ZNAČENJE TERORIZMA-Riječ teror potiče od latinske riječi terrere sto znači "plašiti" .

Riječ i njene izvedenice

su se koristile u raznim kontekstima, od nadimka zlog despota (Ivan Strašni), do era nasilnog političkog
ponašanja (Vlada Straha tokom francuske revolucije), pa do sporadičnih izljeva nasilja u svijetu, danas poznato
kao međunarodni terorizam. Nasilje nije ključ, jer se nasilni sukobi, kao što su I i II Svjetski rat, ne smatraju
terorizmom.
SVRHA TERORIZMA
1.UPOTREBA NASILJA ZA NAGOVARANJE, gdje se bombaški i drugi napadi koriste da se nešto "stavi na
znanje" sa određenim žrtvama.
2. ODABIR META I ŽRTAVA SA MAKSIMALNOM PROPAGANDNOM VRIJEDNOŠĆU, u stvari znači biranje meta
koje će oobezbjediti nabolju medijsku pažnju.
3. KORIŠTENJE NEIZAZVANIH NAPADA, koji su, u stvari, svi teroristički napadi, pošto su "izazvani" od samih
terorista ali prikriveno.
4. MAKSIMALAN PUBLICITET SA MINIMALNIM RIZIKOM je načelo mnogih terorističkih akcija, posebno onih sa
eksplozivnim napravama.
5. UPOTREBA IZNENAĐENJA DA SE IZBJEGNU PROTIVTERORISTIČKE MJERE, je jedanod načina da teroristi
pokušaju napasti "tvrde" mete.
6. PRIJETNJE, UZNEMIRAVANJA I NASILJE su korišteni da stvore atmosferu straha.
7. ŽENE I DJECA KAO ŽRTVE se dešava često kao rezultat pažljivo biranih lokacija napada, kako bi bilo što više
žena i djece među žrtvama, kako bi se napad činio što strašnijim. To je tek još jedan način kako teroristi
prikupljaju veći publicitet u zapadnim medijima, gdje se nevinim žrtvama smatraju civili (ne-vojnici).
8. KORIŠTENJE PROPAGANDE DA BI SE UVEĆAO EFEKAT NASILJA, posebno u ekonomske i političke svrhe.
Izvesti neku akciju, a da se ne privuče publicitet za teroriste i za njihov cilj bi bila uzaludna.
9. ODANOST SAMIM SEBI I SLIČNIM GRUPAMA je zajednički element terorističkih grupa, jer većina terorista
nije odana nijednoj državi.

NUKLEARNI TERORIZAM-Kada god se desi nuklearni terorizam ili pokušaj nuklearnog iznuđivanja uključuje se
američko Ministarstvo energetike, zajedno sa organizacijom NEST (tim za hitnu nuklearnu potragu). NEST je u
stvari grupa naučnika koji imaju ugovor sa Vladom SAD-a, koji su uključeni u nuklearnu tehnologiju i
istraživanje, bilo da rade za Vladu, u privatnoj industriji ili na akedemiji. Njihova uloga je da pregledaju naprave
koje su korištene u prijetnjama ili iznuđivanuju kao i da zaštite materijal koji bi mogao biti ukraden kao onaj
što može biti uskladišten ili korišten u elektranama, bolnicama, tvornicama oružja itd.
UPOZNAVANJE O ISPITANOM RIZIKU
Odbrambeni plan može se podjeliti na tri dijela: prije, tokom i poslije incidenta.
Dio "prije incidenta" obuhvata svo planiranje, nedoumice i sve modele_-1 "a šta ako bi..." _- i sva obavještenja
koja se mogu prikupiti unaprijed. Saradnja policije i privatnog sektora je posebno bitna u ovom dijelu jer se
informacije i obavještenja mogu najefikasnije razmijeniti i najefikasnije upotrijebiti sredstva.
