Organizacija građenja- I dio

Klasična teorija
Klasična teorija organizacije razvijala se u tri glavna smjera:

- Naučni pristup upravljanju koji je razvijao Frederick Taylor

- Administrativna teorija upravljanja Henrya Fayola
- Model birokratske organizacije Maxa Webera

Temelje klasične teorije organizacije dao je Frederick Winslow Taylor koji je proučavao
organizaciju poduzeća te metode rukovođenja i nagrađivanja. Tejlorizam je teorija
menadžmenta koja analizira i sintetizira proces rada i tako poboljšava produktivnost. Osnovni
problemi sa kojima se Taylor suočio su povećanje produktivnosti i motivacija zaposlenih kako
bi prihvatili nove metode. Kod klasične teorije organizacije postoje radni zadatak, vrijeme i
metode, radnik se ne poistovjećuje s poduzećem, a izvršenje se strogo kontrolira.
Taylorov glavni doprinos leži u prvom elementu od četiriju njegovih načela: dizajn rada i
zadatka koji uključuje ergonomiju i studije pokreta, zasnovan na detaljnoj analizi svih
zadataka i funkcija te traženje vremenski najučinkovitijeg načina za njihovu izvedbu. Drugi
element Taylorove menadžerske formule je bila selekcija, trening i motivacija radnika
uvođenjem periodičnog sistema plaćanja po ispunjenim normama, tako da je radnik zaradio
više ako je bio učinkovitiji.

Henry Fayol je definirao menadžment kao predviđanje i planiranje, organizaciju i razvoj,

koordinaciju i kontrolu. Promatrajući cjelokupnu organizaciju on raščlanjuje proizvodnju na
šest funkcija: tehničku, trgovačku, financijsku, sigurnosnu, računovodstvenu i
administrativnu. Vjerovao je da radnike motiviraju posebno ekonomske potrebe te da
menadžment nadzire radnike upotrebom moći i autoriteta, kao i davanjem pravednih nadnica
za dobro odrađeni dnevni posao.

Fayelova Disciplina
načela Jedinstvo komande
upravljanja Jedinstvo usmjeravanja
Sučeljavanje interesa pojedinca zajdničkim interesima
Nagrađivanje
Centralizacija
Skalarni lanac
Red
Pravednost
Stabilnost namještenja
Incijativa
U jedinstvu je snaga
Podjela rada
Ovlast i odgovornost
Max Weber, njemački politički ekonomist i sociolog, je razvio organizacijsku teoriju
utemeljenu na analizi birokracije, uz uvjerenje da složenost i veličina pridonose
birokratizaciji organizacije. Birokratski stil menadžmenta koji se zasniva na racionalnom
donošenju odluka najbolji je za svaku organizaciju uz četiri ključna načela: hijerarhija,
pravila, autoritet i struktura.

Klasičnu teoriju u daljem razvoju vodile su dvije misli: postizanje rezultata i povećanje
produktivnosti. Naglasak rada klasičnih teoretičara bio je na:

- Cilju i podjeli rada

- Planiranju i koordinaciji rada
- Hijerarhijskoj strukturi
- Tehničkim zahtjevima organizacije
- Načelima i rasponu upravljanja
- Postojanju pretpostavki racionalnog i logičnog ponašanja

Neoklasična teorija organizacije

Iz škole međuljudskih odnosa proizašla je neoklasična teorija organizacije, kojom se nastoje
umanjiti nedostatci, klasične teorije, u kojoj se na čovjeka gleda kao na 'alat' ili samo kao
osnovni resurs. Osnivač neoklasične teorije, George Elton Mayo 1920. godine uvodi
psihosocijalni aspekt te u centar svega postavlja čovjeka i međuljudske odnose. Kritična
varijabla neoklasicizma je nezadovoljstvo radnika. Važna obilježja neoklasične teorije jesu:
važnost motivacije, postojanje paralelne neformalne organizacije, značenje komunikacije u
organizaciji i učestvovanje radnika u procesu odlučivanja koji ga se neposredno tiče.

