GORENJE I GAŠENJE

Što je gorenje ?

 Gorenje je proces oksidacije gdje se goriva

tvar burno spaja s kisikom (oksidans) iz zraka
uz oslobađanje topline, svjetlosti i produkata
gorenja. U širem smislu taj se proces može
odvijati i u prisutnosti drugih oksidansa .

2
 Osnovni uvjeti gorenja su:

Prisustvo gorive tvari.

Prisustvo kisika iz zraka ili nekog drugog
oksidansa (tvar koja podržava gorenje).
Dovoljna količina topline da se postigne
temperatura paljenja.
Slobodno odvijanje kemijskih lančanih reakcija
gorenja.
Proces gorenja može se prikazati opdom
jednadžbom:

4
 Lančane reakcije gorenja
Procesi gorenja uz pojavu plamena odvijaju se
posredstvom lančanih reakcije gorenja.
Pojavljuju se prilikom gorenja tvari iz A, B i C razreda
požara.
Proces gorenja odvija se nizom vrlo kompleksnih i
brzih međureakcija, te međureakcije nazivaju se
lančane reakcija gorenja, a odvijaju se posredstvom
tako zvanih slobodnih radikala.
Ključnu ulogu za njihovo odvijanje imaju slobodni
radikali O**, OH* i H*.
To se odvija u plinovitoj fazi velikim brzinama i pri
temperaturama preko 1200°C.
5
Smjerovi širenja oslobođene topline u okolinu

 Q2T - povratna toplina s

kojom se toplinskim
zračenjem zagrijava goruda
tvar (~10%).

 Q2O - toplina koja odlazi u

okolinu toplinskim
zračenjem (~30%).

 Q2P - toplina koja odlazi u

okolinu konvekcijom,
posredstvom zagrijanih
plinovitih produkata
gorenja (~60%).
6
Ako je:
Q2 > Q1 tvar je goriva,
Q2 < Q1 tvar je teško goriva, što znači da može
gorjeti uz dovođenje topline od nekog vanjskog
izvora.

Da bi tvar kontinuirano nastavila gorjeti treba

biti Q2 vede od Q1, prilikom čega Q2T treba biti
dovoljno velika da pirolizom krutine ili
isparavanjem tekudine osigura potrebnu količinu
zapaljivih plinova ili para za proces gorenja.
7
Podjela tvari prema gorivosti

8
Prvi osnovni uvjet za odvijanje procesa
izgaranja odnosno za nastanak i razvitak
požara ili eksplozije je postojanje gorive tvari
koja može burno i eksplozivno izgarati. Sa
stajališta gorivosti tvari dijelimo na:
 Gorive tvari
 Negorive tvari
G o r i v e t v a r i su one koje se pri normalnim
(standardnim) uvjetima pripaljivanja mogu lakše ili
teže zapaliti i dovesti do pojave požara ili u uvjetima
požara potpomagati njegov nesmetani razvoj i širenje
(zapaljivi plinovi, zapaljive tekudine, zapaljive
krutine).
N e g o r i v e t v a r i su one koje se ne mogu
zapaliti pri normalnim uvjetima pripaljivanja
(815,6° C u vremenu od 5 minuta), a mnoge ni kada
su izložene djelovanju ekstremno povišene
temperature (primjerice: beton, staklo, azbest,
kamen).
Glede brzine vezivanja tvari sa kisikom te
množine i brzine nagomilavanja topline u
pripaljivanom dijelu tvari, sve gorive tvari
možemo podijeliti na :
 Lakozapaljive (lako gorive) tvari
 Teškozapaljive (teško gorive) tvari
Lakozapaljive tvari – su one tvari koje se pod
normalnim uvjetima ili na određenoj povišenoj
temperaturi pod utjecajem inicijalnog plamena
zapale i gore (primjerice: neke zapaljive krute
tvari, zapaljive tekudine ili zapaljivi plinovi).
Teškozapaljive tvari – koje se pod utjecajem
inicijalnog plamena zapale, ali gore samo dok na
njih izravno djeluje plamen (primjerice: sve vrste
životinjskih vlakana, polimerne sintetičke tvari,
inpregnirano drvo ili tekstil i dr.).
 Razredi požara

 A razred - požari krutina organskog porijekla koje gore

pirolitičkim raspadom (drvo, tekstil,...). Gorenje se
odvija plamenom uz stvaranje žara.
 B razred - požari tekudina (benzin, etanol,…) i nekih
krutina koje se u požaru rastale u tekudinu (parafin,
neke vrste plastika,…). Gorenje se odvija samo
plamenom.
 C razred - požari plinova (metan, acetilen,.…). Gorenje
se odvija samo plamenom.
 D razred - požari metala (magnezij, cink, aluminij…).
Gorenje se odvija samo žarom.
 F razred - požari masti i ulja
13
 Oksidansi
U vatrogastvu se pod oksidansima smatraju
tvari (kemikalije) koje mogu upaliti gorivu tvar
ili podržavati njeno gorenje. U kemijskom
smislu razlikujemo anorganske i organske
oksidanse.
• Anorganski: kisik, klor, peroksidi
(natrijev,vodikov...), nitrati (kalijev, amonijev..)
perklorati i sl.
• Organski: razni organski peroksidi.

14
 Sastav zraka

21% kisika (O2 )

78% dušika (N2 )
1% plemeniti plinovi, ugljikov dioksid i
vodena para

 Vedina tvari prestaje gorjeti ako je u zraku

manje od 15% kisika. Granica izdržljivosti
čovjeka je oko 15% kisika u zraku, a ispod
10% nastupa smrt.