Planiranje za vrijeme incidenta uključuje razvoj toka akcije ako dođe do terorističke akcije ili ako se sumnja da
će do nje doći. I ovdje je veoma bitna komunikacija između privatnog sektora, koji je meta, i policije i
službenika javnih službi obezbjeđenja.
Postincidentno planiranje ima zadatak da se bavi s događajima nakon prijetnji bombom, eksplodirane bombe,
situacije s taocima ili otmice. I ovdje je takođe bitno nastaviti saradnju privatnih i javnih službi.
STRUKTURIRANJE ODBRAMBENOG PLANA-Planiranje prije incidenta uključuje pripremu za događaj za koji se
svi nadaju da se neće desiti. Planiranje se sastoji od prikupljanja informacija, analize rizika, organizacije,
određivanja logostičkih potreba te ambalaže za opremu i namirnice.
Koja je svrha planiranja?- Prvo, uspostavlja se visina potencijalnog rizika kojem može biti izložena zajednica,
firma, zgrada ili druga dobra ili posebna osoba od strane terorističkih operativaca. Kada je rizik ispitan, politika
i procedure moraju biti na mjestu i u redu da se primjeni politika koja je adekvatna procedurama.Dio
odbrambenog plana tokom incidenta je manuelna operacija za rad s terorističkim napadima bilo koje vrste.
Plan objašnjava koje radnje treba poduzeti, kada i ko ih poduzima i kako se vrše.Postincidentne aktivnosti
uključuju sve što je neophodno za pomoć predstavnicima ovlaštenih službi da istraže incident, da se lice mjesta
vrati u normalnu funkciju, da se ispitaju dugoročni efekti incidenta, da se ocjene i ispitaju snaga i slabosti
odbrane tako da će svako biti spremniji ako dođe do slijedećeg incidenta.
PRIKUPLJANJE INFORMACIJA-Tipovi informacija koje se traže spadaju u 3 opće kategorije: mete, profil mete i
teroristi.
METE-infomacija o metama, bilo da je prikupljena iz općine, javne korporacije ili privatne kompanije je
jednostavno identifikacija meta. Meta je svako ili sve što se može zapaliti, bombardovati, ukrasti, oštetiti,
zatrovati, oteti, zaposjesti ili biti taocem. Sve od ovih mogućih meta moraju biti na spisku sa opisom glavnih
karakteristika.
PROFIL METE-On je u vezi sa subjektivnom informacijom koja se bavi ljudskim zapažanjem svih gore navedenih
potencijalnih meta. Ne postoji 100%-tna bezbjednost.
Teroristi-Teroristi dolaze u širokoj raznolikosti političkih boja i etničkih pozadina. Skoro svaka radikalna grupa,
u i van SAD-a, počinje kao organizacija "izabranih građana", koja se kasnije radikalizovala ili se "izrodilo"
radikalno otcjepljenje grupe.
ANALIZA METE-Analiza mete ili prijetnje uključuje, ne samo vjerovatnoću postajanja metom nego i dali je ili ne
odbrambeni plan dovoljan da obeshrabri moguće napade ili da zaštiti pojedince i organizacije. Mnogi
teroristički napadi su protiv privatnih firmi zbog vrste posla kojim se bave.
TERORISTIČKE TAKTIKE-Relativno su frekventne četiri (4) najvažnije taktičke operacije, a koje uključuju
teroriste: 1. Bombardovanje, 2. Ubistva i Napadi, 3. Otmice i 4. Situacije s taocima i barikadama, otmice
letjelica.
Bombardovanja su najčešća, otprilike oko 80% terorističkog nasilja. Iako su otmice letjelica i uzimanje talaca
relativno rijetke, one su najspektakularnije što se tiče obezbejđivanja publiciteta terorističkim grupama.
Ubistva i napadi uključuju incidente kao kada su arapski teroristi pucali na aerodromima u Beču i Rimu, na
Božić 1985. godine.
