2.

METODE RJEŠAVANJA STRUJNIH KRUGOVA ISTOSMJERNE

STRUJE

U svrhu lakšeg snalaženja u analizi složenih strujnih krugova i električnih mreža

uvode se nazivi za pojedine dijelove mreže.
Onaj dio električne mreže koji sadrži serijski vezane izvore i otpore, a kroz koji teče
struja iste jakosti naziva se grana električne mreže.
Mjesto ili točka u električnoj mreži gdje se sastaju najmanje tri grane naziva se čvor
električne mreže.
Obilaženjem po granama mreže, bilo koji zatvoreni krug zove se kontura električne
mreže. Bilo koji zatvoreni krug sastavljen od nekoliko grana, dakle čini konturu.
Konture koje se od prijašnjih razlikuju barem za jednu granu nazivaju se nezavisne
konture.
Pojedini dijelovi električne mreže prikazani su slikom 28.

čvor

.2
kontura

grana
$9
Slika 28. Elementi električne mre`e
U električnoj mreži, gdje su poznati naponi izvora E i otpori R u svim granama
mreže, može se primjenom I i II Kirchhoffova zakona odrediti bilo koja nepoznata
struja.
5

Za bilo koji čvor mreže, jednadžba I Kirchhoffovog zakona glasi:

='

Algebarska suma svih struja koje ulaze u čvor jednaka je sumi struja koje iz
njega izlaze, ili suma svih struja koje se u čvoru sastaju jednaka je nuli.

∑I=0
Pri rješavanju jednadžbe, očito je, moraju se znati struje po veličini i po smjeru.
Veličina nepoznatih struja označava se općim brojevima I1,I2,…IN, dok se smjer
pojedine struje može po volji odrediti. Nakon rješavanja sistema jednadžbi pojedine
struje će se pojaviti s negativnim predznakom, što nikako ne znači da je struja
negativna, već jednostavno da je smjer struje suprotan od pretpostavljenoga.
Za pojedine nezavisne konture mreže postavljaju se naponske jednadžbe primjenom
II Kirchhoffovog zakona, koji glasi:
Algebarska suma napona svih izvora jedne konture jednaka je sumi padova napona
svih otpornika te konture.
Obilaženje konture obavlja se po volji odabranim smjerom, koji se tada smatra
pozitivnim smjerom. Napon u algebarskoj sumi II Kirchhoffovog zakona uzima se
pozitivnim, ako se pri obilaženju konture prolazi napon izvora u smjeru njegova
djelovanja. Isto tako će i padovi napona na pojedinim otporima imati pozitivan
predznak, kada se pri obilaženju konture otpornik nalazi u pretpostavljenom smjeru
struje kroz njega.

1
 Primjenom jednadžbi I i II Kirchhoffova zakona mogu se analizirati linearne
mreže, što se može pokazati primjerom prikazan slikom 29.
A

I6 R1 E1
I1
R6
R3 K3 K1
R4
I4
D B
E4
E3
I5 R5 K2 I2
I3

C E2 R2

.2
Slika 29.
Za izračunavanje nepoznanica, matematički gledano, potrebno je postaviti
onoliko jednadžbi koliko je nepoznanica. Primjenjujući I Kirchhoffov zakon
jednadžbe za struje u pojedinim čvorovima će izgledati:
za čvor A -I1-I3+I6=0
za čvor B I1-I2+I4=0
$9
za čvor C I2+I3-I5=0, i
za čvor D -I4+I5-I6=0
Sređivanjem prve tri jednadžbe, dobiva se četvrta jednadžba, pa se dolazi do
zaključka kako je u električnim mrežama potrebno postaviti minimalno (č-1) strujnih
5

jednadžbi, gdje je č broj čvorova mreže.

Električna mreža iz našeg primjera ima 6 grana, koje čine 3 nezavisne konture. Prva
kontura dobije se, ako odaberemo put obilazeći čvorove ABDA, druga obilazeći
='

čvorove BCDB i na kraju treća obilazeći čvorove ADCA. Svaki od ovih puteva
sadrži po jednu granu koja ne pripada ni jednom ni drugom putu, te će dobivene
jednadžbe biti međusobno neovisne.
Kako bi se mogao primijeniti II Kirchhoffov zakon, odnosno napisati algebarske
sume elektromotornih sila za izabrane puteve, moraju se definirati smjerovi
obilaženja pojedine konture. Sve elektromotorne sile koje imaju isti smjer kao smjer
obilaženja ulaze u zbroj s pozitivnim predznakom, one suprotne ulaze s negativnim
predznakom. Predznak padova napona na otpornicima ostaje nepromjenjen, ako
struja u grani ima isti smjer kao smjer obilaženja konture, odnosno obrnut ako je
smjer konture suprotan od smjera obilaženja. Neposrednom primjenom II
Kirchhoffovog zakona za pojedine konture dobiju se naponske jednadžbe:
za put ABDA E1-I1R1+I4R4-E4-I6R6=0
za put BCDB -E2-I2R2-I5R5+E4-I4R4=0 i
za put ADCA I6R6+I5R5+I3R3+E3=0
Poznavajući sve elektromotorne sile u mreži te sve otpore, rješenja gore
napisanih jednadžbi dati će struje u pojedinim granama mreže. Potreban broj
naponskih jednadžbi, očito je, jednak broju kontura mreže k. Općenito, može se
pokazati da je broj kontura k jednak:
k=g-(č-1),
2
 gdje je g broj grana mreže.
U svakoj razgranatoj mreži mogu se primjenom Kirchhoffovih zakona odrediti struje
uz poznate elektromotorne sile i otpore. Međutim, u mrežama s velikim brojem grana,
mora se postaviti veliki broj jednadžbi, pa ova metoda rješavanja zahtijeva dosta napora
i vremena. Tada ova metoda ustupa mjesto drugim metodama, koja će naposljetku dati
isti rezultat, brže rješavanje i uz manje napora.

