Professional Documents
Culture Documents
1. UVOD
Prema opće prihvaćenoj definiciji razvoj je održiv ako prirodni ekosustavi služe kao
resursi stalnog rasta proizvodnje i potrošnje, a dolazećim generacijama ostaju
nesmanjene kakvoće i iskoristivosti. Održivost čovjekove proizvodnje i potrošnje
uvjetovana je prije svega ekološkom održivošću koja nalaže da čovjekove djelatnosti
ne narušavaju prihvatni kapacitet ekosustava u kojem se odvijaju. Uz to, proizvodnja
mora biti gospodarski održiva što znači da se kapital koji je čuvao okoliš u najmanju
ruku mora vratiti. Proizvodnja mora biti i društveno održiva što znači da proizvodni
pothvati ne smiju nepovoljno remetiti društvenu zajednicu. Takvom raščlambom
dolazi se i do trenutačno prevladavajuće definicije održivog razvoja: živjeti unutar
prihvatnog kapaciteta ekosustava.
Sa uspostavom neovisne Republike Hrvatske očekivalo se da će ruralni razvoj biti
planiran, osmišljen i proveden na iskustvima i praksi razvijenih zemalja, odnosno da
će 1990-te godine predstavljati početak faze održivog ruralnog razvoja budući da je
cjelokupni razvitak Hrvatske neodvojiv od općih puteva razvoja i odnosa prema
okolišu. Nažalost, domovinski rat, praćen nepovoljnom političkom situacijom,
sporim uključivanjem u europske i svjetske integracije, raspadom prijašnjeg
gospodarskog sustava (tranzicija) i sramotno izvedenom pretvorbom vlasništva,
usporio je proces održivog ruralnog razvoja i odložio ga za prvu deceniju 21. stoljeća.
Koji je ruralni razvoj održiv? Poglavlje 14. Agende 21 - SARD (Sustainable Agriculture
and Rural Development) u cjelosti govori o promociji održive poljoprivrede i ruralnog
razvoja. Prema SARD-u poljoprivreda i ruralni razvoj održivi su tek ako su: ekološki
prihvatljivi, ekonomski isplativi, socijalno pravedni, kulturno primjenjivi, humani te
temeljeni na holističkom znanstvenom pristupu. SARD stoga uključuje različite
sektore, ne samo poljoprivredu nego i vodu, energiju, zdravstvo i biološku
raznolikost. Tijekom prvih deset godina nakon Ria, gdje su poglavljem 14 Agende 21
po prvi put naznačeni programi i akcije kojima će se poboljšati globalna sigurnost
prehrane na održiv način, koncept SARD-a je evolvirao uključenjem socijalne,
institucionalne i ekonomske, kao i okolišne održivosti. To znači da održiva
poljoprivreda i ruralni razvoj, uključujući šumarstvo i ribarstvo, moraju zadovoljiti
prehrambene zahtjeve i ostale ljudske potrebe, kako danas, tako i u budućnosti.
Takoñer moraju proizvesti stalno i pristojno zapošljavanje; održati i, gdje je to
moguće, unaprijediti proizvodni i regenerativni kapacitet prirodnih resursa; te
smanjiti ranjivost i pojačati samodostatnost proizvoñača hrane.
Kako bi se preduvjeti za SARD stvorili nužne su znatne prilagodbe u
poljoprivrednim, okolišnim i makroekonomskim politikama, kako na nacionalnim,
tako i na meñunarodnoj razini. Glavni ciljevi SARD-a su povećanje globalne
proizvodnje hrane na održiv način i osiguranje sigurnosti prehrane za sve brojnije
stanovništvo Zemlje. Stoga SARD u svojoj provedbi uključuje: obrazovne inicijative,
VIZIJA
Integrirani pristup ekološkoj poljoprivredi zahtijeva prilagodbu postojeće politike i
uspostavu političkog okruženja koje će doprinijeti usvajanju koncepta ekološke
poljoprivrede od proizvoñača i potrošača.
Postojeće stanje
Državna politika koja se bavi zaštitom okoliša i ruralnim razvitkom prepoznala je
potrebu za ekološkom poljoprivredom u većem opsegu. Institucionalni okvir
uspostavljen je osnivanjem Odjela za održivu i ekološku poljoprivredu u okviru
Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, osnivanjem
Povjerenstva za razvoj ekološke poljoprivrede u kojem sudjeluju javne i privatne
institucije kako je i definirano Zakonom, osnivanjem Radnog tijela za akreditaciju
ekološke poljoprivrede, Radnog tijela za označavanje ekoloških proizvoda.
