PRIRUČNIK ZA PČELARE POČETNIKE

Sadržaj:

1. Osnovni podaci o pčelarstvu kao privrednoj grani

2. Standardni tipovi košnica
3.Oprema za pčelarenje
4. Proizvodi pčela
5.Bolesti pčela
6.Lijekovi
7.Prihrana
8.Dobra Higijenska Praksa – smjernice za pčelare

9. Radovi na pčelinjaku po mjeseci

Osnovni podaci o pčelarstvu kao privrednoj grani.

Pčelarstvo je grana privrede koja se bavi gajenjem i uzgojem pčela. Pčele žive u zajednicama,
kolonijama. Osnovni proizvodi pčela su: meda, polen, propolis, matična mliječ, vosak,
pčelinji otrov, i drugi proizvodi. Raznovrsana je korist od uzgoja pčela. Oprašivanje biljki,
voća po nekim pokazateljima, plodovi od tako oprašenih voćki su bolji. Smatra se da bi sa
nestankom pčela nestalo i nekih biljki sa planete Zemlje. S tim u vezi razumije se velika
potreba za održavanjem i uzgojem pčela na što bolji i kvalitetniji način. Pčela je insek koji je
vezan isključivo za prirodu. Uzgoj i održavanje pčelinjih zajednica jedino je moguć u
prirodnom ambijentu. Godišnje je potrebno više puta prebacivati sa jednog lokaliteta na
dugi. Što opet automatski uvećava troškove uzgoja pčela.
Da bi se uzgajale i održavale pčele neophodno je veliko znanje. Prisutnost nauke u
pčelarstvu, je izuzetno bitna i značajna. Saradnja sa naučnim institucijama, prvenstveno sa
Veterinarskim, Poljoprivrednim, Prirodnomatematičkim fakultetima, te Institutima koji
pokrivaju ovu oblast je neophodna, da bi se na što bolji način održavalo i razvijalo pčelarstvo.
Pčelarstvom u BiH do sada su se uglavnom bavili penzioneri. U zadnje vrijeme se pojavljuje
osobe srednje dobi. Djeca gotovo da nisu prisutna.
Ovom prilikom, možda bi za Vas naj interesntnije bilo navesti sljedeće. Koliko je pčelarstvo
kao privredna grana moguće i samo održivo navest ćemo analizu i procjenu jedne nama
susjedne zemlje, Slovenije, koja u Svijetu uživa veliki ugled kao pčelarska velesila. U
Ljubljani se 2003 održao Svjetski Kongres pčelara Apimondija. Slovenci su izračunali,
napravli njihove stručne procjene da je dovoljno sedamdeset proizvodnih pčelinjih
zajednica za izdržavanje četvoročlane obitelji. BiH ima iste tkva ako ne i bolje prirodne
resurse za držanjem pčela.
U pčelarstvu kao privrednoj grani ustaljeno je nešto specifično što nije slučaj kod drugih
grana poljoprivredne proizvodnje, a to je da se za obavljanje pčelarske proizvodnje njeni
sudionici ne pripremaju unaprijed. Naš obrazovni sistem nije obuhvatio pčelarstvo kroz
srednje obrazovanje u školama poljoprivrenog i veterinarskog smjera a ni na fakultetima.
Pčelarstvom se bavi široki krug ljudi sa veoma različitim opštim a i stručnim obrazovanjem,
od nepismenih pa do onih sa najvećim stepenom obrazovanja. Pored toga, pčelarstvom se
bave ljudi od najranije mladosti pa do onih u dubokoj starosti i sve sa istim žarom da u
pčelarstvu ostvare najviše moguće proizvodne rezultate. Nije potrebno dokazivati da korist od
proizvodnje imaju oni koji znaju, koji su majstori u ovoj djelatnosti.

Pčela je vrsta insekata iz reda opnokrilaca. Glavna osobina svih pčela je da za ishranu sakuplja cvetni
polen, kao izvor belančevina i cvetni nektar kao izvor ugljenih hidrata. Na Zemlji postoji oko 20 000
vrsta pčela rasprostranjenih u svim područijima svieta izuzev Antarktika. Veličina pčele se kreće od 2
mm do 4 cm. Pretežno su crne ili sive boje.

Osnovna podela je prema načinu njihovog života na solitarne i društvene pčele.

Solitarne pčele žive usamljenički život tako da svaka ženka pravi sopstveno gnezdo u tlu gde gradi
zemljane komore za polaganje jaja i odgajanje larvi.

Društvene pčele su pčele koje žive društvenim životom i kod kojih jedinke van pčelinje zajednice ne
mogu da prežive. Postoji više stotina vrsta društvenih pčela, koje grade složenu, visoko organizovanu
zajednicu. Unutar društva postoji jasna podela uloga zavisno od pola i starosti pčela. Tako da određene
pčele se brinu za odbranu, sakupljanje hrane, razmnožavanje, čistoću, klimatizaciju itd. Granica nije
oštra pošto postoje pčele koje žive isto kao solitarne, osim što više ženki deli isto gnezdo. Neke žive u
manjim zajednicama (2 do 7 pčela), neke grade privremene kolonije koje u jesen izumiru i samo
oplođena ženka preživi zimu (primer je bumbar). Najznačajnije su medonosne pčele, od koji je
najznačajnija vrsta evropsko-afrička medonosna pčela (Apis mellifica L.), koja se uzgaja širom sveta.

Medonosna pčela je društveni insekt, čije društvo sačinjavaju: matica (1), radilice (od 25 do 150 000
pčela) i trutovi (nekoliko stotina). Pčele imaju svoje dalje i bliže srodnike. Prve pčele živele su
usamljenim životom, tj. svaka ženka sakupljala je hranu za sebe i svoje leglo, a tako žive i sadašnje
vrste koje su ostale na nižem stepenu razvoja. Međutim, današnja medonosna pčela razvila se kao
društvena životinja te živi u velikim zajednicama. Domovina naše medonosne pčele još nije tačno
utvrđena, jer su tragovi praistorijskog života pčela vrlo oskudni. Neki naučnici smatraju da je
domovina medonosne pčele Indija, dok drugi tvrde da je to srednja Evropa. Međutim, do sada su samo
u Nemačkoj, Francuskoj i nekadašnjoj Čehoslovačkoj nadjene okamenjene pčele najstarijih oblika.

Prema svojoj rasprostranjenosti medonosna pčela se deli na tri područja: - prvo područje obuhvata
Evropu, Afriku i Aziju bez južnog i istočnog djela, - drugo područje obuhvata južnu i istočnu Aziju, tj.
Indiju, Kinu i Japan, - treće područje obuhvata čitav američki kontinent i Australiju (u Severnu
Ameriku pčele su prenesene početkom XVII veka, a u Južnu Ameriku i Australiju početkom XVIII
veka).U različitim klimama formirale su se različite rase medonosne pčele. One se međusobno
razlikuju po boji i ponašanju. S obzirom na te njihove osobine razlikujemo nekoliko rasa medonosne
pčele. Sve rase medonosne pčele mogu se podijeliti u dve grupe:

1. crne ili tamne pčele i

2. žute pčele.

U prvu grupu spadaju kranjska, kavkaska, severnoafrička, zapadnoafrička i madagaskarska pčela.

Drugoj grupi pripadaju italijanska, žuta kavkaska, grčka, sirijska, palestinska, egipatska i saharska
pčela. Crne ili tamne pčele žive uglavnom u severnim i srednjim delovima Evrope i na Balkanu, dok
su žute rase rasprostranjene u južnim delovima Evrope i u centralnom delu Balkanskog poluostrva. Na
našim prostorima živi kranjska pčela sa svoja dva varijateta: sivka, koja se po spoljašnjim osobinama
nalazi izmedju crnih i žutih pčela i banatska žuta pčela, koja je verovatno postala ukrštanjem crne i
žute. U crne spadaju: nemačke, kavkaske, grčke. U žute spadaju: italijanska, žuta kavaska, sirijska,
egipatska, kiparska.

Prije nego odlučite da se bavite pčelarstvom trebate nabaviti nešto literature i družiti se nekim iskusnim i
iskrenim pčelarom. Naravno preporuka je obilaziti što više predavanja, pa ćete tako lakše da odredite
kojim tipom košnica da pčelarite.
Standardni tipovi košnica:

Langstrot Rutova (LR), Dadan Blatova (DB), Anton Žnidarićeva (AŽ) i Fararova, ali u najvećem
broju slučajeva kod nas radi se o LR košnicama Svaka od košnica ( ima određene prednosti i nedostatke. Pravilo je da
se počne sa jednim tipom košnica koje nije preporučljivo miješati sa drugim, jer pravila koja se koriste kod jednog
tipa ne mogu se primjeniti na drugi tip košnice.

U literaturi stoji kako je najbolje početi sa 3-5 košnica, dok se ne stekne određeno iskustvo, a kasnije povećavati po
vlastitoj volji. Također, jako je važno mjesto postavljanja pčelinjaka, pravac okretanja, udaljenost od puteva...

OPREMA ZA PČELARENJE

Svi oni koji žele da uzgajaju pčele morali bi se snabdjeti i sa osnovnim priborom za rad sa istim..
Osnovni pribor za rad;

1. pčelarski šešir
2. pčelarska košulja
3. pčelarski, američki nož
4. rukavice više pari
5. dimilica
6. ručni brener sa plinskim ulošcima
7. sredstvo za dimljenje
8. nosač okvira
9. pčelarska četka
10. izolator matice
11. hvatač matice
12. kavez za maticu
13. pomoćna podnjača za rad sa nastavcima
14. pčelarska bilježnica
15. olovke i flomasteri
16. termometri
Ostali pribor , oprema i alat

1.vrcaljka
2.viljuška za otklapanje saća
3.nosač okvira pri otklapanju medni poklopčića
4.sito inox
5.trafo za utapanje žice u satnu osnovu
6.nosači za prenos košnica
7.inox žica za ožičavanje okvira
8.nitne
9.matične rešetke
10.plastične ili neki drugi oblik hranilica
11.mreže za hvatanje propolisa
12.voćarske makaze
13.trnke za eventualno hvatanje rojeva ili
14.platneni hvatač koji je jako praktičan
15.hvatači polena
16.sunčani topionik
17.jenterov aparat za uzgoj matica
 18.češljevi za zimski režim
19.vaga
20.mješalica za pogače
21.kosačica za travu
22.makaze za voćarstvo

Svaki pčelar treba da ima osnovni stolarski alat i posebnu prostoriju za rad

1.stolarski čekić , više vrsta oblika i težina

2.set odvijača
3.kliješ, kombinerke, makaze za lim
4.aku
5.bušilica
6.brusilica
7.ubodna pila
8.stoni cekular
9.po mogućnosti mini mašina za hoblanje
10.ekseri razne veličine
11.vijci razne veličine
12.ljepilo za drvo
13.razna zaštitna sredstva za drvo
14.četke za farbanje i valjci
15.razne stezaljke
16.stoni nosač bušilice za bušenje
17.frezer
18.sikira , manja i veća
19.set borera za drvo i metal

Pčelari sa većim brojem košnica posjeduju mašine i pribor koje im olakšavaju rad,

električni otklapač
električne radijalne vrcaljke sa većim brojem prihvata okvira
kompresor za skidanje pčela sa okvira
digitalne SMS vage
deklistalizatori meda
mašine za bušenje više rupa istovremeno na okviru
parne, električne topionike voska
dizalice sanduka
namjensak kolica za prevoz nastavaka
 PROIZVODI PČELA
Med:

Šta moramo znati o medu. Kristalizacija je prirodno svojstvo meda. Prije ili kasnije svaki med dolazi u fazu kristalizacije.
Ono što smo mi primjetili i po čemu smo poznati je to da naš bagremov med dugi niz godina ne kristališe (možemo
garantovat do 4-5 godina) . Test na kristalizaciju vodimo od berbe bagrema 2005 i još nije kristalisao. Ova naša konstatacija
svakako ne umanjuje vrijednost proizvođača bagremovog meda koji se kristališe u toku godine. Ovdje je primjetno da je
veoma važna lokacija berbe bagremovog meda otuda i proizilazi da kod nekih proizvođača kristalizacija meda otpočne u
toku godine. Mnogo je vrsta medova koji se veoma brzo krstališu ta kristalizacija svakako ne umanjuje kvalitetu meda .
Zašto dolazi do kristalizacije ? Osnovni razlog je u omjeru glukoze i vode (nedavna naučna istraživanja) u određenoj vrsti
meda tj, zavisi od odnosa grožđanog (glukoze) i voćnog (fruktoze) šećera . Ako je veći procenat glukoze dolazi do brže
kristalizacije. Dopušteni omjer vode u medu je 17% . Mnogi su vjerovali da pčele nikada neće izvršiti poklapanje meda ako
u njemu ima više od 17% , međutim skorašnja istraživanja u Njemačkoj pokazuju da ima preko 17% vode u poklopljenom
medu-interesantno. Već odavno je poznato da pčele ne griješe u svojim procjenama . Greške koje se jave kod meda uglavnom
su rezultat greške pčelara.
Zbog čega ističemo da naš bagremov med nema dugi niz godina kristalizaciju. Osnovni razlog je taj što potošači nisu
dovoljno edukovani i uvjek kada nam kupac dođe pita imali u medu šećera tj da li je kristalisan. Pojam kristalizacije
potrošači podrazumjevaju da je to industrijiski konzumni šećer što je svakako greška. Zbog ovoga mi nemamo problema sa
prodajom meda . Nadamo se da kada bude veći stepen znanja kod potrošača o medu nećemo izgubiti dosadašnje kupce.

