Društveno djelovanje(akcija)-ponašanje usmjereno prema drugim ljudima

ili se odvija pod utjecajem drugih ljudi.

Socijalna interakcija- obostrano i uzajamno utjecanje dviju ili više osoba

na međusobno ponašanje, tj sastoji se od naših vlastitih i akcija drugih
ljudi.Može se shvatit kao proces pregovaranja kojim se stvara i mijenja
društvena zbilja.

Durkheim- definirao sociologiju kao proučavanje društvenih činjenica to

jest objektivnih , unaprijed danih i izvanjskih pojava koje ograničavaju
ponašanje pojedinca. društvo se ljudima nadaje kao objektivna
stvarnost, koju treba izučavati kao stvar.Weber- definirao soc ko
poručavanje društvenih akcija, tj. ponašanja kojima ljudi pridaju određeni
subjektivni smisao, odnosno subjektivno značenje, koje sociologija
treba razumjeti. Društvo je uistinu objektivna stvarnost, aistodobno je
iizrađeno od djelovanja zasnovana na subjektivnim značenjima.

Teorije soc. interakcije- a) Simbolički interakcionizam- naš se život

odvija u simboličkoj okolini. košulja npr. nije samo fizički predmet već
mu mi dajemo zančenje odjevnog predmeta, a ne krpom za prašinu ili
plahtom ili zastavom. Simboličkim interakcionizmom šaljemo neku
poruku.

- b) Dramaturški pristup- ako situacije nisu same po sebi definirane,nego

se konstruiraju simboličkom komunikacijom, goffman promatra društveni
svijet kao kazalšte, u kojem smo mi i glumci i publika. analogiju između
soc. interakcije i pozornice rabi u razlikovanju prednjeg i stražnjeg plana.
prednji plan je ono što vidi publika tj pozornica, a u stražnjem planu se
glumci pripremaju za izlazak pred publiku. skriveni od očiju publike se
često ponašamo suprotno dojmovima što smo ih željeli izazvati kod
publike: opuštamo se, kritiziramo one koji nisu prisutni,.. ko npr
konobari.

c)Etnometodologija- proučavanje načina i postupaka koje obični ljudi u

svakodnevnom životu rab, da bi dali smisao onom što drugi čine i kažu.
etnometodolozi su zakljucili da se u svakodnevnom životu ponašamo
kao da je stvarnost nešto čvrsto zadano i jasno definitano. no stvarno
je mnogo nesigurnija i nejasnija. najpovršnije i najbeznačajnije rečenice
što ih svakodnevno izmjenjujemo imaju za pretpostavku kompicirano
zajedničko znaje o kontekstu i smilu takvih razgovora.
agregat- slučajno okupljanje ljudi na određenom mjestu u određeno
vrijeme(tramvaj,bus, trg, šoping centar,..), može prerasti u gomilu kad je
neka opasna situacija npr. vlak se zaglavio u snijegu.

Soc. kategorija- statističko grupiranje tj svrstavanje ljudi u skupine prema

određenim društveno zhanimljivim ili bitnim značajkama.

Grupa- određen broj ljudi koji se nalazi u redovitoj interakciji

1. primarne grupe- manje , dugotrajnije grupe, visok stupanj bliskosti i

osječajne povezanosti među članovima. npr obitelj, grupa prijatelja i
vršnkjaka. oni su nam važni po tome što su

2. sekundarne grupe- brojnije su, članovi nisu emotivno povezani,

međusobne interakcije nisu tako sveobuhvatne kao u primarnima. npr
radna organizacija, klub ,politička stranka, oni su nam važni po tome što
mogu učinit za nas.

3. referentna grupa-služe kao osnovica i mjerilo za procjenjivanje i

oblikovanje naših stavova, osjećaja i djelovanja. pomažu da shvatimo
svijet oko sebe. imaju normativne i komparativne funkcije.