2.1. Metoda konturnih struja

Ova metoda razvila se iz metoda rješavanja nepoznanica u mreži primjenom

Kirchhoffovih zakona. Za primjer prikazan slikom 29, rješavanjem strujnih jednadžbi
po I4, I5 i I6 prema I Kirchhoffovom zakonu dobiva se:
I4=I2-I1; I5=I2+I3 i I6=I1+I3
Kada ovo zamijenimo u naponskim jednadžbama, primjenom II Kirchhoffovog
zakona i te jednadžbe sredimo, dobiva se:
(R1+R4+R6)I1-R4I2+R6I3=E1-E4
-R4I1+(R2+R4+R5)I2+R5I3=E4-E2
R6I1+R5I2+(R3+R5+R6)I3=-E3

.2
U tim jednadžbama s desne strane sa nalaze poznate elektromotorne sile, a s lijeve
strane svi otpori mreže i struje I1, I2 i I3 u granama mreže po kojima su izabrani
zatvoreni putevi različiti. Pomoću ove tri jednadžbe mogu se, dakle, odrediti struje I1, I2
i I3. Ove jednadžbe mogu poprimiti i drugačiji oblik, ako promatranu mrežu raščlanimo
na 3 konture, kako je to prikazano slikom 30. Struje u neovisnim konturama numerirane
$9
su II, III i IIII, tako što struja II predstavlja struju prve konture, III struju druge i IIII struju
treće konture.
Uzmemo li prvu naponsku jednadžbu i u njoj koeficijent uz struju I1 (R1+R4+R6),
uočava se da on predstavlja zbroj otpora prve konture koji se može označiti s R11 te
napisati:
5

R11=(R1+R4+R6)
Koeficijent uz struju I2, u istoj jednadžbi, je otpor R4 koji pripada i prvoj i drugoj
='

konturi. Taj otpor naziva se zajednički otpor prve i druge konture R12, pa se može pisati:
R12=R4
Isto tako je otpor R6 uz struju I3 zajednički otpor prve i treće konture R13, tj.:
R13=R6
A A
E1
IIII R1 KI
R6 I1
R6 R4 E4
R3 I4
D B
D D
KIII B
E3 E4
R4
IIII R5
IIII R5 III
KII
III

C C E2 R2
Slika 30.
3
 Na desnoj strani prve naponske jednadžbe nalazi se suma elektromotornih sila u
prvoj konturi, čiji smjer je uzet kao smjer obilaženja konture, a ta suma se označava s
EI, te se može pisati:
EI=E1-E4
U drugoj naponskoj jednadžbi, koja se odnosi na drugu konturu, otpor R4 je
zajednički otpor između druge i prve konture, (R2+R4+R5) je ukupni otpor druge
konture, a otpor R5 je zajednički otpor između druge i treće konture. Na desnoj strani je
suma elektromotornih sila E4-E2, pa se za drugu konturu mogu napisati slijedeći odnosi:
R21=R4 R22=(R2+R4+R5) R23=R5 EII=E4-E2
Iz treće naponske jednadžbe izlazi:
R31=R6 R32=R5 R33=(R3+R5+R6) EIII=-E3
Unoseći ove promjene u naponske jednadžbe dobiva se:
R11I1-R12I2+R13I3=EI
-R21I1+R22I2+R23I3=EII
R31I1+R32I2+R33I3=EIII
Ove jednadžbe nazivaju se jednadžbe konturnih struja. Uočljivo je, da neki članovi
s lijeve strane jednadžbe imaju pozitivni predznak, a neki negativan. Za predznake tih

.2
članova vrijedi pravilo: članovi s ukupnim optorima pojedinih kontura uvijek imaju
pozitivan predznak, dok su članovi s zajedničkim otporima kontura pozitivni kada
konturne struje u tim otporima imaju iste smjerove, a negativan kada konturne struje
u njima imaju suprotne smjerove.
Rješavanjem ovih jednadžbi dobivaju se struje II, III i IIII u pojedinim konturama, a to
su zapravo struje u granama po kojima su pojedine konture međusobno različite (struje
$9
I1, I2 i I3) unutar promatrane mreže. Struje I4, I5 i I6 u ostalim granama mreže mogu se
dobiti rješavanjem strujnih jednadžbi:
I4=I2-I1; I5=I2+I3 i I6=I1+I3
Metoda konturnih struja može se primijeniti u svakoj razgranatoj mreži, pa se za
5

mrežu s n nezavisnih kontura, općenito, može napisati n jednadžbi konturnih struja.