Dijapazon terorističkih otmica se proteže od otmica visokih vladinih službenika,Uzimanje talaca, otmica
letjelica i barikade uključuju incidente izvedene od strane dobro obučene multinacionalne grupe.

TIPOVI BOMBAŠKIH INCIDENATA -Bombaški incidenti spadaju u tri (3) karegorije:

1. Prijetnja bombom,
2. Sumnjivi paketi ili stvarna eksplozivna naprava i
3. Eksplozija.
Pretnja bombom se pojavljuje u mnogo oblika tako da, u stvari, nema zagarantovane odbrane od nje.
Rad sa sumnjivim paketima ili stvarnim eksplozivnim napravama-nema razlike ako sumnjivi paket bude
bezopasna ili stvarna naprava, ako se za taj paket (bilo to kutija, tašna, knjiga ili drugi oblik) misli da sumnjiv, sa
njim treba postupati kao da je eksplozivna naprava. Tu preuzimaju tehničari za bombe.
PRETNJA BOMBOM-Često korištena kao sredstvo prihvatanja odrgovornosti terorističkih i radikalnih grupa,
pisane poruke mogu biti poslane poštom, lično dostavljene medijima ili ostavljene na najavljenim mjestima
kao što su telefonske govornice. Iako prijetnje mogu biti izrečene na mnogo načina, najčešći način je sa daljine,
telefonom. Razlog tome je taj što telefon omogućava udaljenost i veliku anonimnost onome ko poziva. U
slučajevima gdje, u stvari, nema stvarne eksplozivne naprave, same prijetnje postaju sredstvo zastrašivanja i
rušenja. Radna mjesta, škole, centri javnog prevoza kao što su aerodromi, željezničke i autobuske stanice to su
najomiljenije mete bombaških prijetnji zbog značajnog narušavanja medijske pažnje koju mogu izazvati.
SVRHA PRIJETNJI BOMBOM-Iz bilo kog razloga, onaj koji poziva želi da "rastrese" izabranu metu. Ne samo da
je ovo najčešći tip prijetnje, nego je i najuspiješniji, zbog svoje prirode ostvaruje željeni efekat "rastresanja". U
ovoj vrsti prijetnje, počinilac obično nikada ne biva uhvaćen.
Zasto teroristi bombarduju?
1. Da dobiju medijsku pažnju, posebno ako je meta veoma vidljiva ili simbolična.
2. To je jeftin i efikasan način za napad na objekte.
3. Može se izvesti s malim brojem ljudi.
4. Minimalan je rizik da se počinioci otkriju ili uhvate.
5. To je, u poređenju s otmicom ili uzimanjem talaca-jeftino.
6. Nasumična bombardovanja ostavljaju značajan utisak na stanovništvo, pošto se više ljudi boji bombaškog
napada nego da će biti oteti ili uzeti za taoce.
7. Eksplozivi su pristupačni kroz krađu, podršku simpatizera ili kupovinu.
VRSTE BOMBAŠA -Postoje tri vrste bombaša: Amater, Profesionalac, Psihopata.
Amater je opisan kao eksperimentator. U većini slučajeva, naprave koje prave amateri su grube i neusavršene.
Oni obično postavljaju naprave na mete zanemarljivih vrijednosti ili na slučajne mete, što podrazumjeva one
sa niskim stepenom obezbjeđenja.
Profesionalni bombaši, bilo da su teroristi, plaćenici koji bombarduju za novac ili operativci u udruženju
organizovanog kriminala, su iznad amatera po svojoj većoj kvaliteti ili operativnim tehnikama. Naprave su
mnogo modernije i izviđanje je sastavni dio operacije, uključujući i tačno štopanje vremena. Postavljanje
naprave je tako da osigurava maksimalno oštećenje izabrane mete.
Bombaši psihopate djeluju bez razuma i razloga. Postoji malo ili predvidljivosti za njihove akcije. Jednako
nepredvidljiva je i konstrukcija eksplozivne naprave ili svrha izbora određene mete. Vrste naprava koje prave
psihopati mogu ići od veoma grubih do veoma savršenih i profinjenih. Takozvani "serijski bombaši" često
spadaju u ovu kategoriju.