Veličina i vođenjje grupe-bitne značajke za razumijevanje dinamike

grupa.

dijada- društvena grupa s 2 člana, krhkija i nestabilnija od grupa s više

članova jer je nužno da oba člana aktivno sudjelujju u interakciji, ako
jedan odustane dijada se raspada. soc. interakcija intenzivnija(članovi
potpuno posvećeni jedan drugom.)

što više članova imaosobna interakcija se gubi. idealna grupa je grupa

od 5,6 članova.

2 tipa vodstva: instrumentalno- naglašava izvršavanje zadataka, članovi

grupe tražit će vođu koji će obaviti stvar i ekspresivno- naglašava
kolektivnu dobrobit. ekspresivni vođe manje će se posvetiti postizanju
ciljeva grupe a više pružanju emocionalne potpore članovima te
msanjivanju napetosti.

Stil odlučivanja- 3 tipa. 1)autoritarno- usmjereno na instrumentane

probleme, vođa će preuzimati odgovorsnot za odluke i zahtijevati
strogo pokoravanje podređenih, vođa izdaje naređenja a podređeni
obavljaju to .npr. vojska.. prednossti- efikasan,brz način, nedostatci-ljudi
su angažirani samo dok je vođa prisutan
2)demokratsko- vođa uzima u obzir njihove odgovore i prijedloge,
prednosti-temeljitiji, podređeni su zainteresiraniji, nedostatci-sporiji stil .

3)laissez-faire- "pustite neka svatko čini što hoće" to znači.vođa se ne

ističe pušta podređenima da rade po svom tj da rade sta zele. prednsoti-
za složenekreativne probleme, nedostatci-
neorganiziran,spor..npr.projekt manhattan za atomsku bombu.

Organizacija- možemo definirati kao sekundarnu socijalnu grupu koja na

regularnoj osnovi obavlja određenu djelatnost ima ssljedeće značajke,
specifičan cilj, definirano članstvo,pravila ponašanja, odnose autoriteta,
ljudi dolaze i odlaze, ali organizacija nastavlja postojati tj. opstaju bez
obzira na promjene u članstvu

Birokracija- društvena struktura sastavljena od hijerarhije položakja i

uloga, koja djeluje na osnovi preciznih pravila i procedura.

Weberova analiza- racionalna,učinkovita,kvalitetna,precizna, pozitivna jer

se velik broj poslvoa ne može obaviti učinkovito i na vrijeme.

glavne značajke idealnog tipa birokracije prema weberu- preciozna

podjela rada,hijerarhija autoriteta, precizan sustav pisanih pravila i
propisa, naobrazba službenika, službenici ne posjeduju sredstva na
kojima rade, zaposlenje se smatra karijerom, impersonalnost i
objektivnost.

Kolektivno ponašanje- spontano i nestrukturirano ponašanje većeg

broja ljudi koje odstupa od prihvaćenih društvenih normi. 2 vrste: -
raspršeno kolekt.ponaš.-obuhvaća događaje koji su relativno
spontatni,kratkotrajni,ekspresivni,bez jasnog cilja i uglavnom vrlo labavo
strukturirani, npr glasine,modne ludosti,panike masovne histerije,..
-konvergirajuću oblici kol.ponaš.- čvršća struktura i veća koncentracija
od rasprešnih,slučajna,konvencionalna,koncentrira se na jednu
točku.gomila je najpoznatiji oblik takva ponašanja .

Stratifikacija-svrstavanje društva prema ugledu,bogatstvu i moći.

Soc. struktura se sastoji od društvenih položaaja, neki se cijene više

neki manje. društveni položaj koji je vrednovan odnosno rangiran više ili
niže na nekoj ljestvici vrijednosti se naziva društveni status.

Pripisani položaj-onaj koji društvo dodjeljuje pojedincu bez obzira na

njegove sposobnosti,napore,izbor ili rezulate.
postignuti položaj- rezultat osobne nadarenosti,znanja,uupornosti ili
izbora. nije fiksiran nasljedstvom, biološkim osobinama i dr.
čimbenicima..