ŠTA JE TO MED ?
Med je slatka, tečnogusta ili kristalizirana materija, svjetle do tamnomrke boje, specifičnog okusa i mirisa, koju proizvode
medonosne pčele iz nektara ili drugih slatkih biljnih sokova, a i materija životinjskog porijekla, pa dorađenu skladište u
ćelijama pčelinjeg saća na dozrijevanje.

SASTAV MEDA
U svom prirodnom obliku, med se sastoji od šecera (monosaharida), glukoze i fruktoze, kiselina i različitih elemenata koje
čovjek lako prima, fermenata i vitamina koji ubrzavaju biološko-hemijske procese u organima čovjeka. Značajna kvalitativna
karakteristika meda je u tome što sadrži željezo koje je u takvom obliku da ga želudac lako prima i prenosi u krv. Zbog toga
je med na prvom mjestu, kada su u pitanju malokrvne osobe.
Najvrijedniji sastojak meda su šećeri. Ima ih i do 80%, od čega su oko 38% voćni šećeri (fruktoza), 30% su grožđani šećeri
(glukoza), svega 8% čini saharoza a ostatak čine maltoza i ostali disaharidi. Inače, u medu ima 26 vrsta raznih šećera.
Zbog svog raznovrsnog i bogatog sastava, kilogram meda vrijedi kao 3kg goveđeg mesa, 50 komada jaja, 5,5 litara mlijeka, 3
kg svježe riječne ribe, 5 kg narandži, kilogram šunke ili kao 12 kg povrća. u kilogramu prosječno kvalitetnog mesa ima
1.000-1.300, u kilogramu jaja 1630 kalorija, u litri kravljeg mlijeka 665, u kilogramu pšenicnog brašna 2.170, dok u istoj
težini meda ima 3.075-3.150 kalorija.
Za upoređenje zdravoj odrasloj osobi dnevno treba 2.400 kalorija. Sadržaj desetak vitamina daje medu posebnu vrijednost.
To su: vitamin B1, B2, B3, B5, B6, BC, K, C, E i karotin.

NAJČEŠĆE VRSTE MEDA

Zavisno od pčelinje paše i sastava medonosnog bilja, postoji više vrsta meda. Svaki med je dobar za odredene tegobe. Ako
se ne može osigurati željeni med, dobar je i obični, miješani, ali pod uslovom da je prirodni-pčelinji.
Bagremov med dobar je protiv nesanice, lošeg sna, vrtoglavice, umiruje živčani sistem. Najčešće i najdjelotvornije koristi se
u čajevima od kamilice, matičnjaka i kantariona.

Kestenov med stišava bolesti probavnih organa, žuči i jetre. Najdjelotvornije i najbolje koristi se u čajevima od kunice,
kamilice, šipurka i majčine dušice. Ovaj med nije dobar za ishranu pčela.

Lipov med dobar je protiv znojenja, prehlada sa kijavicom, olakšava kašalj i izbacivanje sluzi iz grla i nosa. Preporučuje se
u ishrani dojenčadi, djece, starijih osoba, osobama sa niskim pritiskom i srčanim tegobama.

Medljikovac (tamni šumski med, medun) kristalizira se već u saću. Popravlja malokrvnost, pogotovo nedostatak željeza.
Uzima se u voćnim napicima ili sokovima od višnje, breskve ili kupine. U svom sastavu nema cvjetnog meda. Koristi se i
poslije iscrpljenosti, nakon teških operacija. Trudnice treba da ga uzimaju tokom cijele trudnoće.

Kaduljin med izvanredno koristi kod suhog kašlja i prehlada, a olakšava i izbacivanje sluzi iz dušnika i bronhija.

Vrijeskov med pomaže protiv reume, bolesti mokraćnih kanala i bubrega. Najčešće se koristi u čajevima od breze, kamilice,
kunice i šipurka.

Lavandin med je blag med, dobar u ishrani dojenčadi (i male djece), kao i starijih koji boluju od neke akutne ili hronične
bolesti. Naročito dobro pomaže srčanim bolesnicima, kao i osobama sa niskim krvnim pritiskom.

Ekspresni med nastaje kada se pčele hrane sokovima voća i povrća, mlijekom i jajima. Tada se dobija med sa većim
učešćem onoga što čovjeku treba u ishrani. To se posebno odnosi na hormone i vitamine.Na ovaj način potrebne materije
organizam lakše prima i prerađuje.

KRISTALIZACIJA MEDA
Kristalizacija (granulacija) je osobina svakog prirodnog meda. Brzina kristalizacije u skladištima (ambalaži) zavisi od
odnosa grožđanog i voćnog šećera, kao i temperature pri kojoj se med čuva. Ukoliko je u medu sadržaj glukoze viši, te se
približava sadržaju fruktoze, takav med brže kristalizira. Temperatura ispod 20°C ubrzava kristajizaciju meda, dok je
vlažnost zraka u prostoriji usporava.
Najbrže kristalizira med medljikovac, suncokretov, goručicin, esparzetin i maslačkov med (koji često kristalizira još u saću,
vrlo krupnim kristalima, tako da se teško centrifugira). U posljednje vrijeme ukus potrošača naginje ka kristaliziranom medu,
i to naročito onih vrsta koje kristaliziraju sitnim kristalima, podsjećaju na najfiniji sladoled (med od bjele djeteline, bagrema,
lipe,facelije, livadski med i dr).
Kristalizirani med može se iz čvrstog stanja vratiti u tečno, ako se sud sa kristaliziranim medom stavi u veći sud sa vodom
zagrijanom na konstantnu temperaturu od oko 40°C pri čemu ne gubi na ljekovitosti.
 APITERAPIJA
MED - PRIRODNA ENERGIJA

Med je proizvod što ga pčele stvaraju od slatkih biljnih sokova nektara i medne rose (medljika) dodajući mu vlastite
specifične tvari. On je pčelinjoj zajednici potreban za ishranu kao osnovni energetski izvor, jer se sastoji od ugljikohidrata.
Prema porijeklu razvrstava se u nektarni med i medljikovac (šumski med). Nektarni med može biti od jedne biljne vrste
(monoflorni) i od više različitih biljaka (poliflorni). Miješani med je mješavina nektarnog meda i medljikovca.

FIZIKALNA I KEMIJSKA SVOJSTVA

Različitost medova ukazuje da, osim zajedničkih fizikalnih i kemijskih karakteristika, imaju i specifična svojstva biljaka od
kojih potječu.
Med je gusta higroskopna viskozna tekućina. Boja, okus i miris najvažnija su organoleptička svojstva meda i ovise o biljnom
porijeklu te uvjetima prerade i čuvanja. Kristalizacija je prirodno svojstvo meda i zato svaki med kristalizira prije ili kasnije,
neovisno o uvjetima čuvanja.
On je mješavina uglavnom ugljikohidrata (šećera) i vode. U manjim količinama sadrži organske kiseline, enzime, minerale,
antioksidanse i druge tvari. Velika količina šećera u medu ne dozvoljava razmnožavanje mikroorganizama. Jedino se
osmofilni kvasci mogu razmnožavati u medu. Oni izazivaju njegovu fermentaciju koja uglavnom ovisi o količini vode i broju
kvasaca.
BIOLOŠKA SVOJSTVA
Upotreba meda kao ljekovitog sredstva spominje se u najstarijim zapisima. Tradicionalno se medu pridaju razna ljekovita
svojstva, najčešće prema ljekovitom djelovanju biljaka od kojih med potječe. Nažalost, znanost vrlo malo zna o biološkim
učincima meda.
Energetska svojstva. Med je odlican energetski izvor, jer predstavlja visokokaloricnu hranu (4 cal/g) koju organizam lako
probavlja. Zato je od velikog znacaja za sportaše i one koji naporno rade, starije osobe i djecu, teške i kronicne bolesnike te
kod malaksalosti i oporavka nakon bolesti.
Prebioticka svojstva. Zahvaljujuci sadržaju fruktooligosaharida, med se ubraja u prebioticke tvari. To su neprobavljiva
vlakna topiva u vodi, a biljnog su porijekla. Pridonosi boljoj resorpciji minerala, posebno kalcija i magnezija, ublažavanju
virusnih i bakterijskih infekcija, smanjenju kolicini štetnih tvari koji mogu uzrokovati rak debelog crijeva, boljoj sinteza
vitamina K te snižavanju razine masnoce u krvi.
Konzervirajuca svojstva. Kao konzervans med se obicno dodaje u mesne marinade da za vrijeme prženja sprijeci stvaranje
štetnih karcinogenih tvari.
Antibakterijska svojstva. Cisti nepreradeni med zaustavlja rast mnogih mikroorganizama. Antimikrobno djelovanje meda
izraženije je na gram-pozitivne bakterije.
Antioksidacijska svojstva. Zahvaljujuci antioksidacijskom ucinku med smanjuje slobodnie radikale u krvi i srcu.
Utjecaj na probavni sustav. U apiterapijskim preporukama mnogi autori ukazuju da hladni med potice, a topli sprijecava
lucenje želucane kiseline. Kod povecane kiselosti u želucu preporuca se uzimati 30-40 g meda otopljenog u toploj vodi 1,5-2
sata prije ili 3 sata poslije jela. Kod smanjene kiselosti stimulacija želucanog soka postiže se uzimanjem meda u hladnoj vodi
neposredno prije jela. Štiti želudac od oštecenja koja mogu izazvati neke toksicne tvari i znacajno smanjuje pojavu cira na
želucu te sprijecava promjene na debelom crijevu koje mogu dovesti do razvoja tumora.
Utjecaj na usnu šupljinu. Med ne samo da ne oštecuje zube, vec sprijecava procese koji dovode do karijesa. Najveci ucinak
u zaustavljanju rasta bakterija u usnoj šupljini ima med od kadulje.
Utjecaj na parametre u krvi. Analizom krvi utvrdeno je da svakodnevno uzimanje meda poboljšava antioksidacijsku
obranu, povecava razinu željeza i minerala u tragovima, a smanjuje kolicinu masnoce u krvi.
Antitumorska svojstva. Novija istraživanja na životinjama ukazuju na umjerenu antitumorsku i naglašenu antimetastatsku
aktivnost meda. Kada se daje zajedno s nekim citostaticima poboljšava njihovo djelovanje.
Alergijske reakcije. Prema nekim podacima samo je 0,8% ljudi osjetljivo na med.
Botulizam. Brojne studije pokazale su da med ponekad može biti zagaden bakterijskim sporama klostridija (Clostridium
botulinum) što kod male djece može izazvati bolest botulizam s fatalnim ishodom. Zato se djeci mladoj od 12 mjeseci ne
preporuca med niti proizvodi koji ga sadrže.