R11I1+R12I2+R13I3+… +R1kIk+… +R1nIn=E1
R21I1+R22I2+R23I3+… +R2kIk+… +R2nIn=E2
='

R31I1+R32I2+R33I3+… +R3kIk+… +R3nIn=E3

… … … … … … … …
Rn1I1+Rn2I2+Rn3I3+… +RnkIk+… +RnnIn=En

U svim jednadžbama treba poštivati pravilo predznaka koeficijenta, što ovisi o

smjerovima konturnih struja u zajedničkim otporima, a neki od članova mogu biti
jednaki nuli, ukoliko neke konture nemaju zajedničkih otpora.
Analiza električnih mreža, primjenom metode konturnih struja, izgleda ovako:
U mreži se po volji odabere n nezavisnih kontura, s konturnim strujama koje imaju
po volji odabrani smjer obilaženja,
Za svaku konturu treba napisati naponsku jednadžbu, koja za k-tu konturu općenito
ima oblik:
n
I k ⋅ R kk + ∑ I l ⋅ R kl = E kk
l =1
l≠k

gdje je:
Ik - struja promatrane konture k,
Il - struja bilo koje druge konture,
a otpori:
4
 Rkk - ukupni otpor konture k,
Rkl - zajednički otpor između konture k i jedne od ostalih kontura,
te napon:
Ekk - zbroj svih elektromotornih sila konture k (zbrajanje u odabranom pozitivnom
smjeru za tu konturu).
Ukoliko u promatranoj konturi nema naponskih izvora, koeficijent Ekk jednak je nuli.
Isto tako otpada član jednadžbe Rkl, ukoliko konture k i l nemaju zajedničke grane.
Bilo koja nepoznata konturna struja dobiva se kao rješenje sustava jednadžbi, a
pomoću determinanti ona iznosi:
D
Ik = k
D
gdje je:
D - glavna determinanta sustava linearnih jednadžbi, koja sadrži otporne koeficijente,
s lijeve strane jednadžbi, a nalaze se uz konturne struje, koja izgleda ovako:
R 11 R 12 . R 1l . R 1n
R 21 R 22 . R 2 l . R 2 n
. . . . . .

.2
D=
R l1 R l2 . R ll . R ln
. . . . . .
R n1 R n 2 . R nl . R nn
Dk - determinanta sustava linearnih jednadžbi, koje se dobivaju tako što se u glavnoj
$9
determinanti k-ti stupac zamijeni konstantnim članovima E s desne strane jednadžbi,
koja izgleda ovako:
R 11 R 12 . E 1l . R 1n
R 21 R 22 . E 2 l . R 2 n
5

. . . . . .
Dk =
R l1 R l 2 . E ll . R ln
='

. . . . . .
R n1 R n 2 . E nl . R nn
Nakon određivanja svih konturnih struja, pomoću strujnih jednadžbi, izražunavaju se
ostale struje po granama mreže.

ZADACI

1. ZADATAK:
Za mrežu prikazanu na slici 31 postavite sustav jednadžbi konturnih struja.

Rješenje:
Kad bismo ovu mrežu htjeli riješiti direktnom primjenom Kirchhoffovih zakona,
trebalo bi postaviti sustav od 8 jednadžbi s 8 nepoznanica, jer je ng=8, a n~=5. Pomoću
konturnih struja njihov broj se reducira na nk=ng-(nč-1)=4.
Svakoj konturi je potrebno pridodati referentni smjer i konturnu struju. Konture se
biraju tako da se svaka od odabranih razlikuje barem za jednu granu od ostalih.

5
 R15 E8 R16
R14 I4

R13 E7

R5 E2 R9 E4 R8
R1
R12
E1 I1 R4
I2 I3
R7
R11
E3
R2
E6

R3 R6

Slika 31
.2 E5

Standardni oblik sustava jednadžbi za konture 1, 2, 3 i 4 je:

R10
$9
I1R11-I2R12+I3R13+I4R14=E11
-I1R21+I2R22-I3R23+I4R24=E22
I1R31-I2R32+I3R33+I4R34=E33
I1R41+I2R42+I3R43+I4R44=E44
5

gdje su:
R11=R1+R5+R4+R3+R2
R22=R4+R9+R8+R7+R6
='

R33=R7+R13+R12+R11+R10
R44=R14+R15+R16+R8+R9+R5
R12=R21=R4
R13=R31=0 (konture 1 i 3 nemaju zajedničkih grana)
R14=R41=R5
R23=R32=R7
R24=R42=R9+R8
R34=R43=0 (konture 3 i 4 imaju zajednički čvor, ali ne i granu)
E11=E1-E2-E3 E22=E4-E5+E3
E33=E7+E6 E44=-E2-E8+E4
Struje u pojedinim granama (označiti ćemo ih indeksom koji se poklapa s oznakom
nekog elementa promatrane grane) biti će:

IR1 =I1 IR5 =I1+I4

IR4 =I1-I2 IR9 =I2+I4
IR6 =I2 IR7 =I2-I3
IR10=I3 IR15=I4

6
 O izboru smjerova konturnih struja ovisiti će predznaci pojedinih članova u
postavljenim jednadžbama. Budući da je izbor potpuno slobodan, najpraktičnije je u
svim konturama odabrati isti smjer, na primjer smjer kazaljke na satu. U tom će slučaju
članovi sa Rkk biti pozitivni, a svi ostali negativni, što dodatno olakšava direktno pisanje
jednadžbi.

2. ZADATAK:
Za strujni krug prema slici 32 odredite struje svih grana.
Zadano je: E1=12V E2=10V E5=30V E6=38V
R1=150Ω R2=1kΩ R3=250Ω R4=R6=500Ω

Rješenje:
Za zadani strujni krug broj grana je ng=6 ,a broj čvorova n~=4 te je potreban broj
kontura nk=ng-(n~-1)=6-(4-1)=3.
R1 B R2

.2
IAB IBD
I1 I2
E1 R3 E2
IBC
R4 E5
$9
A D
C
IAC ICD
IAD I3
E6 R6
5
='

Slika 32.