MOTIV BOMBAŠA -Postoje razni motivi za osobe koje prave priručne eksplozivne naprave:
1.Ideologija-sa ideološkim bombardovanjima koja su izvedena u ime ili u zaštitu mnogih političkih ili filozofskih
uvjerenja, koja se kreću od ekstremno ljevičarskih do radikalno desničarskih. Ideološki bombaši su, uglavnom
profesionalci motivisani radikalnom politikom, rasnom ili etničkom mržnjom ili vjerskim fanatizmom. Sami
napadi mogu biti gest protesta ili čisto simbolični napadi.
2.Eksperimentisanje-Ovaj motiv je zajednički za mlade prestupnike i nezrele osobe. Oni su povučeni
uzbuđenjem i bukom koju stvara eksplozija, znatiželja: da li će naprava stvarno eksplodirati i interesovanjem
da vide šta će eksplozija prouzrokovati. Bombaši motivisani eksperimantisanjem su, obično amateri.
3.Vandalizam-Razaranje samo radi razaranja je posebno prisutno u doba godine kada su petarde i
pirotehnička sredstva u prodaji i često mogu imati oblik bombaških napada. Opijanje i upotreba nezakonitih
droga, takođe može tome doprinjeti. Kao i prethodni i ovi su, uglavnom amateri.
4.Zarada-Bombardovanje radi zarade se dešava radi direktne ili indirektne zarade. Najveći broj ovakvih
bombardovanja su u vezi s operativcima organizovanog kriminala koji iznuđuju novac zastrašivanjem ili
rušenjem poslova povezanih sa pogrešnom "stranom"u borbi za moć. Plaćenik koji ispunjava želje svoga
klijenta bombardujući metu za novac, kao što su prevare s osiguranjem, takođe spada u ovu kategoriju. Isto
tako i namjerno podmetanje požara bombom te upotreba bombe da se prikrije pljačka su motivisani zaradom.
5.Emocinalno oslobađanje-Ova bombardovanja su uglavnom povezana sa psihopatama koji žele da oslobode
stvarne ili izmišljene frustracije. Postoje slučajevi bombaša koji su voljeli ili mrzili nekoga ko je povezan sa
metom, Isto tako ljubomorni ili ostavljeni ljubavnici spadaju u ovu kategoriju.
6.Osveta-Ovakvi napadi su usko vezani sa prethodnim. Bombaš-osvetnik je motivisan ranijim povredama,
stvarnim ili izmisljenim pocinjenim od strane mete.Mnogi bombasi psihopate su motivisani osvetom.
7.Priznanje-Bombaši koji žele priznanje se preklapaju sa ostalim motivima posebno sa emocionalnim
oslobađanjem. Takvi bombaši će postaviti napravu na mjesto gdje će je on, ili ona, sam "pronaći" i zbog toga
dobiti priznanje, jer je to herojski čin. Opasnost od ovog tipa motiva je da isti može rezultirati da meta bude
napdnuta iznutra kao što je radnik kome je dosadno i hoće da skrene pažnju na sebe, nadajući se da će dobiti
javno priznanje i naknadu.
KO UZIMA TAOCE?-Osobe koje uzimaju taoce, bilo da je to dobro planirana i dobro smišljena operacija ili
spontana reakcija, mogu se podjeliti u 4 kategorije:
1. Profesionalni Kriminalci.
2. Neadekvatne (nepotpune) osobe.
3. Labave Grupe, kao što su zatvorenici.
4. Struktuirane Grupe, kao što su teroristi.
Profesinalni kriminalci "zarađuju" za život (stalno ili povremeno) pljačkanjem, provalama i sličnim radnjama.