TERAPIJSKA SVOJSTVA
Narodna medicina i mnogi lijecnici koriste med kao pomocno sredstvo za ublažavanje kašlja, kod prehlade, nadražaja grla i
dušnika. Med poboljšava tjelesne i mentalne funkcije te smanjuje zamor. Preporuca se za normalizaciju probave, kod akutnih
i kronicnih probavnih problema kao što su zatvor, cir na želucu i dvanaesniku te poteškoca kod jetre.
Zacjeljivanje rana. Tradicionalna iskustva od preko 2.000 godina ukazuju da med ubrzava zarastanje rana i opeklina. Danas
kada bakterije otporne na antibiotike (npr. Staphylococcus aureus) postaju raširen klinicki problem, med se sve više
prepoznaje kao terapijski potencijal u lijecenju rana koje teško zacjeljuju. Klinicki opiti s medom pokazali su antibakterijsku
efikasnost širokog spektra i brzo zarastanje rana bez ikakvih štetnih ucinaka.
Med može biti koristan u terapiji kirurških rana koje su inficirane i ne reagiraju na uobicajeni sistemski i lokalni antibioticki
tretman. Time bi se mogla brže smanjiti bakterijska upala, period antibiotske primjene i bolnickog ležanja, ubrzati
ozdravljenje rane i sprijeciti potrebu za njenim ponovnim šivanjem, a rezultiralo bi u minimalnom stvaranju ožiljka.
Opekline. Antibakterijsko djelovanje meda predstavlja efikasan potencijalni izbor kod inficiranih opeklina ili rizika od
infekcije, posebno s bakterijama Pseudomonas aeruginosa i Staphylococcus aureus.
Moguce nuspojave. Upotreba meda u terapiji rana i opeklina nosi opasnost od botulizma izazvanog sporama klostridija koje
se mogu naci u medu. Zato je važna sterilizacija meda gama zracenjem, a ne grijanjem, jer visoka temperatura poništava
antibakterijski ucinak.

HRANA ILI LIJEK?

Pojedinim vrstama meda se pridaju ljekovita svojstva slicna biljkama od kojih potjecu. Medutim, vrlo je malo znanstvenih
cinjenica koje bi potvrdile opravdanost takovih vjerovanja. Najviše istraživackih podataka ima o antibakterijskom ucinku
meda dobivenog od biljke manuke (Leptospermum scoparium) iz Novog Zelanda kao terapijskom potencijalu za rane,
opekline, cir na želucu i bolesti usne šupljine.
Kako znanost cesto dokaže opravdanu i pravilnu primjenu tradicionalnih prirodnih lijekova, ne treba olako odbaciti stavove
narodne medicine koji su prošli najduži "klinicki" test kroz ljudsku povijest. Zato ljekoviti ucinak pojedinih vrsta medova na
zdravstvene poteškoce prema narodnom vjerovanju, tek treba suvremenim metodama istražiti. Uostalom, terapijski potencijal
meda kod teškozacjeljujucih rana, najcešce zbog infekcije bakterijama otpornim na antibiotike, vec se može naslutiti. U
 klinickoj praksi se pokazalo da tradicionalno lijecenje oblaganjem rana s gazom natopljenom medom, predstavlja uspješno,
brzo, sigurno i prakticno rješenje bez štetnih pojava.

Čudotvorna dejstva meda su poznata od najstarijih vremena. S obzirom na to za sta je sve dobar – trebali bi uvijek da
ga imate u kuci. „Što je manje košnica, svijet je siromasniji", davno je zapisano.

Kao jedan od najcudesnijih proizvoda prirode, med je veoma cijenjen jos od starih vremena. U dalekoj proslosti bio
je to jedini izvor secera do kojeg su ljudi mogli doci.

I u prastara vremena med je uptrebljavan kao lijek: kao izvor energije i eliksir za jacanje bolesnog organizma, kao
antisepticko sredstvo kod infekcija i sl.
Allah s.v.t. spominje med u Kur´anu zbog njegovog ljekovitog dejstva: "Iz utroba njihovih (pcela) izlazi pice razlicitih
boja koje je lijek ljudima." (Eh-Nahl : 69) Med je takodjer spomenut i u spisima mnogih pisaca stare Grcke, ali i
spisima i literaturi novijeg doba.

U starom Egiptu med se upotrebljavao za balzamovanje, a u staroj Indiji za konzerviranje voca. Naravno, i tada, kao
i danas, koristilo se kao poslastica, ili kao dodatak poslasticama.

Danas se med koristi na vice nacina u svrhu lijecenja, kao npr.: za lijecenje apcesa, astme, anemije, bolesti koze,
bronhitisa, raznih cireva, zatim kao sredstvo za ciscenje crijeva, protiv razdrzljivosti i dusevnih uzbudjenja, protiv
iscrpljenosti, ekcema, gihta, gripe, kod oboljenja grla, upale pluca, za poboljsanje cirkulacije, krvne slike, protiv
oboljenja, mokracnog mjehura, nesanice, za poboljsanje pamcenja, za opce jacanje organizma, za lijecenje proljeva,
prosirenih vena, posjekotina i drugih rana, protiv katara zeluca, angine pektoris i drugih oboljenja srca, kao sredstvo
za jacanje srca, za poboljsavanje stolice, za umiranje zivaca, protiv oboljenja zubnog mesa, zgaravice, zutice…

Ovaj eliksir zdravlja najbolje je uzimati ujutro na prazan zeludac. Osobe sklone povecanju secera u krvi ne bi ga
smjele uzimati u vecim kolicinama.
Evo samo nekoliko od bezbroj recepata sa medom:

ZA MIRAN SAN: Pred spavanje popiti solju caja od majcine dusice kome je dodata kasicica meda, po mogucnosti i
kasicica jabukovog sirceta.
PROTIV PROLIVA: Med razmutiti u hladnoj vodi i piti dvije do tri solje dnevno.
PROTIV ZATVORA:
Med razumutiti u mlakoj vodi i piti, najbolje ujutro i na prazan stomak.
PROTIV BOLOVA U ZGLOBOVIMA:
Pred spavanje zglobove namazati medom i umotati ih.
ZA BOLJI RAST DJECE:
Tri puta dnevno davati djeci po kasicicu meda, najbolje je malo prije jela.
ZA BOLJI RAD SRCA:
Med je idealna pogonska tvar za rad srca. Kod srcanih smetnji jedva da ima boljeg lijeka nego sto je med. Medjutim,
najbolje je med uzimati razrijedjen, i to po mogucnosti prokuhanom mlakom vodom ili cajem od kamilice, kunice, od
mirisne ljubicice. Kod svih vrsta caja dodaju se jedna do dvije kafene kasicice meda.........................................

POLEN

Cvjetni prah-polen ili cvjetna pelud je jedinstveni dar prirode, optimalno uravnotežen i upotpunjen omjer vrijednih
prirodnih sastojaka. Svako zrnce sadrži sve sastojke neophodne za zdrav život i normalan razvoj organizma: bjelančevine,
vitamine (A, C, D, E i grupa vitamina B), minerale (Ca, Cl, Na, Fe, Mg, Si) , lipide, enzime, eter. ulja i vrijedne antibiotske
tvari. Pozitivno djeluje kod anemije i hipertenzije, umiruje preopterećeni nervni sustav i olakšava probleme probavnog
sustava.Izuzetne rezultate postiľe u liječenju prostate. Redovnom upotrebom popravlja opće zdravstveno stanje organizma,
ublažava posljedice stresa i daje snagu potrebnu za svakodnevne napore. Sama pelud ili cvjetni prah nije proizvod pčela, već
su to muške spolne stanice biljaka koje pčele prikupe obilazeći cvjeće. Različiti cvjetovi daju različitu pelud, kako po boji
tako i po hranjivim vrijednostima. Pčele pelud koriste kao hranu za mlade, važna im je za proizvodnju matične mliječi te za
rad voštanih žlijezda. U jesen kod priprema za zimu pelud im je važna za stvaranje masnog-bjelančevinastog tkiva koje im
omogućuje lakše prezimljavanje. Cvjetna pelud važan je proizvod jer u nedostatku njenog unosa u košnicu prestaje
zalijeganje matice. Jake i zdrave pčelinje zajednice uvijek osiguravaju određenu količinu peludi smještanjem u čelije saća, na
koje zatim nanose tanke slojeve propolisa kao zaštitu od kvarenja, a sve kako bi mogle još u zimskom periodu početi s
hranjenjem svog legla. Cvjetna pelud je vrlo osjetljiv proizvod kojeg treba vrlo pažljivo sakupljati i nakon toga sušiti.
Sakupljena pelud sadrži mnogo vlage, te ju je potrebno prije pakiranja sušiti na prozračnom i sjenovitom mjestu. Pogrešno
sušenje i skladištenje peludi dovodi do gubitka svih vrijednosti ove vrijedne namirnice i čini je neprimjerenom za probavu.

Pelud se suši u sušari na stalnoj temperaturi od 40°C 48 sati. Nakon sušenja pelud mora sadržavati 92% suhe tvari.
Svježu pelud možemo držati i u rashladnim komorama na temperaturi od 18°C. Takva pelud mora sadržavati do 60% suhe
tvari.
Rok trajanja pravilno obrađene i upakirane suhe peludi je 1 godina. Pelud pripremljena za tržište ne smije sadržavati nikakve
nečistoće.
Rok trajanja peludi umiješane u med je 2 godine.

Minimum-maksimum g/100g
GLAVNE SASTAVINE:
osušene mase

Proteini 10-40

Lipidi 1-10

Ugljikohidrati 57-81

Ugljikohidrati,ukupno 13-55
Vlakna, pektin 0,3-20

Pepeo 2-6

Neodređeno 2-5

Mineralne tvari, elementi u mg/kg

tragovima

Kalij 4000-20000

Magnezij 200-3000

Kalcij 200-3000

Fosfor 800-6000

Željezo 11-170

Cink 30-250

Kupfer 2-16

Mangan 20-110

Vitamini Mg/kg

Betha-karoten 50-200

B1,tiamin 6-13

B2,riboflavin 6-20

B3.niacin 40-110

B5,pantenska kiselina 5-20

B6,piridoksin 2-7
 C,askorbinska kiselina 70-300

H,biotin 0,5-0,7

Folna kiselina 3-10

E,tokoferol 40-320

Kako najbolje iskoristiti polen

Preporučuje se 600g meda, najbolje bagremovog jer je ovaj veoma rijedak, eventualno livadskog, pomješa sa 300-400g
svježeg polena. Nakon 14 dana koristiti 15 minuta prije svakog obroka 1-2 kahvene kašike. Dnevne količine polena ne bi
trebalo da pređu 30g. U početku, dok se probavni trakt ne navikne na polen, trebalo bi ga uzimati nakon obroka. Kasnije se
uzima između, a zatim pre obroka..Ne preporučuje se polen dijabetičarima, jer podiže nivo šećera u krvi, a osobama sa
pojačanim lučenjem želudačne kiseline preporučuje se oprez.

Polen sadrži sve aminokiseline!

Polen ne sadrži samo mnoge neophodne vitamine i elemente u tragovima, već i sve najvažnije aminokiseline i zbog toga je
najvažniji biljni izvor bjelančevina uopšte. Zbog toga je polen idealan za sve one koji ne konzumiraju mesne proizvode u
svojoj ishrani. Tako 100g polena po sadržaju proteina odgovara količini od 500g telećeg mesa ili 7 jaja. Od posebnog je
značaja upotreba svježeg ili svježe zamrznutog po-lena, jer za razliku od sušenog polena sadrži puno enzima, tako da naš
organizam, prilikom varenja, ne mora da troši sopstvene. Takođe je važno da se polen pravilno koristi, jer se u protivnom ne
mogu iskoristiti važni sastojci. Prekopruka je da se polen umješa u med i ostavi 14 dana da sazri, jer se tek tada razbijaju
takozvani eksini, odnosno spoljašnje, izuzetno čvrste opne polenovih zrnaca. Ove opne su toliko jake da su u stanju da
konzervišu i sačuvaju zrnca polena vjekovima. Pomoću slične mješavine može se pomoći najvećem broju oso-ba koje pate od
polenske alergije i alergij-skog rinitisa. Oni bi trebalo da uzimaju ovaj med sa polenom u zim-skim mjesecima. Vjerujte
pčeli!

