OSAMNAESTI BRIMER

LUJA BONAPARTA
I

Hegel primećuje negdje da se sve velike svjetskoistorijske

č i n j e n i c e i l i č n o s t i p o j a v l j u j u t a k o r e ć i d v a p u t a ( 5) Z a b o r a v i o j e d o d a t i :
j e d a n p u t k a o t r a g e d i j a , d r u g i p u t k a o f a r s a. C a u s s i d i e r e u m e s t o
D a n t o n a , L o u i s B l a n c u m j e s t o R o b e s p j e r a , " M o n t a n j a ” ( 6) o d 1 8 4 8 —
1 8 5 1 . u m e s t o M o n t a n j e o d 1 7 9 3 — 1 7 9 5 , s i n o v a c u m e s t o st r i c a . I i s t a
karikatura u okolnostima pod kojima se pojavljuje drugo izdanje
osamnaestog b r i m e r a ( 7 )

Ljudi prave svoju vlastitu istoriju, ali je ne prave po svojoj volji, ne

pod okolnostima koje su sami izabrali, nego pod okolnostima koje su
n e p o s r e d n o z a t e k l i , k o j e s u d a t e i n a s l e đ e n e . Tr a d i c i j a s v i h m r t v i h
g e n e r a c i j a p r i t i s k u j e k a o m or a m o z a k ž i v i h . I u p r a v o k a d i z g l e d a d a s u
z a u z e t i t i m e d a s e b e i st v a r i p r e o k r e n u , d a st v o r e n e š t o č e g a j o š n i j e
bilo, upravo u takvim epohama revolucionarne krize

5 Hegel, »Vorlesungen ùber die Philosophie der Geschichte«

(»Predavanja o filozofiji povijesti«), treći dio.Red.
6
Montanja (Gora) — tako su nazivali jakobince, koji su

u vrijeme francuske revolucije krajem XVIII stoljeća u Na cionalnoj skupštini

zauzimali najizdignutija mjesta u njenoj dvorani za sjednice. Red.

7
brimera — mjesec francuskog republikanskog kalendara.

18. brimera godine VIII (9. novembra 1799) Napoléon Bonaparte je

državnim udarom zbacio Direktorij i pod titulom prvog kon zula učinio se
diktatorom. Pod »drugim izdanjem 18. brimera« Marks misli državni udar
Luja Bonaparta od 2. decembra 1851.

Red.
15

oni bojažlj ivo pr izivaju u svoju službu duhove pr ošlost i,

pozajm lju ju od njih im ena, bojne par ole, kost im e, da bi, pr er ušeni u to
pr ečasno r uho i pom oću t og pozajm ljenog jezika, izveli novi
svjet skoist or ijski pr izor. Tako se Lut er m askir ao kao apost ol Pavao,
r evolucija od 1789—1814. zao- dijeva la se naizm jence kao Rim ska
Republ ika i Rim sko Car st vo, a r evolucija od 1848. nije um jela da ur adi
ništ a bolje nego da par odir a čas gcdin- i 1' 83, čas r evolucionar nu
t r adiciju od 1793—1795. Tako počet nih koji je naučio neki novi jezik
uvijek pr evodi t aj jezik na svoj m at er inski, ali u duh novog jezika on je
ušao i slobodno m ože da njim e vlada t ek kad se u njem u kr eće bez
sjećanja na svoj m at er in ski jezik i kad govor eći taj jezik zabor avlja svoj
m at er inski.

Pri razmatranju tog svjetskoistorijskog prizivanja po kojnika

odmah se pokazuje upadljiva razlika. Kamij De- mulen, Danton,
R o b e s p j e r, S e n ž i s t , N a p o l é o n , k a k o h e r o j i , t a k o i s t r a n k e i m a s a
stare francuske revolucije izvršili su u rimskom kostimu i s rimskim
frazama zadatak svoga vremena: oslobodili od okova i uspostavili
m o d e r n o buržo

asko d r u š t v o . J e d n i s u u p a r a m p a r č a d r a z b i l i f e u d a l n o t l o