Sustav jednadžbi prema oznakama na slici 32 po metodi konturnih struja glasi:

K1 I1(R1+R3+R4) - I2R3 - I3R4. = E1
K2 -I1R3 + I2(R2+R3) =-E2+E5
K3 -I1R4 + I3(R4+R6) =-E5-E6
Konturne struje se dobivaju kao rješenje jednadžbi pomoću determinanti:
I1=D1/D I2=D2/D I3=D3/D
R1+R3+R4 -R3 -R4 900 -250 -500
D= -R3 R2+R3 0 = -250 1250 0
R4 0 R4+R6 -500 0 1000
D=7.5 108
E1 -R3 -R4 12 -250 -500
D1= -E2+E5 R2+R3 0 = 20 1250 0
-E5-E6 0 R4+R6 -68 0 1000
D1=-2.25 107

7
 R1+R3+R4 E1 -R4 900 12 -500
D2= -R3 -E2+E5 0 = -250 20 0
-R4 -E5-E6 R4+R6 -500 -68 1000
D2=7.5 106
R1+R3+R4 -R3 E1 900 -250 12
D3= -R3 R2+R3 -E2+E5 = -250 1250 20
-R4 0 -E5-E6 -500 0 -68
D3=-6.225 107
I1=-2.25 107 / 7.5 108 = -30mA
I2= 7.5 106 / 7.5 108 = 10mA
I3=-6.225 107 / 7.5 108 = -83mA
Struja grane se određuje kao algebarski zbroj konturnih struja onih kontura kojima
grana pripada. Ovaj zbroj se formira prema referentnom smjeru u grani.
Prema slici 32 su:
IAB=I1= -30mA IBC=I1-I2= -30mA-10mA=-40mA

.2
IBD=I2= 10mA IAC=-I1+I3= 30mA-83mA= -53mA
ICD=-I2+I3= -10mA-83mA= -93mA
IAD=-I3= 83mA

3. ZADATAK:
$9
Odrediti struje svih grana za strujni krug prikazan na slici 33.
Zadano je: E1=5V E5=100V R1=300Ω R2=500Ω
R3=400Ω R4=200Ω R5=500Ω R6=2kΩ

R1 R3
5

A B
ICA
='

IAC IAB IBD

R2 R5 R6
E1 I1 I2 I3
E5
ICD IDB

C R4 D

Slika 33.
Za referentne smjerove prikazane na slici 33 je:
I1= -50mA I2= -70mA I3= 26mA
ICA=I1= -50mA IAC=I1-I2= -50mA-(-70mA)= 20mA
IAB=I2= -70mA ICD=-I2= 70mA
IBD=I2-I3= -70mA-26mA= -96mA IDB=-I3= -26mA

8
 4. ZADATAK:
Za strujni krug prikazan na slici 34 poznato je :
E2=25V E5=10V E7=40V R1=300Ω R2=1kΩ
R3=200Ω R4=260Ω R6=500Ω R7=300Ω
Odredite struje svih grana.
R3
A B
ICA
E2 IAC IBA IDB E7

E1 R4
R2 R7
IDC
C D IBD

R6
ICD E

.2
5

Slika 34.
Rješenje:
$9
ICA= -50mA IAC= -10mA
IBA= 40mA IDB= -50mA
ICD= 60mA IDC= 20mA
IBD= -90mA
5

5. ZADATAK:
Generatori elektromotornih sila E1=50V , E2=35V , E3=6V , E4=8V zanemarivih
='

unutrašnjih otpora i otpornici R1=300Ω , R2=100Ω , R3=200Ω , R5=100Ω i R6=400Ω

vezani su u strujni krug kao što je prikazano na slici 35.
Odrediti struje svih grana strujnog kruga.
R1 A

R6 IA
E1
ID
B
E3
R5 R
IA

IB IC R3
C
E

E4 ID

D
Slika 35
9
 Rješenje:
Prema referentnim smjerovima označenim na slici 35 jakosti struja grana su:
IAD= -60mA IDA= 30mA
ICB= -50mA IBC= 40mA
IDC= -90mA IAB= 90mA

6. ZADATAK:
Zadana je mreža prikazana slikom 36. Primjenom metode konturnih struja odredite
struje u svim granama. Zadano je:
E1=190V E2=200V E3=250V E4=10V
E5=60V E6=150V E7=50V R1=3kΩ
R2=1kΩ R3=2kΩ R4=4kΩ R5=5kΩ
R6=3kΩ R7=3kΩ R8=2kΩ R9=1kΩ
R2 E2 R5 E4
A B

ICA IAC IAB IBD

.2
R1
R4 R8 R7
I1 I2 I3
E1 E3
ICD E5 IDB
$9
R3 C R6 E7 D R9 E6
Slika 36
5

Rješenje:
K1 I1(R1+R2+R3+R4) - I2R4 - I30. =-E1+E2-E3
K2 -I1R4 + I2(R4+R5+R6+R8) - I3R8 =E3-E5-E7
='