15
 Oksidacija i vrste oksidacija

Oksidacija je kemijska reakcija neke tvari s

oksidansom, tj.u vatrogastvu proces vezivanja
gorive tvari s kisikom iz zraka
Prema brzini kemijske reakcije razlikujemo:
tiha oksidacija (korozija, truljenje ...)
burna oksidacija (gorenje)
eksplozija (deflagracija i detonacija)
17
 Gorenje ili burna oksidacija prema načinu gorenja se
dijeli na tri podskupine

Gorenje plamenom - požari razreda B i C

(prisutne lančane reakcije gorenja)
Gorenje plamenom i žarom - požari razreda A
(prisutne lančane reakcije gorenja)
Gorenje žarom - požari razreda D (nema
lančanih reakcija gorenja)
Podjela oksidacijskih procesa

19
Područje zapaljivosti/eksplozivnosti gorivih
tvari
Zapaljivi plinovi i pare tekudina u smjesi sa zrakom
mogu gorjeti ili eksplodirati samo u određenom
području koncentracije. Nisu sve smjese zapaljivih
plinova i para tekudina sa zrakom eksplozivne.
• PE (područje eksplozivnosti) – sve koncentracije
između DGE i GGE
Donja granica eksplozivnosti DGE – je najniža
koncentracija plina ili para u smjesi sa zrakom koja
može gorjeti
 ako je koncentracija zapaljivog plina ili pare u
eksplozivnoj smjesi niža od te granice – ne dolazi do
sagorijevanja i eksplozije
Gornja granica eksplozivnosti GGE – je najveda
koncentracija plina ili para u smjesi sa zrakom koja
može gorjeti
 iznad te granice eksplozivna smjesa se ne može
zapaliti jer je premalo kisika u odnosu na zapaljivi plin
ili paru da bi moglo dodi do sagorijevanja
• Treba napomenuti da pored zapaljivih plinova
i para zapaljivih tekudina eksplodirati mogu još
i prašine organskog porijekla (brašno, šeder,
piljevina, plastične mase, žitarice) kao i prašine
lakih metala Al, Mg.
• Opasnije su tvari čije je DGE niža, a PE šire.
SK (stehiometrijska koncentracija) – idealni
omjer zapaljivih plinova i para tekudina sa
zrakom gdje je eksplozija najjača.
Karakteristične vrijednosti nekih tvari

Zapaljivi plin ili Stehiometrijska

Donja vol% Gornja vol%
para smjesa vol%

Metan 5,3 14,9 9,5

Etan 5,3 12,5 5,66

Ugljični monoksid 12,5 75,0 29,6

Vodik 4,0 75,0 29,6

Sumporvodik 4,3 46,0 12,3

Laki benzin 1,2 7,0 2,2

Teški benzin 0,7 5,0 1,35

Benzen 1,4 7,45 2,72

Acetilen 2,3 80,5 7,75

Gradski rasvjetni
plin (prema 6,5-8 19-53,8 16-23
sastavu)
 Goriva tvar se može upaliti na:
Temperaturi plamišta: to je najniža temperatura
na koju treba zagrijati neku tvar, da se iznad njene
površine stvori takva koncentracija zapaljivih para
(kod tekudina) ili plinova (kod krutina), u smjesi sa
zrakom, da se mogu upaliti vanjskim izvorom
pripaljivanja.
Temperaturi samopaljenja: to je najniža
temperatura na koju treba zagrijati neku tvar u
prisustvu zraka, da se ona upali bez vanjskog
izvora pripaljivanja.

24
Temperatura plamišta Temperatura samopaljenja

26
 Potpuno i nepotpuno gorenje
 Potpuno gorenje:
odvija se uz prisustvo dovoljne količine zraka (u
kontroliranim procesima gorenja ložišta, plamenici,
motori). Dobiveni plinoviti produkti i kruti ostatak nisu
više zapaljivi. Osnovni plinoviti produkti potpunog
gorenja su: CO2 i H2O, i male količine SO2, NO2, HCl i sl.,
ovisno o gorivoj tvari.
 Nepotpuno gorenje:
odvija se uz nedovoljno prisustvo zraka (nekontrolirani
procesi gorenja-požari). Dobiveni produkti gorenja
zapaljivi su. Osnovni plinoviti produkti nepotpunog
gorenja su: CO, čađa i razni organski i anorganski
plinoviti spojevi.
27
 Dim
 Dim je rezultat nepotpunog gorenja, a
definira se kao aerosol koji se sastoji od
disperzije krutih i tekudih čestica (disperzna
faza) u plinovitim produktima gorenja
(disperzno sredstvo).
Disperzna faza-čađa, čestice pepela, kapljice
raznih tekudina visokog vrelišta (smole,
dioksini i sl., sve izuzetno otrovno)
Disperzno sredstvo-plinovi potpunog i
nepotpunog gorenja (CO, CO2, H2O, HCl...)