Moderna teorija organizacije

Moderna teorija organizacije razvila se u nekoliko smjerova, pri čemu se temelji na teoriji
sistema i dobiva višedimenzionalno i višekriterijsko obilježje. Uvodi se sistemski pristup u
kome je sistem koherentna cjelina povezanih elemenata koji djeluju na ostvarenju određenih
ciljeva. Organizacija je otvoreni, složeni i dinamički sistem koji djeluje u okružju. Ona se
promatra kao cjelina sastavljena od međusobno povezanih podsistema koji zajedno pretvaraju
određene ulazne resurse u izlazne proizvode i usluge. U sistemskom pristupu moderne teorije
organizacije postoje sljedeći podsistemi:

- Psihosocijalni sistem- koji tretira međuodnose grupa i pojedinca

- Tehnički podsistem- koji određuje osobine ulaznih i izlaznih podataka
- Informacijski podsistem- koji prikuplja i analizira informacije za odluke
- Menadžerski podsistem- koji kreira procese organizacije i njima upravlja

Sistem
Sistem je svaka koherentna cjelina u kojoj je svaki dio te cjeline određen njome i usmjeren
na ostvarenje određenog cilja. Svaki sistem ima sljedeća važna obilježja:

- Postoji cilj kojem sistem teži ili zbog kojeg postoji

- Postoje dijelovi ili elementi sistema koji su međusobno povezani
 - U djelovanju sistema postoje ograničenja različitih vrsta, tehnička, regulativna,
socijalna…
- Sistem je podsistem nekog većeg sistema, tj. svaki sistem ima neki nadređeni sistem u
kojem egzistira
- Postoje veze sistema sa okruženjem, pri čemu okruženje djeluje na sistem u
pozitivnom i negativnom smislu vezano za ciljeve
- Uspješnije funkcioniranje sistema postiže se prestrukturiranjem, pa je potrebno
neprekidno provjeravati učinkovitost i ispunjavanje cilja te uvoditi promjene kojima se
postižu bolji rezultati.

Sistemski pristup
Sistemski pristup se temelji na nekoliko osnovnih ideja. Prva je međusobna povezanost
pojava. Druga je ideja da se svi sistemi tehnički, biološki, društveni ili menadžerski, imaju
zajedničke obrasce ponašanja pomoću kojih se mogu razumjeti složene pojave i tako
povezivati sva područja ljudskog istraživanja u jedinstvenu nauku o sistemima. Obilježja
sistemskog pristupa su sljedeća:

1. Sistem se promatra kao dio veće cjeline.

2. Definiraju se i proučavaju veze s okolinom.
3. Elementi sistema promatraju se u međusobnom djelovanju i u odnosu na
funkcioniranje ukupnog sistema.
4. Uspješnije funkcioniranje sistema postiže se prestrukturiranjem elemenata sistema.
5. Ponašanje sistema prati se tokom vremena.

Obilježja i osobitosti građevinarstva koje utječu na organizaciju

Proizvod građevinske proizvodnje je
građevina s uključenom opremom za
potpuno funkcioniranje, proizvod čini
skup svih isporuka i proizvoda
građevinske proizvodnje koje povezuje
zadana funkcionalnost.

Projekt je skup povezanih aktivnosti

koje treba izvršiti za isporuku građevine
u uslovima ograničenja vremena i
resursa, a u svrhu postizanja prethodno
zadanog cilja.

Interesni sudionici (eng. stakeholders)

jesu svi subjekti koji mogu utjecati na
projekt, ili projekt na njih utiče, ili
imaju interes prema nekim segmentima
projekta te nastoje djelovati na projekt
u smjeru zadovoljenja svojih interesa ili potreba, kakve god one bile.

Poslovni sistem je poduzeće ili organizacija koje čine svi dijelovi stalne strukture potrebni za
uspješno funkcioniranje. Svaki poslovni sistem ima opće ciljeve i skup specifičnih ciljeva. Tri
opća cilja svakog poslovnog sistema jesu: kontinuitet poslovanja, povećanje učinkovitosti i
kontinuitet povećanja učinkovitosti. Iz općih ciljeva i poslovne strategije generiraju se
ideje, potrebe i problemi koji se rješavaju projektima. Projekti se realiziraju u zahtjevnoj
transformaciji u kojoj se ulazna strana pokušava minimalizirati (novac, vrijeme, resursi…) a
izlazna maksimalizirati (funkcija, veličina, kvalitet …) uz istodobno djelovanje rizika i tržišta.
Građevinski poslovni sistemi posluju na osnovi projekata. Upravo dinamika projekata uvelike
određuje način organizacije i upravljanja u građevinskom poslovnom sistemu.