Kada uzimaju taoce znači da im ne ide kako su planirali. Obično je zločin i ako je KD-o u toku pa kriminalac
uzima taoce da bi pobjegao. Za policiju je, u početnoj fazi konfrontacije, profesionalni kriminalac najopasniji tip
vezano za uzimanje talaca. Postoji početni period panike koji može rezultirati reakcijom "boriti se ili bježati",
koja se tako zove zbog instinkta životinja koje, kada su dotjerane "do zida", ili se bore ili pobjegnu.
Neadekvatna ličnost je pojedinac kojeg policajci mogu, u žargonu, zvati LUĐAK. Delikatnije određeno je da je
to neadekvatna-nepotpuna ličnost ili emocionalno rastresena osoba. Ova osoba je sama po sebi profesionalni
usamljenik i gubitnik koji ništa ne radi kako treba i protiv kojeg je cijeli svijet. On želi privući pažnju, a uzimanje
talaca je prava stvar za to.Zadnja stvar koju želi je da pobjegne. On želi da incident traje jer uživa u njemu.
Novinski i TV reporteri su nekoliko puta uspostavljali kontakt s takvim osobama koji su uzeli taoce,
obezbjeđujući im javni forum i ujedno produžen i agonizirajući incident za taoce.
Labave grupe, kao što su zatvorenici u zatvorima, takođe imaju osnovnu namjeru da privuku pažnju. Možda i
ne znaju šta su im aktuelni zahjevi i želje ali će tražiti stvari kao što su bolja hrana, posjete supružnika te
poboljšanje uslova za rekreaciju. .
Teroristi koji su upetljani u uzimanje talaca, a ovo uključuje i otmice letjelica, upotrebljavaju taktiku
prvenstveno kao propagandno sredstvo da bi povećali efekat nasilja za političke ili ekonomske ciljeve. Izbor
meta i žrtava je napravljen s ciljem izvlačenja maksimalne propagande iz incidenta. Ovi incidenti mogu biti
istovremene reakcije na svjetske događaje ili mogu biti vrhunac dugoročnih mržnji ili neslaganja. Često je
nemoguće odrediti motiv pojedinog incidenta s taocima. Teroristi će, posebno u situacijama s taocima koristiti
višestruke incidente kako bi razdvojili i raspršili policijske snage. Osnovna odbrambena taktika je presjeći
terorističke komunikacije dok policija treba održavati i poboljšavati svoje vlastite.

ČAROBNI TROUGAO -Kako bi neka organizacija funkcionisala potrebni su joj ljudi i novac. Kako bi zaradila
novac potrebni su joj ljudi. A da bi obezbjedila ljudstvo mora se dati do znanja da organizacija postoji.
Potrebna je medijska pažnja. Bilo da je organizacija teroristička grupa, ženski izviđači Amerike, poslovna
korporacija ili FBI, svi koriste trougao E-mediji-ljudstvo-novac.
Čarobni trougao_E-mediji-ljudstvo-novac pomaže da se objasni zašto se teroristi uključuju u aktivnosti kao što
je uzimanje talaca, bombardovanje i otmice. Jednom kada se spozna da su to omiljene aktivnosti terorista,
policija i službe odbrane u slobodnom svijetu su bile u mogućnosti da počnu razvijeti protivmjere i taktike da
smanje efikasnost svojih protivnika.
ŠTA JE TERORIZAM? -Moderni kum gradskog terorizma, Karlos Marighella, definiše terorizam kao čin: "To je
akcija koju gradska gerila mora izvršiti sa najvećom hladnokrvnošću, smirenošću i odlučnošću." Nijedan
policajac, zakonodavac ili filozof ne bi mogao bolje opisati bit terorizma: Napadi su okrutni i proračunati u
svom udaru (uticaju) na društvo.
Na višem obrazovnom nivou, Brajan Jenkins iz korporacije "RAND", opisuje terorizam kao "sračunatu
upotrebu nasilja kao strah, zastrašivanje ili prijetnju da bi ostvarili političke, vjerske ili ideološke ciljeve.
