrola
343
Fond za humanitarno pravo
nad srebreni;kom regijom bila je zbog toga klju;na za cilj nekih vo]a bosan-
skih Srba da u Bosni osnuju odr/iv politi;ki entitet, kao i za dalji opstanak
naroda bosanskih Muslimana. Budu'i da se ve'ina muslimanskih stanovnika
te regije do 1995. sklonila u srebreni;ku enklavu, eliminacija enklave omo-
gu'ila bi da se postigne cilj ;i['enja ;itave regije od njenog muslimanskog
stanovni[tva.
Paragraf 27. {tavi[e, kao [to je naglasilo Pretresno ve'e, sam izraz „vojno
sposobni mu[karci“ pogre[an je, budu'i da su u grupi koju je ubila VRS bili
de;aci i stariji mu[karci za koje se op'enito smatra da su izvan te kategorije.
Mada je mogu'e da su mla]i i stariji mu[karci bili sposobni da nose oru/je,
Pretresno ve'e je imalo pravo da zaklju;i da oni nisu predstavljali ozbiljnu
pretnju u vojnom smislu i da izvede daljnji zaklju;ak da odluka VRS da ih ubi-
je nije proizi[la isklju;ivo iz namere da ih elimini[e kao pretnju. Ubijanje voj-
no sposobnih mu[karaca predstavljalo je bez sumnje fizi;ko uni[tenje i, s
obzirom na razmere ubijanja, zaklju;ak Pretresnog ve'a da je njihovo istre-
bljenje bilo motivisano genocidnom namerom legitiman je.
Paragraf 29. Pretresno ve'e je zaklju;ilo da su snage bosanskih Srba bile sve-
sne tih posledica kad su odlu;ile da sistematski elimini[u zarobljene mu[kar-
344
Hag me]u nama
Paragraf 134. Sve [to se na osnovu dokaza mo/e utvrditi jeste da je Krsti'
bio svestan namere nekih ;lanova Glavnog [taba VRS da po;ine genocid i
da, znaju'i to, nije spre;io da se ljudstvo i sredstva Drinskog korpusa koriste
kako bi se olak[alo vr[enje tih ubistava.
345
Fond za humanitarno pravo
Paragraf 135. Pitanje koje se javlja u ovom stadiju jeste stepen krivi;ne odgo-
vornosti Radislava Krsti'a u ispravno utvr]enim okolnostima. Svi zlo;ini koji
su usledili nakon pada Srebrenice izvr[eni su u zoni odgovornosti Drinskog
korpusa. Nema dokaza da je Drinski korpus isplanirao ili podstakao bilo koji
od tih zlo;ina, i postoje jaki dokazi da su zlo;ina;kim aktivnostima upravlja-
li neki ;lanovi Glavnog [taba VRS pod vo]stvom generala Mladi'a.
346
Hag me]u nama
2. 6. 2005.
347
Fond za humanitarno pravo
Marijana Toma
Kako mrtve spasti ti[ine
Izazov koji stoji pred Srbijom od zavr[etka ratova na teritoriji biv[e Jugosla-
vije te/ak je proces suo;avanja sa pro[lo['u, priznavanja istine i prihvatanja
odgovornosti za zlo;ine po;injene u ime Srbije i srpskog naroda. Srbija je u
prethodnom periodu pokazala da ne postoji politi;ka volja da se dr/ava suo-
;i sa zlo;inima iz pro[losti. Ve'ina gra]ana i dalje pokazuje zavidnu indife-
rentnost kada su u pitanju /rtve drugih etni;kih grupa, dok jedan broj pred-
stavnika politi;ke i intelektualne elite odobrava zlo;ine nad drugima. Istovre-
meno ignori[u'i /rtve drugih etni;kih grupa, srbijansko dru[tvo je voljno da
pri;a isklju;ivo o zlo;inima po;injenim nad Srbima. Izgovaraju'i se u ime
budu'nosti da /eli da /ivi u sada[njosti, Srbija svesno zatvara o;i pred te[kim
nasle]em pro[losti Milo[evi'evog re/ima. „Ako je suprotno od poricanja da
se ne[to desilo priznavanje da se to zaista dogodilo“, kako je definisao Sten-
li Koen, nije preterano re'i da Srbija trenutno /ivi u poricanju.
348
Hag me]u nama
Iako jo[ nije precizno utvr]en broj /rtava koje su ubijene u ratovima na teri-
toriji biv[e SFRJ, najve'i broj srpskih gra]ana, ;ak 81 odsto, smatra da su
Srbi podneli najve'i broj /rtava, za njima Bo[njaci, Hrvati, kosovski Albanci
i na kraju Slovenci. Prema uverenju srpskih gra]ana, Srbi su po;inili vi[e zlo-
;ina samo od Slovenaca, a manje od Hrvata, Albanaca i Bo[njaka. Kada se
pogledaju ove ;injenice, ne iznena]uje stav koji gra]ani Srbije od po;etka
iskazuju prema Ha[kom tribunalu. Vi[e od dve tre'ine gra]ana konstantno
smatra da Ha[ki tribunal sudi pristrasno, obja[njavaju'i tu pristrasnost
ve'im brojem optu/enih Srba za ratne zlo;ine u odnosu na pripadnike dru-
gih etni;kih grupa.