Obilježja različitih tipova građevinske proizvodnje

POJEDINAČNA PROIZVODNJA SERIJSKA PROIZVODNJA MASOVNA PROIZVODNJA

VISOK UDIO TROŠKOVA PRIPREMNIH PERIODIČNO PONAVLJANJE MOGUĆNOST DALJNJE

RADOVA PROCESA ORGANIZACIJE PROCESA

PROCESI NISU USTALJENI SPECIJALIZIRANI RADNICI KORIŠTENJE STUDIJE RADA

OPTIMALIZACIJA PROCESA
KORIŠTENJE UNIVERZALNIH NIŽI UDIO TROŠKOVA PRIPREMNIH
RADNKA I STROJEVA RADOVA
STANDARDIZACIJA PROCESA

KRAĆE TRAJANJE PONAVLJAJUĆIH SPECIJALIZIRANE

NIŽA PRODUKTIVNOST
RADOVA TEHNOLOGIJE

Načela organizacije
Načela organizacije su opća pravila pristupa analizi i rješavanja organizacijskih problema
kojima je cilj postizanje boljih rezultata rada, olakšanje napora pri radu, provedba mjera
sigurnosti na radu, primjena najboljih praksi i standarda i pravila struke.

Nekoliko osnovnih makronačela:

1. Načelo legalnosti- Sve što se radi mora biti u skladu sa važećim zakonima i propisima.

2. Načelo humanosti- Rad treba organizirati tako da se zaštite zdravlje i život ljudi.

3. Načelo profitabilnosti- Raspoloživim resursima treba se koristiti na najbolji način, tako

da se radom stvara najveća moguća dobit.

4. Načelo interesa- Ostvarene dobrobiti i koristi treba znati raspodijeliti tako da svaki od
uključenih sudionika ostvari barem dio svojih ciljeva i interesa, te tako osigurati njhovo
zadovoljstvo u skladu s ulogom i važnošću svakog od njih.

5. Načelo dinamičnosti- Sve što se oranizira je dinamično i podložno djelovanju rizika i

promjena, pa se stoga ne može jednokratno riješiti i prepustiti slijedu događaja, već
tijekom izvršenja treba provoditi kontinuirani nadzor i regulaciju.
 6. Načelo više kriterija- Sve što se organizira treba provjeravati i ocjenjivati pomoću više
različitih kriterija, jer se samo tako može dosegnuti najbolje rješenje za poslovanje.
Odluke koje se zasnivaju samo na provjeri po jednom kriteriju često imaju upitnu
vrijednost za organizaciju i poslovanje.

7. Načelo odgovornosti- Svaki organizirani rad mora imati jasno navedene uloge i
odgovornosti pri izvršenju. U protivnom vjerovatno neće biti učinkovite provedbe.

8. Načelo stimulacije- U sustavu treba osigurati sve preduvjete da se prepoznaje i javno

prikazuje pozitivan i kreativan rad, te doprinosi pojedinaca i timova. Potrebno je razraditi
transparentan sustav odgovarajućih stimulacija, ne nužno samo novčanih, jer katkad
primjerice javno priznanje ima veći učinak nego novac.

9. Načelo informiranosti- Najveći nivo organizacijske odgovornosti ima zadatak osigurati

odgovarajuću protočnost potrebnih informacija unutar sistema. Nevjerovatno je koliko je
zastoja i gubitaka uzrokovano izostankom informiranosti i lošom komunikacijom unutar
istog sustava.

Za organizacijski uspjeh važna je dobra kompozicija svih navedenih načela.

Načela produktivnosti, ekonomičnosti i racionalnosti

Q-količina proizvodnje
PRODUKTIVNOST P=Q/T
T-utrošeno vrijeme

Q-količina proizvodnje
EKONOMIČNOST E=Q/C
C-potrošeni novac

Q-količina proizvodnje
RACIONALNOST R=Q/E
E- utrošena energija

Rad s pripremom (POG- projekat organizacije građenja) ili bez pripreme

Sadržaj projekta organizacije
POG je osnovni elaborat pripreme građenja, čiji sadžaj može djelimično varirati, ovisno o
procjeni važnosti pojedinih dijelova, vrsti građevine, praksi sudionika u projektu i ciljevima
projekta. Sadržava sve ulazne informacije, analize i rješenja o uvjetima, načinu i detaljima
građenja te pripremnim i pomoćnim radovima povezanima s građenjem i ugradnjom opreme.

