Biblioteka Latina et Graeca

Knjiga I

KATUL

carmina pjesme
II. izdanje
CATULLI
Priredio i preveo
Dubravko Škiljan

VPA
LATINA ET GRAECA
Zagreb 1987
 GAJ V A L E R IJE K A T U L

R im K atulova v rem ena

Gaj Valerije Katul živio je u prvoj polovici 1. st. pr.

n. e, dakle u jednom od najuzburkanijih perioda rimske po­
vijesti, u ono vrijeme koje je neposredno prethodilo pot­
punom raspadu dotadašnjih republikanskih struktura i stva­
ranju nove organizacije Rimskog imperija; ona će bitno obi­
lježiti čitavu kasniju evropsku i svjetsku historiju. Već su u
Katulovu vremenu bili sadržani mnogi elementi skorih
promjena, i to ne samo u implicitnim jezgrama budućega
nego i u eksplicitnim erupcijama sadašnjega; naime, to je
vrijeme i Sule i Marija, i Pompeja i Cezara, i Cicerona i Ka-
tiline.
U doba Katulove najranije mladosti Rimljani se teško
i konačno obračunavaju s Mitridatom, u vjerojatnoj godini
njegova rođenja Gaj Marije sedmi je put izabran za konzula,
da bi se ubrzo pokrenulo okrutno kolo prvog velikog gra­
đanskog rata u Rimu, borba između Marija i Sule, koja ja­
sno pokazuje da je rimska država već u tom trenutku nad­
rasla republikanske političke institucije, prikladnije za polis
nego za najmoćniju mediteransku silu čije granice sežu od
Crnog mora do Atlantskog oce an a.N akon toga_simptom i
takva nadrastanja nižu se u sve bržem ritmu i duboko po-
tresaju-ne-samcnrđaliene g ran ič n e krajev e n e g o i sam R im :
upravo je glavni grad pozornica najokrutnijih predstava.
Smjenjuju se događaji očThfstorijske važnosti: Sulina dikta­
tura, Pompejevo ugušivanje Sertorijeve pobune u Hispaniji,
Spartakov ustanak i uzdizanje Krasa, Pompejev rat protiv
gusara, Katilinina zavjera r '^reeionč v . - ^ izulitt, Cezarov
nastup na političkoj sceni i prvi trijumvirat,'bsvajanje Galije
i Cezamiđ pnhnHi na BritanijuTGcm ian^uri napokon, ne-

5
dugo zatim (no Katul to više neće doživjeti), novi građan­
ski ratovi u k t ^ ^ ^ n a ^ a t i X a c s t v c u - - u vrijeme prvog
Katilinina pokušaja rodio se Oktavijap, budući Uzvišeni -
August. v.
Političke i ekonomske strukture rimske države u svo­
jim stalnim kretanjima, dakle, nakon vrhunca označenog
krajem punskih ratova doživljavaju prvu dekadansu koja je
za pojedine društvene slojeve imala sasvim apokaliptičke
razmjere čitave su goleme društvene grupacije propadale
bez ikakve mogućnosti da se od toga spase - klasa sitijih
posjednika i obrtnika, nemoćna pred pritiskom velikog tr­
žišta unutar vlastite države, nalazila se, naizgled, u bezizlaz­
noj situaciji. Stvaranje nove organizacije. Carstva, predstav­
ljalo je taj tako krvavo traženi izlaz.
Iako je stanje u Rimu u Katulovo doba imalo, na eko-
nomskoj i političkoj razini, sve karakteristike prijelomnog
(pa čak i revolucionarnog) trenutka, interesantna je da je
plan kulture, i onoga štoi se pohekad neodređcno-može nac.
zvati civilizacijom, ostao na prvi pogled pošteđen takva pri­
jeloma; ekonomska se situacija u vrijeme propasti Republi­
ke i stvaranja Carstva korijenito mijenja i formalno i sadr­
žajno, sadržaj političkih institucija, premda su forme nerijet­
ko ostale iste, također je duboko izmijenjen, dok je na planu
kulture kontinuitet u dobroj mjeri zadržan - to osobito vri­
jedi za književnost. Ovo održavanje kontinuiteta - iako ni
on nije tako pravocrtan kako ponekad izgleda - može se
donekle objasniti i činjenicom da se literatura, i umjetnost
uopće, pojavila u Rimu »sa zadrškom« i dobrim dijelom
neorganski, kao odraz grčkih utjecaja, i da se neprestano
razvijala u sjeni grčke civilizacije. Osim toga, Rimljani su u
svojoj ekspanziji daleko više energije trošili na izgradnju
ekonomskih i političkih struktura, pa je u Vrijeme njihova
raspada kultura još u usponu vlastite izgradnje. To nije ka­
rakteristika samo književnosti - tek Pompej gradi prvo ka­
meno kazalište u Rimu, tek će pod Augustom Rim zadobiti
6 7
svoj arhitektonskL monumentalni lik. U književnosti je Ka­
tul, prvi rimski liričar^Suvremenik Cezarov, Ciceronov,
Lukrecijev, stariji je od Vergilija i Horacija, Tjt Livije je ro­
đen malo prije Katulove smrti, a Ovidije bar deset godina
poslije. Dakle, sve ono što danas smatramo počecima prave
rimske književnosti nastalo je u petom stoljeću postojanja
Republike, u toku njezina propadanja ili nakon toga.
Katulova biografija i autobiografija
U ovo burno vrijeme rimske povijesti utkan je i Ka-
tulov život, iako se - što je zanimljivo, i što svjedoči o spe­
cifičnoj duhovnoj atmosferi tog razdoblja —ponekad čini da
su veze između Katulova privatnog života i tokova histo­
rije Rima sasvim slabe: u jednom površinskom i površnom
očitavanju moglo bi izgledati da se pjesnikovo bivstvovanje
odvija bilo u kojem vremenu i bilo u kojem prostoru i da
nije determinirano nikakvim drugim određenjima osim
svojih vlastitih. Ovaj privid uvjetovan je nesumnjivo i činje­
nicom da o Katulovu realnom životu znamo relativno vrlo
malo, izvan njegova pjesničkog opusa.
U Jeronimovim Kronikama zabilježno je da je Katul ro­
đen 87. g. pr. n. e. i da je živio trideset godina, dakle do 57.
g. pr. n. e. No iz samih je Katulovih pjesama očito - kao
što ćemo vidjeti —da je doživio 55. g. pr. n. e. Zbog toga
se ovaj Jeronimov podatak može različito interpretirati: ili
je pisac Kronika zamijenio prvi i četvrti konzulat Lucija
Komelija Čine, pa bi se Katul rodio 84. g. pr. n. e, ili je tri­
deset godina samo približno vrijeme njegova života; danas
se obično misli da je Katul živio od 87. g. pr. n. e. do 54.
g. pr. n. e. - u svakom slučaju umro je, čak i za rimske poj­
move, veoma mlad.
Gotovo sve ostale pojedinosti iz pjesnikova života, uz
sasvim malobrojne druge izvore, moramo tražiti u njego-
vim pjesmama - one su doista autobiografija, i to, dakako,
više poetsko-emocionalna autobiografija nego nabrajanje
događaja. Zato nije čudo što su u Katulovu životu ostale za
nas mnoge bjeline.
Katul je nesumnjivo jx>đen u Veroni, dakle na podru­
čju tadašnje Clsilplnske Galije - o tome govori i sam (pje­
sme 35, 68 i, posebno, 67), a i drugi izvori i tradicija. Obi­
telj mu je bila u svakom slučaju bogata i pripadala je 'zna­
čajnijim veronskim porodicama - prema Svetonijevu svje­
dočanstvu Julije Cezar odsjedao je za boravaka u Veroni
kod Katulova oca i bio mu prijatelj. O svojoj mladosti pjes­
nik govori samo u jednoj pjesmi (68), gdje ne spominje ni
oca ni majku već samo brata, očigledno starijeg i jedinog,
čija ga je rana smrt veoma potresla. Možemo samo pretpos­
taviti da je u Veroni provodio normalan život bogata dje­
čaka, a iz iste pjesme (68) saznajemo da se rano počeo ba­
viti poezijom. Sa otprilike 18 godina otac ga je poslao u
Rim, zacijelo s namjerom da Katul uđe u politički, život i
da nastavi s retoričkim obrazovanjem. Gonjen svojim pori­
vima, Katul se u Rimu sasvim predao poeziji i velegrad­
skim užicima, tako da čitava života nije obavljao nikakvu
političku funkciju. Usprkos tome nije prekinuo veze s rodi­
teljskim domom koji mu je bio izvor značajnih prihoda, jer
su troškovi takva života svakako bili golemi: osim kuće u
Rimu (68) i doma u Veroni imao je Katul posjede na
Gardskom jezeru - na poluotoku Sirmionu (31) - i na Ti-
beru (44). Nakon bratove smrti na neko se vrijeme vratio
iz Rima u Veronu (65, 68), a 57. g. pr. n. e, u želji da ob­
novi svoja možda već pomalo iscrpena financijska sredstva,
odlazi kao pratilac propretora Gaja Memija (koji je i sam
nekad bio pjesnik i kome je Lukrecije posvetio svoj ep De
rerum natura) u nedavno osnovanu provinciju Bitiniju. U
Memijevoj pratnji, također bez funkcija, nalazio se i Katu-
lov prijatelj pjesnik Čina. Ekspedicija nije uspjela: naime,
pratnja se - najvjerojatnije zbog Memijeva poštenja — nije
8 9
obogatila, i to Katul nikada neće moći oprostiti Memiju
(10, 28)! Ipak, tom je prilikom posjetio bratov grob u Troa­
di (65, 101), a 56. g. pr. n. e. vraća se u Italiju (46, 4), na
Sirmion (31). Nedugo zatim Katul umire, ali svakako je još
doživio Pompejev drugi konzulat, 55. g. pr. n. e. (113) i Ce­
zarove uspjehe u Galiji iste godine (11).
U Rimu je Katul živio obuzet i razdiran ljubavima,
mržnjama i prijateljstvima, Ipak, jedna je žena najdublje obi­
lježila ne samo čitav Katulov život nego i svu njegovu po­
eziju, i u njegovu opusu imamo rijetku priliku da spoznamo
gotovo u cjelosti i u pojedinostima ljubavni roman s vese­
lim i tužnim epizodama. Ta je žena pod svojim pseudoni­
mom - Lezbija (svakako u čast Šapfe, velike pjesnikinje s
Lezba) - ušla i u povijesti književnosti i, Katulovom zaslu­
gom, u ljubavne legende. Nakon dolaska u Rim, sa otprilike
22 ili 24 godine, Katul se vatreno zaljubio u tu fatalnu
ženu oko koje se, ne~uvijek neuspješno, vrtjelo mnoštvo
muškaraca. Početak ljubavi bio je idiličan i pjesnik nije
imao, vjerojatno, previše problema da osvoji Lezbiju i da
uživa u svim njezinim čarima (68, 2, 3, 5, 7, 51, 86), pa
može s pravom pjevati: Život, Lezbijo, ljubav neka bude... (5),
dakle ono slavno Vivamus, mea Lesbia, atque amemus... No,
Katul nije jedini koji ima uspjeha kod Lezbije, iako je nje­
gova ljubav zacijelo iskrena i duboka: rivali se javljaju na
sve strane - Egnacije (37, 39), Ravid (40), R uf (77), Kvin-
cije (82), Gelije (91). Uz to Lezbija je i udata, iako njezin
muž predstavlja jedan od najmanjih problema (83)! Zbog
toga, usprkos svemu Katulovu žaru, koji je Lezbija ponekad
i uzvraćala, i usprkos tome što je njihova veza trajala bar
četiri godine, od 62. g. pr. n. e. do Katulova odlaska u Bi­
tiniju, bila je ta veza za pjesnika često puna boli i katkada
jedva podnošljiva neprilike i razočaranja su se neprestano
obnavljali — ma kako je silno Katul volio (87), Lezbija je
očito nekoliko puta odlazila i ponovo se vraćala (36, 107,
109); Katul je uviđao njezin stvarni karakter (58), ali je nije
mogao prestati voljeti (70, 72). Takva ga je situacija, daka­
ko, mučila (38), činilo mu se da gubi razum (75) i primo­
ran je da izrekne ono glasovito Mrzim i ljubim... (85) - Odi
et amo... koje lapidarnom konciznošću za sva vremena po­
staje moto svake nesretne - i možda ne samo nesretne -
ljubavi. Napokon, nesposoban da izdrži sva ta mučenja, Ka-
tul osjeća bijedu svoje uloge (8) i, svakako teška srca, pre­
kida život s Lezbijom (76). Pošto se vratio iz Bitinije, nje­
gova je ljubavnica htjela obnoviti vezu, no Katul je odbija
(11). To je i kraj njihove žestoke ljubavi.
Lezbijina na mnoge načine izuzetna ličnost pobuđiva­
la je interes istraživača već od antičkih vremena, i danas je
s velikom vjerojatnošću zaključeno da je iza tog pseudoni­
ma Katul volio Klodiju (to već spominje Apulej u Apolo­
giji), sestru Publija Klodija Pulhera, Cezarova pristalice i
pučkog tribuna, poznatog i po tome što je njegova smrt u
sukobu s Milonom izazvala nerede u Rimu i ovjekovječena
je u Ciceronovu remek-djelu Pro Milone. Klodija je bila žena
Kvinta Metela Celera, konzula otrovanog 59, g. pr. n. e. -
čini se da je Klodija imala svoje prste u njegovoj sm rti...
Dokazi za identifikaciju Lezbije i Klodije nalaze se i u sa­
mom Katulovu djelu: Lezbijin brat Lezbije je lijep {pulcher
- 79), jedan je od njezinih ljubavnika R uf (69, 77), dok je
jedan od intimusa stvarne Klodije - kako saznajemo iz Ci-
ceronova govora Pro Caelio —bio Marko Ćelije Ruf. Klodi-
jin portret iz tog govora, iako ocrtan s izrazitim neprijatelj­
stvom, izvrsno dopunja Katulove opise: ova izvanredna lje­
potica, možda najljepša žena Rima tog vremena, sklona je
intrigama, zlobi i zločinima, a iznad svega su joj dragi tje­
lesni užici i flert, te takvom brzinom mijenja ljubavnike da
će je Ciceron nazvati quadrantaria —djevojčura za četiri pare!
I na kraju, da bi se shvatila bojažljivost, boležljivost i dugo­
trajna zaslijepljenost Katulova odnosa, zacijelo treba spome­
nuti da je Klodija-Lezbija bila otprilike deset godina starija
od pjesnika...
10
U Katulovim pjesmama, a svakako i u njegovu životu,
javlja se još čitav niz djevojaka, više-manje anonimnih i
očigledno laka morala (ako smijemo vjerovati pjesniku čes­
to tako okrutnom i u izrazu i u sadržaju) to su razne Ip-
sitile (32) Postumije (27) Ameane (41, 42, 43) Rufe (59)
Aufilene (110) Kvincije (86) itd. Postoje i pjesme posveće­
ne ljubavi prema dječaku Juvenciju (24, 48, 99) - pitanje je
samo da li je ovdje riječ o preuzimanju jedne od omiljelih
helenističkih lirskih tema (što ne bi bilo nikakvo čudo) ili
o stvarnom Katulovu osjećaju (što bi, u općoj moralnoj
konstelaciji tog vremena, bilo još manje čudo)
Katul se inače kretao u rimskim intelektualnim krugo­
vima - poznavao je Cezara, Cicerona (49) Azinija Poliona
(o njegovu bratu govori 12) prijatelj mu je bio povjesničar
Kornelije Nepot kome je i čitava zbirka posvećena (1) a uz
učenog Kvintilija Vara (10, 22) najbliži su mu drugovi bili
pjesnici, kao i on većinom porijeklom iz Galije, Kalvo (14,
50, 53, 96) Helvije Čina (10, 9 5 ,1 1 3 ) Valerije Katon (56)
Cecilije (35) i Komificije (38) koji su svi zajedno unijeli
nov duh i nove poglede na poeziju u rimsku književnost
Zbog toga je Katul, uz suparnike u ljubavi, imao i literarne
protivnike, no argumenta ad hominem i od opus u obračunima
s Voluzijem (36, 95 — možda zapravo izvjesni Tanuzije)
Cezijem (14) Akvinom (14) Sufenom (14, 22) Hortenzi-
jem (95) navode nas na pomisao da je moglo djelomično
biti riječi i o ličnim neprijateljstvima. Premda se pjesnik nije
bavio politikom, i usprkos očevu prijateljstvu s Cezarom,
Cezar je bio česta (i zahvalna) meta Katulovih napada (29,
54, 57, 9 3 ) a posebno se Katul bio okomio n^-Mafiraruj
Cezarova oficira i nekovrijeme štićenika. komejedSOTpo-
sprdan i vulgaran nadimak Mentula (otprilike Štapić - 94,
105, 114, 115). Svetonije kaže da je Cezar, iako povrijeđen,
primao pjesnika u svoju kuću. Katul ne štedi ni Pompeja
(29, 113) i premda se u njegovim stihovima naslućuje ža­
ljenje za prošlim republikanskim vremenima i prezir prema
11

svim tim došljacima koji sve više prodiru u društvene
strukture i koji ih iz temelja mijenjaju, ipak se on istovre­
meno žali na to što nije m ogao na brzinu steći bogatstvo
od podmićivanja u provinciji (10, 28): politička konsek-
ventnost i angažiranost zacijelo nisu bile jake Katulove
strane!
Prema tome, iako o Katulovu životu gotovo da i ne­
mamo egzaktnih i provjerenih podataka, ipak o njemu zna­
mo više nego o mnogim drugim pjesnicima —to je nesum­
njivo i zasluga i karakteristika njegove poezije.
Katulovi sadržaji i izrazi
;, epigrama. Katul preuzima o b lik ^ li mu vraća pravu lirsku
Nova poetika
Sve su Katulove pjesme, njih 116, sabrane u jednoj
knjizi od otprilike 2400 stihova, dakle neuobičajeno duga­
čkoj za rimske pojmove, gdje su knjige obično imale oko
1000 stihova ili manje. I raspored pjesama nije ni u kojem
slučaju kronološki nego relativno neobičan: naime, kriterij
za nj dali su oblici samih pjesama, pa su na početku knjige
(1-60) stihovi u raznim lirskim metrima, u sredini je neko­
liko (61-68) većih pjesama, a na kraju su epigrami
(69—116) u elegijskom distihu. Dakako, danas je nemoguće
znati da li takav raspored potječe od samog pjesnika ili su
to učinili —kao što mnogi suvremeni istraživači vjeruju —
prvi Katnlnvi nasljednici i izdavači, uklopivšLioš-neobiav-
ljene radove u već objavljenu ili bar pripremljenu zbirku.
Uostalom, budući da su Katulove pjesme u čitavoj rukopis­
noj tradiciji imale upravo ovakav raspored, samo je pitanje
danas, osim za sasvim specijalizirane istraživače, u priličnoj
mjeri irelevantno.
Mnogo je značajnije sagledati sve novine i u formama '
i u tematici koje je Katul unio u rimsku poeziju: dakako.
12
kao i u cjelokupnoj antičkoj poeziji, nemoguće je promatrati
sadržaje odvojeno od svojih izraza, budući da je izbor sadr­
žaja gotovo neminovno povlačio za sobom određen izbor
na drugom planu. O jednom je dijelu Katulovih tema već
bilo riječi: to je ljubav, posebno sva stanja ljubavi prema
Lezbiji, to su mržnje, prijateljstva, obračuni s neprijateljima,
poneka slika iz prirode i napitnica, rugalice i tračevi, aneg­
dote i zgode. Izrazito lirski sadržaji uglavnom su izraženi u
lirskim metrima u prvom dijelu knjige, no i u njezinu po­
sljednjem dijelu, među epigramima, pronalazimo prave i
iskrene izlijeve osjećaja. Naime, u suvremenoj helenističkoj
poeziji već prevladavaju genre-sličice, lišene uglavnom sva­
kog istinskog osjećaja, iako savršene u formi - tu postaje,
dakako, moguće da se i ljubavni sadržaji iznose u stihu
iskrenost, kakve u antičkoj poeziji nije bilo još od Sapfe ili
Arhiloha i kakvu više ni rimsko pjesništvo neće znati ob­
noviti, osobito ne u Horaciju: tek će kod Ovidija pokoji stih
odjeknuti tako iskreno. U tom je smislu Katul ne samo prvi
rimski liričar, jer do njega lirika nije ni postojala, nego i naj­
veći. Dakako, ta se tvrdnja ne može primijeniti na sve nje­
gove pjesme - osim brojnip mgalica, koje zacijelo nisu ni
imale većih poetskih pretenzija, i u Katulovu djelu postoje
prave helenističke ~genre-sličice, kao što je ona o Akmi i
Septimiju (45): uostalom, i u tome je Katul prvi u Rimu! A
i u pravim epigramima, premda je rimska tradicija nadgrob­
nih epigrama veoma stara, u njihovu književnom obliku
opet Katulu pripada primat. Za nj je karakteristično poig­
ravanje metrima, i kao što će lirske sadržaje obrađivati u
elegijskom distihu, tako će i epigrame oblikovati u najraz-
ličitije metre, pa čak i u sapfičku strofu (11), taj vjerojatno
najlirskiji od svih oblika. Vječiti eksperimentator ostavio
nam je i par epitalamija u raznim metrima (34, 61, 62). I
napokon, među onim »srednjim« većim pjesmama, nalazi se
najstarija sačuvana rimska elegija i najstariji epilij (64) -
13
obje te forme Rimljani do njega nisu poznavali. No, ovdje
se ponekad čini kao da je riječ o nekom sasvim drugom
Katulu, a ne onom koji je tako ludo i bezizgledno zaljubljen
u Lezbiju - to je Katul čistog helenizma, to je poeta doctus
kod kojega je iskrenost zamijenjena učenošću, iskričavost
uglađenošću, a osjećaji razumom. Kao što je Ovidije pisao
u stihu što je god započeo pisati, tako je i Katul, bar iz da­
našnjih perspektiva, u svemu čega se god prihvatio bio
prvi. Zbog toga mu i ne možemo zamjeriti povremene
neizglađenosti (iako rijetke) i artifidjelnosti bez nadahnuća
—to su samo dokazi sigurno mukotrpnog probijanja novim
putevima.
U tom probijanju Katul nije bio sam: zajedno sa svo­
jim prijateljima pjesnicima Lidnijem Kalvom, Helvijem G -
nom, Furijem Bibakulom i_drugima sačinjavao je grupu i
pokret poznat pod imenom neoterici ih' poetae navi ili, kako
ih je Gceron podrugljivo nazivao prema nekom minornom
helenističkom pjesniku, cantores Euphorionis. D a bismo mogli
shvatiti ulogu neoterika u rimskoj književnosti, možda je
potrebno da se sasvim ukratko vratimo u njezinu prošlost.
Rimska se literatura razvila relativno kasno, i u početnim
njezinim impulsima, u svakoj pojedinoj vrsti, redovito su
bili jako prisutni grčki utjecaji: tih će se utjecaja Rimljani
teško oslobađati, iako im se u pojedinim slučajevima ne
može zanijekati velika samostalnost. Prava književnost u
Rimu počinje tek u 3. st. pr. n. e. dolaskom Livija Andro-
nika - on transplantira na rimsko tlo tragediju, zatim se s
Nevijem i Enijem rađa rimski,ep, a s Plautom i, kasnije u
2. st. pr. n. e, Terencijem komedija. Nakon toga Rim dobiva
i historiografiju, govornička djela, s Lukredjem i filozofski
ep, tako da u 1. st. pr. n. e. ne poznaje još samo autohtonu
liriku. Nasuprot tome, u grčkim se krajevima i epika i lirikl
javljaju vrlo rano, najkasnije u<SCi 8. st,pr. n. e, pa se u vri­
jeme Aleksandra Velikog prvi krug grčkog pjesništva već
zatvara i započinje, na njegovim osnovama i u opoziciji pre-
14
ma njemu, drugi krug, poznat pod imenom helenistička ili
aleksandrijska poezija. Opće teoretske i civilizacijske pret­
postavke helenizma odviše su .široke da bi se o njima ovdje
raspravljalo, ali je svakako, u domeni lirike, upravo heleni­
stička teorija, u 1. st. pr. n. e. već sasvim oblikovana, utjecala
na neoterike i predala im svoje glavne principe,—njegova­
nje lirskih i malih epskih formi, revitalizaciju elegije, unoše­
nje učenih i mitoloških sadržaja izmiješanih s erotikom, vir­
tuoznost i patetiku izraza. Svi su se neoterici, stvarajući na
ovim temeljima rimsku liriku, držali tih osnovnih pretpos­
tavki, koliko možemo zakljudti po malobrojnim fragmen­
tima i informacijama o njima, ali sasvim je očito da je je­
dino Katul znao u pjesme ove vrste udahnuti pravu poeziju
—niti savršenstvo forme niti odlično odabran sadržaj, čak
ni.oboje zajedno, ne daju još istinsku poeziju bez onog, na
sreću, iracionalnog elementa koji karakterizira stvarnu um­
jetnost. Upravo je j?bog toga Katulovo djelo jedino od svih
neoterika ostalo sve do danas sačuvano, i samo Katul još
uvijek traje, tako da je on za nas doista prvi rimski liričar
a po mnogim svojim obilježjima - neka mi oproste Hora-
đjevi ljubitelji - i jedini.
Katul svakako nadrasta ograničenja neoterika i hele­
nizma kao što svaki pravi pjesnik razbija granice svog vre­
mena i svog prostora, i upravo ga po tome prepoznajemo.
Jezik Katulovih pjesama
Iako je proza Katulova vremena, u Cezaru ili Ciceronu
na primjer, uzorak klasičnog latinitetaC^etski je izrazjjt^o
što se možemo uvjeriti kod Lukrecija, umnogome zaostajao
za proznim. Katul i neoterici bili su nužno, već u svojim
teoretskim prptpostavkama.<iaSvatmMir3Qm er^iesn ičk p g
latinskog jezika. No, budući da je Katul stvarao upravo u
tom prijelomnom trenutku, u toku samog procesa formira-
15
nja poetskog izraza, u njegovu se jeziku osjećaju i utjecaji
ma, pa i u istim sintagmama, stoji golem broj deminutiva
starijeg stanja i nagovještaji —vrlo jasni, uostalom —novoga.
koji su jiosioci najrazličitijih sadržaja —nije isključeno da su
Tako u Katulovim pjesmama susrećemo priličan broj
deminutivi, prema svojem opstanku u romanskim jezicima,
arhaizama, od infinitiva na -ier (citarier, nitier, compararier —
također jedna od bitnih karakteristika gradskog govora. Na­
61) do oblika kao što su lubet, koji su samo djelomično oda­
suprot tome u epiliju, elegiji i uopće u dužim pjesmama kao
brani iz stilističkih razloga. Dakako, kod Katula ima manje
izraz učenog govora javljaju se brojni grecizmi i latinske ko­
takvih oblika nego u Lukrecijevu epu a više nego kod Ovi-
vanice načinjene j » _uaoru_ na grčki jezik; grecizmi ne ob­
dija i Horacija. S druge strane, Katul j e u rimsku poeziju
uhvaćaju samo izbor riječi već i izbor oblika, a zadiru do­
unio živost i jezičnu eleganciju i približio je jezik pjesama
nekle i u sintaksu.
govornom jeziku. Iako ovo nije mjesto za stvarne lingvi­
Katulove kombinacije riječi s vrlo čestim antitezama
stičke analize, za koje bi Katul pružio vrlo mnogo materi­
oblika odi et amo i njegova vještina izmjenjivanja unutrašnjeg
jala, potrebno je ipak upozoriti na neke unutrašnje suprot­
ritma pjesme zasluživali bi u svakom slučaju posebnu ana­
nosti pjesnikova jezika. Uz miješanje arhaičnih i modernih^'
lizu.
oblika, velike i male Katulove pjesme međusobno se zna- >
čajno razlikuju - dok u malima prevladava govorni, i to za­
cijelo gradski jezik, sermo urbanus, za velike je pjesme karak­
Katulovi metri
teristična težina i učenost stila, dakle neki sermo doctus. To
sč odražava i u izboru riječi - u lirici i u epigramima javljaju
Kada govorimo o antičkoj metrici, ulazimo u područje
se mnogi familijarni, a nerijetko i vulgarni izrazi, i to iz sek­
koje nam je, iako dobro poznato, ipak donekle nerazumlji­
sualne sfere: ovo se obilježje Katulove poezije — uostalom
vo. Naime, strogi ritam stihu nametnut metričkim pravili­
sasvim nepoznato »školskoj« publici — ne spominje odviše
ma odraz je_poveziyanja poezije s muzikom, odraz je, dakle,
često jer donekle može zbuniti i poznavaoca. Ovdje se obi­
elementa koji nije neophodan u našem današnjem poimanju
čno citira sam Katul (16)
pjesništva i koji nam onemogućuje da pravo shvatimo kako
se čitala poezija bez muzike (na primjer u sebi), čim posta­
Častan pjesnik je dužan biti čedan,
nemo svjesni da su sva naša današnja čitanja grčkih i rim­
no za pjesmice propis taj ne vrijedi...
skih pjesnika u originalu samo surogati. Ritam metra za nas
unosi na planu jezičnog izraza tolike promjene u odnosu
S obzirom na početak pjesme (Vas ču nabiti sprijeda i odost­
prema proznom čitanju (i običnom govoru) da plan sadr­
rag . . moramo pjesniku vjerovati! Teško nam je danas za­
žaja ostaje izvan domašaja naše pažnje usredotočne na sam
ključiti u kolikoj mjeri ovo unošetjje”vulgarnosti odražava
izraz: drugim riječima, ne možemo sasvim shvatiti kako su
stvarno stanje tadašnjeg gradskog govora a koliko jtTono
ljudi u antici istovremeno i slušali i razumijevali poeziju. U
namjerna težnja za provociranjem rimskih malograđana. U grčkom jeziku s muzikalnim akcentom donekle još možemo
svakom slučaju Katul Tiam otvara pristup jednoj malo po­ naslutiti riješenje: ako naglasak metra nije uništavao tonali­
znatoj domeni latinskog koja je čak isključena iz većine rječ­ tet stvarnog akcenta riječi, one su mogle biti razumljive. Ali
nika. U antitezi vulgarnim izrazima, često j^ igtim pjesma- prenošenje metričkih pravila u latinski jezik s ekspiratomim
16 17
akcentom u svakom je slučaju moralo značajno poremetiti
plan jezičnog izraza —premještanjem akcenta riječi postaju
vrlo teško razumljive slušaocu, a pjesme očigledno nisu bile
namijenjene samo čitaocima. Niti dodatak muzike ne može
nam dokraja objasniti ovu tajnu: ipak, očito je da su neke
Katulove pjesme (61, na primjer) pisane upravo za pjevanje;
tek produbljena analiza odnosa metričkih i proznih akcena-
ta mogla bi nas vjerojatno voditi k riješenju.
Katul upotrebljava desetak različitih metara i strofa,
većinom preuzetih iz grčke metrike, i uglavnom je on prvi
prilagodio latinski jezik tim metričkim oblicima, ali je, kao
pravi poeta novus, i unutar inače strogo određenih pravila
eksperimentirao poigravajući se ritmovima i povezujući ih
sa sadržajem.
D aktilski heksametar upotrijebio je dvaput (62, 64). Os­
novna je s h e m a i ^ dakle svaki
daktil može biti zamijenjen spondejem. Ova zamjena inače
je neuobičajena u petoj stopi, ali je upravo takav versus spon­
diacus jedno od obilježja neoteričke (i helenističke) poezije.
Zbog toga ga i Katul upotrebljava daleko više od drugih
rimskih pjesnika.
Elegijski distih metar jje epigrami (65-119). Osnovne
sheme 2 ju U 2^
r _ j /> _ i / ji / ‘ ' - i ' "
™w*j| — WM!“ II * w w — X
drži se i Katul.
Jampski trimetar (4, 29) ovakva je oblika:
-2 , 2 i i i 2
Arhžloiki trimetar (52) neznatno se razlikuje
—2 i —i i i 2
Holijamb (8, 22, 31, 37, 39, 44, 59, 60) mijenja položaj
kvantiteta u posljednjoj stopi: . U nekoliko
navrata Katul razrješuje dugi slog u dva kratka.
18
Katalektičkijampski tetrametar (25) ima ovakvu shemu:
_ / / i i- 1 i- i _
^Falečki jednaesterac najčešće se javlja među Katulovim
lirskim metrima (1—3, 5-7, 9, 10, 12—16, 21, 23, 24, 26-28,
32, 33, 35, 36, 38, 40-43,45-50, 53-58a, III) i ima ovakav
oblik: 0 - ^ 5 , s tim da u prvoj stopi može stajati i
spondej (i_ ) ili jamb (^2). U pjesmi 55 i 58a Katul ovaj
stih, očito eksperimentirajući, pretvara u deseterac, mijenja­
jući daktil spondejem, što se inače nikada ne čini.
Sapfička strofa (11, 51) sastoji se od tri sapfička jeda­
naesterca i adoneja:
, f ' —/ / _ / 2,u — »w
-
I /- / 1 I-
/ f- / i 1-
I I-
Katul posljednji sapfički stih u strofi ponekad povezuje s
adonejem elizijom pa čak i opkoračenjem unutar jedne
riječi.
Glikonejska strcfa ima tri glikoneja i ferekratej (34) ili
četiri glikoneja i ferekratej (61). Osnovni je oblik glikoneja
2 w2 ww2 wi a ferekrateja
Prijapski stih nastaje povezivanjem glikoneja i ferekra­
teja (17, I, II) 2 0 ! ^ 2 wl | i 0 2 wwi G
Veći asklepijadski stih upotrijebljen je jedanput (30):
2 - 2 ^ 2 | 2 Uw2 | 2 ww2 j f
Galijamb je jedan od najtežih stihova (63). Uz svoj nor­
malan oblik w w - u - « 2 _ ||ww2 wwwwA ima čitav niz po­
moćnih oblika. Ovaj se stih vrlo rijetko upotrebljavao.
Katul - svoj i naš suvremenik
Ma koliko nam se na prvi pogled činila neobičnom či­
njenica da u kompletnom opusu jednog pjesnika uopće ne
možemo očitati svu uzburkanost i nesigurnost njegova vre-
19
mena (čak ni u onim političkim epigramima koji su poli­
tički samo utoliko ukoliko se u njima spominju imena hi­
storijskih ličnosti), ta je činjenica zacijelo samo privid. Na­
ime, Katulova je poezija na više načina svjedočanstvo o
svome vremenu i nikako nije izvan njega.
Ona nam, s jedne strane, svjedoči o tome da je u Rimu
Katulova vremena, determiniranom svim onim krvavim i
dubokim promjenama, postojala čitava jedna društvena
grupa koja se mogla držati kao da se nje ta događanja uop­
će ne tiču: politika se kreirala drugdje i odražavala se di­
rektno drugdje - Rim je bez obzira na bijedu, proskripcije
i ubojstva živio svojim životom. Upravo o tom životu, koji
je tako jasan odraz moralne i političke dekadanse, raspada­
nja svih utvrđenih vrijednosti, održavanja bivših formi bez
sadržaja, o tom i takvu životu, dakle, izvanredno nam mno­
go kazuju Katulove pjesme: sva ta lažna i ekstatična veselja,
raskalašene gozbe, dugovi i dužnici, čudne veze i neobična
zadovoljstva, svi mračni tipovi, lažni pjesnici, drolje i svod­
nici, svi sii oni tek kulise iza kojih i sam Katul nazire bez­
danu propast Rima, a to znači i svijeta, taman i beznadan
kaos u kojemu nježna lepršavost vrapca više vrijedi od svih
tradicijom potvrđenih i trulih konvencija. Dakako, slika
koju nam je "ha’taj''način Katul ostavio nije namjerno takva
i zbog toga je vjerojatno iskrenija: kad bismo sasvim zane­
marili njezinu umjetničku dimenziju, Katulova bi poezija još
uvijek bila izvrsna nadopuna povijesnim bilješkama onog
vremena.
Umjetnička dimenzija, nasuprot tome, čini od Katula
i našeg suvremenika: o tome da Katulovi stihovi odzvanjaju
i u našem vremenu, kod Byrona, Goethea ili kod Ezre Po-
unda, govorili su i drugi. To što najljepše Katulove pjesme
mogu reći i kazuju današnjem čitaocu nije potrebno ni go­
voriti: te pjesme treba čitati!
20
Catulli Veronensis liber
Tekst Katulovih pjesama bio je dosta dugo nakon an­
tičkih vremena poznat u kontinuiranoj tradiciji: tek nakon
Isidora iz Seville, koji još citira Katula početkom 7. st, na­
staje prekid od dva stoljeća - najstariji sačuvani rukopis,
koji sadržava samo pjesmu 62, potječe iz Thoua iz 9. st. -
to je Thuaneus (T). Kompletni manuskripti još su mnogo
kasniji - Germanensis (G) iz Saint-Germain-des-Presa iz
1375, i Oxoniensis (O) iz Oxforda, također iz 14. st, oči­
gledno su nastali iz istog predloška i predstavljaju najsigur­
niju osnovu za uspostavljanje teksta. O d ostalih rukopisa
značajniji su Marcianus (M) iz Venecije, Romanus (R) iz
Rima, Bononiensis (B) iz Bologne, Laurentianus (La1) iz Firen-
ze, te Colbertinus (C) iz Pariza - svi iz 15. st. Svaki od ovih
rukopisa može u pojedinostima pridonijeti rekonstrukciji
teksta.
Pri priređivanju latinskog teksta služio sam se u pr­
vom redu Weinreichovim izdanjem Catull, Samtliche Gedichte,
Munchen 1974, a uspoređivao sam ga s kritičkim izdanjem
Eisenhuta Catull, Munchen 1968. i Lafayevim Catulle, Poesies,
Paris 1932, po kojima sam ga na nekim mjestima popravio.
Osim toga, tamo gdje su razlike u danas prihvaćenim lek­
cijama veće, dodao sam, na kraju knjige, popis tih razlika za
pojedine pjesme, da bi se vidio izvor mog izbora. Slijedeći
Weinreicha u latinskoj ortografiji, birao sam jednostavnija
rješenja, poznatija današnjem čitaocu, a zadržao sam i nje­
gov, danas sasvim uobičajen, raspored pjesama - 18-20 su
izostavljeni (18 je ponovo uvršten kao fragment I), 55 je
razdvojen i javlja se dio kao 58a, 68 i 68a spojeni su u jed­
no i pridodana su tri sigurna fragmenta. Ponegdje se ni re­
doslijed stihova ne slaže u pojedinim izdanjima.
Knjigu nisam želio opterećivati bilješkama - postoje
samo dvije-tri, tamo gdje sam mislio da je neophodno. No
da bi Katulova poezija bila eventualno razumljivija, osobito
21
kad je on poeta doctus, na kraju sam knjige dodao Rječnik
imena, u kojem su rastumačena, koliko je to bilo moguće,
sva latinska lična imena koja se pojavljuju u tekstu; ovaj
Rječnik je dodatak uz latinski dio a ne uz prijevod.
I napokon, oni koji žele doista nešto saznati i pronaći
o Katulu uputu za to naći će u pridodanoj literaturi.
Katul na hrvatskom ili srpskom
Do sada
Katulova je poezija do sada i kod nas prilično prevo­
đena - već je Senc 1894, u svoje Primjere iz rimske književ­
nosti u hrvatskom prijevodu uvrstio nekoliko Katulovih pjesa­
ma, a zatim su slijedili prijevodi Šopa (Iz lirike starog Rima,
1950), Atanasijevića (Rimska lirika, 1961), K. Antić-Rajče-
vić (Poezija, 1962), Milićevića (Latinska poezija, 1964), te
Radmile Šalabalić u Istoriji rimske književnosti, 1963, i napo­
kon u Antologiji svjetske lirike, 1956. i Zlatnoj knjizi svjetske lju­
bavne poezije, 1975. i sasvim nedavno Salopekov prijevod
epilija (64) u Latina et Graeca 10, 1977.
Svi se ovi prijevodi ograničavaju samo na dvadesetak
Katulovih pjesama, i to uvijek istih dvadesetak pjesama, do­
ista većinom onih najboljih. Osim toga, ti prijevodi se ug­
lavnom, osim onih najstarijih i najnovijeg, ne pridržavaju
metra originala nego su ili u slobodnom stihu ili samo pri­
bližno oponašaju ritam Katulovih pjesama.
Sada
Ovo je, dakle, prvi prijevod cjelokupna Katulova djela
u metru originala. Zbog toga nije čudo što sam se pri poslu,
donekle pionirskom, susretao s mnogim poteškoćama.
22
Pokušavao sam se, s jedne strane, pridržavati samog
Katulova teksta, u njegovu sadržaju, a uz to sam želio, ko­
liko sam mogao, sačuvati i atmosferu koja preko samog sa­
držaja izbija iz njegove poezije - nalazio sam se, dakle, u
procjepu u koji upadaju gotovo svi prevodioci pjesama,
osobito oni koji nisu pjesnici. Zacijelo je težnja za točnošću
prijevoda na nekim mjestima gurnula poeziju u pozadinu,
ali ponegdje sam pomalo odstupao od originala, kad mi se
činilo da bi on današnjem čitaocu bio odviše stran i nera­
zumljiv; umjesto bilježaka uz prijevod na kraju knjige nalazi
se Rječnik imena s nekim nužnim objašnjenjima. Osobitu
poteškoću zadavale su mi opscenosti i vulgarni izrazi - iz
subjektivnih i objektivnih razloga odabrao sam srednji put:
ljubitelji, danas mnogobrojni, »peteroslovnih« riječi u knji­
ževnosti svakako time neće biti zadovoljni, a strogim mo­
ralistima i ovaj će prijevod biti preslobodan, no možda je
dobro ne zadovoljiti ni jedne ni druge...
Iako prenošenje antičkih ritmova u naše stihove ima
dugu tradiciju, i ovdje je bio priličan broj problema. U na­
šem se jeziku, naime, akcent riječi mora podudarati s na­
glaskom stiha, te se ritam ne zasniva, kao u latinskom, na
kvantitetu sloga. Budući da su u Katulovim pjesmama sto­
pe ili dvosložne ili trosložne, i izbor naših riječi time bi bio
ograničen, ako ne bismo uveli (kao što je to već odavno
običaj pri prevođenju jampskog trimetra) i sekundarni ak­
cent u višesložnim riječima i naglasnim cjelinama kao na­
glasak stiha.
U sastavljanju naših heksametara i pentametara držao
sam se tradicije - sekundarni se akcent priznaje samo na
drugom slogu od kraja u riječima od četiri i više slogova
s primarnim akcentom prem i početku. Zato su - iako to
ponekad ide nauštrb elegancije prijevoda - u pentametrima
prije cezure uvijek jednosložne riječi.
U drugim metrima uzimao sam da i trosložne nagla-
sne cjeline mogu imati sekundarni naglasak na prvom slo-
23
gu od kraja - u protivnom bi slučaju oni metri u kojima
prevladavaju dvosložne stope bili izvanredno monotoni jer
bi se sastojali samo od dvosložnih riječi. Osobito je nezgo­
dan za pretakanje u naš jezik holijamb u kojem se izmjena
ritma u šestoj stopi može izraziti tako da se prije nje stavi
trosložna cjelina (a tada se »šepavost« stiha obično gubi) ili
da se u petoj stopi javi jednosložna naglašena riječ (a tada
je stih teško »čitljiv«). Pokušavao sam prevoditi i na jedan
i na drugi način, a najčešće kombinirano, ali ni s jednim re­
zultatom nisam sasvim zadovoljan.
Ovaj uvod nije ni rasprava ni esej o Katulu ni oprav­
davanje poduzetog posla; teme o kojima se ovdje govori
uglavnom su dobro poznate, ali budući da se o ovom rim­
skom pjesniku kod nas malo sustavno pisalo, možda ih je
bilo dobro nabrojati. Gaj Valerije Katul u svakom slučaju
zaslužuje i mnogo više - volio bih da ovo izdanje bude po­
ticaj za to.