i pokosili feudalne glave koje su na njemu izrasle. Drugi je u

u n u t r a š n j o s t i Fr a n c u s k e st v o r i o u s l o v e p o d k o j i m a s e t e k m o g l a r a z v i t i
slobodna konkurencija, pod kojima se tek mogao iskorištavati
parcelirani zemljoposjed, upotrije biti oslobođena industrijska
p r o i z v o d n a s n a g a n a c i j e ; a i z v a n f r a n c u s k i h gr a n i c a o n j e s v u d a
zbrisao feudalne oblike ukoliko je to bilo potrebno da bi se buržoaskom
društvu u Francuskoj pribavila na evropskom kontinentu odgovara juća,
s a v r e m e n a o k o l i n a . K a d j e n o v a d r u š t v e n a f or m a c i j a j e d n o m b i l a
uspostavljena, nestali su pretpotopni kolosi, a s njima i uskrslo rimsko
d o b a — B r u t i , G r a s i , P u b l i k o l e , t r i b u n i , s e n a t or i i s a m C e z a r.
B u r ž o a s k o dr u š t v o u s v o j o j t r e z v e n o j s t v a r n o s t i st v o r i l o j e s e b i s v o j e
p r a v e t um a č e i g o v o r n i k e u S a j i m a , K u z e n d m a , R o a j e r - K o l a r i m a ,
B e n ž a m e n K o n s t a n i m a i G i z o i m a , n j e g o v e st v a r n e v o j s k o v o đ e s j e d i l e
su u kontoarima, a upaljena glava Luja XVIII bila je nje gova politička
g l a v a . S a s v i m o b u z e t o st v a r a n j e m b o g a t s t v a i m i r n o m k o n k u r e n t s k o m
borbom, ono više nije shvaćalo da su nad njegovom kolijevkom bdjele
a v e t i i z r i m s k o g " d o b a . A l i m a k o l i k o d a j e b u r ž o a s k o d r u št v o
neherojsko,

16

i p a k j e t r e b a l o h e r o i z m a , p o ž r t v o v a n j a , t e r or a , g r a đ a n s k o g r a t a i b i t a k a
naroda da bi se ono donijelo na svijet. I nje govi gladijatori našli su u
klasično strogim tradicijama Rimske Republike ideale i umjetničke
oblike, našli su samo obmane koje su im bile potrebne da bi buržoasko
ograničeni sadržaj svojih borbi prikrili pred samim sobom i da bi svoje
s t r a st i o d r ž a l i n a v i s i n i v e l i k e i s t or i j s k e t r a g e d i j e . Ta k o s u n a j e d n o m
d r u g o m st u p n j u r a z v i t k a , j e d n o s t o l j e ć e r a n i j e , K r o m v e l i e n g l e s k i n a r o d
p o z a j m i l i o d st a r o g z a v j e t a j e z i k , s t r a s t i i i l u z i j e z a s v o j t i b u r ž o a s k u
r e v o l u c i j u . K a d a j e st v a r n i c i l j b i o p o st i g n u t , k a d j e b u r ž o a s k i
preobražaj engle skog društva bio izvršen, onda je Lok potisnuo
Habakuka.

U s k r s a v a n j e m r t v i h u o n i m r e v o l u c i j a m a s l u ž i l o j e , d a k l e , t om e d a
s e s l a v e n o v e b o r b e a n e d a s e p a r o d i r a j u s t a r e, d a s e d a t i z a d a t a k
p r e u v e l i č a u f a nt a z i j i a n e d a s e u z m a k n e o d n j e g o v a r j e š e n j a u
stvarnosti, da se ponovo nađe duh revolucije a ne da se izazove njena
avet.

G odine 1848—1851. kr užila je sam o avet st ar e r evolucije,

od Marasta, toga républicain en gants jaunes 8

koji se pr e-
r ušio u st ar og Baji ja, pa sve do pust olova koji svoje t r ivi jalno odvr at ne
cr t e skr iva pod željeznom mr t vačkom m as kom Napoleo na. Cije li jedan
nar od koji vjer uje da je r evo lucijom dao sebi ubr zanu snagu kr et anja
nalazi se odjednom vr aćen u m inulu epohu, a da ne bi bilo nikakve
sum nje o povr at ku na st ar o, ponovo ust aju st ar i dat um i, st ar o r a čunanje
vr em ena, st ar a im ena, st ar i edikt i, za koje je izgle dalo da su odavno
pr edat i ant ikvar skoj učenost i, i st ar i žbir i, za koje se činil o da su odavno
ist r ulili. Nacija sam a s e b i i z g l e d a k a o o n a j l u d i E n g l e z u B e d l e m u , 9