Uobičajeno je da POG sadžava sljedeće tačke:

-osnovni podaci o građevini, iskaz glavnih količina

- opis lokalnih prilika i uvjeta

- pripremni radovi

-tehnološka rješenja građenja

-organizacija radnih procesa i potrebe resursa za izvršenje

- organizacija gradilišta

-rješenje vanjskog i unutrašnjeg transporta

-vremensko plan i dimanika troškova s vremenskim i količinskim prikazom potrebe resursa

-plan nabave i isporuka ključnih materijala, poluproizvoda i opreme

-kalkulacija cijena radi provjere ugovorenih cijena ili alternativa izvedbe

-organizacija izvrešnja, uloge i odgvornosti, vođenje građenja

-plan kontrole kvaliteta radova

-način dokumentiranja procesa građenja

-upravljanje rizicima, promjenama i ograničenjima izvršenja

-primjena zaštite na radu

-drugo po potrebi

Okvirni slijed glavnih radnji pri izradi POG-a

AKTIVNOST OKVIRNI SLIJED
1 Proučavanje tehničke dokumentacije -----
2 Količine radova -----
3 Prikupljanje podloga na terenu -----
4 Izbor tehnologije -----
5 Organizacija radnih procesa -----
6 Proračun troškova -----
7 Plan građenja -----
8 Plan nabave I logistike -----
9 Organizacija gradilišta -----
Tijekom izrade POG-a međusobno se preklapaju aktivnosti.

Slijed rada u rješavanju problema pri izradi POG-a

Podaci o raspoloživim resursima

Pri organizaciji građevinskih procesa potrebno je imati unaprijed tačne podatke o
raspoloživim resursima, te prema tome planirati izvršenje budućih radova. Resursi se dijele:
- Resursi kojima neposredno raspolaže izviđač
- Resursi koji su raspoloživi na tržištu u obliku najma, kupnje ili kooperacije
- Lokalni resursi koji su raspoloživi u lokalnoj okolini gradilišta

Materijali za građenje se dijele na sljedeće skupine:

- osnovni materijali- oni koji se ugrađuju u građevinu (cement, agregat, željezo…). Vrste i
obilježja osnovnih materijala određeni su tehničkom dokumentacijom I specifikacijama, a
izvođač ih ne može mijenjati bez suglasnosti projektanta, odnosno nadzornog inženjera koji
zastupa javni interes i interes naručitelja.

- pomoćni materijali- oni koji služe tijekom rada, ali se ne ugrađuju u građevinu (skele,
oplate…). Odabire ih izvođač radova ovisno o izabranoj tehnologiji izvođenja radova.

-pogonski materijal- služi za pogon strojeva i opreme koja se koristi za vrijeme građenja
(nafta, struja…) prema potrebama rada strojeva i opreme.
Definicija i podjela procesa
Dijelove rada nazivamo procesima. Podjela na procese ima za zadatak lakše prepoznavanje
obilježja po pojedinim dijelovima rada te njihovo svrstavanje po određenim skupinama I
potom njihovu organizaciju. Važnost razumjevanja I provedbe podjele rada na procese u
organizaciji ima veliku praktičnu važnost I primjenjivost:

-složeno se rastavlja na jednostavno, sto se nadalje može kvalitativno i kvantitativno

obrađivati

-svukupni rad dijeli se po vrstama te se tako izdvajaju dijelovi koji pripadaju pojedinim
skupinama izvršitelja

-izdvajaju se dijelovi koji imaju velik utjecaj ili važnost za cjelinu, dijelovi ponovljenih
obilježja te ostali podaci važni za organizaciju izvršenja
-dobije se nova slika složenog, kao cjeline povezanih dijelova, te tako nastaje dobra podloga
za organizaciju građenja, u skladu sa teorijom sustava.