K3 -I10 - I2R8 + I3(R7+R8+R9) =E4+E5+E6

što nakon uvrštavanja i sređivanja prelazi u:
10I1-4I2-0I3 =-0.24
-4I1+14I2-2I3 =0.14
0I1-2I2+6I3 =0.22
10 -4 0
D= -4 14 -2 = 704
0 -2 6
-0.24 -4 0
D1= 0.14 14 -2 =-14.08
0.22 -2 6
10 -0.24 0
D2= -4 0.14 -2 =7.04
0 0.22 6
10 -4 -0.24
D3= -4 14 0.14 = 28.16
0 -2 0.22

10
 I1=D1/D =-14.08/704=-20mA
I2=D2/D =7.04/704=10mA
I3=D3/D =28.16/704=40mA
ICA=I1= -20mA IAC=I1-I2= -20mA-10mA= -30mA
IAB=I2= 10mA ICD=-I2= -10mA
IBD=I2-I3= 10mA-40mA= -30mA IDB=-I3= -40mA

2.2. Metoda napona čvorova

U mrežama koje imaju velik broj grana, povoljnija metoda rješavanja nepoznatih
veličina je metoda napona čvorova. Ova metoda koristi I Kirchhoffov zakon za čvorove,
ali uz primjenu Ohmovog zakona za prilagođenje dijelova strujnih krugova, odnosno
grana. Osnovica ove metode, sastoji se u odabiru određenog čvora, koji se tada uzima za
referentni, tako što se njegov potencijal stavi na nulu. Svaki od ostalih čvorova tada ima
određeni napon, koji prema referentnom čvoru ima točno određeni potencijal:
Uk0=ϕk-ϕ0=ϕk-0=ϕk

.2
2

R3 E3
I4
R6 I3
R4 I6
E1
$9
R1 R5 R7 R8
1 3
0
I2 I1 I7
E2 I2
R2
5

Slika 37.
='

Ako uzmemo mrežu prema slici 37, može se na primjer, čvor 0 uzeti kao referentni,
pa se za čvorove 1,2, i 3 mogu napisati slijedeće strujne jednadžbe:
I1=-I2-I4
I3=I4+I6
I7=I2+I3
Ako se sada za pojedine grane primijeni Ohmov zakon, mogu se iz potencijalnih
razlika izračunati pripadajuće struje u granama:
ϕ1=0-E1+I1(R1+R5) ⇒ I1=(ϕ1+E1)/(R1+R5)
ϕ1=ϕ2+I4R4 ⇒ I4=(ϕ1+ϕ2)/R4
ϕ1=ϕ3+E2+I2R2 ⇒ I2=ϕ1-ϕ3-E2/R2
ϕ2=0-I3R6 ⇒ I3=-ϕ2/R6
ϕ3=I7(R7+R8) ⇒ I7=ϕ3/(R2+R8)

Zamjenom naponskih izvora adekvatnim strujnim izvorima, te otpori odgovarajućim

vodljivostima dobiva se shema prikazana slikom 38.

11
 G32
2

G12
G10.E10 G20 G32.E32

3
1
G10 0 G30
G13

.2
G31.E31

Slika 38.
Nakon uvrštenja jednadžbi za pojedine struje u strujne jednadžbe i supstitucijom
recipričnih vrijednosti otpora vodljivošću G, dobiva se općeniti sustav jednadžbi za n
čvorova:
$9
ϕ1G11-ϕ2G12-ϕ3G13-… -ϕkG1k-… -ϕnG1n=I1
-ϕ1G21+ϕ2G22-ϕ3G23-… -ϕkG2k-… -ϕnG2n=I2
-ϕ1G31-ϕ2G32+ϕ3G33-… -ϕkG3k-… -ϕnG3n=I3
5

… … … … … … … … …
-ϕ1Gn1-ϕ2Gn2-ϕ3Gn3-… -ϕkGnk-… +ϕnGnn=In
='

Općenito se može pisati za bilo koji k-ti čvor električne mreže sastavljen od n
čvorova:
n n
ϕ k ⋅ G kk − ∑ ϕ l ⋅ G lk = a lg ∑ E kl ⋅ G kl
l =1 l =1
l≠ k l≠ k

gdje je:
Gkk - zbroj vodljivosti svih grana priključenih na čvor k,
Glk - zbroj vodljivosti svih grana koje se nalaze samo između čvorova l i k.
Na desnoj strani se nalazi zbroj umnožaka napona E priključenih na promatrani čvor
s pripadajućom vodljivošću grane.

ZADATAK 1:

Generatori elektromotornih sila E1=10V i E2=30V, generator struje Ig=80mA i

otpornici otpora R1=200Ω , R2=2kΩ , R3=1kΩ , R4=2kΩ i R5=2.5kΩ vezani su u strujni
krug prema slici 39. Odredite struje svih grana metodom napona čvorova.

12
 Ig
A B
I5 R5
R4 R2
R3
I1 I4
E1 I2 I3
E2

R1 0

Slika 39.

.2
Rješenje:
Za određivanje struja grana kod metode napona čvorova potrebno je odrediti čvorove i
između njih odabrati jedan kao referentni, u našem slučaju je to čvor 0.
Za dati strujni krug naponi UA0 i UB0 između ostalih čvorova i referentnog su tada
relativni potencijali čvorova A i B prema referentnom.
Sustav jednadžbi za dati strujni krug je:
$9
G11UA0+G12UB0=II
G21UA0+G22UB0=III
Koeficijent tipa Gkk se određuje kao zbroj vodljivosti svih grana vezanih za čvor k, a
u promatranom slučaju su:
5

G11= 1/R1+1/R4+1/R5 =5.9mS

G22= 1/R3+1/R2+1/R5 =1.9mS
Koeficijent tipa Gkj=Gjk ,k=j se određuje kao zbroj vodljivosti svih grana između
='

čvorova k i j sa predznakom minus.