koji vjer uje

da živi u doba st ar ih f ar aona i svakodnevno jadikuje zbog t eškog posla
koji m or a da r adi u et iopskim r udnicim a kao kopač zlat a, uzidan u t u
podzem nu tam nicu, s lam pom koja, pr ičvr šćena na njegovoj glavi,
oskudno svijet li, a iza njega nadzor nik r obova s dugačkim bičem , i na
izlazim a r ulja bar bar skih vojnika koji ne r azum iju ni r obijaše u r udnicim a
nit i jedni dr uge, jer ne govor e zajedničkim jezi kom . »I sve t o se t r aži od
m ene« — uzdiše ludi Englez — »od m ene, slobodno r ođenog Br it anca,
da bi se dobilo

8 — republikanca u žutim rukavicama. Red.

9
Becllam — ludnica u Londonu. Red.
2 Osamnaesti brimer Luja Bonaparta
17

zlato za stare faraone.« »Da bi se platili dugovi porodice Bonaparte« —

uzdiše francuska nacija. Englez, dok je bio pri pameti, nije se mogao
osloboditi fiks-ideje o dobivanju zlata. Francuzi pak, dok su pravili
revoluciju, nisu se mogli osloboditi uspomene na Napoleona, kao što
dokazuju izbori od 10. decembra. 1 0

U opasnostima od revolucije, oni su čeznuli za

egipatskim loncima s mesom, 11 i drugi decembar 1851. bio je odgovor na
to. Oni imaju ne samo karikaturu starog Napoleona, oni imaju samog
starog Napoleona onako karikiranog kako on mora da izgleda sredinom
XIX vijeka.

Soqijalna revolucija XIX vijeka ne može crpsti svoju poeziju iz

prošlosti, nego samo iz budućnosti. Ona ne može početi prije no što se
otrese svog praznovjerja u prošlost. Ranijim revolucijama bile su potrebne
svjetskoistorijske re miniscencije da bi obmanule sebe u pogledu svog
vlastitog sadržaja. Revolucija XIX vijeka mora ostaviti mrtvima da
sahranjuju svoje mrtvace kako bi stigla do svog vlastitog sadržaja. Tamo
je fraza premašila sadržaj, ovdje sadržaj pr em ašuje f r azu.

Februarska revolucija bila je prepad, iznenađenje sta rog društva, a

narod je taj iznenadni prepad proglasio za svjetskoistorijski čin kojim je
započela nova epoha. 2. de cembra februarska revolucija je iščezla trikom
jednog vara lice, i ono što izgleda da je oboreno nije više monarhija, nego
su to liberalne koncesije koje su joj bile iznuđene vjekovnim borbama.
Mjesto da samo društvo izvojuje sebi nov sadržaj, izgleda da se samo država,
vratila svom najsta rijem obliku, drsko primitivnoj vladavini sablje i
mantije. Tako na coup de main 1 2 od februara 1848. odgovara coup det ê
t e1 3

od decembra 1851. Kako došlo, tako prošlo. No

t o međuvrijeme nije prošlo neiskorišteno. Francusko druš-
10 Na izborima od 10. decembra 1848. za predsjednika re
publike izabran je Luj Bonaparte. Red.
1
1 Izraz »čeznuti za egipatskim loncima s mesom« uzet je

iz biblijske legende. Za vrijeme bijega Jevreja iz egipatskog sužanjstva

malodužni među njima počeli su, zbog teškog puta i gladi, žaliti za danima
provedenim u ropstvu kada su ba rem bili siti.Red.

