Professional Documents
Culture Documents
Ljubomirka Krkljuš-Knez Milan Obrenović I Svetozar Miletić
Ljubomirka Krkljuš-Knez Milan Obrenović I Svetozar Miletić
32:929 Mileti} S.
94(497.11) „18“
Qubomirka Krkqu{
va. Sve vlade u Srbiji su zahtevale vi{e vlasti radi poziva Srbije u
Turskoj, ali nijedna tu vlast jo{ u tu svrhu nije iskoristila. „Vreme je”,
pi{e Mileti}, „da vlada ve} jedanput ili sa spoqa{wim radom, ili sa
unutra{wim ustrojstvom zemqe na osnovu slobodniji ustanova po~ne. Ova-
ko pak, bez vojevawa za slobodu bra}e svoje, i bez unutra{weg slobodni-
jeg `ivota – Srbija je toliko godina bila samo kovnica unutra{wi sple-
taka, partaja i pobuna”. Mileti} je, prema tome smatrao da unutra{we i
politi~ke slobode i borba za nacionalno oslobo|ewe ne mogu biti odvo-
jene. Mada je kritikovao unutra{we prilike u Srbiji, nepo{tovawe na-
~ela istaknutih na Svetoandrejskoj skup{tini, samovoqu i zloupotrebe
vlasti, zabranu Srpskog dnevnika u Srbiji, Mileti} je krivicu pripisi-
vao ministru Hristi}u i vladi. Karakteristi~no je da je u ve}ini napisa
odgovornost za stawe u Srbiji pripisivao vladi, ne pomiwu}i izri~ito
kneza, jer je tada jo{ vladalo veliko uzdawe u kne`eve namere da povede
oslobodila~ki rat protiv Turske.13 Me|utim, ubrzo su ro|ene sumwe u
iskrenost kne`eve spoqne politike i Mihailov glas velikog nacionalnog
vladaoca po~iwe da opada kod gotovo cele inteligencije.14
Posle atentata na kneza Mihaila, Mileti} je u Zastavi 9. juna
1868. izrazio svoje gnu{awe zbog tog zlo~ina i odlu~no odbio svako
eventualno pripisivawe odgovornosti za to delo Omladini i Narodnoj
stranci, pori~u}i i optu`be u vezi sa Kara|or|evi}em. U tom ~lanku je
o odnosu srpske Slobodwa~ke (liberalne) stranke rekao slede}e: „Srp-
ska, osobito mla|a slobodwa~ka stranka, polo`ila je sve svoje uzdawe u
kneza Mihaila, i povratak kneza Milo{a na kne`evski prestol nije kao
cel, no samo kao most kne`evstvu Mihaila smatrala: ova je stranka imala
i ima program: iznutra ustav sa ustanovama, koje li~nu, dru{tvenu i po-
liti~nu slobodu gra|ana i naroda ujem~avaju; spoqa oslobo|ewe sviju Sr-
baqa od turskog jarma, i wino ujediwewe. Unutra{wu slobodu smatrala je
za uslov spoqa{weg oslobo|ewa i ujedinewa, jer je dr`ala i dr`i, da za-
to nije dovoqno samo fizi~no, nego i duhovno i moralno oru`ije svesti
i odu{evqewa za slobodu celog naroda srpskog.”15
13 „Najnovija mera ministra Hristi}a protiv ‚Dnevnika’”, Srpski dnevnik, 31. mar-
ta 1864, Sabrani spisi I, 586–590. ^ak i u slu~aju tzv. „propasti Velikog suda”, u ~lanku
„‚Zakon’” i ‚najvi{a voqa’ u Srbiji” Mileti} je krivio vladu, navode}i da je zakon o tome
doneo Savet, napomiwu}i samo da je donet „sa odobrewem kneza”. Tek 1875. je Mileti} u
~lanku „Stoglava a`daja reakcije u Srbiji“ izjavio da je osuda najvi{ih sudija bila nezako-
nita i neosnovana i da je od tog doba „pomra~eno sunce nad knezom Mihailom“. (Zastava,
12/24. februara 1875, br. 28, Sabrani spisi III, 262)
14 Slobodan J o v a n o v i }, Druga vlada Milo{a i Mihaila 1858–1868, Geca Kon, Beo-
grad, 240–242; Grgur J a k { i } i Vojislav V u ~ k o v i }, Spoqna politika Srbije za vlade
kneza Mihaila, Prvi balkanski savez, Beograd 1963, 416–418.
