MIKROBIOLOGIJA SLATKIH VODA (LIMNOLOŠKA MIKROBIOLOGIJA)

Limnološka mikrobiologija se bavi proučavanjem života mikroorganizama u slatkim

vodama. U ovim su vodenim sredinama zastupljeni stalno prisutni autotrofi, i povremeno
prisutni alohtoni mikroorganizmi. U okviru mikrobiologije slatkih voda razlikuju se:

1. Stajaće vode – obuhvaćaju jezera, bare, močvare, a raspored mikroorganizama je

sličan kao i u morima. U jezerima presudan značaj ima raspored topline pa
razlikujemo tri termalna sloja:

 empilimnion (površinski sloj) – do 15m dubine, prate ga sezonska kolebanja

temperature zraka i pod utjecajem je sunčeve svjetlosti. Prevladavaju
autotrofni mikroorganizmi. Mogu se pronaći i alge.

 metalimnion (granični sloj) – od 15 do 20m dubine, gdje su nagle i skokovite

promjene temperature vode. Prevladavaju heterotrofni mikroorganizmi, tj.
dolazi do razgradnje organskih spojeva.

 hipolimnion (dublji sloj) – ispod 25m dubine, ima stalnu temperaturu i tu su

zastupljeni isključivo heterotrofi. To je zona potpune mineralizacije. Zona
jezerskog dna je bogatija mikroorganizmima, gdje su dominantni heterotrofi i
anaerobi.

2. Tekuće vode – obuhvaćaju izvore, potoke, rijeke, i pružaju bolje uvjete za razvoj
određenih grupa mikroorganizama. U rijekama se može govoriti o prostornom
rasporedu mikroorganizama niz rijeku. Ono je posebno izraženo ako se promatra
pojava grupa mikroorganizama u ovisnosti o količini organske tvari, od izvora do
ušća, ili nakon ulijevanja kanalizacijskih voda u rijeku, kada se može uočiti određena
pravilnost u pojavljivanju i smjeni mikroorganizama u tijekom razgradnje organske
tvari. Ta se pojava označava kao prirodni proces samopročišćavanja ili
autopurifikacija vode. Glavnu ulogu u procesu autopurifikacije imaju bakterije.

Proces samopročišćavanja se odvija u nekoliko faza:

 1. polisaprobna zona - nastaje u dijelu gdje se ispuste kanalizacijske vode. U ovoj je
zoni prisutna velika količina bjelančevina, prevladavaju heterotrofni i anaerobni
mikroorganizmi. Broj mikroorganizama kreće se oko 106/mL
2. mezosaprobna zona dijeli se na:

a) I mezosaprobnu zonu u kojoj je broj mikroorganizama 10 5/mL, u ovoj zoni

prevladavaju heterotrofni mikroorganizmi i bjelančevine u obliku aminospojeva

b) II mezosaprobna zona u kojoj se broj mikroorganizama smanjuje na 10 4/mL,

u ovoj zoni prevladavaju dušični spojevi u obliku amonijaka. Zbog prodiranja
svjetlosti mogu se razmnožavati i neke alge.

3. oligosaprobna zona u kojoj je broj mikroorganizama oko 102/mL. U ovoj se zoni

nalaze autotrofni mikroorganizmi i alge, ima dosta kisika i voda je bistra. Dušični
spojevi nalaze se u obliku nitrata (NO3-)

Ove zone vremenski su puno kraće u ljetnim mjesecima kada se procesi razgradnje
odvijajau puno brže zbog viših temperatura okoline.

MIKROORGANIZMI U KANALIZACIJSKIM VODAMA

Kanalizacijske vode sadrže najviše mikroorganizama. One se pročišćavaju prije

puštanja u vodotok na 3 načina:

1. BAZENI ZA TALOŽENJE - u gradovima se u betonske bazene dovode

kanalizacijske vode. Tu dolazi do taloženja krupnih organskih spojeva. Na
početku je potrebno 5 dana za razgradnju cjelokupne organske tvari, ali kada
se razvije «aktivni mulj» u kojemu se nalaze milijarde mikroorganizama, ista
količina vode pročisti se za 5 sati
2. FILTRACIJSKA POLJA - imaju sloj pjeska debljine 2 metra. Ispod njega se
nalaze cijevi pomoću kojih se pročišćena voda odvodi u vodotoke. Nedostatak
ovog načina je što organske tvari zaostaju na pijesku.

3. POLJA NATAPANJA - kanalizacijske vode dovodimo na polje, one prolaze kroz

sloj tla i pročišćavaju se. Nedostatak je gubitak organske tvari, no to se može
spriječiti uzgojem, npr. povrća na tom tlu. Takvo se povrće ne smije esti sirovo
već se mora termički obraditi (kuhanje, pečenje ili konzerviranje)