12 — prepad.Red.
13 — ispad, nepromišljen postupak. Red.
1 8
tvo je za vrijeme od 1848. do 1851. nadoknadilo — i to skraćenom, jer
revolucionarnom metodom — znanja i iskustva koja bi pri pravilnom, tako
reći školskom raz voju morala prethoditi februarskoj revoluciji ako je tre
balo da ona bude nešto više nego ustalasavanje površine. Društvo sada
izgleda da se povuklo iza svoje polazne tačke; u stvari ono tek treba da
stvori sebi revolucionarnu polaznu tačku, situaciju, okolnosti, uslove pod
kojima moderna revolucija jedino postaje ozbiljna.

Buržoaske revolucije, kao što su one iz XVIII vijeka, jure brzo od

uspjeha do uspjeha, njihovi dramatični efekti nadmašuju jedni druge, ljudi
i stvari izgledaju uokvireni plamenim brilijantima, ekstaza je duh svakoga
dana; ali one su kratkog vijeka, brzo dostižu svoj vrhunac, i dug mamurluk
obuzima društvo prije no što nauči da trijezno usvaja rezultate svog
perioda Sturm und Dranga. Naprotiv, proleterske revolucije, kao što su
revolucije XIX vijeka, stalno kritikuju same sebe, neprestano se prekidaju
u svom vlastitom toku, vraćaju se na ono što je prividno svršeno da bi to
iznova počele, ismijavaju s 'okrutnom temeljitošću polovičnosti, slabosti i
kukavnosti svojih prvih pokušaja, one kao da svoga protivnika obaraju
samo zato da bi on iz zemlje crpio nove snage i gigantskije se ispravljao
prema njima, one neprestano iznova uzmiču pred neodređenom
gorostasnošću svojih vlastitih ciljeva sve dok nije stvorena situacija koja
onemogućuje svaki povratak, i dok same okolnost i ne viknu:

Hic Rhodus, hic salt a!

Tu je ruža, tu skači! 1 4
Uost alom , svaki osr ednji pr om at r ač, čak i ako nije
k o r a k p o k o r a k p r a t i o t o k f r a n c u s k o g r a z v o j a , m or a o j e
14
Hic Rhodus, hic salta!(Tu je Rodos, tu skači!) — riječi

iz Ezopove basne. Basna govori o hvalisavcu koji je tvrdio, pozivajući se na

svjedoke, da je jedanput na Rodosu izveo skok koji je sve zapanjio, na što mu
odgovaraju: »Čemu svjedoci, tu je Rodos, tu skači!«

Tu je ruža, tu skači! parafraza prethodnog citata, koju daje

Hegel u predgovoru svoje knjige »Filozofija prava«. Na grč
kom jeziku'PoSoZ, je ime otoka i naziv za ružu.Red.
2*
19

predosjećati da revoluciji predstoji nečuvena blamaža. Bilo je dosta čuti

samozadovoljno pobjedničko kevtanje kojim su gospoda demokcati čestitali
jedni drugima na blagodat nim posljedicama koje će imati druga nedjelja
maja 1852.1S Ta druga nedjelja mjeseca maja 1852. postala je u njihovim
glavama fiks-ideja, dogma, kao u glavama hilijasta 1 6

dan kada će se
Krist ponovo pojaviti, te će početi hiljadugo- dišnje carstvo. Slabost je,
kao i uvijek, našla svoj spas u vjerovanju u čuda; orra je smatrala da je
neprijatelj savla dan ako ga je savladala u svojoj fantaziji i gubila svako
razumijevanje za sadašnjost, uzdižući do neba budućnost koja tobože
očekuje i podvige koje tobož namjerava, ali sad još neće da izvede. Ti
junaci, koji se trude da svoju doka zanu nesposobnost opovrgnu time što
jedni drugima pokla njaju svoje saosjećanje i što se skupljaju u jednu
gomilu, pokupili su svoje stvari, digli svoje lovorike na predujam i upravo
bili zauzeti time da na mjeničnom tržištu diskon tiraju republike in partibus
za koje su već, u tišini svoje skromne prirode, oprezno bili organizovali
vladin personal. '2. decembar ih je pogodio kao grom iz vedra neba, i
narodi koji u epohama malodušriog neraspoloženja rado puštaju
najglasnije bukače da zaglušuju njihov unutarnji strah, sad su se valjda
uvjerili da su prošla vremena kada je gakanje gusaka moglo ,da spasi
Kapitol 1 7 .

