Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija
Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.
Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija
Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija
Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.
Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.
Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.
Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.
Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.
 Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.
Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.
Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na križištu Azije šamanističke prakse žive usporedno s budizmom. Stoga se Yama, Gospodar
Smrti, štovao u Tibetu kao duhovni zaštitnik i sudac. Mongolski budizam posebno je utjecao na
tibetanski budizam. Kineski car Qianlong je u 18. stoljeću bio tibetanski budist, pa je ponekad
putovao iz Beijinga do drugih gradova radi osobnog religijskog štovanja. Ljudske lubanje i
odrubljene glave, koje su činile vijenac na Yaminoj kruni i ogrlici, davale su koncept veličine koju
je Yama očekivao da mu se iskaže kad bi se netko suočio sa smrću. Ova određena Dharmapala je
oslikano drvo visoko 120 cm. Srednja Azija također ima domorodačke i antičke oblike rap
glazbenog stila koji je star preko 1000 godina. Uglavnom ga prakticiraju u Kirgistanu i
Kazahstanu akyni, lirski improvizatori. Oni sudjeluju u lirskim borbama koje se nazivaju aitysh ili
alym sabak. Tradicija je nastala iz ranih pjesničkih usmenih povjesničara. Obično pjevaju uz
pratnju žičanog instrumenta—u Kirgistanu uz trožični komuz, a u Kazahstanu uz slični dvožični
instrument. Neki također uče pjevati Manas, kirgistansku epsku poemu (oni koji isključivo nauče
Manas bez bavljenja rapom nazivaju se manaschi). Tijekom sovjetske uprave akyn rap su
kooptirale vlasti, pa mu je naposljetku pala popularnost. Padom Sovjetskog Saveza doživio je
ponovni procvat, iako aykni još uvijek koriste svoju umjetnost u kampanji za političke kandidate.

Stanovnistvo
Prema najopsežnijoj definiciji u Srednjoj Aziji živi više od 80 milijuna ljudi što je oko 2% ukupnog
azijskog stanovništva. Od azijskih regija manji broj ljudi ima samo sjeverna Azija. Gustoća
stanovništva iznosi 9 stanovnika na km², što je daleko manje od 80.5 stanovnika po km² koliki
iznosi na cijelom kontinentu.

Jezici
Jezici većine stanovnika bivših sovjetskih srednjoazijskih republika dolaze iz turske jezične
grupe. Turkmenski, koji je blisko povezan s turskim (oba su članovi oguske grupe), govori se
većinom u Turkmenistanu i Afganistanu, Iranu i Turskoj. Kazaški, kirgiski i tatarski su srodni jezici
grupe kipčak turskih jezika, a govore se diljem Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana, te u
Afganistanu, Xinjiangu i Qinghaiu. Uzbečki i ujgurski se govore u Uzbekistanu, Tadžikistanu i
Xinjiangu. Ruski govore etnički Rusi u srednjoj Aziji, a diljem bivših sovjetskih srednjoazijskih
republika je lingua franca. Kineski ima jednaku dominantnu prisutnost u Unutarnjoj Mongoliji,
Qinghaiu i Xinjiangu. Turski jezici pripadaju mnogo većoj altajskoj jezičnoj obitelji, koja uključuje
mongolski. Mongolski se govori diljem regije Mongolije i u Qinghaiu i Xinjiangu.
Iranski jezici su se nekoć govorili u čitavoj srednjoj Aziji, ali nekoć istaknuti sogdijanski, baktrijski
i skitijski jezici danas su izumrli. Ipak se u regiji još govori perzijski jezik, koji se lokalno naziva
dari ili tadžik. Paštunskim se govori u Afganistanu i zapadnom Pakistanu. Tibetanski jezik govori
oko šest miliona ljudi koji žive na Tibetanskoj visoravni i u Qinghaiu.

Centralna Azija

Srednja Azija (također i Središnja ili Centralna Azija; rus. Средняя Азия ili Центральная Азия,
perz. ‫مرکزی آسياى‬, mand. kin. 中亚/, pinyin: Zhōngyà, tur. Orta Asya, arap. ‫ الوسىط‬Asya al Wusta),
ogromna regija Azije koja nema izlaz na more. Iako postoje različite definicije njenih točnih
granica, nijedna definicija nije općenito prihvaćena. Usprkos neodređenosti u definiranju
granica, Srednja Azija ipak ima opće karakteristike. Prema jednoj karakteristici Srednja Azija je
povijesno bila povezana sa svojim nomadskim narodima i Putom svile. Ona je zbog toga imala
ulogu križišta u kretanju ljudi, dobara i ideja između Europe, Bliskog istoka, južne i istočne Azije.
Ponekad se naziva Unutrašnjom Azijom, a nalazi se unutar većeg euroazijskog kontinenta.
Ponekad se naziva i Turkestanom.