PROPOLIS

Farmakološka dejstva propolisa su brojna, a najvažnija su: obuzdavanje razvoja bakterija i njihovo ubijanje, smirivanje
bolova, sprečavanje zapaljenja, podizanje imunog sistema, obnavljanje ćelija tjela i potpomaganje njihove regeneracije,
doprinošenje proizvodnji krvi, ojačavanje zidova krvnih sudova i poboljšanje cirkulacije krvi, uništavanje ćelija kancera,
smanjenje pratećih tegoba u liječenju raka i druga.
propolis sadrži:

proteina 1,5%,
smole 47,5%,
vlakana 3,3%,
šećera 19,0%,
pepela 26,4%,
 vode 2,8%,
vitamina B1 0,01 mg/100g,
vitamina B2 0,12 mg/100g,
vitamina B6 0,10 mg/100g,
vitamina E 3,80 mg/100g,
folne kiseline 7,00 g/100g,
pantotenske kisleine 0,08 mg/100g,
nikotiniske kiseline 0,21 mg/100g,
mangana 18,2 ppm,
fosfora 37,1 mg/100g,
srebra 172 mg/100g,
kalcijuma 3,360 mg/100g,
sode 114 mg/100g,
magnezijuma 2,470 mg/100g,
bakra 9,39 ppm ,
vitamina P 75 mg/100g.

APITERAPIJA
PROPOLIS - LIJEK 21. STOLJEĆA?
Propolis je smola koju pčele sakupljaju uglavnom s pupoljaka biljaka. Povijesni spomenici ukazuju da se od najstarijih
vremena koristio za liječenje ljudi. Ima široka i vrlo ljekovita svojstva.
FIZIKALNA I KEMIJSKA SVOJSTVA
Propolis je žutozelena do smeđa ili tamnocrvena smola mirisa na balzam i gorkog je okusa. Medu biološki aktivnim
supstancama, od preko 200 tvari do sada otkrivenih u propolisu, najvažniji su flavonoidi, razliciti fenoli i aromatski spojevi.
BIOLOŠKA SVOJSTVA
Antimikrobna svojstva. Antibakterijsko djelovanje propolisa jače je izraženo na gram-pozitivne bakterije (streptokok,
stafilokok), nego na gram-negativne mikrobe (Salmonella, Escherichia coli, Proteus spp., Pseudomonas aeruginosa). Djeluje
također i na bacil tuberkuloze humanog tipa. Zanimljivo je da i u slučaju kada izravno ne djeluje na gram-negativne bakterije,
u organizmu stvara zaštitu od upale koje one izazivaju (Klebsiella pneumoniae, Proteus vulgaris, Pseudomonas aeruginosa).
Učinak mu je slabiji od antibiotika, ali je manje toksičan, ne izaziva rezistenciju i ne oštećuje normalnu crijevnu floru. Kada
se uzima zajedno s nekim antibioticima, vrijeme ozdravljenja je znatno kraće.
Antigljivična svojstva. Djeluje na različite vrste gljivica, uglavnom uzročnika bolesti kože i kose.
Antiparazitna svojstva. Zaustavlja rast jednostaničnih parazita Trichomonas vaginalis, uzročnika upale spolnih organa u
žena i mokraćovoda kod muškaraca. Djeluje također i na Trypanosoma cruzi.
Antivirusna svojstva. Spriječava razmnožavanje nekih virusa, uzročnika bolesti kod ljudi (Herpes simplex, genitalis i zoster,
gripe i velikih boginja). Klinička ispitivanja su pokazala da je vrijeme ozdravljenja kod obične prehlade 2,5 puta kraće kada
se koristi propolis.
Antiupalna svojstva. Snažno protuupalno djelovanje izraženo je kod akutnih i kroničnih upala. Zanimljivo je da djeluje i na
upale koje nisu izazvane infekcijama (opekline od sunca, vatre, zračenja i kemijskih tvari).
Anestetička svojstva. Ima potpuni lokalni anestetički učinak kao lidokain, a jači od kokaina i prokaina. Djelovanje protiv
bolova pokazuje i kada se unosi u organizam.
Antioksidacijska svojstva. Osnova biološke aktivnosti je, po svemu sudeći, u snažnom antioksidacijskom učinku propolisa,
jer spriječava i efikasno odstranjuje slobodne radikale kojima se pripisuju pojave raznih bolesti, kao što su tumori,
srčanožilne bolesti, bolesti živčanog sustava, mrena, emfizem, ubrzano starenje i druge.
Mrena. Spriječava pojavu mrene i poboljšava antioksidacijsku obranu krvi i lece te štiti rožnicu od posljedica kemijske
povrede.
Moždani udar. Zajedno s peludom kod moždanog udara podiže antioksidacijsku obranu i opskrbu mozga krvlju što
omogućava brži oporavak poremećenih i izgubljenih funkcija.
Bubrezi. Antioksidacijskim učinkom štiti bubrege od akutnog oštećenja koje izazivaju neki citostatici (cisplatin) za vrijeme
kemoterapije.
Jetra. Čuva jetru od nekih kemijskih otrova i alkohola što se pripisuje njegovoj sposobnosti hvatanja slobodnih radikala.
Zaštitni učinak je jači od poznate tvari glicirizina.
Srce. Štiti srce od toksičnih tvari koji slobodnim radikalima oštećuju srčano tkivo.
Zračenje. Preživaljavanje miševa nakon gama zračenja pripisuje se antioksidacijskim svojstvima propolisa i upućuje na
njegov zaštitni potencijal od slobodnih radikala nastalih raznim vrstama zračenja.
Alkohol. Štiti želudac od oštećenja alkoholom.
Zacjeljivanje rana. Ubrzava zarastanje rana, ne samo kada se lokalno primjenjuje, nego i kada se unosi u organizam.
Jačanje imunološkog sustava. Snažno potiče imunološke stanice na proizvodnju tvari koje jačaju obrambeni sustav bez
neželjenih pojava.
Antitumorsko djelovanje. Novija istraživanja sve više potvrđuju da propolis, ne samo da spriječava nastajanje tumora, već
zaustavlja rast tumorskih stanica i metastaziranje (dojke, debelo crijevo, bubrezi, jetra, maternica, želudac, pluća, koža, krv).
Karcinom trbušne šupljine. U kombinaciji s citostaticima značajno smanjuje napredovanje karcinoma trbušne šupljine, a
nuspojave kod kemoterapije su znatno blaže. Oporavak bijelih i crvenih krvnih zrnaca je znatno brži.
Karcinom pluća. Smanjuje rizik od nastajanja tumora i metastaziranja na plućima. Kombinacija s citostatikom je
učinkovitija od samog citostatika u spriječavanju metastaza.
Karcinom debelog crijeva. Spriječava pojavu tumora na debelom crijevu. Kod vec nastalog karcinoma, usporava njegov
rast i smanjuje rizik od metastaziranja na jetri.
Karcinom dojke. Smanjuje napredovanje karcinoma dojke tako da sprijecava razmnožavanje njegovih stanica i pokrece
mehanizam apoptoze, odnosno programiranu smrt tumorskih stanica.
Leukemija. Na modelu ljudskih leukemijskih stanica (HL-60) utvrdeno je da propolis ubija stanice tumora.
Antialergijska svojstva. Blokira oslobadanje histamina što ukazuje na njegovo antialergijsko djelovanje.
Toksičnost. Svi se slažu da propolis nije štetan za ljude.
Zamor. Sprijecava zamor i povecava tjelesnu izdržljivost.
Alergijske reakcije. Neki ljudi su osjetljivi na propolis. Alergija se ocituje crvenilom na mjestu kontakta.
TERAPIJSKA SVOJSTVA
Upotreba propolisa u liječenju ljudi ima dugu povijest. Klinička iskustva stečena kod brojnih bolesti, upućuju na njegov
široki terapijski potencijal kao pomoćnog ljekovitog sredstva u liječenju bolesti dišnih puteva i usne šupljine, srednjeg uha,
probavnog sustava, urogenitalnih organa i kože.
Terapija sa samim propolisom ili u kombinaciji s drugim lijekovima, pokazala je dobar uspjeh u liječenju upale nosne
šupljine, grla, glasnica, dušnika, sinusa i bronhitisa. Kod astme su se napadaji razrijedili, a plućne funkcije znatno poboljšale.
Vrlo dobar rezultat je postignut kod kronične upale srednjeg uha te tuberkuloze pluća i bubrega. Propolis spriječava stvaranje
zubnog plaka i karijesa, zaustavlja razmnožavanje bakterija u usnoj šupljini, smanjuje bolnu osjetljivost zubi, povećava
čvrstoću zubne cakline, jača zubnu pulpu, smiruje akutnu i kroničnu upalu desni te lijeci afte. Vrlo dobar rezultat je postignut
u liječenju čira na želucu i dvanaesniku te kronične upale debelog crijeva (kolitis). Pomaže bržem zarastanju i
najtvrdokornijih rana i povreda te opeklina i nekih kožnih bolesti.
Široka ljekovita svojstva propolisa, posebno njegov potencijal u antitumorskom i antimetastatskom djelovanju, upućuju na
vjerovanje mnogih istraživača da je propolis "zlatni" proizvod košnice i lijek 21. stoljeća.