15 „Katastrofa u Srbiji, srpska omladina i ‚Zastava’”, Zastava 9. juna 1868, br. 46,
Sabrani spisi II/1, 477. Za u~e{}e u zaveri protiv kneza Mihaila optu`en je Vladimir
Jovanovi}, saurednik Zastave, ali to nije bilo dokazano i on je oslobo|en posle sedam me-
seci pritvora. Ugarske vlasti su na taj na~in nastojale da se obra~unaju sa Mileti}em i
Omladinom. (Slobodan J o v a n o v i }, Vlada Milana Obrenovi}a, kwiga prva (1868–1878),
Beograd 1926, 41)
183
***
Posle promene na srpskom prestolu nije u Mileti}evom odnosu pre-
ma Srbiji do{lo do velikih promena. Naime, osnovni politi~ki zadaci i
ciqevi koje je Srbija po wegovom mi{qewu bila predodre|ena da ostvari,
nisu se izmenili. Prvi tekst u kojem je Mileti} pomenuo kneza Milana
Obrenovi}a nastao je povodom wegovog izbora za kneza Srbije. On je oce-
nio da je Velika narodna skup{tina donela va`nu odluku, izabrav{i kne-
za u li~nosti mladoga Milana Obrenovi}a. U tekstu je vi{e pa`we po-
svetio sastavu regentstva (namesni{tva), s obzirom na to da }e ono vr-
{iti vlast do kne`evog punoletstva. Mileti} je procenio da bi rad i
odluke Velike narodne skup{tine imale ve}u te`inu i zna~aj da ona ni-
je delovala u uslovima opsadnog stawa i rada prekih sudova. Govore}i o
namesnicima, Mileti} je naro~ito pozitivno ocenio Jovana Risti}a kao
liberala, ~iji su politi~ki stavovi ve} poznati javnosti.16
U slede}em periodu je Mileti} dosta pisao o Srbiji, ocewuju}i we-
nu politiku kao delo Namesni{tva i vlade, i ne pomiwu}i pri tom malo-
letnog kneza, koji na wu nije ni mogao imati bilo kakvog uticaja. U op-
{irnom ~lanku napisanom na samom po~etku 1869. „Srbija i politika
‚slobodni ruku’”on je ponovo pokrenuo pitawe koje je za wega bilo uvek
najva`nije: pitawe kona~nog oslobo|ewa. „^im bi boqe mogli po~eti no-
vu godinu, u koju danas stupamo, nego pogledom na Srbiju, na ovu oru`ni-
cu srpsku, na ovaj Pijemont hri{}anski naroda na Istoku?” Analizira-
ju}i evropske i me|unarodne prilike, on je ponovo istakao ulogu Srbije
u oslobo|ewu Srba i naglasio da je ono u interesu same Srbije, jer jed-
na dr`ava mora biti ve}a nego {to je to sada Srbija, da bi se stvorili
uslovi za razvitak dr`avnih ustanova i naroda.17
U to vreme je do{lo i do formalnog konstituisawa Srpske narodne
slobodoumne stranke. U Be~kere~ki program Srpske narodne slobodoumne
stranke je unesena odredba da treba spre~avati svaku politiku, koja bi
i{la za odr`avawem Turske ili za osvajawem hri{}anskih zemaqa Oto-
manske carevine, a zastupati na~elo neme{awa stranih sila i pomagati
oslobo|ewe hri{}anskih naroda.18
Kako je svakom prilikom isticao da srpsko oslobo|ewe u velikoj
meri zavisi od me|unarodnih okolnosti, on upozorava na to da ~ak i Ru-
sija, kao velika sila u koju su Srbi polagali velike nade, mo`e imati i
neke posebne planove i interese. Zato on mnogo pola`e na slogu i sarad-
16 „Izbor Milana Obrenovi}a za kneza Srbije”, Zastava 23. juna 1868, br. 50,
Sabrani spisi II/1, 484–485; @iv. @ i v a n o v i }, Politi~ka istorija Srbije u drugoj
polovini devetnaestog veka I (1858–1878), Beograd 1923, 208–212; Slobodan J o v a n o v i },
Druga vlada Milo{a i Mihaila, Beograd, Geca Kon, 265–275.