Prikaz postupka podjele građenja na procese

Potrebe za detaljnošću organizacijske analize rada se znatno razlikuju jer se i sami procesi i
konkretne situacije razlikuju. Detaljnost analize određenog rada zavisi od sljedećim
faktorima:
o potrebna razina detaljnosti i tačnosti rješenja ukupnog problema;
o raspoložive ulazne informacije te vrijeme predviđeno za rješavanje problem
o ukupna količina rada- za veće količine rada je svakako isplativije ulagati više u analize
o uticaj odabranog dijela na ukupni rezultat rada, jer se važniji dijelovi obuhvatnijr i
detaljnije analiziraju

Osim poznavanja hijerarhijske podjele procesa, za organizaciju rada važno je poznavati i

ostale podjele povezane sa ulogom procesa u građenju, broj izvršitelja, te stepen strojnog
izvršenja.
Podjela procesa rada prema ulozi u ukupnom radu:

o osnovni radni proces- opisuje neposredni glavni rad na građevini(npr. montaža

oplate, betoniranje...), tj. Rad koji neposredno rezultira nastankom nekog dijela
građevine;

o pomoćni radni proces- služi za osiguranje normalnog toka osnovnog procesa i odvija
se istovremeno sa njime. Pomoćni radni procesnije neposredan rad na nekom dijelu
građevine, već je u funkciji potpore(npr. gradilišni prenosi, priprema maltera...)

o prethodni radni proces- osigurava normalno odvijanje osnovnog i pomoćnog radnog

procesa, a odvija se prije početka tih procesa(vanjski transport i doprema)

Organizacijski gledano, važno je razlikovati usloge procesa radi davanja prioriteta pri
usklađivanju rada i proračunu učinka, gdje su pomoćni i prethodni procesi podređeni
osnovnom procesu, ali su međusobno organizacijski sinhronizovani. Na svemu ovome se
temelji dio analize vezane uz zastoje i gubitke u radu.

U odnosu na broj izvršitelja procesi mogu biti:

o individualni procesi- izvršitelj je jedan radnik, što je rijedak slučaj u građenju;

o skupni(grupni procesi)- izvršitelj je grupa radnika koja je organizovana u radnu grupu

određenog sistema

Metode prikazivanja tehnoloških procesa i rada

Tehnološki proces je proces bilo koje razine detaljnosti u kojem su naznačeni redoslijed i
način izvršenja rada uvjetovan primjenom određene tehnologije rada.

Odabrana tehnologija rada je predstavljena tehnikom i metodama rada u neprekinutom

povezanom lancu sastavnih dijelova toga rada.

Izbor tehnologije važan je faktor koji oređuje dalji način organizacije. Dakle, organizacija i
tehnologija se međusobno nadopunjuju i međusobno su povezane jer se organizacijom
usklađuje, dimenzionira i optimizira rad u okviru određenog tehnološkog procesa ili više njih.

Za prikaz, analizu, usklađivanje i dimenzioniranje tehnološkog procesa primjenjuje se

nekoliko različitih grafičkih metoda. Grafičke metode su jako značanje jer omogućavaju
vizualizaciju modela procesa što omugaćava lakše shvatanje i sagledavanje procesa.

Najpoznatija su iduća četiri načina prikazivanja:

o Dijagram toka- slikovni prikaz(tloct, presjek) slijeda izvršenja rada u koje su uz opis
pojedinih dijelova rada upisani svi resursi koji sudjeluju u radu te su prikazani i njihovi
pojedinačni učinci rada. Vodi se računa da učinak izvršitelja ne oscilira.
Ujednačavanje učinaka je bit organizacije na mikrorazini jer se time eliminišu zastoji
i gubici a rad je učinkovitiji. Dijagram toka je posebno pogodan za prikazivanje
neprekinutih procesa.
o Karta procesa- grafički prikaz slijeda izvršenja pojedinih dijelova rada unutar procesa
u kojem se upotrebljava pet standardnih simbola. Karta slijedi povezan rad ljudi u
procesu te obično prati put materijala u svim fazama njegove obrade pa sve do konačne
ugradnje u dijelove građevine. Za to vrijeme sa materijalom se nešto zbiva ili on miruje
dok se ne izvrše neki dijelovi rada. U karti procesa se koriste sljedeći simboli:
- Operacija, radnja se označava većim krugom
- Transport se označava strelicom
- Kontrola pregled se označavaju kvadratom
- Skladištenje se označava trokutom
Moguće su kombinacije simbola u slučaju da se odvijaju dvije radnje istovremeno.
Osnovni elementi rada
To su elementi koji postoje pri svakom ljudskom radu a sadržajno i kvalitativno variraju u
radnim procesima te utiču na rezultate rada. Proučavanje elemenata rada ima veliku važnost
zbog:
-upućuje na stvarne okolnosti u kojima se odvija rad
-određuje mjere koje treba provesti za sigurnost i učinkovitost rada
-navodi elemente čijim se variranjem može mijenjati rezultat rada u vremenu
Čovjek kao radna snaga

