‫الحمد هلل رب العالمين والصالة والسالم على سيدنا محمد وعلى اله وصحبه الطيبين الطاهرين اما بعد‬

Neka je hvala Allahu, Gospodaru svih svijetova, i neka je spas i mir na našeg
sejjida Muhammeda, na njegovu porodicu i njegove dobre i plemenite drugove.

Allahu, Gospodaru naš pomogni nas protiv naših neprijatelja od neznalica,

zavidnika, slijepih slijedbenika i obožavaoca erbaben min dunillah svih vrsta.

‫اْلَيَ ِاة الدُّنْيَا ثمم يَ ْوَم الْ ِقيَ َام ِة‬ ِ‫ون م‬
ْ ‫اَّلل أ َْوََث اًن َم َومد َة بَْينِ مك ْم ِِف‬ ِ ‫ال إِمَّنَا ماَّتَ ْذ مُْت ِمن د‬
‫ْ م‬ َ َ‫َوق‬
‫مار َوَما لَ مك ْم ِم ْن‬ ‫ضا َوَمأْ َوا مك مم الن م‬‫ض مك ْم بَ ْع ا‬ ‫ض َويَ ْل َع من بَ ْع م‬ٍ ‫ض مك ْم بِبَ ْع‬
‫يَ ْك مفمر بَ ْع م‬
)٢٥( ‫ين‬ ِ
‫ر‬ ‫ص‬ِ ‫ًَن‬
َ
''I reče; ''Doista ste uzeli mimo (pored) Allaha samo idole, prijateljujući (voleći se)
međusobno u životu dunjaluka (ovoga svijeta) - zatim ćete na danu Kijameta
(Sudnjemu) činiti kufr (zanevjerovati) jedni u druge, i proklinjati jedni druge; a
vaše počivalište će biti vatra, i nećete imati nikakvih pomagača.'' (El-Ankebut, 25.)
Što se tiče Edo tvoga naslova; ''Slijepo slijeđenje ili ljubav u ime Allaha'', kako god da
nazoveš svoje slijepo slijeđenje ta promjena imena ne mijenja njegovu suštinu i
ona uvijek ostaje ista, zato što se tiče slijeđenja nekoga ko se postavio ljudima
kao učen a on je na zabludi kufra, jer nema šeri'atskih dokaza za svoja
ubjeđenja i riječi, a objasnit ću ti u nastavku zašto je to tako, in ša'e Allah.
U knjizi "Tehakum i mjesto tekfira mušrika u vjeri" na strani 618. stoji:
"Mes'ela: da li je tehakum nekim drugim jedinkama taguta koji sude šerijatom
sprovodeći ono što za sobom povlači Allahov rububijjet tehakum tagutu koji izvodi iz
vjere?
Postoji još jedna mes'ela koja se spominje u ovom kontekstu, a tiče se pitanja da li
tehakum nekoj drugoj jedinki taguta, poput sihrbaza, ili onoga koji tvrdi da zna
gajb, ali sudi šerijatom i sprovodi Allahovu vlast, spada u nevjernički tehakum tagutu
ili ne?
Ono što vjerujem je da je ispravno jeste da nevjernički tehakum biva samo kada se
tehakumi tagutu hukma koji radi tahkim suprotnog zakona, a tehakum kafiru, šta
god bio uzrok njegovog kufra, koji sprovodi šerijat i Allahovo Gospodarstvo i traži
pokornost Allahu u zakonu, iako je zabranjen, a dozvoljen u daruri, nije veliki širk
tehakuma tagutu, a oni koji kažu da je i to tehakum tagutu imaju jedan vid oslonca u
60‐om ajetu sure En‐Nisa', iako i mi naš stav argumentujemo istim ajetom i preči smo
njegovog značenja nego oni, s obzirom da mi gledamo u značenje i suštinu a oni
samo na ime."
Završen citat iz knjige Ebu Muhammeda; "Tehakum i mjesto tekfira mušrika u vjeri".
Kaže Uzvišeni Allah:
 ِ‫ون م‬
)٣١( ‫اَّلل‬ ِ ‫ماَّتَ مذوا أَحبارهم ورْهبانَهم أَرَبَب ِمن د‬
‫َْ َم ْ َم َ م ْ َْ ا ْ م‬
''Uzeli su svoje ehbar (učenjake) i svoje ruhban (svećenike) gospodarima mimo
(pored) Allaha…'' (Et-Tevba, 31.)
Prenešeno je da ja imam Šafija, rahimehullah rekao:
‫من قلد معينا ِف حترمي شيء أو حتليله وقد ثبت اْلديث الصحيح على خالفه ومنعه التقليد عن العمل َبلسنة‬
‫وحيرم عليه ما احل هللا!فاًن هلل وإًن إليه راجعون‬, ‫فقد اَّتذ من قلده رَب من دون هللا تعاىل حيل له ما حرم هللا‬,.
''Ko bude taklidio određenu osobu (op. slijepo se povodio) u tahrimu (haramu) ili
tahlilu (dozvoli) nečega, a potvrđen je sahih hadis koji mu je oponentan, pa ga to
takliđenje spriječi od postupanja po Sunnetu, uzeo je onoga koga taklidi (slijepo
slijedi) za gospodara mimo (pored) Allaha te'ala. Takav mu halali (dozvoljava) ono
što je haram kod Allaha, a harami (zabranjuje) ono što je halal kod Allaha. Svi smo
Allahovi i Njemu se vraćamo!'' A šta li je tek sa ajetima Uzvišenog Allaha?
Od Ata'a b. es-Saiba, od Ebu el-Buhturija prenosi se da je u vezi s Allahovim,
subhanehu ve te'ala, riječima: ''Uzeli su svoje ehbar (učenjake) i svoje ruhban
(svećenike) gospodarima mimo (pored) Allaha…'' (Et-Tevba, 31.), rekao: "Uistinu, oni
kada bi im naredili da ih obožavaju pored Allaha, subhanehu ve te'ala, ovi ih ne bi
poslušali. Međutim, naređivali su im i ono što je Allah dozvolio, učinili su im
zabranjenim, a ono što je Uzvišeni zabranio učinili su im dozvoljenim, pa su im se
pokorili. U tome je bilo njihovo obožavanje".
Suština tvoga slijepog slijeđenja je u tome da ti je šejh došao sa; ''Ono što
vjerujem je da je ispravno jeste da...'' (u samom batilu Uzvišeni Allah ostavi ajet
(znak) batila), a nema nikakva dokaza za to ubjeđenje, a ti i tvoja braća ste to
prihvatili i slijedite ga u tom kufru, pa je to vaše uzimanje njega za gospodara
pored Allaha, (iako to od vas nije tražio, vi ste to sami uradili), jer vam je
dozvolio u daruri da učinite tehakum (riješite spor) pred sihirbazom i gatarom
koji bi vam navodno presudili šeri'atom, a kojima bi ste vi sa tim ubjeđenjem,
htjeli priznati ili ne, dali vilajet nad vama, jer je hukm i tehakum Allahovom
knjigom i Sunnetom Allahova Poslanika, sallAllahu 'alejhi ve selleme eksplicitno
pravo da njima sude muslimani a ne kafiri, taguti, i to najgore sorte tagutijjeta,
sihirbazi i gatari pred kojima vam je dozvoljeno da se u daruri parničite;
Hafiz el-Maverdi (362-448 h.dž.) je u el-Ahkamu-s-Sultanijja, 1/98.-99.) rekao:
''Niko ne može da obavlja dužnost sudije (kadije) ukoliko ne ispunjava sve uslove
potrebne za ovo imenovanje; (makar bio) jednom imenovan njegove presude moraju
biti izvršene. Sedam je takvih uvjeta:
...''Četvrti uslov: on mora biti musliman, jer je to uslov pravnog svjedočenja, i zbog
riječi Allaha Uzvišenog:

)١٤١( ‫ني َسبِيال‬ِِ ِ ِ‫اَّلل لِْل َكاف‬

َ ‫ين َعلَى الْ مم ْؤمن‬
َ ‫ر‬ ‫َولَ ْن ََْي َع َل مم‬
''...a Allah neće dati kafirima (nevjernicima) nad mu’minima (vjernicima) puta.''
(En-Nisa', 141.) Nije dopušteno da nevjernik sudi muslimanima ili nevjernicima.''
Nego de da vidimo šta je tefsir ovog ajeta:
‫حممد بن عبد هللا األندلسي (ابن العريب) أحكام القرآن البن العريب دار الكتب العلمية‬
‫ أن هللا سبحانه ال َيعل للكافرين على املؤمنني سبيال َبلشرع ; فإن وجد ذلك فبخالف الشرع‬:‫الثالث‬
Muhammed bin 'Abdullah el-Endelusi (ibn el-Arebi) u Ahkamu-l-Kur'an li-ibni Arabi
(Daru-l-Kitab el-'alemijjeh) kaže u tefsiru ovog ajeta: Treće: ''Doista Allah subhane
nije učinio kafirima puta nad mu'minima putem šeri'ata. Pa ako bi postojalo to (op.
ohalaljivanjem toga kao tvoj ''šejh'') pa to je u suprotnosti šeri'atu.''
‫قال أبو بكر الكاساين رمحه هللا ِف بدائع الصنائع ِف ترتيب الشرائع‬
‫الن القضاء من َبب الوالية بل هو أعظم الوالايت‬
Rekao je Ebu Bekr el-Kesani, rahimehullah u ''Bidai'a es-Senai'a fi tertib eš-Šerai'a'':
''Zato što je sudstvo (kadiluk) od poglavlja el-Vilajeta (prijateljevanja), naprotiv – on je
najveći od vilajeta.''

Pa ko vas nauči da vam je dozvoljeno da u daruri date Vilajet sihirbazu i gataru?

Zato je jasno da vi ne znate šta sve spada u Vilajet (prijateljevanje), Allah vas
tebareke ve te'ala uputio. Vas je šejtan prevario jer ste umislili da vi njega ne
postavljate za kadiju, a u stvari onaj pred kim se neko tehakumi (rješava spor) je
pristao da im taj bude sudija (kadija), makar vi to nazvali kako god hoćete,
makar on bio sa bradom, kratkim nogavicama, sa turbanom na glavi, (a šta li je
tek sa prljavim sihirbazom i gatarom) makar to i ne uradili nijednom, vi ste radi
tog ubjeđenja da je to dozvoljeno u daruri, kafiri u Allaha, jer ste time taj
'ibadet koji je aslu din i vilajet koji je ograničen samo na muslimane, dozvolili da
se učini putem taguta/kafira, naprotiv glavešina tagutijjeta. I prestanite da nas
ezijetite, nego donesite dokaz ili se pokajte Allahu i uzvjerujte, bolje vam je, a vi
kako hoćete. Pogledajte sami šta znači sve vilajet u svom korijenu, a kod vas to
bude samo dva-tri značenja; prijateljevanje, ljubav, zaštitništvo i 'gotovo',
''nema više''. I zapamtite ovo dobro, trebat će vam:
‫َومىل‬ okrenuti(leđa, lice); imenovati(postaviti i sl) za namjesnika(i sl); dati upravu nad; povjeriti, prepustiti;

‫ْأوَىل‬ postaviti za namjesnika(i sl); staviti na čelo; približiti, primaknuti; učiniti(uslugu);

‫اء‬‫ي‬ِ‫أول‬-‫وِل‬
‫َي ْ م‬
َ prijatelj; pomagač; sljedbenik; miljenik; saveznik; ljubljeni, dragi; zaštitnik; staratelj; pokrovitelj; gospodar; vjerovjesnik;

Sad vas pitamo kako da Tehakum koji je aslu din, vjerujete da možete ostvariti
putem sihirbaza i gatara a znate da je to 'ibadet Allahu? Ko vas to nauči da sami
izmislite na koji način usmjeriti neki 'ibadet Allahu kad je to nepoznato da je to
naređeno tako i da ga je na taj način usmjerio Allahov Poslanik, 'alejhi-s-selam?
Šejhu-l-Islam Ahmed ibn Tejmijje, rahimehullah kaže:
‘Ibadeti su u islamu utemeljeni na Objavi i praksi, a nisu plod ličnog rasuđivanja i
novine. Islam se temelji na dvije stvari: obožavanju samo Allaha, koji nema sudruga u
vlasti i kome niko ravan nije i praktikovanju 'ibadeta na način kako je to Poslanik,
sallAllahu 'alejhi ve selleme, preporučio, a ne po našem vlastitom mišljenju i ne
mijenjajući utvrđene oblike 'ibadeta. Uzvišeni Allah kaže:

‫ين ال يَ ْعلَ ممو َن‬ ِ ‫اك علَى ش ِريع ٍة ِمن األم ِر فَاتمبِعها وال تَتمبِع أَهواء الم‬
‫ذ‬
َ َ َْ ْ َ َْ ْ َ َ َ َ َ َ‫ثمم َج َع ْلن‬
ِ‫)إِنمهم لَن ي ْغنوا عْنك ِمن م‬١٨(
)١٩( ‫اَّلل َشْي ئاا‬ َ َ َ ‫مْ ْ م م‬
''Potom smo ti dali Šeri'at po 'emru (zapovijedi, naredbi) - pa ga slijedi, i ne slijedi
ehva'e (strasti, želje) onih koji ne znaju. Doista ti oni neće koristiti protiv Allaha
ništa (nimalo)…'' (El-Džasije, 18.-19.)
ِ‫أَم ََلم شرَكاء شرعوا ََلم ِمن ي‬
‫الدي ِن َما َلْ ََيْ َذ ْن بِ ِه م‬
)٢١( ‫اَّللم‬ َ ْ‫ْ مْ م َ م َ َ م م‬
''Zar oni imaju šureka' (partnere, ortake, drugove) koji im propisuju od dina ono što
Allah nije dopustio (dozvolio)?'' (Eš-Šura, 21.)
Niko od ljudi nema pravo iskazivati 'ibadet Allahu, osim na način kako je to
preporučio Allahov Poslanik, sallAllahu 'alejhi ve selleme, radilo se o obaveznom, ili
dobrovoljnom 'ibadetu. Ni u kom slučaju nije dozvoljeno prakticirati ga u nekoj novoj,
neutemeljenoj, formi. U Sunenu se bilježi hadis kojeg prenosi Irbad ibn Sarije, navodi
ga i Imam Muslim, a Tirmizi ga ocjenjuje kao hasen sahih, da je Allahov Poslanik,
sallAllahu ‘alejhi ve selleme, rekao u hutbi: “Pa doista je najbolji govor Allahov govor,
a najbolja uputa je Muhammedova uputa, Allah ga blagoslovio i bio zadovoljan s
njim, a najgore stvari su ono što je uvedeno a sve je to novotarija, a svaka novotarija
je zabluda a svaka zabluda je u vatri.” (Fetve Tevhid el-Uluhijje)
Znači li to da se u daruri možete pokoravati tagutu koji je mušricima halifa,
parničiti se pred njim i nakon toga izvršavati njegove presude nad vama? Ili da u
daruri obavljate stvarni suštinski namaz iza imama kafira? Ako kažete, nije to
isto, onda se vi morate vratiti na razum, koji je negdje ''olepršao na neko
vrijeme''. Koja je razlika između pokoravanja u presudi i pokoravanja putem
halife mušrika? Isto smo vas zaboravili pitati ''da li je presuda sahira i kahina
obavezujuća za oba vaša brata? Ako kažete ''da'', pa priznali ste vilajet njemu, a
ako kežete ''ne'', pa što bi išli njima? Pogledajte šta kaže imam Ibnu-l-Kajjim,
tumačeći slijedeći hadis:
Tehakum je ‘ibadet poput tevekula (oslonca na Allaha) i inābe (vraćanja Allahu);
Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve selleme je u sahīh hadisu kojeg je zabilježio
imam Buhāri, rekao: ''Allahu, Tebi sam se predao, u Tebe povjerovao, na Tebe se
oslonio, Tebi se vraćam, u Tvoje ime se raspravljam, pred tobom se sudim/parničim
(hākemtu). Oprosti mi ono što je bilo i ono što će biti, ono što tajno i javno učinih, ti si
moj ilah, nema Božanstva osim Tebe.''
Ibnu-l-Kajjim, rahimehullah je naveo da je u ovom hadisu Allahov Poslanik, sallAllahu
‘alejhi ve selleme dovio, hvalio Allaha i tražio od Njega oprosta.
Ibnu-l-Kajjim je spomenuo tri stvari u ovoj dovi:
- tevekkul (oslonac na Allaha),
- ināba (vraćanje Allahu uz traženje oprosta), i
- tehākum (suđenje).
Pa je na kraju konstatovao da je ovo jasan dokaz da je djelo tehakuma samo po sebi
'ibādet, poput tevekkula i inābe.’’ (Medāridžu-s-Sālikīn, 32/1)
Pa putem koga vi vjerujete da možete usmjeriti taj 'ibadet Allahu, putem
sihirbaza i gatara? ''Blago vama'' kako li vas je šejtan l.a. samo obrlatio!
ِ ‫َصح‬
‫اب‬ ‫أ‬ ‫ن‬ ِ ‫اَّت مذوه ع مد ًّوا إِمَّنَا ي ْدعو ِحزبه لِي مكونموا‬
‫م‬ ِ‫إِ من الشميطَا َن لَ مكم ع مد ٌّو فَ م‬
ْ
َ ْ َ َ ‫م‬ ْ ‫م‬ َ َ ‫م‬ َ ْ ْ
)٦( ‫ال مسعِ ِري‬
''Doista vam je šejtan neprijatelj, pa ga prihvatite (uzmite) neprijateljem. On samo
poziva svoju stranku da budu od stanovnika se'ira (razbuktale vatre).'' (Fatir, 6.)
Osnova u ‘ibadetima je slijeđenje Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve selleme, bez
dodavanja i oduzimanja. Niko nema pravo, bez obzira na okolnosti, nešto
dodati ili oduzeti od ‘ibadeta koji su propisani.
Međutim, neke od velikih novotarija koje vi radite (po pitanju tehakuma
sihirbazu i zajedničkog 'ibadeta sa mušricima) su veliki kufr koji izvodi iz islama,
jer je to muvalat prema mušricima.
Osnova u ‘ibadetima je tevqif-zadržavanje na dokazima, pa se u njima neće
propisati osim ono što je Allah propisao i slijediti Sunnet u 'ibadetima.
Vidi šta su uradili neki ashabi, radijAllahu ‘anhum sa muslimanima koji su činili
‘’bezazlenu’’ novotariju? El-Bejheki kaže: "Prenijeli smo od ‘Umera ibn El-
Khattaba da kada bi vidio čovjeka kako klanja (op. tehijjetu-l-mesdžid), a čuje
učenje ‘ikameta, da bi ga udario."
Od Ibn ‘Umera, radijAllahu ‘anhuma, prenosi se da je vidio nekog čovjeka kako klanja
dva rekata poslije džume na istom mjestu, pa ga je odgurnuo. U drugoj predaji se
navodi da je vidio čovjeka kako klanja dva rekata na istom mjestu, pa ga je gurnuo.
Zar ne vidite da su ashabi, radijAllahu ‘anhum odgurivali i zabranjivali da
muslimani klanjaju neke namaze, a koje su trebali da učine putem sunneta a ne
putem novotarije, a kamoli da su pomislili da zajedno 'ibadete sa mušricima ili
da u daruri u Mekki (prije Fetha) odu nekom tagutu da im presudi onim što su
imali od šeri'ata, pa nema sumnje da bi na samu pomisao o tome bili
protekfireni. Je li 'Umer ubio munafika koji je u vanjštini bio musliman, a nije
bio zadovoljan presudom Allahovog Poslanika, sallAllahu 'alejhi ve selleme?
Hipotetički rečeno: Pa kako ne bi bio ubijen neko od muslimana koji bi recimo
na danu 'kopanja rovova', kada su otišli svi ashabi, radijAllahu 'anhum da brane
Medinu, a da se neko od onih koji su ostali u njoj, u ''daruri'' obrati ehlu-l-
zimijjama da im presude Kur'anom i Sunnetom? I je li to moguće zamisliti, kako
vi kažete, ''to je samo zamišljena mes'ela''? Pa svakako da ne može, zato se
pokajte Allahu i prestanite izmišljati mes'ele, već slijedite Kur'an i Sunnet!
Ibn En-Nedždžar el-Hanbeli kaže: "Povođenje za Allahovim Poslanikom, sallAllahu
‘alejhi ve selleme, je tvoje djelo koje činiš zato što ga je on činio, a povođenje u
ostavljanju je da izostaviš ono što je izostavio samo zato što je on, sallAllahu ‘alejhi
ve selleme, to izostavio." (Šerhu-l-Kevkebi-l-Munir, 2/196.)
Nikome nije dozvoljeno da uvede ‘ibadet koji nije činio Allahov Poslanik,
sallAllahu ‘alejhi ve selleme, kao ni njegovi ashabi, ridvanullahi ‘alejhim
edžme’in. A izmišljanje ‘ibadeta o kojima Allah nije objavio dokaza, ne smije se
raditi. I veći je problem što dozvolu zabranjenog ‘ibadeta zagovaraju oni koji se
pozivaju na ‘znanje’, bojte se Allaha ako iole vjerujete u Njega i pokajte se!
Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve selleme, kaže: "Ko ostavlja moj Sunnet nije od
mene."
Novotarija je nepokornost Allahu, jer se suprotstavlja Mudrom Zakonodavcu i
opire Mu se, zato što je novotar sebe postavio kao onoga koji upotpunjava
Šeri’at, što nikako ne može biti uzeto kao ispravno. "Svaka novotarija je
zabluda." Pa ko su onda istinski novotari, mi koji slijedimo sunnet ili vi koji
slijedite ubjeđenja i vjerovanja bez dokaza iz dva izvora islama?!
Sami nijjet da klanjaš zajedno sa mušricima-kafirima pokazuje da se ti nisi
odrekao od njih. Samo nijjet da se parničiš pred kafirom dokazuje da se nisi od
njega odrekao vjerskim odricanje, kidanjem vjerske spone. Ovo vi ne znate!
Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje kaže: "Mjesto nijjeta je srce bez učešća jezika, prema
saglasnosti imama muslimana i to u svim ‘ibadetima." (Medžmu'u-l-fetava, 22/217-
218.)
Od Aiše, radijAllahu ‘anha, se prenosi da je rekla: "Rekao je Allahov Poslanik,
sallAllahu ‘alejhi ve sellem: "Ko u ovu našu vjeru unese ono što nije od nje, to
mu se i odbacuje." (Prenose ga El-Buhari, 6/230.; i Muslim, 3/379.)
A znamo da se praktikovanjem i najmanje novotarije koju čovjek čini u vjeri
smatra zabranjenom, onda kada se ispostavi da je novotarija, a među
novotarijama nema kao što neki misle, ’’ama ovo je mala novotarija pa nije
toliko opasna’’, sama takva konstatacija nije ispravna, a kamoli kad je u pitanju
novotarija koja izvodi iz islama putem muvalata prema mušricima, pozivajući ih
od strane imama da stanu i spoje saff, da budu ’’skrušeni’’ u namazu, da se
(ne)-svjesno ismijavaju sa riječima Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve selleme; ‘’Naši
ِ
‫إِ ماي َك نَ ْعبم مد َوإِ ماي َك نَ ْستَع م‬
saffovi su kao saffovi meleka’’, zatim uče svi zajedno ‫ني‬
‘’ijjake n’abudu ve ijjake n’este’in - Samo Tebi (mi) 'ibadetimo (robujemo
obožavanjem) i samo od Tebe (mi) pomoć tražimo’’, pa zar to nije očita laž
Allahu te’ala, jer valjda da mušrici ne ‘ibadete samo Allahu dok su mušrici-kafiri
bivši na dinu širka i kufra, iako neki među vama kažu da u tom momentu ne
čine širk, pa zar nisu svo vrijeme na dinu širka, dok su mušrici? Isto tako, zar se
Allah te’ala ne ponosi saffovima muslimana? Pa kako će se Allah ponositi
saffom u kojem je nedžes (mušrik) koji Mu pridružuje šerike i endade?! Na koga
donosiš rahmet i bereket (dovom) prilikom predavanja selama?! Itd.
Molim Allaha da nas sve zajedno uputi i sastavi na istini i uvede u Džennet,
Allahumme amin.
Da ste imali ikakave dokaze vi bi ste ih dosad donijeli po pitanju ovih mes'ela,
ali kako da imate išta, kada u prvoj mes'eli to niko-nikad nije rekao, a kamoli da
je pomislio da to dozvoli mimo vašeg šejha, a u drugoj niko nije od muslimana
zajedno suštinski 'ibadetio sa mušricima u istom saffu? Prošlo je skoro pet
godina, niste spomenuli o ovoj prvoj mes'eli ništa, 'ni harfa', osim šejha koji je
rekao da je 60. ajet dokaz i jedne i druge strane (ne znam ko su mu tada bili
druga strana), a da on/vi imate više prava na taj ajet, iako ni u tom ajetu nije ni
dherra jedna dokaz o njegovoj tvrdnji, jer kako vam šejh može 'argumentovati'
tim ajetom kad je u njemu ZABRANA da se tehakumiš pred tagutom, a Allah je
naredio kufr u taguta, (a ne da se njemu tehakumiš, i ko je rekao da to može u
daruri?) a Allah kaže da time šejtan želi da mušrike obmane dalekom zabludom:
ِ ِ ‫أََل تَر إِ َىل الم‬
َ ‫ك َوَما أمنْ ِزَل ِم ْن قَ ْبل‬
‫ك يمِر م‬
‫يدو َن‬ َ ‫مه ْم َآمنموا ِِبَا أمنْ ِزَل إِلَْي‬
‫م‬ ‫َن‬
‫أ‬ ‫ن‬
َ ‫و‬ ‫م‬ ‫ع‬‫ز‬ ‫ي‬ ‫ين‬
‫َ َْ م م‬ ‫ذ‬ َ ْ
‫يد الشْميطَا من أَ ْن‬‫وت َوقَ ْد أ ِمممروا أَ ْن يَ ْك مفمروا بِ ِه َويمِر م‬ ِ ‫أَ ْن ي تحا َكموا إِ َىل الطماغم‬
‫ََ َ م‬
)٦٠( ‫ضالال بَعِ ايدا‬ َ ْ‫م م‬‫م‬ ‫ه‬‫م‬‫ل‬ ِ‫ي‬
‫ض‬
''Zar nisi vidio one koji tvrde (smatraju) da vjeruju u ono što je objavljeno tebi i
ono što je objavljeno prije tebe - hoće da se sude po tagutu, a već im je naređeno
da učine kufr (zanevjeruju) u njega; a šejtan hoće da ih obmane (zavede) dalekom
zabludom.'' (En-Nisa’, 60.) Nego vam je šejh 'zaboravio' da se vrati samo ajet
ispred tog ajeta, dakle 59. u suri En-Nisa' u kojem Uzvišeni Allah kaže:
 ‫مول ْاأل َْم ِر ِمن مك ْم فَِإن تَنَ َاز ْعتم ْم‬ِ ‫ول َوأ‬ ِ ‫اَّلل وأ‬
َ ‫َطيعموا المر مس‬ ‫م‬ ‫ا‬
‫و‬ ‫يع‬ ِ ‫اي أَيُّها الم ِذين آمنموا أ‬
‫َط‬
ََ ‫م‬ َ َ َ َ
‫َّلل َوالْيَ ْوِم ْاْل ِخ ِر‬
ِ‫ول إِن مكنتم تمؤِمنو َن َِب م‬
‫مْ ْ م‬
ِ‫ِِف شي ٍء فَرُّدوه إِ َىل م‬
ِ ‫اَّلل والمرس‬
‫َ م‬ ‫َْ م م‬
“O vi koji ste povjerovali, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se (o vjernici)
Poslaniku i onima od vas (vjernika) koji posjeduju vlast. A ako se raziđete (o
vjernici) u bilo čemu, vratite ga Allahu i Njegovom Poslaniku, ako vjerujete (o
vjernici) u Allaha i u Sudnji Dan.” (En-Nisa‘, 59.)
Tako da nam ovaj ajet pojašnjava vrlo jednostavno kakvoću ‘ibadeta tehakuma
kojeg je Allah propisao u svom dinu. A to je da svaki spor ili razilaženje u bilo
kojoj stvari, po pitanju dina ili po pitanju dunjaluka, bude vraćena Allahovom
zakonu koji je objavljen u Njegovoj knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika,
sallAllahu ‘alejhi ve selleme, tražeći u njima Allahov hukm, tako što će se to
odviti putem vjernika koji su upućeni u dotični zakon; i zato što je dokaz za tu
kakvoću činjenja tehakuma jasno izrečena u prethodnom ajetu, a ne samo
izvučena iz tog ajeta, pa tako da taj ajet odsječno jasno ukazuje na to.
Pa nam je Allah, azze ve dželle propisao da vraćanje bilo kojeg spora biva doista
Allahovoj knjizi i sunnetu Allahovog Poslanika ‘alejhi-s-selam, kada kaže: “pa
vratite ga (vi o vjernici) Allahu i Poslaniku“, i objasnio nam je takođe da to
vraćanje biva putem onoga ko je u pogledu dotičnog zakona upućen i ko vjeruje
u njega, kada kaže: “pa vratite ga (vi o vjernici)“, a to, zato što je ta obaveza u
ajetu od samog početka usmjeren onima koji vjeruju i to u riječima Uzvišenog;
“O vjernici“, pa nas podučava sa time, da su oni koji su obavezni u pogledu te
stvari – a to je vraćanje svakog spora Allahovoj knjizi i sunnetu Njegovog
Poslanika ‘alejhi-s-selam - vjernici i niko osim njih, i to je spomenuo u Svojim
Riječima, neka je Uzvišen: “pa vratite ga (vi o vjernici)“.
I ta kakvoća činjenja tehakuma (vraćanje spora Allahovom zakonu putem
vjernika kadija) kako nam je nju On subhanehu ve te‘ala propisao ne može biti
razdjeljiva, pa ne može niko doći i reći: “da, ja sam obavezan da vratim svaki
spor Allahovoj knjizi i sunnetu Allahovog poslanika, ali nisam obavezan da to
činim preko vjernika.“
Allah, azze ve dželle nam je pokazao Svojom dobrotom u istom ovom ajetu da
onaj kojem se daje vilajet nad mu‘minima, u šta spada i vilajet hukma –
neophodno je da bude od njih samih kada kaže: “I onima od vas (vjernika) koji
imaju vlast”, a govor Allaha “od vas (vjernika)” ukazuje na to da je to
ograničeno (uslovljeno) samo na vjernike i da se nikome drugome osim
vjernicima ne smije dati vilajet nad njima samima.
A tvoje traženje hukma od kafira ili mušrika je davanje njemu vilajeta u pogledu
hukma nad tobom, i s time si dao kafiru ili mušriku vilajet - (postavljanje,
imenovanje) da nad tobom presudi, svejedno da li se radilo o tome da mu daš
vilajet u sudstvu, u uopštenom smislu, kao kada bi mu dao vilajet u sudstvu u
daru/državi, ili se radilo o određenom slučaju kao kada bi mu dao vilajet po
pitanju nekog konkretnog spora, jer u svim tim slučajevima si mu dao vilajet, a
Allah, azze ve dželle, je prekino vilajet između kafira i mu‘mina kada kaže:
ٍ ‫ض مه ْم أ َْولِيَاءم بَ ْع‬
‫ض‬ ِ
‫مص َار ٰى أ َْوليَاءَ بَ ْع م‬
‫ن‬ ‫ال‬
‫و‬ ‫ود‬
َ َ َ ‫َم‬ ‫ه‬ ‫ي‬ْ‫ل‬‫ا‬ ‫ا‬
‫و‬ ‫ذ‬‫م‬ ِ ‫اي أَيُّها الم ِذين آمنموا َال تَت‬
‫مخ‬ َ َ َ َ
‫َوَمن يَتَ َومَلمم ِيمن مك ْم فَِإنمهم ِمْن مه ْم‬
“O vi koji ste povjerovali, ne uzimajte jevreje i kršćane za evlija’a (tj. nemojte im
davati vilajet (postavljanja, imenovanja); ne uzimajte ih za prijatelje ili
zaštitnike), oni su jedni drugima evlija’a; a ko ih od vas uzme za evlija’a, pa on je
doista od njih.” (El-Ma‘ida, 51.)
I objasnio nam je Allah subhaneh da je njihov kufr dovoljan kao razlog zbog
kojeg se kafirima ne daje vilajet, pa makar se radilo o osobi koja je od
najpravednijih osoba na svijetu.
Allah kaže u pogledu toga u Kur’anu:
‫مخ مذوا َع مد يِوي َو َع مد مومك ْم أ َْولِيَاءَ تم ْل مقو َن إِلَْي ِهم َِبلْ َم َومد ِة‬
ِ ‫اي أَيُّها الم ِذين آمنموا َال تَت‬
َ َ َ َ
‫ول َوإِ ماي مك ْم‬ ْ ‫َوقَ ْد َك َفمروا ِِبَا َجاءَ مكم ِيم َن‬
َ ‫اْلَ ِيق مُيْ ِر مجو َن المر مس‬
”O vi koji ste povjerovali, ne uzimajte moje neprijatelje i vaše neprijatelje za
evlija‘a dajući (poklanjajući) im ljubav a oni su zaista zanevjerovali u ono što vam
je došlo od istine.“ (El-Mumtehina, 1.)
I obavijestio nas je o stanju onog ko ih uzme za evlija‘a i obavijestio nas je o
bolesti u njihovim srcima rekavši:
ِ ‫فَتَ رى الم ِذين ِِف قملموِبِِم مرض يسا ِرعو َن فِي ِهم ي مقولمو َن ََنْ َشى أَن تم‬
ٌ‫صيبَ نَا َدائَِرة‬ ٰ َْ ‫َ ٌ مَ م‬ َ َ
“Zato vidiš one u čijim srcima je bolest da žure njima, kažu; ’’bojimo se da nas
kakva nedaća ne zadesi.“ (El-Ma’ida, 52.)
Zatim obavještava azze ve dželle o poništavanju djela onih koji ih uzmu za
evlija‘a da bi se mu’mini čuvali toga, pa kaže:
‫مه ْم لَ َم َع مك ْم‬
‫ن‬ ِ
‫إ‬ ‫م‬ِِ‫َّلل جهد أَْْياِن‬ ِ ‫ول الم ِذين آمنوا أَهؤ‬
ِ‫الء الم ِذين أَقْسموا َِب م‬ ‫َويَ مق م‬
‫ََْ َ ْ م‬ ‫َ َم‬ ‫َ َم َ م‬
)٥٣( ‫ين‬ ِ
‫ر‬ ِ ‫حبِطَت أ َْعما مَلم فَأَصبحوا خ‬
‫اس‬
َ َ ‫َ ْ َ مْ ْ َ م‬
“I oni koji su povjerovali kažu: “Zar su to oni koji su se zakleli Allahom, svojom
najvećom zakletvom, da su oni zaista sa vama?“, poništena su im djela i postali su
od gubitnika.“ (El-Ma’ida, 53.)
I ograničio je vilajet mu’mina na vilajet jednih prema drugima, pa kaže:
ٍ ‫ض مه ْم أ َْولِيَاءم بَ ْع‬
)٧١( ‫ض‬ ‫ات بَ ْع م‬َ‫ن‬
‫َ م م‬
ِ‫والْم ْؤِمنمو َن والْم ْؤ‬
‫م‬ ‫َ م‬
“A vjernici i vjernice su jedni drugima evlija‘a.“ (Et-Tevba, 71.)
I upravo taj dio, koji je vezan za tehakum onakvog kakav je propisan u
Allahovom dinu, i u pogledu toga kakav treba da bude din osobe kojoj je
dozvoljeno dati vilajet u presudi nad tobom, pa makar ta osoba sudila
Kur’anom i Sunnetom Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve selleme, je tema spora
između nas i onih koji se s nama u tome razilaze, tako da će većina dokaza biti
usmjerena njima.
I najvažnija tačka koja se tiče razdvajanja u pogledu propisanog tehakuma i
opasnosti koje se mogu desiti u pogledu propisa počinioca ili u pogledu onog ko
da/daje kafiru vilajet u suđenju nad njim, a to je ustvari istovremeno odgovor
na drugi dio osnovnog pitanja (u naslovu), pitanje o kojem se bavi ovaj tekst, a
to je pitanje: Kakav je propis u pogledu toga?
A odgovor je: Kada god se desi bilo kakvo razilaženje u pogledu kakvoće koju je
Allah odredio u vezi tehakuma u Njegovom dinu, svejedno bilo to u tehakumu
nečemu mimo Allahovog zakona koji je objavljen u knjizi i sunnetu njegovog
Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve selleme, ili to bilo u pogledu traženja Allahovog
propisa od nekog ko nije upućen u Allahov zakon, niti vjeruje u Njega, kao npr.
tehakum kafiru ili mušriku, svako razilaženje u pogledu toga je kufr, molim
Allaha da sačuva toga!
Pa ako bi neko rekao: Pa kako to? Šta je dokaz za to?
Odgovor bi bio:
To je zbog toga što se tehakum nečemu mimo Allahovog zakona ubraja u
traženje upute i istine u nečemu, mimo onoga što je Allah objavio, a traženje
upute i istine u nečemu mimo onoga što je On subhaneh objavio je kufr, a
dokaza za to je više nego što se može nabrojati i obznaniti u ovom istraživanju
(tekstu), a navesti ćemo neke od njih.
A tehakum onome, ko u pogledu Allahovog zakona nema osnovu upute od
kafira i mušrika, se ubraja u traženje onoga što je Allah objavio od upute i istine
od onoga ko tu objavu ne vidi istinom i istinitom i nije na tu objavu upućen; i
traženje toga od njega – a on se nalazi u takvom stanju - je slijedeće:
To što radiš je izigravanje sa onim što tražiš od upute i istine, jer ti ustvari tražiš
da te on uputi (hidajeti) na Allahovu odredbu i propis u ograncima Njegovog
dina, a dotični nije upućen u osnovu tog dina.
I to je uz to još i dobrovoljno davanje kafiru ili mušriku vilajeta (postavljanje,
imenovanje, zaštitništvo) da nad tobom spusti hukm, a zaista je Allah prekinuo/
učinio odvojenim vilajet među vama dvojicom, a te obadvije stvari su kufr.
Više o ovoj mes'eli u našoj Risali: ''Propis traženja presude od kafira koji kaže da
će suditi Kur'anom i Sunnetom''.