Pridržavao sam se već usvojenog pravila pri ovakvim

prijevodima; da se enklitikama mogu smatrati i one riječi
koje uvijek nose akcent ali se on u govoru u sintagmama
ili gubi ili postaje izrazito sekundaran. Osim toga, držeći se
ne pisane norme nego gotovo već standardiziranog govor­
nog uzusa, smatrao sam da su mjesta na kojima se ja t re­
flektirao u ije jednosložna, osim u dva-tri metrički neop­
hodna slučaja koja sam posebno označio akcentom. Uopće,
gdje sam smatrao potrebnim, izvršio sam akcentuaciju riječi.

Metrički prijevodi danas izumiru: štaviše potiskuju ih

prozni prijevodi a ne prijevodi u nekom drugom stihu. Mis­
lim da oni koji odbacuju prijevode u metru zbog težnje za
egzaktnošću griješe nijedan tekst, a osobito ne poetski, ne
realizira se samo na planu jezičnog sadržaja nego i na planu
izraza; zato bi točan prijevod morao, na ovaj ili onaj način,
prenijeti oba plana, a antička poezija upravo to omogućuje.
Vjerojatno su bliže istini oni koji smatraju da robovanje
metru i planu izraza može uništiti poetsku snagu teksta; to
se zacijelo događa u većoj ili manjoj mjeri, ali koji prijevod
u tome ne iznevjerava original? Dakako, i ovaj je prijevod
rađen s namjerom da ta iznevjeravanja budu što m anja...

24 25
C A R M IN A KATU L
CATU LLI PJESME
 C A R M IN A
1 1
Cui dono lepidum novum libellum
arida modo pumice expolitum?
Corneli, tibi: namque tu solebas
meas esse aliquid putare nugas,
5 iam tum, cum ausus es unus Italorum
omne aevum tribus explicare cartis,
doctis, Iuppiter, et laboriosis.
Quare habe tibi, quidquid hoc libelli,
qualecumque; quod, o patrona virgo,
io plus uno maneat perenne saeclo!
2 2
Passer, deliciae meae puellae,
qviicum ludere, quem in sinu tenere,
cui primum digitum darei adpetenti
et acris solet incitare morsus,
5 cum desiderio meo nitenti
carum nescio quid lubet iocari
et solaciolum sui doloris,
credo, tum gravis acquiescet ardor.
Tecum ludere Sicut ipsa possem
io et tristis animi levare curas!
2 a
Tam gratum est mihi, quam ferunt puellae
pernici aureolum fuisse malum,
quod zonam soluit diu ligatam.
28
PJE SM E
Kome knjižicu ovu zgodnu, novu
sad da posvetim kad je dovršena?
Moj Kornćlije, tebi, jer da vrijede
nešto trice te ti si vjerovao
davno, kad si u Rimu prvi stao
opisivati povijest svijeta u tri
knjige učene, s marom napisane.
Zato knjižicu ovu, kakva bila,
primi; Djevice zaštitnice, samo
neka duže od jednog vijeka traje!
Vrapče, djevojci mojoj ti si radost,
igra s tobom se često, privija te,
vršak prsta ti pruža, kad ga tražiš,
i na kljucanje oštro potiče te
moja blistava ljubav, kad se želi
malo igrati ili naći možda
neku utjehu svojoj teškoj patnji,
da bi smirila - mislim - plamen žudnje.
Kad bih mogao poput nje u igri
s tobom blažiti jade svoje duše!
2 a
Sviđa to mi se kao što se, kažu,
hitroj djevojci svidje plod od zlata
što joj razriješi pojas dugo vezan.
 3 3
Lugete, o Veneres Cupidinesque
et quantum est hominum venustiorum!
Passer mortuus est meae puellae,
passer, deliciae meae puellae,
5 quem plus illa oculis suis amabat:
nam mellitus erat suamque norat
ipsam tam bene, quam puella matrem,
nec sese a gremio illius movebat,
sed circumsiliens modo huc modo illuc
10 ad solam dominam usque pipiabat.
Qui nunc it per iter tenebricosum
illud, unde negant redire quemquam.
At vobis male sit, malae tenebrae
Orci, quae omnia bella devoratis:
15 tam bellum mihi passerem abstulistis.
O factum male! O miselle passer!
Tua nunc opera meae puellae
flendo turgiduli rubent ocelli.
4 4
Phaselus ille, quem videtis, hospites,
ait fuisse navium celerrimus,
neque ullius natantis impetum trabis
nequisse praeterire, sive palmulis
5 opus foret volare sive linteo.
E t hoc negat minacis Adriatici
negare litus insulasve Cydadas
Rhodumque nobilem horridamque Thraciam
Propontida trucemve Ponticum sinum,
io ubi iste post phaselus antea fuit
comata silva: nam Cytorio in iugo
loquente saepe sibilum edidit coma.
30
+
Suze, Venere, Kupidoni, lijte,
i svi koji ste osjećajna srca,
jer je djevojci mojoj umro vrabac,
vrabac, djevojke moje radost prva:
vid joj očinji ne bje tako mio. 5
> On je slađahan bio, nju je samu
znao kao što dijete znade majku"
i napuštao nije njeno krilo
već je skakao štaTnoTamo-amo,
gospodarici samo cvrkutao. 10
On sad ide po onom mračnom putu
s kojeg povratka, kažu, nikom nema.
Da ste proklete strašne tmine Orka.
koje sve što je lijepo proždirete!
Vi ste otele tako mila vrapca! 15
Kakva nesreća,, jadni mali vrapče!
sad su zbog tebe njene oči uvijek
pune suza, crvene, natečene.
Drugari, ovaj čamčić što ga vidite,
od brodova je, kaže, brži bio svih,
i nijedno ga nije moglo plovilo
preteći, bilo da se samim veslima
s njim natjecalo ili punim jedrima.
Da nije tako, niti Jadran opasni
ni otoci Kikladi reći ne mogu
ni Rod glasovit niti strašna Trakija
ni More mramorno ni divlji, grozni Pont,
gdje sadašnji je čamčić nekad nikao
u šumi lisnatoj: na vrhu kitorskom
šaputao je često šuštav njegov list.
31
 'Amastri Pontica et Cytore buxifer,
tibi haec fuisse et esse cognitissima
15 ait phaselus; ultima ex origine
tuo stetisse dicit in cacumine,
tuo imbuisse palmulas in aequore
et inde tot per impotentia freta
erum tulisse, laeva sive dextera
20 vocaret aura, sive utrumque Iuppiter
simul secundus incidisset in pedem;
neque ulla vota litoralibus deis
sibi esse facta, cum veniret a mari
novissimo hunc ad usque limpidum lacum.
25 Sed haec prius fuere nunc recondita
senet quiete seque dedicat tibi,
gemelle Castor et gemelle Castoris.
5 5
Vivamus, mea Lesbia, atque amemus
rumoresque senum severiorum
omnes unius aestimemus assis!
Soles occidere et redire possunt:
5 nobis cum semel occidit brevis lux,
nox est perpetua una dormienda.
D a mi basia mille, deinde centum,
dein mille altera, dein secunda centum,
deinde usque altera mille, deinde centum,
io Dein, cum milia multa fecerimus,
conturbabimus illa, ne sciamus
aut ne quis malus invidere possit,
cum tantum sciat esse basiorum.
32
Amastrido i Kitore pun šimšira,
to sve je tebi u tančine poznato
što čamčić priča: kada kaže da je on
na tvom vrhuncu u početku rastao
1 i tvojim morem prvi put zaveslao
i nosio svog gospodara odatle
tolikim pučinama burnim, kad je jak
u oba boka vjetar duvao, i blag
i naklon kada napne jedra Jupiter.
^ Ni bogovima obala on ne dade
dar žrtven kad od mora onog dalekog
čak amo dođe, do tog bistrog jezera.
N o davno bješe to, a sada stari on
u miru spremljen; vama se posvećuje,
o blizanci, o Kastore i Polukse!
Život, Lezbijo, ljubav neka bude,
za nas staraca strogih zlobni šapat
niti prebite pare ne vrijedi!
Sunce zalazi pa se opet rađa;
a kratkotrajnu našeg dana svjetlost
vječna smjenjuje noć i san bez jave.
Daj mi tisuću poljubaca, još sto,
drugu tisuću, zatim daj mi još sto,
opet tisuću novu, zatim još sto,
a kad tisuće mnoge prebrojimo,
tad ih pomiješajmo kako sami
znali ne bismo — niti zavist čija
zla - koliko smo poljubaca dali.
 '6
Flavi, delicias tuas Catullo,
ni sint inlepidae atque inelegantes,
velles dicere nec tacere posses.
Verum nescioquid febriculosi
5 scorti diligis: hoc pudet fateri.
Nam te non viduas iacere noctes
nequiquam tacitum cubile clamat
sertis ac Syrio fragrans olivo,
pulvinusque peraeque et hic et ille
10 attritus, tremulique quassa lecti
argutatio inambulatioque.
Nam nil stupra valet, nihil, tacere.
Cur? Non tam latera ecfututa pandas,
ni tu quid facias ineptiarum.
15 Quare, quidquid habes boni malique,
dic nobis: volo te ac tuos amores
ad caelum lepido vocare versu.
7
Quaeris, quot mihi basiationes
tuae, Lesbia, sint satis superque.
Quam magnus numerus Libyssae arenae
lasarpiciferis iacet Cyrenis,
5 oraclum Iovis inter aestuosi
et Batti veteris sacrum sepulcrum,
aut quam sidera multa, cum tacet nox,
furtivos hominum vident amores:
tam te basia multa basiare
io vesano satis et super Catullo est,
quae nec pernumerare curiosi
possint nec mala fascinare lingua.
34
6
Ti bi, Flavije, hvalio mi rado
svoju draganu, tajio je ne bi,
da ti neskladna nije, neotmjena.
N o odabireš bilo kakvu kurvu
grbzničavu, i stid te to je reći. 5
Tvoj te odaje ležaj da ti noći
nisu puste, on viče, premda šuti,
sav od lovora, masti premirisav;
viče isto to jastuk istrt svugdje,
škripa kreveta trošnog koji dršće, 10
šetnja njegova stalna tamo-amo.
Blud prešutjeti nećeš moći. Za što?
Jer da ludosti činiš mnoge, kažu
sva od kurvanja bedra izmoždena.
Zato, imaš li curu lijepu, ružnu, 15
priznaj: tebe i ljubav tvoju želim
skladnim uznijeti stihom do nebesa.
7
Pitaš koliko tvojih poljubaca
trebam, Lezbijo, da mi dosta bude.
Kako mnogo je pijeska u Kireni,
na mirišljivu libijskome žalu,
među žarkoga Zeusa proročištem 5
ijtim presvetim grobom drevnog Bata,-"
ili kako je mnogo noćnih zvijezda
koje gledaju tiho ljubav tajnu:
eto, toliko mnogo poljubaca
trebam, mahnitac, da mi dosta bude, 10
da ih skrovit promatrač neće moći
ni izbrojati ni ureći kletvom.
35

8
Mišer Catulle, desinas ineptire,
et quod vides perisse, perditum ducas.
Fulsere quondam candidi tibi soles,
cum ventitabas, quo puella ducebat,
5 amata nobis, quantum amabitur nulla!
Ibi illa multa tum iocosa fiebant,
quae tu volebas nec puella nolebat.
Fulsere vere candidi tibi soles.
Nunc iam illa non vult: tu quoque, inpote[ns, noli]
10 nec, quae fugit, sectare, nec miser vive,
sed obstinata mente perfer, obdura.
Vale, puella. Iam Catullus obdurat
nec te requiret nec rogabit invitam.
At tu dolebis, cum rogaberis nulla.
15 Scelesta, vae te! Quae tibi manet vita?
Quis nunc te adibit? Cui videberis bella?
Quem nunc amabis? Cuius esse diceris?
Quem basiabis? Cui labella mordebis?
At tu, Catulle, destinatus obdura.
9
Verani, omnibus e meis amicis
antistans mihi milibus trecentis,
venistine domum ad tuos penates
fratresque unanimos anumque matrem?
5 Venisti. O mihi nuntii beati!
Visam te incolumem audiamque Hiberum
narrantem loca, facta, nationes,
ut mos est tuus, applicansque collum
iucundum os oculosque suaviabor,
io O quantum est hominum beatiorum,
quid me laetius est beatiusve?
36
8
0 jadni Katule, sad nemoj lud biti,
što vidiš: propalo je - propalim smatraj.
1 tebi nekoć svijetli sjali su dani
dok slijedio si svoju djevojku svugdje;
nijednu više nećeš ljubiti tako! 5
I tu su mnoge šale ljubavne bile
i tebi mile 1 njoj možda još više.
I tebi stvarno svijetli sjali su dani.
Sad ona neće: nemoj, slabiću, ni ti,
za nevjerom ne trči, ne budi jadan, 10
podnesi postojana srca sve, istraj.
Pa zbogom, djevojko, već istraje Katul,
i on te protiv volje moliti neće.
No trpjet ćeš što već te ne moli nitko.
0 zlosretnice, kakav život te čeka! 15
Tko doći će ti? Kome bit ćeš još lijepa?
1 koga voljet ćeš? I kome »moj« reći?
I kome, ljubeći ga, usnice gristi?
A ti, moj Katule, sad odlučan istraj.
9
O Veranije, od svih prijatelja
ti za kopalja sedam meni draži,
vratio si se kući, svome domu,
složnoj braći i svojoj staroj majci?
Jesi! Sretnih li, dobrih za me vijesti! 5
Živ si, zdrav si mi, vidjet ću te, čuti
kako ibersku zemlju, ljude, narod
slikaš po običaju; vrat ću moći
tvoj da grlim, da ljubim usta, oči.
O d svih sretnika što ih je na svijetu, 10
tko je veseo, blažen poput mene?
37
 10
Varus me meus ad suos amores
visum duxerat e foro otiosum,
scortillum, ut mihi tunc repente visum est,
non sane inlepidum neque invenustum.
5 Huc ut venimus, incidere nobis
sermones varii, in quibus, quid esset
iam Bithynia, quo modo se haberet,
ecquonam mihi profuisset aere.
Respondi id quod erat, nihil neque ipsis
10 nec praetoribus esse nec cohorti,
cur quisquam caput unctius referret,
praesertim quibus esset irrumator
praetor nec faceret pili cohortem.
»At certe tamen«, inquiunt, »quod illic
15 natum dicitur esse, comparasti,
ad lecticam homines.« Ego, ut puellae
unum me facerem beatiorem,
»Non«, inquam, »mihi tam fuit maligne,
ut, provincia quod mala incidisset,
20 non possem octo homines parare rectos.«
(At mi nullus erat neque hic neque illic,
fractum qui veteris pedem grabati
in collo sibi collocare posset.)
Hic illa, ut decuit cinaediorem,
25 »Quaeso«, inquit, »mihi, mi Catulle, paulum
istos commoda; nam volo ad Serapim
deferri.« »Mane«, inquii puellae,
»istud quod modo dixeram me habere,
fugit me ratio: meus sodalis -
30 Cinna est Gaius - is sibi paravit.
Verum, utrum illius an mei, quid ad me?
Utor tam bene quam mihi pararim.
Sed tu insulsa male ac molesta vivis,
per quam non licet esse neglegentem.«
38
10
Var me dokona k svojoj ljubavnici
s trga odveo da je vidim; odmah
shvatih: kurvica, čim je vidjeh, ali
ipak prilično ljupka, nije loša.
Kad tu dođosmo, počnu razgovori, 5
a među njima i o Bltmiji,
kakva zemlja je tamo, što se zbiva,
da li zaradu donio sam kakvu.
Ja im istinu rekoh, kako nisu
niti pretori sami niti pratnja 10
tu omastili bradu; osobito
mi, jer pretor nam bješe gadni peder
kome zadnja je briga bila pratnja.
»Ipak, svakako«, kažu, »kupio si
ono p 6 čem je kraj taj slavan: ljude 15
koji ležaljku nose.« Da bih pred n jo m ,/
pred tom djevojkom, bio silno v a ž an /
rekoh: »Nije mi bilo tako loše,
provincija je bijedna, ali ipak
osam kršnih momaka kupih sebi.« 20
(Nemam nikog ni ovdje niti ondje
da mi slomljene noge moga trošnog
poljskog ležaja nekamo ponese.)
A djevojčura — posve ii svom stilu —
reče: »Katule, daj mi njih posudi 25
malo; htjela bih mene da odnesu
tu do svetišta.« »Čekaj«, odvratim joj,
»to što netom ti rekoh da su moji
bješe zabuna: imam druga Činu,
Gaj se naziva - on ih posjeduje. 30
No svejedno je kome pripadaju:
služe 1 meni kao da su moji.
Ali dosadna ti si, neukusna,
kada ne smijem ja rastresen biti.«
39
 11 11

Furi et Aureli, comites Catulli, Aurelije, Furije, vjerni druzi,

sive in extremos penetrabit Indos, spremni uvijek s Katulom na put poći,
litus ut longe resonante Eoa sve do kraja Indije koju biju
tunditur unda, valovi hučni,

5 sive in Hyrcanos Arabasve molles ili do Arabljana meke puti, s

seu Sagas sagittiferosve Parthos, do Hirkana, Parta što strijele nose,
sive quae septemgeminus colorat dč pučina bojanih moćnim Nilom
aequora Nilus, s tokova sedam,

sive trans altas gradietur Alpes, ili preko visokih Alpa, tamo
10 Caesaris visens monimenta magni, gdje su moćnog Cezara spomen-znaci, io
Gallicum Rhenum, horribile aequor ulti- galska Rajna, stravično more, Briti,
mosque Britannos, zadnji od ljudi,

omnia haec, quaecumque feret voluntas ma što božja donijela volja, sve to
caelitum, temptare simul parati, sa mnom uvijek spremni da iskušate -
15 pauca nuntiate meae puellae kratku riječ prenesite, ali goricu, 15
non bona dicta: djevojci mojoj:

Cum suis vivat valeatque moechis, neka s ljubavnicima živi prosta -

quos simul conplexa tenet trecentos, tri ih ima stotine, sve ih grli,
nullum amans vere, sed identidem omnium nikog stvarno ne voli, ali trga
20 iliarumpens; slabine svima. 20

nec meum respectet, ut ante, amorem, Neka više ne misli sad na ljubav
qui illius culpa cecidit velut prati našu koja njenom je pala krivnjom
ultimi flos, praetereunte postquam kao cvijet na livadi koji pada
tactus aratro est. plugom sasječen.

40 41
 12
Marrucine Asini, manu sinistra
non belle uteris: in ioco atque vino
tollis lintea neglegentiorum.
Hoc salsum esse putas? Fugit te, inepte!
5 Quamvis sordida res et invenusta est.
N on credis mihi? Crede Pollioni
fratri, qui tua furta vel talento
mutari velit: est enim leporum
dissertus puer ac facetiarum.
10 Quare aut hendecasyllabos trecentos
expecta aut mihi linteum remitte,
quod me non movet aestimatione,
verum est mnemosynum mei sodalis.
Nam sudaria Saetaba ex Hibereis
15 miserunt mihi muneri Fabullus
et Veranius: haec amem necesse est
ut Veraniolum meum et Fabullum.
13
Cenabis bene, mi Fabulle, apud me
paucis, si tibi di favent, diebus,
si tecum attuleris bonam atque magnam
cenam, non sine candida puella
5 et vino et sale et omnibus cachinnis.
Haec si, inquam, attuleris, venuste noster,
cenabis bene nam tui Catulli
plenus sacculus est aranearum.
Sed contra accipies meros amores
10 seu quid suavius elegantiusve est:
nam unguentum dabo, quod meae puellae
donarunt Veneres Cupidinesque;
quod tu cum olfacies, deos rogabis,
totum ut te faciant, Fabulle, nasum!
42
12
Ti Azinije, lijevu ruku loše
upotrebljavaš: kradeš maramice
neopreznima dok u igri piju.
Dobrom smatraš to šalom? Glupan ti si!
Kako ružno je to i vrlo prosto! 5
Misliš — lažem ti? Vjeruj onda bratu,
koji mnogp bi dao kad bi krasti
ti sad prestao: on je prepun duha,
momak obdaren dobrom, ljupkom ćudi.
Stoga stihova trista tih očekuj 10
ako ne vratiš moju maramicu.
Meni ne znači ništa njena cijena,
već na druga je ona uspomena
Na dar Fabul i Veranije meni
taj su poslali fini rupčić nekad 15
čak iz iberske zemlje zato moram
rubac voljeti kao ta dva druga
13
Ako, Fabule, bozi tebe vole,
skoro kod mene jest ćeš dobar ručak,
ako sam ti doneseš finu gozbu,
uz nju djevojku lijepu nam dovedeš,
još i zabavu, puno smijeha, vino. 5
Ako to nam doneseš, mili, velim,
dobro ručat ćeš: jer novčanik pun je
tvojem Katulu paučina samih.
Za to dobit ćeš ovdje čistu ljubav
ili finije nešto pa i slađe 10
balzam dat ću ti koji mojoj djevi
daše Venere 1 svi Kupidćni;
kad ga udahneš, molit ćeš se bogu
da te, Fabule, nosom stvori cijelog^
43
 14
Ni te plus oculis meis amarem,
iucundissime Calve, munere isto
odissem te odio Vatiniano:
nam quid feci ego quidve sum locutus,
5 cur me tot male perderes poetis?
Isti di mala multa dent clienti,
qui tantum tibi misit impiorum.
Quod si, ut suspicor, hoc novum ac repertum
munus dat tibi Sulla litterator,
10 non est mi male, sed bene ac beate,
quod non dispereunt tui labores.
Di magni, horribilem et sacrum libellum!
Quem tu scilicet ad tuum Catullum
misti, continuo ut die periret,
15 Saturnalibus, optimo dierum!
Non non hoc tibi, false, sic abibit:
nam, si luxerit, ad librariorum
curram scrinia, Caesios, Aquinos,
Suffenum, omnia colligam venena
20 ac te his suppliciis remunerabor.
Vos hinc interea valete, abite
illuc, unde malum pedem attulistis,
saecli incommoda, pessimi poetae!
14 a
Si qui forte mearum ineptiarum
lectores eritis manusque vestras
non horrebitis admovere nobis.
44
14
Da te ne volim više nego sebe,
Kalve najdraži, zbog tog dara ja bih
strašnom mrzio tebe mržnjom vječno.
Sto ti rekoh, učinih da me želiš
svim tim smlaviti lošim pjesnicima? 5
Dali bogovi propast tvom klijentu
što te podari četom mrčiknjlga!
Ako — kao što sumnjam — to »otkriće«,
dar taj nastavnik Sula tebi šalje,
tada žalostan nisam negp sretan: 10
trud bar uzalud nisi rasipao.
Stvarno, užasne, proklete li knjige!
Nju- si Katulu svojem dobrom odmah
jasno poslao za Satumalije,
neka svisne na praznik, dan veselja! 15
Tek to neće ti proći samo tako:
sutra kupit ću škrinju kod knjižara,
u njoj Ceziji svi, Akvfiii bit će
i Sufeni, pa otrov sav taj skupljen
tebi poslat ću kao smrtnu kaznu. 20
Vama zbogom, međutim, nestanite
tamo odakle zli ste došli, hromi,
loši pjesnici, ruglo našeg vijeka!
14 a
Ako posegnu jednom vaše ruke
za mnom, ako vas zabavljalo bude
možda čitati ove moje trice,
45
 15
15

Ja povjeravam tebi, Aurelije,

Commendo tibi me ac meos amores,
sebe, svoga ljubimca - skromnu milost
Aureli: veniam peto pudentem,
tražim: ako si silno htio išta
ut, si quicquam animo tuo cupisti,
što si želio čisto, netaknuto,
quod castuhi expeteres et integellum,
čuvaj nevina za me tog dječaka;
5 conserves puerum mihi pudice,
pri tom ne mislim ja na druge ljude
non dico a populo (nihil veremur
(strah me nije od prolaznika koji
istos, qui in platea m odo huc m odo illuc
idu ulicom poslom zauzeti),
in re praetereunt sua occupati),
nego bojim se tebe, tvoje kite -
verum a te metuo tuoque pene
to je propast dječaku zlu i dobru.
10 infesto pueris bonis malisque.
Nju koliko te volja, kamo hoćeš
Q uem tu qua lubet, ut lubet, moveto,
turaj kad ti se digne, spremna ući:
quantum vis, ubi erit foris paratum:
njega jedinog ne dam - malo tražim.
hunc unum excipio, ut puto, pudenter.
Ako opakom gonjen ćudi, mahnit,
Quodsi te mala mens furorque vecors
ipak počiniš takav zločin, huljo,
is in tantam impulerit, sceleste, culpam,
ako podm uklom razdražiš me varkom ,
ut nostrum insidiis caput lacessas:
jao, bijedniče, loše tad ćeš proći:
a, tum te miserum malique fati,
širit ćemo ti noge i na vrata
quem attractis pedibus patente porta
stražnja gurati rotkvice i ciple!
percurrent raphanique mugilesque!

16 16

"Vas ću nabiti sprijeda i odostrag,

Pedicabo ego vos et irrumabo,
tebe, pederu Aurelije, tebe,
Aureli pathice et cinaede Furi,
kurvo Furije, jer zbog raspuštenih
qui m e ex versiculis meis putastis,
mojih pjesmica smatraste me prostim.
quod sunt molliculi, parum pudicum .
Častan pjesnik je dužan biti čedan,
5 N am castum esse decet pium poetam
no za pjesmice propis taj ne vrijedi:
ipsum, versiculos nihil necesse est;
tad tek imaju duha i miline
qui tunc denique habent salem ac leporem,
kad su raspusne, kada nisu čedne,
si sunt molliculi ac parum pudici
kad uspaliti m ogu - ne dječake,
et quod pruriat incitare possunt,
nego rutave one ljude koji
10 n o n dico pueris, sed his pilosis,
jedva pokreću ukočena leđa.
qui duros nequeunt m overe lumbos.
47
46
Vos, qui milia multa basiorum
legistis, male me marem putatis?
Pedicabo ego vos et irrumabo.
17
O (»Ionia, quae cupis ponte ludere longo
et salire paratum habes, sed vereris inepta
crura ponticuli axulis stantis in redivivis,
ne supinus eat cavaque in palude recumbat:
sic tibi bonus ex tua pons libidine fiat,
in quo vel Salisubsili sacra suscipiantur,
munus hoc mihi maximi da, colonia, risus.
Quendam municipem meum de tuo volo ponte
ire praecipitem in lutum per caputque pedesque,
verum totius ut lacus putidaeque paludis
lividissima maximeque est profunda vorago.
Insulsissimus est homo, nec sapit pueri instar
bimuli tremula patris dormientis in ulna.
Cui cum sit viridissimo nupta flore puella
(et puella tenellulo delicatior haedo,
adservanda nigerrimis diligentius uvis),
ludere hanc sinit, ut lubet, nec pili facit uni
nec se sublevat ex sua parte; sed velut alnus
in fossa Liguri iacet suppernata securi,
tantundem omnia sentiens quam si nulla sit usquam,
talis iste meus stupor nil videt, nihil audit,
ipse qui sit, utrum sit an non sit, id quoque nescit.
Nunc eum volo de tuo ponte mittere pronum,
si pote stolidum repente excitare veternum
et supinum animum in gravi derelinquere caeno,
ferream ut soleam tenaci in voragine mula.
[18-20]
Zar vi mislite da ja nisam muško
|<r o tisuću poljubaca pišem?
Vas ću nabiti sprijeda i odostrag.
17
<>moj gradiću, dugi most na kom igre sad spremaš,
i gdje plesati želiš ti, ima klimave noge,
stoga opravdan strah je tvoj da zbog trošnosti građe
)oš doživjeti može pad, na dno močvare leći.
Mar da dobiješ čvrsti most, takav kao što želiš,
da i Salijci sveti ples mogu igrati ondje!
Samo, gradiću, daj mi dar, pa da puknem od smijeha.
Sugrađanina jednog svog želim vidjeti s mosta
kako pada u smradni kal sav od glave do pete,
gdje je najdublji blatni vir ovog jezera cijelog
gdje je močvarni gnjili rit, bara olovne boje.
To je čovjek veoma glup, poput djeteta malog
koje ima tek ljeta dva, otac njiše ga njegov.
Kad se djevojka uda za nj, sva u punome cvatu
(uz to finija ona bi nego nježno je janje,
treba kao na zreli grozd strogo paziti na nju),
on ljubakati pusti nju, ne brinući se ništa,
i u krevetu sjedi svom; kao joha kad leži
oltorcna u jarku gdje bradve udarcem oštre,
pa ne osjeća ništa baš, kao da je i nema,
takav glupan je ovaj moj: nema vida ni sluha,
tko je, živ li je ili ne, to čak nikako ne zna.
Njega baciti želim ja s tvoga mosta naglavce
da se osvijesti možda on i iz tuposti trgne
i da ostavi pospan duh posred dubokog blata
kao mula kad žitki glib potkovu joj proguta.
118-20]1
f ( >ve tri pjesme, uvrštene u starijim izdanjima, sada se izbacuju: 18
ovdje fragment I, a 19 i 20 su 2 i 3 u Vergilijevim epigramima.
 21
Aureli, pater esuritionum,
non harum modo, sed quot aut fuerunt
aut sunt aut aliis erunt in annis,
pedicare cupis meos amores.
5 Nec clam: nam simul es, iocaris una,
haerens ad latus omnia experiris.
Frustra: nam insidias mihi instruentem
tangam te prior irrumatione.
Atque id si faceres satur, tacerem:
10 nunc ipsum id doleo, quod esurire
a te mi puer et sitire discet.
Quare desine, dum licet pudico,
ne finem facias, sed irrumatus.
22
Suffenus iste, Vare, quem probe nosti,
homo est venustus et dicax et urbanus
idemque longe plurimos facit versus.
Puto esse ego illi milia aut decem aut plura
5 perscripta, nec sic, ut fit, in palimpsesto
relata: cartae regiae, novi libri,
novi umbilici, lora rubra membranae,
derecta plumbo et pumice omnia aequata.
Haec cum legas tu, bellus ille et urbanus
io Suffenus unus caprimulgus aut fossor
rursus videtur, tantum abhorret ac mutat.
Hoc quid putemus esse? Qui modo scurra
aut si quid hac re tritius videbatur,
idem infaceto est infacetior rure,
15 simul poemata attigit; neque idem umquam
aeque est beatus ac poema cum scribit:
tam gaudet in se tamque se ipse miratur.
50
21
Oče gladi svih, Aurelije, i to
ovih sadašnjih, onih što su bile,
koje jesu i koje bit će jednom,
mojeg osvajaš dragog - to ne tajiš!
S njim si naime skupa, zavodiš ga 5
i, pripijen uz bok mu, sve baš kušaš.
Ali uzalud sve su tvoje spletke:
prije nabit ću tebe odostraga.
Da ne gladuješ, ne bih zamjerio:
sada jedino žalim što će dječak 10
i glad i žeđ uz tebe osjetiti.
Stoga prekini dok još možeš časno,
jer ćeš inače morati nabijen.
22
Taj Sufen, Vare, koga vrlo znaš dobro,
to svjetski čovjek je, dopadljiv, pun duha,
i uz to piše pjesme više no itko,
već deset tisuća ih ima, čak više.
Palimpsest drugima je dobar, za nj nije, 5
no papir kraljevski mu treba nov sasvim,
i trake crvene, za namot štap novi,
sva slova ravna, knjiga glatka od plavca.
Kad čitaš pjesme, fini Sufen taj, svjetski
gospodin, čini ti se kao prost kozar io
i kopač tako nesličan je sam sebi.
Sto o tome da mislimo? Ta on koji
još netom je zabavljač vrlo vješt bio,
odjednom ti je grublji nego grub seljak,
čim takne poeziju; ipak on nikad 15
toliko nije sretan kao kad »stvara«;
tad uživa u svome daru, pun sebe.
51
 Nimirum idem omnes fallimur, neque est quisquam,
quem non in aliqua re videre Suffenum
20 possis. Suus cuique attributus est error;
sed non videmus, manticae quod in tergo est.
23
Furi, cui neque servos est neque arca
nec cimex neque araneus neque ignis,
verum est et pater et noverca, quorum
dentes vel silicem comesse possunt:
5 est pulcre tibi cum tuo parente
et cum coniuge lignea parentis.
Nec mirum: bene nam valetis omnes,
pulcre concoquitis, nihil timetis,
non incendia, non graves ruinas,
io non facta impia, non dolos veneni,
non casus alios periculorum.
Atqui corpora sicciora cornu
aut si quid magis aridum est habetis
sole et frigore et esuritione.
15 Quare non tibi sit bene ac beate?
A te sudor abest, abest saliva,
muccusque et mala pituita nasi.
Hanc ad munditiem adde mundiorem,
quod culus tibi purior salillo est,
20 nec toto decies cacas in anno;
atque id durius est faba et lapillis,
quod tu si manibus teras fricesque,
non unquam digitum inquinare posses.
Haec tu commoda tam beata, Furi,
25 noli spernere nec putare parvi -
et sestertia quae soles precari
centum desine: nam sat es beatus.
52
Obmanjuju se ljudi rado, to znamo:
po nečemu smo mi Sufenu svi slični,
jer svatko dobio je mana svoj dio,
no ne vidimo brvna baš u sv6m oku.
23
Nemaš, Furije, roba niti kase,
niti stjenica, pauka ni vatre,
nego maćehu jedino i oca
koji zubima kamen mogu gristi:
lijepo živiš ti s ocem svojem starim
pa i s njegovom suprugom od drva.
Ja se ne čudim: svi ste sasvim zdravi,
vaša probava dobra, nije strah vas
niti požara, ni da dom se sruši,
niti otrova, niti zločinaca,
ni opasnosti drugih koje prijete.
Vaša tijela su suha poput roga —
ili nečega što je još i suše —
od vrućine, od zime i od gladi.
Kako ne bi ti bio sretan, blažen?
Ta ne znojiš se niti ikad sliniš,
nisi prehlađen gadno niti balav.
Dodaj ovoj čistoći stvar još čišću:
tvoja guzica šija kao tava,
jer u godini deset puta kakiš,
i to tvrđe je nego bob i šljunak;
da se tareš i brišeš samom rukom,
ti zaprljao ne bi nikad prste.
Nemoj, Furije, prezirati niti
malim smatrati prednosti tolike:
od sto tisuća zajam nemoj više
stalno moliti - dovoljno si sretan!