U radnim procesima čovjek se pojavljuje kao radna snaga kod koje su posebno važni
obrazovanje, kvalifikacija i iskustvo. Prema obrazovanju radnici imaju stručnost za izvršenje
određenih radova- armirači, betonirci, tesari. U radu je važna njihova kvalifikacija prema kojoj
se dijele na:
- Nekvalificirane
- Polukvalificirane
- Kvalificirane
- Visokokvalificirane
Moguća je podjela u slijedu od I do VIII, pri čemu viši broj predstavlja i višu kvalificiranost.
Mnogi elementi utiču na čovjeka pri radu kao što su umor, odmor, motivacija, glad,
raspoloženje i mijenjaju njegov radni učinak.
Radno mjesto

To je prostor u kojem radnik neprekinuto radi i gdje se nalaze sredstva za rad. Postoje dvije
vrste radnog mjesta:

-stalno- uvijek isti prostor u kojem radnik boravi i radi(pogoni i radionice)

-promjenjivo- mijenja se kako napreduju radovi u prostoru(gradilište)

Radna okolina

Radna okolina je širi prostor u kojem se nalazi radno mjesto. U radnoj okolini se obavlja i niz
drugih procesa i zbivanja koji utječu na radnike na radnom mjestu. Promjenjivi prirodni uvjeti
iz radne okoline direktno djeluju na radno mjesto. Ovi uvjeti dramtaično mijenjaju učinak
radnika i imaju veliki uticaj na radnika kao pojedinca. Neki od njih su temperatura, osvjetljenje,
sastav zraka itd.
Građevinarstvo

Građevinarstvo je sektor koji ima teške, složene i masivne radove u kojima važnu ulogu ima
primjena tehnike. Nemoguće je izvođenje većine građevinskih radova bez primjene opreme i
tehnike. Nove tehnike i inovacije su rezultirale novim tehnologijama koje su poboljšale i
promijenile neke ustaljene načine rada i ubrzale procese i poboljšali ukupnu kvalitetu građevine.
Mjerenje i normiranje rada
Mjerenje i normiranje rada odvija se u slijedu radnji relativno jednostavnog postupka:
 odabir rada i elemenata koje treba mjeriti
 rastavljanje na dijelove i uticaje
 određivanje metoda praćenja i snimanja
 praćenje utroška vremena(produktivno i neproduktivno) i materijala te utjecaja na rad
 ispitivanje smanjenja neproduktivnog i nepotrebnog
 sinteza rezultata u obliku produktivnog i potrebnog.

Norma je vrijeme (količina materijala) potrebno (potrebna) prosječno vještom i određeno

kvalificiranom radniku da u normalnim okolnostima, s propisanim sredstvima, na tačno
određen način, uz normalno zalaganje i zamor, obavi tačno određeni posao.

Zastoji i gubici
Primjeri izvora organizacijskih zastoja su:

 izostanak ili nedovoljna priprema rada(pogrešan izbor resursa, izostanak plana,

neodgovarajuća tehnologija, neusklađenih učinaka povezanih operacija)
  izostanak koordinacije pogona, nabave ili uprave preduzeća i gradilišta(kasne
poluproizvodi, nabava materijala, dostava odluka ili informacija..)
 loša organizacija kontrole i evidencije(neorganizirano ili neuredno radno mjesto,
problemi sa postizanjem kvalitete...)
 slaba zaštita na radu(nedostatna zaštita sredstva i mjere)
 kršenje radne discipline (problemi motivacije, nagrađivanja,...)

Najučestaliji primjeri organizacijskih zastoja u praksi jesu čekanje zbog isporuke ili dostave
nekoga potrebnog materijala, informacije, alata ili opreme te neusklađenost rada dviju ili
više radnih grupa u povezanim radnim procesima. U teoriji se gotovo svi organizacijski zastoji
mogu izbjeći, ali je u praksi to teško postići.

Zastoji tehnološke naravi nastaju zbog tehnoloških uvjeta proizvodnje i povezanosti procesa
na istoj građevini. Najčešći uzorci ovih zastoja su slijedeći:
 promjena radnih mjesta u prostoru
 promjena transportne udaljenosti
 promjena presjeka konstrkcije
 čekanje zbog dovršetka procesa

Metode mjerenja i izrade normi vremena

Za proračun učinka norme potrebno je snimiti podatke o utrošku vremena na rad bez gubitaka
(T) i količini proizvoda napravljenoj u tom vremenu (Q).