28
 Neka disperzna sredstva dima
(plinoviti produkti gorenja)
 CO2 - ugljikov dioksid, nezapaljiv plin bez boje i
mirisa, teži od zraka, kod koncentracija od 25-30%
smrtonosan.
 CO - ugljikov monoksid
 HCN-cijanovodik, zapaljivi plin, bez boje, mirisa
badema, gustode kao zrak, nastaje gorenjem
organskog materijala koji sadrži dušik (vuna i neke
vrste plastičnih masa)
 HCl-klorovodik, nezapaljivi plin, bez boje, 0,008%
jako iritira, 0,1% kroz 20 min. trajno uništava pluda,
nastaje u velikim količinama prilikom gorenja
polivinil klorida (PVC).
29
 CO – ugljikov monoksid
 Redovito prisutan u produktima nepotpunog izgaranja
ugljika ili organske tvari.
 Plin bez boje i mirisa, vrlo je otrovan. Zapaljiv je i ima
svojstvo da u smjesi sa zrakom stvara eksplozivne smjese.
 DGE 12,5 – GGE 74,2 vol%
 Otrovnost se očituje u njegovoj velikoj aktivnosti vezanja
na hemoglobin crvenih krvnih zrnaca i na taj način
sprječava vezanje kisika na hemoglobin, čime je
onemoguden prijenos kisika u organizmu.
 Koncentracija CO ved preko 0,1% u zraku predstavlja
ozbiljnu opasnost od trovanja.
 ugljični monoksid mjeri u ppm, eng. (parts per million)
(1 vol % = 10 000 ppm)

ppm u vol%
vol% = ppm x 10-4 = ppm/10 000

MDK 50 ppm = 0.005 vol%

__________________________________________________________

vol% u ppm
ppm = vol% x 10 000
0.01 vol% = 100 ppm
(prvi simptomi trovanja kod CO)
 Klasifikacija štetnih tvari

KLASIFIKACIJA PREMA UČINKU NA ORGANIZAM :

 Zagušljivci – inertni (inertni plinovi, dušik, CO2 )
– kemijski (CO, cijanovodik, sumporovodik)
 Nadražljivci – gornjih dišnih puteva (amonijak)
– doljnjih dišnih puteva (fozgen)
 Korozivi – korozivno dijeluju na tkivo (kemijske
opekline, jake kiseline i lužine)
 Anastetici i narkotici
 Sistemski otrovi
 Toplina i temperatura
Toplina je energija koja uzrokuje nesređeno
gibanje čestica (atoma ili molekula) od kojih
je neka tvar sačinjena. Označava se
simbolom "Q", a izražava jedinicom za
energiju Joule (đul) oznake "J".
Temperatura je mjera za prosječnu
kinetičku energiju gibanja čestica, a
označava toplinsko stanje nekog sustava ili
tvari. a izražava se u stupnjevima
CELZIJEVIM ili KELVINIMA

33
 Toplina se u okolinu može prenositi:

kondukcijom (kroz krutine)

konvekcijom (sa krutine na plinove i tekudine
i obratno)
toplinskim zračenjem (toplinskim zrakama
na tvari koje ih apsorbiraju)

34
Razvoj požara
Tok požara u zatvorenom prostoru

A-rast požara
B-razvijen požar
C-gašenje
F-flashover

36
 Plameni udari

Flashover - ventiliran zatvoren prostor,

600oC, toplinsko zračenje zagrijava do
samopaljenja, zapaljenje dima a zatim
ostalih predmeta u prostoriji.

Backdraft - neventiliran zatvoren prostor,

požar gotovo ugašen, plinovi iznad GGZ,
ulaskom u prostoriju dolazi zrak, plinovi u
PZ, eksplozija.

37
 Gorenje prema agregatnom stanju gorive
tvari
Gorenje plinova (požari razreda C)
Zapaljivi plinovi – to su tvari koje nemaju ni
stalan oblik ni volumen
Plinovi se mogu upaliti prisilno (iskra, plamen) ili
termički (zagrijavanje cijele mase plina).
Koncentracije moraju biti u području zapaljivosti.
Plamena fronta može biti putujuda ili stacionarna.
Gorjeti mogu difuzno ili s predmješanjem
 Načini gorenja
plinova

Difuzno gorenja

Gorenje s predmiješanjem
39
 Razlike difuznog i predmješajudeg plamena

Difuzni plamen svjetledi, predmješanje

nesvjetledi.
Difuzni čađav niže temperature ali jače
toplinski zrači.
Difuzno gore sve tekudine, krutine i
opdenito svi požari.
Predmješanje samo u kontroliranim
procesima (ložišta, motori....)

40
 Gorenje tekudina

Tekudine su tvari koje imaju svoj obujam, ali

poprimaju oblik posude u kojoj se nalaze.
Zapaljive tekudine – ne gore; nego gore pare
zapaljivih tekudina
Mogu se upaliti na temperaturi plamišta ili
samopaljenja
 Temperature plamišta i samopaljenja tekudina

Temperatura plamišta tekućine je najniža

temperatura na koju treba zagrijati zapaljivu
tekudinu da bi se iznad njene površine stvorila
takva koncentracija para u smjesi sa zrakom da se
one mogu upaliti vanjskim izvorom pripaljivanja.
Ta koncentracija odgovara DGZ.
Temperatura samopaljenja tekućine je najniža
temperatura na koju treba zagrijati pare tekudine
da bi se one upalile bez vanjskog izvora
pripaljivanja. Ona je znatno viša od plamišta.
42
 Gorenje krutina
 Zapaljive krutine – za razliku od plinovitog i tekudeg
stanja, krute tvari imaju određen oblik i opseg.
 Gorenje krutina može biti:
 Gorenje uz pirolizu, odnosi se na krutine koje gore
plamenom i žarom (razni organski materijal kao
drvo, plastika, papir….). Svrstava se u A razred
požara.
 Gorenje uz promjenu agregatnog stanja, odnosi se
na krutine koje se u požaru rastale i gore plamenom
kao tekudine (parafin, neke vrste plastičnih masa).
Svrstava se u B razred požara.
 Direktno gorenje, odnosi se na krutine koje gore
samo žarom (metali). Svrstava se u D razred požara.
43
 Gorenje uz pirolizu - požari razreda A