17 „Srbija i politika ‘slobodni ruku’”, Zastava, 1. januara 1869, br. 1, Sabrani spi-
si II/2, 11–16.
18 Nikola P e t r o v i }, Svetozar Mileti} i Narodna stranka, Gra|a 1860–1885, I,
Sremski Karlovci 1968, 588; Istorija srpskog naroda, V/2, Beograd 1881, 169.
184
poqe na kojem bi se mogla posti}i sloga celog srpskog naroda. Uslov si-
gurnom oslobo|ewu Bosne i Hercegovine je sporazum izme|u Srbije i Cr-
ne Gore. „Ima ji, koji ka`u, da vlada srpska ni{ta spoqa preduzimati, i
na kocku metuti ne mo`e, dok je knez maloletan, da i druga regentstva
nisu tako {to preduzimala. No u ustavu nema prepone tome, i ne vidimo,
za{to bi regentstvo zgodne prilike propu{talo samo zbog maloletnosti
kneza, pa ne znamo otkuda bi knez imao pravo, zemqu i narod rizikati, a
da narod za vreme maloletstva kne`eva nema pravo rizikati {to, pa ma
to naposletku i kne`ev venac bio.
U istoriji imamo vi{e primera, da se za vreme regentstva najva`ni-
ja i najrizi~nija dela obavqaju. Samo regentstvo u svom nastupnom pro-
glasu obreko{e onda, kad behu na tri godine izabrani, pa evo i peta go-
dina nastala, i nema~ko-pruski rat pro|e, a Srbija ostade ista, kolika je
i bila. Mi ba{ naprotiv mislimo, da se za vreme maloletstva kne`eva
mnogo mawe po kneza rizika, nego kad se {to tu wegovim imenom rizi~no
preduzme, jer bi neuspe{an rad i{ao na ra~un i opasnost maloletnog
kneza, nego na ra~un oni, koji wegovo pravo vr{e, pa i odgovornost za to
nose. Ko dakle i tu da ne do|e na misao, da birokracija vi{e svoje sto-
lice, nego kne`ev presto ~uva?”
Daqe je Mileti} dao svoje mi{qewe o najva`nijim ustavnim pitawi-
ma. Kritikovao je re{ewa postoje}eg ustava, u prvom redu ure|ewe zako-
nodavne vlasti i nepotpunu zakonodavnu vlast narodne skup{tine i ogra-
ni~eno buxetsko pravo, pitawe politike odgovornosti ministara, struk-
turu narodne skup{tine, gra|anska prava i slobode i wihove ograni~eno-
sti, u prvom redu slobode {tampe, o ~emu veoma detaqno raspravqa.