O qui flosculus es Iuventiorum,
non horum modo, sed quot aut fuerunt
aut posthac aliis erunt in annis,
mallem divitias Midae dedisses
5 isti, cui neque servus est neque arca,
quam sic te sineres ab illo amari.
»Quid? N on est homo bellus?« inquies. Est:
sed bello huic neque servus est neque arca.
Hoc tu quamlubet abice elevaque
10 nec servum tamen ille habet neque arcam.
25
Cinaede Thalle, mollior cuniculi capillo
vel anseris medullula vel imula oricilla
vel pene languido senis situque araneoso,
idemque Thalle turbida rapacior procella,
5 cum diva mulierarios ostendit oscitantes:
remitte pallium mihi meum, quod involasti,
sudariumque Saetabum catagraphosque Thynos,
inepte, quae palam soles habere tamquam avita.
Quae nunc tuis ab unguibus reglutina et remitte,
io ne laneum latusculum manusque mollicellas
inusta turpiter tibi flagella conscribillent,
et insolenter aestues velut minuta magno
deprensa navis in mari vesaniente vento.
Furi, villula vestra non ad Austri
flatus opposita est neque ad Favoni
nec saevi Boreae aut Apheliotae,
verum ad milia quindecim et ducentos.
5 O ventum horribilem atque pestilentem!
54
24
0 Juvenclja sviju lijepi cvijetku,
ovih današnjih, tih od jučer, onih
koji sutra će doći, ja bih bio
sretan Midino da si dao blago
ovom tipu bez roba i bez kase,
a da ne puštaš da te tako ljubi.
»Ta zar«, pitat ćeš, »nije lijep?« Dakako,
no ljepotan bez roba je i kase.
Možeš misliti o tom kako hoćeš;
ipak: nema on roba niti kase!
25
-(.Mlitaviji si, Tale kurvo, nego zečja dlaka
1 nego paperje u guske i krajičak uha,
| u starca opuštena kita ili paučina,
no od olujnog vihora grabljiviji kad vidiš
na mjesečini pospane čuvare garderobe;
moj kaput meni odmah vrati koji ukrao si,
ručnike hispanske i vezivo iz Bltinije,
što javno svud ih nosiš kao da su od tvog djeda.
Sad skini s toga svoje pandže, sve mi natrag vrati,
da ne bi tvoja meka bedra, ručice ti nježne
od biča koji žeže bile žigosane sramno,
jer čudno tad ćeš skakati, baš kao mala lađa
na otvorenu moru kad je zahvati oluja.
26
Vaša, Furije, mala vila nije
ugrožena ni jugom, ni garbfnom
niti levantom, niti oštrom burom,
nego golemom, teškom hipotekom.
Vjetar poguban — kužni dah on nosi!
55
 27
Minister vetuli puer Falerni,
inger mi calices amariores,
ut lex Postumiae iubet magistrae
ebrioso acino ebriosioris.
5 At vos quo lubet hinc abite, lymphae,
vini pernicies, et ad severos
migrate hic merus est Thyonianus!
@ 28
Pisonis comites, cohors inanis
aptis sarcinulis et expeditis,
Verani optime tuque, mi Fabulle,
quid rerum geritis? Satisne cum isto
5 vappa frigoraque et famem tulistis?
Ecquidnam in tabulis patet lucelli
expensum, ut mihi, qui meum secutus
praetorem refero datum lucello?
(O Memmi, bene me ac diu supinum
io tota ista trabe lentus irrumasti!)
Sed, quantum video, pari fuistis
casu: nam nihilo minore verpa
farti estis. Pete nobiles amicos!
At vobis mala multa di deaeque
15 dent, opprobria Romuli Remique!
29
Quis hoc potest videre, quis potest pati,
nisi impudicus et vorax et aleo,
Mamurram habere quod Comata Gallia
habebat ante et ultima Britannia?
5 Cinaede Romule, haec videbis et feres?
56
27
Momče, falemskim vinom što nas služiš,
vrč mi napuni vrhom jačim vinom -
to naređuje ravnateljka stola,
pića punija nego grožđe soka.
A ti odlazi, vodo, kud te volja, 5
vinu propast si; isposnike traži:
ovdje pije se samo čisti Bakho!
Pratioci Pizćna, bijedna svito,
s malom, lakom prtljagom, praznih ruku,
ti, moj Fabule, dobri Veranije,
što mi radite? Da li glad ste dosta
s tom ništarijom podnijeli i studen? 5
Da li imate zapisan gubitak
za dobitak — jer tako ja upisah
uz svog pretora trošak u dobitak!
(Stvarno, Memije, dugo i polako
ti si vrtao mene svojim klinom!) 10
Kako vidim, i vi ste slično prošli.
Nije ni vama nabijena kraća
motka. Eto što znači prijateljstvo!
Neka bogovi svi vam zlo nanesu
jer ste Romulu ruglo, Remu bruka! 15
29 '
Tko može gledati, tko može podnijeti,
proždrljiv ako nije, kockar, besramnik,
da drži Mamura bogatstva negdanja
i Britanije daleke i Galije?
O bludni Romule, zar to ćeš gledati? 5
57
 Et ille nunc superbus et superfluens
perambulabit omnium cubilia
ut albulus columbus aut Adoneus?
Cinaede Romule, haec videbis et feres?
10 Es impudicus et vorax et aleo.
Eone nomine, imperator unice,
fuisti in ultima occidentis insula,
ut ista vestra diffututa mentula
ducenties comesset aut trecenties?
15 Quid est alid sinistra liberalitas?
Parum expatravit an parum elluatus est?
Paterna prima lancinata sunt bona;
secunda praeda Pontica; inde tertia
Hibera, quam scit amnis aurifer Tagus;
20 nunc Galliae timetur et Britanniae.
Quid hunc malum fovetis? Aut quid hic potest
nisi uncta devorare patrimonia?
Eone nomine, urbis o potissimei,
socer generque, perdidistis omnia?
30
Alfene immemor atque unanimis false sodalibus,
iam te nil miseret, dure, tui dulcis amiculi?
Iam me prodere, iam non dubitas fallere, perfide?
Nec facta impia fallacum hominum caelicolis placent;
5 quae tu neglegis ac me miserum deseris in malis.
Eheu, quid faciant, dic, homines cuive habeant
fidem?
Certe tute iubebas animam tradere, inique, [me]
inducens in amorem, quasi tuta omnia mi forent.
Idem nunc retrahis te ac tua dicta omnia factaque
io ventos irrita ferre ac nebulas aerias sinis.
Si tu oblitus es, at di meminerunt, meminit Fides,
quae te ut paeniteat postmodo facti faciet tui.
58
A sada on će ohol, nadut, nadmoćan,
prošetati se ložnicama žena svih
baš kao bijeli golub ili Adonis?
O bludni Romule, zar to ćeš gledati?
Pa ti si i proždrljiv, kockar, besramnik.
Zar zato je imperator jedinstveni
na zapad išao do krajnjeg otoka
da njegov raskurvani mudonja u tren
do tridesetak milijuna potroši?
N a krivu mjestu to je velikodušnost.
Zar malo rasuo je on, proćerdao?
Imetak očev uništi on najprije;
a zatim s Ponta plijen; bogatstva napokon
iz Iberije kojom teče zlatni Tag;
sad boje ga se Britanija, Galija.
Što štitite tog zlotvora? O n samo zna
veom a masna proždirati nasljedstva.
Zar zato, moćni gospodari grada vi,
ti, taste, i ti, zete, uništiste sve?
30
Znaš li, Alfene, još, što je to drug, što prijateljstva vez!
Srca nemaš ni trun, ne žališ zar nježnoga druga svog?
Zar ti dopušta stid izdaju, laž spremati podlo zlu?
Ali bezbožni čin, čovjekov hir, bozima nije drag;
za to ne mariš ti, puštaš me, gle, bijedan da trpim jad.
Može čovjek li što činiti sam, dati kom vjeru svu?
Ti si htio da duh predam ti svoj - sada mi nisi sklon - ,
ti na ljubavi put izvede nas, kao da on je čist.
A sad povlačiš sve, svaki svoj čin, svaku rečenu riječ,
puštaš unepovrat, u vjetar, dim da se sad raspe sve.
Ako ne pamtiš ti, bogovi svi pamte, i Vjera zna:
jednom kaznit će tvoj postupak loš, tad će te biti stid.
 31
Paene insularum, Sirmio, insularumque
ocelle, quascumque in liquentibus stagnis
marique vasto fert uterque Neptunus,
quam te libenter quamque laetus inviso,
5 vix mi ipse credens Thuniam atque Bithunos
liquisse campos et videre te in tuto!
O quid solutis est beatius curis,
cum mens onus reponit, ac peregrino
labore fessi venimus larem ad nostrum
10 desideratoque acquiescimus lecto?
Hoc est, quod unum est pro laboribus tantis.
Salve, o venusta Sirmio, atque ero gaude;
gaudete vosque, Lydiae lacus undae:
ridete, quicquid est domi cachinnorum!
(3 2 \
Amabo, mea dulcis Ipsitilla,
meae deliciae, mei lepores,
iube ad te veniam meridiatum.
Et si iusseris, illud adiuvato,
5 ne quis liminis obseret tabellam,
neu tibi lubeat foras abire,
sed domi maneas paresque nobis
novem continuas fututiones.
Verum, si quid ages, statim iubeto:
io nam pransus iaceo et satur supinus
pertundo tunicamque palliumque.
60
31
Svih poluotoka i otoka cvijetu,
o Sirmione, gdje god ima vlast Neptun,
sred bistra jezera, sred mora kog silna -
o s kakvom radošću te opet sad gledam!
Napustih polja - ne vjerujem sam sebi - 5
bitinijska, po tebi pasem svoj. pogled.
Ta što je ljepše no kad, lišen svih briga,
bez bremena na duši, trudan, sit rada
u tuđoj zemlji, dođeš jednom k svom domu
gdje spokojna te čeka žuđen tvoj krevet? 10
To najveća je plaća za sav trud, patnju.
0 Sirmione, zdravo; evo tvog gazde,
sad raduj mu se skupa s lidijskim valom;
1 neka smjehovi se kućni svi smiju!
32
Slatka, molim te, moja Ipsitilo,
moja ljepoto, moj užitku divni,
reci k tebi da dođem poslije podne.
Ako kažeš, tad misli, molim, na to
da mi ne bi tko vrata zaključao, 5
da ti Izašla možda ne bi kamo;
zato kod kuće budi sasvim spremna
ljubav voditi sa mnom devet puta.
Ali ako se slažeš, reci odmah:
sit na leđima ležim nakon ručka, 10
dokon tuniku i ogrtač bušim.
61
 33
O furum optime balneariorum,
Vibenni pater, et cinaede fili
(nam dextra pater inquinatiore,
culo filius est voraciore)
cur non exilium malasque in oras
itis, quandoquidem patris rapinae
notae sunt populo, et natis pilosas,
fili, non potes asse venditare?
34
Dianae sumus in fide
puellae et pueri integri:
[Dianam pueri integri]
puellaeque canamus.
5 O Latonia, maximi
magna progenies Iovis,
quam mater prope Deliam
deposivit olivam,
montium domina ut fores
10 silvarumque virentium
saltuumque reconditorum
amniumque sonantum.
Tu Lucina dolentibus
luno dicta puerperis,
15 tu potens Trivia et notho es
dicta lumine Luna.
62
33
O Vibenije oče, prvi tate
kupališni, i njegov sine, kurvo,
(jer prljavija očeva je ruka,
sinu guzica gladnija je mnogo)
što na obale klete u progonstvo 5
ne odete? Ta očeve su krađe
svima poznate, a ti ni za paru,
sine, ne možeš dati guz svoj dlakav!
34
Nas Dijana mladiće sve
štiti, djevojke nevine:
o njoj pjevajmo, nevini
mladići 1 djevojke.
0 Latonina kćeri, ti 5
dijete velikog Jupitra,
tebe majka je rodila
pokraj masline delske
da bi vladala brdima
1 svim zelenim šumama, 10
pašnjacima tajanstvenim,
bučnim rijekama moćnim.
Ti Junona Lucina si,
rodiljama pomoćnica,
ti si Trivija svesilna, 15
Luna svjetlost što zajmi.
63
 Tu cursu, dea, menstruo
metiens iter annuum
rustica agricolae bonis
20 tecta frugibus exples.
Sis quocumque tibi placet
sancta nomine, Romulique,
antique ut solita es, bona
sospites ope gentem.
35
Poetae tenero, meo sodali
velim Caecilio, papyre, dicas,
Veronam veniat. Novi relinquens
Comi moenia Lariumque litus:
5 nam quasdam volo cogitationes
amici accipiat sui meique.
Quare, si sapiet, viam vorabit,
quamvis candida milies puella
euntem revocet manusque collo
io ambas iniciens roget morari,
quae nunc, si mihi vera nuntiantur,
illum deperit impotente amore.
Nam quo tempore legit incohatam
Dindymi dominam, ex eo misellae
15 ignes interiorem edunt medullam.
Ignosco tibi, Sapphica puella
musa doctior est enim venuste
Magna Caecilio incohata Mater.
64
Tokom, boginjo, mjesečnim
svojim godina mjeriš put,
poljski puniš seljakov dom
dobrim, bogatim plodom.
Neka slave te imenom
svakim; zaštitu naklonu
podaj plemenu Romula,
kako oduvijek činiš.
35
Pismo, pjesniku nježnom Ceriliju
ja bih htio da kažeš neka pusti
žale jezerske, kule Novog Koma,
u Veronu što brže neka hita,
jer bih htio da čuje neki naum
svoga dobroga i mog prijatelja.
Stoga grabit će cestom ako shvaća,
premda djevojka krasna zvat će njega
natrag tisuću puta, grleći ga,
zadržavati molbom pokraj sebe;
ona, ako sam pravo čuo, za njim
sada ljubavlju bezgraničnom gori.
Jer od dana kad ču ga kako čita
o Kibeli tek započeto djelo,
otad izjeda jadnu srca oganj.
Ja ti, djevojko, praštam - ti si bolja
nego Sapfina muza: Cecilije
stvarno »Veliku Majku« lijepo poče.
 36
Annales Volusi, cacata carta,
votum solvite pro mea puella.
Nam sanctae Veneri Cupidinique
vovit, si sibi restitutus essem
5 desissemque truces vibrare iambos,
electissima pessimi poetae
scripta tardipedi deo daturam
infelicibus ustilanda lignis.
Et hoc pessima se puella vidit
to iocose lepide vovere divis.
Nunc, o caeruleo creata ponto,
quae sanctum Idalium Uriosque apertos
quaeque Ancona Gnidumque harundinosam
colis quaeque Amathunta quaeque Golgos
15 quaeque Durrachium, Hadriae tabernam:
acceptum face redditumque votum,
si non illepidum neque invenustum est.
At vos interea venite in ignem,
pleni ruris et inficetiarum
20 Annales Volusi, cacata carta!
37
Salax taberna vosque contubernales,
a pilleatis nona fratribus pila,
solis putatis esse mentulas vobis,
solis licere quicquid est puellarum
5 confutuere et putare ceteros hircos?
An, continenter quod sedetis insulsi
centum an ducenti, non putatis ausurum
me una ducentos irrumare sessores?
Atqui putate: namque totius vobis
io frontem tabernae sopionibus scribam!
66
36
Voluzija »Anali«, knjigo-sranje,
moje djevojke ispunite zavjet,
jer se zaklela ona Kupidđnu,
svetoj Veneri, ako joj se vratim
1 nju prestanem strašnim jambom tući, 5
da će predati izabrana djela
groznog pjesnika šepavome bogu
da ih s kladama jalovima spali.
Cura opaka vidje zgodnu šalu
u tom zavjetu višnjim bogovima. io
Sada, sinjega mora kćeri, koja
širok nastavaš Urij i Idalij (
sveti, Golge, trskovit Knid, Ankonu,
koja boraviš i u Amatuntu,
u Dirahiju, jadranskoj toj krčmi, 15
priznaj zavjetni dar i prihvati ga
ako ne smatraš da je neumjestan.
A vi, dođite k vatri za to vrijeme,
rogobatnosti, nesklapnostl puni,
Voluzija »Anali«, knjigp-sranje! 20
37
U smradnoj krčmi pijanica zlih družbo -
kod stupa devetog od braće pod kapom -
zar mislite da nitko osim vas ne zna
povaliti sve djevojke, da mi drugi
bez muda smo i smrdljivi smo tek jarci? 5
Zar mislite da, jer vas sjedi sto, dvjesta
u redu, ja da smjeti neću svih dvjesta
za klupom nabiti vas tu na svoj kolac?
Pa neka, mislite! Na prednji zid krčme
našarat ću vam bezbroj puta znak kite! io
67
 Puella nam mi, quae meo sinu fugit,
amata tantum quantum amabitur nulla,
pro qua mihi sunt magna bella pugnata,
consedit istic. Hanc boni beatique
15 omnes amatis, et quidem, quod indignum est,
omnes pusilli et semitarii moechi;
tu praeter omnes une de capillatis,
cuniculosae Celtiberiae fili,
Egnati, opaca quem bonum facit barba
20 et dens Hibera defricatus urina.
38
Malest, Cornifici, tuo Catullo,
malest, me hercule, et laboriose,
et magis magis in dies et horas.
Quem tu, quod minimum facillimumque est,
5 qua solatus es allocutione?
Irascor tibi. Sic meos amores?
Paulum quidlubet allocutionis,
maestius lacrimis Simonideis!
39
Egnatius, quod candidos habet dentes,
renidet usque quaque. Si ad rei ventum est
subsellium, cum orator excitat fletum,
renidet ille. Si ad pii rogum fili
5 lugetur, orba cum flet unicum mater,
renidet ille. Quicquid est, ubicumque est,
quodcumque agit, renidet. Hunc habet morbum,
neque elegantem, ut arbitror, neque urbanum.
Quare monendum est [te] mihi, bone Egnati.
68
Jer cura što iz zagrljaja mog ode —
nijednoj više neću dati svu ljubav,
i za nju preteške sam bitke ja bio -
sad ondje sjedi. Od vas sad je svak ljubi
u slasti i u lasti, mada — o srama! —
vi zapravo ste uličarski psi, hulje;
u prvom redu ti, dugokosi sine
keltlberskoga kraja gdje se zec koti,
Egnacije, kog resi gusta tek brada-
i zubi, bijeli jer su mokraćom prani.
38
Korniflcije, Katulu je loše,
loše, boga mi, uz to vrlo teško,
svakog dana i svakog sata gore.
Riječi utjehe tako malo stoje -
ja ne dočekah od tebe ni riječi!
Ljut sam. Tako li uzvraća se ljubav?
Riječcu utjehe tražim, makar tužnu
poput plačne Simonidove pjesme!
39
Egnacije se stalno kesi, gdje bilo,
jer ima bijele zube. Tako, na primjer,
na sudu, kad advokat sve na plač goni,
on kesi se. Kad majka žali smrt sina
jedinca i uz odar plače, sva zdvojna, 5
on kesi se. Kad radi bilo što, uvijek,
na svakom mjestu kesi se. Jer tu bolest,
ni ukusnu ni finu, mislim, on ima.
Ja opomenuti te moram, moj dragi.
69
10 Si urbanus esses aut Sabinus aut Tiburs
aut parcus Umber aut obesus Etruscus
aut Lanuvinus ater atque dentatus
aut Transpadanus, ut meos quoque attingam,
aut quilubet, qui puriter lavit dentes,
15 tamen renidere usque quaque te nollem:
nam risu inepto res ineptior nulla est.
Nunc Celtiber [es} Celtiberia in terra,
quod quisque minxit, hoc sibi solet mane
dentem atque russam defricare gingivam,
20 ut quo iste vester expolitior dens est,
hoc te amplius bibisse praedicet loti.
Quaenam te mala mens, miselle Ravide,
agit praecipitem in meos iambos?
Quis deus tibi non bene advocatus
vecordem parat excitare rixam?
5 An ut pervenias in ora vulgi?
Quid vis? Qua lubet esse notus optas?
Eris, quandoquidem meos amores
cum longa voluisti amare poena.
Ameana, puella defututa,
tota milia me decem poposcit,
ista turpiculo puella naso,
decoctoris amica Formiani.
Propinqui, quibus est puella curae,
amicos medicosque convocate:
non est sana puella, nec rogate,
qualis sit; solet esse imaginosa.
70
Da Rimljanin si ti, Sabinjanin, Tibur, 10
sin Etrurije tusti ili škrt Umbar,
crnokos Lanuvinae pravilnih zubi,
pa Transpadanae - da o svojim riječ kažem - ,
ma bilo tko što zube pere baš čisto,
ti ne bi smio kesiti se bez veze: 15
jer ništa nije gluplje nego glup osmijeh.
No ti si Keltiberac; a u tom rodu
i zube i crvene desni jutrom svak čisti
uz pomoć onog što popiša on noću,
i tako, što je ljepši vama sjaj zubi, 20
to više, znači, mokraće ste vi pili.
40
Bijedni Ravide, što ti na um pade
te naglavce u moje jambe srljaš?
Kog si zazvao krivo boga, pa te
on na bezumnu svađu sa mnom tjera?
Želiš da se o tebi svagdje priča? 5
Hoćeš po svaku cijenu slavan biti?
Bit ćeš: trpjet ćeš dugu kaznu jer si
htio ljubiti onu koju ljubim.
41
Ameana, ta cura raskurvana,
deset tisuća traži da joj dadem,
cura nelijepa nosa, ljubavnica
tog iz Formija raspikuće groznog.
Amo liječnike, prijatelje, bližnji 5
koji vodite o toj curi brigu:
nije, očito, zdrava; ne pitajte
što je — mora da ima priviđenja!
71

Adeste, hendecasyllabi, quot estis
omnes undique, quotquof estis omnes!
locum me putat esse moecha turpis
et negat mihi vestra reddituram
pugillaria, si pati potestis.
Persequamur eam et reflagitemus!
Quae sit, quaeritis? Illa, quam videtis
turpe incedere, mimice ac moleste
ridentem catuli ore Gallicani.
Circumsistite eam et reflagitate:
»Moecha putida, redde codicillos,
redde, putida moecha, codicillos!«
Non, assis facis? O lutum, lupanar,
aut si perditius potest quid esse.
Sed non est tamen hoc satis putandum.
Quodsi non aliud potest, ruborem
ferreo canis exprimamus ore.
Conclamate iterum altiore voce:
»Moecha putida, redde codicillos,
redde, putida moecha, codicillos!«
Sed nil proficimus, nihil movetur.
Mutanda est ratio modusque nobis,
si quid proficere amplius potestis:
»Pudica et proba, redde codicillos!«
Salve, nec minimo puella naso
nec bello pede nec nigris ocellis
nec longis digitis nec ore sicco
nec sane nimis elegante lingua,
decoctoris amica Formiani.
42
Amo, jedanaesterci, čdasvuda
k meni dođite svi što gpd vas ima!
Jer me igračkom smatra gadna kurva:
neće vratiti pisma što joj pisah
vašim metrom - zar vi to dopuštate? 5
G 6 nimo je i zahtijevajmo pravdu!
Koja, pitate? To je, znate, ona
koja besramno hoda, lakrdija,
glupo smije se kao pas kad laje.
Nju okružite, glasno zahtijevajte: ic
»Kurvo nečasna, vrati nama pisma,
vrati, nečasna kurvo, nama pisma!«
Za to ne mariš ništa? Smrade, droljo,
stvore 1 gori - ako takva ima!
Nismo, očito, bili dosta jasni. 15
Ako ne ide drugo, natjerajmo
na to gvozdeno pseće lice rumen.
Stog povičite opet jačim glasom:
»Kurvo nečasna, vrati nama pisma,
vrati, nečasna kurvo, nama pisma!« 20
Ali koristi nema, baš je briga.
Treba mijenjati postupak i način,
možda bolji tad uspjeh postignete:
»Časna, nevina, vrati nama pisma!«
43
Zdravo, curo što nemaš malen nosić,
nisi očiju crnih, lijepih nogu,
nemaš tanane prste, čista usta,
a ni jezik ti nije odveć otmjen,
formijskoga metreso raspikuće. 5
73
 Ten provincia narrat esse bellam?
Tecum Lesbia nostra comparatur?
O saeclum insapiens et infacetum!
44
O funde noster, seu Sabine seu Tiburs
(nam te esse Tiburtem autumant, quibus non est
cordi Catullum laedere: at quibus cordi est,
quovis Sabinum pignore esse contendunt);
5 sed seu Sabine sive verius Tiburs,
fui libenter in tua suburbana
villa malamque pectore expuli tussim,
non inmerenti quam mihi meus venter,
dum sumptuosas appeto, dedit, cenas.
10 Nam, Sestianus dum volo esse conviva,
orationem in Antium petitorem
plenam veneni et pestilentiae legi.
Hic me gravido frigida et frequens tussis
quassavit usque, dum in tuum sinum fugi
15 et me recuravi otioque et urtica.
Quare refectus maximas tibi grates
ago, meum quod non es ulta peccatum.
Nec deprecor iam, si nefaria scripta
Sesti recepso, quin gravedinem et tussim
20 non mi, sed ipsi Sestio ferat frigus,
qui tunc vocat me, cum malum librum legi.
74
U provinciji tebe zovu lijepom?
Mojoj Lezbiji smatraju te ravnom?
Kakvo neuko, nekulturno vrijeme!
44
Moj posjede što spadaš ili u Tibur,
Sabinu možda (kome nije baš stalo
da vrijeđa me, taj tiburskim te tlom smatra,
dok drugi u sabinjanski te kraj broje) -
Sabina ili (bolje) Tibur - tek znadi: 5
s užitkom boravih u tebi, u vili,
i istjerah iz pluća težak, suh kašalj
što s pravom mi ga dobavio moj trbuh
jer tjerao me da za gozben stol sjednem.
Kad želio sam Sestijev đa gost budem, 10
pročitah njegov jedak govor, pun žuči,
gdje Ancijevoj protivi se on tužbi.
O d tilda zimica me tresla, čest kašalj,
sve dok pod okrilje ne dođoh tvog krova,
gdje koprivin izliječio me čaj, odmor. 15
Zahvaljujem ti stoga mnogo, zdrav zdravcat,
što nisi kaznio me za moj grijeh teški.
Ne protivim se: ako paskvil još jedan
utrpa Sestije mi, njegov stil hladni
tad neka nazeb nosi njemu, ne meni, 20
kad nakon loše knjige on me tek zove.
75
 45
( 45)

Acmen Septimius sous amores Gle, Septfmije ljubljenu u krilu

tenens in gremio: »Mea«, inquit, »Acme, Akmu drži i kaže: »Moja Akme,
ni te perdite amo atque amare porro ako ne ginem za tobom i nisam
omnes sum assidue paratus annos, spreman dovijeka ljubiti te žarko
5 quantum qui pote plurimum perire, poput bezumno, na smrt zaljubljenih, 5
solus in Libya Indiaque tosta neka susretnem lava siva oka
caesio veniam obvius leoni.« sam u Libiji i kod vrućeg Inda.«
Hoc ut dixit, Amor, sinistra ut ante, Kad to reče, na lijevu stranu Amor
dextra sternuit approbationem. kihnu potvrdno, zatim i na desnu.
10 At Acme leviter caput reflectens Akme lagano tada nagne glavu, io
momku predragom zamagljene oči
et dulcis pueri ebrios ocellos
ljubi usnama svojim rumenima,
illo purpureo ore saviata
»Moj Septfmije mali«, kaže, »uvijek
»Sic«, inquit, »mea vita, Septimille,
ovom služimo samo gospodaru,
huic uni domino usque serviamus,
ljubav u meni jačim, žešćim ognjem 15
15 ut multo mihi maior acriorque
plamti, sažiže nježno moje tijelo.«
ignis mollibus ardet in medullis.«
Kad to reče, na lijevu stranu Amor
Hoc ut dixit, Amor, sinistra ut ante,
kihnu potvrdno, zatim i na desnu.
dextra sternuit approbationem.
Tad pod znamenjem dobrim krenuli su,,
Nunc ab auspicio bono profecti
ljubljen ljubljenoj uzvraća svu ljubav. 20
20 mutuis animis amant amantur.
Akme draža je bijednom Septimiju
Unam Septimius misellus Acmen
no sva Sirija i još Britanija.
mavult quam Syrias Britanniasque,
Vjerna Akme u Septimiju samo
uno in Septimio fidelis Acme
slasti nalaze i užitke divne.
facit delicias libidinisque.
Zna li smrtnike itko tako sretne, 25
25 Quis ullos homines beatiores
ljubav kojoj su bozi tako skloni?
vidit, quis venerem auspicatiorem?

76 77
 46
Iam ver egelidos refert tepores,
iam caeli furor aequinoctialis
iucundis Zephyri silescit aureis.
Linquantur Phrygii, Catulle, campi
5 Nicaeaeque ager uber aestuosae:
ad claras Asiae volemus urbes!
Iam mens praetrepidans avet vagari,
iam laeti studio pedes vigescunt.
O dulces comitum valete coetus,
10 longe quos simul a domo profectos
diversae variae viae reportant.
47
Porci et Socration, duae sinistrae
Pisonis, scabies famesque mundi,
vos. Veraniolo meo et Fabullo
verpus praeposuit Priapus ille?
5 Vos convivia lauta sumptuose
de die facitis? Mei sodales
quaerunt in trivio vocationes?
Mellitos oculos tuos, Iuventi,
si quis me sinat usque basiare,
usque ad milia basiem trecenta,
nec numquam videar satur futurus,
5 non si densior aridis aristis
sit nostrae seges osculationis.
78
Nosi proljeće već topline blage,
već se stišava bijes zimskog neba
daškom ugodnim zapadnoga vjetra.
Polja frigijska, Katule, napusti
i ravnicu Nikeje sparne plodnu:
k slavnim azijskim mjestima poleti!
Već treperi od želje duh za skitnjom,
već se radosne noge krijepe žudnjom.
Zbogom, drugovi, pratioci dragi:
skupa 6d kuće krenuli smo na put,
natrag vode nas različite ceste.
47
Vi ste. Porcije, Sbkratije, dvije
lijeve ruke Pizćna, glad ste, guba;
zar mom Fabulu 1 mom Veraniju
vas pretpostavlja požudni taj Prijap?
Zar po danu priređujete gozbe
skupe, raskošne, dok mi prijatelji
tu na raskršću mole da ih zovu?
48
Kad bih ljubiti smio neprestano,
o Juvencije, tvoje medne oči,
sto bih tisuća dao poljubaca,
toga ne bi mi nikad dosta bilo,
ni da cjelova naših žetva bude
mnogo gušća od žitnog klasja ljeti.
 40
Disertissime Romuli nepotum,
quot sunt quotque fuere, Marce Tulli,
quotque post aliis erunt in annis,
gratias tibi maximas Catullus
5 agit, pessimus omnium poeta,
tanto pessimus omnium poeta,
quanto tu optimus omnium patronus.
49
Najrječitiji 6d svih potomaka
rimskih, što ih god ima, što je bilo.
Marko Tulije, što ih bit će ikad,
tebi zahvalan tvoj je Katul silno,
Katul, najgori čd svih pjesnik stvarno, 5
pjesnik najgpri upravo toliko
ti koliko si najbolji advokat.

50
Hesterno, Licini, die otiosi
Mi, Licfnije, dokoni smo jučer
multum lusimus in meis tabellis,
mnoge igrali igre pune duha
ut convenerat esse delicatos.
s mojim tekama, prema dogovoru.
Scribens versiculos uterque nostrum
5 ludebat numero modo hoc, modo illoc, Svaki od nas u igri pisao je
male pjesme u različitu metru, 5
reddens mutua per iocum atque vinum.
natječući se sve u šali, vinu.
Atque illinc abii tuo lepore
I od tebe sam otišao zanijet
incensus, Licini, facetiisque,
tvojim šarmom i iskričavim duhom,
ut nec me miserum cibus iuvaret
nisam mario više ni za jelo,
io nec somnus tegeret quiete ocellos,
san mi spokojan nije dolazio, 10
sed toto indomitus furore lecto
već po postelji prevrtah se mahnit,
versarer cupiens videre lucem,
jedva čekah da dan mi opet svane,
ut tecum loquerer simulque ut essem.
da razgovaram s tobom, skupa budem.
At defessa labore membra postquam
Kad su udovi izmučeni patnjom
15 semimortua lectulo iacebant,
ipak klonuli kao polumrtvi, 15
hoc, iucunde, tibi poema feci,
ovu sastavih za te, mili, pjesmu
ex quo persipiceres meum dolorem.
da ti iskaže kako teško patim.
Nunc audax cave sis precesque nostras,
Sada, molim te, nemoj biti drzak,
oramus, cave despuas, ocelle,
nemoj odbiti, srce, moje molbe,
20 ne poenas Nemesis reposcat a te.
da te Nemeza ne kazni zbog tdga. 20
Est vemens dea; laedere hanc caveto!
Vrlo stroga je: vrijeđati je nemoj!
80
81

51
Ille mi par esse deo videtur,
ille, si fas est, superare divos,
qui sedens adversus identidem te
spectat et audit
5 dulce ridentem, misero quod omnis
eripit sensus mihi; nam simul te,
Lesbia, aspexi, nihil est super mi
[Lesbia, vocis,]
lingua sed torpet, tenuis sub artus
10 flamma demanat, sonitu suopte
tintinant aures, gemina teguntur
lumina nocte. —
Otium, Catulle, tibi molestum est
otio exultas nimiumque gestis.
15 Otium et reges prius et beatas
perdidit urbes.
Quid est, Catulle? Quid moraris emori?
Sella in curuli struma Nonius sedet,
per consulatum perierat Vatinius:
quid est, Catulle? Quid moraris emori?
53
Risi nescioquem modo e corona,
qui, cum mirifice Vatiniana
meus crimina Calvos explicasset,
admirans ait haec manusque tollens:
5 »Di magni, salaputium disertum!«
82
51
Ravnim bogu čini se meni, ili
čak i većim, ako se smije reći,
onaj koji pred tobom stalno sjedi,
gleda te,/sluša
smijeh tvoj slatki: sva su mi čula jadnom 5
zatravljena. Lezbijo, čim sam tebe
ugledao, 6 d onda nemam više,
Lezbijo, glasa,
jezik mi se koči, a oganj nježni
tijelo mi obuzima, uši ječe 10
zvonjavom, i pokriva noćna tmina
oba mi oka.
Dokolica, Katule, tebe m uči
tad si mahnit, težiš za nedostižnim.
Dokolica kraljeve nekoć skrha, 15
gradove moćne.
52
Sto čekaš, Katule, što smjesta ne umreš?
Na kurulskom je stolcu gušav Nonije,
a konzul je Vatfnije krivbkletnlk.
Sto čekaš, Katule, što smjesta nč umreš?
53
U smijeh nagna me netko tu na sudu
kada, dok je moj Kalvo Izvanredno
tužbe nizao protiv Vatlnija,
ruke dižući reče pun priznanja:
»Višnji bogovi, rječita li klinca!« 5
83
 54
Otonis caput oppiđo est pusillum,
Herei rustica semilauta crura,
subtile et leve peditum Libonis,
si non omnia displicere vellem
5 tibi et Fufidio, seni recocto -
irascere iterum meis iambis
inmerentibus, unice imperator!
55
Oramus, si forte non molestum est,
demonstres, ubi sint tuae tenebrae!
Te Campo quaesimus in minore,
te in Circo, te in omnibus libellis,
5 te in templo summi Iovis sacrato.
In Magni simul ambulatione
femellas omnes, amice, prendi,
quas vultu vidi tamen sereno,
ac te vel sic ipse flagitabam:
io »Camerium mihi, pessimae puellae!«
Quaedam inquit, nudum [sinum] redu [dens:]
»Em hic in roseis latet papillis.«
1 Četrnaest stihova ove pjesme nisu jedanaesterci nego deseterci (vidi
uvod): u prijevodu sam u tome slijedio original.
84
54
Sasvim mala je Otonova glava,
selji Heriju uvijek smrde noge,
Libon nježno i lako, fino prdi:
da se na njima to bar zgadi tebi
i Fuftdiju, prekuhanom starcu. 5
Opet s nepravom mrzit ćeš sav ljutit,
ti — imperator moćni — moje jambe.
551
Ako nije to ti teško, molim
da mi pokažeš tmine gdje se skrivaš!
Tražih ja te uzduž Malog polja
i u Cirku, u svim knjižarama,
i u Jupitrovu svetom hramu. 5
A u Portiku Pompejevu, druže,
hvatah za rukave mlade dame —
koje nisu neprijazne bile -
i ovako za tebe ih pitah:
»Ej, Kamerija dajte, gadne cure!« 10
Jedna otkri gola njedra, reče
»Evo, tu je u pupoljcima skriven!«
85
 Tko te trpi, jači je no Herkul!
Zašto oholo se tako skrivaš?
Sed te iam ferre Herculei labos est. Gdje ćeš, reci mi, biti, samo hrabro,
Tanto te in fastu negas, amice? sve bez straha daj na svjetlo dođi!
15 Dic nobis, ubi sis futurus, ede
Zar te djevojke mliječne puti drže?
audacter, committe, crede luci!
Zalud bit će ljubavni ti napor
Num te lacteolae tenent puellae?
kad za zubima jezik stalno držiš:
Si linguam clauso tenes in ore,
brbljavost tek Veneru veseli.
fructus proicies amoris omnes:
Ili, ako te volja, šuti dalje,
20 verbosa gaudet Venus loquella.
samo daj da dijelim vašu ljubav.
Vel, si vis, licet obseres palatum,
dum vestri sim particeps amoris.

56
0 Smiješne, Katone, zabavne li zgpde,
vrijedi čuti je, pući ćeš od smijehal
O rem ridiculam, Cato, et iocosam
Smij se, Katone, ako m e što voliš.
dignamque auribus et tuo cachinno.
Vrlo smiješna i zabavna je zgoda.
Ride, quicquid amas, Cato, Catullum:
N etom uhvatih momka kako revno
res est ridicula et nimis iocosa.
tuca djevojku; ja ga kaznih svojim -
5 D eprendi m odo pupulum puellae
neka V enera prosti! - krutim štapom!
trusantem: hunc ego, si placet Dionae,
protelo rigida mea cecidi.

57
57 Slažu fino se pederi ti gadni,
onaj Mamura kurviš i s njim Cezar.
Pulcre convenit improbis cinaedis,
Nije čudo, jer iste nose ljage -
Mamurrae pathicoque Caesarique.
jedne poznaje Rim a druge Formij -
N ec mirum: maculae paris utrisque,
neisperive, čvrsto utisnute;
urbana altera et illa Formiana,
kao blizanci, istu trpe boljku,
5 impressae resident nec eluentur,
istu polaze školu: jedan krevet,
m orbosi pariter, gemelli utrique,
vrlo gramzivi, preljubnici oba,
uno in lecticulo erudituli ambo,
prijatelji kod cura i rivali.
non hic quam ille magis vorax adulter,
Slažu Fino se pederi ti gadni!
rivales socii et puellularum,
io Pulcre convenit improbis cinaedis.