U procesu gorenja, pod pirolizom smatramo

kemijsku razgradnju tvari pri povišenim
temperaturama na jednostavnije plinovite i krute
gorive sastojke. Da bi se gorenje kontinuirano
odvijalo, povratna toplina zračenjem na gorivu tvar
mora biti dovoljna za kontinuirano odvijanje
pirolize. To iznosi oko 10% od ukupno oslobođene
topline. Ako je manja, plamen se gasi.

44
 Gorenje metala - požari razreda D
 Značajke takvog gorenja su:
 nema lančanih reakcija gorenja (nema
plinovitih produkata gorenja)
visoke temperature, jer nema plinova koji bi
toplinu odvodili s mjesta gorenja.
gašenje mogude samo suhim sredstvima
(prahovi, pijesak, plemeniti plinovi ..)
ne smiju se gasiti sa CO2, CFC-ima i vodom jer:
 u atmosferi CO2 i CFC-a nastavljaju gorjeti.
 sa vodom snažno reagiraju oslobađajudi
vodik (kisik se veže s metalom u oksid).

45
 Gorenje prašina
Granice zapaljivosti u g/m3.
DGZ oko 20 - 100 g/m3.
Pripaljivanje prisilno ili termički (300 - 600oC).
Teže upaljive od plinova.
Nastaju urušavanjem, u procesima mljevenja,
gašenja nataložene prašine punim mlazom i sl.
Temperatura tinjanja prašine je najniža
temperatura podloge na kojoj počinje tinjati 5
mm debeo sloj prašine.
46
 Eksplozijsko gorenje
 Eksplozija je trenutno povedanje
volumena, pradeno snažnim zvukom i
mehaničkim učinkom kao i nekim drugim
učincima, ovisno o vrsti eksplozije
(kemijska, fizikalna, nuklearna...).
 Kemijsku eksploziju (plinovi, eksplozivi)
prema linearnoj brzini gorenja dijelimo na
deflagraciju (podzvučne brzine), i
detonaciju (nadzvučne brzine).

47
 Deflagracija i detonacija
 Kod deflagracije plamena fronta zagrijava zapaljivu
smjesu do temperature samopaljenja. Ona se tada upali i
takav se mehanizam dalje nastavlja. Najsporiji oblik je
gorenje plinova u plamenicima (otvoren prostor-normalna
linearna brzina gorenja). U zatvorenom prostoru brzina se
povedava i kad dosegne brzinu zvuka (340 m/s), mehanizam
paljenja plina se mijenja prelazedi u detonacijsko gorenje.

 Kod detonacije udarni val ispred plamene fronte uslijed

porasta tlaka zagrijava smjesu na temperaturu
samopaljenja, ona se pali uzrokujudi daljnji porast tlaka
ispred fronte i takav se mehanizam dalje nastavlja
nadzvučnim brzinama (>340 m/s).
48
 GAŠENJE
Proces u kojemu se pomodu sredstva za gašenje
iz požara oduzima jedan ili više uvjeta potrebnih
za gorenje.

49
Podjela sredstava za gašenje

50
Svako sredstvo ima efekte i podefekte koji
pridonose njegovoj sposobnosti gašenja.
GLAVNI UČINCI (EFEKTI) GAŠENJA:
- Prekidanje ili oduzimanje gorive tvari,
- Ugušivanje požara tj. izoliranjem gorive tvari od
okolnog zraka,
- Ohlađivanjem ispod temperature gorenja,
- Inhibicija (zaustavljanje) lančanih reakcija gorenja
((Antikatalitički efekt)),

51
 Učinci gašenja
Sredstvo s kojim se
Uvjeti gorenja: Učinci gašenja:
ostvaruje učinak:
uklanjanje gorive
goriva tvar tvari mehanički pribor
(fizikalni učinak)
ohlađivanje voda, CO2 kao suhi
izvor topline
(fizikalni učinak) led
prisustvo oksidansa ugušivanje inertni plinovi, pjena,
(zrak) (fizikalni učinak) priručna sredstva
nesmetano odvijanje inhibiranje
haloni, prahovi,
lančanih reakcija (kemijski učinak)
retardanti
gorenja

52
 Prekidanje ili oduzimanje gorive tvari
 Požar se može ugasiti tako da spriječimo dotok gorive
tvari ili oduzmemo gorivu tvar zoni izgaranja.
 Ovaj način gašenja u praksi se rijetko rabi jer je za to
potrebno mnogo vremena i gasitelj se izlaže velikom
riziku.
 Na primjer, gašenje požara naftne bušotine kada se
udarom zračnog vala nastalog od aktiviranja eksploziva
otpuhuje plamen, odnosno prekida dotok plina i nafte u
zonu gorenja.
 Također, gašenje požara zatvaranjem ventila na
cjevovodu gorivih plinova ili tekudina, ili uklanjanje
pokudstva iz zgrade u kojoj je požar.