MATIČNA MLIJEČ - PRIRODNI STIMULANS

Matična mliječ je izlučevina ždrijelnih žlijezda pčela radilica starih 8-12 dana. Ona je pčelinje "mlijeko" za ličinke pčela i
hrana za matice u vrijeme intenzivnog polaganja jajašaca.
FIZIKALNA I KEMIJSKA SVOJSTVA
Prema izgledu je homogena gusta, neprozirna i kremasta supstanca bijele do blijedožućkaste boje. Kemijski sastav je vrlo
složen. Osnovni sastojci su voda, bjelančevine, šećeri, masti i mineralne soli. Oko 3% njezinog sastava još uvijek nije
identificirano. U prirodi ne postoji drugi izvor ovakve supstance niti ju je moguće umjetno proizvesti.
BIOLOŠKA SVOJSTVA
Matična mliječ se tisućama godina u orijentalnim kulturama cijeni kao jedinstveni prirodni izvor za očuvanje mladosti i
energije. Tradicionalna iskustva ukazuju da ublažava uznemirenost i nesanicu, podiže raspoloženje, povećava izdržljivost i
pamćenje te jača imunološki sustav.
Diferencijacija pčelinjih ličinki. Najvažnije svojstvo matične mliječi jest usmjeravanje razvoja ličinki u maticu ili u pčelu
radilicu. Prvih par dana mlade pčele radilice hrane sve ličinke s mliječi. Od trećeg dana ličinke, iz kojih će se razviti matica,
nastavljaju se hraniti samo s mliječi, a ličinke budućih radilica i trutova sa smjesom mliječi, meda i peluda. Međutim, niti
danas u potpunosti nisu poznati svi biološki faktori koji usmjeravaju razvoj ličinki u matice ili pčele radilice. Pouzdano se
samo zna da je ova diferencijacija povezana s načinom ishrane u kojoj ključnu ulogu ima matična mliječ. Zanimljivo je da je
matica oko 42% duža, 60% teža, a životni vijek 40 do 50 puta duži od normalne pčele radilice. Zapanjujuće je da matica
može dati oko 2.000 jajašaca dnevno čija je masa 2 puta veća od njene težine. U jednoj sezoni daje u prosjeku oko 200.000
jajašaca. Očito je mliječ neposredno odgovorna za zadivljujuću reproduktivnu plodnost, vitalnost i dugovječnost matice.
Antibiotska svojstva. Ona pokazuje antibakterijska, antigljivična i antivirusna.
Stimulacija spolnog sustava. Tradicionalno se u brojnim starim kulturama mliječ koristila za jačanje spolne moći te protiv
steriliteta, impotencije i frigidnosti. Ispitivanja su pokazala da mliječ potiče rad i brži razvoj spolnih organa u životinja koje
postaju i seksualno aktivnije.
Stimulacija živčanog sustava. Unatoč tome što još nema pouzdanih znanstvenih dokaza, tradicionalno iskustvo i neki
eksperimenti ukazuju da mliječ stimulira živčani sustav i da bi mogla pomoći poboljšanju koncentracije, pamćenja,
zapažanja, motoričkih funkcija i psihofizicke izdržljivosti kod ljudi.
Imunološki sustav. Vjeruje se da mliječ jača imunološki sustav zahvaljujući 10-hidroksidekanoičnoj kiselini i gama
globulinu. Gama globulin je odlučujući faktor u borbi protiv upala te imunološki stimulans.
Tjelesna izdržljivost. Saznanje da povećava tjelesnu izdržljivost i smanjuje zamor ukazuje da bi trebala biti zastupljena kao
dodatak prehrani kod ljudi koji obavljaju težak tjelesni rad, a posebno kod sportaša u pripremnom i natjecateljskom periodu,
ne samo radi veće izdržljivosti, nego i bržeg oporavka.
Krvni tlak. Vjeruje se da uspostavljanjem ravnotežnog stanja neurovegetativnog sustava mliječ može pomoći u normalizaciji
visokog i niskog krvnog tlaka.
Tromboza. Eksperimenti ukazuju da bi se mliječ mogla koristiti kod poteškoća vezanih za trombozu, jer spriječava stvaranje
ugrušaka.
Cijeljenje rana i kostiju. Na životinjama je dokazano da potiče brže zarastanje slomljenih kostiju i zatvaranje frakturne
pukotine te dijabetičnih rana.
Jetra. Potiče obnavljanje jetre i štiti njene stanice od oštećenja.
Toksičnost. Matična mliječ nije toksična niti mutagena čak i pri visokoj dozi. Smatra se da stalna upotreba ove potpuno
prirodne i zdrave supstance ne izaziva nikakve kumulativne štetne učinke niti stvara ovisnost.
Alergijske reakcije. Studije ukazuju na alergijske reakcije kod nekih korisnika koji su uzimali matičnu mliječ u obliku
kontaktnog dermatitisa, proljeva, do anafilatickog šoka, pa čak i smrti.
Doziranje i način uzimanja. Kompilacijom eksperimentalnih podataka može se zaključiti da se povoljni biološki učinci
mogu postići s dnevnom dozom između 400 i 600 mg svježe mliječi (130-200 mg liofilizirane, u prahu) za odrasle ljude.
Najčešći način uzimanja mliječi je stavljanje pod jezik.
TERAPIJSKA SVOJSTVA
Biološki učinci mliječi u olakšavanju zdravstvenih tegoba ljudi poznati su tisućama godina u narodnoj medicini istočnjačkih
kultura. Najviše i najuspješnije se koristi u terapiji bolesti i stanja kod kojih postoji kompleksno oštećenje regeneracijskih
mehanizama i normalnog tonusa organizma.
Zaostajanje razvoja (hipotrofija) djece. Iz iskustva mnogih klinika poznat je povoljan utjecaj mliječi kod djece koja
zaostaju u razvoju zbog poremećaja u ishrani, preležanih infekcija s oštećenjima dišnog sustava ili crijevnih upala s općim
intoksikacijama organizma.
Nedonoščad. Brza nadoknada prijašnje težine i daljnji porast nedonoščadi zabilježeno je preko mlijeka majki koje su uzimale
mliječ.
Nedostatak mlijeka u dojilja. Znatno poboljšanje laktacije postignuto je u dojilja kojima je davana mliječ.
Anemija. Antianemično djelovanje kod anemija nastalih uslijed gubitka velikih količina krvi prilikom porođaja ustanovljeno
je kod svih rodilja.
Astma. Kod 75% pacijenata s astmom uočen je pozitivan učinak izražen u smanjenju broja astmatičnih napadaja i znantnom
poboljšanju plućnih funkcija.
Prijevremeno starenje. Dobri rezultati postignuti su kod pacijenata sa simptomima prijevremenog starenja i staračke
malaksalosti.
Menstruacijski bolovi. Kombinacijom mliječi, propolisa i peluda u medu menstruacijski bolovi su prestali ili su znatno
smanjeni kod većine djevojaka.
Klimakterične tegobe. Terapija mješavinom mliječi i cvjetnog praha u medu dala je dobre rezultate kod klimakteričnih
tegoba. Mnogi vegetativni i psihički poremećaji, kao što su glavobolja, nemogućnost zadržavanja mokraće (urinarna
inkontinencija), vaginalna suhoća i mala vitalnost, kod većine tretiranih žena su poslije 15 dana upotrebe mliječi iščezli.
Ateroskleroza. U izvještajima iz različitih medicinskih časopisa u zadnjih 30 godina, matična mliječ se preporuča kao
preventivno i pomoćno sredstvo u terapiji ateroskleroze.
Postradijacijske tegobe. Terapija mješavinom mliječi i cvjetnog praha u medu pokazala je znatno poboljšanje kod većine
pacijenta s poremećajima uzrokovanim radijacijskom terapijom (prvenstveno malaksalost).
Upala zglobova (artritis). Dokazano je smanjenje boli za 53% i povećanje pokretljivosti zglobova kod ljudi koji su uzimali
mliječ kroz 3 mjeseca što se pripisuje visokom sadržaju pantotenske kiseline i/ili protuupalnom djelovanju 10-
hidroksidekanoicne kiseline.
Masnoće u krvi. U kontroliranoj kliničkoj studiji dokazano je da mliječ snižava serumski kolesterol za 14%, a ukupne lipide
za 10% u odnosu na placebo grupu.
Problemi i bolesti kože. Iskustva u vanjskoj primjeni pokazuju da mliječ po svoj prilici pomaže u obnavljanju mladenačkog
izgleda kože te kod pojedinih problema i bolesti kože. Pri redovitoj upotrebi mliječi koža postaje glatka i mekana, a bore se
smanjuju. Najbolje rezultate pokazala je u liječenju seboreje na masnoj koži te dobre kod rozacee i keratoze, dok kod
mladenackih akni nije bilo pozitivnih učinaka.
Gerijatrijski sindromi. Tradicionalna istočnoazijska (posebno kineska) medicina, a danas i zapadna alternativna i
komplementarna medicina, sve više preporučuju maticnu mliječ za poboljšanje kompleksnih tegoba u staračkoj dobi koji se
odnose na bolesti živčanog sustava (difuzna ateroskleroza u mozgu sa i bez žarišnih oštećenja, astenička neuroza, neuroze s
povećanom emocionalnošću, kronicni gerijatrijski sindromi bez žarišnih oštećenja, Parkinsonova bolest). Matična mliječ bi
se mogla koristiti u pomoćnoj terapiji, ne samo kod kroničnog psihoorganskog sindroma kod starijih ljudi, već i kod djece.

MED U SAĆU
Med u saću zajedno sa voštanim poklopćićima u sebi ima:

1.antibakterijsko , antiprotozoično, antimikotičko, protivalergijsko i

protivupalno dejstvo na ljudski organizam pa je zbog toga njegovo korištenje
od neprocijenjivog značaja za ljudsko zdravlje . Žvakanje voštane mase sa medom je korisno za sluzokožu svih
organa za disanje . Zbog toga je preporučljivo da se ovakav med koristi svakodnevno. Posebno se preporučuje kod
oboljenja : upala usne šupljine, upala sinusa , prehlade, angine, upala nosne šupljine , upala grla.

Med u saću koristi se oko pet puta dnevno manji komadici veličine kocke šećera. Svaki komad meda u saću treba žvakati
da se sav med rastopi a saće žvakanjem pretvori u sitne komadiće koje treba izbaciti iz usta. Na ovaj nači se suzbijaju upalni
procesi i uništava patogena flora. Na objašnjen način treba koristiti med u saću i medne poklopčiće.

OBAVEZA SVAKOG PČELARA JESTE PROVJERA KVALITETA MEDA I OSTALIH PČELINJIH

PROIZVODA U ZAKONOM PROPISANIM INSTITUCIJAMA.

NAPOMENA: Svaki pčelar sa određenim brojem košnica može imati

stimulaciju od države. Tačnije finansijsku pomoć po svakoj ispravnoj
košnici. Sve detaljnije inforamacije možete dobiti u vašem pčelarskom
udruženju.

ZDRAVLJE PČELA JE JAKO VAŽNO I ZATO JE POTREBNO USMJERITI VELIKU PAŽNJU

DETALJNIM PROVJERAMA ZDRAVLJA PČELE I PČELINJIH PROIZVODA.
BOLESTI PČELA

Samo zdrava pčelinja društva mogu donijeti koristi pčelaru i pčelarstvu.

Bolesti pčela, u odnosu na bolesti ljudi i životinja imaju osobenosti. Kao jedinka pčela se ne može održati i živi u društvima -
zajednicama. Pčele su u društvu (košnici) uvjek u međusobnom dodiru. Zbog toga se bolest brzo prenosi od jedne pčele na
drugu i oboli cijelo društvo. Slično je i kod pojave bolesti pčelinjeg legla, koja se prenosi od zaražene do zdrave ćelije saća.
Na prenošenje bolesti utiče i korištenje hrane u košnici. Pčele su upućene da zajednički koriste hranu, bilo neposredno po
unošenju u košnicu ili je koriste kao rezerva (med i cvijetni prah). Preko hrane bolest se može širiti. Ono što je značajno za
sve bolesti, važi i za bolesti pčela. Od posebne je važnosti da se bolest pravovremeno utvrdi (dijagnoza). Tek tada se
preduzima liječenje obolelog pčelinjeg društva. Za svaku bolest pčela preporučuju se lijekovi koji su najuspješniji. Zato se
lijekovi nemogu davati prema jedinstvenom tipu. Na primjer, antibiotici (oksitetraciklin, geomicin i dr.) uspješno sprječavaju
uzročnika američke i evropske truleži legla, a ne djeluju na nozemozu.
Za liječenje bolesti je potrebno tačno odmjeriti preporučenu količinu lijeka (dozu). Manja količina ne dijeluje uspješno na
pčele ili leglo, a veća može uzrokovati trovanje pčela. Bolesti pčela mogu biti zarazne i ne zarazne. Među ovim bolestima se
razlikuju bolesti pčela i bolesti pčelinjeg legla. Bolesti legla se mogu razvrstati na bolesti otvorenog i bolesti zatvorenog
(poklopljenog) legla. Osim toga, postoje i bolesti matice. Uzročnik bolesti legla ne izaziva oboljenje odraslih pčela i obrnuto.
Izuzetak je varoza, gdje se uzročnik bolesti - krpelj, razmnožava se u leglu, a zatim napada odrasle pčele. Međutim, odrasle
pčele (radilice, matice i trutovi) mogu biti prenosnici kako bolesti legla tako isto i bolesti odraslih pčela iz jedne košnice u
drugu (ili iz jednog područja u drugo). I preko saća se mogu zaraziti odrasle pčele i leglo.
Bilo bi suvišno ponaosob objašnjavati svaku bolest već odavno sve je rečeno dovoljno je da u GOOGLE pretragu ukucate
određenu riječ i za manje od 0,8 sekundi imat će te na raspolaganju niz web stranica na određenu temu.

LIJEKOVI

Kako mi suzbijamo varoou , nametnik koji je mnoge pčelare ostavio bez pčela. Težimo ka organskim lijekovima protiv
nametnika;

1. podnjača zamrežena
2. mravlja kiselina
3. oksalna kiselina
4. ram građevnjak
5. bienenwahl - organski lijek
6. koristimo razne pripravke prirodna baza za skidanje varooe sa pčele
7. vještačkim razrojavanjem grupišemo varoou i sistematski djelujemo

Već dugi niz godina ne znamo za zimske gubitke pčela što je možda i pokazatelj koliko se posvetimo pčeli i njenom zdravlju.
Dostigli smo takav nivo da varoou držimo pod kontrolom tokom cijele godine , do odgajanja zimski pčela i glavni tremani
odvijaju se u augustu i kada nema legla.
Posebna pažnja posveti se dijagnosticiranju.