Institucionalni okvir je u ranoj fazi implementacije i podložan je promjenama u svrhu
bolje prilagodbe EU-i tijekom pregovora za pristup i EC regulativi 2092/91 o
ekološkoj poljoprivredi. Ima prostora za poboljšanje suradnje izmeñu gore
spomenutih tijela i svih sudionika te bolje uključivanje civilnih društava i
organizacija. Na primjer, postojeća suradnja izmeñu ministarstava poljoprivrede,
zaštite okoliša i kulture mogle bi se pojačati s ciljem boljeg iskorištenja prirodnih
resursa i iskorištenja predpristupnih fondova EU-e. Trenutna slaba povezanost
izmeñu svih sudionika suočava ekološke proizvoñače sa administrativnim
preprekama i kompleksnom procedurom za dobivanje znaka “ eko-proizvod”.
Zbog naslijeñenog otpora prema udruživanju u udruge ili zadruge hrvatski su
proizvoñači nedovoljno organizirani te je i na tom području potrebna veća podrška.
Komentar: Navodi su u cjelosti točni – iste konstacije bi se mogle izreći i danas, tri
godine nakon izrade ovoga Nacrta.
Komentar: Autoru nije poznata ovakva suradnja, a osobno je bio angažiran na izradi
i/ili provedbi više ovakvih projekata.
A3. Sinergija izmeñu poljoprivrede i ruralnog razvitka treba se postići integriranjem
ekološke poljoprivrede u ostale sustave potpora koji imaju za cilj razvoj tržišta,
savjetodavnih tijela, informiranje potrošača i poboljšanje prerade i distribucije hrane.
Komentar: U Hrvatskoj ekološka poljoprivreda ima isti status kao i konvencionalna,
osim nešto viših novčanih poticaja.
A4. Revizija Zakona o ekološkoj proizvodnji s ciljem usklañenja sa EC regulativom
2092/91 i ostalim meñunarodnim regulativama olakšat će pristup izvoznim
tržištima. U praksi teško provedive odredbe i praznine u trenutnom Zakonu trebaju
se izmijeniti s ciljem olakšanog ulaska novih ekoloških proizvoñača u sustav.
Potrebno je usvojiti postojeće meñunarodne standarde u ekološkoj proizvodnji.
Komentar: Učinjeno tijekom 2007. i 2008. godine, sada predstoji rad na ponovnom
usklañivanju hrvatskih propisa s uredbom br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. godine
koja na snagu stupa 1. siječnja 2009. godine. Pristup izvoznim tržištima još uvijek
moguć samo putem inozemnih certifikacijskih kuća, ali uz nadzor dvije hrvatske
nadzorne stanice (BioInspekt i AgriBioCert).
A5. Postojeći sustav ekološke inspekcije i certifikacije potrebno je pojednostavniti
kroz smanjenje broja koraka koje treba proći. Isti sustav treba iskoristiti i za
certificiranje specifičnih kvalitetnih ekoloških proizvoda. Tijela koja se bave
inspekcijom i certifikacijom ekoloških proizvoda trebaju imati veću odgovornost i
autoritet u garantiranju usklañenosti sa standardima ekološke proizvodnje, prerade i
certifikacije. S druge strane Vlada treba pojačati nadzor nad provedbom cijelog
sustava kroz efikasno provoñenje Zakona i kažnjavanje prijevara.
Komentar: Sustav ekološke inspekcije i certifikacije pojednostavljen je smanjenjem
broja koraka (primjerice, ministar više ne potpisuje rješenja o pravu korištenja eko-
znaka). Tijela koja se bave inspekcijom i certifikacijom ekoloških proizvoda imaju
veću odgovornost i autoritet u garantiranju usklañenosti sa standardima ekološke
proizvodnje, prerade i certifikacije. Što se tiče Vladinog nadzora, trenutno na cijelom
području RH radi samo jedan inspektor ekološke poljoprivrede, što je, obzirom na
mali broj proizvoñača, možda i dovoljno.
A6. Financijske potrebe ekoloških proizvoñača trebaju se promatrati s gledišta
početnih troškova za prijelaz na ekološku poljoprivredu, proizvodnih troškova i
očekivanih prihoda kao i s gledišta njihovog pozitivnog doprinosa općem dobru
(zaštita okoliša i kvalitete tla). Potrebno je uspostaviti raznolike sustave potpore, sa
različitim trajanjem i adekvatnom vremenskom primjenom. Nadalje, treba razmotriti
indirektne potpore, kao što su povoljne kamate na kredite, porezne olakšice i izuzeća
(na lokalnoj i državnoj razini) za investicije u ekološku poljoprivredu. Posebnu
pažnju treba obratiti na meñunarodne politike kao što su Zajednička poljoprivredna
politika EU-e (CAP) i Svjetska trgovinska organizacija (WTO).