86

Caeli, Lesbia nostra, Lesbia illa,
illa Lesbia, quam Catullus unam
plus quam se atque suos amavit omnes,
nunc in quadriviis et angiportis
glubit magnanimi Remi nepotes.
Non custos si fingar ille Cretum,
non si Pegaseo ferar volatu,
non Ladas ego pinnipesve Perseus,
non Rhesi niveae citaeque bigae;
adde huc plumipedas volatilesque,
ventorumque simul require cursum,
quos iunctos, Cameri, mihi dicares:
defessus tamen omnibus medullis
et multis langoribus peresus
essem te mihi, amice, quaeritando.
i •
59
Bononiensis Rufa Rufulum fellat,
uxor Meneni, saepe quam in sepulcretis
vidistis ipso rapere de rogo cenam,
cum devolutum ex igne prosequens panem
ab semiraso tunderetur ustore.
1 I ovdje dva stiha u prijevodu i u originalu imaju 10 a ne 11 slogova.
58
Moja Lezbija - Lezbija, moj druže! -
ona Lezbija što je samu Katul
više volio nego sebe, svoje,
po budžacima sada, raskršćima
guli potomke uzvišenog Rema. 5
58a1
Niti da sam kao čuvar Krete,
ni da leteći nosi mene Pegaz,
,da sam krilatih nogu Perzej, Ladant,
ni da Rezove imam bijele konje —
dodaj k tome sve krilate, letače, 5
uz to sjeti se još brzine vjetra:
da, Kamerije, sve mi ovo dadeš,
ipak iscrpljen sve do srži kosti,
sasvim mlitav, izmučen bih bio
tebe tražeći, dragi prijatelju. 10
59
A Rufa liže Rufulovog sad, Rufa,
Menenijeva žena koju vi često
na groblju vidjeste gdje krade s kog groba
za ručak nešto — poluošišan čuvar
nju tuče dok iz vatre grabi kruh pali. 5
89
 60
60
Num te leaena montibus Libystinis
aut Scylla latrans infima inguinum parte
Zar lavica te rodi s libijskih gora
tam mente dura procreavit ac taetra,
i Skila što odozdo poput psa laje,
ut supplicis vocem in novissimo casu
kad tobom tako surov, mračan duh vlada,
5 contemptam haberes, a, nimis fero corde?
da vapaj moj, i onda kad je jad krajnji,
ti prezireš. O kako tvrda si srca! 5

61
61
Collis o Heliconii
cultor,' Uraniae genus, Brdo Helikein nastavaš,
qui rapis teneram ad virum o Uranijih potomče,
virginem, o Hymenaee Hymen, k mužu djevicu dovlačiš,
5 o Hymen Hymenaee,
o Himeneju, Himene.
o Himeneju, Himen. 5
cinge tempora floribus
suave olentis amaraci, Čelo cvijetom ovjenčaj sad
flammeum cape, laetus huc mažurana što miriše,
huc veni niveo gerens veo uzmi i, veseo,
io luteum pede soccum, bijelih nogu u sandali
zlatnoj, ovamo dođi. io
excitusque hilari die
nuptialia concinens Danom radosnim uzbuđen
voce carmina tinnula počni svadbenu pjesmu tu
pelle humum pedibus, manu zvučnim glasom pripijevati,
is pineam quate taedam!
nogom 6 zemlju udari,
mahni smrekovom bakljom. 15
Namque Vinia Manlio,
qualis Idalium colens
Poput Venere idalske
venit ad Phrygium Venus
kad je došla pred frigijskog
iudicem, bona cum bona
suca, djevica Vinija
20 nubet alite virgo,
sad za Manlija polazi,
90 čista, pčd sretnim znakom, 20
91
floridis velut enitens
myrtus Asia ramulis,
quos Hamadryades deae
ludicrum sibi rosido
nutriunt humore.
Quare age huc aditum ferens
perge linquere Thespiae
rupis Aonios specus,
nympha quos super irrigat
frigerans Aganippe,
ac domum dominam voca,
coniugis cupidam novi
mentem amore revinciens,
ut tenax edera huc et huc
arborem implicat errans.
Vosque item simul, integrae
virgines, quibus advenit
par dies, agite in modum
dicite »O Hymenaee Hymen,
o Hymen Hymenaee«,
ut lubentius, audiens
se citarier ad suum
munus, huc aditum ferat
dux bonae Veneris, boni
coniugator amoris.
Quis deus magis est ama­
tis petendus amantibus?
Quem colent homines magis
caelitum? O Hymenaee Hymen,
o Hymen Hymenaee.
kao mirta iz Azije
s cvjetnim granama, blistava,
koju sebi za igranje
Hamadrijade boginje
hrane jutarnjom rosom.
Dođi u našu družinu,
žurno ostavi aonske
spilje, hridi i Tespiju,
što ih natapa hladeći
nimfa ta Aganfpa.
Gospodaricu u nov dom
zovi: mladoga muža strast
neka ljubavlju vezuje,
kako bršljan sa strana svih
nježan opleće stablo.
Ciste djevice, sad i vi -
blizu vama je sličan dan —
zapjevajte u zboru sve:
»O Himeneju, Himene,
o Himeneju, Himen«,
da bi radije došao,
kada začuje da je zvan,
dužnost svoju da obavi
vodič Venere čestite,
časnih ljubavi veza.
Kog će više zazivati
zaljubljeni i ljubljeni?
Kog od bogova štovat će
ljudi više? O Himene,
o Himeneju, Himen.
 Te suis tremulus parens
invocat, tibi virgines
zonula soluunt sinus,
te timens cupida novos
55 captat aure maritus.
Tu fero iuveni in manus
floridam ipse puellulam
dedis a gremio suae
matris, o Hymenaee Hymen,
60 o Hymen Hymenaee.
Nil potest sine te Venus,
fama quod bona comprobet,
commodi capere at potest
te volente. Quis huic deo
65 compararier ausit?
Nulla quit sine te domus
liberos dare, nec parens
stirpe nitien at potest
te volente. Quis huic deo
70 compararier ausit?
Quae tuis careat sacris,
non queat dare praesides
terra finibus: at queat
te volente. Quis huic deo
75 compararier ausit?
Claustra pandite ianuae!
Virgo ades. Viden, ut faces
78 splendidas quatiunt comas?
80
94
Tebe zaziva za svoj rod
drhtav otac, a djevice
za te skidaju s njedra pas,
tebe tjeskobno mladi muž
sluša požudnim uhom. 55
Ti si djevojku — divan cvijet —
sam mladiću tom žestokom
dao sada iz majčina
krila u ruke, Himene,
o Himeneju, Himen. 60
Niti Venera bez tebe
vezu ne može sklopiti
koja uživa dobar glas.'
S tobom može. Pa koji bog
da se takmiči s tobom? 65
Djece ne može bez tebe
kuća nijedna imati
ni potćmstva za oslonac.
S tobom može. Pa koji bog
da se takmiči s tobom? 70
Gdje ti ne dižu hramove,
tu ni stražu za granice
zemlja ne može davati.
S tobom može. Pa koji bog
da se takmiči s tobom? 75
Sirom vrata otvorite!
Mlada dolazi. Vidiš li
baklje ove sjajnokose? 78
80
95

tardet ingenuus pudor
quem tamen magis audiens
flet, quod ire necesse est.
Flere desine! Non tibi, Au-
runculeia, periculum est,
ne qua femina pulcrior
clarum ab Oceano diem
viderit venientem.
Talis in vario solet
divitis domini hortulo
stare flos hyacinthinus.
Sed moraris, abit dies:
[prodeas, nova nupta.]
Prodeas, nova nupta, si
iam videtur, et audias
nostra verba. Vide, ut faces
aureas quatiunt comas:
prodeas, nova nupta.
N on tuus levis in mala
deditus vir adultera
probra turpia persequens
a tuis teneris volet
secubare papillis,
lenta sed velut adsitas
vitis implicat arbores,
im plicabitur in tuum
complexum. Sed abit dies:
prodeas, nova nupta.
priječi urođen još je stid;
sluša ipak ga sve kroz plač
jer je nužno da ide.
Nemoj plakati, Vinijo,
nikad, ne boj se, nijedna
žena divnija od tebe
nije vidjela nad morem
jasni dan kako sviće.
Tako često kod bogatih
ljudi raste u šarenom
vrtu zumbulov krasan cvijet.
Ali ne čekaj, bježi dan:
hajde, mladenko, dođi!
Hajde mladenko dođi sad,
ako želiš, i glas naš čuj.
Vidi kako ti mašu sve
zlatnim vlasima buktinje:
hajde, mladenko, dođi!
Neće nikada tvoj se muž
lako odati razvratu
niti preljubu sramotnom,
neće spavati daleko
od tvog nježnoga njedra,
nego, kao što vitki trs
bliska stabla obavija,
tako ti ćeš ga obviti
u svoj zagrljaj. Bježi dan:
hajde, m ladenko, dođi!
 O cubile, quod omnibus O ti ležaju, koji svim

candido pede lecti. bijela kreveta noga.

quae tuo veniunt ero, Kakve radosti čekaju

quanta gaudia, quae vaga tvoga vlasnika, da bi ih
nocte, quae medio die krčz noć kratku uživao
gaudeat! Sed abit dies: 1 sred podneva! Bježi dan:
prodeas, nova nupta. hajde, mladenko, dođi.

Tollite, o pueri, faces: Luč, dječaci, sad dignite

flammeum video venire. veo dolazi svadbeni.
Ite, concinite in modum Zapjevajte nam pjesmu tu:
»Io Hymen Hymenaee io, »Hej, Himfeneju, Himene,
io Hymen Hymenaee«. hej, Himeneju, Himen!«

Ne diu taceat procax Neka napokon odjekne

fescennina iocatio, šala, drska i bestidna,
nec nuces pueris neget gazdin dragi će, čuvši je,
desertum domini audiens djeci orahe dijeliti:
concubinus amorem. za nj je svršena ljubav!

Da nuces pueris, iners Daj dječacima orahe,

cuncubine! Satis diu priležniče ti lijeni, već
lusisti nucibus: lubet dosta bilo je igre te
iam servire Talasio. odsad služi Talasiju.
Concubine, nuces da! Daj im orahe, momče!

Sordebant tibi vilicae, Prezirao si seljanke,

concubine, hodie atque heri: priležniče, još nedavno:
nunc tuum cinerarius uskoro će ti brijati
tondet os. Miser a, miser lice. Bijedniče bijedni moj,
concubine, nuces da! daj im orahe, momče!
 Diceris male te a tuis
unguentate glabris marite
abstinere: sed abstine!
Io Hymen Hymenaee io,
145 [io Hymen Hymenaee.]
Scimus haec tibi quae licent
sola cognita: sed marito
ista non eadem licent.
Io Hymen Hymenaee io,
150 io Hymen Hymenaee.
Nupta, tu quoque, quae tuus
vir petet, cave ne neges,
ni petitum aliunde eat.
Io Hymen Hymenaee io,
155 io Hymen Hymenaee.
En tibi domus ut potens
et beata viri tui:
quae tibi sine serviat,
ioHymen Hymenaee io,
160 io Hymen Hymenaee,
usque dum tremulum movens
cana tempus anilitas
omnia omnibus adnuit.
Io Hymen Hymenaee io,
165 io Hymen Hymenaee.
Transfer omine cum bono
limen aureolos pedes,
rassilemque subi forem!
Io Hymen Hymenaee io,
ito io Hymen Hymenaee.
100
Kažu, teško se odričeš,
namirisani supruže,
tih dječaka: odreci se!
Hej, Himčneju, Himene,
hej, Himčneju, Himen.
Znamo da si uživao
samo ono što priliči;
suprug ne smije ni sve to.
Hej, Himeneju, Himene,
hej, Himeneju, Himen.
A ti, mlada, ne odbijaj
ništa bračni što traži drug,
da ne potraži kod druge.
Hej, Himeneju, Himene,
hej, Himeneju, Himen.
Evo, ovo je mužev dom —
kako bogat i ugledan! -
daj da služi ti odsada —
hej, Himeneju, Himene,
hej, Himeneju, Himen -
sve dok ne budeš starica
sijeda, drhtava, koja sve
kimajući potvrđuje.
Hej, Himeneju, Himene,
hej, Himeneju, Himen.
Prijeđi sa srećom preko tog
praga zlaćankn nogama,
stupi kroz dveri blistave!
Hej, Himeneju, Himene,
hej, Himeneju, Himen.
101
Adspice, unus ut accubans Gledaj kako te unutra,
vir tuus Tyrio in toro na počivaljci feničkoj,
totus immineat tibi! suprug s čežnjom očekuje!
Io Hymen Hymenaee io, Hej, Himeneju, Himene,
io Hymen Hymenaee. hej, Himeneju, Himen.

Illi non minus ac tibi Njemu kao i tebi žar

pectore uritur intimo pali duše dubinu svu,
flamma, sed penite magis. njegov oganj je dublji još.
Io Hymen Hymenaee io, Hej, Himeneju, Himene,
io Hymen Hymenaee. hej, Himeneju, Himen.

Mitte bracchiolum teres, Oblu ručicu mladenke

praetextate, puellulae: pusti, djevere, - vrijeme je
iam cubile adeat viri. da se ide u ložnicu.
Io Hymen Hymenaee io, Hej, Himeneju, Himene,
io Hymen Hymenaee. hej, Himeneju, Himen.

Vos bonae senibus viris Žene čiju neporočnost

cognitae bene feminae, časni starci potvrđuju,
collocate puellulam! u log smjestite djevojku.
Io Hymen Hymenaee io, Hej, Himeneju, Himene,
io Hymen Hymenaee. hej, Himeneju, Himen.

Iam licet venias, marite Možeš, mužu, da priđeš sad:

uxor in thalamo tibi est žena ti je u postelji,
ore floridulo nitens lice šija joj kao cvijet
alba parthenice velut ili bijele titrice
luteumve papaver. ili crvenog maka.

At, marite - ita me iuvent Nisi - tako mi bogova -

caelites! - nihilo minus ti, mladoženjo, manje lijep,
pulcer es, neque te Venus nije Venera ni tebe
neglegit. Sed abit dies: zanemarila. Bježi dan,
perge, ne remorare! bez oklijevanja priđi!
 Nisi dugo oklijevao,
Non diu remoratus es.
tu već dolaziš. Venera
Iam venis. Bona te Venus
dobra neka te čuva, jer
iuverit, quoniam palam
nisi tajio žudnje cilj,
quod cupis cupis et bonum
čistu ne skrivaš ljubav.
non abscondis amorem.
Lakše bit će prebrojiti
Ille pulveris Africi
zrna pijeska u Africi
siderumque micantium
i svjetlucavih zvijezda roj
subducat numerum prius,
nego tisuće načina
qui vestri numerare volt
vaše ljubavne igre.
multa milia ludi.
Uživajte po volji sad,
Ludite, ut lubet, et brevi
brzo rodite dječicu!
liberos date! Non decet
Takav ne smije stari rod
tam vetus sine liberis
bez potomstva presahnuti,
nomen esse, sed indidem
obnavljajte ga stalno.
semper ingenerari.
Neka Torkvat vam maleni
Torquatus volo parvulus
nježne ruke iz naručja
matris e gremio suae
pruža majčina, neka on
porrigens teneras manus
slatko smiješi se ocu svom
dulce rideat ad patrem
otvorenih ustašca.
semihiante labello.

Neka ocu po obličju

Sit suo similis patri
bude nalik, da stranci svi
Manlio et facile insciis
vide u njemu Manlija,
noscitetur ab omnibus
neka licem iskazuje
et pudicitiam suae
čednu majčinu krepost.
matris indicet ore.

Neka hvale svi tako rod

Talis illius a bona
zbog vrline mu majčine
matre laus genus approbet,
kako odličan bije glas
qualis unica ab optima
svud Telemaha jedino
matre Telemacho manet
zbog Penelope majke.
fama Penelopeo.
 Claudite ostia, virgines:
Sad zatvorite, djevice,
lusimus satis. At, boni
vrata: dosta je igre. Vi,
coniuges, bene vivite et
časni supruzi, živite
munere assiduo valentem
sretno, vršite dužnosti
235 exercete iuventam!
bračne snagama mladim! 235

62
62
Vesper adest: iuvenes, consurgite! Vesper Olympo
Javlja se Večernja zvijezda; mladići, na noge. Ona
expectata diu vix tandem lumina tollit.
svjetlost svoju, što dugo je čekamo, napokon diže.
Surgere iam tempus, iam pinguis linquere mensas:
Vrijeme je: ustati treba, napustiti bogatu gozbu:
iam veniet virgo, iam dicetur hymenaeus.
sad će djevice doći, pjevat će sad se Himenej.
5 Hymen o Hymenaee, Hymen ades o Hymenaee!
Himene, 6 Himeneju, Himen, Himeneju, dođi! 5
Cernitis, innuptae, iuvenes? Consurgite contra!
Djevojke, da li mladiće vidite? Naprijed u bitku!
Nimirum Oetaeos ostendit Noctifer ignes.
Jer Večemjača plam Svoj pokazuje sada nad Etom.
Sic certest: viden, ut perniciter exiluere?
Nema sumnje vidite kako su skočili hitro?
Non temere exiluere: canent, quod vincere par est.
Nisu skočili slučajno: pjevat će pobjedu svoju.
10 Hymen o Hymenaee, Hymen ades o Hymenaee!
Himene, 6 Himeneju, Himen, Himeneju, dođi! 10
Non facilis nobis, aequalis, palma parata est:
Nećemo lako, drugari, odnijeti pobjede palmu.
aspicite, innuptae secum ut meditata requirunt!
Gledajte kako razmišljaju djevojke između sebe!
Non frustra meditantur habent, memorabile quod sit;
N e razmišljaju uzalud: dostojno stvorit će nešto;
nec mirum, penitus quae tota mente laborant.
nije ni čudo, kad trude se svojom pameću cijelom.
15 Nos alio mentes, alio divisimus aures;
Nama je pamet na jednoj strani, na drugoj uši; 15
iure igitur vincemur amat victoria curam.
pravo je ako nas poraze: napor pobjeda voli.
Quare nunc animos saltem convertite vestros!
Zato bar sada punu pažnju obratite borbi!
Dicere iam incipient, iam respondere decebit.
Sad će započeti s pjesmom, trebat će odgovor dati.
Hymen o Hymenaee, Hymen ades o Hymenaee!
Himene, 6 Himeneju, Himen, Himeneju, dođi!
20 Hespere, quis caelo fertur crudelior ignis?
Večernja zvijezdo, tko je okrutniji od tebe gore? 20
Qui natam possis complexu avellere matris,
Možeš oteti kćer iz naručja njezine majke,
complexu matris retinentem avellere natam
kćer iz naručja majke oteti, dok se je drži,
et iuveni ardenti castam donare puellam.
nevinu djevojku tada silovitom dati mladiću.
Quid faciunt hostes capta crudelius urbe?
Što okrutnije čini osvajač kad porobi zemlju?
25 Hymen o Hymenaee, Hymen ades o Hymenaee!
Himene, 6 Himeneju, Himen, Himeneju, dođi! 25

106 107
 Večernja zvijezdo, tko je ljubazniji 6d tebe gore?
Hespere, quis caelo lucet iucundior ignis?
Svojom vatrom potvrđuješ vezu sklopljena braka
Qui desponsa tua firmes conubia flamma,
koju zasniva muž prema dogovoru otaca
quae pepigere viri, pepigerunt ante parentes
ali je ne ostvaruje dok se ne pojaviš, sjajna.
nec iunxere prius, quam se tuus extulit ardor.
Koji je bogova dar žuđeniji od toga časa?
30 Quid datur a divis felici optatius hora?
Himene, 6 Himeneju, Himen, Himeneju, dođi!
Hymen o Hymenaee, Hymen ades o Hymenaee!

Večernja zvijezda je od nas, drugarice, odnijela jednu.

Hesperus e nobis, aequalis, abstulit unam.

Kad se god pojaviš, noćni ophod započinje straža.

namque tuo adventu vigilat custodia semper.
nocte latent fures, quos idem saepe revertens,
35 Hespere, mutato comprendis nomine Eous.
At lubet innuptis ficto te carpere questu.
Quid tum, si carpunt, tacita quem mente requirunt?
Hymen o Hymenaee, Hymen ades o Hymenaee!
Ut flos in saeptis secretus nascitur hortis,
40 ignotus pecori, nullo convolsus aratro,
quem mulcent aurae, firmat sol, educat imber,
multi illum pueri, multae optavere puellae.
Idem cum tenui carptus defloruit ungui,
nulli illum pueri, nullae optavere puellae:
45 sic virgo, dum intacta manet, dum cara suis est;
cum castum amisit polluto corpore florem,
nec pueris iucunda manet nec cara puellis.
Hymen o Hymenaee, Hymen ades o Hymenaee!
Noću se lopovi kriju, no ti ih, Večemjačo, često
na djelu uhvatiš kad se pod imenom Danice vraćaš.
Neka te djevojke grde u svojim tužbama lažnim.
Neka te grde, kad ono što grde potajno žele!
Himene, 6 Himeneju, Himen, Himeneju, dođi!
Kao što skrovit cvijet u vrtu tajnome raste —
ne dira tu ga stoka, ne siječe nikakvo ralo,
dašci ga miluju, jača ga sunce, hrani ga kiša;
mnogi su željeli njega mladići, djevojke mnoge;
otkad, ubran vrhom nokta, osta bez cvata,
mladić ne želi nijedan, nijedna djevojka njega —
tako je djevojka, dok je nevina svojima draga;
a kad izgubi čisti cvijet i zaprlja tijelo,
tad se mladićima ne sviđa, niti je djevojke vole.
Himene, 6 Himeneju, Himen, Himeneju, dođi!

Kao što sama loza na tlu golome raste -

Ut vidua in nudo vitis quae nascitur arvo,
ne može nikad izrasti, slatkoga roditi grožđa
50 numquam se extollit, numquam mitem educat uvam,
nego stabljiku nježnu svija pod teretom svojim,
sed tenerum prono deflectens pondere corpus
ubrzo vrškom trsa dotiče vlastiti korijen,
iam iam contingit summum radice flagellum;
pa je ni seljak ne gaji, niti je govedo štedi;
hanc nulli agricolae, nulli coluere iuvenci;

108
 at si forte eadem est ulmo coniuncta marito,
55 multi illam agricolae, multi coluere iuvenci:
sic virgo, dum intacta manet, dum inculta senescit;
cum par conubium maturo tempore adepta est,
cara viro magis et minus est invisa parenti.
At tu ne pugna cum tali coniuge, virgpl
60 N on aequom est pugnare, pater cui tradidit ipse,
ipse pater cum matre, quibus parere necesse est.
Virginitas non tota tua est, ex parte parentum est:
tertia pars patrist, pars est data tertia matri,
tertia sola tua est: noli pugnare duobus,
65 qui genero sua iura simul cum dote dederunt.
Hymen o Hymenaee, Hymen ades o Hymenaee!
63
Super alta vectus Attis celeri rate maria
Phrygium ut nemus citato cupide pede tetigit
adiitque opaca silvis redimita loca deae,
stimulatus ibi furenti rabie, vagus animi,
5 devolsit ilei acuto sibi pondera silice.
Itaque ut relicta sensit sibi membra sine viro,
etiam recente terrae sola sanguine maculans
niveis citata cepit manibus leve typanum,
typanum tuom, Cybele, tua, Mater, initia,
io quatiensque terga tauri teneris cava digitis
canere haec suis adorta est tremebunda comitibus:
»Agite ite ad alta, Gallae, Cybeles nemora simul,
simul ite, Dindymenae dominae vaga pecora,
aliena quae petentes velut exules loca
15 sectam meam executae duce me mihi comites
110
no kad se slučajno spoji s brijestom kao sa mužem,
tad je uzgaja seljak, a stoka je brstiti ne smije - 55
tako i djevojka ostaje jalova kad se ne uda;
a kad, sazrela za to, brak ona doličan sklopi,
mnogo je draža mužu, manje je ocu na teret.
Djevojko, ti se ne opiri svojem suprugu takvu!
Ne smiješ se oprijeti onome kom te je predao otac, 60
otac i majka, a njima se pokoravati moraš.
Djevičanstvom raspolažu ujedno otac i majka:
trećina pripada ocu, trećina pripada majci,
tvoja je trećina samo: nemoj se sporiti s njima
koji su i ta prava ustupili zetu s mirazom. 65
Himene, 6 Himeneju, Himen, Himeneju, dođi!
63
Preko pučine je Atis svoj krmanio brzi brod
da bi stigao, nestrpljiv, u taj frigijski sveti gaj
gdje pod krošnjama, sjenovit, stoji boginje šumski
dom;
ondje, obuzet bjesnoćom, kao bezumni, ludi stvor,
on sa prepona odsiječe sebi kamenom oštrim ud. 5
A kad opazi da nema više nikakav muški znak,
da okaljala je zemlju svuda Iz rane svježa krv,
ona1 prihvati tad bijelim svojim rukama bubanj lak -
0 Kibelo, tvoj je bubanj bio, majčice, tebi drag -
1 iz bikovske te kože nježnim prstima stvori zvuk, 10
zatim zapjeva u transu svojoj pratnji ovakav pjev:
»Ded požurite, Kibelin sve vas zove šumovit vis;
poput krda njena vi ste, koje, Galkinje, luta svud,
vi ste prognaniku nalik koji luta u strani kraj:
tako slijedile ste mene, uvijek odane vodstvu mom, 15
1 Odavde do 42. stiha Katul upotrebljava za Atisa ženski rod, a zatim naizmjence
jedan i drugi, da bi naglasio njegov gubitak muškosti.1
111
 rapidum salum tulistis truculentaque pelagi
et corpus evirastis veneris nimio odio,
hilarate erae citatis erroribus animum.
Mora tarda mente cedat; simul ite, sequimini
20 Phrygiam ad domum Cybeles, Phrygia ad nemora
deae,
ubi cymbalum sonat vox, ubi tympana reboant,
tibicen ubi canit Phryx curvo grave calamo,
ubi capita Maenades vi iaciunt hederigerae,
ubi sacra sancta acutis ululatibus agitant,
25 ubi suevit illa divae volitare vaga cohors:
quo nos decet citatis celerare tripudiis.«
Simul haec comitibus Attis cecinit notha mulier,
thiasus repente linguis trepidantibus ululat,
leve tympanum remugit, cava cymbala recrepant,
30 viridem citus adit Idam properante pede chorus.
Furibunda simul anhelans vaga vadit, animam agens
comitata tympano Attis per opaca nemora dux,
veluti iuvenca vitans onus indomita iugi:
rapidae ducem secuntur Gallae properipedem.
35 Itaque, ut domum Cybeles tetigere lassulae,
nimio e labore somnum capiunt sine Cerere.
Piger his labante langore oculos sopor operit:
abit in quiete molli rabidus furor animi.
Sed ubi oris aurei Sol radiantibus oculis
40 lustravit aethera album, sola dura, mare ferum,
pepulitque noctis umbras vegetis sonipedibus,
ibi Somnus excitum Attin fugiens citus abiit:
trepidante eum recepit dea Pasithea sinu.
Ita de quiete molli rapida sine rabie
45 simul ipsa pectore Attis sua facta recoluit
liquidaque mente vidit, sine quis ubique foret,
animo aestuante rusum reditum ad vada tetulit.
Ibi maria vasta visens lacrimantibus oculis,
patriam allocuta maestast ita voce miseriter
112
svim olujama upfkos kad je divljao morski val,
i - jer Venera vam mrska - svoju zatrste muškost
sva.
Razveselit će vas odmah do vladarke brzi trk!
Stog ne oklijevajte dugo već požurite za mnom sad
u Kibelin taj šumarak gdje je frigijski njezin dom,
gdje se glasa mali bubanj, gdje se cimbala čuje zvek
i gdje Frižanin iz frule svoje izvlači dubok ton,
bršljanbnoša Menada svih zabacuje glave ples,
gdje urlikanjima oštrim sav odjekuje sveti lug,
i gdje pratilje Kibele uvijek pomamni vije let;
neka tamo sad nas vodi odmah, najbrže, svečan ples.«
Tek što otpjeva to Atis —više ženski no muški stvor - ,
već zaurliče sva pratnja, dok im jezike koči grč,
i tu začuje se cimbal,' i zabruji bubnjić lak,
pa tad najžurnije krene prema zelenoj Idi kor.
Naprijed zadihana kroči, sva u bjesnilu, gubi dah,
kroz guštike luda Atis, dok je bubnjića prati zvuk,
poput nepokorna junca što pred jarmom se u bijeg da.
Za brzonogim tim vođom sad se Galkisje žare sve.
Čim su iznurene preSle i Kibelma facam a prag,
od sve pregpleme muke «jfh bez Gesose stigne san.
Sasvim savlada ih umor i -na oči im padne mrak:
i odmaranje odnese njima pomanarai «Uha bijes.
Kad zlatoliko je Sunce svojih pogleda Jatiki sjaj
posvud prosulo kroz eter, pcdbo facpoa, taa m ora bijes,
kad je otjeralo krepkim svojim Žujojnui m rklu noć,
gle, probudila se Atis, jer lje ttqpagd fakm San,
kojeg opet Pasitćja u svoj zagrljaj parni tad.
Nakon blagotvorne noći koja utiša ludi bijes,
kad je sagledala Atis svoje vlastite čaše sve
i kad spoznala je jasno što sve izgubi, gdje je sad,
natrag ode do pličina, dok je uzburkan sav joj duh.
Ondje gledajući more - a u oku joj suza trag -
svojoj domovini tužno ovu žalosnu reče riječ
50 »Patria o mei creatrix, patria o mea genetrix,
ego quam miser relinquens, dominos ut erifugae
famuli solent, ad Idae tetuli nemora pedem,
ut aput nivem et ferarum gelida stabula forem
et earum omnia adirem furibunda latibula:
55 ubinam aut quibus locis te positam, patria, reor?
Cupit ipsa pupula ad te sibi dirigere aciem,
rabie fera carens dum breve tempus animus est.
Egone mea remota haec ferar in nemora domo?
Patria, bonis, amicis, genitoribus abero?
60 Abero foro, palaestra, stadio et guminasiis?
Miser ah miser, querendum est etiam atque etiam,
anime!
Quod enim genus figuraest, ego non quod obierim?
Ego mulier, ego adolescens, ego ephebus, ego puer,
ego gymnasi fui flos, ego eram decus olei:
65 mihi ianuae frequentes, mihi limina tepida,
mihi floridis corollis redimita domus erat,
linquendum ubi esset orto mihi sole cubiculum.
Ego nunc deum ministra et Cybeles famula ferar?
Ego Maenas, ego mei pars, ego vir sterilis ero?
70 Ego viridis algida Idae nive amicta loca colam?
Ego vitam agam sub altis Phrygiae columinibus,
ubi cerva silvicultrix, ubi aper nemorivagus?
Iam iam dolet quod egi, iam iamque paenitet.«
Rosies ut hinc labellis sonitus [citus] abiit
75 geminas deorum ad auris nova nuntia referens,
ibi iuncta iuga resolvens Cybele leonibus
laevumque pecoris hostem stimulans ita loquitur.
»Agedum«, inquit, »age ferox i, fac ut hunc furor
agitet,
fac uti furoris ictu reditum in nemora ferat,
80 mea libere nimis qui fugere imperia cupit.
Age caede terga cauda, tua verbera patere,
fac cuncta mugienti fremitu loca retonet,
114
»Stvoriteljice ti moja, roditeljice, dome moj, 50
evo, ostavih te bijedan, kao kakav bjegunac rob
gospodara, pa u idski tad pokročih nogom gaj,
da bih živio u snijegu gdje je zvijerima leden log,
da sve jazbine upoznam otkle ori se njihov rik;
gdje si, domovino mila, gdje moj zavičaj leži drag? 55
Sama zjenica bi htjela tamo poslati pogled svoj
bar dok traje ovaj predah kad izbezumljen nije duh.
Zar ću lutati, daleko od svog kraja, po šumi toj,
lišen roditelja, doma, prijatćlja, imanja svog?
Lišen foruma, palestre, stadićna, igara svih? 60
0 ti prebijed.no srce, još ti ostaje samo plač!
Kojih spolova i dobi nisam uzeo dosad lik?
Sad sam žena; bijah momak, bijah efeb i dijete ja,
bijah vježbališta ponos i u rvačkoj borbi jak:
posjećivali su mnogi moja vrata i kućni prag, 65
a i ukrašen je cvjetnim bio vijencima uvijek dom
već u osvit, kad je sunce rastjerivalo noćni san.
Zar ja službenica bit ću svih bogćva, Kibelin rob,
zar Menada, uškopljenik, svoje ličnosti samo sjen?
Zar ja bit ću tu na Idi što je pokriva studen snijeg? 70
Zar pod frigijskim ću visom ja provesti čitav vijek,
tu gdje šumska živi srna, u čestarima vepar ljut?
Sada žalim što uradih, sada kajem se za svoj čin.«
Čim je s ružičastih usna ovaj sišao hitri zvuk,
1 do ušiju bogćva sasvim nova je stigla vijest, 75
tad Kibela iz svog jarma odmah lavovski pusti par,
uz to dušmaninu stoke, onom lijevom, nalog da:
»Ti otiđi k njemu«, reče, »neka zahvati njega bijes,
neka podbadan tim bijesom u moj opet otrči gaj:
odveć drzak je kad misli da će izbjeći moju vlast. 80
Pa i udaraj se repom, bolno vlastiti šibaj bok,
i po čitavome kraju neka odzvanja glasan rik.
115
 rutilam ferox torosa cervice quate iubam!«
Ait haec minax Cybele religatque iuga manu.
85 Ferus ipse sese adhortans rapidum incitat animo,
vadit, fremit, refringit virgulta pede vago.
At ubi humida albicantis loca litoris adiit
tenerumque vidit Attin prope marmora pelagi,
facit impetum: ille demens fugit in nemora fera.
90 Ibi semper omne vitae spatium famula fuit.
Dea magna, dea Cybele, dea domina Dindymi,
procul a mea tuos sit furor omnis, era, domo:
alios age incitatos, alios age rabidos!
64
Peliaco quondam prognatae vertice pinus
dicuntur liquidas Neptuni nasse per undas
Phasidos ad fluctus et fines Aeetaeos,
cum lecti iuvenes, Argivae robora pubis,
5 auratam optantes Colchis avertere pellem
ausi sunt vada salsa cita decurrere puppi,
caerula verrentes abiegnis aequora palmis.
Diva quibus retinens in summis urbibus arces
ipsa levi fecit volitantem flamine currum,
io pinea coniungens inflexae texta carinae.
Illa rudem cursu prima imbuit Amphitriten.
Quae simulae rostro ventosum proscidit aequor
tortaque remigio spumis incanduit unda,
emersere freti candenti e gurgite vultus
15 aequoreae monstrum Nereides admirantes.
Illa, atque [haud] alia, viderunt luce marinas
mortales oculis nudato corpore nymphas
nutricum tenus extantes e gurgite cano.
116
neka trese ti se griva što je mišićav nosi vrat!«
Tako naredi Kibela i sa jarma mu skine vez.
Sama potičući sebe, sada požuri divlja zvijer
i u jurnjavi toj riče, svuda nogama lomi grm.
A kad d 6 obale dođe gdje se bijeli pjeni val
i kad vidje mlade Atis pokraj mramorna mora lik,
na nju nasrnu i pogna, opet ludu, u divlji gaj.
Tu je Atis sve do smrti otad ostala kao rob.
O ti boginjo Kibelo, gospodarice moćna ti,
neka ostane daleko od mog doma tvoj strašni bijes,
neka druge zakovitla tvoje pomame ludi vir!
Priča se da su omorike, koje su nikle na vrhu
pelijskom, nekoć preplovile prozirne vode Neptuna
sve do valova Faside, Ejetova kraja, 1
kad su mladići argivski najbolji, ratnici snažni,
željeli Kolšanima zlatno oteti runo,
smjeli slanim se morem na brzoj vinuti lađi
jelovim veslima dotičući pučinu modru.
Sama je boginja koja gradske visoke kule
štiti izgradila plovilo koje leti po dašku,
spojivši grede omorike u trup svinuta broda.
Lađa tad prva je netaknuto okaljala more.
Čim je kljunom prosjekla ona vjetrovite vode,
čim se od udarca veslom val zabijelio pjenom,
iz dubina bijeloga mora izroniše lica
morskih Nerelda, boginja što se čudovištu dive.
Toga su dana — i nikada više — očima svojim
smrtnici gola tijela morskih vidjeli nimfa,
kako do dojki vire iz srebrnomodrih dubina.
1 Na mnogim mjestima originala pojavljuje se versus spondiacus (vidi uvod)
sam ga ponegdje i u prijevod.
 Tum Thetidis Peleus incensus fertur amore,
20 tum Thetis humanos non despexit hymenaeos,
tum Thetidi pater ipse iugandum Pelea sensit.
O nimis optato saeclorum tempore nati
heroes, salvete, deum genus, o bona matrum
23 a progenies, salvete ite[rum ].............
Vos ego saepe meo, vos carmine compellabo,
25 teque adeo eximie, taedis felicibus aucte
Thessaliae columen Peleu, cui Iuppiter ipse,
ipse suos divum genitor concessit amores.
Tene Thetis tenuit pulcerrima Nereine?
Tene suam Tethys concessit ducere neptem
30 Oceanusque, mari totum qui amplectitur orbem?
Quae simul optatae finito tempore luces
advenere, domum conventu tota frequentat
Thessalia, oppletur laetanti regia coetu:
dona ferunt prae se, declarant gaudia vultu.
35 Deseritur Cieros, linquunt Pthiotica Tempe
Crannonisque domos ac moenia Larisaea,
Pharsaliam coeunt, Pharsalia tecta frequentant.
Rura colit nemo, mollescunt colla iuvencis,
non humilis curvis purgatur vinea rastris,
40 non glaebam prono convellit vomere taurus,
non falx attenuat frondatorum arboris umbram:
squalida desertis rubigo infertur aratris.
Ipsius at sedes, quacumque opulenta recessit
regia, fulgenti splendent auro atque argento.
45 Candet ebur soliis, collucent pocula mensae,
tota domus gaudet regali splendida gaza.
Pulvinar vero divae geniale locatur
sedibus in mediis, Indo quod dente politum
tincta tegit roseo conchyli purpura fuco.
50 Haec yestis priscis hominum variata figuris
heroum mira virtutes indicat arte.
118
Tad se za Tetidom ljubavlju, kažu, raspalio Pelej,
tada ni Tetida prezrela brak sa smrtnikom nije, 20
tad joj je sam odobrio otac s Pelejem vezu.
O vi, rođeni u tom vremenu odviše sretnom,
zdravo, heroji, rode bogova, dobro potomstvo
majkama, ponovo zdravo................... 23a
Ja ću vas doista često u svojoj zazivati pjesmi,
posebno tebe koji si stekao slavu bez premca 25
sretnim brakom, Peleju, oslonce Tesalije,
kome je Jupiter, bogova otac, prepustio ljubav.
Zar te Nerčida prelijepa, Tetida, grlila nije?
Tetija i Okean što morem obuhvaća zemlju
čitavu - nisu li dali ti unuku svoju za ženu? 30
Kucnuo čas je i došao dan je očekivan dugo,
cijela se Tesalija skupi >u njegovu domu,
u dvor kraljevski naviru gosti puni veselja:
sa sobom darove nose, na licu im čita se radost.
Pust" je sad Kijer i ftijska sasvim prazna je Tempa, 35
kuće su kranonske prazne i zidine grada Larise,
svi u Farsal nagrnuli, dvorima farsalskim žure.
Nema na polju orača, šije junaca slabe,
svinut trnokop više ne okapa vinograd niski,
bik ne prevrće kosim lemešom grudastu zemlju, 40
kosir kresdča grdna ne slabi drveća sjene;
prljava rđa po napuštenu plugu se hvata.
Ali se Pelejev kraljevski dvor sav kupa u sjaju
zlata i srebra - sve do bogatih odaja krajnjih.
Bjelokost blješti na prijestolju, pehari svijetle na stolu, 45
cijela se palača raduje, blista od kraljeva blaga.
Usred dvora je smješten boginjin svadbeni ležaj,
okićen indijskom slonovom kosti, tkanjem pokriven
grimiznim, obojenim crvenom bojom iz školjki.
Na tom šarenom pokrovu likovi drevnih su ljudi 50
i junaštva heroja utkana divnom vještinom.
119
 Namque fluentisono prospectans litore Diae
Thesea cedentem celeri cum classe tuetur
indomitos in corde gerens Ariadna furores,
55 necdum etiam sese quae visit visere credit,
utpote fallaci quae tum primum excita somno
desertam in sola miseram se cernat harena.
Immemor at iuvenis fugiens pellit vada remis,
irrita ventosae linquens promissa procellae.
60 Quem procul ex alga maestis Minois ocellis
saxea ut effigies bacchantis prospicit, eheu,
prospicit et magnis curarum fluctuat undis,
non flavo retinens subtilem vertice mitram,
non contecta levi velatum pectus amictu,
65 non tereti strophio lactentis vincta papillas,
omnia quae toto delapsa e corpore passim
ipsius ante pedes fluctus salis adludebant:
sed neque tum mitrae neque tum fluitantis amictus
illa vicem curans toto ex te pectore, Theseu,
70 toto animo, tota pendebat perdita mente.
A, misera, assiduis quam luctibus externavit
spinosas Erycina serens in pectore curas
illa tempestate, ferox quo ex tempore Theseus
egressus curvis e litoribus Piraei
75 attigit iniusti regis Gortynia tecta.
Nam perhibent qlim crudeli paste coactam
Androgeoneae poenas exsolvere caedis
electos iuvenes simul et decus innuptarum
Cecropiam solitam esse dapem dare Minotauro.
80 Quis angusta malis cum moenia vexarentur,
ipse suum Theseus pro- caris corpus Athenis
proicere optavit potius quam talia Cretam
funera Cecropiae nec funera portarentur.
Atque ita nave levi nitens ac lenibus auris
85 magnanimum- ad Minoa venit sedesque superbas.
120
Dok Arijadna s prešumne obale otoka Dije
poglede baca, dok gleda Tezeja kako na lađi
brzoj bježi, u duši joj gnjev nesavladivi raste,
mada još ne vjeruje da vidi ono što vidi, 55
jer se tek tada iz sna varljivog prenula ona,
otkrila tek je da jadna je sama na pustome sprudu.
Mladić ne misli na nju i po moru veslima bježi:
isprazna obećanja je predao olujnom vjetru.
Stoji sred algi Minoja kći pa ga okom tužnim, 60
poput kamena kipa bakantice, promatra, jao,
promatra dok je preplavljuje more preteških briga;
nema više na plavoj joj kosi poveza nježna,
nema ni lakog ogrtača što zakriva prsa,
nema ni grudnjaka finog što obvija mliječne joj dojke; 65
sve što je popadalo u neredu s njezina tijela
postade do nogu njenih igračkom valova morskih.
Ali nije za povez se brinula ni za ogrtač,
već su joj upravljeni k tebi, Tezeju, bili
i srce cijelo i duša cijela i um joj, sav mahnit, 70
Bijednice, izludi Venera tebe tugovanjem dugim,
srce ti napuči brigom trnovitom onoga dana
kada je srčani Tezej, napustivši pirejske luke
obalu razvedenu, u kraljevske stigao dvore
onoga nepravednoga gortinskoga vladara. 75
Naime, kažu da nekoć je, natjeran okrutnom kugom,
Kekropov grad Minotauru davao stalno za gozbu
odabrane mladiće i najljepše djevice uz njih,
da bi ispaštao krivnju Andrdgejeva ubojstva.
Pošast je ta uništavala nevelik grad, pa je Tezej 80
stoga odlučio dati svoj život za dragu Atenu
radije nego da zavičaj Kekropov šalje na Kretu
na dar mrtvace koji još nisu pravi mrtvaci.
Tako na lakoj lađi, nošen povoljnim vjetrom,
stiže k velikom Minoju, k njegovu sjedištu gordom. 85
121
 Hunc simulae cupido conspexit lumine virgo
regia, quam suavis expirans castus odores
lectulus in molli complexu matris alebat,
quales Eurotae progignunt flumina myrtus
90 aurave distinctos educit verna colores,
non prius ex illo flagrantia declinavit
lumina, quam cuncto concepit corpore flammam
funditus atque imis exarsit tota medullis.
Heu misere exagitans immiti corde furores,
95 sancte puer, curis hominum qui gaudia misces,
quaeque regis Golgos quaeque Idalium frondosum,
qualibus incensam iactastis mente puellam
fluctibus in flavo saepe hospite suspirantem!
Quantos illa tulit languenti corde timores!
100 Quanto saepe magis fulgore expalluit auri,
cum saevum cupiens contra contendere monstrum
aut mortem appeteret Theseus aut praemia laudis!
Non ingrata tamen frustra munuscula divis
promittens tacito succepit vota labello.
105 Nam velut in summo quatientem bracchia Tauro
quercum aut conigeram sudanti cortice pinum
indomitus turbo contorquens flamine robur
eruit (illa procul radicitus exturbata
prona cadit, late quaeviscumque obvia fiangens),
uo sic domito saevum prostravit corpore Theseus
nequiquam vanis iactantem cornua ventis.
Inde pedem sospes multa cum laude reflexit
errabunda regens tenui vestigia filo,
ne labyrintheis e flexibus egredientem
iis tecti frustraretur inobservabilis error.
Sed quid ego a primo digressus carmine plura
commemorem, ut linquens genitoris filia vultum,
ut consanguineae complexum, ut denique matris,
quae misera in gnata deperdita laeta[batur],
120 omnibus his Thesei dulcem praeoptarit amorem.
122
Odmah tu privuče žudne poglede kraljeve kćeri,
koja je rasla u zagrljaju majčinu nježnom,
u svom krevetu malom i čistom, mirisa punom,
poput mirte što niče hranjena vodom Eurote
ili poput raznobojna cvijeća na proljetnom dašku; 90
nije s njega skrenula prije svoj plameni pogled
nego što oganj joj zahvati sasvim čitavo tijelo,
prije negp što ona se uspali cijelom nutrinom.
Jao, dječače sveti okrutna srca, na ludost
pčdstrekaču, što miješaš ljudima s radošću brige, 95
i ti, vladarke Golga, Idalija zelenih šuma,
kakvom olujom ste potresli vatrene djevojke srce,
kad je toliko čeznula za tim plavokosim strancem!
A koliko je podnijela straha u klonuloj duši!
I koliko je puta problijedjela više od zlata ioo
dok je Tezej, u želji da bijesno čudovište svlada,
kretao ili u smrt ili u pobjedu slavnu!
Ipak, draga je bogovima i nije uzalud
njima obećala darove, šutke izrekla želju.
Naime, kao što bijesni vihor Tauru na vrhu 105
savija hrast čije grane se tresu, savija jelu
smolaste kore, šišarki punu, i čupa im deblo
(ono s korijenom istrgnuto pada daleko,
ukoso, na sve strane zapreke pred sobom lomi),
tako je Tezej svladao neman i prostro po zemlji no
dok je uzalud mahala rogom kroz ništavan vjetar.
Odande zdrav se i čitav pobjedonosno vrati
korakom nesigurnim tanki prateći konac,
da ga, dok iz labirinta izlazi, ne bi na putu
vijuga punom obmanula gradnje skrovita varka. 115
Zašto da još se udaljujem od prve zamisli pjesme
dugačkom pričom kako je kći napustila oca,
zagrljaj vlastite sestre, napokon zagrljaj majke
kojoj je, bijednoj i propaloj, bila jedina radost,
jer je voljela više prema Tezeju ljubav; 120
123
 ili kako je do pjenovitih obala Dije
aut ut vecta rati spumosa ad litora Diae
došla na lađi, kako je san joj p ao’na oči,
[venerit], aut ut eam devinctam lumina somno
pa ju je muž bez srca napustio, bježeći morem?
liquerit immemori discedens pectore coniunx?
Kažu da ona je često s bijesom u plamenu srcu
Saepe illam perhibent ardenti corde furentem
iz dna dubokog duše riječi sipala jasne; 125
125 clarisonas imo fudisse ex pectore voces,
čas se opet penjala tužna uz planine strme
ac tum praeruptos tristem conscendere montes,
odakle pruža se pogled na burno i golemo more,
unde aciem [in] pelagi vastos protenderet aestus,
čas je trčala prema valovitoj pučini strašnoj
tum tremuli salis adversas procurrere in undas
dižući iznad koljena laganu odjeću svoju;
mollia nudatae tollentem tegmina surae,
evo što žalosna reče u svojoj tužaljci zadnjoj 130
130 atque haec extremis maestam dixisse querelis,
dok su joj ledeni jecaji suzama vlažili lice:
frigidulos udo singultus ore cientem:
»Zar me od očinskih, nevjero, odvede zato oltara
»Sicine me patriis avectam, perfide, ab aris,
da me, nevjerni Tezeju, ostaviš na pustom žalu?
perfide, deserto liquisti in litore, Theseu?
Zar se na bijegu kući ne plašiš volje božanske,
Sicine discedens neglecto numine divum noseći, nčzahvalniče, teret svog krivokletstva? 135
135 immemor, a, devota domum periuria portas?
Nije li ništa moglo izmijeniti okrutne tvoje
Nullane res potuit crudelis flectere mentis
namjere? Nije u tebe ništa milosrđa bilo
consilium? Tibi nulla fuit clementia praesto,
da se tvoje bezdušno srce smiluje meni?
immite ut nostri vellet miserescere pectus?
Nije to ono što nekoć si meni zamamnim glasom
At non haec quondam blanda promissa dedisti
obećavao bijednoj varajući me nadom, 140
140 voce mihi, non haec miserae sperare iubebas,
ne, nego radostan brak i željeni obred vjenčanja;
sed conubia laeta, sed optatos hymenaeos:
sad su to isprazne riječi što vjetar ih raznosi zrakom.
quae cuncta aerii discerpunt irrita venti.
Neka se ne uzda nijedna žena u zakletve muške,
Nunc iam nulla viro iuranti femina credat,
neka se ne nada muškoj nijedna iskrenoj riječi;
nulla viri speret sermones esse fideles;
dok muškarcima duša žudi da postignu nešto, 145
145 quis dum aliquid cupiens animus praegestit apisci,
nije ih prisega strah, ne štede tad obećanja:
nil metuunt iurare, nihil promittere parcunt:
ali čim zadovolje svoje požudno srce,
sed simulae cupidae mentis satiata libido est,
ne pamte zadane riječi, olako zakletve krše.
dicta nihil meminere, nihil periuria curant.
Ja sam te doista izvukla sama iz vrtloga smrti,
Certe ego te in medio versantem turbine leti
radije ja sam odlučila tada da izgubim brata 150
150 eripui, et potius germanum amittere crevi,
nego da tebi ne pomognem, lašcu, u odsudnom trenu:
quam tibi fallaci supremo in tempore dessem:
Zbog toga postat ću pticama plijen i zvijerima gozba,
pro quo dilaceranda feris dabor alitibusque
nitko me neće mrtvu grudom zasuti zemlje.
praeda, neque iniacta tumulabor mortua terra.
Kakva te lavica rodila podno samotne hridi,
Quaenam te genuit sola sub rupe leaena, kakvo te začelo more, izbacilo s pjenastim valom, 155
155 quod mare conceptum spumantibus expuit undis,
125
124
 kakva Sirta, grabljiva Scila, pusta Haribda,
quae Syrtis, quae Scylla rapax, quae vasta Charybdis,
da me tako nagrađuješ jer sam ti spasila život?
talia qui reddis pro dulci praemia vita?
Ako si £i srcu bio protiv našega braka
Si tibi non cordi fuerant conubia nostra,
jer si se bojao strašnih naredbi staroga oca,
saeva quod horrebas prisci praecepta parentis,
ipak si mogao odvesti mene u vaše dvore, 160
160 at tamen in vestras potuisti ducere sedes,
jer bih ti rado služila poput robinje kakve,
quae tibi iucundo famularer serva labore,
prala bih nježno prozirnom vodom nježne ti noge
candida permulcens liquidis vestigia lymphis
ili bih postelju tvoju prekrivala grimiznim tkanjem.
purpureave tuum consternens veste cubile.
Zašto se, izvan sebe od nesreće, uzalud.žalim
Sed quid ego ignaris nequiquam conqueror auris
vjetru koji ni za što ne zna, bez osjećaja, 165
165 externata malo, quae nullis sensibus auctae
koji ne može čuti niti uzvratiti riječi?
nec missas audire queunt nec reddere voces?
Tezej je već daleko, već hvata debelo more,
Ille autem prope iam mediis versatur in undis,
ovdje nikoga nema među algama pustim.
nec quisquam apparet vacua mortalis in alga.
Tako na kraju mi odveć podrugljiva, kruta Sudbina
Sic nimis insultans extremo tempore saeva
krati čak 1 t5d a netko moju tužaljku čuje. no
170 Fors etiam nostris invidit questibus auris.
Svemoćni Jupitre, kamo li sreće da najprije nisu
Iuppiter omnipotens, utinam ne tempore primo
kekropske lađe nikad dotakle obale Knosa,
Gnosia Cecropiae tetigissent litora puppes,
nikad da nije s dankom u krvi za divljega bika
indomito nec dira ferens stipendia tauro
prijevarni mornar zavezao brodsko uže na Kreti,
perfidus in Creta religasset navita funem,
nikad da nije taj pokvarenjak, što okrutni naum 175
175 nec malus hic celans dulci crudelia forma
krio je privlačnim likom, ugošćen u kući našoj!
consilia in nostris requiesset sedibus hospes!
Kamo da krenem? U kakvu da nadu se, propala,
Nam quo me referam? Quali spe perdita nitor?
uzdam?
Idaeosne petam montes? A, gurgite lato
Zar da idem na idska brda? Ah, širok me ponor
discernens ponti truculentum ubi dividit aequor.
dijeli od njih, odvaja pučina bijesnoga mora.
180 A n patris auxilium sperem? Quemne ipsa reliqui
Zar će mi otac pomoći? Njega napustih ja sama 180
respersum iuvenem fraterna caede secuta.
radi mladića što okalja ruke ubojstvom mog brata.
Coniugis an fido consoler memet amore?
Da li da utjehu tražim u vjernoj ljubavi muža?
Quine fugit lentos incurvans gurgite remos!
U bijeg se dao, dok se vitka svijaju vesla!
Praeterea nullo litus, sola insula, tecto,
Uz to na obali zaklona nema taj samotni otok,
185 nec patet egressus pelagi cingentibus undis:
nema na valove morske uokrug izlaza nigdje; 185
nulla fugae ratio, nulla spes: omnia muta,
nema načina za bijeg, nema nade: sve šuti,
omnia sunt deserta, ostentant omnia letum.
sve je pusto, i sve mi smrt predskazuje ovdje.
Non tamen ante mihi languescent lumina morte,
Ipak, neće mi prije smrt zaklopiti oči,
nec prius a fesso secedent corpore sensus.
niti će misao umorno tijelo napustiti prije