G12=G21= -1/R5= -0.4 mS
Slobodni član u jednadžbama II i III , se određuje kao algebarski zbroj struja svih
strujnih generatora i kvocjenta Ek/Rk, formiran prema referentnom smjeru “ka čvoru”.
II=Ig+E1/R1=130mA
III=E2/R2-Ig= -65mA
5.9 10-3UA0 - 0.4 10-3UB0 = 130.10-3
-0.4 10-3UA0 + 1.9 10-3UB0 = -65.10-3
Rješenja prethodnog sistema jednadžbi su:
UA0=20V UB0=-30V
Nakon toga treba odrediti napone između krajeva svih grana kruga.
UAB=UA0-UB0=50V

Intenziteti struja grana određuju se iz poznatih karakteristika grane (elektromotorne

sile i otpora) i napona između krajeva grane.

I1=(UA0-E1)/R1= 50mA I3=UB0/R3= -30mA

I2=(-UB0+E2)/R2= 30mA I4=UA0/R4= 10mA
I5=UAB/R5= 20mA
13
 ZADATAK 2:
Za strujni krug prikazan na slici 40 poznato je:
E1=12V E2=10V E4=26V E5=15V Ig=25mA
R1=100Ω R2=2kΩ R3=1kΩ R4=200Ω R5=5kΩ
Odredite struje svih grana strujnog kruga primjenom metode napona čvorova.
1

E1 R1 I10 E2 I12
I13

R3 R2
I30 I20

3 2
R4 0 R5
E4 E5
Ig

.2
Slika 40
Prema oznakama na slici 40 struje grana su:
I10=-10mA I13=30mA I20=5mA I12=-20mA I30=5mA

ZADATAK 3:
Generatori elektromotornih sila E1=76V i E2=-6V I E6=46V, generator struje
$9
Ig=20mA i otpornici otpora R1=2kΩ , R2=1kΩ , R3=400Ω , R4=200Ω R5=100Ω i
R6=2kΩ vezani su u strujni krug prema slici 41. Odredite struje svih grana metodom
napona čvorova.
5

E6 I13 R6
='

I12
1 2
3
R4 R5 I30
I32
I10 R1 I20 R2
R3

E1 E2

Ig
0

Slika 41.
Rješenje:
Prema slici 41 je:
(1/R1+1/R4+1/R6)U10 - 1/R4U20 - 1/R6U30 = E1/R1+E6/R6+Ig
-1/R4U10 + (1/R2+1/R4+1/R5)U20 - 1/R5U30 = E2/R2
-1/R6U10 - 1/R5U20 + (1/R3+1/R5+1/R6)U30 = -E6/R6
14
 Unošenjem brojčanih vrijednosti poznatih veličina i rješavajući postavljeni sistem
jednadžbi dobiva se:
U10=26V U20=14V U30=10V
Prema prethodnom je:
U12=U10-U20=12V U13=U10-U30=16V U23=U20-U30=4V
I10=(U10-E1)/R1= -25mA
I20=(U20-E2)/R2= 20mA
I30=U30/R3= 25mA
I12=U12/R4= 60mA
I32=-U23/R5= -40mA
I13=(U13-E6)/R6= -15mA

ZADATAK 4:
Za strujni krug prikazan na slici 42 poznato je:
E1=150V E2=100V E3=150V E4=600V
E5=200V R1=50Ω R2=20Ω R3=80Ω
R4=100Ω R5=300Ω R6=50Ω R7=200Ω

.2
R8=25Ω

Odredite struje svih grana strujnog kruga primjenom metode napona čvorova.

R3 E3 R4
2
$9
1

Ia Ic Ig
If R5
R2
R1 R8 R6
Ib
5

E2 E1 Id E4 E5
Ie
='

0 R7 3

Slika 42
Rješenje:
Ia=1.5A Ib=2A Ic=-2.5A Id=2A Ie=0.5A If=1.5A Ig=-1A

2.3. Metoda superpozicije

Ako u jednoj razgranatoj električnoj mreži imamo jedan raspored izvora

elektromotornih sila, u mreži će se uspostaviti odgovarajuće ravnotežno stanje i u svakoj
grani će postojati određena struja. Pri drugačijem rasporedu izvora nastati će drugačije
ravnotežno stanje, a u granama će poteći druge vrijednosti struja. Po principu
superpozicije, pri istovremenom djelovanju oba rasporeda izvora, odgovarajuća
ravnotežna stanja se superponiraju. To znači, da su pri novonastalom ravnotežnom
stanju, struje u pojedinim granama mreže jednake algebarskoj sumi struja koje su u
njima pritjecale pri pojedinačnom rasporedu izvora. Primjenom te metode, struja u

15
jednoj grani mreže može se izračunati tako da se redom zamisle umrtvljeni svi izvori
osim jednoga, i izračuna struja u promatranoj grani, samo uz taj izvor. Nakon toga se
redom, na isti način, izračunavaju struje i za ostale izvore, pa će tražena struja biti
algebarski zbroj svih pojedinih struja. Za pojedinu konturnu struju Ik može se općenito
pisati:
Ik=Ea.Gka+Eb.Gkb+… +Ei.Gki+…
Konturnu struju Ik može se tada prikazati kao zbroj pojedinih struja, što su ih
prouzročili pojedini izvori svaki za sebe.