53
 Ugušivanje požara tj. izoliranjem gorive
tvari od okolnog zraka
 Glavni učinak gašenja požara ugušivanjem djeluje na
način da sredstvo za gašenje u obliku lebdedeg ili
plutajudeg oblaka plina, pare, pjene, magle ili prašine
omotava i prodire u gorivu tvar ili je prekriva. Na taj način
u potpunosti ili djelomično sprječava (reducira) dolazak
kisika gorivoj tvari.
 Ugušivanjem se na mogu gasiti požari onih tvari koje u
svom sastavu imaju kisik potreban za gorenje (npr. barut,
eksplozivi, organski peroksidi)

54
 Podučinci gašenja ugušivanjem su:
 istiskivanje: istiskivanje zraka ubacivanjem CO2, dušika,
vodene pare
 odvajanje: odvajanje parne faze od tekude faze ta plinske i
parne faze od krute faze
 prekrivanje: kompaktni sloj sredstva za gašenje (pjena)
prekriva gorivu tvar i sprječava ekspanziju para i plinova
gorive tvari koje se još neko vrijeme stvaraju pod
utjecajem topline,
 emulgiranje: nastaje kada sredstvo za gašenje s gorivim
tvarima stvara emulziju, npr. pri gašenju ulja s vodom uz
turbulentno miješanje voda preuzima funkciju emulgatora.
Negorivi sloj emulzije je pjenušav

55
 Hlađenje
 Gorenje tvari de prestati kada joj se
temperatura snizi ispod temperature gorenja
(samopaljenja).
 Učinak gašenja požara ohlađivanjem rabi se
kod gašenja požara krutih tvari, kod
sprječavanja širenja požara i hlađenja posuda
koje su zahvadene vatrom.
 Npr. hlađenje vodom (dolazi do isparavanja)
ΔH H2O = 2250 kJ/kg (latentna toplina).

56
  Podučinci gašenja hlađenjem su:
isparavanje
 sublimacija (CO2)
 izjednačavanje (miješanje tekudina)
 razlaganje (piroliza)
 termičko izoliranje (uvođenje sredstva za gašenje
u struju zapaljenog plina).

57
 Antikatalički učinak
 Nastaje kada sredstvo za gašenje ili njegovi produkti
termičkog razlaganja unutar plamena djeluju kao negativni
katalizatori (antikatalizatori).
 Na taj način smanjuje se afinitet aktivnih čestica
(radikala - produkta razlaganja gorivih tvari) plinova i para ka
kisiku.
 Haloni odnosno prah u požaru stvaraju aktivne radikale koji
se brže od kisikovih radikala vežu na radikalske reakcijske
lance gorive tvari kao završni (blokirajudi) dijelovi.

58
 Sredstva za gašenje
 Sredstva za gašenje su kemijske tvari, koje gase požar jednim
od nabrojanih efekata. Ona mogu biti u sva tri agregatna stanja
(plinovita, tekuda ili kruta).
 Prema vrsti tvari koje su obuhvadene požarom napravljena je
klasifikacija požara odnosno navedena su sredstva za gašenje
požara klase:
 A (požar krutih tvari – drvo, papir, slama plastika, tekstil, ugljen): voda,
prah, pjena, haloni, pijesak;
 B (požari zapaljivih tekudina – benzin, ulja, masti, lakovi, vosak, smole,
katran): pjena, prah, haloni, CO2,voda;
 C (požari zapaljivih plinova – metan, acetilen, propan, butan): prah,
haloni;
 D (požari zapaljivih metala – aluminij, magnezij, natrij, kalij): specijalne
vrste praha, pijesak.
 F (požari ulja i masti) – specijalno sredstvo

59
 Voda

Učinak gašenja vodom ovisi o obliku u kojem

se ona primjenjuje.
Voda ima visoke vrijednosti specifičnog
toplinskog kapaciteta i specifične topline
isparavanja - rezultat toga je ohlađujudi efekt.
Specifični toplinski kapacitet 4,2 J/g
Specifična toplina isparavanja 2255,9 J/g
 Prema obliku u kojem se nalazi,
voda može gasiti:

 Ohlađivanjem gorive tvari (puni i raspršeni

mlaz vedih kapi, iz mlaznica, otvoreni prostor)
 Ohlađivanjem plamena i vrlo slabo
ohlađivanjem gorive tvari (vodena magla,
zatvoreni prostor)
 Inertizacijom plamena (vodena magla,
zatvoreni prostor)

61
62
 Dobre i loše osobine vode kao sredstva za
gašenje
Neke dobre osobine: Neke loše osobine:
 Veliki resursi.  Ledi se.
 Jeftina.  Provodi struju.
 Jednostavna primjena.  Opasnost uslijed naglog
isparavanja.
 Neškodljiva.
 Ne gasi tekudine s d<1.
 Brz učinak gašenja.
 Slabo močenje.
 Kao raspršena  Opasne kemijske reakcije s
apsorbira toplinu i nekim tvarima.
opasne plinove.  Neracionalna primjena
nanosi štetu okolnom
materijalu.
63
 Retardanti
Primjenjuju se za gašenje požara razreda A.
Zračna primjena-crveno obojani, šumski požari,
Zemaljska primjena- bezbojni, ostali A požari,
Kao vodena otopina (oko 20%), nabacuju se na
područja nezahvaćena požarom. Glavni sastojci su:
 crvena boja - da se vidi gdje je ved bačen (samo za
šume)
 aromatske soli - djeluju inhibirajude na gorenje
 uguščivadi - povedavaju viskozitet pa se stvaraju debeli
slojevi nanosa
 detergent - pospješuje bolje močenje.
 antikorozivna sredstva
64
 Supresanti
 Primjenjuju se za gašenje požara razreda A. Bacaju se
direktno u požar.
 Pod supresantima se smatraju svi dodaci vodi koji joj
omogudavaju:
 da se bolje širi po površini gorive tvari,
 da bolje prodire u strukturu gorive tvari,
 da se što dulje zadržava u što debljim slojevima na
površini gorive tvari, sve u svrhu kako bi ohlađujudim
učinkom pogasila požar.