Geografija

Srednja Azija je ekstremno velika regija raznolike geografije, uključujući visoke visoravni i
planine (Tjan Šan), ogromne pustinje (Karakum, Kizilkum, Taklamakan), te posebice bešumne,
travnate stepe. Velik dio zemlje je presušan ili presurov za poljodjelstvo. Pustinja Gobi se
prostire od podnožja Pamira, 77° istočno, do planina Velikog Hingana (Da Hinggan), 116°-118°
istočno.
Srednja Azija ima sljedeće geografske ekstreme:
Najsjeverniju pustinju na svijetu (pješčane dine) kod Buurug Deliin Elsa, Mongolija, 50°18'
sjeverno.
Najjužniji permafrost na sjevernoj hemisferi kod Erdenetsogt suma, Mongolija, 46°17' sjeverno.
Najkraću udaljenost između nesmrznute pustinje i permafrosta na svijetu: 770 km.
Većina ljudi preživljava uzgojem stoke. Industrijska aktivnost je koncentrirana u regionalnim
gradovima.

Glavne rijeke u regiji su Amu-Darja, Sir-Darja i Hari. Veće vodene površine su Aralsko i Balkaško
jezero od kojih su oba dio velikog zapadno/srednjoazijskog endoreičkog bazena koji također
obuhvaća Kaspijsko jezero. Oba jezera su se tijekom proteklih desetljeća značajno smanjila zbog
skretanja vode iz rijeka, koje utječu u njih, radi natapanja i industrije. Voda je krajnje vrijedan
resurs u aridnoj Srednjoj Aziji, te može dovesti do značajnih međunarodnih sporova.

Klima
Budući da Srednja Azija nije okružena vodenom površinom, temperaturne amplitude su vrlo
visoke. Prema Köppenovom sustavu klasifikacije klime, Srednja Azija je dio Palearktičke
ekozone. Najveći biom u Srednjoj Aziji je biom umjerenih travnjaka, savana i šipražja. Srednja
Azija također sadrži planinske travnjake i šipražje, pustinjsko i kserično šipražje i biome
umjerenih crnogoričnih šuma. Prevladavaju područja stepske i pustinjske klime.

Povijest
Povijest Srednje Azije je definirana njenom klimom i geografijom. Aridnost regije učinila je
poljodjelstvo teškim, a udaljenost od mora odsjekla ju je od trgovine. Stoga se u regiji razvilo
nekoliko većih gradova, a prije njih su područjem dominirali nomadski konjički narodi stepa.
Odnosi između stepskih nomada i sedentarnih naroda u i oko Srednje Azije dugo su bili
obilježeni sukobima. Nomadski način života bio je vrlo prikladan za ratovanje, a stepski konjanici
su postali jedni od vojno najmoćnijih naroda na svijetu, ograničeni samo vlastitim nedostatkom
unutarnjeg jedinstva. Veliki vođe ili promjene uvjeta periodično su organizirali nekoliko
plemena u jedinstvenu silu, te su stvorili gotovo nezaustavljivu snagu. Najznačajnije su provale
Huna u Europu, napadi Wu Hua na Kinu i mongolsko osvajanje velikog dijela Euroazije.
Dominacija nomada je završila u šesnaestom stoljeću s pojavom vatrenog oružja koje je
omogućilo sedentarnim narodima stjecanje kontrole u regiji. Rusija, Kina i ostale snage su se
proširile u regiju, a čitavu Srednju Aziju su zauzele do kraja devetnaestog stoljeća. Nakon ruske
revolucije srednjoazijske regije su uklopljene u Sovjetski Savez. Mongolija je ostala nezavisna, ali
zapravo je postala sovjetska satelitska država. Sovjetska područja Srednje Azije doživjela su
znatnu industrijalizaciju i izgradnju infrastrukture, ali i potiskivanje lokalnih kultura, stotine
tisuća smrti od neuspjelih kolektivizacijskih programa, te trajnu ostavštinu etničkih napetosti i
ekoloških problema. Raspadom Sovjetskog Saveza pet zemalja je zadobilo nezavisnost. U svim
novim državama službenici bivše Komunističke partije zadržali su se na vlasti kao lokalni
moćnici. U nijednoj državi nema više represije kakva je bila u svojetskim vremenima, ali nijedna
se nova republika ne može smatrati funkcionalnom demokracijom. Ostali dijelovi srednje Azije
ostali su pod vlašću Kine ili Rusije.

Kultura
Religije
Islam je najraširenija religija u bivšim sovjetskim srednjoazijskim republikama, Afganistanu,
Xinjiangu i perifernim zapadnim regijama. Većina srednjoazijskih muslimana su suniti, iako šijiti
čine veliku većinu u Azerbajdžanu, a u Afganistanu i Pakistanu postoje znatne šijitske manjine.
Tibetanski budizam je najrašireniji u Tibetu, Mongoliji i južnim ruskim regijama Sibira gdje je
također popularan šamanizam. Rastuća han kineska migracija prema zapadu od uspostave NRK
je dovela konfucijanizam i ostale religije u regiju. Nestorijanizam je bio oblik kršćanstva koji se
najviše prakticirao u regiji u prethodnim zemljama, ali sada je najveća denominacija Ruska
pravoslavna Crkva čiji mnogi članovi žive u Kazahstanu. Buharski židovi su nekoć bili znatna
zajednica u Uzbekistanu, ali su gotovo svi emigrirali tijekom proteklih godina.

Umjetnost
Na kri