O zna~ajnim promenama na planu me|unarodnih odnosa Mileti} je
raspravqao u ~lanku „Austro-Ma|arska i istok”. On je ukazo na promene
koje su se desile u samoj Austro-Ugarskoj. Istakao je da }e nesposobnost
Austrije da se sporazume sa slovenskim narodima biti razlog wene kona-
~ne propasti. Austrijska politika je oterala zapadne Slovene u naru~je,
u koje je oterala i kneza Milana. Komentari{u}i put kneza Milana u
Livadiju u posetu ruskom caru, Mileti} konstatuje da je razlog tome to
{to je srpska vlada naposletku uvidela da ju je austrougarska diplomati-
ja uop{te, a i ugarska vlada posebno, obmawivala i zavaravala. Srbiji je
obe}avana Bosna i Hercegovina, a ustvari su kovani planovi za wihovo
osvajawe. No kako je dinasti~ko pitawe bilo poglavita poluga prijateq-
stva i veze izme|u Austro-Ugarske, a osobito Ugarske i srpske vlade, is-
hod Kara|or|evi}eve parnice je zadao posledwi udarac tome prijateq-
stvu.34 Srpsko-ma|arsko prijateqstvo je dovelo do opadawa simpatija
ju`noslovenskih naroda prema Srbiji i porasta ugleda Crne Gore i wene
dinastije. „... pokaza se da re~ena plemena upiru svoje o~i na malenu, ali
juna~ki odva`nu, za oslobo|ewe i ujediwewe srpski plemena u Turskoj
34 Zastava, 20. oktobra 1871, br. 123 i 22. oktobra 1871, br 124, Sabrani spisi II/3,
328–335.
189
***
Krajem 1872. godine u Zastavi je objavqen ~lanak „Obzor na godinu
1872”, u kojem je dat kratak pregled politi~kih zbivawa u protekloj go-
dini. Te je godine knez Milan stupio na vladu. Zbog wegovog puta u Li-
vadiju Austro-Ugarska se osvetila zabranom u~e{}a Srba iz Ju`ne Ugar-
ske u proslavi koja je povodom kne`evog punoletstva organizovana, u ~e-
mu je nedostojnu ulogu odigrao generalni konzul Kalaj, a dvojica Srba
bez ikakve krivice dospeli u zatvor. Pomiwe se srpsko potra`ivawe ma-
log Zvornika sa Sakarom, uz napomenu da je za uspeh u svakom poduhvatu
nu`na sloga Srbije i Crne Gore.38
Po~etkom slede}e godine je, tako|e u Zastavi, sada op{irnije, da-
ta rekapitulacija politi~kih doga|aja protekle godine.39 Mileti} ne
ocewuje povoqno srpsku politiku u toj godini. Oslobo|ewe i ujediwewe
onostranog srpstva je jo{ otvoreno pitawe. Prvi uslov za ostvarewe tog
ciqa, sloga Srbije i Crne Gore nije razvijena u po`eqnoj meri. Mada se
u Srbiji jo{ uvek gleda Pijemont srpstva, uzalud se u woj tra`e Kavuri.
Postoji neki mali napredak na privrednom poqu, ali je uo~qiv i razvi-
tak plutokratije, {to zemqi ne obe}ava neku sre}u. Na poqu politike se
nije desilo ni{ta vredno pomena. „^in punoletstva kneza Milana i pri-
mawe vlade, {to tako|e spada na ovu godinu koju pregledamo, za nas je
zna~ajan samo po tome, {to sad ne}e maloletnost i privremenost name-
sni{tva slu`iti za ki{obran od prekora i za izgovor neve{toj i mlakoj
politici srpskih dr`avnika. Sam taj ~in – primawe vlade, ne obele`ava
u politici Srbije nikakvu ‚menu’, te stoga ne mo`e imati vi{e zna~aja
sve dotle, dok mu dela to ne dadu.”