 Dodaci koji vodi omogudavaju navedena svojstva su

pjenila za požare razreda A i uguščivači.
65
 Pjena
Pjena se dobiva miješanjem vode i pjenila i
upuhivanjem zraka. To je nestabilna masa
sastavljena od bezbroj veoma sitnih mjehurida koji
su ispunjeni zrakom ili ugličnim dioksidom.
Postoji dvije vrste pjena i to:
Kemijska
Zračna ili mehanička pjena

66
 Kemijska pjena - dobiva se oslobađanjem
CO2 u vodenoj otopini deterdženta putem
kemijske reakcije
 Zračna pjena - za dobivanje zračne pjene
potrebno je u vodu dodati propisanu količinu
pjenila, a zatim umiješati zrak
 Kemijska pjena

 Oslobađanje CO2 postiže se reakcijom sode

bikarbone s aluminijevim sulfatom
 Reakcija se odigrava u aparatu za gašenje
nakon aktiviranja
 Oslobođeni CO2 u aparatu stvara povišen tlak
koji izbacuje pjenu kroz mlaznicu van
 Zračna pjena
PJENILO + Voda + Zrak = PJENA
Ovisno o vrsti pjenila, upotrebljenoj opremi i
dobivenoj ekspanziji pjene, zračna pjena se
može koristiti za gašenje požara A i B razreda, ili
ispunjavanje zatvorenog prostora u kojima su
požari A i B razreda.
Volumen pjene
Ekspanzija pjene =
Volumen otopine pjenila

69
 Ekspanzija – stupanj opjenjenja (odnos
volumena pjene i volumena otopine)

 Teška pjena – do 20

E
 Srednje teška – od 21-200 Vpjene
 Laka – od 201 na više Votopine

70
Ekspanzija = 1000L pjene/100L otopine=10

71
 Podjela i primjena pjene prema
ekspanziji
Teška pjena - ekspanzija do 20. Upotrebljavaju se
fluorosintetska i proteinska pjenila gašenje velikih požara
razreda B i obična sintetska za A i manje požare B.
Srednja pjena - ekspanzija od 21-200. Upotrebljavaju se
uglavnom sintetska pjenila. Služi za gašenje zatvorenog
prostora s požarima A i B razreda (ispunjavanje prostora),
bez vjetra i na otvorenom.
Laka pjena - ekspanzija od 201 na više. Upotrebljavaju se
uglavnom sintetska pjenila. Služi za gašenje isključivo
zatvorenog prostora s požarima A i B razreda (ispunjavanje
prostora).
72
73
 Teška pjena

 Osnovno djelovanje teške pjene na zapaljive

tekudine je ugušujude i ohlađujude
 Ovisno o vrsti pjenila, teška pjena se koristi za
gašenje požara razreda B i razreda A
 Kad se radi o velikim požarima zapaljivih
tekudina, teška pjena je jedini izbor
 Otporna je na uzgon i vjetar, pa je pogodnija
za gašenje na otvorenom prostoru, domet
mlaza od 30-50m
 Pet bitnih kriterija za uspješno gašenje
zapaljivih tekudina teškom pjenom

1. Vrelište tekudine treba biti znatno iznad

ambijentalne temperature
2. Vrelište tekudine treba biti niže od 100oC
3. Za polarne tekudine upotrijebiti AR pjene
4. Tekudina nesmije kemijski reagirati s vodom
odnosno pjenom
5. Požar mora biti horizontalan
75
 Pjena koja stvara vodeni film
 Stvaraju ga pjenila koja u oznaci imaju "...FFF..." (AFFF, FFFP, AR-
AFFF,…).
 Vodeni film ima dvostruko djelovanje:
 putuje ispred pjene omogudavajudi njeno uspješnije gašenje
 ostaje na površini sprječavajudi naknadno pripaljivanje.
 Radi se o tankom sloju vode kojeg pjena stvara samo na površini
nepolarne tekućine ( npr. benzin).
 On ublažava isparavanje i mehaničkim putem povisuje plamište
(benzinu sa ~ -30°C na ~ 30°C ). Na taj način se otežava
naknadno pripaljivanje.
 Nastaje ako je površinska napetost vodene otopine pjenila
manja od nepolarne tekudine (to mogu postidi samo fluortenzidi
u pjenilu).
76
 Pjena koja stvara vodeni film

σ otopine pjenila < σ benzina → vodeni film

77
 Pjene koje stvaraju polimerni sloj
 Nastale su oko 1950-tih godina.
 Stvaraju ga pjene namijenjene gašenju tekućina
miješljivih sa vodom, tzv. polarne tekudine
(etanol, aceton, eter i sl.).
 U oznaci imaju "AR...." (AR-AFFF, AR-FP,.....) što
označava alkoholno otporno pjenilo.
 Radi se o polimernom sloju kojeg pjena stvara
samo na površini polarne tekućine.
 Takav sloj sprječava kontakt pjene sa polarnom
tekudinom a time i njen raspad.