Terorizam ukljkučuje kriminalna djela koja su često simbolična kako bi privukli pažnju javnosti osim žrtvine."
Na političkom nivou, američki stejt department, u svom godišnjem idanju "OBLICI OPŠTEG
TERORIZMA"(1984), iznosi da je postojao širok obim definicija terorizma prije nego je nastala "srednja"
definicija: "Terorizam je smišljeno politički motivisano nasilje usmjereno protiv ne-borbenih ciljeva od
strane nekih grupa ili drzavnih agenata koji pripadaju nekom klanu (grupi), obična sa namjerom da utiču na
javnost."
TERORIZAM KAO POLITIČKO IZJAŠNJAVANJE-Jedan argument koji radikali često koriste je da je osuđivanje
terorističkih djela čisto subjektivno, tako je terorist za jednog patriota za drugog revolucionarni vođa.
Mnogi današnji teroristi vjeruju da neće doživjeti rezultate svoje borbe, ali vide to kao temelj masovnog
pokreta koji tek dolazi. Ovi pojedinci, posebno u Americi, vide zatvor kao priliku za dalji rad, obuku i
regrutovanje novih članova s tim da se ne zaboravi na stare.
Ispitivanje, analize i kritikovanje takvih filozofskih argumenata ide van okvira ove knjige. Ipak, vazno je
zapamtiti da skoro svaka teroristička grupa iznosi plemenit ili, u namanju ruku, razuman opravdan razlog,
zahtjev ili cilj. Ipak, istina je da su teroristi tek grupa običnih kriminalaca koja koristi izjavljeni cilj-razlog, kao
"dimnu zavjesu" ili pokriće za svoje aktivnosti, ili grupa ima legitimne korjenje kao politička ili aktivistička
organizacija ali koja se degenerisala u terorističku aktivnost.U rjetkim slučajevima mogu biti u stvari grupa
vrijednih ljudi posvećenih zakonitom cilju, koji smatraju da je terorizam jedini način da daju legitimnu izjavu
protiv ugnjetavanja i represije.Nezavisno kojoj grupi pripadaju, terorističke aktivnosti su sve iste.
Bombardovanja, uzimanje talaca, otmice i slično, svi predstavljaju iste probleme i izazivaju policiju i osoblje
privatnih obezbjeđenja zavisno od motivacije prestupnika.
TERORISTIČKE TAKTIKE-Po definiciji, teroristi ističu filozofske, vjerske, ili političke osnove za svoje radnje pa
imaju strategijijske ciljeve koje trebaju ostvariti. Metode s kojima se ovi ciljevi ostvaruju ili u, najmanju ruku,
im se prilazi, su terorističke taktike. Ove taktike su osmišljene da dobiju što je više moguće medijske pažnje
kroz zastrašivanja i strah, dok istovremeno podize imidz grupe i njenom teatru političkog djelovanja. Bombaški
napadi su najčešći tip akcije na opšte svjetskoj mjernoj skali. Bombaški napad obezbjeđuje teroristi veoma
visoku vjerovatnoću da će uspješno završiti operaciju, zajedno sa veoma malom vjerovatnoćom da će ga
pronaći ili uhvatiti. Bombaški napadi imaju prednost, čak i kada se ne upotrijebi bomba, jer privuku paznju
javnosti i medija i to veoma široku.
Postoje četiri vrste bombaških napada: Napadi na ljudstvo, Napadi na simbolične mete, Napadi na izabrane
mete i Podrzavani bombaški napadi.
Napadi na ljudstvo-Naprave protiv ljudstva su eksplozivne naprave postavljene u zonama gdje ima mnogo
ljudi, koje su dizajnirane da izazovu velike gubitke. Upotreba auto-bombi, parkiranih na gradskim ulicama gdje
je guzva ili neka zgrada ili skladište, su samo neki primjeri napada na ljudstvo. Totalno zanemarivanje ljudskog
života, uključujući i život izvršioca je zajednički elemenat ovog tipa terorističke radnje. Varijacija uključuje
napad na pojedinačnu metu (pokušaj atentata).