Nego Edo 'majstore' što nam se nisi izjasnio/ispričao šta je bilo nakon odgovora
na mes'elu munafika? Nakon redda sam mislio da ćeš pokušati makar još
jednom da se ''oprobaš'' u odgovoru na ono što sam iznio, a nisam namjerno
mnogo toga, jer sam, iako umoran od puta, u najkraćim crtama spomenuo ono
najvažnije, koliko da uvidiš da nemaš šanse sa muslimanima, i to se sada
ispostavilo elhamdulillah, ne zato što smo mi učeni insani, već zato što;
1. Nosimo istinu, koju niko-nikad pobijediti neće, sve dok budemo na njoj.

2. Pokorni smo Allahu Tevhidom i pokušavamo se umiliti našem Gospodaru

dobrim djelima, radi sticanja Njegove neizmjerne Milosti i oprosta.

3. Nismo ovisni od ljudi, pa da čekamo da nam donesu dokaze ''na tanjir'', već
nas je Uzvišeni Allah podučio arapskom jeziku i olakšao nam što drugima nije.

4. Ne plašimo se ničijeg prijekora, ne ljudi, niti njihovih ''šejhova'', niti glupaka.

5. I sve ovo radimo sa ikhlasom u Allahovom dinu i radi Njegovog Zadovoljstva,

a molimo Ga tebareke ve te'ala za iskrenost u činjenju djela, Njemu subhaneh!

To što ti svoga šejha doživljavaš ''kao čovjeka koji je uložio veliki trud i napor u
dostavljanju Allahove vjere na Balkanu, Evropi a i šire'', ne smije da bude prepreka
da ga protekfiriš kada vidiš jasan kufr ili širk Allahu, nego je problem što i sam
ne znaš La ilahe illAllah i što si ti svoga ''šejha'' postavio ispred sebe, kao nekoga
ko ti neda naprijed ka Allahu, (poput prepreke u vidu betonskog zida kojeg
pokušavaš glavom odgurati da odeš dalje, nemoguće) isto kao ljudi koji su na
putu ka Allahu postavili ispred sebe ''sveto trojstvo'', 'bin i el', ili Imamovića,
Kuduzovića, Kurdića, Ljevakovića, ili bilo koga od da'ija i imama na zabludi. Kada
ćeš ti shvatiti da smo mi dokazali da ste vi na zabludi kufra, pa stoga vas sa
pravom tretiramo onako kako nam je naređeno, a vi niste nikad odgovorili niti
jednim jedinim validnim šeri'atskim dokazom na naše 'optužbe' za vašu zabludu
i kufr, ne vaši ''učeni'', koji niti jednu jedinu riječ nisu napisali, niti odgovorili
audio predavanjem ili bilo čime, osim jednoga koji je rekao svojim slijepim
sljedbenicima, verbalno nas vrijeđajući bez dokaza; ''pustite te novotare...'' i
slično, a to znači čista nemoć, jer se upoznao sa znanjem brata koji mu za ''tili
čas'' odgovori cijelom risalom, pa kad mu je poslao treći redd, nije imao ništa da
kaže, osim navodno ''via-via'' kako je čuo da ga suparnik vrijeđa; ''da nije znao
da je prepreka između njih arapski jezik'', onda se okrenuo i rekao; ''neću da
pričam sa novotarima...''. Vaše trenutno stanje je najbolje opisao šejh Sulejman
bin Sehman, rahimehullah. SubhanAllah kao da smo ''živjeli u njegovo vrijeme''
pa je odgovorio vašem šejhu i vama na šubhu po pitanju nas muslimana:
Kaže šejh Sulejmān bin Sehmān, rahimehullāh:
''Ovom čovjeku se podvukla greška sa strane neispravnosti njegove 'akīde, pa ne vidi
veliki širk velikim grijehom, čiji počinioc postaje kāfirom. Pa upućuje svoje kritike i
vrijeđanje onome koji je porekao širk, odvojio se od njegovih slijedbenika i protekfīrio
ih sa Knjigom, sunnetom i idžmā'om.
Nije nepoznato da u ljude koji su najviše poricali širk spada šejhu-l-islām Ibn Tejmijje i
slični njemu od 'uleme sunneta, nakon što se on dogodio u njihovom vremenu, i
njegov se belaj raširio, pa su ga porekli i objasnili da je on jasni širk na kojem su bili
prvi mušrici, kao što će kasnije doći u njegovom govoru, rahimehullāh.
Među tim mušricima se pojaviše oni koji tekfīre slijedbenike tevhīda zbog čistoće
ihlāsa i lišenosti (od širka), te zbog njihovog poricanja slijedbenicma širka i
izjednačavanja drugih sa Allāhom, pa su zbog toga rekli: ''Vi ste haridžije, vi ste
novotari''...''(Ed-Dureru-s-Senijje, 10/511.)

Prenesi ''odsutnim'' od svoje braće, koje je šejh Sulejman tako precizno opisao
u svom govoru da prestanu sa tekfirom muslimana, i da se pokaju Allahu te'ala,
jer potvore, optužbe, etiketiranje, ezijet i vrijeđanje, a nemate niti jedan jedini
dokaz, nije stvar sa kojima se razumni mogu pohvaliti, mada ih je na samom
početku u tome i sam šejh ohrabrio, koji je nakon ''novotari'', rekao i
''haridžije'', pa je to dovoljno svakome ko iole malo znanja ima da insan govori
po strastima i iz revolta, zato kako da neko ko je ''reformator'' i ''najučenija
osoba na balkanu i šire'' govori tim tonom, a znamo da istina za tim nema
potrebe? Rekao je imam Malik, rahimehullah:
"Ako vidiš čovjeka da brani istinu i pri tom vrijeđa, proklinje i srdi se, onda znaj da
njegov nijjet ima nedostatak, jer istini sve to nije potrebno."
Imam Malik, rahimehullahu te‘ala, je rekao: „Onaj ko uvede u islam novotariju jer je
vidi lijepom, (op.kao vi vaš 'ibadet sa mušricima) taj kao da tvrdi da je Muhammed,
sallAllahu 'alejhi ve selleme, iznevjerio poslanstvo, jer je Uzvišeni Allah rekao:

‫الم ِديناا‬ ‫اإلس‬ ‫م‬ ‫ك‬

‫م‬ ‫ل‬
َ ‫يت‬ ِ ‫الْي وم أَ ْكم ْلت لَ مكم ِدينَ مكم وأَْْتَمت علَي مكم نِعم ِِت ور‬
‫ض‬
َ ْ ‫ْ َ ْ م َ ْ ْ ْ َ ََ م م‬ ْ ‫ََْ َ م‬
''Danas Sam vam usavršio vjeru vašu i upotpunio vam blagodati Moje i Zadovoljan
Sam za vas vjerom Islamom.'' (El-Ma’ida, 3.) (Eš-Šatibi, El-I'tisam, 1/49.)
Imam Eš-Šatibi, rahimehullahu te‘ala, definirao je novotariju na sljedeći način:
„Novotarija je izmišljeni put, način, verzija, izvedba ('ibadeta) koji se suprotstavlja
putu, načinu, verziji, izvedbi s kojima je došao šeri’at, a tim izmišljenim načinom se
želi postići isto što se želi postići i propisanim načinom.“ (El-I'tisam, 1/26.)
Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te‘ala, o značenju novotarije kaže:
„Novotarija u vjeri je sve ono što nije propisao Allah ili što nije propisao Njegov
Poslanik.“ (Medžmu'u Fetava, 4/108.)
Hafiz Ibn Hadžer, rahimehullahu te‘ala, za novotariju kaže: „Novotarija je sve ono što
se uvede, a nema svoju osnovu u šeri’atu.“ (Fethu-l-Bari, 13/266.)
Prema tome u svemu ste preči da budete novotari, jer smo mi na Sunnetu, a vi?
Na svo to tvoje ''kićenje tuđim perjem'' svoga šejha, koje niko pametan ne bi
prihvatio, smo navikli, prema tome ne trudi se više prelazeći granice u faljenju
svoga rabba min dunillah. Mi ne poričemo da on ima itekako udjela u nekim
stvarima i da je govorio o čemu skoro niko od davija kufra nije, ali je promašio u
nekim mes'elama i rekao što nikad niko nije (kao ono na 618 str. iz njegove
knjige Tehakum...), i nije dopunio sve stvari oko osnove vjere, pa sa pravom
smatramo da nije musliman. Kada bude on ili neko drugi ili vi - ne bitno je ko -
dokazali šeri'atskim tekstovima da mi nismo u pravu, kunemo se Allahom da
ćemo prihvatiti istinu, jer radi nje živimo i žrtvujemo se, svako spram svojih
mogućnosti, sprovodeći riječi Uzvišenog Allaha tebareke ve te'ala u praksu;
ِ ِِ ِ ‫الِت ونمس‬
)١٦٢( ‫ني‬ ‫اي َوَمََ ِاِت مَّلل َر ِي‬
َ ‫ب الْ َعالَم‬ َ‫ي‬ ‫حم‬
ْ
َ َ ‫َ م‬َ ‫و‬ ‫ي‬‫ك‬ ِ ‫ص‬ َ ‫م‬
‫ن‬ ِ‫قمل إ‬
ْ
''Reci; ''Doista moj salah (namaz), i moji obredi (žrtva) i moj život (bivstvovanje) i
moja smrt su radi Allaha, Gospodara svijetova.'' (El-En'am, 162.)
Lažeš kada kažeš; ''bez obzira putem koga to do nas došlo, da li od Ebu Muhammeda
ili crnog roba Abesinca'', jer da je ovo istina vi bi dosad bili muslimani prihvativši
istinu, a ne prkosni kafiri koji se okreću od istine, samo zato što vam nije došla
od onoga od koga vi uzimate, a vidjet ćemo je li bilo ovako, sabur samo.
Uzvišeni Allah kaže:

‫ض َوال فَ َس اادا َوالْ َعاقِبَةم‬

ِ ‫األر‬
ْ ِ
‫ِف‬ ‫ا‬
‫و‬ًّ ‫ل‬
‫م‬ ‫ع‬
‫م‬ ‫ن‬
َ ‫و‬ ‫يد‬
‫م‬ ِ
‫ر‬ ‫ي‬
‫َ م‬‫ال‬ ‫ين‬ ِ ‫اْلخرةم ََنعلمها لِلم‬
‫ذ‬ ْ
ََ َ ‫م‬
ِ ‫ك الدمار‬ َ ‫ل‬
ْ ِ‫ت‬
)٨٣( ‫ني‬ ِ ‫لِْلمت‬
‫مق‬
َ ‫م‬
"Taj dar (kuća) ahireta (Džennet) - stvorili smo je za one koji ne žele uzdizanje na
Zemlji, niti fesad (činjenje nereda). A ishod (konac, kraj) pripada Bogobojaznima."
(El-Kasas, 83.)
Rekao je 'Umer ibn el-Khattab, radijAllahu 'anhu:
''Ne dopustite da vas pad iz prošlosti spriječi u preispitivanju istog i da se u vezi s
time ne vodite zdravim razumom. Zaista je povratak istini bolji od nastavljanja nečeg
lažnog i pogrešnog." (Ed-Darekutni, 4/207.)

Rekao je ibnu Mes'ud, radijAllahu 'anhu:

''Ko ti dođe sa istinom, pa prihvati je od njega, iako ti bude udaljen, mrzak. A ko ti
dođe sa batilom, pa odbij to od njega, iako ti bude blizak, voljen.'' (Šerh es-Sunneh,
1/234.)
Ebu Nu’ajm navodi predaju u kojoj se kaže da je jedan čovjek rekao 'Abdullahu ibn
Mes’udu, radijAllahu 'anhu: “Poduči me nekim sadržajnim i korisnim riječima!”
'Abdullah ibn Mes’ud mu reče: “Obožavaj Allaha i ne pripisuj Mu sudruga, drži se
Kur'ana, onako kako On propisuje, i prihvati istinu ma od koga ti došla, makar i od
nepoznatog i mrskoga, a odbaci laž i zabludu ma od koga ti došla, makar i od
bližnjega i dragog!” (El-Hil'ja, 1/134.)

Rekao je Ibnu-l-Kajjim (751. h.dž.) rahimehullahu te'ala:

"Istina se prima od onoga ko dođe sa njom, ne bitno bila nam ta osoba prijatelj ili
neprijatelj, mrska ili draga, pobožna ili griješna!" (I'alamu-l-Muveki'in 'an Rabbi-l-
'Alemin 1/147.)

Šejh Muhammed b. 'Abdu-l-Vehhab rahimehullah, je rekao: "Ono što me prođe od

istine (hakka), slobodno mi pojasnite, jer je - vratiti se istini - bolje od ostanka u batilu
(neistini)! (Mu'ellefatu šejh Muhammed b. Abdu-l-Vehhab, peti dio, Resa'i-l-Šahsijje,
br.6., str.42.)

Sulejman b. ‘Abdullah b. Muhammed b. Abdu-l-Vehhab rahimehullah, kaže:

"Istina/hakk, se prima od osobe koja sa njom dođe, pa makar u pitanju bio neprijatelj
koji postupa suprotno našoj vjeri!" (Tejsiru-l-'Azizi-l-Hamid fi šerhi Kitabi-l-Tevhid, str.
600.)

Ibnu-l-Kajjim el-Dževzijje, rahimehullah, kaže:

"Davno je rečeno da će onaj, kome se ponudi istina pa je odbije, biti kažnjen
razvratom srca, razuma i mišljenja." (Miftahu dari-s-Se'ade, 1/99.)
U koliko li ste vi samo opisa upali u govoru ovih dobrih Allahovih robova?!

Eh teško tebi šta ćeš Uzvišenom Allahu reći i imaš li ti iole straha od Allaha i
Njegove kazne? Pa nemaš kad kažeš; ''Njihova da'va nije ništa manje zlo od
mušričke da've jer i jedni i drugi pozivaju u nepokornost Allahu'' . Pred Allahom
ćemo te optužiti za ove riječi, pa ćemo vidjeti šta ćeš reći i hoće li ti se izgovor
primiti. A vidjećemo isto šta će biti sa našim riječima da vam je šejh upao u kufr
i vi svi sa njim, i to ne jedan već više njih, da spomenem koliko za pouku;
1. Početak je bio da su vaša braća branila mušrika ''el-Lidlija'' od tekfira
muslimana, nakon što je odbio da se pokaje od svoga kufra, a koji je šefovao
braneći i čuvajući širkijjate u svojoj filijali, naručujući ih, reklamirajući ih,
prodavajući ih, itd. a ticalo se čokoladnih kipova ''svetog nikole'' (25-30 cm.),
''uskrsnih'' vijenaca, raznih kršćanskih rekvizita poput jelki i razglednica u
kojima se veliča i uzdiže hvaleći širk i lažna božanstva, horoskopi itd. itd.

https://drive.google.com/file/d/1O68-CDOymYllLwgWAixPEqEI-FLpoYIC/view

2. Mes'ela suđenja vaših dvojice koje nazivate ''muslimanima'', pred sihirbazom

i gatarom, ako bi vam presudili šeri'atom, istini za volju rekao vam šejh u daruri.
Na tu zabludu smo odgovorili sa dvije jasne Risale (posebno druga) i pobili vam
šejha u potpunosti. Odgovora nema a kad će ga 'biti' to ne znamo, a da ste imali
ikakva dokaza do sada bi ste to učinili, mada smo mi ubijeđeni da većina vas zna
'duboko u sebi' da je to zabluda. U ovoj mes'eli ne znate šta je vilajet kada
vjerujete da se možete potčiniti sihirbazu i gataru da vam oni presude, a dokaza
nemate, osim razuma i logike, koji nisu dokaz u šeri'atu Uzvišenog Allaha.

https://drive.google.com/file/d/1VIh9O3vTFN5iMw21KRcKv13I4hyo1Nru/view

https://drive.google.com/file/d/11iNbTZmbCvXbbAIcWQf7OLrHQdPTmrDT/vie
w

3. Zajednički 'ibadet sa mušricima putem namaza u istom saffu, kojim se ruši

odricanje od njih, njihove nevjere, njihovih 'ibadeta i djela. Osnova mes'ele je
zajedništvo u 'ibadetu sa onima koji su mušrici u Allaha, a na njima je prvo islam
pa namaz, a ne obratno. Vi ne znate šta je tekfir mušrika kada sa njima zajedno
'ibadetite, i ne znate šta je vilajet kada zajedno sa njima činite 'ibadet koji je
naređen da ga Allahovi robovi zajedno obave, a ne da to urade sa kafirima-
mušricima. P.S. Ko želi čitati, linkove kopirajte pa nalijepite na pretraživač!

https://drive.google.com/file/d/1lILQuZLugSWtyXlzbjekMmrRTjejM9_T/view

4. Vjerujete da uzrokovanje, pomaganje, ukazivanje i zadovoljstvo širka ili kufra

nekog mušrika ili kafira, nije samo po sebi širk ili kufr. Došli smo sa risalom kao
dokaz, vi nemate ništa osim; ''rekao je i tako vjeruje šejh'' ili 'polovično'
razilaženje među vama samima, a javno niko ne smije da kaže šta neki među
vama vjeruju, pa ste umiksali i ovu i druge mes'ele, opšti haos jer vas 'glavešine'
među predvodnicima džema'ata vode u zabludu i mnogima kriju neke istine.

https://drive.google.com/file/d/11k610jNf9E0lIDM8Xb7lxESY-n42hfg8/view

5. Vjerujete da se može prijaviti ''ukradena stvar'', poput kompjutera ili telefona

ili nešto drugo, međutim kada ste se upoznali sa našim risalama to ubjeđenje je
i kod vašeg šejha 'mutiralo', pa je nekima u početku bio dozvolio da prijave
ukradenu stvar rekavši; ''nas nije briga šta oni rade sa našom prijavom'', a
kasnije smo saznali da je zabranio čovjeku (znamo i o kome se radi i gdje živi, pa
koga interesuje neka se javi da provjeri kod njega lično, a koji je i dalje vaš brat)
da prijavi traktor koji mu je ukraden, ali zajedničko svih vas je da krijete istinu i
ne izlazite javno da ljudima kažete; ''šta se to 'odjednom' promijenilo''. Ne, to
smiju da znaju samo ''odabrani'', i za to vjerujemo da je i to jedan od sebeba
vaše zablude u koju vas je Allah odveo, jer niste iskreni i ne svjedočite istinu.