126 127
190 quam iustam a divis exposcam prodita mulctam
caelestumque fidem postrema comprecer hora.
Quare, facta virum mulctantes vindice poena
Eumenides, quibus anguino redimita capillo
frons expirantis praeportat pectoris iras,
195 huc huc adventate, meas audite querelas,
quas ego, vae, misera extremis proferre medullis
cogor inops, ardens, amenti caeca furore.
Quae quoniam verae nascuntur pectore ab imo,
vos nolite pati nostrum vanescere luctum,
200 sed quali solam Theseus me mente reliquit,
tali mente, deae, funestet seque suosque!«
Has postquam maesto profudit pectore voces
supplicium, saevis exposcens anxia factis,
annuit invicto caelestum numine rector,
205 quo motu tellus atque horrida contremuerunt
aequora concussitque micantia sidera mundus.
Ipse autem caeca mentem caligine Theseus
consitus oblito dimisit pectore cuncta,
quae mandata prius constanti mente tenebat,
2io dulcia nec maesto sustollens signa parenti
sospitem Erechtheum se ostendit visere portum.
Namque ferunt olim, classi cum moenia divae
linquentem gnatum ventis concrederet Aegeus,
talia complexum iuveni mandata dedisse
215 »Gnate mihi longe iucundior unice vita,
gnate, ego quem in dubios cogor dimittere casus,
reddite in extrema nuper mihi fine senectae,
quandoquidem fortuna mea ac tua fervida virtus
eripit invito mihi te, cui languida nondum
220 lumina sunt gnati cara saturata figura:
non ego te gaudens laetanti pectore mittam
nec te ferre sinam fortunae signa secundae,
128
no što od bogova zatražim, izdana, pravednu kaznu 190
i u posljednjem času zamolim zaštitu neba.
Stog, Eumenide, vi koje kaznom svetite zločin
muškaraca i koje, s kosom od zmija na čelu,
zračite gnjevom što vam iz grudi izbija s dahom,
dođite, dođite ovamo, čujte tužaljke moje, 195
jer ih u mukama, jao, čupam iz srži svog bića,
bijedna, uboga, ljuta, slijepa od ludoga bijesa.
Budući da se istina rađa iz dna m og srca,
ne dopustite stoga da uzaludno se tužim,
nego dajte da Tezej, kako me ostavi samu, 200
načinom istim unesreći, boginje, sebe i svoje!«
Tek što je ove iz srca tužnog izvila riječi
tražeći, zdvojna, tešku kaznu za okrutna djela,
namigne vladar joj bogova nesavladivim migom:
od tog pokreta zadršću zemlja i strahotno more, 205
nebeski pokrov svjetlucavim zvijezdama uz to
potrćse.
Samom Tezeju um tad slijepa obvije tama,
njemu iz zaboravljiva srca nestane svega,
svih onih naloga koje je dotada pamtio stalno:
povoljni znak za tužnog zabčravi dignuti oca 210
da svoj najavi povratak sretan u atensku luku.
Kažu da nekoć je Egej, kad je prepuštao sina
vjetru da ga iz grada boginje lađom odnese,
nalog ovakav mladiću uz zagrljaj posljednji dao:
»Sine moj jedini, koji si draži mi od sveg života, 215
sine kojega prisilno šaljem na opasan pothvat,
tek što mi duboku starost usreći povratkom svojim,
kad te već moja sudbina i tvoja žestoka hrabrost
grabe meni uprkos - iako umorne oči
još mi se nisu nasitile tvog dragoga lika — 220
neću te pustiti s radošću u srcu niti s veseljem,
neću ti dati da sa sobom povoljne znakove nosiš,
129
 sed primum multas expromam m ente querelas
canitiem terra atque infuso pulvere foedans,
225 inde infecta vago suspendam lintea malo,
nostros ut luctus nostraeque incendia mentis
carbasus obscurata dicet ferrugine Hibera.
Q uod tibi si sancti concesserit incola Itoni,
quae nostrum genus ac sedes defendere Erechthei
230 annuit, ut tauri respergas sanguine dextram,
tum vero facito ut memori tibi condita corde
haec vigeant mandata nec ulla oblitteret aetas,
ut simul ac nostros invisent lumina collis,
funestam antennae deponant undique vestem,
235 candidaque intorti sustollant vela rudentes,
quam primum cernens ut laeta gaudia mente
agnoscam, cum te reducem aetas prospera sistet.«
Haec mandata prius constanti mente tenentem
Thesea ceu pulsae ventorum flamine nubes
240 aerium nivei montis liquere cacumen.
At pater, ut summa prospectum ex arce petebat,
anxia in assiduos absumens lumina fletus,
cum primum inflati conspexit lintea veli,
praecipitem sese scopulorum e vertice iecit,
245 amissum credens immiti Thesea fato.
Sic funesta domus ingressus tecta paterna
m orte ferox Theseus, qualem M inoidi luctum
obtulerat mente immemori, talem ipse recepit.
Quae tum prospectans cedentem maesta carinam
250 multiplices animo volvebat saucia curas.
At parte ex alia florens volitabat Iacchus
cum thiaso Satyrorum et Nysigenis Silenis
te quaerens, Ariadna, tuoque incensus amore.
253 a ...............................................................................
Quae tum alacres passim lymphata mente furebant,
255 euhoe bacchantes, euhoe capita inflectentes.
130
nego ću najprije Izreći tužaljke m noge iz duše,
uz to ću posuti zemljom i pepelom sjedine svoje,
zatim ću staviti jedra u boji na katarke lađe 225
kako bi platno zatamnjeno iberskom rđom
moju objavilo bol i plamene brige u duši.
Ali ako Atena, stanovnica Itona svetog,
koja m ilostivo štiti naš rod i Erehteja zemlju,
dade da desnicu poprskaš krvlju onoga bika, 230
tada doista pazi da zapamtiš naloge ove,
neka duboko ti žive u srcu za sva vremena*
čim ti oko ponovo ugleda naše brežuljke,
neka jarboli žalobnu odjeću posvuda skinu,
konopi neka pleteni bijela podignu jedra, 235
da bih radostan, čim ih opazim, vesele vijesti
saznao, kad tvog povratka nastupi sretan trenutak.«
O vi su nalozi, što ih je Tezej pamtio nekad
stalno, nestali sada poput oblaka s vrha
snježnoga brda kad ih odagna žestoki vjetar. 240
Dok mu je otac poglede bacao s visoke kule
i uništavao plačući stalno oči tjeskobom,
čim je spazio vjetrom naduto platno jedara,
bacio naglo se s najvišeg vrha kamene hridi
misleći da mu je Tezeja otela kruta sudbina. 245
Tako, kad srčani Tezej uđe u očevom smrću
rastužen dom, tad bol on osjeti istu dubčku
kakvu je bezdušan nanio Minojevoj kćeri.
Ona međutim je gledala tužno sve dalju joj lađu,
prevrtala je bezbrojne brige u ranjenoj duši. 250
Ali s druge je strane dojurio Jakho u cvijeću
s pratnjom svojom Satfra i Silena iz Niše;
tebe je tražio, Arijadno, u ljubavnom žaru.
253a
O ne su ludovale, vatrene, mahnita duha
vičući »Iju, iju!« i snažno tresući glavom. 255
131
 Harum pars tecta quatiebant cuspide thyrsos,
pars e divolso iactabant membra iuvenco,
pars sese tortis serpentibus incingebant,
pars obscura cavis celebrabant orgia cistis,
260 orgia, quae frustra cupiunt audire profani;
plangebant aliae proceris tympana palmis
aut tereti tenuis tinnitus aere ciebant,
multis raucisonos efflabant cornua bombos
barbaraque horribili stridebat tibia cantu.
265 Talibus amplifice vestis decorata figuris
pulvinar complexa suo velabat amictu.
Quae postquam cupide spectando Thessala pubes
expleta est, sanctis coepit decedere divis.
Hic, qualis flatu placidum mare matutino
270 horrificans Zephyrus proclivas incitat undas
Aurora exoriente vagi sub limina Sons,
quae tarde primum clem enti flamine pulsae
procedunt leviterque sonant plangore cachinni,
post vento crescente magis magis increbescunt
275 purpureaque procul nantes ab luce refulgent:
sic tum vestibuli linquentes regia tecta
ad se quisque vago passim pede discedebant.
Quorum post abitum princeps e vertice Pelei
advenit Chiron portans silvestria dona:
280 nam quoscumque ferunt campi, quos Thessala
magnis
montibus ora creat, quos propter fluminis undas
aura parit flores tepidi fecunda Favoni,
hos indistinctis plexos tulit ipse corollis,
quo permulsa domus iucundo risit odore.
285 Confestim Penios adest, viridantia Tempe,
Tempe, quae silvae cingunt super impendentes,
Meliasin linquens claris celebranda choreis,
non vacuos: namque ille tulit radicitus altas
fagos ac recto proceras stipite laurus
132
Jedne su mahale tirsom s krunom od lišća na vrhu,
druge su vitlale udove raskomadana junca,
isprepletenim su zmijama struk opasivale treće,
četvrte, noseći škrinjice, stavljahu orgije miračne
koje neupućeni spoznati uzalud žele; 260
neke su udarale u bubnjić pruženom rukom
ili su prodoran vabile zvek iz cimbala oblih;
mnoge su duvale u rog s muk lim, dubokim zvukom,
dok je barbarska frula neobičnim ciktala glasom.
Takvi su likovi divni bogati krasili pokrov 265
čijim je naborom bračni bio ogrnut ležaj.
Pošto je tesalska mladež željne napasla oči,
svetim je bogovima tada ustupila mjesto.
Kao što Zefir ujutro zapuše i zatalasa
m im o more i potakne valove uzburkane, 270
dok se Zora diže nad pragom putnika Sunca;
oni se najprije lagano kreću gonjeni blagim
lahorom, i od njihova smijeha mala je buka,
zatim su, kako raste taj vjetar, sve jači i jači
i u daljinu vdljaju blistav rumeni odsjaj: 275
tako su svi napustili predvorje kraljeva dvora,
svatko se svojoj vraćao kući vlastitim putem.
Poslije njihova odlaska prvi je s pelijskog vrha
došao Hiron s mnogim darovima iz šuma:
koje god cvijeće raste na poljima, koje god rađa 280
tesalska zemlja na visokim brdima, koje god niče
blizu riječnih voda uz blagi zapadni vjetar,
sve je to spleo u vijence što ih je donio lično —
dodir njihova ugodna mirisa nasmije kuću.
Odmah zatim dođe Penej iz zelene Tempe, 285
Tempe koju nadvisuju i okružuju šume
(ondje je pustio nimfe da vodenu slavlju kola);
ne dođe praznih ruku: donio s korijenjem on je
visoke bukve i tanani lovor uspravna stabla.
133
290 non sine nutanti platano lentaque sorore
flammati Phaetontis et aeria cupressu.
Haec circum sedes late contexta locavit,
vestibulum ut m olli velatum fronde vireret.
Post hunc consequitur sollerti corde Prometheus
295 extenuata gerens veteris vestigia poenae,
quam quondam silici restrictus membra catena
persoluit pendens e verticibus praeruptis.
Inde pater divum sancta cum coniuge natisque
advenit, caelo te solum, Phoebe, relinquens
300 unigenamque simul cultricem m ontibus Idri
Pelea nam tecum pariter soror aspernata est
nec Thetidis taedas voluit celebrare iugalis.
Qui postquam niveis flexerunt sedibus artus,
large multiplici constructae sunt dape mensae,
305 cum interea infirmo quatientes corpora motu
veridicos Parcae coeperunt edere cantus.
His corpus tremulum com plectens undique vestis
candida purpurea talos incinxerat ora,
at roseae niveo residebant vertice vittae,
3io aetemumque manus carpebant rite laborem.
Laeva colum m olli lana retinebat amictum,
dextera tum leviter deducens fila supinis
formabat digitis, tum prono in pollice torquens
libratum tereti versabat turbine fusum,
315 atque ita decerpens aequabat semper opus dens,
laneaque aridulis haerebant morsa labellis,
quae prius in levi fuerant extantia filo;
ante pedes autem candentis mollia lanae
vellera virgati custodibant calathisci.
320 Haec tum clarisona vellentes vellera voce
talia divino fuderunt carmine fata,
carmine, perfidiae quod post nulla arguet aetas:
134
uz to platanu gipku, vitku topblu - tu sestru 290
Faetonta kog plamen proguta - i visoki čempres.
Sve to zajedno posadi okolo dvora i stvori
široko predvorje, natkrito mekim zelenim lišćem.
Nakon njega priđe izumitelj mudri, Prometej,
sa tek vidljivim tragom svoje davnašnje kazne, 295
koju je podnio nekoć dok je visio pripet,
udova vezanih lancem, na vrhu strmovite stijene.
Zatim i otac bogova dođe sa suprugom svetom,
s djecom, tek tebe ostavi sama na nebu, Febe,
sestru ti blizanku, Idra stanovnicu, u šumi gorskoj: 300
ona jč, naime, prezrela Peleja zajedno s tobom,
nije uz svadbene baklje Tetide htjela da bude.
Pošto su bogovi savili tijela na sjedišta bijela,
iznijeto bude na stolove mnogo raznovrsne hrane
uto započnu Parke, uz lagane pokrete tijelom, 305
pjevati pjesme iz kojih se saznaje istina čista.
Njihova drhtava tijela je obavijala sasvim
bijela haljina s grimiznim rubom što seže do peta;
ružičaste su vrpce krasile snježno im tjeme,
ruke su njihove vršile redovnu obrednu radnju. 310
Lijeva je držala preslicu mekom obvitu vunom,
desna, lagano sučući niti, čas im je oblik
davala savivši prste, čas ih na palac je vješti
motala, čas je vreteno s oblim vrtjela valjkom;
zubi su stalno čupali, izravnavali pređu, 315
s usnica njihovih suhih komadi su visjeli vune
koji su nedavno još iz glatkih stršali niti;
a pred nogama njihovim košarice od pruća
skupljale meka su klupka bijele predene vune.
Dok su one radile klupka, jasnim su glasom 320
ovu sudbinu izricale u pjesmi božanskoj
koju nijedno potomstvo za laž optužiti neće:
135
 »O decus eximium magnis virtutibus augens,
Emathiae tutamen, Opis carissime nato,
325 accipe, quod laeta tibi pandunt luce sorores,
veridicum oraclum. Sed vos, quae fata secuntur,
currite ducentes subtegmina, currite, fusi.
Adveniet tibi iam portans optata maritis
Hesperus, adveniet fausto cum sidere coniunx,
330 quae tibi flexanimo mentem- perfundat amore
languidulosque paret tecpm coniungere somnos
levia substernens robusto bracchia collo.
Currite ducentes subtegmina, currite, fusi.
N ulla domus umquam tales contexit amores,
335 nullus amor tali coniunxit foedere amantes,
qualis adest Thetidi, qualis concordia Peleo.
Currite ducentes subtegmina, currite, fusi.
Nascetur vobis expers terroris Achilles,
hostibus haud tergo, sed forti pectore notus,
340 qui persaepe vago victor certamine cursus
flammea praevertet celeris vestigia cervae.
Currite ducentes subtegmina, currite, fiisi.
N on illi quisquam bello se conferet heros,
cum Phrygii Teucro manabunt sanguine campi
345 Troicaque obsidens longinquo m oenia bello
periuri Pelopis vastabit tertius heres.
Currite ducentes subtegmina, currite, fusi.
Illius egregias virtutes daraque facta
saepe fatebuntur gnatorum in funere matres,
350 cum incultum cano solvent a vertice crinem
putridaque infirmis variabunt pectora palmis.
Currite ducentes subtegmina, currite, fusi.
136
»Ti što povećavaš hrabrošću silnom izvanrednu slavu,
čuvaru sve Ematije, najdraži Opinu sinu,
poslušaj istine riječ, proročanstvo koje ti sestre 325
na dan svečan otkrivaju. Preda određuje sudbu:
igrajte hitro, vretena,- hitro zatežite niti!
Doći će uskoro Večernja zvijezda što sa sobom nosi
sve što muževi žele, sa sretnom će zvijezdom ti doći
supruga koja će duh tvoj zatraviti ljubavnim žarom, 330
koja će podatna s tobom dijeliti odmor i snove,
oko snažnoga vrata ruke ti oviti glatke.
Igrajte hitro, vretena, hitro zatežite niti!
Nije nijedna još kuća takvu štitila ljubav,
nije nijedna još ljubav povezala ljubljene tako 335
kao što Tetidu spaja i Peleja u skladnu braku.
Igrajte hitro, vretena, hitro zatežite niti!
Rodit će vama se sin, neustrašivi dični Ahilej -
grudi mu junačke gledat će protivnik, nikada leđa - ,
bezbroj će puta u trčanju svladati svoje takmace, 340
preteći on će vatrene korake košute brze.
Igrajte hitro, vretena, hitro zatežite niti!
Nijedan heroj neće mu biti ravan u ratu
u kom će trojansku krv natapati frigijska polja,
u kom će zidine Troje razarati opsadom dugom 345
treći nasljednik prijestolja Pelopa krivokletnika.
Igrajte hitro, vretena, hitro zatežite niti!
Cesto o njegovoj vanrednoj hrabrosti, djelima slavnim
plačem svjedočit će majke na sprovodima sindva
kada nečešljanu sijedu raspuste kosu 350
i kad nejakim udare rukama uvela prsa.
Igrajte hitro, vretena, hitro zatežite niti!
137
 Namque velut densas praecerpens messor aristas
sole sub ardenti flaventia demetit arva,
355 Troiugenum infesto prosternet corpora ferro.
Currite ducentes subtegmina, currite, fusi.
Testis erit magnis virtutibus unda Scamandri,
quae passim rapido diffunditur Hellesponto,
cuius iter caesis angustans corporum acervis
360 alta tepefaciet permixta flumina caede.
Currite ducentes subtegmina, currite, fusi.
Denique testis erit morti quoque reddita praeda,
cum teres excelso coacervatum aggere bustum
excipiet niveos percussae virginis artus.
365 Currite ducentes subtegmina, currite, fusi.
Nam simulae fessis dederit Fors copiam Achivis
urbis Dardaniae Neptunia solvere vincla,
alta Polyxenia madefient caede sepulcra,
quae, velut ancipiti succumbens victima ferro,
370 proiciet truncum submisso poplite corpus.
Currite ducentes subtegmina, currite, fusi.
Quare agite optatos animi coniungite amores!
Accipiat coniunx felici foedere divam,
dedatur cupido iamdudum nupta marito.
375 Currite ducentes subtegmina, currite, fusi.
Non illam nutrix orienti luce revisens
hesterno collum poterit circumdare filo,
currite ducentes subtegmina, currite, fusi!
Anxia nec mater discordis maesta puellae
380 secubitu caros mittet sperare nepotes.
Currite ducentes subtegmina, currite, fusi.«
138
Naime, kao što žetelac kosi klasove guste
pod suncem žarkim i žanje ožutjela polja,
tako će 1 on obarati oružjem strašnim Trojance. 355
Igrajte hitro, vretena, hitro zatežite niti!
Svjedok će velike hrabrosti biti voda Skamandra
koju kroz više ušća guta brzi Helespont;
njoj će korito suziti gomila mrtvih tjelesa,
duboki tok će joj topao biti od smiješane krvi. 360
Igrajte hitro, vretena, hitro zatežite niti!
Najzad, i plijen će svjedočiti predan njemu već mrtvu,
kada okrugli humak, visok od nasute zemlje,
primi žrtveni dar bijelo djevojke tijelo.
Igrajte hitro, vretena, hitro zatežite niti! 365
Čim Ahejcima umornim bude dala Sudbina
raskinuti Neptunov obruč na dardanskom gradu,
krvlju će svojom Poliksena grob natopiti nasut;
kao žrtveno janje od udarca dvosjeklog mača
past će obezglavljena trupa na koljena slaba. 370
Igrajte hitro, vretena, hitro zatežite niti!
Stoga, prema želji povežite ljubavlju srca!
Neka u brak sretan suprug boginju primi,
neka se preda mužu već odavno žuđena mlada.
Igrajte hitro, vretena, hitro zatežite niti! 375
Dadilja neće joj više moći uz jutarnji pozdrav
u zoru oko vrata obmotati vrpcu od sinoć.
Igrajte hitro, vretena, hitro zatežite niti!
N eće se bojati majka da djevojka spava zbog svađe
sama, niti odbaciti nadu u unuke mile. 380
Igrajte hitro, vretena, hitro zatežite niti!«
139
 Talia praefantes quondam felicia Pelei
carmina divino cecinerunt pectore Parcae.
Praesentes namque ante dom os invisere castas
385 heroum et sese mortali ostendere coetu
caelicolae nondum spreta pietate solebant.
Saepe pater divum templo in fulgente revisens,
annua cum festis venissent sacra diebus,
conspexit terra centum procumbere tauros.
390 Saepe vagus Liber Parnasi vertice summo
Thyiadas effusis euantis crinibus egit,
cum D elphi tota certatim ex urbe ruentes
acciperent laeti divum fumantibus aris.
Saepe in letifero belli certamine Mavors
395 aut rapidi Tritonis era aut Rhamnusia virgo
armatas hominum est praesens hortata catervas.
Sed postquam tellus scelere est imbuta nefando,
iustitiamque omnes cupida de mente fugarunt,
perfudere manus fraterno sanguine fratres,
400 destitit extinctos natus lugere parentes,
optavit genitor primaevi funera nati,
liber ut innuptae poteretur flore novercae,
ignaro mater substernens se impia nato
impia non verita est divos scelerare parentes:
405 omnia fanda nefanda malo permixta furore
iustificam nobis mentem avertere deorum.
Quare nec talis dignantur visere coetus
nec se contingi patiuntur lumine claro.
65
Etsi m e assiduo defectum cura dolore
sevocat a doctis, Ortale, virginibus,
nec potis est dulcis Musarum expromere fetus
mens animi (tantis fluctuat ipsa malis:
140
Takvim su pjesmama sretnim nekoć Peleju Parice
pjevale proročanstva iz nadahnutoga srca.
Tada su, naime, posjećivali bogovi lično
čestite kuće heroja i bili u društvima smrtnih, 385
jer još nisu pobožnost bili prezreli ljudi.
Otac je bogpva često, nazočan u sjajnom hramu
kad se o blagdanima prinosila godišnja žrtva,
gledao kako stotinu bikova leži na zemlji.
Lutalica je Bakho s vrha Pamasa često 390
vodio glasnu četu Tijada rasutih vlasi,
a sav bi narod D elfa gm uo jureći trkom
da u dimu oltdra radosno dočeka boga.
Cesto je Mars u smrtonosnim bitkama prisutan bio,
ili vladarka Tritona ili iz Ramnunta djeva: 395
oni su redove ratničke poticali na borbu.
A li otkada zemlju kalja sramotan zločin,
otkad je pravičnost nestala svima iz požudne duše,
otkad su braća zaprljala ruke bratovom krvi,
otkad je prestao žaliti sin kad roditelj umre, 400
otac poželio smrt prvorođenog sina, da snahu
bez straha maćehom stvori oduzevši joj djevičanstvo,
otkad bogohulna majka bogohulno kalja penate
podajući se sinu koji ne sluti varku -
otad za dobro i zlo već ne zna opačina bijesna, 405
\ svoj pravični duh su od nas odvratili bozi.
Zato ne smatraju dostojnim posjeta skupove ljudske
niti dopuštaju da ih na javi ugleda smrtnik.
65
Premda je sada, jer srvan sam teškom, upornom boli,
dalek mi, Ortale moj, učenih djevica krug,
tako da duša mi ne rađa slatke plodove Muza
(tbliko nesretna kob prodrma srce mi, duh:
141
5 namque nuper Lethaeo [in] gurgite fratris
pallidulum manans alluit unda pedem,
Troia Rhoeteo quem subter litore tellus
ereptum nostris obterit ex oculis —
alloquar, audiero numquam tua [facta] loquentem,
10 numquam egp te, vita frater amabilior,
aspiciam posthac, at certe semper amabo,
semper maesta tua carmina morte canam,
qualia sub densis ramorum concinit umbris
Daulias absumpti fata gemens Ityli),
15 sed tamen in tantis maeroribus, Ortale, mitto
haec expressa tibi carmina Battiadae,
ne tua dicta vagis nequiquam credita ventis
effluxisse meo forte putes animo,
ut missum sponsi furtivo munere malum
20 procurrit casto virginis e gremio,
quod miserae oblitae m olli sub veste locatum,
dum adventu matris prosilit, excutitur,
atque illud prono praeceps agitur decursu,
huic manat tristi conscius ore rubor.
66
Omnia qui magni dispexit lumina mundi,
qui stellarum ortus comperit atque obitus,
flammeus ut rapidi solis nitor obscuretur,
ut cedant certis sidera temporibus,
5 ut Triviam furtim sub Latmia saxa relegans
dulcis amor gyro devocet aerio:
idem me ille Conon caelesti in lumine vidit
e Bereniceo vertice caesariem
fulgentem dare, quam multis illa dearum
io levia protendens bracchia pollidta est,
qua rex tempestate novo auctus hymenaeo
vastatum finis iverat Assyrios,
142
naime, nedavno bratove noge, blijede od smrti, 5
Letin je oprao val, njezin viroviti tok;
brat mi na obali Retija počiva, ondje je njega
teško trojansko tlo pogledu sakrilo mom -
nikad ti više govoriti neću ni slušati tebe,
brate najdraži moj, nikada više tvoj lik io
gledati neću, ali ću uvijek te voljeti silno,
uvijek svaki moj stih tvoju će žaliti smrt;
tako je Filomela pod gustom sjenom od grinja
pjevala, gušeći plač, otetog Itila kob),
ipak ti, Ortale, usprkos žalosti šaljem tu pjesmu, 15
Batova potomka rad koji sam preveo sam,
da ne pomisliš da si govorio u vjetar, da je
možda iz pamćenja m og tvoja već ispala riječ,
kao što padne iz djevojčinih njedara čistih
poslan jabuke plod, ljubavni potajni dar, 20
što ga je Istresla jadna kad se pojavi majka,
jer zaboravi na nj, smjestivši njega pod skut;
otkotrlja se jabuka hitro, a djevojci lice
rumeni oblije stid, nečiste savjesti znak.
66
Onaj što je razaznao svjetla svih svemirskih luči,
onaj što sazviježđa svih izlaske, zalaske zna,
kako zamračuje svjetlost se plamena brzoga sunca,
kako u određen rok gasi se zvijezdama sjaj,
kako boginju Mjeseca vuče pod latmijski kamen, 5
skreće joj nebeski tok skrovita ljubavna slast —
upravo taj me je K onon vidio na nebu sjajnom
kako sav blistam ja, jasan i prekrasan pram
s glave Berenike, koja me obeća pruženih ruku
boginjama za dar mnogim kad osvanu dan io
da u razorni pohod krene na asirsku zemlju
kralj kome poveća vlast upravo sklopljeni brak:
143
 dulcia nocturnae portans vestigia rixae,
još je nosio ugodne tragove noćašnje borbe —
quam de virgineis gesserat exuviis.
djevičanstvo je on uzeo kao svoj plijen.
15 Estne novis nuptis odio Venus? Anne parentum
Mrze li doista mladenke Veneru, ili su suze 15
frustrantur falsis gaudia lacrimulis,
roditeljima tek radost a zapravo laž,
ubertim thalami quas intra limina fundunt?
suze što obilno liju ih one u ložnici bračnoj?
Non, ita me divi, vera gemunt, iuverint!
Nije to iskren plač, pom ogli bozi mi svi!
Id mea me multis docuit regina querelis
T o me je tužaljkom mnogom naučila kraljica moja
20 invisente novo proelia torva viro.
kad je u okrutan boj kretao suprug joj mlad. 20
An tu non orbum luxti deserta cubile,
Možda žalila nisi toliko zbog ležaja praznog
sed fratris cari flebile discidium?
koliko što te je drag tužno napustio muž?
Quam penitus maestas exedit cura medullas!
Kako je silno izjedala briga ti žalosno srce!
Ut tibi tunc toto pectore sollicitae
Kako si ii taj čas drhtala u srcu svom,
25 sensibus ereptis mens excidit! At [te] ego certe
nesvjesna, kao bez duše! Ja sam te bar odmalena 25
cognoram £ parva virgine magnanimam.
znao i cijenio tvoj taj neustrašivi duh.
Anne bonum oblita es facinus, quo regium adepta es
N e pamtiš podvig kojim si postala kraljeva žena?
coniugium, quod non fortior ausit alis?
N e bi ni snažniji stvor takav još izveo čin!
Sed tum maesta virum mittens quae verba locuta es!
Ali kad muž se opraštao, kako si zborila tužno!
30 Iuppiter, ut tristi lumina saepe manu!
Jupitre, bezbrojne tad suze si otrla ti! 30
Quis te mutavit tantus deus? An quod amantes
Koji te m oćni izmijenio bog? Ili zaljubljenici
non longe a caro corpore abesse volunt?
ne mogu biti ni tren bez druga ljubljenog svog?
Atque ibi me cunctis pro dulci coniuge divis
Svim si me bozima obrekla, uz to još 1 krv bikovlju,
non sine taurino sanguine pol’icita es,
35 si reditum tetulisset. Is haut in tempore longo ako ti voljeni muž vrati se čitav i zdrav.
On je nedugo zatim osvojio azijsku zemlju 35
captam Asiam Aegypti finibus addiderat.
1 taj pripojio kraj svetoga Egipta tlu.
Quis ego pro factis caelesti reddita coetu
Stoga sad ispunjam, priključen nedavno nebeskom
pristina vota novo munere dissoluo.
Invita, o regina, tuo de vertice cessi, skupu
40 invita; adiuro teque tuumque caput, kao zavjetni dar, negdašnje zakletve riječ.
digna ferat quod si quis inaniter adiurarit: Kunem se, kraljice, tobom , tvojom kunem se glavom
sed qui se ferro postulet esse parem? da sam s tjemena tvog otkinut nasilno ja; 40

Ille quoque eversus mons est, quem maximum in oris
progenies Thiae clara supervehitur,
45 cum Medi peperere novum mare, cumque iuventus
per medium classi barbara navit Athon.
neka se kazni onaj tko na to se isprazno kune
ali može li tko svladati željeza moć?
Srušena čak je i najveća od svih na zemlji planina
što ih nadlijeće sin Tijin, u svjetlosti sav,
kad su Međani novo stvorili more, i kad je 45
Atosom prošao skroz barbarske mladeži brod.