Napad na simbolicnu metu-Ovo se, uglavnom, ogleda u napadima na vladine objekte, vojna postrojenja,
posebne firme ili historijska obiljezja. Naprave koje se koriste u ovim napadima su obično na mjestu i u
vremenu kada će biti najmanje žrtava. Takođe u ovom slučaju ne može se garantovati da li je to teroristička
akcija ili bi mogla to biti. Ovoj vrsti akcije, često prethodi poziv upozorenja koji moze biti u svrhu smanjenja
vjerovatnoće od žrtava, a takođe koristi kao izjašnjavanje za zaslugu, od strane raznih potencijalnih
organizovanih počinioca. Čin je obično propraćen "razgovorom", kao podrškom tvrdnji o odgovornosti te
grupe.

Izabrane mete-Napadi na izabrane mete su ciljani na određenu ljudsku ili drugu metu i mogu prerasti u
napade protiv ljudstva u nekim slučajevima. Ovaj tip napada, ipak, je obično jedan iz serije strmoglavih protiv
posebne vladine ili druge privatne agencije, njihovih objekata, imovine i/ili ljudi. Akcija pismo-bomba, plaćena
od strane palestinske oslobodolačke organizacije 1970-ih godina protiv izraelskih diplomata i istaknutih
građana, je prvi primjer napada na izabrane mete.
Produzene bombaske kampanje-Smišljene su da privuku paznju na poseban cilj ili razlog, kao što je
oslobađanje zatvorenih drugova ili strmoglavih grupa ili pak organizacionih članova terorističkih grupa. Primjer
ovakvog napada je kampanja koja je sprovedena u Parizu od strane grupe koja se zove KOMITET
SOLIDARNOSTI sa srednje-istočnim zatvorenicima sa ciljem oslobođenja Džordža Abdula koji je bio zadržan
zbog suđenja u Francuskoj od 1986 do 1987. Na drugoj instanci, američka teroristička grupa UJEDINJENI
FRONT SLOBODE koristila je divestiranje poslova iz Južne Afrike i oslobođenja Nelsona Mendele, kao
opravdanje za njihove pojedine akcije.
DEZINFORMACIJA I PROPAGANDA -Kao i manipulacija medijima nisu uvijek definisani kao čisto terorističko
djelo, ali ove radnje sigurno moraju biti uključene kao taktike zaposlenih pri terorističkim organizacijama i ljudi
koji ih podr`avaju.Takve radnje uključuju korištenje telefona i pošte da se policiji i vladi daju pogršni tragovi, da
se dopusti da la`ni planovi dospiju u ruke policije kako bi im se odvukla pa`nja. To su "puštanje glasina",
"iznošenje korupcije, grešaka i svih propusta vlasti, na sve načine".
RAZLIKA IZMEĐU OTMICE I UZIMANJA TALACA
OTMICA je uzimanje ili držanje osobe ili osoba iz razloga ostvarivanjana nekog ličnog cilja, ili cilja organizacije.
U slučaju terorista taj cilj može biti striktno novčani, ili da izazove neku radnju ili je prekine, a koju izvršava dio
vlasti, vladina agencija, privatna korporacija ili neka druga organizacija. Na svim nivoima, sekundarni cilj
terorista je privlačenje medijske pažnje i pažnje javnosti na sebe. Otmica izlaže teroriste manjem riziku, u
prvom redu što ovaj tip imncidenta umanjuje aspekte sukoba koji postoje kod situacije sa taocima.
Otmičari imaju pokretljivost i anonimnost, osim ako hoće da se za njihov identitet zna . Osim poruke o
otkupnini ili telefonskog poziva, niko ne zna gdje i ko su počinioci. A takođe se ne zna da li uopšte imaju žrtve.