349
Fond za humanitarno pravo
350
Hag me]u nama
9. 6. 2005.
351
Sadr/aj
• Predgovor 2
• Bogdan Ivani[evi'> Praznine popunjene uobi;ajenim
me]unarodnim pravom 5
• Sr]a Popovi'> Hag, nacionalni interes i „na[ ;ip“ 8
• Vox populi> „Jednom re;ju, sramota“ 10
• Dokumenti> {ta je, zapravo, istina 12
• Nata[a Kandi'> NATO nije kontrolisao OVK 14
• Svedo;anstva> Znanje o zlo;inima 16
• Sr]a Popovi'> Zemlja, ipak, nije ravna 19
• Andrej Nosov> Nek prljav ve[ ostane u ku'i 21
• Dokumenti> Da li je Srbija bila u ratu 24
• Dokumenti> Priznanja pred Ha[kim tribunalom 27
• Bogdan Ivani[evi'> Konstantno izno[enje flagrantnih neistina 32
• Sr]a Popovi'> Nelagoda onih koji pori;u zlo;ine 35
• Dokumenti> „Dovesti u Zvornik i streljati“ 38
• Nenad Proki'> Priznanja, krivice i presude 42
• Dokumenti> Priznanja o logoru Keraterm 44
• Sr]a Popovi'> Lice „moralne svesti“ 50
• Svetlana Slap[ak> Pobeda milo[evi'evizma bez Milo[evi'a 52
• Dragoljub Todorovi'> „Svemu mora do'i kraj“ 54
• Miroslav Isakovi'> Otvoreni pogled u istinu 57
• Dokumenti> U nebranom gro/]u 59
• Andrej Nosov> Oni moraju u Hag 64
353
• Nata[a Kandi'> Pismo Advokatskoj komori Srbije 66
• Nata[a Kandi'> Te[ke optu/be svedoka 67
• Jovan Nici'> Brutalna primena sile 71
• Dragoljub Todorovi'> Sud [titi najodgovornije 74
• Milanka {aponja-Had/i'> Izbatinaj, ubij, zabele/i 77
• Dosije> Godine zatvora za godine smrti 82
• Dragoljub Todorovi'> Ima li zlo;ina ako se dogodio 85
• Nata[a Kandi'> Jake veze za[titnika i [ti'enika 88
• Dokumenti> Ko je znao i kome je javljeno 90
• Marko Ve[ovi'> Mi u Hagu, Hag u nama 92
• Danica Dra[kovi'> Riplijevski zaplet riplijevskog generala 95
• Svetlana Slap[ak> Ko gladnome napla'uje dug 97
• Bogdan Ivani[evi'> Slu;aj iz logora :elebi'i 99
• Milanka {aponja-Had/i'> Hitlerove ;udesne ruke 102
• Ivan Jovanovi'> Nije zamka za nacionalne vo]e 105
• Sead Spahovi'> Nema osude za krivi;no delo
koje ne postoji u zakonu 109
• Aleksandar Ignjatovi'> Propisana komandna odgovornost 111
• Omer Had/iomerovi'> Sve je „upisano“ 113
• Sr]a Popovi'> A mogao je da zna... 114
• Ferida Durakovi'> Svemir Slobodana Milo[evi'a
i suze majke Fatime 116
• Dokumenti> Ha[ka optu/nica protiv generala 119
• Jasna Bogojevi'> Svedok koga je stigla crvena ru/a 122
• Sr]a Popovi'> Srpska bri/na javnost 125
• Dokumenti> Predmet „{e[elj“> Pravo optu/enog
da se sam brani nije apsolutno 128
• Aleksandar Bo[kovi'> Doga]aji neprijatni po „na[u stvar“ 131
354
• Nikola Samard/i'> Zadrigli bilmezi koji veruju u novi Zid 133
• Milanka {aponja-Had/i'> Generale nema ko da [alje 136
• Vox populi> Ima li pilota u avionu| 140
• Pavle Rak> Samo guslari rade marljivo 142
• Javor Rangelov> Zlo;in mora da bude ka/njen 145
• Dokumenti> Generalima suditi u Hagu 147
• Miljenko Dereta> Me]unarodni tribunal kao izgovor 150
• Veseljko Koprivica> Radovan na ramenu 154
• Bogdan Ivani[evi'> {ta presuda Radislavu Krsti'u zaista ka/e 157
• Filip David> Neka/njeni zlo;ini kad-tad izrone 159
• Jovan Nici'> I pred doma'im sudovima mo/e se dokazati
odgovornost nadre]enih 161
• Nata[a Novakovi', Andrej Nosov>
„Tata, [ta si radio za vreme rata|“ 164
• }or]e }or]evi'> „Na[i“ ili „njihovi“ ratni zlo;ini 168
• Jelena Stevan;evi'> Konfuzija u odsustvu istinske politi;ke volje 171
• Nata[a Kandi'> Samima sebi moramo da ka/emo istinu 173
• Marko Mini'> Dr/avni poslovi 176
• Marko Milanovi'> Brana za samovolju optu/enog 178