144
145
 Quid facient crines, cum ferro talia cedant?
Iuppiter, ut Chalybum omne genus pereat,
et qui principio sub terra quaerere venas
50 institit ac ferri fingere duritiem!
Abiunctae paulo ante comae mea fata sorores
lugebant, cum se Memnonis Aethiopis
unigena, impellens nutantibus aera pennis,
obtulit Arsinoes Locridos ales equos.
55 Isque per aetherias me tollens avolat umbras
et Veneris casto collocat in gremio.
Ipsa suum Zephyritis eo famulum legarat,
Graiia Canopitis incola litoribus.
Gentibus hic vario ne solum in lumine caeli
60 ex Ariadneis aurea temporibus
fixa corona foret, sed nos quoque fulgeremus,
devotae flavi verticis exuviae,
uvidulam a fletu cedentem ad templa deum me
sidus in antiquis diva novum posuit:
65 Virginis et saevi contingens namque Leonis
lumina, Callisto iuncta Lycaoniae,
vertor in occasum, tardum dux ante Booten,
qui vix sero alto mergitur Oceano.
Sed quamquam me nocte premunt vestigia divum,
70 lux autem canae Tethyi restituit
(pace tua fari hic liceat, Rhamnusia virgo;
namque ego non ullo vera tim ore tegam,
nec, si me infestis discerpent sidera dictis,
condita quin veri pectoris evoluam):
75 non his tam laetor rebus, quam me afore semper,
afore me a dominae vertice discrucior,
quicum ego, dum virgo quondam fuit, omnibus
expers
unguentis, una milia multa bibi.
Nunc vos, optato quas iunxit lumine taeda,
80 non prius unanimis corpora coniugibus
146
Što da učine vlasi, kad željezo tako je snažno?
Jupitre, neka se sav uništi Haliba rod,
s njima i onaj što prvi je tražio podzemne žile,
kovao prvi put pretvrdi željeza kov! 50
Tek što sam bio odsječen, dok drugi su prameni moju
oplakivali kob, preda mnom stvori se brat
Memnona iz Etiopije, vjesnik Arsinojin brzi,
Lokrankin krilati konj, režući krilima zrak.
On me je uzeo i, projuriv kroz eterske sjene, 55
zatim me je u skut Venerin smjestio svet.
Sama Zefirijka to je svome naložila sluzi,
grčki ona je bog, kanopsko nastava tlo.
Da bi, uz zlatnu krunu s Arijadnina čela,
žmirkavih luči roj stavljen na nebeski svod 60
1 mene imao, da bih 1 ja svijetlio jarko,
s plave glave plijen, pramen i zavjetni dar,
boginja novom me zvijezdom među starima stvori
kad sam, uplakan sav, došao u božji dom:
naime, susjed sam zviježđima Djevice, bijesnoga Lava, 65
Likaonovu kćer tičem Kallstu ja tu,
krećući prema zapadu, vodim Boota sporog
čiji polagani hod guta Okčana vir.
Ali premda noću bogovi p6 meni gaze,
premda me vraća dan p6d bijele Tetije skut 70
(ovo, sklona, dopusti da kažem, ramnuntska djevo:
nagnati neće me strah nikad da govorim laž,
niti ako me izgrde zvijezde riječima ružnim
zato što iznosim svu istinu iz srca svog),
mučim se, radostan nisam, jer gospodarici s glave 75
bit ću kroz čitav vijek odvojen, nikada s njom;
dok je djevojkom bila, nije me mirisnim uljem
trljala; otad sam ja mnogu upčznao mast.
Žene koje je vezala žuđena svadbena baklja,
nemojte raskriti grud, skinuti odjeću svu, 80
147
 tradite nudantes reiecta veste papillas,
quam iucunda mihi munera libet onyx,
vester onyx, casto colitis quae iura cubili.
Sed quae se impuro dedit adulterio,
85 illius a! mala dona levis bibat irrita pulvis:
namque ego ab indignis praemia nulla peto.
Sed magis, o nuptae, semper concordia vestras,
semper amor sedes incolat assiduus.
Tu vero, regina, tuens cum sidera divam
90 placabis festis luminibus Venerem,
unguinis expertem non siris esse tuam me,
sed potius largis affice muneribus.
Sidera corruerint! Utinam coma regia fiam:
proximus Hydrochoi fulgeret Oarion!
67
O dulci iucunda viro, iucunda parenti,
salve, teque bona Iuppiter auctet ope,
ianua, quam Balbo dicunt servisse benigne
olim , cum sedes ipse senex tenuit,
5 quamque ferunt rursus nato servisse maligne,
postquam es porrecto facta marita sene
dic agedum nobis, quare mutata feraris
in dominum veterem deseruisse fidem.
»Non (ita Caecilio placeam, cui tradita nunc sum)
io culpa mea est, quamquam dicitur esse mea,
nec peccatum a me quisquam pote dicere quicquam:
verum isti populo ianua, quae ipse, facit!
Qui, quacumque aliquid reperitur non bene factum,
ad me omnes clamant: Ianua, culpa tua est.’«
148
predati tijelo suprugu voljenom prije no date
fin iz posude dar, meni pomade u čast,
ali samo dok štujete kreveta bračnog čistoću.
Ako je preljuba čin nekoj i odviše drag,
neka joj prašina laka zaludne ponude pije: 85
od nfedostojnih ja ne tražim nikakav dar.
Supruge, neka u kući vašoj boravi uvijek
sloga i ljubavni žar, vječan da bude mu plam!
A ti, kraljice, ako u zvijezde gledaš dok vršiš
Venerin obred svet slaveći praznički dan, 90
nemoj dopustiti da ja bez mirisnih ostanem masti,
negp radije daj obilan, prebogat dar.
Padnite, zviježđa. Vodenjak i Orion neka se zbliže,
samo da ponovo ja postanem kraljičin pram!
67’
Zdravo, o vrata, draga i nježnom mužu i ocu,
zdravo, i neka vam Zeus podari obilje sve,
vrata, za koje se priča da nekoć ste odano Balbu
služila dok je dom držao starac taj sam,
a sad kažu da sinu slabo služite otkad 5
stari već nije živ, u dom je ušao brak:
recite zašto niste vjerna novom e gazdi,
zašto govore svi da ste drugačija sad.
»Nismo (neka prosti Cecilije čija smo sada!),
nism o uzročnik zla, premda nas bije taj glas; 10
nitko ne m ože reći da ikakva naša je greška,
ali za ovdašnji puk vrata su kriva za sve!
Ma tko bilo gdje kakvo god otkrije prljavo djelo,
viče on u sav glas: Vrata, ej, krivac ste viT«
1 Ovaj veći epigram prikazuje razgovor između pjesnika i vrata neke kuće koju
su čitaoci očito lakg mogli prepoznati.
149
15 N on istuc satis est uno te dicere verbo,
sed facere, ut quivis sentiat et videat.
»Qui possum? Nem o quaerit nec scire laborat.«
N os volumus; nobis dicere ne dubita!
»Primum igitur, virgo quod fertur tradita nobis,
20 falsum est. N on illam vir prior attigerit,
languidior tenera cui pendens sicula beta
numquam se mediam sustulit ad tunicam;
sed pater illius gnati violasse cubile
dicitur et miseram conscelerasse domum,
25 sive quod impia mens caeco flagrabat amore,
seu quod iners sterili sem ine natus erat
et quarendus [homo], unde foret nervosius illud,
quod posset zonam solvere virgineam.«
Egregium narras mira pietate parentem,
30 qui ipse sui gnati minxerit in gremium!
»Atqui non solum hoc dicit se cognitum habere
Brixia Cycneae suppositum speculae,
flavus quam m olli percurrit flumine Mella,
Brixia, Veronae mater amata meae;
35 sed de Postum io et Corneli narrat amore,
cum quibus illa malum fecit adulterium.
Dixerit hic aliquis: 'Quid? tu istaec, ianua, nosti,
cui numquam domini limine abesse licet
nec populum auscultare, sed hic suffixa tigillo
40 tantum operire soles aut aperire domum?*
Saepe illam audivi furtiva voce loquentem
solam cum ancillis haec sua flagitia,
nomine dicentem quos diximus, utpote quae mi
speret nec linguam esse nec auriculam.
150
Tad poduzmite nešto da svatko to čuje i vidi: 15
nije dovoljna tek jedna vam jedina riječ.
»Sto da radimo? Nikome nije do istine stalo.«
Meni je stalo; i stčg pričajte, počnite već!
»Dakle, što priča se da je kao djevica stigla,
sve je to čista laž, prvi joj ne bješe muž: 20
nikad se ni do polovice tunike digao nije
njegov maleni bat - poput je blitvice mek;
ali kažu da otac je oskmavio sinu
njegov bračni log, bijedni okaljao dom:
ili jer bezbožnu dušu slijepa je palila ljubav, 25
ili jer bio je sin jalov i nemoćan sam,
pa se tražio čovjek s mišičavijim onim
čim se razvezuje pas djevice za tili tren.«
Stvarno o krasnom primjeru očinske ljubavi pričaš,
kad u sinovljl se vrt otac poplšao sam. 30
»Nije to sve što Briksija ispod Kiknova visa
smatra i kaže da zna: Briksija onaj je grad
koji je ljubljena mati moje Verone, i kroz nju
protječe Melin tok, sasvim polagan i žut;
tu se o Pdstumiju i Kdmeliju još priča, 35
s njima je vršila blud, preljuba sramotan čin.
Netko bi mogao reći: 'Otkud, vrata, to znaju?
Ne mogu ona ni tren kućni napustiti prag
ni prisluškivati ljude mogu zatvarati samo
i otvarati dom - drži ih dovratak čvrst.’ 40
Cesto smo čula gdje krišom govori služavci kojoj
6 svom e bludu, a glas posve bi postao tih
kad bi, u nadi da nemamo mi ni jezik ni uši,
ona imena dva navela u priči toj.
151
 45 Praeterea addebat quendam, quem dicere nolo
nomine, ne tollat rubra supercilia;
longus homo est, magnas cui lites intulit olim
falsum mendaci ventre puerperium.«
68
Quod mihi fortuna casuque oppressus acerbo
conscriptum hoc lacrimis mittis epistolium,
naufragum ut eiectum spumantibus aequoris undis
sublevem et a mortis limine restituam,
5 quem neque sancta Venus m olli requiescere somno
desertum in lecto caelibe perpetitur,
nec veterum dulci scriptorum carmine Musae
oblectant, cum mens anxia pervigilat,
id gratum est mihi, me quoniam tibi dicis amicum
io muneraque et Musarum hinc petis et Veneris.
Sed tibi ne mea sint ignota incommoda, mi Alii,
neu me odisse putes hospitis officium,
accipe, quis merser fortunae fluctibus ipse,
ne amplius a misero dona beata petas.
15 Tempore quo primum vestis mihi tradita pura est,
iucundum cum aetas florida ver ageret,
multa satis lusi; non est dea nescia nostri,
quae dulcem curis miscet amaritiem;
sed totum hoc studium luctu fraterna mihi mors
20 abstulit. O misero frater adempte mihi,
tu mea tu moriens fregisti commoda, frater,
tecum una tota est nostra sepulta domus,
omnia tecum una perierunt gaudia nostra,
quae tuus in vita dulcis alebat amor.
25 Cuius ego interitu tota de m ente fugavi
haec studia atque omnes delicias animi.
152
Još je spomenula nekog koga nećemo reći, 45
da ne podigne on riđastih obrva luk.
Dugonja taj je, 2bog tobožnjeg poroda, lažne trudnoće,
svojevremeno dug sudbeni vodio spor.«
68
Salješ mi pismo pisano suzama, dok te sudbina
teška pritiskuje svud, nesreće okrutne jad,
hoćeš da vratim te s praga smrti i, brodolomcu,
kojeg zapjenjen val izbaci, pružim ti spas,
jer ti, napuštenu, ne dopušta Venera sveta 5
da u krevetu sam, spokojan dočekaš san,
više ti pjev milozvučan Muza pjesnika drevnih
ne nosi radost, kad duh muči ti besana n o ć
stog mi je drago što darove boginje Venere, Muza
od mene tražiš sad, smatraš da ja sam ti drug. io
Ali ipak da ne misliš, Alije, da mi je mrzak
taj prijateljstva dug, moje tegobe da znaš,
čuj u kakvim se utapam valovima sudbine,
tražiti nemoj da ja, jadan, još dajem ti dar.
Otkada prvi put sam bijelu stavio togu 15
kad mi je proljetni cvat krasio mladosti dob,
nisam se libio zabava; znala me boginja koja
u svaki ljubavni žar miješa gorčinu i slast:
ali od tih me zabava sasvim odvojila bolna,
tragična bratova smrt. Bez tebe bijedan sam ja, 20
brate, svojom si smrću sreću razbio moju,
čitav je s tobom naš zajedno sahranjen dom,
zajedno s tobom sve su umrle radosti naše
hranjene ljubavlju tom nježnom dok bio si živ.
Otkad ga više nema, zaboravio sam sasvim 25
i na zabave sve 1 na sav književni rad.
153
 Quare, quod scribis »Veronae turpe, Catulle,
esse, quod hic quisquis de meliore nota
frigida deserto tepefactat membra cubili«,
30 id, mi Alii, non est turpe, magis miserum est.
Ignosces igitur, si, quae mihi luctus ademit,
haec tibi non tribuo munera, cum nequeo.
Nam, quod scriptorum non magna est copia apud me,
hoc fit, quod Romae vivimus: illa domus,
35 illa mihi sedes, illic mea carpitur aetas;
huc una ex multis capsula me sequitur.
Quod cum ita sit, nolim statuas nos mente maligna
id facere aut animo non satis ingenuo,
quod tibi non utriusque petenti copia posta est:
40 ultro ego deferrem, copia si qua foret.
Non possum reticere, deae, qua me Aliius in re
iuverit aut quantis iuverit officiis,
ne fugiens saeclis obliviscentibus aetas
illius hoc caeca nocte tegat studium:
45 sed dicam vobis, vos porro dicite multis
milibus et facite haec carta loquatur anus
notescatque magis mortuus atque magis,
nec tenuem texens sublimis aranea telam
50 in deserto Alii nomine opus faciat.
Nam, mihi quam dederit duplex Amathusia curam,
scitis, et in quo me corruerit genere,
cum tantum arderem quantum Trinacria rupes
lymphaque in Oetaeis Malia Thermopylis,
55 maesta neque assiduo tabescere lumina, fletu
cessarent tristique imbre madere genae.
Qualis in aerii perlucens vertice montis
rivus muscoso prosilit e lapide,
154
Stoga, kad pišeš: »Stidi se, Katule - dok u Veroni
sada boraviš ti, ovdje, gle, čestiti stvor
sam u svom krevetu mora grijati promrzle noge«,
nije me, Alije, stid, ne, nego tužno je to. 30
Dakle, oprostit ćeš što ti ne mogu darovati nešto
čega nemam ni sam, što mi je otela bol.
Ovdje mi nije pri ruci moja biblioteka
zato što rimski stan meni je istinski dom,
ondje boravim stalno, ondje provodim život - 35
od knjiga uza me tu jedan je kovčežić tek.
Budući da je to tako, nemoj smatrati, molim,
da sam u srcu škrt, da neplemenit je duh,
jer ti nijedan zahtjev ispuniti ne mogu:
sve bih učinio ja, samo da imam tu moć. 40
Boginje, nipošto ne smijem prešutjeti kakvu mi
pomoć
pruži Alije moj, kako me zaduži on;
ni zaboravljiva stoljeća ni bijeg vremena neće
zaviti u slijepu noć njegovu revnost i mar.
Vama ću reći, a vi recite mnogima dalje, 45
neka taj govori list i kad požuti već sav
neka ni njegova smrt ne zatre dobar mu glas,
neka Alija ime ne prekrije zaborav kao
mreže paukove rad, prozračan, nježan i fin. 50
Kakve mi patnje amatuntska dvolična boginja zada
to vam je poznato već, čime me mučila sve,
kada sam poput trinakrijske gore plamtio ili
Termopilama bliz izvor taj malijski čist,
kad mi je kvasila obraze tužna kiša od suza, 55
neprestan prao mi plač očiju žalosnih bol.
Kako na planinskom visu iz mahovinaste stijene
gorskog brzaca tok izvire, prosipa sjaj,
155
 qui, cum de prona praeceps est valle volutus,
60 per medium densi transit iter populi,
dulce viatorum basso in sudore levamen,
cum gravis exustos aestus hiulcat agros;
ac velut in nigro iactatis turbine nautis
lenius aspirans aura secunda venit
65 iam prece Pollucis, iam Castoris implorata;
tale fuit nobis Aliius auxilium.
Is clausum lato patefecit limite campum,
isque domum nobis isque dedit dominae,
ad quam communes exerceremus amores.
70 Quo mea se molli candida diva pede
intulit et trito fulgentem in limine plantam
innixa arguta constituit solea,
coniugis ut quondam flagrans advenit amore
Protesilaeam Laudamia domum
75 inceptam frustra, nondum cum sanguine sacro
hostia caelestis pacificasset eros.
Nil mihi tam valde placeat, Rhamnusia virgo,
quod temere invitis suscipiatur eris.
Quam ieiuna pium desideret ara cruorem,
80 docta est amisso Laudamia viro,
coniugis ante coacta novi dimittere collum,
quam veniens una atque altera rursus hiemps
noctibus in longis avidum saturasset amorem,
posset ut abrupto vivere coniugio:
85 quod scibant Parcae non longo tempore abisse,
si miles muros isset ad Iliacos.
Nam tum Helenae raptu primores Argivorum
coeperat ad sese Troia ciere viros,
Troia (nefas) commune sepulcrum Asiae Europeaque,
90 Troia virum et virtutum omnium acerba cinis:
156
žustro vrluda niz strmu padinu alpsku, a zatim
natapa naseljen do kojim vijuga se put, 60
i za putnike znojne i umorne melem je, pravi
kada vrućine žar usahlo pritisne tlo;
ili kako mornarima dolazi povoljan vjetar,
lagan, pošto ih cm posvud je bacao vir,
pošto su Kastoru, Poluksu oni uputili molbe — 65
takav u nevolji spas pruži mi Alije moj.
O n je široko otvorio zatvoreni mi zabran,
meni, božanstvu mom dao gostoljuban krov,
ispod koga smo svoje izvodili ljubavne igre.
Boginja bijela mi tad - nježan joj bijaše hod - 70
ušla je 1 tu svojim je nogama prepunim sjaja
stala na istrti prag, čuo se sandale šum,
kao što nekoć je Laodamija strastvena došla
ii kuću muža svog, u Protesilajev dom,
uzalud započet jer gospodari neba još nisu 75
primili žrtvenu krv da bi mu podali mir.
Ramnuntska djevice, ne daj da ikad, lakoumljem
nagnan,
izvršim ijedan čin koji ne odobri bog!
I Laodamija nauči kakvu za pobožnom krvi
oltar osjeća žeđ kad joj je nestao muž: 80
morala mladog je supruga prestati grliti prije
nego što zime su dvije, prošavši obje u tren,
zasitile u noćima dugim požudnu ljubav
dosta da mogla bi tad trpjeti prekinut brak;
Parke su znale da njemu, bude li išao s vojskom 85
tamo pod ilijski zid, kratak predstoji još vijek.
Naime, tada je otmica Helene potakla prve junake
grčke da zametnu rat, krenu na trojanski grad.
Zlosretna Trojo, skupni Evrope i Azije grobe,
gorak junaka prah kriješ i gorku im čast: 90
157
 quaene etiam nostro letum miserabile fratri
attulit. Ei misero frater adempte mihi,
ei misero fratri iucundum lumen ademptum!
Tecum una tota est nostra sepulta domus,
95 omnia tecum una perierunt gaudia nostra,
quae tuus in vita dulcis alebat amor.
Quem nunc tam longe non inter nota sepulcra
nec prope cognatos com positum cineris,
sed Troia obscena, Troia infelice sepultum
100 detinet extremo terra aliena solo.
Ad quam tum properans fertur [simul] undique pubes
Graeca penetralis deseruisse focos,
ne Paris abducta gavisus libera moecha
otia pacato degeret in thalamo.
105 Q uo tibi tum casu, pulcerrima Laudamia,
ereptum est vita dulcius atque anima
coniugium: tanto te absorbens vertice amoris
aestus in abruptum detulerat barathrum,
quale ferunt Grai Peneum prope Cylleneum
lio siccare emulsa pingue palude solum,
quod quondam caesis montis fodisse medullis
audit falsiparens Amphitryoniades,
tempore quo certa Stymphalia monstra sagitta
perculit imperio deterioris eri,
115 pluribus ut caeli tereretur ianua divis,
Hebe nec longa virginitate foret.
Sed tuus altus amor barathro fuit altior illo,
qui tunc indomitam ferre iugum docuit.
Nam nec tam carum confecto aetate parenti
120 una caput seri nata nepotis alit,
qui, cum divitiis vix tandem inventus avitis
nomen testatas intulit in tabulas,
impia derisi gentilis gaudia tollens
suscitat a cano volturium capiti:
158
ti si, Trojo, također meni donijela bolnu,
tragičnu bratovu smrt. Bez tebe bijedan sam ja,
brate, 1 ti si bijedan otkad te ne grije sunce!
Čitav je s tobom naš zajedno sahranjen dom,
zajedno s tobom sve su umrle radosti naše 95
hranjene ljubavlju tom nježnom dok bio si živ.
Sada počivaš tako daleko na neznanu groblju,
nije nimalo bliz naših ti rođaka prah.
K osti tvoje leže u zlokobnoj, nesretnoj Troji,
tamo gdje svijetu je kraj, tamo gdje tuđe je tlo. 100
Kažu da grčka je mladež, napustivši ognjišta svoja
očinska, žurila sva da se tad okupi tu
kako ne bi uživao Paris na preljubnom logu
s otetom ženom i blud i svoj nepomućen mir.
T o te je zlo, Laodamijo prelijepa, lišilo braka 105
koji ti bijaše drag više no životni dah,
više no vlastita duša: u takav te vrtlog povukla
silna ljubavna strast, u jaz te bacivši strm,
sličan onomu fenejskom, koji - po pričama Grka —
plodno praveći tlo suši pod K ilenom rit; lio
taj je ponor navodno nekoć iskbpao lažni
Am fitrićnov sin, probivši planini bok,
kad je čudovišta stimfalska sigurnom pobio strijelom
jer je slušao riječ naredbodavca zlog
zato da Heba ne bude više djevica dugo, 115
zato da jedan bog tare još nebeski prag.
Tvoja je ljubav bila dublja 6d toga jaza,
jer je plahovitu ćud jarmu naučila tad.
Jer ni unuka rođenog kasno od jedine kćeri
ne voli tako djed koji je, jako već star, 120
napokon dobio pravog nasljednika imetka
pa je prepisao na nj cijelo bogatstvo, i sad
prkosi ispraznim zluradim nadama rođaka koji
vrebaše kao sup starca sjedoglava smrt;
159
125 nec tantum niveo gavisa est ulla columbo
compar, quae multo dicitur improbius
oscula mordenti semper decerpere rostro
quam quae praecipue m ultivola est mulier;
sed tu horum magnos vicisti sola furores,
130 ut semel es flavo conciliata viro.
Aut nihil aut paulo cui tum concedere digna
lux mea še nostrum contulit in gremium,
quam circumcursans hinc illinc saepe Cupido
fulgebat crocina candidus in tunica.
135 Quae tamenetsi uno non est contenta Catullo,
rara verecundae furta feremus erae,
ne nimium simus stultorum more molesti:
saepe etiam luno, maxima caelicolum,
coniugis in culpa flagrantem condidit iram
140 noscens omnivoli plurima furta Iovis.
Atqui nec divis homines componere aequum est:
141 a .................................................................
141 b .................. ....................................................
ingratum tremuli tolle parentis onus.
Nec tamen illa mihi dextra deducta paterna
fragrantem Assyrio venit odore domum,
145 sed furtiva dedit mira munuscula nocte
ipsius ex ipso dempta viri gremio.
Quare illud satis est, si nobis is datur unis
quem lapide illa dies candidiore notat.
Hoc tibi, quod potui, confectum carmine munus
150 pro multis, Alii, redditur officiis,
ne vestrum scabra tangat rubigine nomen
haec atque illa dies atque alia atque alia.
Huc addent divi quam plurima, quae Themis olim
antiquis solita est munera ferre piis.
155 Sitis felices et tu simul et tua vita
et domus, [ipsi] in qua lusimus et domina.
160
niti je ikad s golubom bijelim uživala tako 125
ženka što bije je glas da joj bezobrazni kljun
poljupce žudi m nogo pohlepnije čak i od žene
čiju nezasitnu ćud silna uspaljuje strast;
ti, Laodamijo, sve si nadvisila pomamom svojom
čim plavokosi muž prvi te zagrli put. 130
Jednako, ili gotovo jednako strasno je tada
svjetlost života mi m og pala u zagrljaj čvrst
dok je okč nje, u tunici blistavoj šafranske boje,
mali lepršao bog Kupido, sjajeći sav.
Podnijet ću rijetke nevjere čedne vladarice moje, 135
nije joj dovoljan, znam, Katul tek jedini, sam,
ali neću joj dosađivati poput budala.
Cesto Junona je čak, veća od boginja svih,
srdžbu zatomila silnu zbog Jupiterove krivnje
čuvšiza premnogigrijeh požudnog supruga svog. 140
S bogovim a se ne smiju uspoređivati ljudi
.................................................................................... 141a
......................................... 141b
što će mi prijekorni ton, staračke prodike riječ?
Napokon, nije je doveo otac desnicom svojom
meni u vlastiti dom asirskog mirisa pun,
već je iz naručja samoga muža u čudesnoj noći 145
pobjegla, krišom da da ljubavi svoje m i dar.
Stoga je dovoljno meni što ona kamenom bijelim
svaki obilježi dan kad sam joj jedini ja.
O vu sam pjesmu, Alije, najbolje kako sam znao
sročio dati za niz usluga zahvalim njom, 150
i da prljava rđa tvoje ne prčkrije ime
ni sad ni sutrašnji dan, niti baš ikada već.
D ali ti bogovi obilje darova kojima nekoć
Temida plaćaše trud čestitim ljudima svim!
Sretno tebi i ženi tvoga života i kući 155
gdje smo uživali mi, moja vladarka, ja.
161
 et qui principio nobis terram dedit haustis,
a quo sunt primo omnia nata bona,
et longe ante omnes mihi quae me carior ipso est,
160 lux mea, qua viva vivere dulce mihi est!
69
N oli admirari, quare tibi femina nulla,
Rufe, velit tenerum ‘supposuisse femur,
non si illam rarae labefactes munere vestis
aut perluciduli deliciis lapidis.
5 Laedit te quaedam mala fabula, qua tibi fertur
valle sub alarum trux habitare caper.
Hunc metuunt omnes; neque mirum: nam mala valde
est
bestia, nec quicum bella puella cubet.
Quare aut crudelem nasorum interfice pestem,
10 aut admirari desine, cur fugiunt!
© 70
N ulli se dicit mulier mea nubere malle
quam mihi, non si se Iuppiter ipse petat.
Dicit: sed mulier cupido quod dicit amanti,
in vento et rapida scribere oportet aqua.
71
Si quoi iure bono sacer alarum obstitit hircus,
aut si quem merito tarda podagra secat,
aemulus iste tuus, qui vestrum exercet amorem,
mirifice est, Alii, nactus utrumque malum.
5 Nam quotiens futuit, totiens ulciscitur ambos:
illam affligit odore, ipse perit podagra.
162
sretno i onom e tko mi je prvi pružio pomoć,
kojemu dugujem sve čemu se radujem sad,
sretno napose onoj što volim je više no sebe,
samo dok njezina luč svijetli mi, 1 ja sam živ! i 60
69
Nemoj se čuditi, Rufe, što nigdje ne nalaziš žene
koja bi htjela da svoj nježan ti podm etne bok,
čak ni ako bi nju podm itio odjećom rijetkom
ili draguljem što sja, proziran posve i čist.
K rivo je to što 6 tebi opaki jezici kažu 5
da ti pod pazuhom mrk jarčina ima svoj dom.
Jarca se boje sve, dakako, jer djevojka lijepa
ne bi ni za sav svijet legla uz gadnu tu zvijer.
Ili uništi stoga tu pošast za nosove ili
nemoj se čuditi već bježe li 6d tebe sve! 10
Žena mog srca kaže da ni za kog osim za mene
ne bi pošla, ni sam kad bi je snubio Zeus.
Kaže; no žena što kaže strastvenu zaljubljeniku
u zrak, u brzice tok možeš zapisati to.
71
Škodi li kome s pravom pod pazuhom prokleti jarac,
je li zaslužio tko spore kostobolje bol,
to je tvoj rival što začudo, Alije, vodeći ljubav
s onom što voliš je ti, oba je spojio zla.
Kada s njom spava, uvijek oboje kažnjava tim e 5
nju tad ubija smrad, njega kostobolje bol.
163

Dicebas quondam solum te nosse Catullum,
Lesbia, nec prae me velle tenere Iovem .
D ilexi tum te non tantum, ut vulgus amicam,
sed pater ut gnatos dijigit et generos.
N unc te cognovi: quare etsi impensius uror,
m ulto mi tamen es vilibr et levior.
»Qui potis est?« inquis. Q uod amantem iniuria talis
cogit (amare m agis^sedoene velle minus.
73
D esine d^ quoquam quicquam bene velle mereri
aut aliquem fieri posse putare pium.
Omnia sunt ingrata, nihil fecisse benigne
[prodest], immo etiam taedet obestque magis:
ut mihi, quem nemo gravius nec acerbius urget,
quam m odo qui me unum atque unicum amicum
habuit.
74
Gellius audierat patruum obiurgare solere,
si quis delicias diceret aut faceret.
H oc ne ipsi accideret, patmi perdepsuit ipsam
uxorem et patruum reddidit Harpocratem.
Quod voluit fedt: nam, quamvis irrumet ipsum
nunc patruum, verbum non faciet patruus.
72
T i si govorila, Lezbijo, nekad da Katula samo
znaš, i da Jupiter sam nije toliko ti drag.
Tad si mi značila više no dragana prostom e puku,
koliko ocu sin znači i ljubljeni zet.
Sad sam upoznao tebe, i premda žudim još žešće, 5
za mene sasvim si lak, bezvrijedan odsada plijen.
»Kako je moguće?« pitaš. Kad ljubim, nepravda takva
čula povećava žar, cijenim sve manje te ja.
73
Prestani činiti usluge ikome bilo u čemu,
smatrati bilo da tko bit će ti zahvalan kad.
Nezahvalno je sve, ne koristi činiti dobro,
to je i gadno čak, škodi i donosi jad:
kao što mene, na primjer, najteže, najljuće muči 5
onaj kom netom sam još jedini bio ja drug.
74
Čuo je Gelije kako stric mu kudi žestoko
svaku razbludnu riječ ili, pogotovu, čin.
D a mu se to ne dogodi samu, okrenuo on je
stričevu ženu, i sad kao Harpokrat je stric.
Sto je htio, to ima: čak i kad strica bi lično 5
nabio, neće mu stric reći prijekomu riječ.
165

