nágao

nágao prid. 〈odr. nȃglī〉

1. koji ima neobuzdanu narav i lako se ražesti, koji teško vlada sobom, opr. staložen, miran
2. koji se javlja ili ostvaruje iznenada, bez jasnog znaka ili najave [nagla promjena vremena; nagla promjena
raspoloženja], opr. polagan, očekivan, v. očekivati

sigúrnōst

sigúrnōst ž 〈G -osti, I -osti/-ošću〉

1. a. stanje, osobina onoga koji je siguran/onoga što je sigurno [pružati sigurnost] b. pol. stanje države koje uključuje sve
unutarnje i vanjske elemente (stabilnost, prosperitet, dobrosusjedske odnose i dr.)
2. uvjerenost, pouzdanje, čvrstina, odlučnost
3. fil. stanje svijesti u kojem se nešto prihvaća kao potpuno istinito, bez potrebe za dodatnim dokazima [apsolutna
sigurnost; hipotetska sigurnost; moralna sigurnost; metafizička sigurnost]

sȉgūran

sȉgūran prid. 〈odr. -rnī〉

1. koji nije izložen opasnosti, koji je zaštićen [siguran život; sigurna luka]
2. koji je pouzdan [siguran dokaz]
3. čvrst, postojan [siguran korak]

⃟ nemoj biti previše sigur (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika ili kao uvod u ono što će se reći) nije sigurno, ne mora
biti (tako), nemoj se pouzdati suviše u svoje zaključke ili dojmove;
sigur sam (u to) čvrsto vjerujem, znam da je tako

prȅdumišljāj m

unaprijed smišljena odluka o izvršenju kakvog djela; plan djelovanja

∆ ubojstvo s predumišljajem ubojstvo koje je smišljeno prije čina

ȍčevīd m

služb. utvrđivanje činjenica i okolnosti neposrednim opažanjem (ob. nakon kažnjiva ili za to sumnjiva djela) [izvršiti
očevid; obaviti očevid]; uviđaj
očevídnōst

očevídnōst ž 〈G -osti, I -osti/-ošću〉

svojstvo onoga što je očevidno

definícija

definícija ž

1. sažeto, jasno i što je moguće preciznije tumačenje (opis) biti nekog pojma
2. točno objašnjenje značenja neke riječi pomoću pojmova koji se smatraju poznatima
3. log. logička operacija kojom se određuje opseg i sadržaj nekog pojma pomoću drugih pojmova
4. teol. svečana odluka pape ili kojeg ekumenskog sabora kojim se neka istina konačno i za cjelokupnu Crkvu prihvaća kao
obvezatna u naučavanju i tumačenju katoličke vjere

prijȇći

prijȇći svrš. 〈prez. prijȇđēm, imp. prijéđi, prid. rad. prȅšao, prid. trp. prijȇđen, pril. pr. prȅšāvši〉

1. (što) a. hodajući ili vozeći se dospjeti na drugu stranu [prijeći ulicu; prijeći rijeku] b. prevaliti kakav prostor, razmak
[prijeći selo] c. premjestiti se s jednog mjesta na drugo, promijeniti mjesto boravka
2. (komu) napustivši koga prići, pristupiti drugome [prešla roditeljima]
3. (na koga) prenijeti se od jednoga drugome, raširiti se na druge (o bolesti)
4. (na što) a. svršivši ili napustivši jedno prihvatiti se čega drugoga [učeći prijeći na višu matematiku; prijeći na
islam] b. izmijeniti način rada, početi raditi drukčije [prijeći na mehanizaciju]
5. (u što) promijeniti se, postati što drugo [prijeći u naviku]
6. (koga) a. ostaviti iza sebe [prijeći kolonu automobila]; prestići, preteći b. žarg. prevariti, nadmudriti
7. (preko koga/čega) preletjeti, projuriti iznad koga ili mimo koga
8. (čim preko čega) učiniti pokret povlačeći po površini [prijeći krpom]
9. (se) razg. prevariti se
10. ukrcati se u drugo prijevozno sredstvo [prijeći u drugi tramvaj]
11. pregledati, prelistati knjigu; pročitati, proučiti
12. premazati, prevući (bojom ili lakom)