. Odlučili smo se napustiti dosadašnje metode koje mnogi proizvođači zagovaraju na bazi amitraza. Prvi zahvat je bio
instaliranje umreženih podnjača sa pokretnom laticom . Šta smo dobili umrženom podnjačom. Lako vršenje diagnostike,
tretiranje mravlje kiselinom, odstranjivanje varoe koja je otpala sa pčele a nije uginula .
Pčelar
Otvoreno govoreći, pčelar je, u biti, najveći neprijatelj košnice. Iako pčele ovise od pčelarove
brige zbog neophodne zaštite od štetočina, veći dio njegovog djelovanja predstavlja potpuni stres
za pčele. Dobra praksa znači svesti broj intervencija u pčelinjaku na minimum.
Provjera stanja u košnici tokom ranog proljeća, obezbjeđivanje dodatnog prostora i okvira tokom
rasta kolonija od maja do juna, kontrola rojeva i podizanje nukleusa, vrcanje meda i dodavanje po
potrebi hranjivog denaturiranog šećera su osnovne radnje za odrţavanje pčela u dobrom stanju.
Međutim, svi bi ovi postupci trebali biti obavljeni sa velikom paţnjom i sa što manjim mogućim
ometanjem pčela u njihovom „radu“. Dobra praksa, znači dimljenje ili rasprskavanje malo vode
(drugo spomenuto, naravno, ne tokom vrcanja meda). Neophodno je obavljati sve ove procese
smireno, opušteno, bez uništavanja rasporeda mladog legla; takođe, važno je ne izlagati larve
hladnoći. Vrlo važno i neophodno je redovno uočavanje i kontrolisanje znakova bolesti, potrebno
je poduzimati mjere opreza samo onda kada su potrebne i u pravo vrijeme (npr. liječenje,
promjena matice, prihrana).
U slučaju da sumnjate u navedeno: obratite paţnju šta se inače događa u košnici i u pčelinjaku.
Pčele su djelimično pripitomljene divlje životinje. One su poprilično dobro znale kako da prežive
tokom 50 ili 60 miliona godina i one nam još mnogo toga mogu otkriti ako ih samo budemo
paţljivo promatrali i poštovali njihov ţivotni red i ciklus.

Metode rada
Metode rada uvijek treba da sadržavaju osnovni princip: pčele prije svega! Možda ćete željeti
izvrcati sav med da biste dobili maksimalnu moguću količinu odličnog proizvoda, ali, ovo
predstavlja maksimalni stres za pčele. Za dugotrajniji i kvalitetniji odnos, bolje je dijeliti urod s
pčelama nego ih izrabljivati.
Postoji mnogo standardnih modela kad su u pitanju metode rada, a to zavisi od pojedinačnih
okolnosti.. Tradicionalni načini mogu biti adekvatni kad su u pitanju potrebe pčela.

Oprema i alati
Za košnicu, prirodni materijali imaju prednost. Stiropor ima štetan učinak na okoliš tokom
proizvodnje i odlaganja, a isto vrijedi i za osnove i okvire napravljene od plastike. Plastifikatori se
oslobađaju iz ovih materijala i pretpostavka je da je moguće negativno djelovanje na pčele i
pčelinje proizvode. Ovo također važi i za boje s lakom koje sadrže sintetička otapala. Premaz
otopinom alkohola i peluda (odnos 2:1) predstavlja savršenu zaštita drveta.
Košnica sa podnicom, praktična za dijagnosticiranje varoze, je dobra za kontrolu nivoa zaraze u
bilo koje vrijeme, i pravilno osigurava tretman liječenja na vrijeme.

Oprema za skidanje poklopaca i za centrifugiranje bi trebala biti od INOX-a. Galvanizirani metal

ili aluminij se polako rastvara čim je u kontaktu sa medom, zbog njegove kiselosti, te tako moţe
uzrokovati onećišćenje meda i promjenu njegovog ukusa. Za skladištenje meda je potrebno
koristiti burad namijenjenu za prehrambenu industriju, a staklenke ili keramiku za potrošačku
upotrebu.

Prihrana
Bijeli šećer iz šećerne trske ili šećerne repe je, po pretpostavci, štetan za ljudsko zdravlje. Zašto bi
onda bio zdrav za pčele? Med je kompozicija jedinstvena u prirodi, koja sadrži više od 160,
dijelom neidentifikovanih supstanci. Obzirom da je pčelarov profit cjenovna razlika između meda
i šećera, čini se da pčelar ne može ostaviti sav potreban med za prezimljavanje pčelama i još
ostvariti zaradu od ostatka. Također, hranu koja se sastoji od čistog šećera treba obogatiti, a to se
može napraviti dodavanjem biljnih čajeva, npr. kamilice, hajdučke trave, kadulje, koprive, male
količine soli, te 5-10% meda koji će pomoći pčelama da razdvoje polisaharide na monosaharide
(= manje stresa). Hrane mora biti dovoljno, ali ne i previše, jer bi se ostaci mogli pomiješati sa
nektarom koji nadolazi u proljeće. Ovo se također odnosi na stimulativno ili hitno hranjenje.
Koristiti isključivo čisti med. Izbjegavati improvizaciju sa polenskim zamjenama – pčele ih neće
naći u prirodi

Pčelinji vosak
Pčelinji vosak treba promatrati kao osnovni „organ tijela“ košnice. Zbog njegovih hemijskih
svojstava klasificiran je kao mast, i iz tog razloga lako upija pesticide koji se redovno
upotrebljavaju i svakodnevno su prisutni u konvencionalnom pčelarstvu i poljoprivredi. Mnoge od
ovih supstanci se mogu naći u visokim koncentracijama u pčelinjem vosku te mogu biti
detektovane analizom čak i nakon nekoliko desetljeća. Ne postoji poznata metoda čišćenja.
Lako je shvatiti da zaraţen organ znači ogroman teret za organizam – ljudski ili ţivotinjski. Ovaj
rizik se može kontrolosati uvođenjem vlastite proizvodnje voska. Nabavku voska nepoznatog ili
miješanog porjekla ili čak patvorenog, treba izbjegavati. Prvo označite sva vaša stara saća
markerima. Nastavite sakupljati vlastiti pčelinji vosak od poklopaca i prirodnih (nerecikliranih)
saća, koje ćete dobiti od trutovskog saća ili od rojeva sa djevičanskim voskom (osigurati samo
startere). Ovaj vosak striktno odvojiti od ostalog. Nakon nekog perioda formiraće se veća količina
skoro čistog voska, koji se preradi u satne okvire bez miješanja sa stranim voskom ili voskom iz
vlastitog starog saća.
Stavljanje startera u košnicu će tokom vremena obezbijediti određenu zalihu voska, a staro saće
označeno markerima će se moći izdvojiti, kao npr. za pravljenje svijeća.

Koristiti topionike na solarni pogon za topljenje voska iz legla, što će uštediti novac za tretman
zaštite od voštanog moljca.

Proizvodnja vlastitih satnih osnova podrazumijeva investiciju od nekoliko stotina eura u početku,
koja se moţe podijeliti meĎu pčelarima koji takoĎe ţele raditi s čistim voskom.
Razmnožavanje

Prirodno, razmnožavanje je jako složen fenomen. Selekcija, bez utjecaja čovjeka na stvaranje,
po pretpostavci „boljih“ pčela, se odvija prilično dobro još od davnih vremena. Pčelarenje s
manje stresa podrazumijeva selekciju vitalnih i boljih košnica, i odgovarajuće razmiještanje
rojeva. Ustvari, matice uzgojene od strane same kolonije su predodređene da postanu matice u
toj košnici od samog početka. Uzgoj nukleusa sa leglom je različite kvalitete od uzgoja matica
presađivanjem, ili u inkubatorima, gdje se dovodi u kontakt sa poremećenim i stresnim
nukleusima. Praksa umjetne oplodnje predstavlja potpunu kontrolu nad genetskim svojstvima,
zanemarujući prirodne karakteristične promjene.
Kontrola parazita
Većina mikroorganizama (bakterije, virusi, gljivice) su sveprisutni u čovjekovom i pčelinjem
životnom okruženju. Jačina imunoloških sistema odlučuje o pojavi zaraze; Dobra pčelarska
praksa znači jačanje vitalnosti pčela, kao principa svih zaštitnih mjera. Visoki higijenski
standardi u pčelinjaku, čisti alati za rad, ispravno pozicioniranje košnica, česta zamjena voska,
dostupnost hrane u svakom trenutku, izbjegavanje grabeži i sveobuhvatno znanje o
simptomima bolesti su od ključne vaţnosti. Pravovremena akcija (umjetni rojevi) u slučaju
zaraze legla, može spriječiti velike gubitke. Pojava infekcije se može smatrati kao proces
prirodne selekcije. Takve se košnice, naravno, ne koriste za razmnožavanje.
Varoza je najdrastičnija štetočina i predstavlja veliki stres za pčelu. Tretman organskim
kiselinama (mravlja, mliječna i oksalna) je efikasan kada se propisno primjeni i neće
prouzrokovati zarazu kod pčela ili pčelinjih proizvoda. Esencijalna ulja kao što je timol,
također djeluju prilično dobro, ali ih vosak dobro apsorbuje, te usprkos netoksičnosti, dolazi
do njegovog kvarenja. Svi ostali lijekovi protiv varoze su dokazano toksični, dovode do
rezistentnosti na antibiotike, a ostaci se ne mogu izdvojiti iz voska.
Najprirodnije: matice se razvijaju u kolonijama od samog početka
Nikad dosadni, uvijek vitalni: rojevi
Da li znamo bolje?

Konstantno podmlađivanje nukleusa

Dijagnoza za varozu je ključna
Isparavajuća mravlja kiselina min. 20 ml/danu
AFB: potrebna je hitna reakcija
Poziv na širenje zaraze

Dokumentacija
Dokumentacija svih aktivnosti bi trebala biti stvar navike. Pomaţe pri planskom radu, u skladu s
vremenom i prema biološkim potrebama košnice. Gubici se mogu izbjeći ili minimalizirati kada
se, npr. rezultati dijagnoze ili proces liječenja mogu pratiti. Zapisivanje količina bilja,
individualnih osobitosti košnica (npr. razvoj tokom ljeta, ponašanje rojeva, sumnje na zaraze ili
štetočine) moţe pomoći pri odlukama u selekciji za razmnoţavanje. Povrh svega, vlasti i trgovci
obično traţe dokumentaciju o porijeklu / sljedivost proizvoda, kao dio upravljanja kvalitetom.

Dobra Higijenska Praksa – smjernice za pčelara

Pčelinji proizvodi treba da budu proizvedeni, prerađeni, stavljeni u staklenke, skladišteni i
stavljeni u promet u higijenskom okruženju. Općenito, državni zakon propisuje okvir za standarde
i zahtjeve, kao i za kontrolu i monitoring.

Higijena u primarnoj proizvodnji

Nedostatak higijene u primarnoj proizvodnji dovodi do problema sa kvalitetom u toku prerade.
Postoje rizici od štetnog učinka zagađenja od prašine u slučaju otvorene buradi, prljavštine tokom
privremenog skladištenja nastavaka i proizvodnje pčelinjih proizvoda u nesanitarnom okruženju
(kao nrp. prljave prostorije, ostave, direktni kontakti s podom), te zahrđali ili nedovoljno očišćen
alat za skidanje poklopaca, alati, vrcaljke, prese, burad, ostali alati itd.

Osnovni higijenski standardi

Proizvodnja / pogoni za preradu, tehnička oprema i alati
Pogoni i alati bi trebali biti dobro odrţavani i spremni za upotrebu. U slučaju korištenja privatnih
prostorija (npr. alata za pranje, staklenke, burad itd.) potrebno je temeljito čišćenje i dezinfekcija :
1. Podovi treba da budu čvrsti, bez prašine i lagani za čišćenje.
2. Police i površine namještaja treba da budu netoksični, lagani za čišćenje, i za sanitizaciju
3. Plafon i zidovi treba da budu bez prašine, plijesni i raznih čestica
4. Vrata trebada budu čvrsto zatvorena
5. Ventilacija je ključna u izbjegavanju kondenza i stranih mirisa Prozori za ventilaciju treba da
imaju mreţe za zaštitu od insekata. Osvjetljenje treba biti dovoljno da se moţe uočiti nećistoća ili
prisustvo stranih tijela.
6. Potrebno je imati umivaonik sa pitkom vodom za pranje ruku i čišćenje opreme, tekući sapun i
jednokratne ručnike. Pristup toaletu ne smije biti direktan!
7. Mašine i pribori (alat za skidanje poklopaca, ekstraktor, filteri) treba da budu od nehrđajućeg
materijala i otporni na struganje laka!
8. Potrebno je obezbijediti prostoriju za presvlačenje. Čista radna odjeća mora biti odvojena od
svakodnevne odjeće.
9. Bez kućnih ljubimaca u prostorijama za preradu!

Osobna higijena
Obratiti paţnju na odrţavanje visokog nivoa osobne higijene: nositi čista radna odijela i mijenjati
ih često. Kada se radi sa hranom, neophodno je imati čiste ruke. Za pranje ruku koristiti tekući
sapun i jednokratne ručnike. Osoblje koje boluje od dijareje, lišajeva, otvorenih rana na rukama i
licu ne smije rukovati proizvodima. Ostale povrede pokriti vodootpornim zavojima.