Huc est mens deducta tua, mea Lesbia, culpa
atque ita se officio perdidit ipsa suo,
ut iam necfbene vefle queat tibi, si optuma fias,
nec desistere ^amare, qm nia si facias.
76,
Si qua recordanti benefacta priora voluptas
^ st hom ini, cum se cogitat esse pium . /
nec sannam violasse, fid^m,/ neo foederi /riulET^
^^unrj Ji9 fallehdps)/numVrteJ^ju^anj jalimlnes:
5 m uka {Mra|a m m e n t j j t m ~tk lo n & jj& a ie ji Catulle,
e$ hoq Ingr^d^dDcm) priore R bi., , /
Nam quaeiiimqufe )hOmifteš bćne 'cu^qufup aut dicere
posshnt
aut facere, haec a te dictaque factaque sunt;
omnia quae ingratae perierunt credita menti.
10 Quare cur te iam amplius excrucies?
Quin tu animo offirmas atque istinc teque reducis
et dis invitis desinis esse miser?
D ifficile est longum subito deponere amorem;
difficile est, verum hoc, qua lubet, efficias:
15 uria salus haec est, hoc est tibi pervincendum;
hoc facias, sive id non pote sive pote.
O d i,y i ve^rurr) est mijererj, aut si quibus ujnquam
extremam, |arij Ipsaj In morte, thlištis opem,
me miserum aspicite et, si vitam puriter egi,
20 eripite hanc pestem perniciemque mihi,
quae mihi, subrepens imos qt torpor in artus
expulit ex om ni pectore lartliias.
N on iam illud quaero, contra m e ut diligat illa,
aut, quod non potis est, esse pudica velit:
25 ipse valere opto et taetrum hund deponere morbumy
O di, reddite mi hoc pro pietate m eaT ' Dajte mi, bogovi, to - zakon sam štovao vaš!
166
Tvojom sam krivnjom, Lezbijo, sasvim izgubio
pamet
dokraja uništi nju odanost moja i žar.
ne bih te mogao voljeti da si i potpuno čedna;
baš da učiniš sve, žudjet ću 1 dalje ja.
76
Ako je čovjeku kakav užitak kad misli na svaki
prošli svoj čestiti čin, na to da pošten je on,
da obećanjem lažnim nije, da prevari druge,
zazvao bogova m oć, kršio zadanu riječ,
tad si pripremio, Katule, svojom ljubavlju kobnom 5
radosti sebi niz, dosta za najduži vijek.
Sve što se ikom e može učiniti dobro i reći,
sve si rekao njoj, sve si učinio ti:
sve je to propalo jer je nezahvalnici dano.
Zašto se zbog toga još 1 dalje zlostavljaš sam? 10
Zašto ne stisneš srce, ne postaneš ono što jesi,
zašto trpiš svoj jad usprkos bozima svim?
Teško odbacuje čovjek odjednom dugotrajnu ljubav.
Teško, dakako - no'sad moraš učiniti to.
T o ti je jedini spas, to valja pretrpjeti hrabro: 15
mogao to ili ne, svrši to kako god znašl
B ogovi, ako je u vas m ilčsfđa, ako ste ikom
pčm ogli u zadnji čas, kad ga već grabila smrt,
pogledajte m e bijedna i spasite od te me kuge,
propasti, ako sam ja život provodio čist. 20
Kuga se uvukla u me duboko, i mlitavost nekar
obuze svaki mi ud, oduže radosti čar. S
N e tražim više to da ona mi uzvraća ljubav,
niti - što ne može, znam - bluda da ne bude rob:
želim da ozdravim, da se od bolesti izbavim smrtne. 25
167
 77
Rufe, mihi frustra ac nequiquam credite amice
(frustra? immo magno cum pretio atque malo),
sicine subrepsti mi atque intestina perurens
ei misero eripuisti omnia nostra bona?
5 Eripuisti, eheu nostrae crudele venenum
vitae, eheu nostrae pestis amicitiae!
78
Gallus habet fratres, quorum est lepidissima coniunx
. alterius, lepidus filius alterius.
Gallus homo est bellus: nam dulces iungit amores,
cum puero ut bello bella puella cubet.
5 Gallus homo est stultus nec se videt esse maritum,
qui patruus patrui monstret adulterium.
78 a
Sed nunc id doleo, quod purae pura puellae
savia conminxit spurca saliva tua.
Verum id non impune feres: nam te omnia saecla
noscent et, qui sis, fama loquetur anus.
79
Lesbius est pulcen quid ni? Quem Lesbia malit
quam te cum tota gente, Catulle, tua.
Sed tamen hic pulcer vendat cum gente Catuljum,
si tria notorum savia reppererit.
168
77
Rufe, badava i uzalud tebe sam smatrao drugom.
(Zar badava? O ne - skupo sam platio to!)
U dušu si se ušuljao moju i - jadna li mene! -
sažgao njezinu srž otevši sreću mi svu!
Oteo si je, svirepi otrove moga života 5
i prijateljstva mog, ljubavi propasti, ti!
78
Galo ima dva brata: jednom je prekrasna žena,
drugom je opet sin mladić i zgodan i lijep.
Galo je čovjek ljubak pa nježnu uspostavlja vezu:
s ljupkom ženicom tom ljupki će spavati sin.
Galo je čovjek lud kad, oženjen, nećaka uči 5
kako se stricu svom natiče rogova par.
78 a
D a je djevojci čistoj zaprljao čista ustašca
pljuvačke tvoje gnoj, to mi sad zadaje bol.
Nećeš proći bez kazne: sva će te stoljeća znati;
Fama, i prastara već, pričat će kakav si ti.
79
Lijep je Lezbije, zna se, jer njega Lezbija voli,
Katule, više no sve — tebe i čitav tvoj rod.
Ipak, neka ljepotan i Katula 1 rod mu proda,
primi li kroza sav vijek drugarska poljupca tri.
169
 80
Quid dicam, Gelli, quare rosea ista labella
hiberna fiant candidiora nive,
mane domo cum exis et cum te octava quiete
e m olli longo suscitat hora die?
5 Nescioquid certe est; an vere fama susurrat
grandia te medii tenta vorare viri?
Sic certe est; clamant Victoris rupta miselli
ilia et em ulso labra notata sero.
81
Nem one in tanto potuit populo esse, Iuventi,
bellus homo, quem tu diligere inciperes,
praeterquam iste tuus moribunda ab sede Pisauri
hospes inaurata pallidior statua?
5 Qui tibi nunc cordi est, quem tu praeponere nobis
audes: et nescis, quid facinus facias.
82
Quinti, si tibi vis oculos debere Catullum
aut aliud si quid carius est oculis,
eripere ei noli m ulto quod carius illi
est oculis seu quid carius est oculis.
170
80
Kako se može objasniti, Gelije, da su ti usne,
inače rumene, sad bjelje no zimi je snijeg,
kada ujutro izlaziš Iz kuće probuđen kasno —
uvelike je dan — nakon uživanja svih?
N ešto je sigurno; možda je točno što kažu da onu 5
nabreklu mušku stvar, veliku, gutati znaš.
To je sigurno: viču to bijednika umorna bedra,
ali i iscijeđen sok iz njih na usnice taj.
81
Zar se, Juvencije, među tolikim svijetom ne n iđ c ,
da bi ti postao drag, jedan pristaliji stvor
no što je onaj iz pustoga, zabitnog gnijezda Pizaura
prijatelj tvoj i gost, žut kao pozlaćen kip?
Njega sad ii srcu nosiš i, nesvjestan nedjela svoga, 5
bezočno smatraš da on više ti vrijedi no ja.
82
Kvincije, ako hoćeš da Katul ti duguje oči
ili ako je što draže no očinji vid,
nemoj mu trgati ono što draže je njemu no oči
ili ikoja stvar draža no očinji vid.
171
 83
Lesbia mi praesente viro mala plurima dicit:
haec illi fatuo maxima laetitia est.
Mule, nihil sentis. Si nostri oblita taceret,
sana esset; nunc quod gannit et obloquitur,
5 non solum meminit, sed, quae multo acrior est res,
irata est: hoc est, uritur et coquitur.
84
»Chommoda« dicebat, si quando »commoda« vellet
dicere, et »insidias« Arrius »hinsidias«,
et tum mirifice sperabat se esse locutum,
cum, quantum poterat, dixerat »hinsidias«.
5 Credo, sic mater, sic Liber, avunculus eius,
sic maternus avus dixerat atque avia.
Hoc misso in Syriam requierant omnibus aures:
audibant eadem haec leniter et leviter
nec sibi postilla metuebant talia verba,
io cum subito affertur nuntius horribilis
Ionios fluctus, postquam illuc Arrius isset,
iam non Ionios esse, sed - Hionios.
Odi et amo. Quare id faciam, fortasse requiris.
Nescio, sed fieri sentio et excrucior.
172
(83 *
Mnoge je ružne mi riječi pred mužem Lezbija rekla:
onoj budali je to najveća radost i slast.
Mazgpve, ne shvaćaš ništa. Da ne misli na me, da
šuti,
to bi ti bio znak da se izliječila već,
ali kad praska, tad značim joj nešto, pa čak je i ljutim, 5
a to je ozbiljna stvar: ljubavni žari je plam.
84
Arije uvijek bi rekao »khorist« umjesto »korist«,
»omču« bi svaki put »homčom« učinio on;
bio je očaran vlastitim otmjenim govorom kad bi
dreknuo u sav glas »homča«, da čuju ga svi.
Tako su, valjda, govorili njegova majka i ujak, 5
s majčine strane djed, baka i ostali rod.
Kad je poslan u Siriju, sve su odahnule uši
ponovo svaka je riječ zvučala prirodno tad,
riječi više drhtale nisu za svoju budućnost,
ali je u zao čas stigao užasan glas: 10
Jonsko more, otkad je Arije plovio njime,
nije Jonsko već, Hionsko zove se sad.
85 '
7^
Mrzim i ljubim. Zašto je tako, možda me pitaš.
Ne znam, no tako da jest, osjećam, mučim se sav.
173

Quintia formosa est multis, m ihi candida, longa,
recta est. Haec ego sic singula confiteor,
totum illud »formosa« nego: nam nulla venustas,
nulla in tam magno est corpore mica salis.
5 Lesbia formosa est, quae cum pulcerrima tota est,
tum omnibus una omnis subripuit veneres.
Nulla potest mulier tantum se dicere amatum
vere, quantum a me Lesbia amata mea est;
nulla fjd esjjllo fuit umquamCfoedere>tanta,
quanta in amore tuo ex parte reperta mea est.
88
Quid facit is, Gelli, qui cum matre atque sorore
prurit et abiectis pervigilat tunicis?
Quid facit is, patruum qui non sinit esse maritum?
Ecquid scis, quantum suscipiat t sceleris?
5 Suscipit, o G elli, quantum non ultima Tethys
nec genitor nympharum abluit Oceanus:
nam nihil est quicquam sceleris, quo prodeat ultra,
non si demisso se ipse voret capite.
89
G ellius est tenuis: quid ni? Cui tam bona mater
tamque valens vivat tamque venusta soror
tamque bonus patruus tamque om nia plena puellis
cognatis, quare is desinat esse macer?
5 Q ui ut nihil attingat, nisi quod fas tangere non est,
quantumvis quare sit macer invenies.
174
86
M nogima lijepa je Kvindja; slažem se, ona je vitka,
blistava, stasita — da, u nje su svojstva ta sva,
ali je sve to skupa ne čini lijepom, jer nema
ljupkosti ni za lijek u tijelu golem om tom .
Lijepa je Lezbija - zato što cijela je doista krasna, 5
i jer je ženama svim otela dražest i čar.
87
Žena nijedna ne može reći da tako je ljube
kako obožavam ja Lezbijin ljubljeni lik;
vezu nijednu nije tolika učvrstila vjernost
s kakvom ljubavi žar naše održavam ja.
88
Znaš li što čini, Gelije, onaj tko s majkom i sestrom
bludno, bez tunike, gol besanu provodi noć?
Ili tko vlastitom stricu bračnu preotima dužnost?
D a li doista znaš djela koliko je zlih?
Toliko, Gelije, da ih isprali ne bi Okean, 5
nimfama otac, ni čak posljednje Tetije val:
nema nijednog zločina više da počini niti
sagnuvši glavu da on poliže vlastiti ud.
89
Mršav je Gelije; kako da ne bude: dobro držeće,
uslužne matere sin, pristale sestrice brat,
nećak uslužna strica, rođak bezbrojnih cura -
kako da ne bude on, jadan, i mršav i slab?
Sve da i dira on u zabranjeno tek voće, 5
pronaći razlog ćeš lak zašto je mršav i slab.
175
 90
Nascatur magus ex Gelli matrisque nefando
coniugio et discat Persicum aruspicium:
nam magus ex matre et gnato gignatur oportet,
si vera est Persarum impia religio,
5 gratus ut accepto veneretur carmine divos
omentum in flamma pingue liquefaciens.
91
Non ideo, Gelli, sperabam te mihi fidum
in misero hoc nostro, hoc perdito amore fore,
quod te cognossem bene constantemve putarem
aut posse a turpi mentem inhibere probro,
5 sed neque quod matrem nec germanam esse videbam
hanc tibi, cuius me magnus edebat amor.
Et quamvis tecum multo coniungerer usu,
non satis id causae credideram esse tibi.
Tu satis id duxti: tantum tibi gaudium in omni
10 culpa est, in quacumque est aliquid sceleris.
(9 2)
Lesbia mi dicit semper male nec tacet umquam
de m e Lesbia me dispeream nisi amat.
Quo signo? Quia sunt totidem mea: deprecor illam
assidue, verum dispeream nisi amo.
Nil nimium studeo, Caesar, tibi velle placere
nec scire utrum sis albus an ater homo.
176
90
Neka se rodi iz Gelijeve sramotne veze
s njegovom majkom mag, perzijskoj magiji vješt:
treba da nastane mag iz veze majke i sina —
ako ne govori laž bezbožni perzijski kult -
da mu milostivo bogovi prime molitve pjesmu 5
dok im u vatru drob žrtava sipa i mast.
91
Nadah se, Gelije, da me nevjerstvom vrijeđati nećeš
otkad me zadesi jad, zaludne ljubavi bol —
ne što bih, dobro te znajući, smatrao da si povjerljiv
ili da hiru ćeš svom sraman uskratiti blud,
nego sam znao da nije ti majka ni rođena sestra 5
ona za kojom sam sav plamtio u srcu ja;
premda veoma već dugo smo znanci, mislio nisam
da će razlog taj biti ti dovoljno jak.
Ti si ga smatrao dovoljnim: grijeh te svaki veseli,
no kad je zločinu bliz, tad ti je posebno drag. 10
92
Uvijek me Lezbija psuje i ne može šutjeti nikad:
ako me ne ljubi ta, neka me ugrabi smrt!
Gdje mi je dokaz? Ta isto se ponašam: stalno je
karam;
ako je ne ljubim ja, neka me ugrabi smrt!
93
Nije mi, Cezare, nimalo stalo da tebi se svidim
niti me briga da znam jesi li bijel ili crn.
177
 94
»Mentula moechatur.« Moechatur Mentula? Certe
hoc est, quod dicunt: »ipsa olera olla legit.«
95
Zmyrna mei Cinnae nonam post denique messem
quam coepta est nonamque edita post hiemem,
milia cum interea quingenta Hortensius uno
5 Zmyrna cavas Satrachi penitus mittetur ad undas,
Zmyrnam cana diu saecula pervoluent.
At Volusi annales Paduam morientur ad ipsam
et laxas scombris saepe debunt tunicas.
Parva mei mihi sint cordi monumenta [sodalis}
10 at populus tumido gaudeat Antimacho.
96
Si quicquam mutis gratum acceptumve sepulcris
accidere a nostro, Calve, dolore potest,
quo desiderio veteres renovamus amores
atque olim missas flemus amicitias:
5 certe non tanto mors immatura dolori est
Quintiliae, quantum gaudet amore tuo.
97
Non (ita me di ament) quicquam referre putavi,
utrum os an culum olfacerem Aemilio.
Nilo mundius hoc, nihiloque immundius illud,
verum etiam culus mundior et melion
178
94
»Štapić se kurva.« Kurva se Štapić? Pa jasno, jer uvijek
mač će, štono je riječ, lako pronaći svoj tok.
95
Čina je najzad objavio »Smimu«; pred devet je ljeta
1 devet zima on prvi napisao stih;
dok je Hortenzije petsto tisuća stihova začas
»Smima« će prodrijeti sve do Satraha duboke vode, 5
kad naš osijedi vijek, još će je čitati svi.
A »Anali« Voluzija tek će do Padove stići,
skuše na trgu će tu u njih umatati svijet.
Po mom su ukusu malena remek-djela mog druga,
golem Antlmahov ep prost neka raduje puk. 10
96
Ako nijemim grobovima pružiti može
kakav ugodan, drag osjećaj, Kalve, naš bol
kada sa žudnjom obnavljamo ljubavi davne,
za prijateljstvima tim prošlim kad plačemo mi,
prerana smrt Kvintiliji manje zadaje boli 5
no što joj ljubavni žar radosti donosi tvoj.
97
Tako mi bogova, znam: kod Emilija sasvim je isto
hoćeš li usta mu ti njušiti ili ćeš čmar.
Nimalo nije čišće jedno, prljavije drugp,
čak mu je čistiji čmar, 1 bolji mnogo je on
179
5 nam sine dentibus est. H oc dentis sesquipedalis,
gingivas vero ploxeni habet veteris,
praeterea rictum, qualem diffissus in aestu
meientis mulae cunnus habere solet.
H ic futuit multas et se facit esse venustum,
10 et non pistrino traditur atque asino?
Quem si qua attingit, non illam posse putemus
aegroti culum lingere carnificis?
98
In te, si in quemquam, dici pote, putide Victi,
id quod verbosis dicitur et fatuis:
ista cum lingua, si usus veniat tibi, possis
culos et crepidas lingere carpatinas.
5 Si nos om nino vis omnes perdere. Victi,
hiscas: om nino quod cupis efficies.
99
Surrupui tibi, dum ludis, m ellite Iuventi,
suaviolum dulci dulcius ambrosia.
Verum id non impune tuli: namque amplius horam
suffixum in summa me memini esse cruce,
5 dum tibi me purgo nec possum fletibus ullis
tantillum vestrae demere saevitiae.
Nam simul id factum est, multis diluta labella
guttis abstersti omnibus articulis,
ne quicquam nostro contractum ex ore maneret,
io tamquam commictae spurca saliva lupae.
Praeterea infesto miserum me tradere Amori
non cessasti omnique excruciare modo,
ut mi ex ambrosia mutatum iam foret illud
suaviolum tristi tristius elleboro.
15 Quam quoniam poenam misero proponis amori,
numquam iam posthac basia surripiam.
180
jer je bez zubi; u desnima stpje, nalik na stari 5
nekakav kočije koš, skrbe od stope i pol;
tu je i ždrijelo poput stidnice mazge kad piša,
razvaljene u vruć, ljetni i sunčani dan.
M noge povalio on je i smatra da vrlo je zgodan;
treba ga dati u mlin, melje da s magarcem on! 10
Koja ga dotakne, za nju možemo kazati da je
dostojna bolesnom ta krvniku lizati čmar.
98
Bolje no ikome pristaje, prljavi Vikdje, tebi
ono što govori svijet kad je tko brbljav i lud:
jezikom kakav je tvoj u slučaju potrebe možeš
lizati svačiji guz - kao i seljački đon.
Ako nas želiš pomoriti redom koliko nas ima, 5
usta otvori, i tSd sve će nas odnijeti vrag.
Poljupčić tebi ukradoh u igri, Juvencije medni,
od ambrozije on slađi je imao tek.
Nije to prošlo bez kazne: naime više od sata -
sjećam se - bio sam ja kao pribijen na križ,
dok sam se ispričavao tebi, i mogao nije 5
moj ti nikakav plač makar umanjiti bijes.
Odmah po poljupcu vodom si obilno isprao usta
i sa prstiju pet otro s njih posljednji trag,
kao prljavu slinu ulične bludnice, tako
izbrisao si moj dodir i usana žig. 10
Uz to si ljutitom Amoru posve izručio mene,
mučenja za me si tad svaku izmišljao vrst,
da mi poljupčić ne bude onaj ambrozijski više,
već od čemerike on gorči da ima sad tek.
Budući da mi bijednu ljubav kažnjavaš tako, 15
neću nikad od sSd ukrasti poljubac tvoj.
181
 100
Caelius Aufilenum et Quintius Aufilenam
flos Veronensum depereunt iuvenum,
hic fratrem, ille sororem. H oc est, quod dicitur, illud
»fraternum« vere »dulce sodalicium«.
5 Cui faveam potius? Caeli, tibi: nam tua nobis
per facta exhibita est unica amicitia,
cum vesana meas torreret flamma medullas.
Sis felix, Caeli, sis in amore potens!
101
Multas per gentes et multa per aequora vectus
advenio has miseras, frater, ad inferias,
ut te postremo donarem munere mortis
et mutam nequiquam alloquerer cinerem,
5 quandoquidem fortuna mihi tete abstulit ipsum,
heu miser indigne frater adempte mihi!
Nunc tamen interea haec, prisco quae more parentum
tradita sunt tristi munere ad inferias,
accipe fraterno multum manantia fletu
io atque in perpetuum, frater, ave atque vale!
102
Si quicquam tacito commissum est fido ab amico,
cuius sit penitus nota fides animi,
meque esse invenies illorum iure sacratum,
Corneli, et factum me esse puta Harpocratem.
182
100
Cedije Aufilena a Kvincije Aufilenu
ljubi ludo na sm'čt, veronske mladeži cvijet,
ovaj brata a onaj sestru. T o obično zovu
»bratskom ljubavlju« svi, »slatkim drugarstvom« još
k tom .
Za kog da od njih navijam? Za te ću, Ćelije: tvoj je 5
meni dokazao čin da si mi istinski drug,
kad m e duboko u srcu palila mahnita vatra.
Sreću ti, Ćelije moj, želim i ljubavnu moć!
101
M nogim sam zemljama prošao, preko pučina mnogih
dolazim, brate moj, na tvoj prenesretnl grob,
da bih te ovdje darivao darom posljednjim smrti,
ispraznu zborio riječ pepelu koji je nijem,
jer mi je tebe, jadni brate, okrutna sudba 5
otrgla krilu mom, odnijela na drugi svijet.
Ipak, sad primi što se po zakonu predaka drevnom
kao tužan dar stavlja sa žrtvom na grob,
primi jer to su oblile obilne bratove suze;
zauvijek, brate moj, zbogom, i vječni ti mir! to
102
Ako postbji povjerljiv drug kom e prijatelj odan
predaje tajnu jer zna kako je vjeran mu duh,
1 ja, Kornelije, otkrit ćeš, jesam od onih što štuju
zakon tajnosti svet, imam Harpokratov lik.
183
 103
Aut, sodes, mihi redde decem sestertia. Silo,
deinde esto quamvis saevus et indomitus:
aut, si te nummi delectant, desine, quaeso,
leno esse atque idem saevus et indomitus.
104
Credis me potuisse meae maledicere vitae,
ambobus mihi quae carior est oculis?
N on potui, nec, si possem, tam perdite amarem:
sed tu cum Tappone omnia monstra facis.
105
Mentula conatur Pipleium scandere montem:
Musae furcillis praecipitem eiciunt.
106
Cum puero bello praeconem qui videt esse,
quid credat, nisi se vendere discupere?
107
Si quicquam cupido optantique optigit umquam
insperanti, hoc est gratum animo proprie.
Quare hoc est gratum nobis quoque, carius auro,
quod te restituis, Lesbia, mi cupido,
5 restituis cupido atque insperanti, ipsa refers te
nobis: o lucem candidiore nota!
Quis me uno vivit felicior, aut magis hac res
optandas vita dicere quis poterit?
184
103
Silone, ili, izvoli, deset mi tisuća vrati,
zatim, koliko g&d hoćeš i praskaj i psuj
Ili - ako te novac veseli - ostani, molim,
svodnik, no u isti čas ne praskaj niti tad psuj.
104
M isliš li da sam mogao ružiti ženu života
koju volim ja više no očinji vid?
Nisam mogao - ne bih je ljubio ludo, da jesam:
ali Tapon i ti tražite nakaze svud.
105
K Muzama, na brdo pimplansko, s mukom se uspinje
Štapić;
one ga vilama tad bace naglavce u jaz.
106
Kad izvikivač obilazi gradom s lijepim dječakom,
m islit ćeš: jasna je stvar, dječak se prodaje taj.
107
Onaj tko iznenada se domogne nečeg za čime
čezne, požude pun, sretan je u srcu svom.
Stoga sam 1 ja sretan, taj mi je draži no zlato
povratak, Lezbijo, tvoj k meni što žudnje sam pun.
Vraćaš se punom mi žudnje i iznenada i sama 5
stižeš: kamenčić bijel neka taj označi dan!
Ima li igdje na svijetu 6d mene sretnijeg stvora?
Život je za mene sad najljepša moguća stvar.
185
 108
Si, Comini, populi arbitrio tua cana senectus
spurcata impuris moribus intereat,
non equidem dubito, quin primum inimica bonorum
lingua execta avido sit data vulturio,
5 effossos oculos voret atro gutture corvus,
intestina canes, cetera membra lupi.
lucundum, mea vita, mihi proponis amorem
hunc nostrum inter nos perpetuumque fore.
Di magni, fafiite, ut vere promittere possit
atque id sincere dicat et ex animo,
5 ut liceat nobis tota perducere vita
aeternum hoc sanetae/fSedu^ amicItTae.
110
Aufilena, bonae semper laudantur amicae:
accipiunt pretium, quae facere instituunt.
Tu, quod promisti, mihi quod mentita inimica es,
quod nec das et fers saepe, facis facinus.
5 Aut facere ingenuae est, aut non promisse pudicae,
Aufilena, fuit: sed data corripere
fraudando officiis, plus quam meretricis avarae,
quae sese toto corpore prostituit.
186
108
Kad bi o kraju, Komfnije, sijede starosti tvoje,
ogrezle sasvim u grijeh, sav odlučivao puk,
nema sumnje da najprije tvoj bi iščupan jezik,
kuga za čestiti svijet, jastrebu postao plijen,
iskopane bi oči proždro cmogrll gavran, 5
gadnu ti utrobu psi, ostale dijelove vuk.
109
Draga, slikaš mi našu budućnost prepunu slasti,
trajan ljubavi vez kojemu ne vidiš kraj.
Veliki bogovi, dajte da stvarno obećati može,
da joj iskrena riječ Iz srca izvire sad,
dajte da uzmognemo do kraja svojih života 5
savez održati svet, besmrtni ljubavi plam.
110
O Aufilćno, hvala i čast prijateljici dobroj:
novac dobiva ta, kada svoj započne »rad«.
Ti si mi neprijateljica jer si obećala lažno:
ne daš, a uzmeš sve — čista je prijevara to.
Poštena već bi se dala, a čedna ni obrekla ne bi; 5
ali uzeti sve, o Aufileno, i tad
izbjeći dužnosti - to ti je gore od pohlepne kurve
koja se prodaje sva: tijelo i svaki svoj ud.
187
 111
Aufilena, viro contentam vivere solo,
nuptarum laus est laudibus eximiis:
sed cuivis quamvis potius succumbere par est,
quam matrem fratres [te parere] ex patruo.
112
Multus hom o es, Naso, neque tecum multus homo
est, qui
descendit: Naso, multus es et — pathicus.
113
Consule Pompeio primum duo, Cinna, solebant
Maeciliam; facto consule nunc iterum
manserunt duo, sed creverunt milia in unum
singula. Fecundum semen adulterio!
114
Firmanus saltus non falso. Mentula, dives
fertur, qui tot res in se habet egregias,
aucupium, om ne genus piscis, prata, arva ferasque.
Nequiquam: fructus sumptibus exuperat.
5 Quare concedo sit dives, dum om nia desint;
saltum laudemus, dummodo ipse egeat.
188
111
O Aufileno, kad udata žena s jednim muškarcem
čitav proživi vijek, to joj je najveća čast;
ali sa stricem rađati sinove — bratiće majci —
od toga bolje je, znaj, spavati bilo sa kim.
112
Silno si zaposlen, Nazone, ali se zaposlen čovjek
ne druži s tobom , jer ti posluješ stražnjicom tek.
113
D va su M edliju imala kada je prvi put Pompej
konzulsku vršio vlast; izabran drugi je put:
dva su ostala, ali iz svakog još tisuća jedna
nasta. Bogat plod daje nam preljuba rod!
114
Štapića s pravom bogatim drže zbog firmskog imanja,
jer prvorazredno on ima vam zaista sve:
ptice, raznovrsne ribe, livade, polja i divljač.
Uzalud: prihod mu sav rastače rashoda crv.
Pristajem: neka je bogat, samo da ničega nema, 5
divni da posjed ga taj stjera na prosjački štap!
189
 115 115

Mentula habet instar triginta iugera prati,

Štapić otprilike trideset jutara livada ima
quadraginta arvi: cetera sunt maria.
i četrdeset još polja, te obale k tom.
Cur non divitiis Croesum superare potis sit
Zašto i od Kreza ne bi bogatiji bio, kad samo
uno qui in saltu tot bona possideat, „
jednim posjedom tim blaga obuhvaća niz:
5 prata, arva, ingentes silvas saltusque paludesque
sve do Hiperborejaca zemlje i do Ocežna 5
usque ad Hyperboreos et mare ad Oceanum? livade, polja i gaj, golem e šume i rit?
Omnia magna haec sunt, tamen ipsest maximus ultro,
Sve je to veliko, ali je najveći ipak gospodar
non hom o, sed vero mentula magna minax. nije on čovjek već napeti golem i štap.

116 116

Saepe tibi studioso animo venante requirens

Cesto sam s lovačkim žarom tražio način da tebi
carmina uti possem mittere Battiadae,
poslati uzmognem ja Batova pbtčmka stih,
qui te lenirem nobis, neu conarere
da te smiri i da odvrati od m ene1
tela infesta [meum] mittere in usque caput,
otrovnih strelica trn kojima gađaš me čak
5 hunc video mihi nunc frustra sumptum esse laborem,
u glavu; vidim, međutim, da mi je, Gelije, bio 5
G elli, nec nostras hic valuisse preces. zaludan sav moj trud, bezvrijedan m olbi tih glas.
Contra nos tela ista tua evitamus amictu:
Tvoje će strelice moći zadržati 1 moj ogrtač;
at fixus nostris tu dabis supplicium. mojim izranjen, ti platit ćeš kaznu za sve.

I u originalu se nalazi stih sa šest spondeja.

190 191
 FRAGMENTA
1
Hunc lucum tibi dedico consecroque, Priape,
qua domus tua Lampsaci est quaque [lege] P r iapi:
nam te praecipue in suis urbibus colit ora
Hellespontia ceteris ostriosior oris.
n
de meo ligurrire libido est.
III
At non effugies meos iambos.
192
FRAGMENTI
I
Ja posvećujem ovaj gaj, dajem, Prijape, tebi
(taj u Lampsaku ima hram i u Prijapu propis),
jer Helesponta tebe tlo u svim mjestima svojim
štuje posebno; na tom tlu mnogo ostriga ima.
II
želja ta da se mojime sladiš.
ffl
Ali izbjeći nećeš moje jambe.
 FO N T E S L E C T IO N U M

Adsunt tantummodo lectiones, quae in editionibus hodiernis inter se differunt,

atque supplementa, cum fontibus eorum.

C odicum sigla

G = Germanensis, Parisinus 14137

O = Oxoniensis, Bodl. Canon, lat. 30
M = Marcianus, biblioth. S. Marci, class. XII, lat. 80
R = Romanus, Vatie. Ottob. 1829
A = Ambrosianus M. 38, Mediolani
B = Bononiensis, bibliothecae Universitatis 2621
C = Colbertinus, Parisinus 8234
Y = codices GOMRABC omnes aut plerique
D = Datanus, bibliothecae Berolinensis, Santen. 37
L = Berolinensis, Santen. 36

2a - 3 / ligatam (MABCD) negatam (G O ) 8 - 9 / [us, noli] suppi. A v e n tiu s; 14

- 16/ false (OM) salse (Y); 17 - 3 / axulis (Scbtvabe): ac sulcis (GOM) 2 4 - 7 /
Quid (O); Qui (GM ) 25 - 5 / mulierarios (E isen b u t)- mulier alios (G); 29 - 2 0 /
Nunc— Britanniae (E ism b u t): Hunc Gallie timet et Britannie (Y), - 2 3 / o po-
tissimei (M tille r): opulentissime (Y); 30 - 7 / [me] suppi. A v a n tiu s; 34 —3 / [Dia­
nam........ integri] suppi. P alladius; 38 - 9 / [me] suppi. M d b lj, - 17/ [es] suppi. C or-
rodus de A llio ; 5 1 - 8 / [Lesbia, vocis] suppi. G arrod; 5 4 - 2 / Herei (F rie d ric h ) Et
eri (GO), —5 / Fufidio ( B ic k e l) sufficio (GOM); 5 5 —11/ [sinum] reclu[dens:] sup ­
p i. Riese: reduc (Y), - 2 2 / vestri (GO) nostri (M) 61 - 1 6 / Vinia (GD) Iunia
(OMR) - 9 5 / [prodeas ... nupta] suppi. A ld in a , — 145/ [io ... Hymenaee] suppi.
L afaye; 63 - 7 4 / [citus] suppi. B entley; 64 - 16/ [haud] supp i. B ergk, - 23a/ [rum]
suppi. M adivg, - 3 5 / Cieros (E ism b u t): Syros (GM) - 7 5 / tecta (W einreich): tempta
(GOMBR) — 119/ [batur] suppi. Lachm ann, — 122/ [venerit] suppi. Lacbm asm , —
127/ [in] suppi. L afaye, - 148/ meminere ( C sovalina) metuere (Y ) - 2 8 7 /Meliasin
(M a d vig ): Minosim (Y) —3 4 4 / campi (DL) tenen (GMBC) - 3 50/ cum ... cri­
nem (B a ebrm s): cum in civium canos solvent a vertice crines (GMBC) 65 - 1 /
defectum (MR) confectum (G ) - 5 / [in] suppi. P arthenius, - 9 / [facta] suppi. V ossius,
- 12/ canam (D ) tegam (Y ) 66 - 25/ [te] suppi. A va n tiu s, — 50/ fingera (O) frin-
gere (GM) - 59/ gentibus....... vario (B ic k t!): hi dii ven ibi (Y ) - 63/ fletu (Ita ­
li) : fluctu (Y) 67-12/ quae ipse (P igh i): qui te (Y) - 27/ [homo] suppi. Lencbantin;
68 - Secundum W einreich e t E isen b u t totum p e r carm m lectio 'A llitis'p ro p o sita est, in casibus
quoque obliquis, in codicibus fir m is duabus, modo 'A liiu s ’ modo 'M a nliu s', coexsistm tibus , -
67/ clausum (O) classum (Y) - 68/ dominae ( Frolicb) dominam (Y) - 101/
[simul] suppi. Ita li, - 139/ condidit iram (P o h l) cotidiana (Y ) - 156/ [ipsi] suppi.
Panthagatus, - 157/ haustis /(B a e b rm s): aufert (Y) 71 - 4 / Alii (K rol)• a te (Y)
73 - 4 / [prodest] suppi. A v a n tiu s; 95 - 9 / [sodalis] suppi. A ld in a ; 97 - 5 / Hoc__
sesquipedalis (W einreich )• hic dentis seseque dedalis (Y) 98 - 6 / hiscas (E isen b u t):
discas (Y ) 100 - 6 / p e r__ exhibita (L achm ann): perfecta est igitur est (Y ) 107

195
- 7 / 8 / h a c r e s / o p t a n d a s ( Lacbm ann): m e e s t / o p t a n d u s ( Y ) ; 1 1 0 - 7 / o f f ic iis R JEČN IK IM E N A 1
(B erg k): e f f i c it (Y ); 1 1 1 - 4 / [ te p a r e r e ] suppi. Friedrich; 1 1 5 - 4 / t o t b o n a (W ein -
reich): t o t m o d o (Y ); 1 1 6 - 4 / [ m e u m ] suppi. M uretus; 1 - 2 / [le g e ] suppi. Bucheler.

A chilles 64, 3 3 8 — G r č k i ju n a k p o d skog tiranina, Heraklo je isušio u

T r o j o m , s in P e le ja i T e tid e . Arkadiji fenejske močvare.
A chivus 64, 336 - A h e ja c , u š ir e m A ncon 36, 13 — Ancona, talijanska
s m is lu G r k . luka pod Venerinom zaštitom.
A c m e 4 5 , 1, 2 , 1 0 , 2 1 , 2 3 - V je r o j a t­ A ndrogeoneus 64, 77 - Androgeo-
n o o s l o b o đ e n i c a g r č k o g p o r ije k la . nov; Androgeona je Egej, atenski
A doneus 29, 8 — A d o n is , V e n e rin kralj, ubio u nastupu ljubomore, pa
lj u b a v n ik , s i m b o l n e o d o l jiv a m la - su —prema legendi —bogovi po­
d ič a . slali kugu na Atenu, a zatim su
A driaticum 4, 6 — J a d r a n s k o m o r e . Atenjani slali Minotauru na Kretu
A eeteus 64, 3 — E j e t o v ; E j e t je le g e n ­ kao žrtvu sedam mladića i sedam
d a r n i k r a lj K o lh id e . djevojaka godišnje.
A egeus 64, 213 - L e g e n d a r n i k ra lj A ntim achus 95, 10 - Grčki pjesnik
A t e n e , o t a c T e z e je v . iz 5. st. pr. n. e. Napisao je golem
A egyptus 66, 3 6 — E g i p a t. ep Tebaida, koji su aleksandrijski
A em ilius 9 7 , 2 — N e p o z n a t . pjesnici ismijavali.
A ethiops 66, 5 2 - E t io p lj a n in . A ntius 44, 11 - Nepoznat. Katul je
A fricus 61, 2 0 6 — A f r ič k i. pročitao Sestijev govor In A n tiu m
A gan ip p e 61, 3 0 - I z v o r n a p l a n i n i da bi izmamio poziv na ručak.
H e l i k o n , u B e o tiji. A onius 61, 28 — Aonski; Aonija je
A lfenus 30, 1 — M o ž d a je rije č o predio Beotije ispod Helikona.
p r a v n i k u P u b l i j u A l f e n u V a r u k o ji A pheliotes 26, 3 —Istočni vjetar.
je b i o consul suffectus 3 9 . g . p r . n . e. A quinus 14, 18 — Neki loš pjesnik,
A l l i u s 6 8 , 11, 3 0 , 4 1 , 5 0 , 6 6 , 1 5 0 - Katulov suvremenik.
N e p o z n a t i K a t u l o v p rija te lj. A rabs 11, 5 — Arabljanin.
11, 9 — A lp e .
A lp e s Argivus 64, 4; 68, 7 —Argivski, u ši­
A m astris 4, 1 3 — G r a d u M a lo j A ziji. rem smislu grčki.
A m athus 36, 14 - G r a d n a ' C i p r u A riadna 64, 54, 253 - Kći kretskog
g d je je b io z n a m e n it V e n e rin kralja Minoja.
h ram . A riadneus 66, 60 - Arijadnin; Ari-
A m athusia 68, 5 1 - V e n e r i n e p i te t . jadnina kruna je smještena kao sa-
A m eana 41, 1 — L j u b a v n i c a M a m u r i* zviježđe na nebo nakon Arijadnina
na. vjenčanja s Dionisom.
A m o r 4 5 , 8 , 1 7 ; 9 9 , 11 — A m o r , p e r ­ Arrius 84, 2, 11 - Nepoznat.
s o n if ik a c ij a lju b a v i. Arsinoe 66, 54 - Žena Ptolemeja II
A m phitrite 64, 11 - B o g in j a m o r a , Filadelfa (3. st. pr. n. e.)> bila je di­
ž e n a N e p tu n o v a . vinizirana i poistovećena s Vene­
A m p h i t r y o n i a d e s 6 8 , 1 1 2 — H e ra k lo rom.
je b i o s in Z e u s a i A lk m e n a , ž e n e Asia 46, 6 ; 66, 3 6 ; 68, 8 9 — A zija.
A m f i t r i n o v e . U l o v u n a s tim f a ls k e Asinius M arrucinus 12, 1 - Sin Azi-
p ti c e p o n a lo g u E u r i s t e j a , a r g iv - nija Gneja, brat Azinija Poliona.