6. Mes'ela ''šubha prisile'', jer vam šejh vjeruje da su Porča i Bilibani imali u
svojoj argumentaciji ''šubhu prisile'', da ne bi bili protekfireni kada je u pitanju
tehakum tagutu. Pa blago vama za džehl, jer da nije šubhi (sumnji) ni širka ni
kufra ne bi bilo, a kako da šubha bude opravdanje u tehakumu a vjerujete kao i
mi da je tehakum od aslu dinu? Odkad da šubha bude opravdanje u aslu dinu,
samo zato što ima šubhu da li je to darura ili ikrah, pa mu prevagne ovo drugo?
Kako da bude opravdan onaj koji ne zna šta je ikrah (prisila) i njegove uslove?
Tražite drugi put od šejha da vam šeri'atski argumentuje a ne razumski, mislim
ako smijete da se usudite, da vam se ne naljuti. Koga je Uzvišeni Allah učinio
ljudinom i dostojanstvenim, on je to radio dok je bio u tom džema'atu, a ko je
''ženturača'' sa bradom, on to i ostaje... Allah vas uputio, amin.

7. Mes'ela darova – vi smatrate da nije od aslu dina, (ne znam da li ima

pojedinaca koji možda vjeruju da jeste, da mi ne prigovoriš) a kako da ne bude
tekfir mušrika od aslu dina kod hanefija u vremenu mrklog neznanja, kada su
fitra i razum u stanju da to spoznaju i bez Risale? Dakle mes'ela dara je nužno
uzajamno povezana sa tekfirom mušrika. Kad ćete jednom ''mućnuti'' glavom?

Risala o ovoj mes'eli samo što nije izašla, in ša'e Allah, a imamo video o tome.

https://www.youtube.com/watch?v=vroidQW9ebo

8. Netekfirenje od strane Ebu Hamze el-afganija onoga koji smatra tevessul

malim širkom, naime Ebu Merjema el-kuvejtija, iako afgani zna da je to veliki
širk, ali zbog ''specifičnosti mes'ele'' ne tekfiri ebu Merjema. A onda Ebu
Muhammed ne tekfiri Ebu Hamzu. Pa kakav je to din u kojem je onaj koji ne
tekfiri, onoga koji smatra veliki širk ''malim širkom'' ili ''novotarijom'',
''musliman''? Ovo je bilo ovako i mi ne znamo da se nešto promijenilo, ako
jeste, javite nam da znamo, a ko ovo ne vjeruje neka traži, imamo dokaze.

9. ''Lanac tekfira'' i ''osobe u lancu'', je ogavna novotarija koja za sobom povlači

da zbunjujute ljude i dolazite sa onim sa čim ulema nije dolazila. Pravilo je;
''Onaj ko se ne odriče širka on je mušrik, i ko ne tekfiri mušrike ili sumnja u
njihov širk-kufr on je mušrik-kafir''. A kod vas je ''onaj ko ne tekfiri kafira
musliman, dok se nad njim ne uspostavi argument'' i takvu osobu nazivate
''trećim u lancu tekfira'', dakle bez dokaza teslimite kafira, iako vjerujete da je
greška ovoga koga ''treća osoba'' ne tekfiri u aslu dinu - svašta će insan čuti.
Međutim, vaša je zabluda u ovoj mes'eli to što vi ne znate da je din taguta,
mušrika i kafira jedan te isti, a to je širk, a znate da ima uleme koja ne pravi
razliku između širka i kufra, osim čisto terminološki, ali da u propisu to ne
mijenja ništa. Kod vas je 'bolesno' to što od mušrika u 2 ''koraka'' dolazite do
''muslimana'', mušrik-kafir-musliman, to je vaš ''lanac tekfira'' u stvarnosti, što
je očita zabluda bez šeri'atskih dokaza. Koliko je citata učenjaka po pitanju ''ko
ne tekfiri kafira i sam je kafir''? Jesu li oni ''promašili'' ili vaš šejh? Pa svakako da
je promašio vaš šejh, jer se i sam zbunio na 121.-122.str.u svojoj knjizi, gdje ga
slabo ko razumije šta hoće sa tim ''lancem tekfira i 1-2-3'' da kaže. Donesite
šeri'atski dokaz za tu tvrdnju, ne prima se polovično razumsko dokazivanje, a mi
ćemo vam navesti ''pedesetak'' govora učenjaka koji pobijaju vašu tvrdnju.
Napomene radi, samo kada bi greška bila u usulima (osnovama) i furu'ima
(ograncima) vjere, onda se odmah ne tekfiri dok se ne uspostavi argument i
otklone prepreke i uslovi tekfira. Evo da vam bude lakše da ne tražite sami
šejhov vam govor, čitajte pa neka nam neko objasni, pošto govorite da mi ne
razumijemo itd., ali samo ne zaboravite donijeti šeri'atske dokaze pošto on nije;

Kaže ebu Muhammed u svojoj knjizi; ''Tehakum i mjesto tekfira mušrika u vjeri''
na 121.-122. str. (P.S. Postavit ću brojeve radi lakšeg pregleda njegovih pasusa):
1.) ''Razlog zbog kojeg se zaustavljamo kod treće osobe je jasan. Radi se o tome što
šehadet ukazuje na tekfir onoga koji ’ibadeti nekom drugom mimo Allaha ili je
zadovoljan time poput taguta, ili odbija da ’ibadeti Allahu poput mustekbira, a ona
„druga osoba“ u „lancu“ nije upala u opis vanjskog ’ibadeta nekom drugom mimo
Allaha niti vanjsko odbijanje ’ibadeta Uzvišenom Allahu iako je njena greška, s
obzirom da ne tekfiri mušrika, ogromna i kreće se između nepoznavanja značenja
tevhida i islama ili prkošenja istini, a oboje stoji nasuprot aslu dinil islama.
2.) A treći u lancu je musliman koji iz jednog ili više razloga nije još dokučio da se
greška drugog tiče nepoznavanja suštine islama i tevhida, s time što tekfir „trećeg“
u vanjskoj realnosti najčešće nije lahak, i što je „tekfir trećeg“ u „lancu tekfira“ „lazim
od lazima“ a šehadet ukazuje samo na lazim, a ne na „lazim od lazima“, tj. na ono što
proizilazi iz onoga što proizilazi. A to da li je tekfir mušrika rukn u tevhidu se ne zna
osim poslanicom, iako spoznaja tevhida neminovno vodi u tekfir mušrika i taguta i to
je ono što je „treći u lancu“, hvala Allahu, sproveo.
3.) Ova „treća osoba“ koja se odrekla od širka, taguta i mušrika, i obožava samo
Allaha, imajući lojalnost prema vjernicima i odričući se od mustekbira, tim opisom ima
aslu dinil islama i možda nikad u životu nije razmišljala o propisu onoga koji ne tekfiri
mušrike posebno kada znamo u koliko slika i na koliko načina se može pojaviti opis
netekfirenja mušrika.
4.) Najpametniji među nama su morali uložiti ogroman trud da konstatuju sve
dimenzije vezane za „lančani tekfir“ a kamoli obični neuki musliman. Zbog toga je
Uzvišeni Allah za ispravnost osnove dini islama od Svojih robova zatražio da znaju
da širk ruši tevhid i da je onaj koji je u njega upao mušrik a onaj koji je ostvario tevhid
muvehhid i ovo znanje je prirodno i neminovno za svakog ko je shvatio značenje
tevhida.
5.) Dakle, mi se držimo tekstova i ne prelazimo ih. Allahulmuste’an! „Trećoj osobi“
koja najčešće griješi zbog toga što vjeruje da negacija islama i tevhida tagutima,
mušricima i mustekbirima ne ulazi u aslud‐din, ne bivši svjesna značenja svojih riječi,
treba objasniti da onaj koji ne tekfiri tagute, mušrike i mustekbire ili ne zna islam i
tevhid, a takav je mušrik, ili prkosi islamu a takav je gori od njega. Što znači da se
tekfir „treće osobe“ gradi na onome što iz njenih riječi neminovno proizilazi a ona
toga nije svjesna, niti bi ga se pridržavala kada bi joj bilo objašnjeno.''
(Završen govor ebu Muhammeda iz njegove knjige: ''Tehakum i mjesto tekfira
mušrika u vjeri'' sa 121.-122. str.)

Ovaj mu je zadnji pasus ''najjači''. Ako igdje u ovom govoru ima nešto što
približno liči na šeri'atski dokaz, 'javite mi', ''nisam bio na času kada je iznosio
dokaze''. Skoro se u svakom od ovih pasusa može naći kontradiktornost, poput;
1.) ''Radi se o tome što šehadet ukazuje na tekfir onoga koji ’ibadeti nekom drugom
mimo Allaha ili je zadovoljan time poput taguta, ili odbija da ’ibadeti Allahu poput
mustekbira, a ona „druga osoba“ u „lancu“ nije upala u opis vanjskog ’ibadeta nekom
drugom mimo Allaha...''
Pogledajte, izjednačava mušrika i kafira kada kaže da Šehadet ukazuje na tekfir
obojice i nabraja i djelo mušrika i djelo kafira, pa kaže za mušrika; ''onoga koji
’ibadeti nekom drugom mimo Allaha'', a kaže za kafira ''ili odbija da ’ibadeti Allahu
poput mustekbira'', jer je kibur-istikbar djelo kufra, pa onda odmah nakon toga
spominje ''drugoga u lancu tekfira'' koji je kod njega kafir i kaže da nije upao u
opis širka. A na šta onda Šehadet ukazuje nego na tekfir i jednog i drugog, dakle
i na mušrika i na kafira? Zar ih sam nije spomenuo? Ovo igra itekako ulogu
kasnije u konstataciji da je ''treći u lancu tekfira'' ostvario aslu dini el-islam, što
je batil kojeg je sam dokazao. Iz ove greške je proistekla svaka druga zabluda u
ovoj mes'eli. I onda smo mi ''zabludjeli novotari'', ''haridžije'', ''kafiri''!
2.) ''A treći u lancu je musliman koji iz jednog ili više razloga nije još dokučio da se
greška drugog tiče nepoznavanja suštine islama i tevhida...'' Prvi put čujem da je
neko 'musliman', iako nije dokučio da kafir ne poznaje suštinu Islama i Tevhida!
Pa kako je postao musliman kada to nije dokučio?
3.) ''Ova „treća osoba“ koja se odrekla od širka, taguta i mušrika, i obožava samo
Allaha, imajući lojalnost prema vjernicima i odričući se od mustekbira, tim opisom ima
aslu dinil islama i možda nikad u životu nije razmišljala o propisu onoga koji ne tekfiri
mušrike posebno kada znamo u koliko slika i na koliko načina se može pojaviti opis
netekfirenja mušrika.''
Pitamo onda zar ova ''druga'' osoba koja ne tekfiri mušrike, nije mustekbir, ili?
Zar njegov kufr ne može imati više opisa, a koje kada samo zna ovaj vaš brat
koji takvoga ne tekfiri, dovoljno je da bude kafir, a ne musliman. Gdje je sad
ono pravilo da se Islam i kufr, Tevhid i širk ne mogu spojiti u jednom srcu a da
jedno ne ostane, istjeravši drugo? Pa šta je kufr ovoga ''drugog'' ako nije kibr-
istikbar (oholost), radi džehla, šubhe-šekka, inada, nifaka itd. a to su sve djela
kufra, ako gledate na termin? Odrekla se mustekbira (koji je kafir) a ne tekfiri
toga istoga kafira; ''...i možda nikad u životu nije razmišljala o propisu onoga koji ne
tekfiri mušrike...'' Nemojte nam reći? Pa kako je onda postala musliman ako o
tome nije razmišljala? Tekfir mušrika i kafira je od aslu dina a vi sve ovo
vjerujete, aferim na džehlu!
4.) ''Najpametniji među nama su morali uložiti ogroman trud da konstatuju sve
dimenzije vezane za „lančani tekfir“ a kamoli obični neuki musliman.'' A zbog ovoga
smo mi dakle ''okićeni'' svakojakim imenima i etiketama, jer nismo ni
''najpametniji'', niti smo ''uložili ogroman trud'', da shvatimo ''lanac tekfira''?!
Hajd neka vam bude kad ''kažete'', samo bi bilo fino, ako ne zbog nas
''novotara'', onda zbog vaše braće ''manje pametnih'', koji iz raznih razloga nisu
uložili ''ogroman trud'' da shvate ovo kako treba, a koji bi se zainteresovati da
budu od ''najpametnijih'', a ne da samo mašu glavom, pa i čine davu drugima, a
za to se sve moraju osloniti na koji šeri'atski dokaz, trebate donijeti te dokaze,
jer je šejh ''zaboravio'' da to učini, mislim za ovu mes'elu ''lanca tekfira i osoba'',
a vi kako hoćete, ako nas ne uzimate za ''ozbiljno'', opet neka vam bude, pred
Allahom ćete svi morati da date odgovore na pitanja, a i mi isto. Nego je valjda
poenta u tome da sve ovo nije bilo potrebno raditi. Allah nas i vas uputio, amin.
5.) ''Dakle, mi se držimo tekstova i ne prelazimo ih. Allahulmuste’an! „Trećoj osobi“
koja najčešće griješi zbog toga što vjeruje da negacija islama i tevhida tagutima,
mušricima i mustekbirima ne ulazi u aslud‐din, ne bivši svjesna značenja svojih riječi,
treba objasniti da onaj koji ne tekfiri tagute, mušrike i mustekbire ili ne zna islam i
tevhid, a takav je mušrik, ili prkosi islamu a takav je gori od njega.''
''Treća osoba'' u 3.) pasusu ''tim opisom ima aslu dinil islama'', a ovdje ''griješi zbog
toga što vjeruje da negacija islama i tevhida tagutima, mušricima i mustekbirima ne
ulazi u aslud‐din'' Lično bi volio kad bi bio ''manje pametan'', a da mogu ovo
razumjeti, makar ne bio od ''najpametnijih muvehhida''. Kako je ovaj ''treći''
ostvario aslu din ako sve ovo ne zna i griješi u onome baš što je aslu din? I ovdje
ne govorim o terminima da ih poznaje, nego opis za koji se veže tekfir ovih
nabrojanih. I ponovo se vraćam na mustekbira kojeg svaki put stavlja u opis aslu
dina, a on je kafir koji se oholi i neće da obožava Uzvišenog Allaha i sprovodi
Njegov din tekfireći mušrike. Ovdje bi se ovaj ''treći'' prije mogao opravdati radi
''svoje nesvijesti, jer vam šejh kaže; ''ne bivši svjesna značenja svojih riječi'', pa da
je ludak sa kojeg je podignuto pero, te da je u dunjalučkom propisu kafir a na
ahiretu će biti kušan. Hvala Tebi Gospodaru moj što ja nisam od
''najpametnijih'' i zbog ne uloženog ''ogromnog truda'' da shvatim ''ovaj lanac
tekfira'', zato mi valjda od toga ''neće zavisiti'' ulazak u Džennet, jer se zapravo
mi držimo šeri'atskih tekstova i ne prelazimo ih a ne vi, Allah vas tebareke ve
te'ala uputio, amin. Pogledajte ispod da su mušrik i kafir istoga dina, iako kafir
ne činio širka, a šta vi radite sa ''lancem tekfira'', u dva koraka netekfirenja
dolazite od mušrika do ''muslimana'', pa kad ćete se kloniti ''dina ebu Merjema
el-kuvejtija'', koji je svakako kafir i koji nije dopunio aslu-d-din el-islam?!
Ibn Tejmijje kaže: “Neće se spasiti od Allahove kazne osim onaj ko Allahu bude
iskreno ispovijedao vjeru i samo Njemu iskreno činio 'ibadet. Onaj ko ne čini širk
Allahu ali ga i ne obožava taj je muattil tj. onaj ko se usteže (op.kiburi-oholi) od
robovanja Njemu (op.kafir) i robovanja drugima pored Njega, kao što je primjer
faraona i njemu sličnih. Takav je u gorem položaju od mušrika. Obaveza je svakom
čovjeku da čini ‘ibadet Allahu Jedinom i to je vadžib koji ne spada nikada ni sa koga.
To je opći islam pored kojeg Allah ne prima drugu vjeru. Međutim, Allah neće nikoga
kazniti dok mu ne pošalje poslanika. Ali, kao što ga neće kazniti isto tako treba znati
da u Džennet neće ući osim vjernička duša. U njega neće ući mušrik niti onaj ko Mu
iz oholosti ne čini ‘ibadet. (P.S. Vidite kako šejh kaže da je muattil=kafir u gorem položaju
od mušrika i da obojica neće ući u Džennet?!) Onaj do koga dava ne dopre na dunjaluku
biće ispitan i iskušan na ahiretu. U Vatru neće ući osim onaj ko bude slijedio šejtana.
Onaj ko nema udjela u grijehu neće ući u Vatru. Allah Vatrom neće kazniti nikoga
osim nakon što mu pošalje poslanika. Onaj do koga ne dospije poslanička dava, kao
što je slučaj sa malom djecom, luđakom i onima koji su umrli u periodu kada je bilo
prekinuto slanje poslanika ovakvima će se postaviti ispit na Ahiretu kao što je to
prenešeno u predajama.” (Medžmu’u Fetava, 14/477.)

Rekao je šejh Muhammed bin 'Abdu-l-Vehhab, rahimehullah:

''Islam (op.jednog insana) nije ispravan osim uz neprijateljstvo prema sljedbenicima
velikog širka (op.mušricima), a ako ne neprijateljuje prema njima (op.iskazujući im
mržnju) pa on je od njih (op.od mušrika) iako ga (op.širk) ne učini.'' (Mufidu-l-Mustefid
148.)

Rekao je šejh 'Abdullah bin Muhammed bin 'Abdu-l-Vehhab, Allah im se obadvojici

smilovao: Rekao je imam Ibn el-Kajjim, rahimehullah: ''I neće se spasiti od širka (i to)
ovog velikog širka, osim onaj ko očisti svoj tevhidullah i ko se mržnjom prema
mušricima približi Allahu.'' Pogledaj, Allah ti se smilovao, u riječi imama i shvatit ćeš
da Islam neće biti valjan (ispravan) osim sa neprijateljstvom prema pripadnicima širka
(op.mušricima), a ko to ne učini, on je jedan od njih, iako ga on (op.širk) ne čini
(op.dakle makar on lično i ne činio širk).'' (''Akidetu Muvehhidin'', Risaletu kelimat
nafi'a fi-l-mukefiratil vaki'a, 234.str.)

Evo da vas obradujemo i govorom 'vašeg' el-Hazimija od kojeg uzimate znanje;

Kaže Ahmed el-Hazimi; ''Onaj ko ne tekfiri mušrike dobija isti propis kao i oni
(op.mušrici), a kufr mu biva još veći i žešći ukoliko presudi pa kaže da je tekfir
mušrika mezheb haridžija, ili kaže to je mezheb mu'tezila, ili kaže to je govor gulata
od tekfirovaca i tome slično. Dakle, ovaj se uvalio u dublji kufr od prethodnog.''

A mnogo li je učenjaka koji su širk i kufr – (kada je u pitanju greška u aslu dinu)
izjednačili, u smislu da su oboje din svakog onoga koji nije na vjeri Islama. Širk je
suprotnost Tevhidu a kufr je suprotnost Islamu, a oboje, dakle i širk i kufr su din
''ebu džehla'', a Tevhidullah i Islam su millet Ibrahima i svih Allahovih Poslanika i
Vjerovijesnika na koncu sa Muhammedom, 'alejhimu-s-salatu ve selam. Dakle
osim terminološke, druge razlike među njima nema, zato su i mušrik i kafir na
istome dinu i ako umru ne pokajavši se od velikog širka i kufra, obojici je vječno
prebivalište u Džehennemu, kao i onome ko ih nije tekfirio ili sumnjao u njihov
širk-kufr, da Allah te'ala sačuva muslimane od Džehennema i kaburskog azaba.

Zato zbog svih ovih gore nabrojanih stvari, mi smo obavezni da i vašeg šejha i
vas tekfirimo, a ako vi dođete sa dokazom da smo mi pogriješili, mi ćemo to
priznati i prestati da vas tekfirimo u toj/tim mes'eli/ama, a to se do dan-danas
nije desilo, prema tome vaša tvrdnja da smo mi ''novotari'' ili ''haridžije'', kako
neka vaša braća tvrde, ili da smo ''kafiri'' kako tvrde neki bez razuma, ''pada u
vodu'' i nema nikakve težine, niti značaja, elhamdulillahi Rabbil 'alemin. Kaže
Uzvišeni Allah;

‫ِج لَهم يَ ْوَم الْ ِقيَ َام ِة كِتَ ااَب يَ ْل َقاهم َمْن مش اورا‬ ‫َن‬
ْ ‫م‬ ‫و‬ ِ ‫ان أَلْزمنَاه طَائِره ِِف عنمِق‬
‫َومك مل إنْ َس َ ْ م َ م م َ م‬
‫ر‬ ‫ه‬ ٍ ِ
)١٤( ‫ك َح ِسيباا‬ َ ‫ك الْيَ ْوَم َعلَْي‬َ ‫ك َك َفى بِنَ ْف ِس‬
َ َ‫) اقْ َرأْ كِتَاب‬١٣(
''I svakom insanu (čovjeku) ćemo pripojiti njegovo djelo za njegov vrat, i predat
ćemo njemu na danu Kijameta (Sudnjemu) knjigu koju će naći raširenu (otvorenu).
''Čitaj svoju knjigu - dovoljan je tvoj nefs danas protiv tebe (kao) obračunalac.'' (El-
Isra', 13.-14.)
Evo da vas podučimo mes'eli tekfira, jer je jasno da je niste naučili, osim malo:
- Kaže Imam Ahmed ibn Hanbel za Kur’an: „Ko kaže da je stvoren, on je kafir u
Allaha Velikog, i ko njega ne tekfiri i taj je kafir.“ (Et-Tabekatu, 1/324.; El-Menakib,
217.) P.S. Pa vam imam Ahmed protekfiri brata ''muslimana'' bez kijjamu-l-hudždžeta.

- Sufjan ibn Ujejne, rahimehullahu te'ala (preselio 198. h.dž.) kaže: “Kur'an je Allahov
govor, ko kaže da je stvoren takav je kafir a i onaj ko sumnja u njegov kufr je kafir.''
(Predaju bilježi 'Abdullah sin imama Ahmeda u svojoj knjizi es-Sunne pod brojem 25.,
sa vjerodostojnim lancem prenosilaca). P.S. Isto vam šejh protekfiri brata ''muslimana''.

- Isto tako prenosi se i od Ebu Bekra ibn 'Ajjaša el Mukri'a (preselio 194. h.dž.) a bio
je pouzdan (thika) i pobožan. U knjizi es-Sunne od Lalika'ija 2/250., pod brojem 430.
stoji da je upitan o onome ko kaže da je Kur'an stvoren. Pa kaže: “Kafir, i onaj ko ne
kaže da je takav kafir i on je kafir.'' (Lanac predaje je vjerodostojan). P.S. Isto i ovaj!

- Zatim Ebu Seleme ibn Šebib en-Nejsaburi, muhaddis Kufe. Ibn Hadžer u Et-
Tehzibu 2/303. kaže: ''Davud ibn Husajn el Bejheki kaže: ''Do mene je doprlo da je
Hulvani rekao: 'Ne tekfirim onoga ko zastane po pitanju Kur'ana.' Kaže Davud:
'Upitao sam Ebu Selemu o Hulvaniju pa je rekao: ''Treba ga bacit na smeće, ko ne
svjedoči kufru kafira i on je kafir.'' (Predaju spominje Hatib el Bagdadi u tarihu-l-
Bagdad 7/365.). P.S. Pogledajte ovih ''novotara'' kako vam tekfire brata ''muslimana''!
- Ebu Zur’a 'Ubejdullah ibn 'Abdu-l-Kerim er-Razi (savremenik Imama Ahmeda,
preselio 264. h.dž.), rahimehullah je kazao: ''Ko tvrdi da je Kur’an stvoren takav je
kafir u Velikog Allaha, kufrom koji izvodi iz milleta (vjere), a ko posumnja u njegov
kufr, od onih koji shvataju (op.mukelefa), pa i on je kafir.'' (El-Lalika'i u es-Sunnetu
2/176.) P.S. Ponovo tekfir vašeg brata, trećeg u lancu i ne vidimo da uslovljavaju tekfir njega
otklanjanjem prepreka tekfira ili uspostavu argumenta, pa šta bi hoćete li reći ''novotari''?

- Reko je šejhu-l-islam Ibn Tejjmije u djelu "El-Ikna": "Ko traži pomoć od mrtvog pa
makar taj mrtvac bio pravedni Halifa, taj što traži pomoć od mrtvog je kafir i svako ko
sumnja u njegov kufr je isto kafir." (Knjiga "El-Gunjeh", str. 73.)

- Rekao je šejh Muhammed b. 'Abdu-l-Vehhab, rahimehullah: ''Među murtedima

(otpadnicima) ima onih koji su zanegirali Poslanika, pa se ponovo vratili obožavanju
kipova, govoreći: "Da je bio Poslanik - ne bi umro." Neki od njih su ustrajali na dva
šehadeta, ali su potvrdili poslanstvo Musejlemi, misleći da mu je Allahov Poslanik,
sallAllahu 'alejhi ve selleme dao udio u poslanstvu, zato što je Musejlema imao lažne
svedoke koji su mu to potvrdili, pa mu je zbog toga povjerovalo mnogo ljudi. Uprkos
tome, učenjaci su se složili da su ovi murtedi (otpadnici), iako oni to nisu znali, i ko
sumnja u njihov riddet (otpadništvo) je kafir. (Mekteba Šejha Muhammeda b. 'Abdu-l-
Vehhaba, rahimehullah.) P.S. Vidite li da vam šejh protekfiri vašeg ''trećeg muslimana''?