Ustav, Nacionalna skupština, dinastičke stranke, plavi i crveni

republikanci, junaci Afrike, grmljavina tribine, mu nje dnevne štampe, sva
literatura, politička ime la i duhovni

15 Prema francuskom ustavu iz 1848, izbori za novog pred

sjednika republike morali su se održati svake četiri godine u drugu nedjelju

mjeseca maja. U maju 1852. isticao je predsjed nički mandat Luja Bonaparta.
U krugovima sitnoburžoaskih demokrata, naročito emigrantskim, očekivalo se
da će tog dana doći na vlast demokratske stranke. Red.

16Hiliasti (od grčke riječi »hilias« — hiljada, tisuća), pro

povjednici religiozno-mističnog učenja o drugom dolasku Krista i

uspostavljanju »tisućugodišnjeg carstva« pravde, opće jednakosti i blagostanja
na zemlji.Red.

17 Kapitol — brežuljak u Rimu, utvrđena citadelà gdje su

bili hramovi Jupitera, Junone i dr. Prema predanju, godine
390. prije n.e., za vrijeme invazije Gala, Rim se spasio zahvalju 
jući gakanju gusaka u Junoninu hramu koje je probudilo zaspalu
stražu na Kapitolu.Red,
20

renomei, građanski zakon i krivično pravo, liberté, égalité, fraternité* 8 i

druga nedjelja mjeseca maja 1852 — sve je to iščezlo, kao kakva opsjena,
na čarobnu formulu jednoga čovjeka, koga ni sami njegovi neprijatelji ne
smatraju ča robnjakom. Opće izborno pravo nadživjelo ih je, izgleda, još
za jedan trenutak samo zato da bi svojeručno, pred očima cijeloga svijeta,
napravilo svoj testament i u ime samog naroda izjavilo: »Sve što postoji
vrijedno je da pro padne«. 1 9

Nije dovoljno reći, kao što to čine Francuzi, da je nji hova nacija bila
iznenađena. Naciji i ženi nikad se ne prašta nesmotren čas u kom je prvi
pustolov koji je naišao mogao da nad njima izvrši nasilje. Zagonetka se
takvim obrtima ne rješava, nego se samo drukčije formulira. Ostalo bi da
se objasni kako mogu tri pustolova da iznenade i bez ot por a zar obe
naciju od 36 m iliona.

R e k a p i t u l i r a j m o u o p ć i m p o t e z i m a f a z e k a j e j e pr o š l a
francuska revolucija od 24. februara 1848. do decembra 1851.
Tri glavna perioda su očevidna: februarski period; od
4. maja 1848. do 28. maja 1849: period konstituiranja repub
likei l i ustavotvorne Nacionalne skupštine; od 28. maja 1849.
do 2. decembra 1851 -.period ustavne republike ilizakonodavne
Nacionalne
skupštine*.
Prvi period, od 24. februara ili od pada Luja Filipa
do 4. maja 1848, do sast anka ust avot vor ne Skupšt ine, febru
arski period u pravom smislu, može se označiti kao prolog
r evolucije. Kar akt er t og per ioda službeno se izr azio u t om e
što je vlada koju je improvizirao proglasila samu sebe
privremenom; kao i vlada, t ako se sve št o je u tom per iodu
bilo započet o, pokušano, r ečeno, izdavalo sam o za privre
meno. Ništa se nije usuđivalo tražiti za sebe pravo da postoji

i da stvarno djeluje. Svi elementi koji su pripremali ili odre đivali revoluciju
— dinastička opozicija, republikanska buržo azija,
demokratskorepublikanska sitna buržoazija, socijal demokratsko radništvo
— našli su privremeno svoje mjesto u febr uar skoj vladi.

18 — sloboda, jednakost, bratstvo. Red.

19 — Mefistove riječi u Geteovom »Faustu«.Red.
2 1

bije novu energiju sve dotle dok sve klase s kojima se u junu borio ne budu
pored njega i same ležale oborene. Ali on bar podliježe s čašću velike
svjetskoistorijske borbe; ne samo Francuska, sva Evropa drhti od junskog
zemljo tresa, dok se kasniji porazi viših klasa plaćaju tako jeftino da je
potrebno drsko pretjerivanje od strane pobjedničke stranke da bi se oni
uopće mogli prikazati kao događaji, i oni su utoliko sramniji ukoliko je
poražena stranka uda ljeni ja od pr olet er ske.