1 P r i r e đ e n d j e l o m i č n o p r e m a L a f a y e v u iz d a n ju .

196 197
A sius 61, 22 - Azijski.
Assyrius 66, 12; 68, 144 - Asirski.
A thenae 64, 81 - Atena, grad.
A thos 66, 46 - Planina na rtu jednog
od poluotoka Halkidike. Perzijski
car Kserkso je kroz prevlaku po­
luotoka probio kanal, napadajući
481. pr. n. e. Grčku.
A ttis 63, 1, 27, 32, 42, 45, 88 - Lijep
mladić, prema mitu zaljubljen u
Veliku Majku bogova. Kabelu. U
nastupu mahnitosti, na koji ga je
Kibela navela, Atis je odsjekao
vlastitu muškost i ostao vječni bo-
ginjin sluga.
A ufilena 100, 1; 110, 1; 111, 1 - Ne­
poznata.
A ufilenus 100, 1 —Nepoznat.
A urelius 11, 1; 15, 2; 16, 2; 21, 1 —
Nepoznat.
A urora 64, 271 —Boginja zore.
A urunculeia 61, 86 —Drugo ime Vi-
nije.
A uster 26, 1 - Južni vjetar.
Balbus 67, 3 —Nepoznati stanovnik
Verone čija kuća, nakon njegove
smrti, prelazi u ruke nekog Cecilija.
B attiades 65,16; 116,2 - Grčki pjes­
nik Kalimah, rođen u Kireni oko
310. pr. n. e„ jedan od najvećih
predstavnika helenističkog pjes­
ništva, smatrao se potomkom
Bata, legendarnog kirenskog kralja.
B attus 7, 6 —Grčki junak, legendarni
osnivač Kirene.
B ereniceus 66, 8 —Bereničin; pjesma
o Bereničinu pramenu u grčkom
je originalu Kalimahova. Berenika
se ubistvom oslobodila Demetrija
za kojeg je trebalo da se uda (66,
27) i pošla za Ptolemeja III liuer-
geta, egipatskog kralja (247-221),
koji je odmah nakon vjenčanja oti­
šao u osvajanje Sirije. Za njegov
sretan povratak Berenika je Veneri
obećala jedan svoj pramen koji je.
198
nakon Ptolemejeve pobjede, iden­
tificiran sa zvijezdofh. Pramen je
subjekt Katulove pjesme.
B ithunius 31, 5 - Bitinijski.
Bithynia 10, 7 — Provincija u Maloj
Aziji na Crnom moru, gdje je Ka­
mi bio 57. i 56. g. pr. n. e.
Bononiensis 59, 1 - Bolonjski.
Bootes 66, 67 - Sazviježđe.
Boreas 26, 3 - Sjeverni vjetar, bura.
Britannia 29, 4, 20; 45, 22 —Velika
Britanija.
B ritannus 11, 12 - Britanac.
Brixia 67, 32, 34 - Brescia, grad u
Italiji.
Caecilius 35, 2, 18 — Pjesnik, Katu-
lov prijatelj, sastavljač pjesme o
Kibeli, inače nepoznat.
Caecilius 67, 9 —Vlasnik kuće u Ve­
roni.
C aelius 58,1; 100, 1, 5, 8 - Vjerojat­
no (u 58) M. Ćelije Ruf, govornik
za koga je Ciceron držao govor Pro
C a d io da bi ga obranio od Klodi-
jinih (l-ezbijinih) optužbi.
C aesar 11, 10; 57, 2; 93, 1 —GajJulije
Cezar.
C aesius 14, 18 - Loš pjesnik, inače
nepoznat.
Callisto 66, 66 - Budući da je Jupiter
bio u nju zaljubljen, Junona ju je
pretvorila u medvjeda; bila je pre­
nijeta u nebo i uvrštena u sazvijež­
đe Velikog medvjeda.
Calvus 14, 2; 53, 3; 96, 2 - Vidi Li­
cinius.
C am erius 55, 10; 58a, 7 —Nepoznat.
C anopitus 66, 58 - Kanopski; Kano-
pa je grad u Egiptu na ušću Nila.
C astor 4, 27; 68, 65 - Sin Zeusa i
Lede, brat blizanac Poluksov.
C ato 56, 1, 3 - Najvjerojatnije Publije
Valerije Katon, slavni gramatičar i
znanstvenik, pjesnik mitoloških i
ljubavnih sadržaja.
C atullus 6, 1; 7, 10; 8, 1, 12, 19; 10,
25; 11, 1; 13, 7; 14, 13; 38, 1; 44,
3; 46, 4; 51, 13; 52, 1, 4; 56, 3;^8,
2; 68, 27, 135; 72, 1; 76, 5; 79, 2,
3; 82, 1 - Pjesnik Katul.
C ecropius 64, 79, 83, 172 - Kekro-
pov; Kekrop je legendarni osnivač
Atene.
C eltiber 39, 17 - Keltiberski.
C eltiberia 37, 18 —Središnji predio
Španjolske.
C eltiberius 39, 17 - Keltiberski.
C eres 63, 36 - Boginja usjeva; ovdje
metonimijom - kruh.
C halybes 66, 48 - Mali armenski na­
rod za koji se smatralo da je prvi
obrađivao željezo.
C harybdis 64, 156 —Morsko čudo­
vište koje je u Mesinskom tjesnacu,
prema priči, zajedno sa Stilom
uništavalo brodove.
C hiron 64, 279 —Kentaur s brda Pe-
lija, Ahilejev odgajatelj.
Cieros 64, 35 —Grad u Tesaliji.
C inna 10, 30,95,1; 113,1 - Gaj Hel-
vije Čina, pjesnik i blizak Katulov
prijatelj, autor Sm im e.
C olchus 64, 5 - Stanovnik Kolhide.
C om inius 108, 1 - Prema Ciceronu
bila su dva brata Kominija, pozna­
ti govornici, a jedan je od njihovih
protivnika bio Kornelije (možda
onaj iz 102), pučki tribun 67. g. pr.
n. e.
C om um N ovum 35,4 - Como, grad
u Italiji.
C onon 66, 7 —Poznati aleksandrijski
astronom iz 3. st. pr. n. e, prijatelj
Kalimahov, koji je otkrio zvijezdu
Berenikina kosa.
C ornelius 1, 3 - Kornelije Nepot, sta­
riji Katulov suvremenik, znameniti
historičar i biograf.
C ornelius 67, 35 - Nepoznati stanov­
nik Brescije.
C ornelius 102, 4 - Prijatelj Katulov;
vjerojatno nije riječ o Komeliju
Nepotu. Vidi C om inius.
C ornificius 38, 1 - Pisac, autor lakih
pjesama.
C rannon 64, 36 - Grad u Tesaliji.
C reta 64, 84, 174 —Kreta.
C retes 58a, 1 - Krećani.
C roesus 115, 3 - Lidijski kralj, zna­
menit po svojem golemom bogat­
stvu.
C upido 3, 1; 13, 12; 36, 3; 68, 133 -
Personifikacija ljubavi.
C ybele 63, 9, 12, 20, 35, 68, 76, 84,
91 - Velika Majka bogova; frigij-
ska boginja čiji je kult bio proširen
i u Rimu.
C yclades 4, 7 - Otoci u Egejskom
moru.
C ycneus 67, 32 - Kiknov; Kikno je
bio ligurski princ. Veza s Bresci-
jom i njezinom utvrdom nije jasna
jer se drugdje ne spominje, a ni ru­
kopisi nisu na tom mjestu jednoz­
načni.
C ylleneus 68, 109 —Kilenski; Kiiena
je brdo u Arkadiji.
C yrenae 7, 4 - Grčka kolonija na sje­
vernim obalama Afrike.
Cytorius 4, 11 - Kitorski.
Cytorus 4, 13 - Planina u Paflagoniji
u Maloj Aziji, na obali Crnog
mora.
D ardanius 64,367 - Dardanov; Dar-
dan je mitski trojanski vladar.
D aulias 65, 14 - Daulijska; Daulija je
grad u Fokidi, rodno mjesto Filo-
mele, majke Itilove.
D elius 34, 7 - Delski, s otoka Dela.
D elphi 64, 392 - Delfi, grad u Fokidi.
D ia 64, 52, 121 - Staro ime otoka
Naksa na kojem je Tezej ostavio
uspavanu Arijadnu.
D iana 34, 1, 3 - Boginja Dijana.
D indym enus 63, 13 - Dindimski.
D indym us 35, 14; 63, 91 - Brdo u
Frigiji na kojemu je bio glasovit
Kibelin hram.
199
D iona 56, 6 - Jedno od Venerinih
imena; prema drugima Venerina
majka.
D urrachium 36, 15 - Grad u Epiru,
danas Drač; pravi lučki grad u an­
tičko vrijeme.
E g n atiu s 37, 19; 39, 1, 9 - Nepoznati
španjolski ljepotan.
E m ath iu s 64, 324 - Ematijski; Ema-
tija je makedonsko područje čije
ime Katul upotrebljava za susjed­
nu Tesaliju.
E ous 62, 35 - Zvijezda Danica.
E ous 11, 3 - Istočni.
E rechteus 64, 229 - jedan od legen­
darnih atenskih kraljeva.
E rech teu s 64, 211 - Erehtejev.
E rycina 64, 72 - Venera obožavana
u slavnom svetištu na sicilskom
brdu Eriku.
E truscus 39, 11 - Etrurski.
E u m e n id es 64, 193 - Boginje osvet­
nice zločina.
E uropa 68, 89 - Evropa.
E urotus 64, 89 - Lakonska rijeka na
Peloponezu.
F abullus 12, 15, 17; 13, 1, 14; 28, 3;
47, 3 - Jedan od najboljih Katulo-
vih prijatelja. Boravio je u Hispani-
jl u pretorovoj pratnji, zajedno s
Veranijem 60. g. pr. n. e, a 57—55.
g. pr. n. e. u Pizonovoj pratnji u
Makedoniji
Falemum 27, 1 —Falemsko vino, iz
Kampanije, bilo je u antici glasovi­
to.
Favonius 26, 2; 64, 282 —Istočni vje­
tar.
Fides 30, 11 — Boginja vjernosti s
hramom u Rimu.
Firmanus 114, 1 —Firmski; Firm je
grad (Fermo) južno od Ancone.
Flavius 6, 1 - Nepoznat.
F orm ianus 41, 4; 43, 5; 57, 4 —For-
mijski; Formije su grad u Italiji,
rodno mjesto Mamurino.
200
Fors 64, 170, 366 - Boginja sudbine.
F ufidius 54, 5 - Nepoznat.
F urius 11, 1; 16, 2; 23, 1, 24; 26, 1 -
Nepoznat. Katulu očito antipati­
čan.
Galla 63, 12, 34 - Galkinja, ovdje za­
pravo eunuh-svećenik Kibelin. Li­
šen muškosti, za Katula je nalik na
ženu.
Gallia 29, 20 - Galija.
Gallia C om ata 29, 3 - Transalpinska
»kosmata« Galija gdje su barbari
nosili dugu kosu.
G allicanus 42, 9 - Galski; u Galiji se
uzgajalo više vrsta dobrih pasa.
G allicus 11, 11 - Galski.
G allus 78, 1, 3, 5 - Ime nepoznate
osobe.
Gellius 74, 1; 80, 1; 88, 1, 5; 89, 1; 91,
1; 116, 6 - Najvjerojatnije Lucije
Gelije Poplikola, rimski bogati
mladić sumnjiva ponašanja: optu­
žen da je umorio oca kako bi se
domogao njegove žene; očigledno
Klodijin-Lezbijin ljubavnik.
G nidus 36, 13 —Grad u Kariji, u Ma­
loj Aziji.
G nosius 64, 172 —Knoski; Knosos je
grad na Kreti.
Golgi 36, 14; 64, 96 —Grad na Cipru.
G ortynius 64, 75 —Gortinski; Gorti-
na je grad na Kreti, Minojevo sje­
dište.
G raecus 68, 102 - Grčki.
Grai 68, 109 - Grci.
H ad ria 36, 15 —Jadransko more.
H am ad ry ad es 61, 23 - Šumske nim­
fe, poluboginje.
H arpocrates 74, 4; 102, 4 - Egipat-
sko-grčki bog za Rimljane perso­
nifikacija šutljivosti.
H eb e 68, 116 —Boginja mladosti He-
raklova žena, otkad je on primljen
na nebo.
Helena 68, 8 7 —Menelajeva žena či­
jom je otmicom Paris prouzroko­
vao trojanski rat.
Heliconius 61, 1 - Helikonski; Heli-
kon je beotska planina, sjedište
Muza.
Hellespontius I, 4 —Helespontski.
H ellespontus 64, 3 5 8 - Današnji
Dardaneli.
H ercules 55, 13 - Heraklo.
Herius 54, 2 - Nepoznat.
H esp eru s 62, 2 0 , 2 6 , 3 2 , 3 5 ; 64, 329
- Večernja zvijezda.
H iberus 9, 6; 12, 14; 29, 19; 37, 20;
64, 227 - Iberski; Iberija je pod­
ručje Hispanije, a naziv se može
upotrijebiti i za čitavu Španjolsku.
Hortensius 95, 3 - Možda je i tu riječ
o Kvintu Hortenziju Ortalu (vidi),
iako se ton pjesama (65 i 95) znat­
no razlikuje.
Hydrochous 66,94 - Vodolija, sazvi-
ježđe vrlo udaljeno od Oriona, pa
bi doista moralo doći do katakliz­
me da se ove konstelacije približe,
a Brenikina se kosa vrati na kralji­
činu glavu.
Hymen 61, passim; 62, passim —Gr­
čki bog vjenčanja i braka.
Hymenaeus 61, passim; 62, passim —
Drugo ime za Himena, boga vjen­
čanja.
Hyperborei 115, 6 — Tim imenom
Grci, već od Homera, označavaju
udaljene i slabo poznate narode na
sjeveru Evrope.
Hyrcani 11, 5 —Narod južno od Kas­
pijskog jezera.
Iacchus 64, 251 - Jedno od imena
Dionisa ili Bakha.
Ida 63, 30, 52, 70 - Planina u Troadi.
Idaeus 64, 178 —ldski.
Idalium 36, 12; 61, 17; 64, 96 - Grad
na Cipru sa slavnim Venerinim
svetištem.
Idrus 64, 300 — Možda jedan od ka-
rijskih gradova (Idrias); nije jasno
zašto Dijana tu ostaje a ne prisust­
vuje Pelejevoj svadbi.
Iliacus 68, 86 — Ilijski, trojanski.
Indža 45, 6 - Indija.
In d u s 11, 2; 64, 48 - Indijski.
Ionius 84, 11, 12 - jonski; Jonsko
more je dio Sredozemlja između
Italije i Grčke.
Ipsitilla 32, 1 - Nepoznata.
Itali 1, 5 — Italici stanovnici Italije.
Iton us 64, 228 — Grad u Beotiji sa
svetištem Atene; grad istog imena
postojao je i u Tesaliji.
Itylus 65, 14 —Sin Filomelin, koja se
pretvorila u slavuja, pošto joj je
sestra iz osvete ubila sina Itila. Sla­
vujev pjev je, dakle, tužaljka za Iti-
lom.
lu n o 34, 14; 68, 138 - Žena Jupitro-
va, boginja.
Iu p p ite r 1, 7; 4, 20; 7, 5; 34, 6; 55, 5;
64, 26, 171; 66, 30, 48; 67, 2; 68,
140; 70, 2; 72, 2 —Vrhovni bog,
otac bogova, Zeus.
Iuventius 24, 1; 48, 1; 81, 1; 99, 1 -
Dječak koga je Katul ljubio.
L adas 58a, 3 - Slavan trkač s grčkih
Olimpijskih igara, vjerojatno iz 5.
st. pr. n. e, čija je brzina postala po­
slovična.
L am psacus I, 2 - Grad u Maloj Azi­
ji, na Helespontu.
L anuvinus 39, 12 —Lanuvijski; La-
nuvij je grad u Laciju.
L arisaeus 64, 36 —Lariski; Larisa je
grad u Tesaliji.
L arius 35, 4 —Larijski; Larij je Kom-
sko jezero.
L atm ius 66, 5 —Latmijski; Latmos je
brdo u Kariji. Prema jednoj priči
Dijana-Hekata, boginja Mjeseca,
zaljubivši se u Endimija, ponekad
ga susreće u spiljama na Latmosu:
201
 odavde potječu pomračenja Mjese­
ca.
L atonia 34, 5 - Dijana, kći Latonina
L audam ia 68, 74, 80, 105 - Žena
Protesilajeva (vidi).
Leo 66, 65 - Sazviježđe Lava.
Lesbia 5,1; 7, 2; 43, 7; 51,7; 58,1, 2;
72. 2; 75, 1; 79, 1; 83, 1; 86. 5;
87, 2; 92, 1, 2; 107, 4 - Lezbija,
Katulova ljubavnica (vidi Uvod).
Lesbius 79,1 - Ako je Lezbija doista
Klodija, tada je Lezbiie ustvari
Publije Klodije Pulher, pučki tri­
bun i neprijatelj Ciceronov. Klodi­
je je bio optuživan i za incestuozne
veze sa sestrom.
L eth aeu s 65, 5 - Letin; Leta je rijeka
u podzemnom svijetu, rijeka zabo­
rava.
L iber 64, 390 - Drevni italski bog
identificiran s Dionisom-Bakhom.
L ibo 54, 3 - Nepoznat.
L ibya 45, 6 - Libija, u širem smislu
Afrika.
L ibyssus 7, 3 - Libijski.
L ibystinus 60, 1 - Libijski.
L icinius 50, 1, 8 - Vidi i Calvus. Gaj
Licinije Kalvo (82-47. pr. n. e.),
pjesnik i govornik, jedan od najbo­
ljih Katulovih prijatelja i istomiš­
ljenika u poeziji. U više navrata
podizao je optužnicu protiv Ceza­
rova pristaše Vat inija
L ig u r 17, 19 - Ligurski; Ligumija je
kraj u sjevernoj Italiji.
L ocris 66, 54 - Lok ranka; nije sasvim
jasno zašto je taj atribut pridan Ar-
sinoji.
Lucina 34, 13 - Rimska boginja po­
roda, ponekad identificirana s Ju-
nonom ili Dijanom.
Luna 34, 16 - Boginja Mjeseca
L ycaonius 66, 66 - Epitet Kaliste,
kćeri Arkađanina Likaona
Lydius 31, 13 - Lidijski; Lidija je pro­
vincija u Maloj Aziji, ali u ovom
kontekstu odnosi se epitet na kraj
202
oko Lagp di Garda koji je nekoć
pripadao Htmščanima, a oni su —
po nekim legendama —potjecali iz
Lidije.
Maecilia 113, 2 - Možda je riječ o
Meciji, trećoj Pompejevoj ženi,
skandaloznog ponašanja
Maenas 63, 23, 69 —Menade su nim­
fe, Bakantice, iz Dionisive pratnje;
ovdje eunusi. Ribetini pratioci.
Magna Mater 35, 18 - Nadimak Ki-
bele i vjerojatno naziv Cedlijeva
epilija
Magnus 55, 6 - Veliki — nadimak
Pompejev; Pompejev trijem (M ag­
n i am bulatio) bio je mondeno šeta­
lište na Martovim poljanama
Malius 68, 54 - Malijski; Malijski za­
ljev nalazi se na jugu Tesalije.
Mamurra 29, 3; 57, 2 - Vidi i Men­
tula. Jedan od istaknutih Cezaro­
vih oficira i miljenika iz galskog
rata Vrlo bogat i, očito, Katulu
antipatičan.
Manlius 61, 16, 222 - Možda se radi
o Luciju Manliju Torkvatu, pri­
padniku rimske aristokracije. Ka-
tulovu suvremeniku.
Marcus 49, 2 — Rimsko ime, ovdje
ime Ciceronovo.
Marrucinus 12, 1 —Marucinski; Ma­
rucini su stanovnici današnjih Ab-
ruzza.
Mavors 64, 394 - Stariji oblik imena
boga Marsa
Medus 66,45 - Stanovnik Medije, di­
jela Perzijskog carstva
Meliades 64, 287 - Nimfe.
Mella 67, 33 - Rijeka u blizini današ­
nje Bresdje.
Memmius 28, 9 —Namjesnik u Biti-
niji gdje je Katul bio 57-56. pr. a
e. Prijatelj Lukrecijev.
Memnon 66, 52 —Legendarni kralj
Etiopije.
Menenius 59, 2 —Nepoznat
Mentula 94, 1; 105, 1; 114, 1; 115, 1
— »Štapić«, opsceni nadimak Ma-
murin (vidi).
Midas 24, 4 — Legendarni frigijski
kralj pod čijim se dodirom sve
pretvaralo u zlato.
Minois 64, 60, 247 - Minojka, Arijad-
n a kći Minojeva.
Minos 64, 85 - Mitski kretski kralj.
Minotaurus 64, 79 - Sin bika i Mino-
jeve žene Pasifaje, čudovište s gla­
vom bika i tijelom čovjeka koje je
—zatvoreno u Labirintu - svladao
Tezej.
Musae 65, 3; 68, 7, IO, 105, 2 -
Muze.
Naso 112, 1, 2 —Nepoznat.
Nemesis 50, 20 - Grčka boginja koja
kažnjava greške smrtnika.
Neptunius 64, 367 — Neptunov;
Neptun i Apolon izgradili su zidi­
ne Troje.
Neptunus 31, 3; 64, 2 - Neptun, bog
mora i slatkih voda.
Nereine 64, 28 —Nereida (vidi).
Nereis 64, 15 — Morska nimfa kći
Nerejeva.
Nicaea 46, 5 —Grad u Bitiniji.
Nilus 11, 8 —Rijeka u Egiptu.
Noctifer 62, 7 —Zvijezda Večemjača
Nonius 52, 2 —Nonije Asprena Ce­
zarov oficir u Africi i Hispaniji,
vjerojatno i kurulski edil.
Nympha 61, 29; 64, 17 - Boginja
voda.
Nysigena 64, 252 — Rođen u Nisi;
Niša je mitsko rodno mjesto Bak-
ha.
Oarion 66, 94 —Sazviježđe Oriona
Oceanus 61, 89; 64, 30; 66, 68; 88, 6
— Bog Okean i Ocean kao more.
Oceanus 115, 6 - Oceanski.
Oetaeus 62, 7; 68, 54 - Etin; Eta je
planina u Grčkoj.
Olympus 62, 1 - Boravište bogova
nebo.
Ops 64, 324 - Rimska boginja koja se
poistovećuje s Rejom, Kronovom
ženom.
Orcus 3, 14 - Podzemni svijet Rim­
ljana i njegov bog.
Ortalus 65, 2, 15 - Kvint Hortenzije
Ortal, govornik, Ciceronov prija­
telj i, možda zaštitnik Katulov.
Vidi i Hortensius.
Oto 54, 1 —Nepoznat.
Padua 95, 7 —Padova grad u Italiji,
možda rodno mjesto Voluzija
Parcae 64, 306, 383; 68, 85 - Tri bo­
žanske sestre koje tku ljudsku sud­
binu.
Paris 68, 103 - Sin trojanskog kralja
Prijama uzročnik trojanskog rata
Parnasus 64, 390 — Planina iznad
Delfa u Fokidi.
Parthus 11, 6 - Pripadnik jednog na­
roda u Aziji.
Pasithea 63, 43 —Žena boga Sunca.
Pegaseus 58a, 2 —Pegazov; Pegaz je
krilati konj.
Peleus 64, 19, 21, 26, 301, 336, 382
—Kralj Farsala u T^salji, jedan od
Argonauta
Peliacus 64, 1 — Pelijski (vidi Pe­
lion); u Pagasu blizu Pelija Argo-
nauti su izgradili svoju lađu.
Pelion 64, 278 - Pelij, gora u Tesaliji.
Pelops 64, 346 —Mitski kralj Mikene,
proklet jer je prijevarom pobijedio
u trci kola Nakon njega su vladali
Atrej i Tijest i, napokon, Agamem­
non, »treći nasljednik«.
Penelopeus 61, 230 - Penelopin; Pe­
nelopa je bila žena Odisejeva.
Peneum 68, 109 - Močvare kod Fe-
neja, grada u Arkadiji, bile su isu­
šene s pomoću veoma dubokih ka­
nala
Penios 64, 285 — Rijeka u Tesaliji i
njezin bog
203
 Persa 90, 4 - Stanovnik Perzije.
Perseus 58a, 3 —Mitski junak koji je
prešao Ocean u krilatim sandala­
ma, što mu ih je dao Merkur.
Persicus 90, 2 - Perzijski.
P haeton 64, 291 - Sin Sunca koji se
popeo u kola svog oca i nespret-
nošću zapalio svijet, pa ga je Jupi­
ter spalio munjom, dok su njegove
sestre postale topole.
Pharsalia 64, 37 — Grad u Tesaliji,
Farsal.
Pharsalius 64, 37 - Farsalski.
Phasis 64, 3 - Fasida, rijeka na Kav­
kazu, u nekadašnjoj Kolhidi.
P hoebus 64, 299 - Feb Apolon.
Phrygia 63, 71 - Frigija, kraj u Maloj
Aziji.
Phrygius 46, 4; 61, 18; 63, 2, 20; 64,
344 —Frigijski, za Katula često -
maloazijski.
Phryx 63, 22 —Frigijski.
Pipleius 105, 1 - Pimplanski; Pimpla
ili Pipla, grad ispod Olimpa, bila je
posvećena Muzama.
Piraeus 64, 74 - Atenska luka.
Pisaurum 81, 3 - Grad u Italiji, Pe-
saro.
Piso 28, 1; 47, 2 - Vjerojatno Lucije
Kalpurnije Pizon, Cezarov tast,
prokonzul Makedonije 57-55. pr.
n. e.
Pollio 12, 6 - Gaj Azinije Polion, zna­
meniti prijatelj Vergilija i Horacija,
mlađi Katulov suvremenik.
Pollux 68, 65 - Brat blizanac Kasto-
rov; oba su zaštitnici mornara.
Polyxenius 64, 368 - Poliksenin; Po-
liksenu, kćer Prijamovu, žrtvovali
su na Ahilejevu grobu nakon pada
Troje.
Pom peius 113, 1 - Gnej Pompej,
prvi je put bio konzul 70. pr. n. e,
a drugi put 55. pr. n. e.
P onticus 4, 9, 13; 29, 18 - Pontski;
Pont je bilo kraljevstvo na Cr­
nom moru, pa je Ponticus sinus to
204
more. U ratu protiv Mitridata Ma-
mura je zadobio velik plijen (P o n ti­
ca p ra eda).
Porcius 47, 1 - Nepoznat. On i Sok-
ratije dva su nepoštena pomagača
Pizona (vidi) u Makedoniji.
Postumia 27, 3 - Nepoznata.
Postumius 67, 35 - Nepoznati sta­
novnik Brescije u Katulovo doba.
P riapus 47, 4; I, 1 - Bog plodnosti.
P riapus I, 2 - Grad u Maloj Aziji, na
Helespontu.
P rom etheus 64, 294 —Prometeju je,
prikovanom na Kavkazu, po Zeu-
sovoj naredbi orao za kaznu klju-
vao jetra. Nakon trideset godina
Prometeja su oslobodili, ali ožiljci
od mučenja su ostali.
Propontis 4, 9 - Mramorno more.
Protesilaeus 68, 74 - Protesilajev;
Protesilaj, kralj Teaslije, oženio se
Laodamijom i odveo ju je u svoj
još nedovršen dvor te nije dao bo-
gpvima obaveznu žrtvu. Zato je
bio ubijen među prvim Grcima
pod Trojom.
Pthioticus 64, 35 — Ftijski; Ftija je
predio u Tesaliji.
Quintia 86, 1 —Nepoznata.
Quintilia 96, 6 —Žena pjesnika Lici-
nija Kalva ili, možda, njegova lju­
bavnica.
Quintus 82, 1; 100, 1 - Neki Vero-
njanin.
R avidus 40, 1 - Neki pjesnikov su­
parnik kod Lezbije- ili Juvencija.
R em us 28, 15; 58, 5 - Romulov brat,
jedan od mitskih suosnivača Rima.
R ham nusius 64, 395; 66, 71; 68, 77
- Ramnuntski; Ramnunt je grad u
Atici sa slavnim Nemezinim sve­
tištem.
R henus 11, 11 - Rijeka Rajna.
R hesus 58a, 4 - Legendarni trački
kralj, saveznik Trojanaca, kome je
O d is e j u k ra o n je g o v e po b rz in i Scylla 60, 2; 64, 156 —Morsko čudo­
g l a s o v i t e k o n je . vište u Mesinskom tjesnacu koje je,
R hodus 4, 8 — O t o k R o d . prema legendi, zajedno s Harib-
R hoeteus 65, 7 - R e tijs k i; R e t i j a je dom uništavalo brodove.
g r a d u T r o a d i u M a lo j A z iji g d je je Septimillus 45, 13 —Deminutiv ime­
u b li z in i b io pokopan K a tu lo v na Septimije.
b ra t. Septimius 45, 1, 21, 23 - Nepoznati
R om a 6 8 , 3 4 - R im . Katulov prijatelj.
R om ulus 28, 15; 29, 5, 9; 34, 22; 49, Serapis 10, 26 - Egipatsko-grčki bog
1 - R e m o v b r a t , je d a n o d m i t s k i h čiji je kult održavan i u Rimu.
s u o s n i v a č a R im a ; p o n e k a d n je g o ­ Sestianus 44, 10 - Sestijev.
v o im e s lu ž i k a o o z n a k a z a č i ta v Sestius 44, 19, 20 - Govornik hlad­
r im s k i n a r o d ili z a p o je d in e s la v n e nog stila za koga je Ciceron napi­
R im lja n e . sao govor Pro Sestio.
R u f a 5 9 , 1 — N e p o z n a t a ž e n a iz B o - Silenus 64, 252 - Poput Satira, i Si­
lo g n e . leni su pratioci boga Bakha.
R u fu lu s 59, 1 - D e m in u tiv im e n a Silo 103, 1 - Neki svodnik.
R u f. Simonideus 38, 8 - Simonidov; Si-
R u fu s 69, 2; 77, 1 — M o ž d a je i t o Ć e ­ monid s Keja jedan je od najvećih
lije R u f ( v id i C a e l i u s ) , ia k o n ij e s i­ grčkih liričara.
g u rn o . Sirmio 31, 1, 12 —Poluotok na Lago
dl Garda gdje je Katul imao vilu.
Socration 47, 1 —Nepoznat. Vidi Po­
S a b i n u s 3 9 , 10; 44, 1, 4 , 5 — S a b in s k i; rcius.
S a b in i ja je p r e d i o u I ta liji b li z u L a - Sol 63, 39; 64, 271 —Bog Sunca.
cija. Somnus 63, 42 - Diviniziran San.
Saetabus 12, 14; 25, 7 — S e ta p s k i ; S e- Stymphalius 68, 113 - Stimfalski;
t a b a je g r a d u Š p a n jo l s k o j g la s o v i t pokraj grada Stimfala u Arkadiji
p o p r o i z v o d n j i p la tn a . boravile su, prema priči, čudoviš­
Sagae 11, 6 - S k its k i n a r o d u d a n a š ­ ne ptice-ljudožderi koje je ubio
n je m T u r k e s t a n u . Heraklo.
Salisubsilus 17, 6 - S a lijsk i s v e ć e n i k , Suffenus 14, 19; 22, 1, 10, 19 - Ne­
j e d n a o d v r s t a r im s k i h s v e ć e n i k a . poznat loš pjesnik.
S apphicus 35, 16 - S a p f in ; S a p f o je Sulla 14, 9 — Neki učitelj gramatike
z n a m e n i t a g r č k a p je s n i k in ja s L e z - Katulova vremena.
b a iz 7. st. p r . n . e. Syria 45, 22; 84, 7 - Sirija.
S atrachus 95, 5 - R ije k a n a C i p r u Syrius 6, 8 - Sirijski.
k o d k o je s e o d v i j a r a d n j a C i n i n a Syrtis 64, 156 - Zaljev u Africi po­
E p ilija Z m y rn a . znat po opasnosti za plovidbu.
Saturnalia 14, 1 5 - S v e č a n o sti u č a st
S a t u r n a k o je s u s e u v e l ik e s la v ile
s v a k e g o d in e . Tagus 29, 19 — Rijeka u Hispaniji,
Satyrus 64, 252 - S a tir , p o l u b o g p r a ­ poznata po tome što je zlatonosna.
ti la c B a k h a . Talasius 61, 134 - Drevni sabinski
S cam ander 64, 357 - P o to k kod bog vjenčanja, identificiran kasnije
T r o j e g d je s e v o d i l a j e d n a o d n a j­ s Himenejom.
k r v a v i j i h b i t a k a tr o j a n s k o g r a ta . T ap p o 104, 4 —Nepoznat.
205
T au ru s 64, 105 — Planinski lanac u
Maloj Aziji.
T elem ach u s 61, 229 —Sin Odiseja i
Penelope.
T e m p e 64, 35, 285, 286 —Dolina u
Tesaliji kojom teče rijeka Penej.
T ethys 64, 29; 66, 70; 88, 5 - Žena
Okeanova, majka Nerejeva, baka
Tetidina.
T eu cru s 64, 344 - Trojanski.
T h allu s 25, 1, 4 - Nepoznat.
T h em is 68, 153 - Boginja pravde.
T h erm opylae 68, 54 - Klanac u Gr­
čkoj koji je dobio ime po izvorima
tople vode.
T h eseu s 64, 53, 69, 73, 81,102, 110,
120, 133, 200, 207, 239, 245, 247
- Sin atenskog kralja Egeja.
T h esp iu s 6.1, 27 - Tespijski; Tespije
su grad u Beotiji ispod Helikona.
T hessalia 64, 26, 33 - Pokrajina u
sjevernoj Grčkoj.
T hessalus 64, 267, 280 - Tesalski.
T h etis 64, 19, 20, 21, 28, 302, 336 -
Jedna od Nereida, majka Ahilejeva.
T h ia 66, 44 - Majka boga Sunca.
T h racia 4, 8 - Trakija, područje sje­
veroistočno od Makedonije.
T h u n ia 31, 5 —Dio pokrajine Bitinije,
Tinija.
T hyias 64, 391 - Bakantica, pratilica
boga Bakha.
T h y n u s 25, 7 - Tinijski; Tinija je bila
poznata po vezivu.
T hyonianus 27, 7 - Bog vina Bakho
ili Dionis prema jednoj legendi bio
je sin nimfe Tione. Na ovom mje­
stu radi se - metonimijom - o
vinu.
T ib u rs 39, 10; 44, 1, 2, 5 —Tiburski;
Tibur (danas Tivoli) grad je u La-
ciju na čijem području su imali vile
pripadnici rimskog aristokratskog
društva. Zato je Katulu bilo stalo
da njegov posjed, inače na rubu
sabinskog i tiburskog područja,
bude u domeni Tibura.
206
T o rq u atu s 61, 216 - Rimsko ime. je karijera bila slična Fabulovoj o njegovu djelu, ne znamo prakti­
T ran sp ad a n u s 39, 13 - Transpadan- (vidi). čki ništa.
ski; Transpadanija je područje u V erona 35, 3; 67, 34; 68, 27 - Vero­
gornjoj Italiji. na, rodni Katulov grad.
T rinacrius 68, 53 - Trinakrijski, epi­ V eronensis 100, 2 - Veronski. Z ephyritis 66, 57 —Zefirijska; u Ze-
tet Etne; Trinakrija je drugo ime V esper 62, 1 - Zvijezda Večernjača. firiju, na ušću Nila blizu Kanope,
za Siciliju. V ibenni 33, 2 - Nepoznati otac i sin. nalazio se hram posvećen Arsinoji.
T riton 64, 395 - Rijeka u Beotiji na V ietius 98, 1, 5 - Nepoznat. Z ephyrus 46, 3; 64, 270 - Zapadni
kojoj se, prema jednoj legendi, ro­ V ictor 80, 7 - Nepoznat. vjetar.
dila Minerva. V inia 61, 16 - Rimsko žensko ime. Z m yrna 95, 1, 5, 6 —Junakinja pjes­
T rivia 34, 15; 66, 5 - Dijana, poisto- V irgo 66, 65 - Sazviježđe Djevice. me Helvija Čine koja se, prema le­
većena s Hekatom, boginja koju su V olusius 36, 1, 20; 95, 7 - Danas se gendi, zaljubila u svojega oca, kra­
obožavali na oltarima na raskršći­ identificira s lošim pjesnikom epa lja Cipra. Od Cinina epilija sačuva­
ma. A n n a les Tanuzijem, o kojem, kao i la su se samo tri stiha.
T roia 68, 88, 89, 90, 99 - Grad Troja.
T roicus 64, 345 - Trojanski.
T roiugena 64, 355 - Trojanae.
T roius 65, 7 - Trojanski.
T ullius 49, 2 - Marko Tulije Ciceron.
T yrius 61, 172 - Tirski; Tir je grad u
Fenikiji poznat po proizvodnji
purpurne boje.
U m ber 39, 11 - Umbrijski; Umbrija
je predio u srednjoj Italiji.
U rania 61, 2 - Muza astronomije.
U rii 36, 12 — Uriji se identificiraju s
Urijem, gradom u Apuliji na Jad­
ranskom moru.
V arus 10, 1; 22, 1 - Vjerojatno je riječ
o Kvintiliju Varu iz Cremone, Ka-
tulovu a kasnije i Vergilijevu i Ho-
racijevu prijatelju.
V atinianus 14, 3; 53, 2 - Vatinijev.
V atinius 52, 3 - Gaj Vatinije, prista­
lica Cezara koji je silno mrzio Ka-
tulova prijatelja Kalva.
V eneres 3, 1; 13, 12 —Venera i Gra­
cije zajedno.
V enus 36, 3; 45, 26; 55, 20; 61, 18,
44, 61, 198, 202; 63, 17; 66, 15,
56, 90; 68, 5, 10 - Bogjqjg ljubavi.
V eraniolus 12, 17; 47, 3 —Deminu­
tiv imena Veranije.
V eranius 9, 1; 12, 16; 28, 3 - Jedan
od dobrih Katulovih prijatelja čija
207
 BIBLIOGRAFIJA

A) Izdanja latinskog teksta, s prijevodom i bez njega

1. C a tu lli V eronensis liber, erklart von G. Friedrich, Leipzig / Berlin 1908.

2. C a tu lle, Poesies,texte etabli et traduit par G. Lafaye, Paris 1922, 19493. (s
francuskim prijevodom)'
3. C . V a leriu s C atullus, herausgegeben und erklart von W. Kroll, Leip-
zig/Berlin 1923, Stuttgart 19685.
4. I I libro d i C atullo, a cura di Lenchantin de Gubernatis, Torino 1928,
19584.
5. C a tu lli Veronensis liber, recognovit E. Cazzaniga, Torino 1941, 19563.
6. C a tu lli Veronensis liber, recensuit M. Schuster, Leipzig 1949, curavit Eisen-
hut, Leipzig 19694.
7. C . V a le rii C a tu lli carm ina, recognovit R. A. B. Mynors, Oxford 1958.
8. C a tu li, ed. W. Eisenhut, Miinchen 1958, 19686. (s njemačkim prijevodom)
9. C a tu llo Veronese, prolegomena, testo, traduzione di G. B. Pighi, Verona
1961. (s talijanskim prijevodom/)
10. C a tu li, Samtliche Gedichte, herausgegeben und ubersetzt von O. Wein-
reich, Miinchen 1974. (s njemačkim prijevodom)

B) Važniji prijevodi na naše jezike

1. Katul, Propercije, Tibul, I z lir ik e starog R im a (Nikola Šop), Zagreb 1950.

2. Katul, P esm i (|ože Šmit), Maribor 1959.
3. R im sk a lir ik a (Mladen S. Atanasijević), Beograd 1961.
4. Katul, P oezija (Katarina Antić-Rajčević), Beograd 1962.
5. Katul, Izb o r (Kajetan Gantar), Ljubljana 1974.
6. Katul, Svadba Peleja i T etide (Damir Salopek), Latina et Graeca, Zagreb
1977.

Mnogobrojni prijevodi pojedinih pjesama objavljeni su u raznim antologija­

ma i časopisima.

C) Izbor iz literature

1. C. Bione, C a tu llo poeta, Palermo 1946.

2. F. della Corte, D ue stu d i C a tu llia n i, Genova 1951.
3. L. Ferrero, lntroduzione a C atullo, Torino 1955.
4. L. Ferrero, Interpretazione d i C atullo, Torino 1955.
5. X- Frank, C a tu llu s a nd Horaee, New York 1928.
6. S. Gaetani, L a poesia d i C atullo, Roma 1933.
7. N. I. Herescu, C a tu llo, Roma 1943.
8. G. Lafaye, C a tu lle e t ses modeles, Paris 1894.

209
 9. E. V. Marmorale, U u ltim o C atullo, Napoli 19572.
10. K. Quinn, T he C a tu lla n Revolution, Melbourne 1959.
11. A. Ronconi, S tu d i C a tu llia n i, Bari 1953.
12. A. Salvatore, S tu d i C a tu llia n i, Napoli 1965.
13. T. Tosi, C atullo e la sua poesia, Firenze 1937.
14. O. Weinreich, D ie D istichen des C a tu li\ Tubingen 1926.
15. A. L. Wheeler, C a tu llu s a nd the T raditio ns o f A n c ie n t Poetry, Berkeley 1934.

Osim toga o Katulu su objavljeni mnogobrojni članci, a spominje se, daka­

ko, i u svim pregledima rimske, antičke i svjetske književnosti. Podaci o
tome mogu se naći u navedenoj literaturi.

210
Gaj Valerije Katul 5
Carmina - Pjesme 26
Fragmenta — Fragmenti 192
Fontes lectionum 195
Rječnik imena 197
Bibliografija 209