Po~etkom 1873. godine, rekapituliraju}i doga|aje protekle godine,
Mileti} je govorio i o punoletstvu kneza Milana: „^in punoletstva kne-
za Milana i primawe vlade, {to tako|e spada na ovu godinu koju pregle-
damo, za nas je zna~ajan samo po tome, {to sad ne}e maloletnost i pri-
vremenost namesni{tva slu`iti za ki{obran od prekora i za izgovor ne-
ve{toj i mlakoj politici srpskih dr`avnika. Sam taj ~in – primawe vla-
de, ne obele`ava u politici Srbije nikakvu ‚menu’, te stoga ne mo`e
imati vi{e zna~aja sve dotle, dok mu dela to ne dadu.”40 Mileti} o~i-
gledno nije gajio preterane nade u promenu srpske politike, koja bi mo-
gla nastupiti kne`evim punoletstvom, imaju}i u vidu da su na vlasti
ostali isti qudi. Vladu je obrazovao Blaznavac, ministar inostranih po-
slova je bio Risti}, a resor unutra{wih poslova je pripao Radivoju Mi-
lojkovi}u, koji ga je i do tada dr`ao. Posle iznenadne Blaznav~eve smr-
ti vlast je jo{ neko vreme prepu{tena Jovanu Risti}u.41
38Zastava, 30. decembra 1872, br. 153, Sabrani spisi II/3, 825–830.
39„Na{ narod u god. 1872”, Zastava, 14/26. januara 1873, br. 6, Sabrani spisi III,
Beograd 2002, 25–29.
40 Knez Milan je napunio osamnaest godina i preuzeo vlast avgusta 1872. godine.
41 ^edomir P o p o v, Vladavina kneza Milana Obrenovi}a (do 1875), Istorija
srpskog naroda V/1, Beograd 1981, 341.
191
`enske neprilike u toj kobi igraju takvu ulogu. I kneza i narod je Ma-
rinovi} obrukao kne`evim putovawem u Be~, radi ciqa neprili~nog u ta-
da{wim okolnostima. Mileti} ~ak pomiwe i nevestin veliki miraz: „On
[knez] je na{ao „pupilu“ sa nekoliko, ako je istina, miliona rubaqa! On,
kao, {to „Pan~evac“ re~e, volije Nataliju nego bataliju. Srpsku pupilu,
Hercegovinu i Bosnu, on ostavqa srpskom narodu na du{u. Srbi u Srbiji
– gde vam je obraz srpski, gde ponos juna~ki?“.56
Mileti} je negodovao protiv obrazovawa liberalno-konzervativne
vlade, takozvanog konzervativnog ministarstva, formiranog pred kne`evo
ven~awe. Weno formirawe je Mileti} smatrao kao potpuni debakl srbi-
janskih liberala. Liberali, koji su se 1858, u jednoj revolucionarnoj
situaciji, kada je zba~en i proteran knez Aleksandar Kara|or|evi}, ba-
cili u naru~je Milo{u Obrenovi}u, pla{e}i se ustanka nezadovoqnih se-
qa~kih masa, na{li su se u vreme vladavine namesni{tva na potpuno
reakcionarnim pozicijama. Najzad su pristali na poni`avaju}e u~e{}e u
jednoj vladi ~iji je zadatak bio da uti{a nezadovoqstvo koje su izazvali
Milanovi `enidbeni planovi.57
Mileti}evo pisawe je u Srbiji imalo znatnog odjeka, jer je Zastava
u to vreme smatrana za najva`niji list u srpstvu.58
Mileti} je promenio mi{qewe o hercegova~kom ustanku i ratu s
Turskom krajem avgusta, ohrabren juna{tvom hercegova~kih ustanika i op-
{tim odu{evqewem za rat u srpskoj javnosti. Na izborima za srpsku na-
rodnu skup{tinu su pristalice rata s Turskom dobile sem sadamnaest, sve
ostale mandate. Od tada do svog hap{ewa, Mileti} se odlu~no zalagao za
rat. Wegova borba je tekla na vi{e koloseka: u Zastavi, u razli~itim
politi~kim kontaktima, prikupqawem pomo}i ustanicima, ali i u parla-
mentarnim istupawima u ugarskom saboru, gde se borio za pravi~no re{e-
we Isto~nog pitawa. On kli~e: „Dakle – „Rat s Turcima!”, zahtevaju}i
da to bude „rat ozbiqan, slo`en i odlu~an” i izjavquje da je spreman da
pred sada{wim i budu}im pokoqewima podeli moralnu odgovornost za od-
luku koju treba doneti. On smatra da su sazreli uslovi za oru`anu akci-
ju na Balkanu.59 Srbiji ne preostaje drugo, nego Porti staviti alterna-
tivu: ili slobodu Bosne i Hercegovine, i Bugarske – ili rat.60 [to se
ti~e austrougarskih Srba, obe}ava da }e oni izvr{iti svoju ~ove~ansku i
nacionalnu du`nost i da ih u tome ne}e mo}i spre~iti ni Dunav, ni Sa-
va, ni „Tisa”.61 Apelovao je na wih da pomognu ustanike dobrovoqcima i
56 „Marinovi} i kne`eva `enidba”, Zastava 30. jula/11. avgusta 1875, br. 88, Sabra-
ni spisi III, 443–446.