Čišćenje i dezinfekcija

Prostorije, mašine, opremu i alate držati čistima. Uklanjati prašinu toplom vodom, koristiti
deterdžente u umjerenim dozama. Dobro očišćene površine posušivati papirnim ubrusima ili
krpama za čišćenje. Plastične četke su čvršće i lakše za održavanje. Metle treba redovno čistiti i
držati tako da vise.
Deterdženti se moraju držati podalje od hrane, u odvojenim ormarićima. Izbjegavati mogućnost
prenošenja mirisa deterdţenata na hranu. Kemikalije čuvati samo u originalnim pakovanjima.
Dezinfekcija je neophodna nakon čišćenja u slučaju korištenja privatnih prostorija ili postrojenja
ili opreme koja je prethodno bila u dodiru sa sirovom peradi, divljači, ribom, mesom, jajima itd.
Za termičku dezinfekciju koristiti vruću vodu (min. 85°C tokom 2 - 5 minuta). Kod dezinfekcije
kemikalijama pročitati uputstvo za upotrebu prije nego se počne sa čišćenjem površina pitkom
vodom. Potrebno je napraviti plan čišćenja i dezinfekcije svih prostorija i opreme. Plan treba
prikazati što, kada i pomoću čega će se obaviti ta procedura.
Dnevna proizvodnja: površine, učestalost čišćenja i dezinfekcija
Dnevno: radno mjesto, okolni zidovi, umivaonik
Nakon posla: male alatke, podmetači, pod
Sedmično: zidovi, vrata,
Mjesečno: frižideri, hladnjače
Ako je potrebno: staklenke, metalni poklopci prije upotrebe, po mogućnosti korištenjem stroja za
pranje posuđa, samosušenje

Povremena proizvodnja: Površine, učestalost čišćenja i dezinfekcija

Prije početka rada: površine, posude, burad, okolne zidove, male alatke, podmetače, podove,
vrata, prozore.
Kontrola parazita
Hranu skladištiti na mjesta gdje nema rizika od zaraze štetočinama.
U slučaju nedovoljne ili propale kontrole: skloniti hranu koja sadrži parazite
Mjere predostrožnosti:
Optimalna čistoća u prostorijama za skladištenje – bez prosipanja hrane kao što su med ili
šećer zbog privlačenja mrava, mušica ili osa.
Začepiti rupe i pukotine u zidovima.
Provjeriti da su sifoni otporni na glodavce
Mreže protiv insekata na prozorima
Izbjegavati otvorena vrata. Vrata treba zatvarati gotovo hermetički.
Zamke za insekte, poput UV svjetla, su efikasne protiv muha, osa i sl. Redovno čišćenje !
Kontrola moljaca pomoću feromona ili ljepljivih traka
Kontrola kupljene hrane na larve (orasi, suho voće)
Skladištenje pesticida (npr. mamaca) u odvojene prostorije, daleko od djece ili kućnih
ljubimaca. Strogo sačuvati i pratiti instrukcije za upotrebu. U problematičnim slučajevima
može se angažovati stručnjak.

Plan kontrole parazita

Zabilježiti lokacije (napraviti plan) zamki za miševe, štakore, moljce, učestalosti kontrole i mjere
u slučaju pronalaženja. Npr. štetočina / akcija / mjesto / učestalost / odgovorna osoba
Moljci: kontrola / obnoviti zamke u prostorijama za skladištenje okvirova, u prostorijama za
obradu
Leteći insekti : UV zamke, mreţe za zaštitu od insekata, ljepljive trake u prostorijama za preradu i
skladištenje
Kontrolisati ispravnost, mijenjati jednom mjesečno ili po potrebi.
Miševi / štakori : zamke, zvučne zamke, kutije za mamce u prostorijama za preradu i skladištenje,
kontrolisati ispravnost, mijenjati jednom mjesečno ili po potrebi
Mravi: mamci, zaustavljanje najezdi u prostorijama za preradu i skladištenje, izmjena mamaca po
potrebi.

Preporučuje se izrada dokumentacije sa datumima, saznanjima i mjerama kontrole, u obliku

posebne broušure.

RADOVI NA PČELINJAKU PO MJESECIMA

 Pčelari moraju znati koje sve radove i kako treba da obavljaju u pojedinim mjesecima. Ovdje
će biti izložen praktičan program rada i opisan po mjesecima. Da bi pčelari bili u toku sa
savremenim znanjima iz tehnologije i tehnike pčelarske proizvodnje, potrebno je da se
upoznaju i sa redosljedom pojedinih poslova. Tako će na najbolji naćin moći da planiraju
vrijeme, obezbijede potrebnu opremu i pribor, vrše pripreme za selidbu pčela, za vrcanje
meda itd. Često se desi da se propusti obavljanje nekog, manje ili više značajnog posla na
pčelinjaku, jednostavno zato što pčelar zaboravi ili što pčelar početnik najčešće i ne zna kada i
kako šta treba uraditi. Međutim, ne izvršavanje ili neblagovremeno izvršavanje nekih poslova
oko pčela može veoma nepovoljno da se odrazi na visinu prinosa i na produktivnost rada u
pčelarstvu. Na dinamiku i vrstu radova na pčelinjaku u velikoj mjeri mogu da utiču klimatske
prilike; mogu da poboljšaju uslove medenja medonosnog bilja, ali i da umanje ukupne
godišnje prinose. Radove na pčelinjaku ćemo početi sa avgustom jer pčelarska godina počinje
u ovom mjesecu. Tada se pčelinja društva počinju spremati za narednu godinu.

RADOVI U AVGUSTU

U ovom mjesecu na pčelinjaku se obavljaju sljedeći radovi:

1. Detaljan pregled svih pčelinjih društava radi utvrđivanja njihovog stanja, na osnovu kojeg
bi se izvšile pripreme za prezimljavanje i za narednu sezonu:
Utvrditi jačinu i zdravstveno stanje pčelinjih društava, postojanje i kvalitet matice, količinu
rezervne hrane, kvalitet saća i ustanoviti da li postoji potreba za njegovom zamjenom,
provjeriti ispravnost košnice i sl.,
Preurediti pčelinje gnijezdo prema jačini pčelinjeg društva,
Suvišno saće ukloniti iz košnice, a staro i pocrnjelo saće odmah pretopiti,
Starije okvire sa medom i polenom pomjeriti prema centralnom dijelu košnice, gdje će se
formirati pčelinje klube.
2. Zaštita pčelinjih društava od visokih temperatura:
Pčelinjak postaviti tako da košnice, u najtoplijem dijelu dana (11-15 časova), budu
djelimično zaštićene od sunca (prošaran hlad),
Proširivanje prostora u košnici, blagovremenim dodavanjem nastavaka,
Maksimalno otvoriti ventilaciju na košnici,
Na pčelinjaku uvijek da bude aktivna pojilica.
Preduzimati određene apitehničke mjere, kako bi se do zazimljavanja pčela proizveo što veći
broj mladih pčela radilica.
3. Njegovati rojeve:
Nadražajno prihranjivati, uz obezbjeđenje dovoljnih količina rezervne hrane.
4. Vađenje meda medljikovca iz košnice:
Na taj način ćemo spriječiti pojavu proliva pčela na proljeće.
Borba protiv osova i stršljenova:
Postaviti na pčelinjak flaše “klopke”.
5. Zamjena starog saća:
Češćom zamjenom saća = više otopljenog voska.
6. Zaštita pčelinjih društava od varooe i dr. štetočina:
Aplikacija određenih lijekova.

RADOVI U SEPTEMBRU
U toku ovog mjeseca pčelinja paša je znatno smanjena, pa su pčelari prisiljeni da poduzmu
odgovarajuće apitehničke mjere kako bi se umanjio negativan uticaj nedostatka paše. U
pčelinjim društvima se smanjuje broj pčela, smanjuje se prostor koji pčele u košnici pokrivaju
i počinje se formirati tzv. medna kapa, potrebna za prezimljavanje pčela. Radovi koje treba
obaviti u ovom mjesecu su:
1. Nastaviti sa radovima iz prethodnog mjeseca radi pospješivanja izvođenje što većeg broj
mladih pčela radilica koje će prezimiti:
Nadražajno prihranjivanje.
2. Obezbjediti pčelinjim društvima dovoljne količine kvalitetne hrane za prezimljavanje, za
pretproljećni i proljećni razvoj:
Intezivnija prihrana pčelinjih društava (do polovine septembra).
3. Njega rojeva i slabijih društava:
Nadražajno prihranjivanje,
Prebaciti suvišan polen iz nekih košnica u ovogodišnje rojeve.
4. Mlado saće složiti u krajeve košnice, a okvire sa više meda i polena pomjeriti bliže leglu:
Ne razdvajati okvire sa leglom (hrana uvijek sa strane),
Prostor u košnici svesti na jačinu pčelinjeg društva.
5. Sa plodišta skinuti sve nastavke i polunastavke i složiti ih u skladište:
Po potrebi ukloniti suvišno i staro saće i iz plodišta.
6. Preduzeti mjere protiv varoe, voskovog moljca i pčelinjih vašiju:
Aplikacija određenih lijekova.
7. Poduzeti mjere u spreĉavanju pojave grabeži, kao i u borbi protiv osa i stršeljenova:
Obavezno suziti leta (broj ulica u košnici = cm otvor na košnici – leto),
Upotrebiti flaše “klopke” za hvatanje ovih štetočina.
8. Održavati pojilicu u ispravnom stanju:
Održavati higijenu na pojilištu, uz svakodnevnu zamjenu svježom vodom.

RADOVI U OKTOBRU
U oktobru vrijeme postaje sve hladnije, pa je i opseg radova na pčelinjaku sveden na
minimum. Matica polako prestaje da polaže jaja, a izlazi i posljednje leglo. Pčele zatvaraju
propolisom i nepotrebne otvore na košnici. Osnovni radovi koje treba izvršiti u oktobru su
sljedeći:
1. Svi radovi iz prethodnih mjeseci, koji iz raznih razloga nisu ranije sprovedeni moraju se u
ovom mjesecu obaviti:
Uređenje pčelinjeg gnijezda.
2. Uređenje zemljišta i postolja na pčelinjaku:
Postolja moraju biti stabilna i malo nagnuta napred (1-2%),
Ukloniti korov i suvišnu travu.
3. Uzimljavanje društava sa rezervnim maticama.
4. Obezbjediti mir na pčelinjaku:
Radi normalnog rada pčelinjeg društva unutar košnice neophodan je mir na pčelinjaku,
Ograditi pčelinjak i postaviti tablu sa podacima o pčelaru (ako je pčelinjak udaljen od
pčelareve kuće).
5. Zaštita pčelinjaka od vjetrova.
6. Pregled i uređenje ventilacije na košnicama:
Neophodno višak vodene pare odstraniti iz košnice.
RADOVI U NOVEMBRU

U ovom periodu pčelinje društvo čine pčele radilice i matica. Pčelinje klube je već formirano i
u njemu miruju članovi pčelinjeg društva. Svi radovi na pčelinjaku se podešavaju tako da se
pčelinjim društvima pomogne u njihovom nastojanju da sačuvaju što više svoje energije te da
troše što manje hrane. Radovi u ovom mjesecu su:
1. Dovršiti uzimljavanje pčelinjih društava:
Postaviti utopljavajući materijal.
2. Obezbijediti apsolutni mir na pčelinjaku:
Spriječiti i najmanje potrese košnica.
3. Zaštita pčelinjih društava od jakih vjetrova.
Zaštitni pojas od granja, kukuruzovine, trske.
4. Čistiti leta od eventualnog snijega, leda i mrtvih pčela:
Omogućiti normalan izlet pčela za vrijeme toplih dana.

RADOVI U DECEMBRU

U toku decembra mjeseca ulazimo u zimski period, kada pčele imaju više posla i napora da
stvore, održavaju i uspješno koriste postojeće uslove za život. Svi radovi u ovom mjesecu bi
trebali biti svedeni na stalnu kontrolu čistoće leta košnice, povremeni obilazak pčelinjaka, kao
i obezbjeđivanje stalnog mira na pčelinjaku. Takođe, u ovom periodu moguća su manja
pomjeranja košnica, bez bojazni da će se to negativno odraziti na proljećni razvoj pčelinjih
društava. U ovom periodu košnice se ne smiju otvarati, a stanje pčelinjeg društva se može
odrediti na osnovu izleta i uleta pčela na leto u toplijim danima ovog mjeseca. Ovaj period
treba iskoristiti i za popravak i nabavku dodatne pčelarske opreme, da bi se spremno dočekala
naredna pčelarska sezona.