Jednakost- jedna od središnjih ideja modernih društava. jednakost

šansi,jednakost starta,jednoakost rezultata.

Društevna diferecnija- oblik društvene nejednakosti koji nastaje

zahvaljujući tome što članovi društva obavljaju različite djelanosti i tako
postaju različiti zbog toga što imaju različite uloge.

Društvena stratifikacija-poseban oblik društvene nejednakosti

Funkcionalistička teorija- smatra da je stratifikacija nužna kako bi

osigurala popunjavanje najvažnijih položaja u društvu najsposobnijim
pojedincima, položaj mora biti društveno važan da bi bio nagrađen

Idealno društvo- nebi bilo dobro, bogati nebi suosjecali sa siromasnima,

a bijedni nebi imali nikakvu utjehu jer su na dnu svojom krivnjom

Marxova teorija- smatraju da nije dobra, radnici više proizvode nego što
dobiju, tržište određuje vrijednost rada: dokaz : ako radnik u sat
vremena rada napravi više nego što treba, a poslodava mu i dalje daje
isto novaca->varanje.. samo rad može stvoriti veću vrijednost, tvrde da
je bogatstvo posljedica neplaćenog rada. profit je cilj.

Weberova- proširuje marxovu teoriju, u suvremenom društvu postoje

neke druge stvari koje nam mogu donjeti bogatstvo, a da nije kapita. -
suvremeno društvo nagrađuje neke vještine i znanja, ugled nije nužno
vezan za bogatstvo.

Wright- važno je tko kontrolira kapital, faktori za proizvodnju-rad,

kapitalna dobra, važan mu je srednji sloj(direktori, menađeri), puno ljudi
su vlasnici neke firme-> dionice.

Parkin- stratifikacija na osnovi zatvaranja, ne dozvoliti druim ljjudima da

uđu u strukturu, uzorpacija- borba za neka nova prava, vrše pritisak, 3
metode empirijskog istraživanja strafikacije: objektivna ono oko čega se
ljudi slažu, poslagati ljude po elementima(ugled,bogatstvo,moć)
subjektivna- što čovjek misli o sbei,same ljude pitamo da se svrstaju u
nekakvu klasu u kojoj se vide, reputacijska pogodna u malim cjelinama,
pitamo ljude neka stratificiraju druge da vidimo kakvi su odnosi u
zajednici.
Socijalna mobilnost- gledamo koliko su ljudi mobilni između klasa, dali
ljudi napreduju ili nazaduju, veriklana i horizontalna(emigracije i
imigracije),- djeca u odnosu na njihove roditelje(1.intergene- racijka
mobilnost)-jesu otišli prema gore ili prema dolje ili su nemobilni tj ostali
na istoj poziciji kao roditelji. 2.Intrageneracijska mobilnost- mobilnost
nas u odnosu na nas same u karijeri(isto gore,dolje,nemobilno)

Strukturalna mobilnost- koliko je neka država strukturalno mobilna(gore-

kada se npr razvija i stvara npr višak tercijarnih djelatnosti,,, dolje-npr.rat,
nemobilna- ista kao što je bila)

-država mora djeci osigurati položaje, može ovisiti unutar slojeva.

-apsolutne i relativne mobilnosti:kada promatramo neku generaciju, npr

sva djeca jedne generacije prelaze iz sela u grad, relativna- odnsoi se na
šanse za mobilnost jedne grupe u usporedbi s drugom, izračunava se
statistički kao koeficjent vjerojatnosti,kada iznosi 1 imamo perfektnu
mobilnost odnosno potpunu otvorenost.bez bzira na svoje klasno
podrijetlo svaki poejdinac ima jednake šanse zavvršiti na bilo kojem
klasnom odredištu. apsolutna-postotak pojedinca u nekoj kategoriiji
koji su bili mobilni(uzlazno i silazno) i posljedica je promjena u strukturi
zanimanja modernih društava.