- Rekao je šejh 'Abdu-r-Rahman bin Hasan, Allah mu smilovao: ''Kad bi znao rob
značenje La ilahe illAllah, uistinu bi znao da onaj ko sumnja ili se koleba u kufru
onoga ko pridruži (učini širk=mušrik) sa Allahom njemu druge, doista on nije
zanevjerovao (učinio) kufr u taguta.'' (op. pa to znači ko ne tekfiri mušrike nije učinio
kufr u taguta, pa je takav na dinu mušrika.) (Ed-Dureru-s-Senijje 11/523.)

- Rekao je ebu Bekr bin Ajaš, rahimehullah: ''Kafir, - tj. džehmijja - i ko ne tekfiri
kafira, je kafir!'' (Ukhrižehu (izdanje) el-Lalika'i br.412.)

- Šejh Hamed bin 'Atik, rahimehullah, odgovarajući onima koji tvrde da čovjek, kada
učini neki od vanjštinskih uzroka kufra, ne postaje kafirom sve dok ne bude
zadovoljan svojim srcem, kaže: ''Allahova Knjiga i sunnet Njegovog Poslanika,
sallAllahu 'alejhi ve selleme, i idžma' ummeta su se složili u tome da svako ko kaže
kufr ili ga uradi – postaje kafirom i da se zato ne uvjetuje raširenost prsa pred kufrom.
Ovdje se izuzima samo prisiljeni (op. tj. samo tada se gleda je li prisiljeni na kufr
zadovoljan tim kufrom) A što se tiče onoga koji je raširio prsa pred kufrom, tj. otvorio
ih i proširio i bio zadovoljan s njime – takav je kafir, Allahov neprijatelj i neprijatelj
Njegovog Poslanika, iako to nije izgovorio svojim jezikom i uradio udovima tijela. Ovo
je ono što je poznato dokazima iz Knjige i sunneta, i iz idžma' ummeta.'' (''Ed-Difa' 'an
Ehli-s-Sunnet ve-l-ittiba' '', str. 22.-23., štampa Daru-l-Kur'ani-l-Kerim)

- Na drugom mjestu se prenosi da je rekao Muhammed bin 'Abdu-l-Vehhab,

rahimehullahi te'ala; ''Nakon što spomenemo murtede (otpadnike) i njihove firke
(skupine, grupe), koji su se odmetnuli nakon prihvatanja Vjerovijesnika, sallAllahu
'alejhi ve selleme, i da je bilo od njih onih koji su zanegirali Vjerovijesnika, sallAllahu
'alejhi ve selleme, i od njim je bilo onih koji su se vratili 'ibadetu (obožavanju) idola, i
od njih je onih koji su prihvatili ''vjerovijesništvo'' Musejleme el-kezaba - sve dok nije
rekao - i uz ovaj konsenzus uleme oni su murtedi (otpadnici), iako su neznalice u
tome; a ko sumnja u njihov riddet, pa on je kafir.''(Ed-Dureru-s-Senijje 8/118.)

- Rekao je El Kadi 'ijjad, rahimehullahu te 'ala: "I zato mi tekfirimo onoga ko ne tekfiri
onoga ko ispovijeda neku drugu vjeru mimo islama, ili staje po pitanju njih ili ima
šubhu (sumnju) o njima, ili smatra ispravnim njihov pravac, pa makar uz to ispoljavao
islam i vjerovao da je svaki pravac mimo islama neispravan (batil) - takav je kafir."
(Kitab Eš-Šifa, 2/610.)

- Ebu Husejn El-Malti El-Askalani Eš-Šafi je rekao: ''Svi sljedbenici kible se ne

razilaze međusobno da je onaj ko sumnja u (kufr) kafira, takav kafir, zato što sumnja
u kufr (nevjerovanje) - nema njemu imana, jer on ne zna (odvojiti) kufr od imana.'' (Et-
Tembih ve-r-Redd 377.str.) P.S. Evo i ovdje vam šejh protekfiri vašeg brata ''muslimana''!

- Rekao je ibn Tejmije, rahimehullah: ”Duruzi i nusajrije su nevjernici, na tome su

muslimani saglasni i oko toga nema razilaženja, nije dozvoljeno ženiti se njihovim
ženama, niti jesti njihovo meso koje zakolju…” (Medžmu'u Fetava 35/161.)
Malo nakon toga je, rahimehullah, rekao: “Nevjerstvo ovih je stvar oko koje se
muslimani ne razilaze, šta više, onaj koji posumnja u njihov kufr je kafir poput njih…”
(Medžmu'u Fetava 35/162.)

- Šejh Sulejman Ibn Sehman i sinovi šejha 'Abdu-l-Latifa, Ibrahim i 'Abdullah su

upitani o onome ko zastane po pitanju kufra kaburaša, pa su odgovorili: "Što se tiče
riječi osobe koja je postavila pitanje gdje kaže: 'Kažemo da je govor govor kufra ali
ne sudimo kufrom onome ko ga izgovori'. Generalizacija ovih riječi je očito neznanje,
jer se ovaj izraz ne može odnositi osim na pojedince. Mes'ela pojedinačnog tekfira je
poznata mesela... Zatim njegove riječi, da ovi nisu razumjeli dokaz, ukazuje na
njegovo neznanje i da on ne pravi razliku između uspostavljanja dokaza i
dostavljanja dokaza. Razumjevanje dokaza je jedna, a dostavljanje dokaza druga
stvar. Može se dokaz uspostaviti i nad onim ko ga nije razumio... U njihov kufr i
zabludu (kufr kaburaša) ne sumnja osim osoba kojom je prevladala strast i kojem je
Allah oslijepio besiret, od onih koji prijateljuju sa takvima. Takvi su griješnici, čine sebi
zulum, i obaveza ih je izolirati, udaljiti i upozoriti na njih sve dok javno ne ispolje svoje
pokajanje kao što je javno ispoljio zulum i nepokornost.." Pa sve do njihovih riječi:
"Nije ispravan imamet onoga ko ne tekfiri džehmije i kaburaše, ili onoga koji sumnja u
njihov kufr. Ova mesela je od najjasnijih stvari kod onih koji traže znanje i slijede
predaje."

- Rekao je Sulejman bin Sehman, rahimehullah: ''Tekfir kafira je od mes'ela temelja u

kojoj nije dopušteno neznanje, i nema niti jedno opravdanje u ostavljanju prakse
(djela) u njoj (op. dakle netekfirenja u ovoj mes'eli) - naprotiv ona je od obaveznih
stvari u vjeri i njenim temeljima.'' (Sebil el-Islam šerh Navakidu-l-islam hašijeh 100.-
101.) P.S. A kako vi nađoste opravdanje onome koji ne tekfiri kafira, ah jes, šejh rekao!
- Rekao je 'Abdullah ibn Muhammed ibn 'Abdu-l-Vehhab: ''Pa ko kaže; Doista
izgovoru dva Šehadeta ne šteti sa njima dvoma ništa, ili kaže; ko dođe sa dva
Šehadeta i klanja i posti, nije dozvoljen tekfir njega, iako je 'abid (obožavaoc) drugog
mimo (pored) Allaha, pa on je kafir, a ko sumnja u njegov kufr i on je kafir, zato što je
govornik ovog govora lažov na Allaha i Njegovog Poslanika i idžma'a muslimana kao
što nam je već prethodilo (spomenuto)...''

(Ed-Dureru-s-Senijje 10/250.)

- Rekao je Ibnu el-Vezir (rahimehullah) u ''Er-Revd El-Basim'': “A da su smatrali

dozvoljenim kažnjavanje Poslanika, sallAllahu 'alejhi ve selleme, i da je doista
moguće da Ebu Leheb bude šefadžija na Sudnjem Danu, onda bi njihov kufr bi
vjerski nužno poznat, a i kufr onoga ko njih ne tekfiri također.”

Također je rekao, rahimehullah: “Nema sumnje u obaveznosti tekfira onoga koji

sumnja u kufr obožavaoca idola, a i onoga koji njega ne tekfiri, a nema razloga za to
osim što je zaista njegov kufr nužno poznat u vjeri.” (Er-Revd El-Basim’’, 2/508.)

Rekao je Ibnu Hadžer El-Askalani, rahimehullah za Ibnu el-Vezira: “Prihvatio se

studiranja hadisa i bio čvrsto naklonjen ka sunnetu.”

P.S. Pogledajte kako vas Rabanijjun hvataju u kontradiktornosti, tekfire vam brata!

- Rekao je Eba Batin, rahimehullahu te'ala: “A što se tiče onoga ko kaže da nije
dozvoljeno tekfirit onoga koji dođe sa dva šehadeta, pa govornik tog govora, nema
druge osim da sam sebi proturiječi, i ne može da tjera svoje mišljenje (u primjeru) za
onoga koji negira proživljenje ili sumnja u njega, pored svog dolaska sa dva
šehadeta, ili negira jednog od vjerovijesnika kojeg je Allah te'ala spomenuo u Svojoj
Knjizi, ili kaže: 'zinaluk je halal, ili pederluk, ili kamata' i slično tome, ili negira
propisanost ezana ili ikameta ili negira vitr ili misvak i slično tome, pa ne mislim da će
neko zastati u tekfiru (radi kufra) po pitanju takvih i sličnih njima osim onaj koji ima
kibr (oholost) i inad (prkos). Pa ako se oholi ili prkosi te kaže: “Ništa od toga ne šteti i
ne čini kufr zbog toga ko dođe sa dva šehadeta”, pa nema sumnje u njegov kufr i u
kufr onoga ko sumnja u njegov kufr, jer je on zaista sa ovim govorom onaj koji
utjeruje u laž Allaha i Njegovog Poslanika i sve muslimane, a dokazi u pogledu
njegovog kufra su jasni iz Knijge i sunneta i idžma'a.'' (Medžmu'atu-r-Resa'ilu en-
Nedždijjeh 1/659.)

- Na drugom mjestu je rekao je šejh Eba Batin (rahimehullah): ''A tekstova Kur'ana o
tome ima puno, pa ko god kaže da: “Onaj ko dođe sa dva šehadeta i klanja i posti,
nije ga dozvoljeno tekfiriti, pa makar 'ibadetio (obožavao robujući) nekoga mimo
Allaha”, takav je kafir, a i onaj ko sumnja u njegov kufr, pa i on je kafir.'' (Medžmu'a
er-Resa'il ve-l-Mesa'il en-Nedždijjeh, 1/660.)

- Rekao je El-Bika’i u ‘’Mesre’a Et-Tesuf’’, 1/253: ’’…I neka niko ne požuruje da kaže
ja stojim uspravno ili ja sam šutljiv, ne potvrđujem nit’ negiram, zato što to ukazuje na
kufr, jer kafir je onaj koji poriče ono što je nužno poznato od vjere, i ko posumnja u
kufr ovakvog takav je učinio kufr (zanevjerovao).

- Šejhu-l-islam ibn Tejmijje govoreći o druzima kaže: ’’Oko njihovog kufra se ne

razilaze muslimani, štaviše, ko bude sumnjao u njihov kufr takav je kafir kao i oni.’’
(Medžmu'u Fetava, 35/98.)

- Kaže šejh ‘Abdullah ibn Muhammed ibn ’Abdu-l-Vehhab: ’’Što se tiče stava onoga
ko kaže da: ‘Onog ko izgovori dva šehadeta nije dozvoljeno protekfiriti,’ zastupnik
ovog stava mora sam sebi kontrirati. Ovakav neće moći odbaciti to da onaj ko negira
proživljenje ili sumnja u njega, pored njegova dva šehadeta, ili negira vjerovjesništvo,
bilo kojem vjerovjesniku koje je Allah naveo u Svojoj Knjizi, ili kaže da je blud halal, i
slično tome, ne mislim da će se zaustaviti da njega ne protekfiri, osim ako se bude
oholio i inatio. Ako se uzoholi, inati i kaže: “Ništa od toga neće naštetiti, niti će se
zbog bilo čega od toga onaj koji dođe sa dva šehadeta protekfiriti,” onda nema
sumnje u njegov kufr i kufr svakog onoga koji sumnja u njegov kufr, jer on ovim
svojim riječima utjeruje u laž Allaha i Njegovog Poslanika, kao i zbog konsenzusa
muslimana. A dokazi o tome iz Kur’ana, sunneta i konsenzusa muslimana su jasni.’’
(Ed-Dureru Es-Sennijje, 10/250.–251.)

- I rekao je 'Abdullah bin Muhammed bin Abdu-l-Vehhab, Allah mu se smilovao, na

drugom mjestu da je rekao Muhammed ibn Suhnun: ’’Učenjaci su složni da je onaj
koji vrijeđa i omalovažava Vjerovijesnika, sallAllahu 'alejhi ve selleme, kafir i čeka ga
Allahova kazna. Njegov propis kod ummeta jeste da bude ubijen, a onaj ko sumnja u
njegov kufr i u njegovu kaznu, i on je kafir.'' (Eš-šefa bi ta'rifi hukuki-l-mustafa od Kadi
'Ijada, 2/215.)

- Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje je rekao: ’’Ko priziva Aliju ibn Ebi-Taliba takav je počinio
kufr, a i onaj ko sumnja u njegov kufr je počinio kufr.’’ (Er-risaletu-s-Senijjeh.)

- I rekao je šejhu-l-islam Ibn Tejmijje: ’’A što se tiče onoga koji pređe to, dotle da tvrdi
da su oni (misli na ashabe, radijAllahu 'anhum) nakon Allahovog Poslanika,
sallAllahu 'alejhi ve selleme, otpali od vjere, osim male skupine koja ne dostiže
nekoliko duša, ili da su oni postali fasici, također i po pitanju ovoga nema sumnje u
njegovom kufru, zato što je on utjerao u laž ono što je došlo u Kur'anu na više mjesta
gdje se pominje da je Allah njima zadovoljan i to da su pohvaljeni od strane Allaha.
Štaviše, ko sumnja u kufr ovakvog takav je pojedinačno kafir. (Es-sarimu-l-Meslul,
str. 591-591. Izdanje: Daru-l-Džejl.)

- Rekao je ebu Seleme, rahimehullah; ''Ko ne posvjedoči kufr kafiru, on je i sam

kafir.'' (Tarihu Bagdad 7/365.)

- Šejhu-l-islam Ibn-Tejmijje također govoreći o hululijjama i ittihadijjama kaže:

’’...Zaista je to mezheb koji je kontradiktoran samom sebi, te zato zbunjuju onoga koji
ga ne razumije. Ovo je kufr nutrinski i vanjštinski uz saglasnost svakog muslimana,
pa ko bude sumnjao u kufr ovih takav je kafir, isto kao onaj ko sumnja u kufr židova,
kršćana i mušrika.’’ (Medžmu'u Fetava, 2/368.)

Na kraju da vam prenesem govor vašeg ''uvaženog šejha'' sa kojim se neki fale:
- Upitan je 'Abdu-l-Aziz ibn 'Abdullah Er-Radžihi, jeli dozvoljeno klanjati iza imama
koji pravda one koji čine širk neznanjem?
Pitalac: Dali da klanjamo za onima koji pravdaju neznanjem mušrike?
Er-Radžihi: Zašto pravdaju mušrike neznanjem? Mušrike koji žive sa muslimanima ili
neznalice koji su daleko?
Pitalac: koji su sa muslimanima šejhu naš.
Er-Radžihi: kako čine širk? prizivaju mrtve, prinose žrtve njima, zavjetuju se njima?
Pitalac: da, sve to.
Er-Radžihi: ja kažem oni su mušrici, onaj koji ne tekfiri mušrike ili sumnja u njihov kufr
ili smatra ispravnim njihov mezheb je kafir kao i oni zato što on nije učinio kufr u
taguta jer je kufr u taguta, tekfir mušrika.
pitalac; to je jasno.

Ako ste razumjeli šta je poenta ovih citata, dobro je, a ako niste vidjeli pored
očiju, pa to je sebebom vaše oholosti i prkosa, zavisti i slijepog slijeđenja,
dođite Allahu tevbom, pa će vam se otvoriti vidici shvatanja, in ša'e Allah. Dakle
na puno mjesta su učenjaci spomenuli djelo kufra a ne širka, pa su protekfirili
kafira (dakle tkz. drugu osobu u vašem zamišljenom lancu tefira) i onoga koji
sumnja u njegov kufr, a to je dakle onaj vaš ''musliman'' koji je ''treći u lancu''.
Na kraju krajeva, svi ovi govori, a ima ih sličnih na desetine, govore da su ovo
granice koje je ulema muslimana postavila kada je mes'ela tekfira u pitanju i
ovo nije kao ova vaša novotarija; ''lanac tekfira'' i ''prva, druga, treća osoba''!

Što se tiče mes'ele; ‫ الصالة مع املشركني ًنقض للرباءة من دينهم‬postiram samo dio onoga
što imamo pored/mimo Risale, koja je i više nego jasna, ali eto da 'dopunimo':
Rekao je Ibnu Kudame, rahimehullah, u Mugniju:
‫املغين البن قدامة‬
‫ وإن خرج معهم أهل الذمة ل ْينعوا وأمروا أن يكونوا منفردين عن املسلمني ومجلته أنه ال يستحب إخراج‬: ‫قال‬
‫ فهم بعيدون من اإلجابة‬، ‫ وبدلوا نعمته كفرا‬، ‫أهل الذمة ; ألِنم أعداء هللا الذين كفروا به‬
‫ وال يبعد أن َييبهم هللا تعاىل ; ألنه‬، ‫ فال ْينعون من ذلك‬، ‫وإن خرجوا ل ْينعوا ; ألِنم يطلبون أرزاقهم من رِبم‬
‫ ويؤمروا َبالنفراد عن املسلمني ; ألنه ال يؤمن أن يصيبهم‬، ‫ كما ضمن أرزاق املؤمنني‬، ‫قد ضمن أرزاقهم ِف الدنيا‬
‫ فأهلكتهم‬، ‫ فأرسل هللا عليهم رحيا صرصرا‬، ‫ فإن قوم عاد استسقوا‬، ‫ فيعم من حضرهم‬، ‫عذاب‬
''Iako sa njima (muslimanima) izađu ehlu-l-zimije (zbog istiska'a – namaza i dove za
traženje kiše), neće biti spriječeni, a biće im naređeno da budu odvojeni od
muslimana. A uopšteno (u njegovoj cjelini) nije poželjan izlazak ehlu-l-zimijja
(štićenika u isl. državi), jer su oni zaista Allahovi neprijatelji koji čine kufr (nevjerstvo)
u Njega, i koji su zamijenili Njegove blagodati kufrom, pa su oni daleko od toga da im
se (Allah) odazove/usliša (op. to što traže).
A ako izađu neće biti spriječeni, zato što oni traže svoj rizk od njihovog Rabba, pa
neće biti spriječeni od toga, a nije ni daleko od toga da im Allah te'ala usliša, jer je On
uistinu garantovao njihov rizk na dunjaluku kao što je garantovao rizk mu'minima
(vjernicima), a biće im naređeno da budu odvojeni od muslimana, zato što im On
(te'ala) nije zagarantovao da ih neće pogoditi kaznom, pa da budu i oni (muslimani)
budu obuhvaćeni zbog njih – tá doista je narod 'Ada tražio vodu, pa im je Allah
poslao studeni vjetar, te ih uništio.''

P.S. A bojite li se vi i jeste li sigurni od Allahove kazne dok zajedno 'ibadetite sa

mušricima da se neće spustiti na obje skupine ukubeh-kazna, a željeli ste korist
dave u tome? Nego nije mudrost u onome što ste vi zamislili da je mudrost i
korist, već nam je naređeno da slijedimo Kur'an i Sunnet, pa gdje nađoste to u
praksi Poslanika, sallAllahu 'alejhi ve selleme i praksi selefa da su zajedno
'ibadetili sa mušricima putem namaza u istom saffu, nedao Allah te'ala?!
Rekao je ebi-l-Hasan el-Maverdi, rahimehullah:
‫أليب اْلسن املاوردي‬
‫ ايأيها الذين آمنوا ال تتخذوا اليهود والنصارى أولياء‬: ‫ وإَّنا كرهنا إخراج أهل الذمة معنا لقوله تعاىل‬: ‫قال املاوردي‬
‫ وِف إخراجهم معنا رضا ِبم وتول َلم‬. ] 51 : ‫بعضهم أولياء بعض ومن يتوَلم منكم فإنه منهم [ املائدة‬
''I doista smo mrzili izlazak ehlu-l-zimijja sa nama (zbog istiska'a – namaza i dove za
traženje kiše) zbog Njegovih te'ala riječi:

ٍ ‫ض مه ْم أ َْولِيَاءم بَ ْع‬
‫ض‬ ِ
‫مص َارى أ َْوليَاءَ بَ ْع م‬
َ ‫ود َوالن‬
ِ
َ ‫ين َآمنموا ال تَتمخ مذوا الْيَ مه‬ َ
ِ ‫اي أَيُّها الم‬
‫ذ‬ َ َ
)٥١( ‫َوَم ْن يَتَ َومَلمْم ِمْن مك ْم فَِإنمهم ِمْن مه ْم‬
''O vi koji ste povjerovali, ne uzimajte jehude (jevreje) i nasara (kršćane) evlijama,
oni su evlije jedni drugima. A ko ih od vas uzme prijateljima, pa doista je on od
njih.'' (El-Ma'ida 51.) A u njihovom izlasku sa nama je zadovoljstvo sa njima i vilajet
prema njima.''‫الحاوي الكبير في فقه مذهب اإلمام الشافعي‬
(El-Havijj el-Kebir fi fekihi mezhebi el-Imami eš-Šafi'i)

Kunem se Uzvišenim Allahom da vi ne znate šta znači i zahtijeva Vilajet od vas.

A pogledajte šta ulema kaže samo na IZLAZAK za dovu kafira zimijja, a kamoli da
zajedno ‘ibadete putem namaza za traženje kiše ili drugo, Allah vas uputio!
Rekao je imam es-Serahsi u svom djelu ''Mebsut'' 2/77.:
 ‫ وقال مالك رضى هللا تعاىل عنه ان خرجوا ل ْينعوا من ذلك وقد ورد به أثر‬.‫وال ُيرج أهل الذمة ِف االستسقاء‬
‫اِنم خرجوا ِف عهد بعض اخللفاء مع املسلمني فلم ْينعوا من ذلك ولكنا نقول اَّنا ُيرج الناس للدعاء وما دعاء‬
‫الكافرين اال ِف ضالل والِنم َبخلروج يستنزلون الرمحة وما ينزل على الكفار اال اللعن‬
''I neće izaći ehlu-l-zimmeti (štićenici u isl.državi) u dovi za traženje kiše. I rekao je
Malik, radijAllahu te'ala 'anhu, da ako hoće izaći neće biti spriječeni od toga. I uistinu
se prenosi o tome predaja da su oni izlazili u vrijeme nekih halifa sa muslimanima
(odvojeni), pa nisu bili spriječeni od toga, ali mi kažemo da je ono radi čega izlaze
ljudi, dova – a nije dova kafira osim uzaludna (bezvrijedna), i zato što oni (muslimani)
izlaze (da dove) radi spuštanja milosti, a ne spušta se nad kafirima osim prokletstvo
(Allahovo)!''

Rekao je Ahmed el-Kinani el-'Askalani, rahimehullah:

‫التلخيص اْلبري ألمحد الكناين العسقالين‬
‫كراهة خروج أهل الذمة ; ألِنم رِبا كانوا سببا للقحط‬
''Omraženost izlaska ehlu-l-zimija, zato što oni doista možda mogu sebeb za sušu.''
(Et-Telkhis el-Habir)

Rekao je Ebu Bekr el-Kesani, rahimehullah:

‫بدائع الصنائع ِف ترتيب الشرائع ألبو بكر الكاساين‬
. ‫وال ْيكن أهل الذمة من اخلروج إىل االستسقاء عند عامة العلماء‬
‫ والصحيح قول العامة ; ألن املسلمني خبروجهم إىل االستسقاء ينظرون نزول‬، ‫وقال مالك إن خرجوا ل ْينعوا‬
. ‫ والكفار منازل اللعنة والسخطة فال ْيكنون من اخلروج وهللا أعلم‬، ‫الرمحة عليهم‬
''I nije dozvoljeno ehlu-l-zimijama izlazak zbog istiska'a (namaza za traženje kiše) kod
većine uleme (učenjaka). A rekao je Malik: ''Ako izađu neće biti spriječeni, a ispravan
je govor većine, jer muslimani sa njihovim izlaskom za istiska'a očekuju spuštanje
rahmeta (milosti) na njih, a kuffar (nevjernici) spuštanje prokletstva i srdžbu, pa im
nije dozvoljen izlazak, a Allah najbolje zna.'' (Bida'i es-Sena'i fi tertib eš-Šera'i)

P.S. Pogledajte Allah vas uputio, da je kod većine uleme kafirima zabranjen
samo izlazak na musalu, a kamoli zajednički 'ibadet, o tome nije bilo ni pomisli,
ni ''pod razno''. A šta vi radite? Pa jasno je da ste zabludjeli i da ne znate din!
Prenešeno je imama Nevevija, rahimehullah u ’’Medžmu'a šerh el-mezhebi li-n-
Nevevi’’:
‫اجملموع شرح املذهب للنووي‬
‫ويكره إخراج الكفار لالستسقاء ألِنم أعداء هللا‬
“...i omražen je izlazak kafira zbog istiska'a, zato što su oni zaista Allahovi
neprijatelji”.
A sad pogledajte šta kažu Rabbanijjun samo za učenje ezana od strane kafira:
Rekao je imam Ebu-l-Kasim Er-Rafi'a, rahimehullah:
‫ال يصح أذان الكافر ألنه ليس من أهل العبادة و ألنه ال يعتقد مضمون الكلمات و ال الصالة الِت هي دعاء‬
‫ دار الكبت العلمية‬- ‫ (الشرح الكبري‬.‫إليها فإتيانه به ضرب من االستهزاء‬
''Nije ispravan ezan kafira, zato što on nije od ehlu el-'ibadeh (onih od kojih se traži
'ibadet) i zato što on nije ubjeđen u sadržaj riječi (ezana), niti namaza u kojeg se
poziva, pa njegov dolazak sa njim (ezanom) je jedna vrsta ismijavanja (sa vjerom).''
(Šerhu-l-Kebir 419./Štampa: Daru-l-Kitab el-'Alemijjeh.)
Isto tako i ovo smo našli na stranici onoga kojeg, oni koji se suprotastavljaju
davi Tevhida smatraju šejhom i pitaju ga kada im nešto zatreba, pa objave ako
ide u prilog njihovim željama i prohtjevima, a tiče se er-Radžihija ('Abdu-l-'Aziza
ibn 'Abdullaha):
‫حديث ال تسبوا أصحايب‬
Hadis: ''Ne vrijeđajte moje ashabe''
‫ فال‬،‫ فإنه َيئ قوم ِف آخر الزمان يسبون أصحايب‬،‫ ال تسبوا أصحايب‬:-‫صلى هللا عليه وسلم‬- ‫وقال رسول هللا‬
‫ وإن مرضوا فال تعودوهم‬،‫ وال جتالسوهم‬،‫ وال تناكحوهم‬،‫ وال تصلوا معهم‬،‫ تصلُّوا عليهم‬.
I rekao je Resulullah, sallAllahu 'alejhi ve selleme: ''Ne vrijeđajte moje ashabe; pa
doista će doći narod u akhiri zemanu (pred kraj vremena) koji će vrijeđati moje
ashabe, pa im ne klanjajte (dženaze) namaz, i ne klanjajte sa njima, i ne vjenčajte se
sa njima, i ne sjedite sa njima, i ako se razbole nemojte ih posjećivati.
‫ وعزاه للخطيب‬،‫ وذكره السيوطي بتمامه ِف اجلامع الكبري‬،‫اجلملة األوىل منه ال تسبوا أصحايب تقدم َّترَيها‬
‫والعسكري من رواية أنس وقال الذهيب هو منكر جدا‬.
Prva rečenica od njega (hadisa) ''Ne vrijeđajte moje ashabe'' – uistinu je prethodilo
njegovo tumačenje, a potpuno ga je spomenuo es-Sujuti u el-Džami'a el-Kebiru, i
pripisuje ga el-Khatibu i el-Askerijju u rivajetu od Enesa i rekao je ez-Zehebi da je on
vrlo nepoznat.
‫يسب الصحابة‬
‫ الذي ي‬،‫ لكن معناه صحيح‬،‫ أما بقية اْلديث قد ال يثبت‬،‫ ال تسبوا أصحايب هذه َثبتة‬:‫يقول‬
‫ وال يمعاد إذا مرض؛ لكفره‬،‫ وال َيالَس‬،‫ وال يزموج‬،‫ وال يصلمى معه‬،‫ ال يصلمى عليهم؛ لكفره وضالله‬،‫لدينهم‬
‫وضالله‬
Kaže (sallAllahu 'alejhi ve selleme): ''Ne vrijeđajte moje ashabe'', - ovo je potvrđeno;
a što se tiče ostatka hadisa uistinu nije potvrđen, međutim njegovo značenje je sahih
(ispravno), onaj koji vrijeđa ashabe zbog njihove vjere, ne klanja im se (dženaze)
namaz, zbog njegovog kufra i dalaleta, niti se klanja sa njim, niti će se vjenčati (sa
njima), niti će se sjediti (sa njima), niti se posjećuje kada se razboli, zbog njegovog
kufra i njegove zablude.
To što dalje nabrajaš hvaleći svoga šejha, pa to je prirodna i normalna stvar
(oko ulaganja i sabura), jer svako ko se poziva na vjerovanje trudi se da ispuni
ono sa čime je zadužen. Naša mnoga braća iz sadašnjeg džema'ata bivaju po
arapskom svijetu od vremena Sejjida Kutba, rahimehullah, zatvarana i ubijana i
maltretirana, sve radi Allaha te'ala i istine koju nose sa sobom, pa to nije samo
tvoj šejh uradio. Naprotiv, uradili su i ebu Tejma i Bilal Bosnić i ostali da ih ne
nabrajam, pa opet nisu muslimani, ili? A mi molimo Allaha da ga uputi, i opet
ponavljam, želja nam je da ga Allah uputi i vas sa njim, makar se naše oči nikad
više ne vidjele, nemamo potrebe za vama ni u čemu, ne u dunjaluku niti u
znanju, elhamdulillah, ali znamo da bi većina vas prihvatila istinu tek onda kada
je šejh prihvati, zato što ste slijepi slijedbenici i zato što mrzite muslimane koji
su napustili širk i kufr Allahu, odvojili se od mušrika prekinuvši sa njima vjersku
sponu, a to radite jer vam je šejtan lijepim prikazao to što radite, vjerujete i
mislite da je ''istina'', la halve ve la kuvete ila' billah. Mnogi su u zatvorima i
uradili su isto to čime kitiš svoga šejha, ali opet nisu ni kod vas muslimani, ili?