RADOVI U JANUARU

U januaru mjesecu događa se često da ima toplih dana koje treba iskoristiti za poduzimanje
odgovarajućih apitehničkih mjera, sa ciljem zaštite pojedinih pčelinjih društava, pogotovo
onih koje su konzumirale veće količine hrane u toku zime. U tom smislu, dobro dođu ovi
januarski topli dani da se i pčele oslobode nagomilanog produkta u probavnom traktu,
nastalog probavom hrane. Takođe, i matica polako počinje da polaže jaja, čime se određen
broj pčela radilica aktivira na ishrani legla, a što iziskuje i veće količine polena i meda.
Utroškom većih količina hrane u ovom periodu, stvara se i veća količina vodene pare i CO2,
što iziskuje i pravilno funkcionisanje ventilacije na košnici. To su sve razlozi, da se u ovom
mjesecu moraju poduzeti sljedeći poslovi:
1. Periodična kontrola stanja na pčelinjaku.
2. Prihranjivanje pčelinjih društava po potrebi:
Prihraniti pčelinja društva sa pogačama obogaćenim polenom.
3. Sprečavanje razvoja legla u širem obimu:
Postepeno skinuti nešto utopljavajućeg materijala (paziti da se leglo ne prehladi).
4. Po mogućnosti aktivirati pojilice (uticaj niskih temperatura).
5. Održavati higijenu na pčelinjaku:
Očistiti leta od snijega i leda, kao i podnjače od mrtvih pčela i prljavštine.
RADOVI U FEBRUARU

Djelovanjem klimatskih faktora u ovom periodu kao i instiktivnim osjećanjem da se

približava proljeće, životni procesi u pčelinjem gnijezdu se naglo počinju mijenjati u odnosu
na prethodni period. To pĉelari obavezno treba da znaju, kako bi poduzeli sljedeće radove u
pčelinjaku:
1. Održavanje higijene u i oko košnice:
Zamijeniti podnjače sa novim ili čistim podnjačama iz skladišta,
Ukloniti nečistoće i mrtve pčele sa pčelinjaka,
Vosak sa podnjače se može i pretopiti.
2. Kontrolisanje zdravstvenog stanja i jačine pčelinjih društava:
Pregled na pojavu proljeva i nozemoze pčela,
Jačina i stanje u košnici se određuje i prema zujanju pčela u košnici (dobro stanje – kratko i
bučno zujanje).
3. Kontrolisanje stanja rezervi hrane, posebno polena (cvjetnog praha): Prihrana pogačama,
samo u izuzetnim uslovima i šećernim sirupom (topliji dani i noći).
4. Pregledati utopljavajući materijal: Ako je vlažan, obavezno ga zamjeniti.

RADOVI U MARTU

U martu mjesecu postaje sve toplije. To bitno utiče na razvoj pčelinje paše, pa time i na
razvoj pčelinjih društava. U ovom mjesecu buja ili cvjeta izvjestan broj medonosnih biljaka,
naročito onih koje su izrazite polenašice, npr. rano koštićavo voće. Smatra se da je mart
mjesec veoma bitan za razvoj pčelinjih društava pa se mora posebno obratiti pažnja na vrstu i
dinamiku poslova na pčelinjaku u ovom periodu. Sve što se sada propusti neće se moći
kasnije nadoknaditi. Ti radovi su sljedeći:
1. Po potrebi pčelinja društva odzimljavati ili utopljavati.
2. Izvršiti prvi proljećni pregled pĉelinjih društava:
Pregled vršiti u najtoplijem dijelu sunčanog dana (16-18 C)
Obratiti pažnju na eventualnu zaprljanost okvira (nozemoza), Pregled rezervi hrane, Odrediti
jačinu pčelinjeg društva i postojanje matice u društvu, Ako nismo ranije – očistiti podnjače
košnica.
3. Preduzeti mjere saniranja pčelinjih društava
Slaba društva spajati u v i j e k sa jačim pčelinjim društvima,
Pčelinjim društvima bez matice dodati rezervnu ili ih spojiti sa jačim.
4. Izvršiti zamjenu starog i dotrajalog saća: Sa ovim poslom početi kada to omogućavaju
pašne i klimatske prilike, Za izgradnju saća bitna je jačina pčelinjih društava i količina unosa
nektara, Dodati 1-2 okvira sa satnom osnovom na mjesto starog i praznog saća, Nove okvire
u v i j e k dodavati sa strane do legla, nikad u sredinu legla, Ako je unos nektara mali –
prihranjivati pčelinja društva (izgradnja saća), Unosom novih okvira proširuje se i pčelinje
gnijezdo, čime se sprečava prirodno rojenje.
5. Pripremati okvire sa satnom osnovom: Užičavanje okvira i umetanje satne osnove.
6. U potpunosti aktivirati pojilicu.
7. Vršiti intezivnije nadraţajno prihranjivanje:
Dodavanje svake večeri po oko 200 ml šećernog sirupa ili svako treće veče po oko 500 ml,
Isti efekat se postiže i sa otvaranjem poklopljenog meda na okvirima u košnici veličine pola
dlana.
8. Održavati ventilaciju na košnici u ispravnom stanju.
9. Početak primjene bioloških metoda borbe protiv Varooe: Upotreba okvira građževnjaka.
RADOVI U APRILU

April mjesec je karakterističan po iscvjetalom voću, koje predstavlja uvod u glavnu pčelinju
pašu – bagrem. U ovom mjesecu je unos nektara znatno veći, kao i polena, što treba iskoristiti
i sakupiti rezerve. Takođe, krajem aprila u većini krajeva Bosne i Hercegovine nastupa period
bez ili sa znatno smanjenom pčelinjom pašom, što može negativno uticati na razvoj pčelinjih
društava. Završavaju se i pripreme pčelinjih društava za iskorištavanje glavne pčelinje paše.
Zbog ovih klimatskih specifičnosti, u aprilu treba poduzeti sljedeće aktivnosti na pčelinjaku:
1. Nastaviti proširivati pčelinje gnijezdo i spriječavati pojavu nagona za rojenjem:
Ovaj posao obaviti na vrijeme (ako se zakasni – sigurno rojenje), Oduzeti poneki okvir iz
pčelinjeg društva sa medom i leglom (zavisno od jačine pčelinjeg društva) i dodati prazan
okvir ili okvir sa satnom osnovom, Zamjeniti staru maticu mladom, Isijecati matičnjake i
time samo prolongirati prirodno rojenje (ne i spriječiti), Zamjeniti mjesta košnicama (ako su
pojedine dobile nagon za rojenje).
2. Nadražajno prihranjivati pčelinja društva.
3. Spasavati pčelinja društva sa lažnim, kao i maticama trutušama:
Ako matice nema u košnici, nastaju lažne matice od pčela radilica, što ima za posljedicu
polaganje samo trutovskih jaja, Ako matica postoji u košnici, ali polaže samo trutovska jaja
(matica trutuša), U oba slučaja zamijeniti maticu mladom maticom, a ako ih nema – spojiti
pčelinja društva
4. Spajati pčelinja društva, sa ciljem stvaranja jakih pčelinjih društava:
Da bi se ovo sprovelo – sva pčelinja društva na pčelinjaku moraju biti zdrava (širila bi se
zaraza, ako su bolesna), Izvaditi iz jakih društava jedan okvir sa dosta zrelog legla, stresti svu
pčelu u matičnu košnicu i samo okvir sa leglom prebaciti u slabije pčelinje društvo, Na
prazno mjesto u jakom pčelinjem društvu dodati prazan okvir ili okvir sa satnom osnovom,
Prebacivati postepeno 1 – 2 okvira. Izjednačavanje pčelinjih društava.
5. Pojačavanje pčelinjih društava na račun slabih:
Prebaciti okvire iz slabijih pčelinjih društava u jače, sa ciljem dobijanja veoma jakih pčelinjih
jaka
pčelinja društva ne dobiju nagon za rojenje.
6. Sakupljanje cvjetnog praha (polena):
Postaviti hvatače polena na leta košnica, s tim da ih periodično 1-2 dana mijenjamo po
košnicama, tako da bi pčele unijele polen i za svoje potrebe, Odmah po prikupljanju polena
osušiti ga i uskladištiti.

RADOVI U MAJU

Maj je najzanimljiviji mjesec za pčelare, ali i za njihove pčele. Tek tada mogu da sagledaju
rezultate svog dugotrajnog i mukotrpnog rada. To posebno dolazi do izražaja, ako se zna da u
ovom mjesecu cvjeta glavna medonosna biljka – bagrem. Radovi koji bi se trebali sprovesti u
maju mjesecu su:
1. Dovršiti sve radove usmjerene na stvaranje jakih pčelinjih društava:
Spajanje pčelinjih društava koja se nisu stigla razviti do glavne paše.
2. Spriječiti nag Stalno kontrolisati i blagovremeno proširivati
prostor u košnici.
3. Stvarati radno raspoloženje u pčelinjem društvu za skupljanje nektara i polena: Provjeriti
funkcionisanje ventilacije u košnici, Zamijeniti staru maticu mladom, Izvaditi 1-2 okvira sa
leglom iz plodišta i zamjeniti ih sa praznim okvirom ili sa satnom osnovom, Zaštititi košnicu
od jakog uticaja sunca, Maksimalno proširiti leto.
4. Proširiti leto na košnicama koliko je moguće.
 5. Po potrebi, približiti pĉelinja društva pčelinjoj paši: Ako je paša bliže, manje je praznog
leta pčela koje više vremena koriste za sakupljanje i unošenju nektara, Poželjno je obezbijediti
mogućnost selidbe pčela na druga medonosna područja.
6. Ograničiti prostor matici: Upotrebiti matičnu rešetku kojom ograničimo kretanje matice
samo u okviru plodišta.

RADOVI U JUNU

Pčelinja paša se nastavlja i u junu, posebno livadska paša, lipa i kesten. Iz tog razlog
potrebno je nastaviti većinu radova iz prethodnog mjeseca, a to su:
1. Izdvojiti okvire sa medom i izvršiti cijeđenje (vrcanje) meda: Da bi se pristupilo
njegovom cijeđenju, med mora biti poklopljen, jer u protivnom može doći do kvarenja zbog
povećanog sadržaja vlage, Kada se med ocijedi, pokupiti sa njegove površine sitne ostatke
voska i ostale primjese, Skladište za med mora biti suva, provjetrena i ĉista prostorija, bez
stranih mirisa (luk, kupus, nafta, itd.).
2. Umnožavanje pčelinjih društava: Primijeniti jedan od načina vještačkog razmnožavanja
pčelinjih društava, a sa ciljem planskog uvećanja pčelinjaka.
3. Formiranje nukleusa.
4. Proizvodnja matica: Matica je najplodnija u prvoj godini svog života, pa bi je trebalo
mijenjati gotovo svake godine u pčelinjim društvima. Time bi se umanjio uticaj jednog od
faktora koji dovode do prirodnog rojenja, Za proizvodnju matica koristiti zdrava, jaka i
higijenski “vrijedna” pčelinja društva; veliki broj osobina pčelinjeg društva prenosi matica.
5. Njega rojeva.

RADOVI U JULU

Ovaj mjesec spada u najtoplije mjesece u godini, a i pčelinja paša jenjava, tako da se u ovom
periodu poduzimaju sljedeće aktivnosti:
1. Njegovati novoformirane rojeve.
2. Cijeđenje meda, ako su povoljne klimatske i druge prilike.
3. Proizvodnja i zamjena matica.
4. Zaštita pčela od suvišne toplote.
5. Borba protiv osova i stršljenova.
6. Održavati higijenski ispravnu pojilicu na pčelinjaku.
Ovi radovi se obavljaju u prethodnim mjesecima, tako da se većina ponavlja i u ovom
mjesecu, s obzirom na biologiju medonosne pčele i tehnologiju pčelarenja na našim
prostorima.

Ing.pčelar Evgenije Žolkević

Datum:15.07.2015.

kontakt telefon: 062 877 806