78
Pjene koje stvaraju polimerni sloj

79
 Srednja i laka pjena

 Koriste se za gašenje požara razreda A i B u

zatvorenim prostorima.
 Ne primjenjuju se na otvorenom, jer ih vjetar
i uzgon požara lako raznosi.
 Praksa je pokazala da se za dobivanje srednje
i lake pjene treba upotrijebiti zrak izvan zone
požara.
 Djelovanje srednje i lake pjene u
zatvorenom prostoru
 Ispunjavanjem prostora pjenom onemogudava se
pristup zraku i time se gasi požar
 U kontaktu s plamenom ili usijanim gorudim
tvarima pjena se raspada oslobađajudi vodenu
otopinu pjenila koja hladi gorudu tvar, stvorena
vodena para djeluje ugušujude
 Oslobođena vodena otopina pjenila, uslijed niske
površinske napetosti, dobro moči krutu tvar i
prodire u njenu strukturu
 Pjena predstavlja dobru toplinsku barijeru koja
sprječava daljnje širenje požara
Podjela pjenila

82
83
84
 Prednosti i nedostaci nevodenih
sredstava za gašenje
Prednosti: Nedostaci:
 Osim praha, ne  Ne ohlađuju gorivu tvar.
uništavaju okolne tvari u  Nedovoljno učinkovita za
požaru. gašenje podpovršinskih
požara.
 Neracionalna primjena
ne uzrokuje štetu (osim  Neprimjenjiva za
uznapredovale požare na
financijske).
otvorenom prostoru.
 Efikasno gase požare  Ne mogu se iz mlaznica
plinova. bacati na velike
udaljenosti.
85
 Mehanizam ugušujudeg učinka inertnih
plinova
 Svojom masom sudjeluju u plinovitim produktima
gorenja preuzimajudi jedan dio topline na sebe i
na taj način smanjuju temperaturu plamena. Kada
ona padne ispod 1200°C, zaustavljaju se lančane
reakcije gorenja i plamen se gasi.
 Gasive koncentracije različitih inertnih plinova
nisu iste jer ovise o toplinskom kapacitetu
pojedinog plina. Što je on vedi, plin veže više
topline na sebe, bolje ohlađuje plamen i gasive
koncentracije su niže.
86
 Ugljikov dioksid (CO2)
 Plin, 1,5 teži od zraka, gasi ugušujude.
 Gasiva koncentracija za vedinu gorivih tvari je oko 30%.
 Pri gasivoj koncentraciji je smrtonosan za ljude.
 Pohranjuje se u čeličnim bocama kao ukapljeni plin (u
tekudem je stanju). Tlak je 58 bara pri temperaturi od 21oC.
 Naglim ispuštanjem iz boce stvara se suhi led (-79oC) što
neopreznim rukovanjem može izazvati opasne ozljede.
 Primjenjuje se lokalno, ili u stabilnim sustavima
(potapanjem cijelog prostora).
 Boca se ne smije zagrijati preko 31oC (krit. temperatura).
 Ne može gasiti požare metala.

87
 Mehanizam inhibirajudeg učinka
Inhibiranje se bazira na prekidanju lančanih reakcija
gorenja uklanjanjem slobodnih radikala O**, OH* i H* iz
procesa gorenja (plamena). To se postiže njihovim
vezanjem na neku tvar koja ne sudjeluje u procesu gorenja.
Kod prahova oni se adsorbiraju na površinu čestica praha
a kod halona reagiraju sa HBr i HCl kao produktom raspada
halona.
Gašenje se ostvaruje na temperaturi plamena oko
1800oC, što je osnovna razlika u odnosu na CO2 koji gasi na
1200oC.
88
 Prahovi za gašenje
Prahovi su fino mljevene čestice kemijski inertnih i
neotrovnih anorganskih soli.
Plamen gase inhibirajudim učinkom a žar ugušujude.
Što su čestice sitnije, efikasnost gašenja je bolja, ali je
domet mlaza manji i prijeti opasnost od zgrušavanja.
Optimum 0,010 do 0,075 mm, vedinski udio 0,040 mm.
Čestice su presvučene silikonima radi bolje tečljivosti,
hidrofobnosti i aditivima protiv razaranja pjene.
Vrlo su učinkoviti za gašenje plinova i tekudina.

89
 Podijeljeni su prema razredima požara za koje su
namijenjeni na BC, ABC i D prahove.
 BC prahovi gase inhibirajudim učinkom, što znači da u
plamenu trenutno prekidaju lančane reakcije gorenja.
 ABC prah gasi inhibirajudim učinkom, na površini žara se
rastali i uguši ga. Talina kao i sam ABC prah su jako korozivni
tako da štete materijalu s kojim dođu u kontakt.
 D prahovi gase tako da se na površini metala rastale i
ugušuju žar.
 Svi prahovi zagađuju okolne tvari pa se ne preporučuju za
prehrambenu i elektroničku industriju.
 Najšira im je primjena u prenosivim aparatima za gašenje.

90
 Nesmije se:

 Nesmiju se BC prah (lužnat) i ABC (kiseo) pomiješati

zajedno jer kemijski reagiraju (oslobađa se CO2 - boca
može eksplodirati).
 Boce s prahovima ne izlagati temp. preko 50oC jer se
premazi na česticama rastale i slijepe ih u kompaktnu
masu.
 Boce sa prahom ne držati na zidovima koji vibriraju
uslijed rada pogona jer se čestice nabiju u kompaktnu
masu.