‫اب لِ مك ِيل ََب ٍب ِمْن مه ْم مجْزٌء‬

ٍ ‫) ََلَا سْب عةم أَبْو‬٤٣( ‫ني‬
َ ََ َ
ِ‫َمجع‬
َ ْ ‫أ‬ ‫م‬ ‫ه‬‫د‬‫م‬ ِ ‫وإِ من جهنمم لَمو‬
‫ع‬
ْ‫َ ََ َ َْ م‬
)٤٤( ‫وم‬ ٌ ‫َم ْق مس‬
''A doista, Džehennem je sigurno njihovo mjesto sastanka - svima; On ima sedam
kapija. Svaka od tih kapija ima dio podijeljen.'' (El-Hidžr, 43.-44.)
Kaže Muhammed ibn Ahmed El-Kurtubi:
Kada nastupi Kijametski dan, s njega će se skinuti pokrov, pa će poletjeti prema
džinnima i ljudima pokrovi, njima s desne i lijeve strane, ispred i iza njih i iznad njih.
Kada to vide, ljudi i džinni će pasti na koljena i zavapiti: “Gospodaru spasi,
Gospodaru spasi.”…
ِ ٍ ِ
Neki učenjaci kažu da se Allahove, subhanehu ve te’ala, riječi: ‫وم‬
ٌ ‫َم ْقس‬ ‫م‬ ٌ‫ل مك ِيل ََبب مْن مه ْم مجْزء‬
''Svaka od tih kapija ima dio podijeljen.'' odnose na kafire (nevjernike), munafike
(licemjere) i šejtane. Između svake kapije jeste razdaljina koliko je razdalijna od
petsto godina.

Prva kapija: ime joj je Džehennem jer ljutito dočekuje one koji dolaze u njega. S lica
ljudi i žena kidat će meso, a to je najmanji oblik kazne.
Druga kapija: ime joj je Leza (ledha), koja kida udove. Kažu da su joj hrana ruke i
noge. Ona uzima one koji su se okrenuli od vjerovanja u Jednog Allaha i koji su
ostavili ono s čime je došao Muhammed, sallAllahu 'alejhi ve sellem.
Treća kapija: ime joj je Sekar jer uništava meso, a ostavlja kosti.
Četvrta kapija: zove se Hutama. Uzvišeni Allah kaže:

)٧( ‫) المِِت تَطملِ مع َعلَى األفْئِ َد ِة‬٦( ‫اَّلل الْ مموقَ َدةم‬
ِ‫) ًَنر م‬٥( ‫اْلطَمةم‬
‫م‬ َ ‫َوَما أ َْد َر َاك َما ْم‬
''A šta ti znaš šta je hutameh? Allahova vatra zapaljena; Koja će dospjeti do srca.''
(El-Humezeh, 5.-6.)
Jer ona lomi kosti i prži srca. Uzvišeni kaže: ''Koja će dospjeti do srca.'' Čovjeka će
obuzeti vatra od nogu pa sve do srca. Varnice će, iz nje, izlaziti poput kula visokih,
kao što kaže Uzvišeni:
ِ
ْ ‫إِن َمها تَ ْرمي بِ َشَرٍر َكالْ َق‬
)٣٢( ‫ص ِر‬
''Doista će ona bacati iskre (velike) kao dvorac.'' (El-Murselat, 32.) Iskre će ići put
neba, a onda se vraćati i pržiti njihova tijela, ruke i kožu. Oni će plakati dok i suze ne
presahnu, potom će plakati, a umjesto suza izlazit će im krv, a onda gnoj, pa će i
gnoja nestati. Toga će biti tolikoj mjeri da kada bi se brod postavio da plovi po tome,
imao bi dovoljno za plovidbu.
Peta kapija: zove se Džehim, jer su u njoj ogromne žeravice, jedna je od njih kao
dunjaluk.
Šesta kapija: zove se Se'ir, jer se rasplamsava i užeže njima. Nije se ugasio otkako
je u njemu stvoreno tri stotine dvoraca, u je svakom dvorcu tri stotine stanova, a
svaki stan ima tri stotine različitih oblika patnje i mučenja. Iza te kapije su zmije, lanci
i okovi, u njemu je Provalija tuga. Džehennem nema ništa žešće od nje. Kada se
otvori kapija te provalije, sve džehennemlije se žestoko rastuže.
Sedma kapija: zove se Havije, jer onaj ko padne u nju nikad neće iz nje izaći. U tom
džehennemskom odjeljku jeste i Hebhab, bunar. Što su riječi Uzvišenog:

)٩٧( ‫ت ِزْد ًَن مه ْم َسعِ اريا‬

ْ َ‫مكلم َما َخب‬
''Svaki put kada se umiri, povećat ćemo im sa'ir (plamen, razbuktalu vatru).'' (El-
Isra', 97.) Kada se otvori Hebhab iz njega izlazi takav plamen da od njega traži
zaštitu i Džehennem. U njemu će boraviti oni za koje Allah kaže:

)١٧( ‫ودا‬ ‫ع‬‫ص‬ ‫ه‬ ‫ق‬

‫م‬ ِ‫سأمر‬
‫ه‬
‫َ ْ م َم ا‬
''Preopteretiću ga teškom kaznom (velikom poteškoćom).'' (El-Muddessir, 17.)
Kažu da je to brdo od vatre gdje će, licem okrenutim prema zemlji, biti postavljeni
Allahovi neprijatelji. Njihove će ruke biti vezane na njihovim vratovima, a vratovi će im
biti među nogama. Zebanije (čuvari Džehennema) stajat će kraj njih i udarat će ih
maljevima po njihovim glavama. Kad god neki od njih primi udarac, njegov će krik čuti
i džini i ljudi.
Džehennemske su kapije od željeza, postelja je od trnja, okoliš je tama, pod je od
bakra, olova i stakla. Vatra će biti i iznad i ispod njih, a i nadstrešnica i pod je vatra.
Ona je naložena i raspirivana hiljadu godina dok nije pocvrenjela, potom je dodatno
raspirivana hiljadu godina dok nije pobijeljela, zatim je još raspirivana hiljadu godina
dok nije pocrnjela, i sada je crna. Ona je izmiješana s Allahovom srdžbom. Ovo
spominje el-Kutbi u djelu Ujunu-l-ahbari.

Ibn 'Abbas kazuje da je Džehennem taman i da u njemu nema ni svjetlosti ni

ٍ ‫أَبْو‬
plamena. On je kao što i Allah kaže: ‫اب‬
َ ‫'' ََلَا َسْب َعةم‬On ima sedam kapija...'' Na svakoj
je kapiji sedamdeset hiljada klanaca ispunjenih vatrom, u svakom klancu sedamdeset
hiljada rukavaca, u svakom rukavcu sedamdeset hiljada dolina, u svakoj dolini
sedamdeset hiljada dvoraca, u svakom dvorcu sedamdeset hiljada stanova
ispunjenih vatrom, u svakom stanu sedamdeset hiljada posuda napunjenih otrovom.
Kada nastupi Kijametski dan, s njega će se skinuti pokrov, pa će poletjeti prema
džinima i ljudima pokrovi, njima s desne i lijeve strane, ispred i iza njih i iznad njih.
Kada to vide, ljudi i džini će pasti na koljena i zavapiti: “Gospodaru, spasi, Gospodaru
spasi.” Vehb ibn Munebbih priča: “Razmak između dvije kapije (dva derekata)
Džehennema jeste sedamdeset godina, a svaka je kapija vrelija od one iznad nje
sedamdeset puta.

Kažu da Džehennem ima sedam kapija, a svaka kapija ima sedamdeset dolina, a
dubina svake od njih iznosi sedamdeset godina propadanja. Svaka od tih dolina ima
sedamdeset hiljada klanaca, a svaki klanac sedamdeset hiljada pećina, u svakoj
pećini ima sedamdeset hiljada rukavaca, svaki rukavac ima sedamdeset hiljada
zmija, a na obrazima svake zmije nalazi se sedamdeset hiljada škorpija, svaka od
škorpija ima sedamdeset hiljada žaoka, a u svakoj je čaoci krčag otrova. Nijedan
nevjernik niti munafik neće biti a da neće iskusiti sve to. Ovo navodi Ibn Vehb u knjizi
Ehval. Ovakvo nešto ne govori se napamet, jer se radi o nečemu što je gajb, a Allah
najbolje zna. (Muhammed ibn Ahmed El-Kurtubi)

Kažeš; ''I koliko su samo njihovi profili odvratni i puni mržnje prema meni, samo
zbog toga što sam ostvario ljubav u ime Allaha prema našim najučenijim. Oni su ti
koji traže slijepo slijedjenje njih a ostavljanje dokaza i istine!'' ))) Šta nam napriča
Edo ''majstore''. Nego ko si ti da se mi sa tobom bavimo, osim da si trenutno na
primjeru Semira&Trijumfa (ovako ćeš najbolje razumjeti jer ti se ''uši dignu'' kad
se sjetiš šejha), samo kao ''fusnota'', obični anonimac i kukavica koja se krije iza
stranice i svoje skraćenice u imenu, a želiš se svojoj braći prikazati kao ''učen i
pametan'' (naglasivši na dnu onog pisanja da je Edo u pitanju), pa insanu, da
išta inteligencija koristi, bez pravoga puta i pokornosti Allahu kako On te'ala
traži, šejtan bi bio ''musliman'', dakle koliko je intelegentnih šarltana koji su
puni udžba i lažne skromnosti, pa su kafiri?! I jasno je da ti sebe braniš a ne to
što vjeruješ da je istina, svaka druga ti je ''ja'' i ostale lične zamjenice, stidi se.
Kaže Uzvišeni:

ُّ ‫اَّللَ ال مِحي‬
‫ب مك مل ُممْتَ ٍال‬ ‫ض َمَر احا إِ من م‬
ِ ‫األر‬ ‫ِف‬ ِ ‫ش‬ِ ‫ْت‬
َْ ‫ال‬‫و‬ ِ
‫ماس‬ ‫ن‬ ‫ل‬ِ‫مك ل‬
َ ‫د‬‫خ‬ ‫ر‬ِ‫وال تمصع‬
ْ َ َ ْ‫َ َ ي‬
ِ ‫ك إِ من أَنْ َكر األصو‬
‫ات‬ ِ‫ك وا ْغضض ِمن صوت‬ ِ
‫ي‬ ‫ش‬
ْ ‫م‬ ِ
‫ِف‬ ‫د‬
ْ ‫ص‬ِ ْ‫) واق‬١٨( ‫فَخوٍر‬
َْ َ َ َْ ْ ْ ‫م‬ َ َ َ َ ‫م‬
)١٩( ‫اْلَ ِم ِري‬
ْ ‫ت‬ ‫ص ْو م‬
َ َ‫ل‬
''I ne okreći svoje lice ljudima - i ne idi po Zemlji obijestan. Doista Allah ne voli
nijednog oholog (uobraženog), hvalisavca. I drži se sredine (budi umjeren) pri svom
hodu, i spusti svoj glas. Doista su najomraženiji glasovi - sigurno glas magaraca.''
(Lukman, 18.-19.)

Kaže Ibn Tejmije, rahimehullah: ''Što se tiče razlike između udžba i rija'a, onaj ko se
pretvara on propust čini u Allahovoj naredbi:
''Samo Tebe 'ibadetimo (obožavamo robujući)'', a što se tiče samoljubivog on propust
čini u Allahovoj naredbi: ''Samo od Tebe pomoć tražimo'', a razlika između oholosti i
udžba je u tome što se samoljubivac zavarava i zanosi svojim djelima pa sam sebe
pohvaljuje a zaboravlja Allahovu blagodat i pomoć na putu činjenja tih djela, ali se ne
oholi ni nad kim, stim da ga samodopadanje može navesti da sebe vidi boljim od
drugih pa da ih onda prezire i potcjenjuje, pa tako i biva samoljubivac.
Radi ove sličnosti neka ulema je nazivala i ubrajala onog ko se oholi hvalisavcem,
samoljubivcem, zato što je početak svakog kibura udžb, zanesenost samim sobom,
te svaki zanesenjak samim sobom teško da se sačuva oholosti nego u nju najčešće
upada. Pa uzmimo svi pouku, o razumom obdareni!

Kažeš; ''Koliko je samo zlobno to što neki novotari moje odgovore mušricima i to
odgovore koje je naš šejh odavno dostavio nazivaju kufrom, kako bi pomogli mušrike
da se ismijavaju sa nama, ne znajući da se time ismijava samom sebi i dokazima iz
Kur'ana i Sunneta!'' E 'blago tebi' za razum kojeg nemaš. Kao prvo, nisi ti razumio
šta je kufr u tome, jer ne znaš Allahov din i ne znaš da je reklamiranje govora
''učenih'' i poznatih da'ija kafira ili stranica kufra (bez napomene o kome se radi
ili ograđivanja) samo po sebi kufr, jer takav uzrokuje da ljudi odu tamo pa te
akidetske kufrijate 'prihvate', a takav bude sebeb kufra drugima. Zato se mi
ograđujemo kada nešto postiramo, ''ha albani, ha semir, ha edo'', pa isti vam je
propis kod nas, oni po ''10-20 kufrova'' a ti edo malo manje, i nemoj da se buniš
i da buncaš, nego daj jednom šeri'atske dokaze ako ih imaš, a kako ćeš ih ti
imati kad ih tvoji ''učeni'' nemaju? Zato prestani jednom, dosta je bilo ezijeta sa
tvoje strane. To je poput pomaganja ili ukazivanja na kufr ili širk kafirima. Kao
kad bi ti došao neki mušrik i pitao te ''gdje se nalazi onaj idol, (a puno ih je,
posebno danas) idem da ga 'ibadetim, ili crkva ''idem na otvaranje i misu'', ili
bilo šta od širka mušrika, pa ako im pokažeš ili ih pomogneš kafir si u Allaha.
Kaže Uzvišeni:
ِ ‫لِيح ِملموا أَوزارهم َك ِاملَ اة ي وم الْ ِقيام ِة وِمن أَوزا ِر الم ِذين ي‬
‫ضلُّونَ مه ْم بِغَ ِْري ِع ْل ٍم أَال‬ ‫َم‬ َْ ْ َ َ َ َ َْ ْ ‫َْ َم‬ َْ
)٢٥( ‫َساءَ َما يَِزمرو َن‬
''Da bi nosili čitave svoje terete na Danu Kijameta (Sudnjemu) i od tereta onih koje
su odveli u zabludu bez znanja. Zar nije zlo ono što će ponijeti (nositi)?'' (En-Nahl,
25.)

I u Sahih hadisu od ebu Hurejre, radijAllahu ‘anhu: ''Ko poziva u uputu, pripada
mu ista nagrada poput nagrade onog koji ga slijedi, sve do Sudnjeg Dana, a da
im se od njihove nagrade ništa ne umanji. I ko poziva u (ukaže na) dalalet,
pripadaju mu od grijeha poput grijeha onoga koji ga slijedi, sve do Sudnjeg
Dana, a da se od njihovih grijeha ništa ne umanji.'' (Bilježi ga Muslim u Sahihu)

I u Sahihu: ''Neće biti nijedna duša nepravedno ubijena, a da prvi Ademov sin
neće biti odgovoran za njenu krv, jer je on prvi koji je uveo/započeo ubistvo''.

I kaže imam Buharija (22/229):

Poglavlje o grijehu onog koji poziva u dalalet ili uvede ružan običaj, zbog riječi
Allaha, Uzvišenog:
„‫ري عِْل ٍم‬ ِ ‫'' وِمن أَوَزا ِر الم ِذين ي‬i od tereta onih koje su odveli u zabludu bez znanja'';
ِْ َ‫ضلُّونَ مه ْم بِغ‬ ‫َم‬ ْ ْ َ
6776: Prenosi se od el-Humejdijja od Sufjana od el-E’ameša od ‘Abdullaha ibn
Murreta od Mesruka od ‘Abdullaha da je rekao: ''Rekao je Vjerovijesnik,
sallAllahu ‘alejhi ve selleme: ''Nema nijedne ubijene duše, a da neće prvi
Ademov sin imati odgovornost za nju... i možda je rekao (dodao) Sufjan: 'od
njene krvi', ...jer je on prvi koji je uveo/započeo ubistvo.''

A što se tiče tvoga ''odgovora'' mušricima, pa problem je što te Allah javno

ponizio jer si napravio ''atrakciju'' kada je brat Enes pomiješao između dvojice
ashaba, Abbasa i Mudža'a, radijAllahu 'anhum, a ti si to isto uradio sa 'Amrom i
Zejdom, hanefijama i prije objave. Dakle, ne što si samo zadrt, već si i džahil a
hoćeš da braniš ''istinu'', pa sa džehlom i kufrom se istina ne brani, već imaju
uslovi, Allah te uputio. Mada ti je ta greška mala u odnosu na ono što vjeruješ u
gore nabrojanim mes'elama. A što se tiče dijaloga Allahovih robova muvehhida
sa mušricima, možeš samo da učiš iz njih, ali s obzirom da ti mržnja, koju je
šejtan prokleti raspalio u tebi neda, onda ohani makar i prestani - a kako bi kad
si u ašku kojeg je Allah zabranio prema ''učenima'' u zabludi, pa ih još i braniš?!

‫اَّلل ِم ْن أ َْولِيَاءَ ثمم‬

ِ‫ون م‬ ِ ‫وال تَ رَكنموا إِ َىل الم ِذين ظَلَموا فَتَم مس مكم النمار وما لَ مكم ِمن د‬
‫َ م َ م م ََ ْ ْ م‬ ْ َ
)١١٣( ‫صمرو َن‬ َ ‫ال تمْن‬
''I ne oslanjajte se na one koji čine zulm (nepravdu), pa da vas dodirne vatra. I
nema vama mimo (pored) Allaha nikakvih evlija (zaštitnika, pomagača), potom
nećete biti pomognuti.'' (Hud, 113.)

Ali samo kad pametan pogleda kako se ti izražavaš o sebi, pa to je i previše

smiješno, 'kakav-ti' ''šejhu-l-islam'', 'prema meni...zato što sam, između mene i
njih, moje odgovore...' itd. na 'desetine' narcisoidnih veličanja samoga sebe. Boj
se Allaha, pokaje se od kufrova i prestani da ezijetiš muslimane bolje ti je Edo:

)٢٠٦( ‫اد‬
‫س الْم َه م‬ َ َ ‫م‬ ‫م‬ َ ِْ ‫َخ َذتْهم الْعِمزةم َِب‬
ِ ‫إلث فَحسبه جهنمم ولَبِْئ‬
َ ‫أ‬ ‫اَّلل‬
‫م‬ ِ ‫وإِ َذا قِيل لَهم ات‬
‫مق‬
َ َ‫م‬ ْ َ َ َ
''A kada mu se kaže; ''Boj se Allaha'', obuzme ga ponos (oholost) zbog grijeha. Pa
njemu je dovoljan Džehennem - a zaista je on loše počivalište.'' (El-Bekare, 206.)
A što se tiče odgovora njima, već je sazrijelo vrijeme da im se odgovori, ali to
mora biti opširno i kako treba a ne ''pionirski''. Isto tako pametan ne koristi
govore 'živih', koji vjeru mogu promijeniti, jer mogu shvatiti da im je bila ona
neispravna ili polovična a na kojoj su bili prije. Nego koliko puta je to tvoj šejh
do sada uradio? Mnogo-mnogo puta, a i treba, Allah ga uputio.
Ibn Abbas, radijAllahu 'anhuma, je rekao:
"Teško li se onima koji slijede greške učenjaka!" Rečeno je: "Kako to?" Odgovorio je:
"Učenjak kaže nešto po svome mišljenju, a zatim nađe nekog ko je učeniji od njega
po pitanju hadisa Allahovog Poslanika, sallAllahu 'alejhi ve selleme, pa on onda
ostavi svoje mišljenje, a (slijepi) slijedbenici produže dalje."
Isto tako, tvoji pokušaji da im odgovorite su polovični, nikad niste spomenuli srž
njihove zablude. Vodio sam sa njima dijaloge samo iz razloga, da kao prvo
prihvate hakk i da spoznam dimenziju njihove zablude, da ih ne bi bespravno
optužio ili slagao nešto na njih, nedao Allah. Kao drugo, da im postavim temelje
i srž mes'ele, jer oni to ne razumiju, a ne to što ne znaju da netekfirenje mušrika
može srušiti islam jednog čovjeka. Vi ste većinom citatima uleme dokazivali
njihovu zabludu, a njihova zabluda se time ne može otkloniti, jer te citate oni
imaju i ne negiraju ih, nego se tiče temeljno ovoga što sam im rekao kada sam
se upoznao sa njihovim menhedžom;
Ono što zapažamo kod ljudi koji se pripisuju devli a negiraju da je tekfir mušrika od
aslu dina (osnove vjere) jeste da oni nisu naučili slijedeće stvari:
1.) Kada se kaže aslu din misli se na ono bez čijeg ostvarenja insan ne može biti
musliman, čak ni u vremenu mrkloga neznanja, kada nema objave (risale-poslanice),
pa stoga oni ne znaju šta je aslu din.
Riječ ‫( أصل‬asl) - osnova, u jezičkom smislu predstavlja ono na šta se nešto drugo
gradi, ili ono bez čega nešto ne postoji.
Šeri'atsko značenje ove riječi jeste "osnova vjere" ili na arapskom ‫( أصل الدين‬aslu-d-
dīn), a to je skup srčanih uvjerenja, srčanih djela, vanjskih riječi i djela bez kojih se
osnova islama ili tevhīda ne može ostvariti i na koju je Uzvišeni Allah, Svojom
Milošću, nadovezao ulazak u Džennet.
2.) Tekfir je negacija zajedničke vjere i bratstva u njoj, kidanjem vjerske spone, makar
Hanif (pravovjerni) ne znao reći ''ti si mušrik, ti si kafir, ja te tekfirim'', ali kad zna da
nisu na istoj vjeri, nisu braća istog milleta, i prekine sa njim vjersku sponu to je tekfir
njega, pa stoga ovi insani ne znaju šta je tekfir. Dakle oni uslovljavaju da Hanif zna
šeri'atska imena, termine i definicije, a to nije uslov (ne)-znanja islama ni danas kada
imamo objavu, već ispravno srce, riječ i djelo ostvarenjem islama. Ovim dokazuju da
ne znaju ni sami o čemu pričaju, a to je došlo tek nakon što smo ih podučili nekim
stvarima tokom komunikacije, kažu:
Pa spoznaja širka i klonjenje širka jeste jedna stvar, a spoznaja propisa onih koji ga
počine je sasvim druga stvar.
I moguće je da se osoba ODREKNE OD ŠIRKA I MUŠRIKA, na osnovu fitre i razuma
koji spoznaju da je širk zabluda i ružna stvar, i koji se fitretski mrzi i odbacuje, pa
makar ta osoba i ne znala šerijatski propis vezan za počinioce tog djela.
3.) Aslu din je ono što prepoznaje fitra i razum, ali je potvrđen Kur'anom, dakle
Risalom (objavom) da ljudi ne bi na Sudnjemu danu imali nikakvo opravdanje kod
Uzvišenog Allaha, dakle ne znaju i poriču da je aslu din potvrđen Risalom pa su
mu'attili (negatori).
Sami iznose dokaze protiv sebe, prenoseći govore učenjaka koje ne razumiju:
Kaže ibn Kajjim, govoreći o ibadetu nekome mimo Allaha i negiranju stvoritelja:
"RUŽNOĆA OVOGA JE USAĐENA U FITRI I RAZUMU, zato im je Allah to i negirao i
upozorio ih vraćajući ih njihovim razumima i fitri, i da su oni samo razmislili i pogledali
znali bi da Mu to ne priliči i da nije ispravno da je stvorenja stvorio 'samo onako'..."
(Medaridžu Salikin 1/252)
I rekao je AbduLatif bin AbduRahman:
"Pa onaj ko pokloni svoju ljubav i potčinjavanje nekome mimo Allahu, uporedio je to
sa Allahom u njegovom isključivom svojstvu, i nemoguće je da šerijat dođe sa nečim
ovakvim, jer je RUŽNOĆA TOGA USAĐENA U FITRI I RAZUMU." (Minhadžu-te'sis
285-286)
A gdje je to Uzvišeni Allah učinio? Ne vidite šta radite?! ''Ej blago je razum, kojeg vi
nemate''!
4.) Kod njih je širk i kufr djelo, a onaj koji ga učini nije mušrik i kafir dok se nad njim
ne ispune uslovi i otklone prepreke tekfira, pa je to ludilo kojem nema kraja. Dakle ne
znaju da je počinioc velikog širka odmah mušrik, mimo prisiljenog (mukreha), i onih
koji će se na Sudnjemu danu pravdati poznatim hadisom, ali razuman i mukelef
(šeri'atski obaveznik) dobija odmah ime mušrik kada učini veliki širk, poput imena
kamataš kada uzme kamatni kredit, ime zinalučar koji bludniči, pijanica koji se opija
alkoholom, lopov koji krade itd., a kufr u aslu dinu također ne podliježe prvo
ispunjenju uslova i prepreka tekfira, mimo kufra u usulima (osnovama) i furu'ima
(ograncima) vjere, tako da se ovim ljudima sve izmiješalo, jednostavno imaju haos u
glavama, a to ponovo za sobom povlači da oni ne znaju mes'elu; ''ime i propis su
rastavljeni prije argumenta, a sastavljeni nakon argumenta.''. Pa je ime širka i
mušrika utvrđeno i prije risale (objave), a kazna ne, već nakon dolaska risale (objave)
do njega. Ovo dokazuje njihov džehl i zabludu na kojoj se nalaze:
Ibadet kipu, je širk i njegova ružnoća, zabluda i odbojnost se spoznaju razumski i
fitretski, jer je Allah tako stvorio ljude.
Allah je presudio da je to kufr i da su oni koji čine ibadet kipu kafiri (mušrici)
MEĐUTIM DA LI SE OVAJ PROPIS SPUŠTA ODMAH NA ONE KOJI TO POČINE?!
Odgovor je: KATEGORIČNO NE!!! NE, sve dok se ne ispune uvjeti i otklone prepreke
KOJE JE POSTAVIO ŠERIJAT u vezi sa SPUŠTANJEM PROPISA NA NJEGOVE
POČINIOCE.
Ovo je za sada ukratko, a kada se ''ispucaju odgovorima u par rečenica'' i
postiranjem onoga što ni sami ne razumiju, slijedi im odgovor na sve te zablude,
bi'idhnillahi te'ala!
Neka je hvala Allahu na početku i na kraju.
Da im ništa više i ne odgovorim ovo je pametnom među njima bilo dovoljno, ali
kako rekoh, doći će im odgovor jer vidim da su se ‘’ispucali’’, a već je postalo
jasno da sad-zasad više neće odgovarati ‘’gulatima’’. Sa druge strane vi ste
nepozvani došli ‘’na ovu sofru’’, jer se ovo ne tiče vas, zato što su se oni
prvenstveno obraćali nama. Ponovo ti kažem bilo bi fino da prestaneš ezijetiti
muslimane, da budu mirni muslimani makar tvoga jezika, i mržnje muslimana
radi istine koju nose, a koju ti smatraš ‘’novotarijom’’, i da nas odmoriš od svoje
glave koja ne prestaje ‘’da sanja’’ muslimane, Allahove robove.
‘Abdullah bin ‘Abbas, radijAllahu ‘anhuma, prenosi da je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve
selleme rekao: „Doći će vrijeme kada će svijet biti u ljudskom obliku ali će im srca biti
šejtanska srca, poput srca pustinjskih vukova u kojima nema ni malo milosti. Ubijaće,
ne libeći se da počine zlo. Ako ih budeš slijedio – prevarit ćete, kada se od njih
odbiješ – ogovarat ćete, kada zbore s tobom – lagat ćete, ako se osloniš na njih –
iznevjerit ćete. Djeca su im bezobrazna, a omladina devijantna! Njihovi stari neće
naređivati dobro i neće odvraćati od zla! Ponositi se njima je pravo poniženje; tražiti
im nešto je pravo siromaštvo. Onaj ko bude blag prema njima zalutao je, a onaj ko
tada bude dobro naređivao biće sumnjiv! Vjernik među njima će biti potlačen. Sunnet
će za njih biti bid’at, a bid’at sunnet. Kada se to desi njima će vladati najgori od njih,
tako da se neće biti odazvano na dovu pa makar je i najbolji među njima učio!“
(Tergib vel-Terhib, Kavamus-Sunne Asbehani, br.230.)