Komentar: Na ovom polju do sada nije ništa učinjeno!
Vizija
Povećani tehnološki i organizacijski kapaciteti za ekološke proizvoñače kroz
osiguranje adekvatnih informacija i proizvodnih inputa.
Postojeće stanje
Uzimajući u obzir relativno visoki udio neobrañenog zemljišta i pašnjačkih površina
(36,6 % u 1999.) i zaštićenih područja (oko 10% zemljišta), uvoñenje ekološke
poljoprivrede u Hrvatsku moglo bi doprinijeti očuvanju prirode kroz bolje
upravljanje napuštenim zemljištem i graničnim područjima.
Prirodni resursi u Hrvatskoj su relativno čisti i nedirnuti, sa velikim brojem
autohtonih biljaka i životinja uglavnom zahvaljujući napuštanju ruralnih područja i
nedavnom razvoju industrijske poljoprivrede. Meñutim, prirodni resursi su ipak
ugroženi povećanom upotrebom poljoprivrednih inputa i prenamjenom zemljišta
koja ugrožava bioraznolikost. Na površinama državnih kombinata onečišćenje
uzrokovano intenzivnim korištenjem mineralnih gnojiva i pesticida moglo bi se
smanjiti prenamjenom na ekološku proizvodnju čime bi se povela briga o okolišu i
proizvodila dobra bez rezidua.
Pod pretpostavkom da su osigurani odreñeni uvjeti ekološka poljoprivreda mogla bi
dati dodanu ekonomsku vrijednost kroz povećanje povrata po jedinici uložene radne
snage, posebno na malim poljoprivrednim gospodarstvima. Sredstva za život ne
mogu se osigurati samo kroz povećanu zaposlenost nego i kroz povećanu
sposobnost proizvoñača na prilagodbu novim uvjetima.
Dobri ljudski resursi u zemlji postoje, od entuzijastičnih ekoloških proizvoñača do
potrošača. Glavnu skupinu u sektoru čine mladi educirani ljudi čiji je izbor jačanje
veza sa zemljom i kulturom kroz organsku poljoprivredu. Meñutim, opća razina
edukacije i informiranosti o ekološkoj proizvodnji u svim društvenim segmentima još
je uvijek nedostatna te je potrebno u obrazovnim institucijama kao što su agronomski
i veterinarski fakultet primijeniti multidisciplinarni i više holistički pristup.
Savjete o organskoj poljoprivredi pruža nekoliko nevladinih organizacija i Hrvatski
zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu (HZPSS), meñutim postoji potreba za
povećanjem kompetentnosti i dostupnosti takvih službi. Takoñer je potrebno
omogućiti dostupnost ekoloških inputa, posebno sjemena/sadnog materijala i
osnovnog stada.
Vizija
Povećana domaća i inozemna potražnja za hrvatskim ekološkim proizvodima i
proizvodima specifične kvalitete, kroz bolje razumijevanje potrošača, pravednu
konkurenciju izmeñu proizvoñača kao i poboljšanu kvalitetu, povećanu količinu,
raznolikost i stalnost ponude.
Postojeće stanje
Potražnja za ekološkim proizvodima je u porastu, posebno kod hrvatskog urbanog
stanovništva i turista. Potrošači preferiraju domaće proizvode specifične kvalitete
koji su tradicionalno ekološki. Meñutim, slabo razumijevanje prirode ekoloških
proizvoda dovodi do njihovog miješanja sa lokalnim proizvodima. Općenito, izgled i
pakiranje hrvatskih ekoloških proizvoda lošije je kvalitete od uvoznih.
Komentar: Još uvijek je tako!
C3. Poseban napor treba uložiti od strane lokalne samouprave kako bi se potaknula
institucijska kupovina ekoloških proizvoda (npr. vrtići, škole, bolnice). Potrebno je
promovirati alternativne distribucijske kanale (lokalni sajmovi i tržnice) kao i
prikladnu tržišnu infrastrukturu kroz partnerstvo veletrgovaca i trgovaca.
Komentar: Autoru je primjer institucijske kupovine ekoloških proizvoda poznat samo
u vrtićima u Čakovcu (na inicijativu NVO EOL). Što se sajmova tiče, u Zagrebu su do
sada održana samo dva sajma (2006. i 2007.) na kojima su izlagali samo eko-
proizvoñači, a jedan u Čakovcu (2007).