ZADATAK 1:
U mreži na slici 43 odredite struju kroz otpor R metodom superpozicije.

R1 R2
R
E1 E2

.2
I

Slika 43.
Rješenje:
Obzirom da svi izvori zajedno određuju iznose struja u elementima mreže, onda
$9
ćemo struju u nekoj grani dobiti superponiranjem djelovanja pojedinih izvora. Praktički
to znači slijedeće: da bismo odredili struju u promatranoj grani, uzmemo jedan od
izvora, a sve ostale odstranimo (naponske izvore kratko spojimo, a strujne isključimo).
No njihove unutarnje otpore “ostavljamo” u mreži, jer se oni ponašaju kao pasivni
5

elementi. Kad smo to obavili, izračunamo struju. Nakon toga uzimamo drugi izvor, te
opet određujemo struju i tako redom za sve izvore.
='

R1 R2
R
E1
I1

Slika 44.

R1 R2
R

E2
I2

Slika 45.
16
 Tako se redom dobiju slijedeći izrazi:
Uz kratko spojeni izvor E2 struja I1 je:
I1=E1R2R/((R1+R2R/(R2+R))(R2+R)R)
dok za I2 nalazimo:
I2=E2R1R/((R2+R1R/(R1+R))(R1+R)R)
Naposljetku je stvarna struja kroz otpor R:
I=I1-I2

ZADATAK 2:
U mreži prikazanoj na slici 46 odredite struju kroz otpor od 30Ω, primjenjujući
metodu superpozicije. 0.5A

2A
25Ω 25V

.2
10
20Ω
100Ω
150V I1 I2
30Ω I3
$9
I I4
Slika 46
5

Rješenje:
I1 je struja koja teče kada je samo izvor struje 2A spojen
I1=2 1/(1/100+1/100+1/75) 1/75=0.8A
='

I2 je struja koja teče kada je samo izvor napona 150V spojen:

I2=150/(100+100 75/(100+75)) 100 75/(100+75) 1/75=0.6A
I3 je struja koja teče kada je samo izvor struje 0.5A spojen:
I3=0.5 25(50+30+20)/(25+50+30+20) 1/(50+30+20)=0.1A
I4 je struja koja teče kada je samo izvor napona 25V spojen:
I4=25/(20+30+50+25)=0.2A
Konačno kroz otpor 30Ω teče struja I=I1+I2-I3+I4=1.5A

2.4. Theveninov teorem

Električna mreža se u odnosu na otpor R jedne grane ponaša kao nezavisni izvor
napona ET i unutarnjeg otpora RT, gdje će struja I kroz otpor R biti:
ET
I=
RT + R
Napon tog izvora ET jednak je naponu na otvorenim priključnicama promatrane
mreže. Unutarnji otpor RT jednak je otporu cijele preostale mreže, na priključnicama
gledano sa strane otpornika R, kada je taj otpor odstranjen, a svi izvori elektromotornih
sila premošteni.
17
 ZADATAK 1:
Za strujni krug prikazan na slici 47 poznato je:
E1=100V E2=120V E4=40V R1=200Ω R2=60Ω
R3=300Ω R4=10Ω
Odredite struju kroz otpor R4 primjenom Theveninova teorema.

A
R1
R2 R4
R3

E1 E2 E4
B I

Slika 47.

Prema Theveninovu teoremu bilo koji dio aktivne linearne mreže može se

.2
nadomjestiti s obzirom na dvije stezaljke realnim naponskim izvorom, tj. izvorom s
unutarnjim naponom i otporom. Unutarnji napon i otpor, označeni sa ET i RT potpuno su
određeni elementima dijela mreže koji nadomještamo i to kako po iznosu tako i po
polaritetu (ET). Dakle struju u nekoj grani mreže možemo odrediti tako da preostali dio
nadomjestimo po Theveninu i na nadomjesni izvor priključimo promatranu granu.
Nadomjesni Theveninov napon ET određujemo tako da izračunamo napon na
$9
otvorenim stezaljkama linearne mreže. Theveninov otpor RT određujemo tako da uz
kratko spojene naponske izvore i isključene strujne (ostavljajući pri tome u mreži
njihove unutarnje otpore) izračunavamo ukupni otpor između točaka nadomještenog
dijela mreže kada na njih nije ništa priključeno izvana.
5

A
='

R1
R2
R3
Krug za određivanje ET
E1 E2

B
Slika 48.
A
A

R1 RT
R2
R3

B ET
B

Slika 49. Krug za određivanje RT Slika 50. Thevenenov generator

18
 Prema usvojenom referentnom smjeru ET=UAB
Primjenjujući metodu napona čvorova prema slici 48 dobiva se:
UAB(1/R1+1/R2+1/R3)=E1/R1-E2/R2 UAB=-60V
pa je: ET=-60V
Unutrašnji otpor RT dobiva se prema slici 17:
RT=R1R2R3/(R1R2+R1R3+R2R3) RT=40Ω
A

RT
R4
Krug za određivanje ET
ET E4
I

.2
Slika 50.
Prema ekvivaletnom strujnom krugu formiranim od Theveninova generatora i grane
u kojoj tražimo struju (slika 50) je:
I=(ET-E4)/(RT+R4)=-2A

ZADATAK 2 :
$9
Odrediti struju prijemnika otpora R6 priključenog u strujni krug prema slici 51.
Poznato je:
E=30V Ig=250mA R1=300Ω
5

R2=120Ω R3=60Ω R4=90Ω

R5=180Ω R6=6Ω.
='

R3 I A
R1 R4 RT
R6
Ig R6
E ET
R2 R5 I
B

Slika 50. Slika 51.