Kažeš; ‘’Ja zaista smatram da sam pametniji od pojedinih novotara i kada spavam a
oni su u punoj koncentraciji, zašto da budem lažno skroman.’’ Rekoh ja Edo da si ti
‘’najpametniji’’, i šejtana si le’aneh ponegdje prestigao i on ti može na mnogo
čemu pozavidjeti, čim si svojevoljno pristao da budeš njemu pomagač i dio
njegove partije gubitnika, a da te Allah uputi, št’aš bolje od toga. Uzvišeni kaže:

ُّ ‫اَّللَ ال مِحي‬
‫ب مك مل ُممْتَ ٍال‬ ‫ض َمَر احا إِ من م‬
ِ ‫األر‬ ِ
‫ِف‬ ِ
‫ش‬ ‫ْت‬
َْ ‫ال‬
‫و‬ ِ
‫ماس‬
‫ن‬ ‫ل‬ِ‫مك ل‬
َ ‫د‬‫خ‬ ‫ر‬ِ‫وال تمصع‬
ْ َ َ ْ‫َ َ ي‬
)١٨( ‫فَ مخوٍر‬
"I ne okreći svoje lice (omalovažavajući) ljude i ne hodi po Zemlji obijestan. Doista
Allah ne voli nijednog oholog (uobraženog), hvalisavca." (Lukman, 18.)
U hadisu Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve selleme je rečeno: „Ko bude
skroman i ponizan radi Allaha, On će ga uzvisiti, a ko bude ohol i uznosit – Allah će
ga poniziti!“ (Muslim, Tirmizi, Darimi)
Besjedi nam Edo pa kaže; ‘’To je pokazao i zadnji njihov napad i nazivanje mog
odgovora mušricima kufrom samo zato što sam ja odgovorio na njega. Medjutim
posle poluvremena kada nas napadaju mušrici, slijedi drugo poluvrijeme u kojem
znojave i prljave dresove mušrika oblače novotari i nastavljaju gdje su mušrici stali. I
ovo se dešava u kontinuitetu godinama, kao da to rade po dogovoru, a vallahi moguće
da se medjusobno domundjavaju na privatnim četovima i ismijavaju sa mnom jer
kada smo mi u pitanju mušrici i neki novotari uvijek nadju zajednički jezik.’’
Potvaraš nas i pretpostavljaš šejtanskim putem. Niti se ‘’domunđavamo’’ sa
njima, niti se dogovoramo, niti im pomažemo u bilo čemu, (pa to je kufr kod
muslimana Allah te uputio) niti nam je cilj da se sa vama ismijavaju, nego
kažemo istinu, jer kako si se znao ismijavati i praviti ‘’atraktivne’’ scene na
stranici po ugledu na ‘’ministra propagande gebelsa’’, samo zato što je brat
Enes zamijenio dvojicu ashaba, radijAllahu ‘anhuma, tebe je Uzvišeni Allah
iskušao istim i na to nam je bila obaveza da ukažemo jer se tiče istine. A da ti
nisi pravio ‘’scene’’ kada je brat napravio grešku, već samo ukazao da je
pogriješio i rekao istinu, ne bi bio problem, naprotiv kad se to vidi radi Allahove
istine se pravedno svjedoči i upozori na grešku. Nego pogledaj sebe, kako li si ti
samo ‘’pametan’’, ovu ‘’bistrinu’’ skoro da ne možeš da nađeš ni kod tvojih
‘’učenih’’. Treba da te tvoja braća predlože za emira svih džema’ata, ‘stvarno ti
kažem’; ‘’hej ljudi niste vi svjesni kakvu pamet imate u svojim redovima,
postavite ga za glavnog, za glavešinu, on će vas povesti putem koji vodi ka
slijepom slijeđenju njegovog šejha, on to najbolje umije…’’ Kaže Uzvišeni:
ِ
َ ‫ب أَ من أَ ْكثَ َرمه ْم يَ ْس َمعمو َن أ َْو يَ ْعقلمو َن إِ ْن مه ْم إِال َكاألنْ َع ِام بَ ْل مه ْم أ‬
‫َض ُّل‬ ‫أ َْم َْحت َس م‬
)٤٤( ‫َسبِيال‬
’’Ili misliš da većina njih čuje ili razumije? Nisu oni, osim kao stoka. Naprotiv,
zalutalijeg su puta.’’ (El-Furkan, 44.)
Kaže hafiz ibn Kesir, rahimehullah tumačeći ovaj ajet:
tj. oni su u gorem stanju od stoke (‫)أسوأ حاال من األنعام‬, nisu razumjeli (shvatili) zašto su
stvoreni, a stvoreni su da sa ikhlasom (čistom vjerom od širka) 'ibadete (obožavaju
robovanjem) jedino (samo) Allaha, koji nema šerika (druga, ortaka), a oni su 'ibadetili
(obožavali) druge i pridruživali Mu, i pored uspostave (donošenja) argumenata nad
njima (‫)مع قيام الحجة عليهم‬.''
A ‘Abdullah ibn el-Mu'etez, rahimehullahu te’ala je rekao:
"Nema razlike između životinje koja se vodi i čovjeka koji slijepo slijedi." (Džami'a
Bejani el-'ilmi ve Fadlihi. 1291.)

Ove tvoje pretpostavke i ovakvu ‘’bistrinu’’ rijetko ćeš naći, sad mi je jasno
zašto ti voliš samoga sebe i zašto voliš svoga šejha i svoje ‘’učene’’, pa samo
kako si ti ‘’pametan’’ i ‘’širokih pogleda’’, kao da ti šejtan objavljuje. Hej Edo,
‘’majka te ne imala’’, to mi ne radimo, elhamdulillah, njih preziremo više od vas
zbog količine zablude, ali da ti još nešto kažem; ‘’ipak sam ih pratio već duže
vremena, i upoznao većinu njih dosta dobro i shvatio još bolje njihov menhedž.
U propisu kod nas među vama nema razlike, ali moraš da se pomiriš sa
slijedećim činjenicama:
1. Po onome što vjerujemo nisu muslimani, jer nisu ostvarili aslu din kao ni vi.
2. Što se tiče slijepog slijeđenja, oni to rade u puno manjoj mjeri od vas.
3. Što se tiče edeba, sabura, pravednosti i ostalih osobina u komunikaciji i
dijalogu, tebe i sličnih tebi su nadmašili, mogu vam biti ‘’alimi’’ u tome.
4. A što se tiče naše želje prema njima i prema vama, želimo da vas Allah te’ala
uputi sve, pa i nas ako smo ‘’zabludjeli’’, amin. Samo ‘’molim lijepo’’ dokažite!
Ebu Bekr, radijAllahu 'anhu je rekao: ‘’Čast smo našli u takvaluku, bogatstvo u
čvrstom vjerovanju (jekinu), a ugled u skromnosti.’’
Alija, radijAllahu 'anhu je rekao: ‘’Šta je čovjeku pa se uznosi! Njegov početak je
kaplja a završetak lešina!’’
Jahja b. Mu’in pripovijeda: ‘’Nikoga nisam sreo poput Ahmeda b. Hanbela! Družio
sam se sa njim pedest godina i ničim se nije uznosio nad nama zbog dobrote i hajra
koje je posjedovao.’’
Citiraš ajet Uzvišenog Allaha: "O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se
Poslaniku i predstavnicima vašim!" (Kur’an, sura En-Nisa’, 59).’’ I onda nam
besjediš kako je to pokornost ‘’vašim učenima’’. Tamam, nego kamo sreće da
ste vi i vaš šejh, ovim ajetom uvidjeli najprije vašu zabludu po pitanju
parničenja pred sihirbazom i gatarom, da vam mogu presuditi u daruri
šeri’atom. Pa ‘’blago vama’’, de kad ga dosad niste uzeli u obzir, pogledajte
malo tefsire (a mi smo to u risali fino prenijeli) da se tiče ovo i tehakuma, jer
je pokornost Allahu tehakumeći se pred predstavnicima muslimana;
imamom, ulemom, kadijama, zapravo vilajet kojeg je Allah uspostavio među
muslimanima, a ne da; ‘’dva vaša klipana, ispranih mozgova’’, idu sihirbazu i
gataru (tagutima) da im oni presude, navodno Kur’anom, a kako kad ga ne
vjeruju i kada su na zabludi, valjda bi trebali sebi presuditi prvo kufrom, kako
bi vas hidajetili presudom, a sami nisu na hidajetu? O kako je ogavan i ružan
taj kufr u kojeg vjerujete, teško vama ako se Allahu ne pokajete za kufrove:

)٥٩( ‫األم ِر ِمْن مك ْم‬ ِ

‫مول‬‫أ‬
‫و‬ ‫ول‬
َ ‫س‬‫ر‬
‫م‬ ‫ال‬ ‫ا‬
‫و‬ ‫يع‬ ِ ‫اَّلل وأ‬
‫َط‬ ‫م‬ ‫ا‬
‫و‬ ‫يع‬ ِ ‫اي أَيُّها الم ِذين آمنموا أ‬
‫َط‬
ْ َ ‫م ََ م م‬ َ َ َ َ
“O vi koji ste povjerovali, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i onima
od vas kojima je data vlast.“ (En-Nisa‘, 59.) Pa to spada u fard ‘ajn koji se odnosi
na svakog vjernika, tako da neograničena pokornost Allahu azze ve dželle biva
obaveza svakome, a isto tako i pokornost Njegovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi
ve selleme od onoga s čime je došao od njegovog Gospodara, pokoravajući mu
se u potpunosti, i također pokornost emirima od njih u onome u čemu su
pokorni Allahu te‘ala i Njegovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi ve sellem.

Došlo je u tefsiru En-Nejsaburijja (16/3) u vezi tefsira slijedećih Allahovih riječi:

‫األم ِر ِمْن مك ْم فَِإ ْن تَنَ َاز ْعتم ْم‬ ِ

‫مول‬‫أ‬
‫و‬ ‫ول‬
َ ‫س‬‫ر‬
‫م‬ ‫ال‬ ‫ا‬‫و‬ ‫يع‬ ِ ‫اَّلل وأ‬
‫َط‬ ‫م‬ ‫ا‬
‫و‬ ‫يع‬ ِ ‫اي أَيُّها الم ِذين آمنموا أ‬
‫َط‬
ْ َ ‫م ََ م م‬ َ َ َ َ
)٥٩( ‫ول‬ ِ‫ِِف شي ٍء فَرُّدوه إِ َىل م‬
ِ ‫اَّلل والمرس‬
‫َ م‬ ‫َْ م م‬
“O vi koji ste povjerovali, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i onima
među vama kojima je data vlast. A ako se u bilo čemu raziđete, vratite ga Allahu i
Poslaniku.“:
A ono što je došlo u ajetu, je traženje od svakog pojedinačnog mukellefa
(=šeri‘atskog obaveznika) pokornost Allahu, a zatim pokornost Poslaniku,
sallAllahu ‘alejhi ve selleme u pokornosti Poslaniku, (op. osim on sam sebi) a
zatim našim pretpostavljenim emirima (ehlul-hall ve-l-‘aqd) osim oni sami sebi.
I poslije je naredio (ehlu-l-istinbaat ve-l-ahkam) ‘ulemi da vade propise iz izvora
(Kur’ana i Sunneta) koji će se analogno (kijjasiti) upoređivati sa njima ako se
desi razilaženje među ljudima u realnosti. Kako je to samo lijepo poredano.

Kraj govora En-Nejsaburijja.

A obavezivanje vjernika od strane Allaha, u slučaju da se desi spor ili razilaženje

između njih i drugih, je osnovano na riječima Uzvišenog Allaha u 59. Ajetu sure
En-Nisa‘: “a ako se u bilo čemu raziđete“, pa obraćanje biva od početka
usmjereno vjernicima, ili stvari između vjernika i drugih, a to zbog ajeta koji
slijedi odmah nakon toga u istoj suri;
 ِ‫أََل تَر إِ َىل الم ِذين ي زعمو َن أَنمهم آمنوا ِِبا أمن ِزَل إِلَيك وما أمن ِزَل ِمن قَبل‬
‫ك يمِر م‬
‫يدو َن‬ َ ْ ََ َ ْ َ ‫م ْ َم‬ ‫َ َْ م م‬ َ ْ
‫وت َوقَ ْد أ ِمممروا أَن يَ ْك مفمروا بِ ِه‬
ِ ‫أَن ي تحا َكموا إِ َىل الطماغم‬
‫ََ َ م‬
“Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što je objavljeno tebi i u ono što je
objavljeno prije tebe, hoće da se sude pred tagutom, a naređeno im je da u njega
kufr čine (zanevjeruju)“ (En-Nisa‘, 60.). A spor se dogodio, kao što je spomenuto
u povodima objave, između munafika i jevreja, jer Allah kaže opisujući tvrdnju
dotičnog munafika:
ِ
َ ‫ك َوَما أمن ِزَل ِمن قَ ْبل‬
‫ك‬ َ ‫مه ْم َآمنموا ِِبَا أمن ِزَل إِلَْي‬
‫يَْزعم ممو َن أَن م‬
“Tvrde da vjeruju u ono što je objavljeno tebi i što je objavljeno prije tebe“, a što
se tiče jevreja, o njemu kaže Uzvišeni u pogledu opisa njegove tvrdnje:
ِ
َ ‫َوَما أمن ِزَل ِمن قَ ْبل‬
‫ك‬
“i u ono što je objavljeno prije tebe“, pa biva obaveza da vrati vilajet riješavanja
tog spora vjernicima da bi oni izvadili/zaključili hukm iz Allahove knjige i
sunneta Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve sellem.
A opis zbog kojeg se to ograničavanje odnosi samo na emire vjernika je
činjenica da se pri njima ostvarilo znanje i zaključivanje propisa na osnovu
šeri‘atskih izvora, kao i činjenica da oni imaju snagu (mogućnost) da sprovode
dotične propise.

A sažetak toga je:

- da su oni među vjernicima koji imaju vlast, ti na koje se misli kada se spominje
vraćanje sporova Allahovoj knjizi i sunnetu Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve
selleme, i niko osim njih. I u tome ne postoji razilaženje.

- na osnovu prethodnog dokaza i na osnovu drugih dokaza koje ćemo navesti,

jasno se vidi da tehakum onome što je Allah objavio, ne biva osim putem
hakima ili kadije ili ‘alima muslimana, zato što su se kod njih sviju našle
slijedeće osobine:

1.) Oni su slijedbenici Allahovih propisa

2.) Oni dobro poznaju Allahove zakone

I ove dvije stvari su obavezni šartovi (uslovi) koji se moraju naći kod osobe kod
koje će se vjernik tehakumiti Allahovom zakonu.

Pa prema tome: Kakvoća propisanog tehakuma u Allahovj vjeri ima dva faktora;

1.) Zakon kojem će se činiti tehakum

2.) Osoba koja će suditi tim zakonom

A obadva ta šarta je Allah odredio u Njegovom ispravnom dinu:

Pa zakon kome se tehakumi ne biva osim Allahov zakon, i ta osoba od koje se

traži da presudi po Allahovom zakonu, ne biva osim onaj koji je od slijedbenika
Allahovog zakona, vjerujući u njega i istovremeno da je poznavaoc njegovih
propisa.

Pa tako propisana kakvoća tehakuma u vraćanju spora ili razilaženja, po pitanju

bilo kojeg šeri‘atskog pitanja ili sporenja u dinu, biva samo tahkimom onome
što je Allah objavio u Svojoj Knjizi ili u pojašnjenju od strane Poslanika,
sallAllahu ‘alejhi ve selleme u pogledu toga, putem njegovih riječi ili djela; i to
biva putem onoga koji se nalazi na uputi u pogledu onoga što je Allah objavio,
pa je predan Allahu i u isto vrijeme je ‘alim u pogledu onoga što je Allah objavio
od propisa...

P.S. Po pitanju zakona se ne razilazimo, da se mora parničiti pred Kur’anom i

Sunnetom, ali pred osobom, koja kod vas u daruri može biti i kafir, razilazimo:

Osoba kod koje se čini tehakum

Neophodno je da ta osoba bude sljedbenik onoga što je Allah subhaneh objavio

i da vjeruje u to i da bude poznavaoc Allahovih propisa, svejedno da li ta osoba
bila:

a- Muhakkemen (op. onaj koji je izabran za sudiju)

Postavili su ga dvojica koji se spore da im on presudi.

A pravo na sudstvo onome koji je izabran za sudiju biće punovažno sa

zadovoljstvom i slaganjem dvojice koji se spore i nije dovoljno da je samo jedan
od njih dvojice zadovoljan, i to je ono što je poznato pod dobrovoljnim
tehakumom i on ima svoje uslove i propise, ali to nije tema naše risale.
b-Kadija:

Postavio ga imam (halifa) muslimana kao kadiju za svakog koje je u njegovom

daru ili pod njegovom upravom, pa on zbog toga ima pravo na sudstvo nad
svakim ko je pod njegovom upravom i ima pravo na sve ono što mu je imam
odredio, a njegov posao počinje sa dizanjem parnice od bilo koje strane koja
ima spor i samo podizanje parnice obavezuje kadiju da riješava spor među dvije
strane koje se spore i ne uslovljava se zadovoljstvo svakog suparnika u tom
sporu, nakon dolaska spora do kadije od strane jednog suparnika. A to je ono
što je poznato po opšte obaveznom suđenju.

c-Učenjak od učenjaka muslimana:

Podignut je spor kod njega po pitanju jedne šeri’atske mes’ele ili nekog novog
aktuelnog dešavanja pa se traži od njega Allahov hukm u tome, a ono što on
čini je ustanovljavanje Allahovog hukma u pogledu dotičnog aktuelnog
događaja, a to je ono što je poznato kao ‘fetva’.

A sažetak svega što je spomenuto je da se kakvoća propisanog tehakuma u

Allahovoj vjeri ogleda u slijedećem:

Da se vraća svaki spor ili aktuelno pitanje, svejedno dali to bilo pitanje od
pitanja dina ili pitanja dunjaluka, Allahovom šeri’atu i da to bude riješeno od
strane onoga koji je postavljen za to među vjernicima od strane onih koji imaju
znanje i snagu (moć) da to sprovedu, tražeći sa time Allahov hukm.

Pa ako bi neko rekao:

‘‘Pa ako postoji od strane Allaha, azze ve dželle šart za vraćanje spora, da to
biva putem onih kojima je data vlast među vjernicima i nikome drugome, pa šta
onda kažeš o tome što su spomenuli većina mufessira u svojim tefsirima o
slijedećim Allahovim riječima: “Pa ako se u bilo čemu raziđete, vratite ga Allahu i
Poslaniku” (En-Nisa‘, 59.) kada kažu da Allah sa Njegovim riječima “pa vratite ga
Allahu i Poslaniku” hoće da kaže da vraćanje spora Allahu znači vraćanje spora
onome što je naredio putem Njegove objave, a da vraćanje spora Poslaniku
znači vraćanje spora onome što je naredio Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve selleme
o čemu je obaviješten putem vahja, i složili su se u pogledu toga da nakon
prestanka objave-vahja, vraćanje biva Allahovoj knjizi i sunnetu Poslanika,
sallAllahu ‘alejhi ve selleme, da ta propisana kakvoća tehakuma biva vraćanjem
spora tome dvoje i ničemu drugome...‘‘. Kaže mu se: ‘‘Pa odakle si došao sa
tvoja dva šarta, spominjući pri tome din onoga kome se tehakumi?!‘‘ Kažeš mu
da je neophodno da bude od vjernika (kao prvo), i uz to da bude ‘alim u
Allahovim propisima (kao drugo).

A odgovor na ovo (gore) je:

Ispravno je da vraćanje spora biva samo onome što se nalazi u Allahovoj knjizi i
sunnetu Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve selleme, od objavljenih
propisa, a to se odnosi samo na specifiziranje/ograničavanje zakona kojem se
spor treba vratiti, a ajet koji na to ukazuje je isti onaj ajet koji ubuhvata i to, ko
je ‘’ta’’ osoba koja ima pravo da sudi dotičnim šeri’atom, a ti si stvarno
nemaran u pogledu te tačke ili nisi ‘skontao’, pa ću te podsjetiti na zdravo
pojašnjenje toga, bi’iznillahi te’ala:

A to je da, kada bi propisani tehakum bio jednostavno samo tehakum šeri’atu

koji je objavljen, i to je to, pa makar se to dogodilo putem kafira ili mušrika, pa
zašto je onda Allah rekao “pa vratite ga (Vi – o vi vjernici)”, a harf “vav” u
Njegovom govoru se vraća na vjernike u vezi kojih je Allah htio da odgovornost
bude na onima među njima kojima je data vlast, tako da su oni prozvani od
samog početka Allahovog govora u kojem kaže: “o vi koji ste povjerovali”, pa
dalje kaže: “o vi koji ste povjerovali, pokorite se Allahu i pokorite se Poslaniku i
onima među vama kojima je data vlast, pa ako se u bilo čemu raziđete,
‘’feruduhu’’-vratite ga (Vi) Allahu i Njegovom Poslaniku.” (En-Nisa‘, 59.)

Pa isto kao što se Allahov govor: “pokorite se Allahu” vraća na vjernike, tako se i
Njegov govor: “pokorite se Poslaniku” vraća na vjernike, a takođe i riječi
Uzvišenog: “pa vratite ga (Vi)”, se neminovno vraća njima i oni su sa time, ti
jedini na koji se ograničava to značenje, svejedno odnosilo se to na njih
uopšteno ili na određene među njima, a to zna svako ko ima imalo pojma o
jeziku arapa, a to je jezik na kojem se mora razumjeti Kur’an, jedini jezik na
kojem je Kur’an objavljen, a ti si to sve zanemario u svom govoru pa si
poistovijetio riječi Allaha azze ve dželle: “pa vratite ga (Vi)” sa riječima “neka
bude (spor) vraćen” a to bi u tom slučaju bio “pasiv” (u gramatičkom smislu).

Po tom razmišljanju ispadne da je dozvoljeno vratiti spor nekome drugome

osim vjernika, pa je jedini uslov kojeg uslovljavaš gledajući kroz prizmu svojih
strasti to; da se uzima u obzir samo zakon kojem se tehakumi, pa si rekao: “Da,
tehakum njima je dozvoljen, ako tvrde da će suditi Allahovim zakonom.”!