Por az junskih ust anika je doduše pr ipr em io, por avnao t er en na kom
je m ogla da se osnuje i podigne bur žoaska r epublika; ali on je ujedno
pokazao da se u Evr opi r adi

0 drugim pitanjima, a ne o »republici ili monarhiji«. On

je očito pokazao da buržoaska republika ovdje znači neo graničeni

despotizam jedne klase nad drugim klasama. Do kazano je da u zemljama
sa starom civilizacijom, s formi ranim klasama, s modernim uslovima
proizvodnje i s duhov nom sviješću u kojoj su vjekovnim radom rastvorene
sve tr adiciona lne ideje,

republika
znači
uopće
samo
politički
oblik
prevrata
buržoaskog
društva,
a ne njegov
konzerva
tivni životni oblik kao, na pr im jer, u Sjedinj enim Dr žavam a
Sjeverne Amerike, gdje doduše već postoje klase, ali se još
nisu f iksir ale, nego u st alnom t oku nepr est ano m ijenjaju

1 jedna drugoj ustupaju svoje sastavne dijelove, gdje mo derna sredstva

za proizvodnju ne samo što ne koincidiraju •sa stagnantnom.
prenaseljenošću, mego naprotiv nadoknađuju relativni nedostatak glava i
ruku, i gdje, naposljetku, grozni čavo mladenački razvoj materijalne
proizvodnje, koju jedan novi svijet mora da usvoji, nije davao ni vremena
ni prilike za uklanjanje duhova st ar og svijet a.

Sve klase i st r anke ujedini le su se za vr ijem e junskih

d a n a u stranku reda p r o t i v p r o l e t e r s k e k l a s e k a o stranke
anarhije, socijalizma, komunizma. One su »spasile« društvo
od »neprijatelja društva«. One su geslo starog društva: »Vlas
ništvo, porodica, religija, red«dale svojoj vojsci kao parolu
i d o v i k n u l e k o nt r a r e v o l u c i o n a r n o m k r i ž a r s k o m p o h o d u : » P o d
ovim ćeš znakom pobijedit i! « 2 0 O d tog t r enut ka, čim jedna
2 0 Aluzija na legendu po kojoj je rimski car Konstantin
(274—337) uoči bitke s Maksencijem (312) ugledao na nebu
znak križa i uza nj riječi »Pod ovim ćeš znakom pobijediti«. Red,
2 4

od mnogobrojnih stranaka koje su se okupile pod tim zna kom protiv junskih
ustanika pokuša da se održi na revo lucionarnom poprištu u svom vlastitom
klasnom interesu, ona podliježe pred pokličem: »Vlasništvo, porodica,
religija, red«. Društvo se spašava isto toliko puta koliko puta se sužava
ikrug njegovih vladalaca, ikoliko puta uži interes odnosi pobjedu nad širim.
Svaki zahtjev za najjednostavni jom buržoaskom finansijskom reformom, za
najjednostavni jim liberalizmom, za najformalnijim republikanstvom, za
najobičnijom demokratijom odmah se kažnjava kao »atentat na društvo« i
žigoše kao »socijalizam«. I naposljetku se sa mi prvosvećenici »religije
reda« tjeraju udarcima noge s njihovih pitijskih trondžaca, izvlače u gluho
doba noći iz njihovih postelja, trpaju u zatvorenička kola, bacaju u tam nice
ili šalju u progonstvo, njihov hram se sravnjuje sa zemljom, njihova usta se
zapečaćuju, njihovo pero se lomi, njihov zakoft kida — u ime vlasništva,
porodice, religije, reda. Buržuje, fanatike reda, ubijaju iz pušaka pijane voj
ničke gomile na njihovim balkonima, njihova porodična svetinja se
oskvrnjuje,. njihove kuće se bombardiraju radi razonode — u ime
vlasništva, porodice, religije i reda. Šljam buržoaskog društva najzad
formira svetu falangu reda, i junak Kr apili nski 2 1

ulazi u Tiljerije kao »spasilac društva«.