57 Nikola P e t r o v i }, Svetozar Mileti}, 206.
58 Slobodan J o v a n o v i }, Vlada Milana Obrenovi}a, kwiga prva (1868–1878), Beo-
grad 1926, 291.
59 „Dakle – rat s Turcima!”, Zastava 3/15. avgusta 1875, Sabrani spisi III, 447–451;
Nikola P e t r o v i }, Svetozar Mileti}, 207.
60 „Hercegovina i diplomacija”, Zastava 6/18. avgusta 1875, br. 91, Sabrani spisi
III, 455.
61 Kalman Tisa, predsednik ugarske vlade.
198
***
U Mileti}evim analizama i kritikama srpske politike, unutra{we
i spoqa{we, i kne`evih postupaka i u~e{}a u toj politici vidqiva je
wemu svojstvena odlu~nost i o{trina. Mada je ~esto, vrlo jakim izrazi-
ma, kritikovao samog kneza Milana, on je ~e{}e, kao iskusan politi~ar,
stavqao naglasak na op{te prilike, na uticajne politi~ke faktore i na
ustavne i zakonske okvire politi~kog `ivota u Srbiji. ^e{}e nego kne-
zu, Mileti} je namesnicima i vladi zamerao zbog nekih politi~kih pote-
za, pogotovu u vreme kne`eve maloletnosti, kada on nije ni mogao biti
odgovoran za politiku koja je vo|ena. I kasnije, on naj~e{}e odgovornost
u ve}oj meri propisuje kne`evoj okolini, nego wemu samom.
U Mileti}evoj politi~koj aktivnosti u celini, pa i u wegovom od-
nosu prema Srbiji, najvi{e mesto je uvek pripadalo wenoj oslobodila~koj
misiji. U periodu vladavine Mihaila i Milana, najve}a wegova pa`wa je
bila posve}ena ovome ciqu. U Srbiji je on video sto`er, Pijemont ujedi-
wewa, dr`avu koja je mogla, s obzirom na svoj polo`aj, razvoj, veli~inu i
druge okolnosti uspe{no odigrati tu va`nu ulogu. Mada je ~esto pomiwao
kneza Crne Gore, Nikolu Petrovi}a, Mileti} je bio svestan da Crna Go-
ra ne mo`e biti centar srpskog ujediwewa. Stoga je od srpskog kneza ne-
strpqivo o~ekivao da po~ne da radi na oslobo|ewu i ujediwewu srpskih
zemaqa.
Mileti} je veoma podrobno, stru~no i argumentovano analizirao i
kritikovao najva`niji politi~ki doga|aj u Srbiji koji se dogodio u we-
govo vreme: dono{ewe Namesni~kog ustava. Kao prakti~no jedinu wegovu
pozitivnu odliku Mileti} je ocenio samo dono{ewe ustava, mimo Turske,
koje je ocenio kao va`an korak na putu Srbije ka dr`avnoj nezavisnosti.