Pa ako za tebe u ovome dosad ne bude bio jak i odsječan (jasan) dokaz za
dovoljno ispravno ukazivanje na kakvoću ovo mes’ele, uprkos tome što i jedan
odsječan (jasan) dokaz u pogledu bilo koje mes’ele biva dovoljan, dat ću ti onda
još dokaza:

Drugi dokaz:

Govor Uzvišenog:

‫صدُّو َن‬ ‫ي‬ ‫ني‬‫ق‬ِ ِ‫ول رأَيت الْمناف‬

ِ ‫س‬‫ر‬
‫م‬ ‫ال‬ ‫ىل‬
َ ِ
‫إ‬‫و‬ ‫اَّلل‬
‫م‬ ‫ل‬
َ‫َنز‬
‫أ‬ ‫ا‬ ‫م‬ ‫ىل‬
ٰ َ ِ
‫إ‬ ‫ا‬
‫و‬ ‫ل‬
َ‫ا‬ ‫ع‬ ‫ت‬
َ ‫م‬ ‫َل‬
َ ‫يل‬ِ‫وإِ َذا ق‬
َ
‫م َْ َ م َ َ م‬ َ ‫َ مْ َ ْ َ َ م‬ َ
‫ودا‬
‫ص مد ا‬
‫نك م‬َ ‫َع‬
“A kada im se kaže: ‘‘Dođite onome što je objavio Allah i dođite Poslaniku’’, vidiš
munafike kako se od tebe sasvim okreću.” (En-Nisa‘, 61.)
Pa ćeš naći (vidjeti) da Allah, azze ve dželle u ajetima od 59. do 61. ajeta sure
En-Nisa‘, nakon što nam je u 59. ajetu objasnio kako biva šeri‘atski ispravan
tehakum, i da on ne biva osim vraćanjem svakog spora u dinu ili dunjaluku
Allahovoj knjizi i sunnetu Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve selleme i to
putem onoga ko je za to odgovoran od vjernika, a to zbog riječi; ‘‘Pa ako se
raziđete u bilo čemu, vratite ga (Vi) Allahu i Poslaniku ako vjerujete u Allaha i u
Sudnji Dan.“ (En-Nisa‘, 59.), spominje Allah, subhanehu ve te‘ala one koji su se u
tome suprotstavili od munafika i kitabija, osuđujući njihovo suprotstavljanje i
negirajući im Iman, i to u Njegovim riječima:

‫يدو َن‬
‫ر‬ِ ‫ي‬ ‫ك‬ ِ‫أََل تَر إِ َىل الم ِذين ي زعمو َن أَنمهم آمنوا ِِبا أمن ِزَل إِلَيك وما أمن ِزَل ِمن قَبل‬
‫ْ َ م م‬ ََ َ ْ َ ‫م ْ َم‬ ‫َ َْ م م‬ َ ْ
‫وت َوقَ ْد أ ِمممروا أَن يَ ْك مفمروا بِ ِه َويمِر م‬
‫يد الشْميطَا من أَن‬ ِ ‫أَن ي تحا َكموا إِ َىل الطماغم‬
‫ََ َ م‬
‫ض َالاال بَعِ ايدا‬ ِ
َ ‫يمضلم مه ْم‬
‘‘Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što je objavljeno tebi i u ono što je
objavljeno prije tebe, a hoće da se sude pred tagutom, a naređeno im je da čine
kufr (nevjeruju) u njega, a šejtan želi da ih odvede u daleku zabludu.“ (En-Nisa‘,
60.)
Zatim kritikuje to razilaženje spominjući riječi vjernika koji su otkrili
suprotstavljanje od strane onih koji su se suprotstavljali i On u tome ponovo
dolazi s jasnim pojašnjenjem toga, kako to izgleda šeri‘atski ispravan tehakum,
što je već prethodno spomenuto, pa kaže Uzvišeni prozivajući one koji se
razilaze, na jeziku vjernika:

‫صدُّو َن‬ ‫ي‬ ‫ني‬‫ق‬ِ ِ‫اَّلل وإِ َىل المرسوِل رأَيت الْمناف‬
‫م‬ ‫ل‬
َ‫َنز‬
‫أ‬ ‫ا‬ ‫م‬ ‫ىل‬
ٰ َ ِ
‫إ‬ ‫ا‬
‫و‬ ‫ل‬
َ‫ا‬ ‫ع‬ ‫ت‬
َ ‫م‬ ‫َل‬
َ ‫يل‬ِ‫وإِ َذا ق‬
َ
‫م َْ َ م َ َ م‬ َ ‫َ مْ َ ْ َ َ م‬ َ
‫ودا‬
‫ص مد ا‬
‫نك م‬َ ‫َع‬
“A kada im se kaže: ‘Dođite onome što je objavio Allah i dođite Poslaniku’, vidiš
munafike kako se od tebe sasvim okreću.” (En-Nisa‘, 61.)
A u tom pojašnjenju ćeš naći da su zaista vjernici oni koji se obraćaju dotičnima
(tj. kafirima koji se suprotstavljaju):

“Dođite Allahovom šeri‘atu koji je objavljen u Knjizi i Sunnetu“, a to je upravo

značenje govora Uzvišenog: „dođite onome što je Allah objavio“, i prozvani su
takođe govoreći im (op. u smislu): „Dođite Allahovom Poslaniku, sallAllahu
‘alejhi ve selleme, kao onome koji sudi tim šeri‘atom“, a to se nalazi u govoru
Uzvišenog (op. na drugim mjestima): ‘‘i Poslaniku“.

Pa obraćanje onima koji se suprotstavljaju u ovim dvjema stvarima (uzimanju

Allahovog zakona za zakon i uzimanje Poslanika za sudiju), nam po drugi put
odslikava kakvoću tehakuma, onakvog kakav biva u Allahovom dinu, i oni su
tačno u to pozvani, jer je to jedini ispravan način tevbe (op. misli se na židova i
munafika) ako hoće da se pokaju, tj. pozvani su na to da se vrate toj šeri‘atom
propisanoj kakvoći tehakuma, nakon njihovog suprotstavljanja vezano za
tehakum tagutu.

A nismo mi jedini koji razumiju dotične ajete na takav način, nego je to ono s
čime su došli priznati imami od mufessira:

Došlo je u tefsiru Et-Taberijja (513/8):

“A kada im se kaže: ‘‘Dođite onome što je Allah objavio“, a značenje riječi: ‘‘A
kada im se kaže‚ (ar. te’alew) Dođite!‘‘, znače ‘‘dođite Allahovom propisu koji je
objavio u Svojoj Knjizi“; ‘‘i dođite Poslaniku“ (znači)‘‘da bi ON među nama
PRESUDIO‘‘; „vidiš munafike kako se od tebe sasvim okreću“ znači: ‘‘suzdržavaju
se od toga da dođu tebi da bi im ti presudio i spriječavaju takođe druge da dođu
tebi‘‘: ar. „sududa“. Kraj govora iz tefsira Et-Taberijja.

I došlo je u El-Bab et-Tevil fi Me‘ani et-Tenzil li-Hazin (123/2):

„A kada im se kaže“ znači munaficima; ‘‘Dođite onome što je objavio Allah i
dođite Poslaniku“ znači ‘‘dođite Allahovom propisu koji je objavio u Svojoj Knjizi i
dođite Poslaniku da bi među vama presudio time‘‘; ‘‘vidiš munafike kako se od
tebe sasvim okreću.” (En-Nisa‘, 61.) znači ‘‘da se oni okreću od tebe od tvoga
suđenja, znači okretanje; a kada su se munafici okrenuli od suđenja pred
Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve selleme, oni su tada zaista znali da je
on, sallAllahu ‘alejhi ve selleme, sudio među njima jasnom istinom i da nije
prihvatao mito‘‘.

Kraj govora iz El-Bab et-Tevil fi Me‘ani et-Tenzil li-Hazin.

A ako bi neko rekao:

‘‘A Uzvišeni Allah kada govori o kakvoći tehakuma, onakvog kakav je propisan
šeri‘atom, u 59. ajetu sure En-Nisa‘ kaže: “A ako se u bilo čemu raziđete, vratite
ga Allahu i Poslaniku“, a u drugom ajetu iste sure kaže: ‘‘A kada im se kaže:
‘‘Dođite onome što je Allah objavio i Poslaniku“ ; pa kada se na tim mjestima u
Njegovom govoru kaže: “Allahu i Poslaniku” i “onome što je Allah objavio i
Poslaniku”, iz čega se razumije da je Allah s time htio da ograniči kakvoću
šeri‘atom propisanog tehakuma, na to da se vjernici sude Njegovom zakonu i da
je to dovoljno, tj. da nije uslovljen šart ispravne akide sudije i dovoljnog znanja
za suđenje.‘‘ Kaže mu se: ‘‘Pa odakle si ti došao sa ta dva šarta?!‘‘

A odgovor je (na tu šubhu):

Ovo tvoje shvaćanje tekstova je pogrešno, a to zbog toga što nije dovoljno reći
da se prvi ajet tiče samo toga da tehakum biva Allahovom zakonu koji je
objavljen i da je to sve, osnivajući ga na riječima Uzvišenog: ’’onome što je Allah
objavio i Poslaniku“, nego se ajet tiče i dina osobe koja ima pravo da sudi time, a
to se vidi u govoru Uzvišenog gdje kaže: ’’i vratite ga (Vi o vjernici)“, kao što ti je
prethodno jasno pojašnjeno da se naredba u riječima Allaha ’’i vratite ga (vi)“
tiču specifično onoga ko ima u pogledu toga vlast od vjernika, a na prvom
mjestu toga je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve selleme, dok je bio živ, kao
što ni za drugi ajet nije dovoljno reći da se odnosi samo na to da je Allahov
šeri’at taj zakon kojem se čini tehakum i da je to sve, željeći to zaključiti na
osnovu riječi Uzvišenog: ’’Dođite onome što je Allah objavio“, gdje riječi ’’što je
Allah objavio“ ovdje obuhvataju Allahov zakon koji je spušten u Njegovoj Knjizi i
Sunnetu Njegovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve selleme, ušta spadaju njegov
govor i djela, a nije tako nego se ovaj ajet tiče također osobe koja ima pravo na
sudstvo time a to se zna iz riječi Uzvišenog: ’’i Poslaniku“, a on je taj koji je za
vrijeme svoga života bio odgovoran za nadležnosti (stvari) muslimana, a zatim
nakon njegove smrti su za to bili odgovorni emiri vjernika od ‘imama i kadija i
njihove ‘uleme.

A oba ajeta koja su spomenuta obuhvataju oba šarta u vezi toga od koga se
treba tražiti Allahov propis, a to je, elhamdulillah, sasvim jasno.

A ono što povećava jasnoću te stvari je da su oni kojima se obraća u drugom

ajetu, kada kaže Uzvišeni: ’’A kada im se kaže, dođite“, baš munafici koji se
suprotstavljaju kakvoći šeri’atski propisanog tehakuma, s time što vraćaju spor
tagutu i tim povodom tog opiranja je Allah spustio nad njima propis kufra i
gubitka imana, tako da nije ispravno da su oni vjernici kojima se obraća u
pogledu vraćanja spora u riječima Uzvišenog: ’’pa vratite ga (Vi)“, nego je
prikladno reći da se odnosi na njih slijedeće, kao što je rečeno o njima: ’’dođite
onome što je Allah objavio“, tj. dođite Allahovom šeri’atu, Kur’anu koji je
objavljen i Sunnetu, a ’’i Poslaniku“ znači dođite da vam presudi Poslanik tim
šeri’atom, ne činite tehakum tome jedni drugima, nakon što ste postali kafiri,
da bi im se pojasnilo kako izgleda šeri’atom propisan tehakum (onome kojem
su se prethodno suprotstavili), i kako izgleda ta kakvoća ako hoće tevbu
(pokajanje), a u tom slučaju im ne preostaje ništa drugo nego da se vrate
tehakumu, onakvom kakav je propisan, a to zbog riječi Allaha: “A kada im se
kaže, dođite onome što je Allah objavio i dođite Poslaniku“ .

A u tu kakvoću spada: dolazak onome što je poznato da je Allah objavio; to je

dolazak Allahovom šeri’atu koji je objavljen u Njegovoj Knjizi i Sunnetu
Njegovog Vjerovjesnika, sallAllahu ‘alejhi ve selleme, od njegovih riječi i djela; a
što se tiče dolaska Njegovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi ve selleme, ono se u
ovoj temi ne tiče ničega drugoga, osim uzimanje njega za sudiju koji sudi onim
što je Allah objavio.

I tako ćeš naći da je ono što sam ti spomenuo o kakvoći šeri’atski propisanog
tehakuma, a to je da se sudi onim što je Allah objavio od strane onog koji je
time obavezan od vjernika koji su ‘alimi u Allahovim propisima, što je već jasno
spomenuto u prethodna dva ajeta, od kojih se u prvom kaže: ’’pa vratite ga (Vi
o vjernici)“, a Allah azze ve dželle je mislio s time na vjernike koji su time
obavezani, a u drugome ajetu se kaže: ’’i Poslaniku“, s čime se misli na
Njegovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve selleme kao onoga koji će to
ostvarivati/sprovoditi za vrijeme svoga života, a obadva ajeta su jasan dokaz da
je suđenje onim što je Allah objavio zabranjen osim vjernicima, a to je jasno.

Treće:

Riječi Uzvišenog Allaha, Slavljen i Hvaljen neka je On:

‫وك فِ َيما َش َجَر بَْي نَ مه ْم ثمم َال ََِي مدوا ِِف أَن مف ِس ِه ْم‬
َ ‫ك َال يم ْؤِمنمو َن َح م َّٰت محيَ يِك مم‬
َ ‫فَ َال َوَربِي‬
‫ت َويم َسلِي مموا تَ ْسلِ ايما‬ ِ
َ ‫ضْي‬ َ َ‫َحَر اجا يَمما ق‬
’’I ne, tako mi Gospodara tvoga, oni neće vjerovati sve dok SAMO tebe ne uzmu za
sudiju u svim svojim sporovima i dok zatim u dušama svojim ne osjete nimalo
tegobe zbog presude tvoje i dok se sasvim ne pokore.“ (En-Nisa’, 65.)
A u ovom ajetu ćeš naći da je Allah, azze we dželle, spomenuo uzimanje
Njegovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve selleme za sudiju kao uopšteni izraz
vezan za kakvoću šeri’atom propisanog tehakuma;

A zna se da je samo naglašavanje, uzimanja samo Allahovog Poslanika za sudiju,

značenja da je to automatski suđenje Allahovim šeri’atom koji je objavljen, jer
je nemoguće da Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve selleme sudi s nečim mimo onoga
što je Allah objavio, kao što uzimanje njega za sudiju znači istovremeno
uzimanje za sudiju prvog koji je upućen ovim šeri’atom i koji od svih ljudi
najbolje poznaje Allahove propise, tako da se sa samim uzmanjem njega za
sudiju ostvaruju oba šarta Allaha azze ve dželle u pogledu toga KO će suditi tim
šeri’atom.

Tako da ćeš naći da se i prethodni ajet ubraja u jasne dokaze na našoj strani u
vezi kakvoće šeri’atski ispravnog tehakuma u Allahovom dinu, a to su zakon
kojem se sudi i osoba koja ima pravo da njime sudi, a hvala Allahu na početku i
na kraju.

I nemoj se čuditi da ajet koji presuđuje nestankom imana, kod onoga koji se
suprotstavlja ovako šeri’atom propisanom tehakumu, kada je u pitanju ar.
‘’šidžaar’’ - a to je najmanji vid razilaženja, pa je taj ajet učinio da traženje
Allahovog hukma, putem Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve selleme, biva
šartom (uslovom) za ispravnost imana osobe koja je vjerovala za vrijeme
Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, i taj ajet je negirao iman svakome onome
ko se suprotstavi tome, i zbog toga smo rekli da onaj koji se danas također
suprotstavi u bilo kojoj od ove dvije stvari (tj. uzimanje Allahovog šeri’ata za
zakon i muslimana za sudiju) vezane za kakvoću šeri’atskog tehakuma, nije
vjernik nego kafir.

A i nakon preseljenja Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve selleme, iman nestaje kod

svakoga onoga ko se suprotstavi tome, to jeste, da li zbog toga što ne nastoji
tražiti Allahov propis koji je objavljen u Knjizi i Sunnetu, ili zbog toga što ne
nastoji da se to odvije putem onih kojima je data vlast od vjernika, svejedno
radilo se o hakimu (vladaru) ili kadiji (sudiji) ili ‘alimu (učenjaku).

Došlo je u tefsiru Et-Taberijja (518/8):

Rekao je Ebu Džafer: A značenje riječi Allaha dželle še‘anuhu „Fe laa“ = „i ne“,
je da stvar nije onakva kako oni tvrde da jeste: a to je (njihova tvrdnja) da su oni
vjerovali u ono što je tebi objavljeno, a oni se tehakume tagutu, a okreću se od
tebe kada budu pozvani tebi, o Muhammede, započinjući sa zekletvom, pa
kaže: „tako mi tvoga Gospodara“, o Muhammede, ‘‘oni ne vjeruju/neće
vjerovati“, što znači: ne potvrđuju istinitim Mene, niti tebe, niti ono što je
objavljeno tebi „sve dok TEBE ne uzmu za sudiju u sporovima svojim“, kaže: Sve
dok SAMO tebe ne uzmu za sudiju u onome u čemu su se razišli i što im je
zamršeno (neriješeno).

Kraj govora Et-Taberijja.

I u tefsiru El-Ulusija (114/4): ‘‘dok tebe ne uzmu za sudiju“ znači: dok tebe ne
uzmu za Hakema ili Haakima i rekao je šejhul-Islam: oni se tehakume tebi i
podižu parnice kod tebe, a baš u tome se ogleda oblik tahkima putem uzimanja
Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve selleme, za sudiju, sa Allahovom odredbom i da
budu sa njegovom presudom zadovoljni i da ne zatvaraju oči pred tim da je on
sudija u pogledu svih pitanja.

Kraj govora El-Ulusija.

A u „Fethu-l-Kadiru“ od Eš-Ševkanijja stoji (169/2):

‘‘i dok se sasvim ne predaju“ znači dok se ne pokore tvom naređenju i tvojoj
presudi, ne suprotstavljajući se u bilo čemu. Rekao je ez-Zedžadž: „teslimen“ je
masdar mu’ekked (=pojačavajući infinitif), znači: i pokoravaju se tvom hukmu,
bez da u njihove duše uđe dvoumljenje ili šubha.

A jasno je da to obuhvata svaku osobu u svakoj presudi, kao što to podupiru

riječi Allaha: ‘‘i nismo poslali nijednog poslanika, osim da bi mu se pokoravalo sa
Allahovim dopuštenjem.“, i ta stvar pokoravanja Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi ve
selleme, u presudi se ne odnosi na one koji su spomenuti u Allahovim riječima:
‘‘Hoće da se sude pred tagutom“, a to je važilo za vrijeme njegovog života.

A što se tiče vremena nakon njegove smrti, uzimanje za sudiju Knjige i Sunneta,
i uzimanje za sudiju onoga što je u tome dvome od imama i kadija, koji neće
suditi samo na osnovu svog mišljenja, pored postojanja dokaza u Knjizi i
Sunnetu, ili u jednom od njih dvoje, i ako zna kako se vraća dokaz Kur’anu i
Sunnetu, i ako zna arapski jezik, i onoga što se za njega veže od gramatike i
konjugacije i značenja i objašnjenja, poznavajući ono što zahtijeva poznavanje
osnova, gledajući kroz čisti sunnet, razlikujući između ispravnog i onoga što se
na to nadovezuje i između slabog i onoga što se na to nadovezuje, nepristrasno,
ne bivajući fanatičnim u pogledu nekog mezheba, i da ne bude sektaš, i da ne
bude nepravedan u svojoj presudi, pa onaj koji je takav, on je onaj koji stoji na
mjestu Vjerovijesništva (op. on je od naslijednika Vjerovijesnika), onaj koji ga
objašnjava, kao sudija koji sudi sa njihovim propisima.

I u toj žestokoj prijetnji od koje se ježi koža, i zbog kojeg se uzdrmavaju srca, u
kojoj se prvo zaklinje samim Sobom, subhaneh, pojačavajući tu zakletvu sa
harfom negacije, govoreći da oni ne vjeruju, pa im je negirao iman koji je glava
onoga što posjeduju dobri Allahovi robovi, sve dok ne postignu cilj, a to je
uzimanje Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve selleme, za sudiju.

A zatim se Allah ne zadovoljava time, jer kaže: “a zatim da u dušama svojim, zbog
presude tvoje nimalo tegobe ne osjete“ pa je dodao na uzimanje Poslanika,
sallAllahu ‘alejhi ve selleme, za sudiju, još jednu stvar, a to je nepostojanje ni
najmanje tegobe, što znači: tegobe u prsima; tako da ne biva samo uzimanje
Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve selleme, za sudiju i pokoravanje njemu, dovoljno
sve dok se uz to ne nađe zadovoljstvo time iz dubine srca, i smirenost, i
hladnoća srca (op. u smislu: da se u srcu ne nalazi „vrućina“ koja se osjeti kada
nekome nešto smeta), i raspoloženje duše.
Zatim se ne zadovoljava, tebareke ve te‘ala ni svim time, nego dodaje na svoj
govor slijedeće: ‘‘i dok se (sasvim) ne pokore“ znači: dok se ne ponize i pokore u
vanjštini i nutrini, a zatim se ni sa tim ne zadovoljava, nego dodaje na to masdar
mue’ekked (=potvrđujući infinitif), pa kaže: “teslimen“, tako da iman roba neće
biti potvrđen sve dok ne potekne od njega ovaj tahkim (uzimanje Allahovog
Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve sellem za sudiju), i sve dok zbog presude nad
njim ne bude pri sebi imao nimalo tegobe u svojim prsima, i dok se sasvim ne
povinuje Allahovoj presudi i Njegovom šeri‘atu, sa odanošću i bez trunka
odbijanja, i da ga ne dotakne (ne snađe) ni najmanji vid suprotstavljanja.

Kraj govora iz Fethu-l-Kadira od Eš-Ševkanijja (169/2).

Četvrto:
Riječi Uzvišenog Allaha:

‫ضو َن‬ِ
‫ر‬ ‫ع‬‫م‬ُّ ‫م‬ ‫ه‬ ‫ن‬
ْ ِ ‫اَّلل ورسولِِه لِيح مكم ب ي نَ هم إِ َذا فَ ِريق‬
‫م‬ ِ‫وإِ َذا دعوا إِ َىل م‬
‫ٌيم ْ م‬ ْ ‫َ َ م َ ْ َ َْ م‬ ‫َ مم‬
‘‘A kada budu pozvani Allahu, i Njegovom Poslaniku da im on presudi, ono se
odjednom skupina od njih okrene.“ (En-Nur, 48.)
A i ovaj ajet je jedan od ajeta u kojima Allah, tebareke ve te‘ala spominje
kakvoću šeri‘atskog tehakuma na jasan način, a tu je spomenuta kakvoća kojoj
su pozvani munafici od strane vjernika, ka onome što je Allah objavio od
šeri‘ata iz Knjige i Sunneta, da bi se tome dvome tehakumili i pozvani su
Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi ve selleme kao sudcu, koji će suditi nad njima
Kur’anom i Sunnetom.

Došlo je u tefsiru El-Kurtubijja (294/12) o ovom ajetu:

Rekao je El-Kurtubi: u tome se nalaze 4 mes’ele, od kojih su:

Drugo: Suđenje biva od strane muslimana, ako sudija sudi između onog koji je
pod ugovorom i muslimanom, a zimmije nemaju pravo na to.

A ako se dogodi nešto između zimmija, to je njihova stvar. A ako dođu kod
islamskog kadije, ako hoće presuditi će, a ako neće, izbjeći će, kao što je
prethodilo u suri El-Ma‘ida”.

Kraj govora El-Kurtubija.

U Fethu-l-Kadiru od Eš-Ševkanijja (237-238/5) stoji:

I u ovom ajetu je dokaz za obaveznost odazivanja kadiji koji je ‘alim u pogledu
Allahovih propisa i koji je pravedan u svojoj presudi, jer su ‘alimi nasljednici
Vjerovijesnika, tako da presuda od strane kadija muslimana ‘alima sudeći
Allahovim propisom, poznajući Knjigu i Sunnet, bivajući pravednima u kadiluku
biva: suđenje Allahovim propisima i propisima Njegovog Poslanika, sallAllahu
‘alejhi ve selleme, tako da onaj koji poziva u tehakum njima (islamskim
kadijama) automatski poziva ka Allahu i Njegovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi
ve selleme ili drugim riječima: poziva u njihov sud.

Kraj govora iz Fethu-l-Kadira.

Peto:
Propisi koje je Allah objavio o aslu-d-dinu ili tešrijah (op. vjero-zakona, prava) ili
granica ili suradnje ili prepirki, (sporova) sve to su Allahovi propisi; i ko od ljudi
upućuje (poziva) na to, on zaista sudi Allahovim propisom vezanim za njih.

Jer Allahovi propisi koji se tiču specifično asla (osnove) Njegovoga dina a i
Allahovi propisi koji se tiču specifično tešrijah (op. vjero-zakona, prava) i granica
i suradnje i prepirki, sve to spade u Allahove propise, pa ko dozvoli tehakum
kafiru ili mušriku u Allahovim propisima, koje je npr. objavio u vezi prepirki,
(sporova) mora dozvoliti i tehakum kafiru u Allahovim propisima koji se tiču
specifično aslu-d-dina!

A da bi se onima koji se suprotstavljaju tome približila stvarnost toga, preći

ćemo direketno na uzimanje nečeg od aslu-d-dina kao pirmjer, pa da vidimo da
li je moguće da musliman traži od kafira propis vezan za aslu-d-din.

Kažemo: od Allaha je sav uspjeh!

Poznato je da je Allah taj koji je sudac i da sud ne pripada nikome osim Njemu,
subhaneh, i zaista je Allah odredio i presudio da je on Jedan Jedini u ‘Ubudijjetu
(obožavanju) i da niko drugi nema pravo na obožavanje, i zaista je On,
subhaneh, to učinio temeljom milleta i aslom Njegovog ispravnog dina, pa kaže
Uzvišeni na jeziku Njegovog Vjerovijesnika Jusufa, ‘alejhi-s-selam:

‫اَّللم ِِبَا ِم ْن‬

‫آَب مؤمك ْم َما أَنْ َزَل م‬‫و‬ ‫م‬ ‫ت‬
‫م‬ ‫َن‬
ْ ‫أ‬
ََ ْ َ ‫ا ْم‬ ‫ا‬ ‫وه‬ ‫م‬‫م‬‫ت‬ ‫ي‬‫م‬‫ْس‬
َ ‫اء‬َ‫َْس‬
ْ ‫أ‬ ‫ال‬ِ‫إ‬ ِِ‫ما تَعب مدو َن ِمن دون‬
‫ه‬ ‫ْ م‬ ‫َ ْم‬
)٤٠( ‫ين الْ َقيِي مم‬ ِ‫َّلل أَمر أَال تَعبدوا إِال إِ مايه َذلِك ي‬
‫الد‬ ِ‫اْل ْكم إِال ِم‬
ْ ِ ِ‫ان إ‬
‫ن‬ ٍ َ‫س ْلط‬
‫م‬ َ ‫م‬ ‫م‬ ‫م‬ ْ ََ ‫م م‬ ‫م‬
‘‘Vi ne obožavate mimo Njega osim imena koja ste nadijeli vi i vaši očevi (preci).
Allah o njima nikakav dokaz nije spustio (objavio). Doista sud (zakon) ne pripada
osim Allahu. On je naredio da ne obožavate nikog osim Njega. To je Pravi Din.“
(Jusuf, 40.)
I kaže Allah Uzvišeni, Njemu neka je Slava i sva Hvala:
ِ‫اْل ْكم ِم‬
‫َّلل‬ ْ َ‫ف‬ ۖ ‫ا‬
‫و‬ ‫ن‬ ِ‫اَّلل وح َده َك َفرمُت ۖ وإِن ي ْشرْك بِ ِه تم ْؤ‬
‫م‬ ‫م‬ ‫ي‬‫ع‬ِ ‫َٰذلِ مكم ِِبَنمه إِ َذا د‬
‫م م‬ ‫م‬ َ ‫م م َ مَْ م ْْ َ م‬
‫الْ َعلِ ِيي الْ َكبِ ِري‬
„A to je zbog toga što kada budete pozvani Allahu Jedinome, vi kufr činite, a kada
budete pozvani da mu širk činite, onda vjerujete u to. A sud (zakon) ne pripada
osim Allahu, Uzvišenom, Velikom.“ (El-Gafir, 12.)
I rekao je Uzvišeni:

‫ك أمَال تَ ْعبم مدوا إِمال إِ مايهم‬

َ ُّ‫ض ٰى َرب‬
َ َ‫َوق‬
“I Tvoj Gospodar je propisao (qada’, presudio) da ne obožavate (‘ibadet čineći)
nikoga osim samo Njega.” (El-Isra‘a, 23.)
A u svim ovim ajetima je Allah odredio da propisivanje (zakonodavstvo) i
sudstvo ne pripada nikome osim Allahu, i da je On, subhaneh, propisao i donio
sud o tome da se ne smije obožavati nikog, osim Njega i da se ima Ikhlas
(čistoća od širka) prema Njemu Jedinome i da se mora odreći svakog ko je
obožavan mimo Njega, i to je Allahov azze ve dželle hukm u pogledu asla
Njegovog dina, tako da je hukm u stvari sud i naredba i zabrana.