91
 Vrste prahova
ABC
BC D
(izuzetno i ABCD)
Gase: plamen plamen i žar žar
inhibirajuće na plamen ugušujuće
Djelovanje: inhibirajuće na plamen i ugušujuće na žar na žar
Namjena prema A, B i C razred,
D razred
razredu požara: B i C razred (izuzetno i D)
NaHCO3, KHCO3 NH4H2PO4 NaCl,
natrijev
Osnovni kemijski
natrijev i kalijev monoamonijev klorid ili
sastav:
hidrogenkarbonat dihidrogenfosfat, grafit
skraćeno MAP
 Kompatibilnost praha sa pjenom

Prilikom gašenja požara tekudina pojavljuju se

slučajevi kada treba primijeniti paralelno
pjenu i prah.
Kod gašenja avionskih požara ili zapaljivih
tekudina u velikim metalnim rezervoarima.
 Haloni
Nastali su kao težnja za takovim plinovitim sredstvom za
gašenje koje u gasivim koncentracijama nede biti štetno
po ljude.
1900. ideja, 1920. CH3Br i u II sv. ratu, 1947. novih 60
spojeva, 1960. ostaje halon 1301, 1970. znaci uzbune
zbog ozon. sloja, do 1985. prepucavanja, 1985.
usaglašena krivnja, 1987. dokaz i Montrealski sporazum
o prekidu proizvodnje.
Haloni su sintetski dobiveni plinovi, halogen derivati
metana ili etana, gase inhibirajude, oko 5 puta teži od
zraka.

94
Od halogenih elemenata koriste se F, Cl i Br.
Učinkovitost gašenja i otrovnost opada u nizu Br-Cl-F.
Prva znamenka označava broj ugljikovih atoma u molekuli,
druga broj fluora, treda broj klora, a četvrta broj bromovih
atoma u molekuli halona. (npr. halon formule CF3Br ima
oznaku 1301.)
U toku gašenja, prijeti opasnost od otrovnih produkata
raspada halona.
Nesmiju se gasiti požari metala (još se jače razbuktavaju).
Uslijed uništavanja ozonskog sloja, zamjenjuju se drugim
sredstvima, ali za specijalne svrhe (vojna industrija,
zrakoplovi) vjerojatno de ostati u upotrebi samo halon
1301.

95
 Halon 1301 Halon 1211
 Skladišti se u čeličnim  Skladišti se u čeličnim
bocama kao ukapljeni bocama kao ukapljeni plin.
plin. Otrovniji od 1301, gasive
 Koristi se u stabilnim koncentracije 4-6%.
sustavima.  Koristio se u prenosivim
 Gasiva koncentracija za aparatima za gašenje.
vedinu tvari je 4-6%. U  Do sada se praktički
tim koncentracijama nije izbacio iz upotrebe.
opasan za ljude (bitna
razlika u odnosu na CO2).

96
 Zamjenska sredstva za halone

Prijedlozi prema standardu NFPA

Vodena magla
Praškasti aerosoli

97
 Zamjenska sredstva za halone prema
standardu NFPA
Sredstva sintetskog porijekla
 Po fizikalno kemijskim svojstvima slična su halonima, ali
nisu tako učinkovita (ne sadrže Br).
 Po sastavu su uglavnom plinoviti fluorirani derivati
ugljikovodika koji ne djeluju štetno na ozonski sloj.
 Od desetak sintetiziranih, najviše se primjenjuje
FM-200 (heptafluorpropan) umjesto 1301, a
heksafluorpropan i Halotron I (diklortrifluoretan)
umjesto1211.
 FM-200 skladišti se kao i 1301, gasiva koncentracija mu
je oko 9%, pri kojoj nije otrovan za ljude.
98
 Zamjenska sredstva za halone prema
standardu NFPA
Sredstva prirodnog porijekla
 Gase ugušujude kao i CO2, ali nisu opasni po čovjeka u
gasivoj koncentraciji.
 Po sastavu su smjese dušika, argona i CO2 (plinovi iz
zraka).
 Najčešde se koristi Inergent kao zamjena za halon 1301.
 Skladišti se u čeličnim bocama pod tlakom od 150 bara.
 Gasiva koncentracija mu je oko 30%, pri kojoj nije
otrovan za ljude.
99
 Vodena magla
kao zamjensko sredstvo za halon 1301
Primjenjuje se samo u stabilnim sustavima.
Specijalnim diznama voda je raspršena u sitne kapljice
koje lebde u zraku.
Ne gasi ohlađujude ved ugušujude jer stvara inertnu
atmosferu vodene pare oko plamena (kao CO2).
Velika učinkovitost gašenja.
Nedostaci:
 ne može gasiti tinjajude požare.
 problem začepljenja dizna.

100
 Praškasti aerosoli
kao zamjenska sredstva za halon 1301
Primjenjuju se u zatvorenim prostorima.
Osnovni sastav su krute čestice K2CO3 mnogo sitnije od
vatrogasnih prahova (BC i ABC).
Dobivaju se izgaranjem specijalnih patrona. Nakon
ispuštanja u atmosferu ne sedimentiraju ved lebde u
zraku poput dima.
Gase inhibirajude i višestruko su učinkovitiji od halona.
Nedostatak: stvaraju neprozirnu barijeru što izaziva
paniku kod ljudi u zatvorenom prostoru.

101
102