[to se ti~e ostalih re{ewa, on ih je smatrao nedovoqno liberalnim i
demokratskim. Me|utim, bio je mi{qewa, da se i uz takav ustav moglo
vladati druga~ije, liberalnije i demokratskije. Wegove kritike politike
Namesni{tva, kneza i vlade u Srbiji su se odnosile na po{tovawe usta-
va i gra|anskih prava i sloboda, u prvom redu slobode {tampe. Smatrao
je da u dr`avi treba da postoji politi~ka odgovornost vlade. Kritikovao
je brojnost i snagu birokratije u Srbiji.
Mileti} je u nizu svojih napisa jasno izrazio svoj stav o obliku vla-
davine, daju}i prednost republikanskom obliku vladavine nad monarhij-
skim. Politi~aru takvih uverewa, koji je smatrao i uvek isticao da je
narod nosilac suverenosti, republikanski oblik vladavine je nu`no mo-
201
rao biti bli`i. Me|utim, govore}i o tome, Mileti} je skoro uvek pomi-
wao i da se narod u Srbiji opredelio za monarhiju. Vezano s tim bilo je
i pitawe dinastije. U pogledu na~ina dolaska na presto kneza Milana
Mileti} je izra`avao ozbiqne rezerve, zameraju}i srpskim politi~kim
vo|ama, u prvom redu Blaznavcu, da ovaj izbor nije bio demokratski.
Kritikovao je ustavna i zakonska re{ewa o nasle|ivawu prestola, pomi-
wu}i sa negodovawem mogu}nost da na srpski presto do|u potomci ma|ar-
skih plemi}a. Isticao je pri tom uvek mogu}nost koju je smatrao za po-
godniju: da srpski presto nasledi knez Nikola i wegovi potomci. Time bi
se, smatrao je Mileti}, otklonila i jedna zna~ajna prepreka ujediwewu
srpskih zemaqa - postojawe dveju dinastija.
U vreme Isto~ne krize, pak, uvi|aju}i da je re~ o sudbinskim doga-
|ajima, koje je on sam odavno i predvi|ao i pri`eqkivao, Mileti} je u
mnogo mawoj meri nego ranije, osu|ivao nedemokratske pojave u unutra-
{wem politi~kom `ivotu Srbije, isti~u}i da je sada vreme da se sve sna-
ge posvete ostvarewu nacionalnog ciqa.
U Mileti}evoj politi~koj delatnosti i publicisti~koj aktivnosti
Srbija i weni politi~ki ~inioci, ukqu~uju}i tu, prirodno i wene vla-
daoce, imali su uvek veoma va`no mesto. U svojim analizama wihove po-
litike, Mileti} je bivao kriti~an, pa i `estok, ali imaju}i uvek u vidu
opravdanost i celishodnost pojedinih poteza, sa stanovi{ta koristi ce-
lokupnog srpskog naroda, ~iji je Srbija nesumwivo bila centar i sto`er.
by
Ljubomirka Krklju{
Summary
The time of political activity of Svetozar Mileti}, the greatest Serbian political
tribune and thinker in the 19th century to the north of the Sava and Danube, parly co-
incided with the rule of Mihailo and Milan Obrenovi}. Mileti}’s political views were
completely in accordance with the national and liberal ideas which from 1848 began
to prevail in the European countries. The basic features of Mileti}’s political pro-
gramme were the civil rights and freedoms, as well as national liberty and unification.
In his opinion, it was possible to solve the Serbian national issue in an integral way,
in a revolutionary manner, outside the framework of Austria and the protectorate of
Russia, with Serbia as a pivot, „Serbian Piedmont“.
Mileti} closely connected the idea of nationality with the idea of constitutional
freedom, state organization based on the constitutionality and parlamentarism and re-
spect of civil rights and freedoms. Mileti} considered and discussed the policy of
Serbia, its rulers and politicians in the light of achieving these basic goals. The path
and means of their realization depended on many factors, internal and external: the re-