Rješenje:
ET=UAB=45V RT=144Ω I=0.3A

19
 ZADATAK 3:
Za strujni krug prikazan na slici 52 odredite struju I Theveninovom metodom.
0.2A

A
150Ω 100V
30V

75Ω I
200Ω
300Ω 40V
B
100Ω

.2
Slika 52.
Rješenje:
Prema slici 52 je:
UAB=100 40/(300+100) - 150 0.2 + 100=80V
ET=UAB=80V
$9
RAB=150 + 75 + 300 100/(300+100)=300Ω
RT=RAB=300Ω
Iz ekvivalentnog kruga na slici 53 slijedi:
I=(ET-E3)/(RT+R3)=0.1A
5

A
RT E3=30V
='

R3=200Ω
ET
I
B

Slika 53.
2.5. Nortonov teorem

Električna mreža se u odnosu na otpor R jedne grane ponaša kao izvor struje IN i
paralelnoga unutarnjeg otpora RN, gdje će struja I kroz otpor R biti:
RN
I = IN
RN + R
Struja toga izvora IN jednaka je struji kroz kratko spojene priključnice
promatrane mreže na mjestu otpora R. Unutarnji otpor RN toga strujnog izvora
također je jednak otporu cijele preostale mreže na priključnicama, gledano sa strane
otpornika R, kada je taj otpor odstranjen, a svi izvori elektromotornih sila
premošteni.

20
 ZADATAK 1:
Za strujni krug prikazan na slici 54 poznato je:
E1=50V E2=30V R1=10kΩ R2=15kΩ RP=3kΩ
Odredite struju kroz otpor RP primjenom Nortonova teorema.
A

R1
R2
RP

E1 E2

Slika 54.

.2
Rješenje:
Nortonov teorem glasi:
Strujni krug se prema promatranoj grani može zamjeniti strujnim izvorom.
Struja IN ovog generatora je određena strujom kratkog spoja između točaka
priključenja grane pri čemu je promatrana grana isključena iz kruga. Unutrašnji otpor je
jednak ekvivaletnom otporu između točaka priključenja grane pri čemu je grana
$9
isključena iz kruga i svi izvori ugašeni ( naponski kratko spojeni, a strujni odspojeni). Iz
prethodnog se može zaključiti da je Nortonov generator ekvivalentan strujni generator
Theveninovom naponskom generatoru.
5

A
R1
R2
='

Ik krug za određivanje IN
E1 E2
B

Slika 55.
A

A IP
R1
R2
IN RN RP

B
B
Slika 56. Krug za određivanje RN Slika 57. Ekvivalentni krug
21
Sa slike 55 je: Ik=E1/R1-E2/R2= 3mA IN=Ik
Prema slici 56 je: RN=RAB=R1R2/(R1+R2)=6kΩ

Na osnovi slike 57 može se pisati:

IP=IN RN/(RN+RP)=2mA

ZADATAK 2:

Za strujni krug prikazan na slici 58 poznato je:

Ig=20mA E2=24V R1=2kΩ R2=20kΩ R3=5kΩ
R4=3kΩ R5=15kΩ
Odredite struju u grani u kojoj se nalazi R2 primjenom Nortonova teorema.

Ig Ig

.2
A A

R4 R5 R4 R5
I IAB
R2
$9
E2
R1 R3 R1 R3
5

B B

Slika 58. Slika 59. Krug za određivanje IN

='

A
A I
R4 R5 R2

IN RN
E2
R1 B R3 B

Slika 60. Krug za određivanje RN Slika 61. Ekvivalentni krug

Prema slici 59 je:

IAB=(R5/(R3+R5) - R4/(R1+R4))Ig=3mA IN=IAB
Sa slike 60 dobiva se:
RAB=RN=((R1+R4)(R3+R5))/(R1+R3+R4+R5)=4kΩ
Struja I izračunava se prema slici 61:
I=(E2-RNIN)/(R2+RN)=0.5mA
22
 ZADATAK 3:
Primjenom Nortonova teorema odredite struju kroz otpor R6 iz mreže na slici 62
Zadano: I1=6mA I2=4mA E1=32V E2=6V
R1=3kΩ R2=4kΩ R3=3kΩ R4=1kΩ
R5=5kΩ R6=7kΩ

I1
R1
a

R3 R4

R6
E1 I E2
b

R5

.2
R2

Slika 62.
I2
$9
I1
R1
a
5

R3 R4
Id
='

Ic

E1 Iab E2
b
R5 R2
I2

Slika 63.
Prema slici 63 je:
Iab=Ic+Id gdje su: Ic=(I2R2+E1)/(R2+R5+R3)
Id=(E2+I1R1)/(R4+R1)
nakon uvrštavanja: Iab=IN=10mA
Prekidanjem mreže na slici 62 i isključivanjem strujnih odnosno kratkim spajanjem
naponskih dobivamo kombinaciju otpora za određivanje RN.
RN=((R1+R4)(R3+R5+R2)/(R1+R4+R3+R5+R2)=3kΩ
Struja kroz otpor R6 je:
I=INRN/(RN+R6)=3mA

23