Pritom se norma pojavljuje u dva oblika zapisa:

 kao norma vremena (potrebno vrijeme za izradu jedinice proizvoda) N=T/Q

 kao norma učinka (količina proizvoda u jedinici vremena) N=Q/T

Mjerenje i normiranje utroška materijala

Ukupni utrošeni materijal po normi (M) sastoji se od količine materijala ugrađene (utrošene) u
poizvod (Mu) , dopustivih otpadaka (Mo) i dopustivih gubitaka (Mc), dok je (Q) količina
proizvoda koji nastaje utroškom materijala (M).

Postupak u izradi norme materijala provodi se po sljedećim koracima:

• utvrđivanje tehnologije rada za ugradnju ili korištenje materijala, što uključuje

obradu, transport, skladištenje

• mjerenje utroška materijala o procesima

• mjerenje otpadaka pri obradi, preradi i ugradnji

• određivanje gubitaka pri transportu, preradi i ugradnji

• mjerenje količine proizvodnje nastale s utrošenim materijalom

Slijed procesa u proizvodnji
Za usklađivanje rada u više povezanih procesa, potrebno je poznavati moguće odnose i
sljedove povezanih procesa u građenju. U odnosu na međusobni slijed procesi mogu biti
povezani u:

• proizvodnju po redoslijedu

• paralelnu proizvodnju

• taktnu ili lančanu proizvodnju

Proizvodnja po redoslijedu – na jednom radnom mjestu ili jednoj etapi obave se svi potrebni
različiti radovi te se nakon toga nastavlja raditi na drugom radnom mjestu ili na drugoj radnoj
etapi. Obilježja ovakvog rada su prekidi radnih procesa i rada radnih grupa i dugo ukupno
vrijeme završetka svih procesa. Prekidi mogu uzrokovati zastoje i čekanje pojedinih radnih
grupa ili strojeva što je neučinkovito. Zbog toga se ovaj način rada planira uz rad univerzalnih
radnika i strojeva, koji obavljaju sve procese a primjenjuje se kod pojedinačnih građevina, u
uvjetima ograničenog radnog prostora i kod velikih ogranišenja raspoloživosti resursa za rad.

Paralelna proizvodnja – obavlja se na način da se na više radnih etapa ili radnih mjesta
istodobno izvršava određeni rad, a nakon njegova potpunog završetka prelazi se na slijedeći
rad uz izvršenje po istom načelu. Ovo je vrlo kratka proizvodnja, sa velikim brojem
specijaliziranih radnika i strojeva. Ovo je i vrlo skupa proizvodnja koju je teško nadzirati pa
se primjenjuje kod vrlo brze gradnje ili kada je potrebno nadoknaditi kašnjenje u radovima.

Taktna ili lančana proizvodnja – najskladniji je oblik povezivanja više povezanih radova u
kojemu se svaki proces odvija neprekinuto u tehnološkom slijedu jedan iza drugog. To je vrlo
učinkovita proizvodnja, slična industrijskog, gdje rad obavljaju specijalizirani radnici i
strojevi. Nužno je osigurati iste ili slične količine rada po radnim mjestima te osigurati
održavanje planirane dinamike u svakom procesu jer prekid odmah utječe na rad u svim
procesima koji slijede. Ova proizvodnja se preporučuje kad za to postoje navedeni preduvjeti
ali i organizacijska sposobnost i disciplina u radu.

Kod organizacije radnog procesa važno je identificirati ključni proces i njemu podrediti ostale
procese. Postupak se provodi na slijedeći način:

• proces se rastavlja na operacije i određuje se njihov slijed. Proces se prikazuje nekom

od metoda.

• utvrđuje se ključna operacija u procesu i njezine potrebe za izvršiteljima kao i

odgovarajući standardni učinak za normalne uvjete ravnomjernog i organiziranog izvršenja

• za ključnu operaciju izračunava se maksimalni mogući učinak uz primjenu izabrane

tehnologije

• za sve ostale operacije koje opskrbljuju ključnu ili koje slijede nakon ključne izabire
se učinak koji podržava normalni do maksimalni učinak ključne operacije

• na svim mjestima na svim operacijama gdje se pojavljuje diskontinuirani tok treba

predvidjeti skladišta ili deponije sa dovoljnom količinom materijala čime e eliminiraju mogući
zastoji rada u procesu.