⃟ prijeći mjeru (granicu) učiniti više nego što je dopušteno;

prijeći na stvar početi govoriti o onom što je hitno;
prijeći okom (očima, pogledom) pogledati;
prijeći (šutke) preko čega ne htjeti se izjasniti, prešutjeti, glumiti da se ne zna, ne vidi i sl.;
prijeći krpom obrisati prašinu ili nečistoću;
prijeći preko koga 1. doslovno pregaziti 2. zanemariti ga, zaobići u pravima, ignorirati;
prijeći preko svega (prijeći preko čega) zaboraviti razmirice, svađe itd.;
prijeći spužvom, v. spužva ⃟;
prijeći (kućni) prag ući u kuću;
prijeći Rubikon donijeti nakon krzmanja ili zrelog razmišljanjavažnu odluku, odlučiti se na nešto važno i odlučno, donijeti
sudbonosnu odluku;
prijeći u čije ruke pripasti kome;
prijeći u glavi (u mislima, u pameti) podsjetiti se na što, obnoviti u sjećanju;
prijeći u krv postati navika, druga priroda;
prijeđi (malo) ob. u zn. prebriši krpom

priklòniti

priklòniti svrš. 〈prez. prìklonīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prìklonjen〉

1. (što) savijajući, sagibajući dio tijela upraviti prema dolje, nagnuti [prikloniti leđa]
2. (koga) a. pridobiti, privući na čiju stranu b. privoljeti, nagovoriti na što
3. (se) privoljeti se čemu, pristati uz koga, složiti se, prihvatiti (mišljenje, prijedlog itd
zapážānje

zapážānje sr

1. 〈gl. im.〉, v. zapažati

2. kraće oblikovano i izrečeno mišljenje ili znanje o čemu

zàpaziti

zàpaziti (koga, što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zàpažen〉

1. uočiti
2. postajući svjestan čijih osobina ili vrijednosti, izdvojiti ga u svijesti ili u namjerama od drugih, od drugoga u vrsti ili od
okoline

uòčiti (što) svrš. 〈prez. ùočīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùočen〉

zapaziti okom; ugledati, spaziti

okólnōst

okólnōst ž 〈G -osti, I -osti/-ošću〉

osobitost, svojstvo neke činjenice, događaja, situacije [pod tim okolnostima, splet okolnosti;stjecajem okolnosti; u danim
okolnostima]

1. kraj, priroda i ono što je izgrađeno oko nekog mjesta ili što nekome mjestu teži, gravitira, prema njemu se odmjerava ili
usmjerava; okolica
2. društvo u kojem se tko kreće i kojim je okružen u životu i radu; milje, sredina
3. ekol., v. okoliš (3)

∆ okolina točke mat. skup svih točaka čija je udaljenost od zadane točke manja od zadanog pozitivnog broja, u poopćenom
smislu važan pojam matematičke analize i topologije

pòstupak

pòstupak m 〈G -pka, N mn -pci〉

1. radni proces i način na koji se što obavlja [postupak destilacije]

2. oblik ponašanja (prema kome, čemu)
3. vođenje službenih poslova po utvrđenom redu [pravni postupak]

jednòlik

jednòlik prid. 〈odr. -ī〉

ekspr. rij. koji je istoga lika kao tko dru

svojèvrstan

svojèvrstan prid. 〈odr. -snī〉

koji je svoje vrste; osobit, naročit, poseban

usporéditi (što) svrš. 〈prez. uspòrēdīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. uspòrēđen〉

potražiti sličnosti i razlike između dvaju predmeta (pojava i sl.), izvršiti usporedbu; komparirati

nȕžnōst

nȕžnōst ž 〈G -osti, I -osti/-ošću〉

1. svojstvo onoga što je nužno

2. fil. odredba kojom se označuje ono što ne može biti drugačije, što se ne može drugačije zbivati ili misliti

navézati

navézati svrš. 〈prez. nàvēžēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. nàvēzān〉

vezanjem dodati na što; nadovezati

ȉpāk

ȉpāk pril. (čest.)

1. (može doći u korelaciji s iako, premda) u zn. dopuštanja ili događanja čega, što se prema prethodno rečenom ne bi
očekivalo [ipak se našlo vremena]; unatoč tomu, unatoč svemu, usprkos tomu

2. u raznim kontekstima i dijaloškim situacijama [vi ste ipak stručnjak = vi imate veće pravo da govorite od nas koji nismo
stručnjaci; gospođa je ipak dama = dužan sam uzeti u obzir tu činjenicu i iskazati poštovanje dami; ipak (ipak) =
razumijem što tvrdite, ali imam rezervi prema onome što tvrdite; ljudi su ipak zadovoljni (ljudi su zadovoljni ipak) = ljudi
su donekle zadovoljni; zadovoljni su do neke mjere]

dȍk1

dȍk1 vezn.

označuje istodobnost i vezuje

1. zavisnu vremensku rečenicu s glavnom [dok je čovjek mlad, ne brine o zdravlju]; dočim, za vrijeme, usp. dokle (II)

2. suprotne rečenice [Mi se brinemo za kuću, dok je njemu svejedno]