• Milanka {aponja-Had/i'> Odsustvo kolektivnog stida 181
• Vuk Dra[kovi'> Dug prema istini 184
• Karla del Ponte> Pravda za /rtve 186
• Bogdan Ivani[evi'> „Ose'ala sam se mrtvom“ 190
• Jelena Stevan;evi'> Klju;na karika u lancu odgovornih 194
• Jovan Nici'> „Imam jo[ 3.500 paketa
da isporu;im i nemam re[enja“ 197
• Sr]a Popovi'> Slobodan Milo[evi' je nesposoban da se brani 200
• Sead Spahovi'> Promene Krivi;nog zakona aboliraju krivce 203
355
• Bogdan Ivani[evi'> Nacionalisti nemaju razloga za slavlje 206
• Marko Milanovi'> Glasno 'utanje o zlo;inu i kazni 208
• Nata[a Kandi'> Le[evi su „jednostavno“ nestali 211
• Mr Ivan Jovanovi'> Doma'e zamke poricanja odgovornosti 214
• Nata[a Kandi'> U maniru Milo[evi'eve policije 219
• Svetlana }or]evi'> :ovek koji je hodao vezanih nogu 222
• Milanka {aponja-Had/i'> {ta 'e biti s „vukovarskom trojkom“ 224
• Dragoljub Todorovi'> Od sramne istrage do njenog obustavljanja 226
• Milorad Gaji'> Razrada mi[ljenja svog [efa 229
• Dragoljub Todorovi'> Vanpravni, nesudijski
i neprofesionalni razlozi 231
• Nata[a Kandi'> Nekontrolisano [irenje istine 234
• Marko Milanovi'> Iskustvo koje opominje 237
• Nata[a Kandi'> Ako zatreba, „izdajnike“ likvidirati 239
• Jovan Nici'> Progoni, ubistva, deportacije... 240
• Nata[a Kandi'> Asanacija „du[evnog mira“ 243
• Dragoljub Todorovi'> Pukovnik Mrk[i'> Ne gnjavi me 246
• Radovan Kupres> Pazi da ne pomenemo /rtve 249
• Andrej Nosov> Dr/avni poslovi na televiziji 252
• Dragoljub Todorovi'> Akt kojim je po;ela drama
jugoslovenskih naroda 255
• Drago Pilsel> „Bezuvjetna“ cijena Gotovine 260
• Milanka {aponja-Had/i'> Svi smo mi pomalo zlo;inci 263
• Aleksandar Bo[kovi'> Srbija izme]u Evrope i centra „Sava“ 265
• Marko Milanovi'> Neposredni izvr[ioci i naredbodavci 267
• Majkl Farhar> Izvrnuta slika u ogledalu 270
• Bogdan Ivani[evi'> Jedno je zlo;in, drugo je verbalni delikt 273
356
• Stevan Lili'> Kvalifikacije umesto argumenata 276
• Dragoljub Todorovi'> Nebulozna odluka Vrhovnog suda 279
• Jovan Nici'> Dug je put do pravde 282
• Milanka {aponja-Had/i'> :injenice nema ko da ;uje 285
• Dragoljub Todorovi'> Odluka na osnovu la/nih premisa 288
• Nemanja Stjepanovi'> Kako je novinar „Kurira“
iznervirao Florans Artman 294
• Jasna Bogojevi'> Usporeni genocid 297
• Vladimir Milovanovi'> Ja sam student BU! 299
• Dragan Popovi'> Bez su]enja NN izvr[iocima 302
• Laki' }orovi'> Crni tragovi vojnog pravosu]a 305
• Bogdan Ivani[evi'> Pukovnik koji se se'a samo jednog ubistva 310
• Jasna Bogojevi'> Kultura pod bombama 313
• Ana Uzelac> Most na Belaji nije sakrio civile 315
• Dokumenti> Diskretno postavljeni branilac 318
• Ljiljana Helman> Pravda na ni[anu rizika 321
• Dragoljub Todorovi'> Biolog na „braniku srpstva“ 324
• Refik Hod/i'> Pravda po me]unarodnim standardima 327
• Matijas Helman> Uglavnom u Bosnu 330
• Marko Milanovi'> Ili im sudi, ili ih izru;i 333
• Nata[a Kandi'> Na dnevnom redu – „otimanje“ 336
• Pavle Rak> Bratski doprinos op[toj propasti 338
• Predrag Dejanovi'> Ni[ta se ne doga]a, prera]ujemo pro[lost 340
• Jovan Nici'> Srebrenica van osnovane sumnje 343
• Marijana Toma> Kako mrtve spasti ti[ine 348
357
Izdava;>
Fond za humanitarno pravo
Za izdava;a>
Nata[a Kandi'
Urednik>
Slobodan Kosti'
Lektura i korektura>
Jelena Vukovi'
Grafi;ko oblikovanje>
Dejana i Todor Cvetkovi'
Tira/>
1000 primeraka
{tampa>
Publikum
ISBN> 86-82599-65-1