Zbog toga su žrtve otmice u velikoj smrtnoj opasnosti.
Oteta osoba se smatra kao taoc, samo kao što se žrtva uzimanja za taoca ili žrtva otimanja aviona se smatra za
taoca. Razlika leži u poznavanju odnosa počinioca i njihovih žrtava na ranijim odnosno budućim instancama.
UPOTREBA OTMICE-Otmica, kao i bombaški napadi, se često koristi da se nešto izjavi ili uloži protest. Žrtva
može biti simbolična (povezana sa vlastima, korporacijom ili organizacijom koja je nekako povezano sa
protivničkom stranom otimačevog cilja) ili može biti nepoznata javnosti, ali vrijedna vlastima, korporacijama, ili
organizacijama i zbog toga može imati veliku vrijednost otkupnine.
VRSTE OTMIČARA
Otmice se mogu grupisati u tri kategorije: Kriminalne, Profesionalne i Političke.
Kriminalne otmice vrše osobe koje hoće odjednom da dobiju velike količine novca od porodice, prijatelja,
suradnika ili poslodavaca imućne ili dobro povezane osobe.
Profesionalne otmice vrši manje-više organizovana grupa koja koristi otmicu kao izvor prihoda. Jedna od
značajnih karakteristika profesionalne otmice je da se žrtve, uglavnom uvijek vrate žive. Kao profesionalci, ovi
otmičari očekuju da se i dalje bave ovim poslom pa žele da sačuvaju kredibilitet odnosno ugled puštajući žrtve
u zamjenu za otkupninu.
Političke otmice su smišljene da izazovu incidente koji prave pritisak na vlade ili političke partije i obično ih
vrše terorističke bande prilagođene da iskoriste popratno medijsko interesovanje. Otmice mogu biti sa
dugoročnim ili kratkoročnim ciljevima.

TAKTIKE PREVENCIJE-Najvažniji faktor u borbi protiv otmica i iznuđivanja je prevencija. Očigledno ako osoba
nije oteta, porodica niti bilo ko drugi nemora biti zabrinut oko otkupnine. Isto tako ako su proizvodi neke
tvornice obezbjeđeni, ima veoma malo prostora za brigu o pretnjama iznuđivanja.
ŠTA POJEDINAC MOŽE DA URADI-Osobe visokog rizika treba da pripreme lični profil uključujući i osjetljive
informacije kad i gdje ih se može kontaktirati, tako da se smanji mogućnost lažnih otmica. Očigledno, veoma je
važno da dosjei budu zapečaćeni i obezbjeđeni te da se otvore ako osoba postane žrtva otmice ili taoc. Ako
osoba napusti firmu, dosije će se vratiti nedirnut.
ŠTA MOŽE UČINITI FIRMA-KORPORACIJA-Firma sa i namanjom mogućnošću da bude teroristička meta, treba
razviti međunarodnu politiku. Politika treba uključivati stvaranje kriznog štaba, i obezbejditi rezervne članove u
slučaju da se nešto desi stalnim članovima. Zbog prava da donese ključne odluke, krizni štab treba uključiti
glavnog izvršnog, glavnog finansijskog službenika te šefove zakonskog i odjela bezbjednosti.
ŠTA PORODICA MOŽE UČINITI-Osoba koja je osuđena da ima velik rizik od otmice ili da bude taoc, mora imati
sporazum sa užom porodicom da prihvate podršku
prijatelja, poslodavaca i druge rodbine. To može čak sadržavati i obećanje porodice da će se odmah vratiti kući
u slučaju otmice u prekomorskim zemljama. Takav dogovor će pružiti bar nekakvu utjehu zatočeniku koji će se
tada brinuti samo za svoj opstanak.
NAKON ŠTO SE POSTANE ŽRTVOM-Sigurno najbolja taktika za primjeniti, kada se postane žrtvom otmice ili
taoc je dobra obučenost u psihičkoj pripremljenosti u fazama prije nego do otmice dođe.