Čak šta više, to je taj hukm vezan za asl (temelj, osnovu) Allahovog ispravnog
dina koji je tako jasno objašnjen u riječima Uzvišenog:
ِ ‫ين الْ َقيِي مم َوٰلَ ِك من أَ ْكثَ َر الن‬
‫ماس َال يَ ْعلَ ممو َن‬ ِ‫َٰذلِك ال ي‬
‫د‬
‫َ م‬
‘‘To je Pravi Din, ali većina ljudi ne zna!“ (Jusuf, 40.)
I u Tefsiru Es-Semerkandijja (379/2) stoji:

‘‘A sud (zakon) ne pripada osim Allahu“, sud ne pripada ni u pogledu dunjaluka
niti u pogledu ahireta osim Allahu; ‘‘propisao (kada’, presudio) da ne obožavate
(‘ibadet čineći) nikoga osim samo Njega“ znači: naredio je u Knjizi da se ne
pokoravate u Tevhidu osim Njemu; ‘‘to je Pravi Din“ znači: Ispravan din, Tevhid,
a to je dinul-Islam u kojem nema nikakve greške; ‘‘ali većina ljudi“ znači:
stanovnici Misra; ‘‘ne zna“, tj. ne znaju da je Islam Allahov din.

Kraj govora Es-Semerkandijja.

I u poglavlju o Te’vilu u “Li Babi-t-Te’vil fi Me‘ani et-Tenzil li-l-Hazin“ (18/4):

‘‘A sud (zakon) ne pripada osim Allahu“ znači da vladanje i suđenje i naređivanje i
zabranjivanje pripadaju samo Uzvišenom Allahu, koji nema učesnika u tome;
‘‘naredio je da ne obožavate osim samo Njega” jer je On jedini taj koji ima pravo
na obožavanje, a ne ti kipovi koje ste vi nazvali bogovima; “to je Pravi Din”
znači ‘ibadet Allahu je taj Ispravni Din; a to “ali većina ljudi ne zna” – ne zna.

Kraj govora iz poglavlja o Te’vilu.

A u Tefsiru Ibn Kesira (390/4) stoji:

Zatim ih je obavijestio o tome da suđenje i tesarruf (izvršenje) i htijenje i mulk

(vlast) pripadaju samo Njemu, i da je svojim cjelokupnim robovima naredio da
ne obožavaju nikog drugog osim Njega Jedinog, a zatim kaže: “a to je Pravi Din”
što znači: to je ono čemu vas pozivam od Tevhidullaha i ikhlasa (čistoće od
širka) u djelima upućenih Njemu, to je taj Ispravni Din, kojeg je Allah naredio i
sa kojim je spustio argument i dokaz, (din) koji voli i kojim je zadovoljan; “ali
većina ljudi ne zna” znači: i zato su većina njih mušrici. “I većina ljudi, ni kada bi
ti priželjkivao, nebi postali vjernici” (Jusuf, 103.)

Kraj govora Ibn Kesira.

I u Fethu-l-Kadiiru od Eš-Ševkanija (296/4) stoji:

A zatim nakon što je spomenuo šta je to najveći rukn, a to je tevhid, slijedi za

njim ostatak obreda i propisa pa kaže: “i propisao je tvoj Gospodar” znači:
naredio je čvrstom naredbom i odsječnim (jasnim) i konačnim, nepromijenjivim
propisom “da ne obožavate” što znači: nemojte obožavati.

Kraj govora iz Fethu-l-Kadira.

I u tefsiru En-Nejsaburija (95/5) stoji:

I nakon što je spomenuo šta je to najveći imanski rukn, slijedi zatim ostatak
obreda i zakona, pa kaže: “i propisao je tvoj Gospodar” što znači: naredio je
čvrstom naredbom i presudio je odsječnim (jasnim) propisom “da ne obožavate”
što znači: nemojte obožavati.

Kraj govora En-Nejsaburijja.

I u tefsiru El-Bejdavijja (414/3) stoji:

“I propisao je tvoj Gospodar” i naredio je odsječnom (jasnom) naredbom “da ne

obožavate” (znači) nemojte obožavati, “Osim (samo) Njega”, jer se krajnje
veličanje ne ostvaruje osim onome kome pripada krajnja Veličanstvenost i
konac blagodati.

Kraj govora El-Bejdavija.

I u tefsiru Er-Razijja (30/10) stoji:

Znaj da, nakon što je On spomenuo u prvom ajetu šta je najUzvišeniji rukn
imana, slijedi spominjanje praktičnih imanskih obreda i njegovi šartovi, a vrste
toga su slijedeće:

Prva vrsta je: da insan bude zauzet ‘ibadetom Uzvišenom Allahu, i da bude
predustrožan naspram ‘ibadeta ikome mimo Allaha, a to je značenje koje se
htjelo sa Njegovim riječima: “I propisao je tvoj Gospodar da ne obožavate nikog
osim samo Njega“ a iz toga se zaključuju dvije stvari:

Prva stvar: Značenje (riječi) “el-kada‘“ (propisivanje, suđenje) – je fiksni konačni

propis - koji nikako ne može biti derogiran (dokinut).

A dokaz za to je, da kada neko od nas naredi drugome nešto, neće reći: ‘‘Innehu
kada‘ ‘alejhi“ = „On je zaista presudio nad njim“, nego je to izraz kojim je on
naredio nešto čvrstom naredbom nad njim, a da taj hukm biva izrečen na način
koji je konačan i nepromijenjiv, tako da kažemo: “Kada‘ ‘alejhi“ = „Presuđeno je
nad njim (nepromijenjivom presudom)“, a izraz ‘‘Kada‘“ se u osnovi jezika vraća
na upotpunjenje/kompletiranje nečega i na odsječnost (jasnost) toga.

Kraj govora Er-Razijja.

Pa kažem:
Ovaj hukm je od aslu-d-dini-l-Islama, i oni kojima je moguće da njime sude, nad
onima koji se tom aslu suprotstavljaju, moraju naravno biti – na prvom mjestu -
od Allahovih robova koji su upućeni time, i koji su povjerovali, stoga suđenje
time ne može doći nikako od strane onoga koji se u osnovi tome suprotstavlja
od kafira i mušrika, jer oni ne vide da je to jasna Istina pa nisu na toj Uputi i nisu
se Allahu predali, tako da neće niko od osoba ovakvog stanja tražiti da sudi time
a da to ne bude izigravanje.
I tako vam Allaha, recite mi sada, vi koji dozvoljavate da kafir ili mušrik sudi
onim što je Allah objavio, ako se ne izigravate, kako može biti da taj kafir ili
mušrik sudi u pogledu Allahovih propisa vezanih za aslu-d-din, npr. a baš taj isti
hukm nad njim presuđuje da je on kafir i mušrik?!

I još uz to je suđenje onim što je Allah objavio upućivanje (hidajet) na ono što je
Allah naredio, pa kako da se to traži od onoga ko u osnovi ni sam nije upućen
tom Uputom, a da druge uputi na to?!

To je zaista izigravanje sa onim što je Allah objavio od bejjinat (jasnih dokaza) i

Upute, tj. da se ta Uputa traži od onoga koji je ni sam ne smatra Uputom i zato
nije ni upućen tom Uputom!!

A ako kažete:

„Nije dozvoljeno da kafir ili mušrik sudi u pogledu propisa koji se tiču specifično
aslu-d-dina“, onda bi bio odgovor na to: ‘‘Zar niste kroz činjenicu, da ste
napravili razliku između toga da kafir ili mušrik sudi u pogledu nekih stvari, a da
u pogledu drugih ne sudi, napravili razliku između dvije jedne te iste stvari?!‘‘

Pa traženje - od kafira ili mušrika - Allahovog suda vezanih za propise o aslu-d-

dini-l-Islamu, i traženje Allahovog suda od kafira o propisima vezanih za
suradnju/ suživot ili kazne ili raznih drugih sporova (prepirki), u tome dvome
nema nikakve razlike, jer sve prethodno spomenute stvari imaju u Allahovom
dinu jedan te isti šeri‘atski opis, a to je traženje od kafira ili mušrika suda
(propisa) kojeg je Allah objavio, pa je sve to isto i nema tu nikakve razlike! A s
kojim to dokazom iz Allahove Knjige i Sunneta Allahovog Poslanika, sallAllahu
‘alejhi ve selleme, je došlo to odvajanje (razlikovanje)?!

A ako kažete:

“Da je dozvoljeno da kafir ili mušrik sudi propisima koje je Allah spustio, pa
makar se radilo o aslu Njegovog dina”, upali bi ste u jož žešću zabranu, i još uz
to bi to bilo davanje vilajeta kafiru da presudi nad muslimanom, a to je samo po
sebi dodatan kufr, pa vi bi ste s time dozvolili da upućuje (hidajeti) na propise
vezane sa aslu-d-dini-l-Islam, upravo onaj koji ni sam uopšte nije upućen aslu-d-
dinom! A traženje tih propisa od onoga koji ni sam nije na toj Uputi je
izigravanje sa tim propisima, a to je još jedan dodatan kufr.
A ako kažete:

“A da li se suđenje onim što je Allah objavio u svojoj Knjizi i naređivanje toga

ubraja u upućivanje (hidajet), tako da kažeš da on upućuje na to, a zatim to
svrstavaš u kufr izigravanja?”

Rekli smo vam:

Da, zaista se suđenje onim što je Allah objavio ubraja u upućivanje (hidajet) na
to, ali ste vi narod koji nezna, a Allah je zaista rekao u suri Es-Sedžda:

‫اب فَال تَ مك ْن ِِف ِمْريٍَة ِم ْن لَِقائِِه َو َج َع ْلنَاهم مه ادى لِبَِين‬ َ ‫ت‬

َ
ِ ْ‫ولََق ْد آتَي نَا موسى ال‬
‫ك‬ َ ‫ْ م‬ َ
‫صبَ مروا َوَكانموا ِِب َايتِنَا‬ ِ ِ
َ ‫) َو َج َع ْلنَا مْن مه ْم أَئ مم اة يَ ْه مدو َن ِِب َْم ِرًَن لَ مما‬٢٣( ‫يل‬
َ َْ
ِ‫إِسرائ‬
)٢٤( ‫يموقِنمو َن‬
“I Musa’u smo Knjigu dali, pa ne budi od onih koji sumnjaju u Susret sa Njim, i
učinili smo je uputom za sinove Israilove. I učinili smo da među njima ima onih koji
upućuju (ar. jehdune-hidajete) na Naš ‘emr (zapovijed) jer su strpljivi bili i u naše
ajete su čvrsto vjerovali.” (Es-Sedžda, 23-24.)
Pa pogledajte, molim Allaha da uputi i mene i vas, da On spominje o sinovima
Israilovima nakon spominjanja Musa’a, ‘alejhi-s-selam, da je Allah učinio da je
među njima bilo vođa koji su na Njegovu zapovijed upućivali (to znači hidajetili
na Njegove propise) koje je On objavio u Tevratu, jer su saburili na ezijjetima u
ime Allaha i Allah ih je učvrstio na Svojim ajetima.

Pa ćeš vidjeti da je Allah, azze ve dželle putem primjera njihovog suđenja sa

Njegovim propisima, koje je On objavio u Njegovoj knjizi Tevratu u Njegovim
riječima “koji upućuju (ar. jehdune-hidajete) na Naš ‘emr” ukazao na to da je
suđenje propisima iz Allahove Knjige upućivanje (hidajećenje) samo po sebi, a
Allahu pripada sva dobrota i zahvala.

Došlo je u Bahru-l-‘Ulumu od Es-Semerkandija (385/3):

‘‘koji upućuju na Naš ‘emr“ znači: pozivaju ljude u Allahov, azze ve dželle, ‘emr
(zapovijed, naredbu).

Kraj govor iz Bahru-l-‘Uluma.

I u ‘‘Envaru-t-Tenzil ve Esrari-t-Te’vil“ od E-Bejdavija (2/5) stoji:

‘‘I dali smo da među njima ima vođa koji upućuju“ - ljude ka onome što je u
njemu od hukma i propisa.

Kraj govora iz Envari-t-Tenzil ve Esrari-t-Te’vil.

Šesto:
Ko je onaj koji ima pravo da sudi sa propisima koje je Allah objavio u Svojoj
Knjizi?

Allah, azze ve dželle je odgovornost uspostavljanja toga ograničio na onoga ko

je na Uputi u pogledu tih istih propisa i ko je ‘alim u tome, pa je učinio da prvo
mjesto u tome imaju Njegovi poslanici, ‘alejhimu-s-selam dok su živi, kad god i
gdje god su oni vođe Upute i oni su najučeniji ljudi po pitanju Njegovog,
subhaneh šeri‘ata.

Pa kaže Uzvišeni u pogledu toga ko ima pravo na suđenje sa Njegovom knjigom

Tevratom:

‫َسلَ ممو‬
‫أ‬ ‫ين‬ ِ ‫إِ مًن أَنزلْنا التمورا َة فِيها هدى ونمور ۖ َحي مكم ِِبا النمبِيُّو َن الم‬
‫ذ‬
ْ َ َ ‫َ َ َْ َ م ا َ ٌ ْ م‬
„I zaista smo objavili Tevrat u kojem je Uputa i Svjetlo da bi njime sudili
Vjerovijesnici koji su bili predani (muslimani)“ (El-Ma’ida, 44.)
Pa vidi kako je Allah, subhanehu ve te‘ala učinio da jedna od prvih/najprečih
osobina onoga ko ima pravo da sudi Allahovim zakonom, kojeg je On objavio u
Tevratu, budu upravo Vjerovijesnici, koji su Allahu predani (tj. muslimani).

Pa ako bi neko rekao: Poznato je da su svi Vjerovijesnici muslimani pa zašto

onda Allah azze ve dželle to naglašava (u Svom govoru): ‘‘koji su bili predani (tj.
muslimani)“, nakon Njegovih te’ala riječi: ‘‘sudili su njime Vjerovijesnici“?

A odgovor je:
Ono što se misli s Njegovim, te‘ala, riječima: „koji su bili predani (tj. muslimani)”
je da su ti Vjerovijesnici bili predani i da su se pokoravali Allahovim naredbama i
odredbama, pa su se predali i pokoravali Allahovom hukmu iz Tevrata i sudili sa
njim, a zaista su oni od Vjerovijesnika koji su bili poslani sinovima Israilovima i
kome nije bilo naređeno da se pokoravaju hukmu Tevrata kao što je to bio npr.
Isa’a, ‘alejhi-s-selam, što je zabilježio El-Begavi u svome tefsiru (60/3) u vezi
riječi Allaha, azze ve dželle: ‘‘I zaista smo objavili Tevrat u kojem je Uputa i
Svjetlo da bi njime sudili Vjerovijesnici koji su bili predani (tj. muslimani)“ (El-
Ma’ida, 44.), pa kaže:
To znači: Predali su se i pokoravali su se Allahovom te’ala, naređenju i odredbi,
kao što nas je obavijestio i o Ibrahimu, ‘alejhi-s-selam;

‫ني‬ ِ َ‫ال أَسلَمت لِر ِب الْعال‬

‫م‬ ‫ق‬ ‫م‬ِ‫ال لَه ربُّه أَسل‬ ِ
َ َ ‫ْ ْ م َي‬ َ َ ۖ ْ ْ ‫إ ْذ قَ َ م َ م‬
“A kada mu Gospodar njegov reče: ‘Budi predan‘!”, rekao je ‘Predao sam se
Gospodaru svih svjetova’” (El-Bekare, 131.), kao što je rekao: “i njemu se
pokorava ono što je na nebesima i Zemlji” (Ali ‘Imran, 83.)
I mislio je s njima na Vjerovijesnike koji su poslati nakon Musa’a, ‘alejhimu-s-
selam da bi sudili s onim što se nalazilo u Tevratu, i oni su bili predani hukmu
Tevrata i sudili sa njime, i zaista je bilo među Vjerovijesnicima onih, kojima nije
bilo naređeno da se pridržavaju hukma Tevrata, od kojih je bio i Isa, ‘alejhi-s-
selam; rekao je Allah, subhanehu ve te‘ala:

‫اجا‬ ‫ه‬ ‫ن‬

ْ ِ‫لِ مك ٍل جع ْلنَا ِمْن مكم ِشرع اة و‬
‫م‬
‫ْ َْ َ ا‬
َ ََ ‫ي‬
“I svakome od vas smo odredili šeri’at i put.” (El-Ma’ida, 48.)
Kraj govora iz tefsira El-Begavijja.

I rečeno je također da se misli sa riječima Uzvišenog: ’’koji su bili predani

(muslimani)“ ulazak Vjerovijesnika Islama Muhammeda, sallAllahu ‘alejhi ve
selleme, u značenje toga, jer je on presudio nad jevrejima Allahovim hukmom
koji se nalazio u Tevratu, zato što je to bio isti hukm kao i u Allahovom šeri’atu i
nije bio derogiran, tako da je presudio nad jevrejima, koji su bili počinili blud,
kamenovanjem, a bili su oženjeni, i nije napravio razliku u pogledu odmazde i
iskupa, između ubijenog jevreja iz Benu Nedir i onog iz Benu Kurejze; a to je
spomenuo Et-Taberi u svom tefsiru (338/10) gdje kaže:

A zaista je Allah sa spominjanjem toga ukazao na našeg Vjerovijesnika

Muhammeda, sallAllahu ‘alejhi ve selleme, u pogledu njegove presude nad
dvome oženjenih jevreja, kamenovanjem, i da nije pravio razliku između krvi
ubijenih iz Nedira i iz Benu Kurezje u pogledu odmazde i iskupa, a i prije
Muhammeda (sallAllahu ‘alejhi ve sellem), su time sudili Vjerovijesnici od
onoga što je od Allahovog hukma.

Kraj govora et-Taberijja.

A šta god da je Allah, azze ve dželle, htio da kaže s Svojim riječima: “koji su bili
predani”, da li On mislio time na Vjerovijesnike sinova Israilovih, koji su se
pokoravali Allahovom zakonu u Tevratu, ili mislio time ulazak u značenje toga
našeg Vjerovijesnika Islama, Muhammeda, sallAllahu ‘alejhi ve selleme, u lancu
Vjerovijesnika koji su sudili po propisima Tevrata, u riječima Allaha, neka je
Uzvišen: “sudili su njime Vjerovijesnici koji su bili predani” je u svakom slučaju
dokaz za slijedeće:

Prvo: Prvi kojima je Allah dao pravo na suđenje Njegovom knjigom, i oni koji su
prvi bili upućeni uputom dotične knjige, i koji su vjerovali i bili predani i
pokoravali se Allahovim naredbama, bili su Allahovi Poslanici i Vjerovijesnici, i
još uz to su Vjerovijesnici u njihovim narodima bili najučeniji ljudi po pitanju
zakona kojeg je Allah objavio, i nisu spušteni dotični zakoni osim njima, i u
pogledu njih se ne uslovljava explicitno da imaju znanja, (op. jer su oni m’asum-
bezgriješni i izabranici Allaha koji su podučeni direktno sa iznad sedam nebesa)
a naspram njih se od svakog drugog maksuz (extra) uslovljava da steknu znanje.

I to je i ostao jasan šart u Allahovom azze ve dželle govoru u vezi onoga koji ima
pravo da sudi Allahovim zakonom, kojeg je objavio u Tevratu njegovim
Vjerovijesnicima pa kaže Uzvišeni: “i rabbanijjuni i ahbari” i oni su također bili
upućeni u pogledu Allahovih propisa koje je bio objavio u Tevratu i bili su od
onih koji su razumijevali i poznavali te propise dobro.

I ograničavanje toga na Vjerovijesnike i rabbanijjune (‘alime i sudije) i ahbare

(‘ulemu) ukazuje očevidno na to da su upućenost Allahovim zakonom i znanje u
pogledu njega uslov za suđenje time.

I poznato je da su rabbanijjuni i ahbari, uz to što su bili upućeni u Allahove

propise iz Tevrata, imali osobinu znanja u pogledu tih propisa, pa se nalazi u
tefsiru od Et-Taberija (341/10):

Rekao je Ebu Dž’afer: Uzvišeni kaže spominjući: i sudili su sa Tevratom i

propisima koje je Allah u njemu objavio u svakom vremenu, u vezi čega je bilo
naređeno suđenje po njemu Vjerovijesnicima, koji su bili predani (tj. muslimani)
i “rabbanijjuni i ahbari”, a rabbanijjuun je množina od rabbani, a to su ‘alimi,
sudije, koji imaju basireta u pogledu uprave ljudi, i uređivali su stvari vezane za
njih, i radili su na uspostavljanju hajra, i “el-ahbar” su ‘ulema (op. prvi vladaju
šeri’atom tj. sprovode Allahove zakone presudama a drugi samo podučavaju).

Kraj govora Et-Taberijja.

Pa je ono što je Allah, azze ve dželle, nama u ovom ajetu sure El-Ma’ida jasno
objasnio, jeste to da je od obaveznih šartova vezanih, za onog ko ima pravo da
sudi onim što je Allah objavio u svojim knjigama od zakona i propisa su slijedeća
dva šarta:

1. Da bude na Uputi tog šeri’ata, učen o Allahovim propisima dotičnog šeri’ata.

I zato ćeš naći da je Allah, subhanehu ve te’ala ograničio suđenje onim što je u
Tevratu od propisa - propisanih Vjerovijesnicima koji su bili predani (tj.
muslimani) i sa njima rabbanijjuni i ahbari (‘ulema).

2. I ograničavanje toga na njih ukazuje i na to da nema svako, ko je na uputi

dotičnog Allahovog šeri’ata, (op. obični muslimani) pravo na suđenje tim
zakonom, a to je slučaj kada nisu od onih koji su učeni u tome, a šta tek misliš
za onog koji nije na Uputi (islama) u osnovi?!

A Allah, azze ve dželle se nije zadovoljio samim poznavanjem (teorijom) propisa

koje je On objavio u svojoj knjizi, Tevratu, pa da to znanje pokažu pukim
poznavanjem propisa na pamet i da to bude dovoljno da bi svako onaj ko zna
na pamet (hifz) te propise – pa makar ne bio na uputi tih propisa - sudio s
njima; pa se Allah, subhanehu ve te’ala, nije zadovoljio samo sa Svojim riječima:
“od kojih je traženo da čuvaju (hifzaju) Allahovu Knjigu”.

Naprotiv! On je na to poznavanje na pamet dodao i šehadet (svjedočenje) u

pogledu tih propisa, da su oni od Allaha i da su oni Jasna Istina (što znači da je
on u tom slučaju od upućenih tom Uputom), pa kaže: ”i bili su svjedoci toga“.

Pa je Allah, azze ve dželle učinio da poznavanje na pamet (hifz), od strane

rabbanijjuna i ahbara, od onoga što je iz Njegove knjige Tevrata od propisa, uz
njihovo svjedočenje da su ti propisi – propisi sa kojima su sudili vjerovjesnici i
da je to Allahov zakon i da je to Jasna Istina; Allah je učinio da to bude sredstvo
onih koji su sudili zakonom Tevrata.

To znači da je Allah, subhanehu ve te’ala učinio upućenosti uputom propisima u

Tevratu, i onog od takvih ko svjedoči da je to Allahov sud i zakon i da su oni
Jasna Istina uz poznavanje dotičnih propisa, sagrađeno na hifzanje toga, dvaju
šartova koji su ispunjavali rabbanijjuni i ahbari da bi sudili s onim što je iz
Tevrata i učinio ih je sredstvom za suđenje sa onim što je od propisa iz Tevrata,
i to je jasna stvar.
I slično tom razmišljanju o prethodnim ajetima se spominje od Ibn Džerira Et-
Taberijja u njegovom tefsiru (343/10) gdje kaže:

A što se tiče Njegovih riječi: ”od onoga što im je dato na čuvanje (hifz) od
Allahove knjige” - a njegovo značenje je zaista: njime sude predani Vjerovijesnici
- zakonom Tevrata, i rabbanijjuni i ahbari – znači ulema - od onoga što im je
dato na raspolaganje od znanja o Allahovoj knjizi, koja je u tom slučaju bila
Tevrat.

Kraj govora Et-Taberijja.

I rekao je također (343/10):

A što se tiče Njegovih riječi: “i svjedočili su njime“, ono zaista znači: da su

rabbanijjuni i ahbari, od onoga što im je dato na raspolaganje od Allahove
knjige, sudili sa Tevratom jevrejima, kao što su to prethodno radili (Allahu)
predani Vjerovijesnici, i bili su svjedoci da su oni sudili njima Allahovom knjigom
koja je objavljena Musa’u ‘alejhi-s-selam i da je on sudio sa njom.

Kraj govora Et-Taberijja.

I zato u tefsiru Ibn Džerira koji je prehodio je spomenuto u njegovom govoru o

riječima Uzvišenog: “Vjerovijesnici koji su bili predani (muslimani)“ je spomenuto
da On, Uzvišeni, sa svojim riječima “sudili su njime Vjerovijesnici koji su bili
predani (muslimani)“ misli na to da se naš Vjerovijesnik Islama, Muhammed,
sallAllahu ‘alejhi ve selleme, ubraja u Vjerovijesnike koji su sudili još prije njega
zakonom iz Tevrata, poput presude nad oženjenim bludnicima od židova,
kamenovanjem, i njegovo nepravljenje razlike između krvi ubijenih iz Nedira i iz
Kurejza u pogledu odmazde i iskupa, i zaista su ti rabbanijjuni i ahbari oni koji
su imali pravo na suđenje sa Allahovim propisima iz Tevrata - uz Njegove
Vjerovijesnike; - zaista je njima bila obaveza da posvjedoče da, kada je Poslanik,
sallAllahu ‘alejhi ve selleme, presudio tim propisima nad židovima, da je to od
Allaha i da su to Allahovi propisi iz Tevrata i da je on Allahov Vjerovijesnik i da je
on na Istini, da su oni na batilu i da on vjeruje u Allaha i da se on jasno predao
Allahu, i prenosi se on Ibn Džerira hadis od Ibn ‘Abbasa, radijAllahu ‘anhu, koji
je koristan u pogledu ove teme, pa kaže (344/10):

12018 Od Muhammed ibn S’ada, od mog sina, od mog amidže, od mog oca, od
njegovog oca, se prenosi od Ibn ‘Abbasa: “i svjedočili su njime“ znači da su
rabbanijjuni i ahbari bili svjedoci Muhammedu, sallAllahu ‘alejhi ve selleme, za
ono što je rekao, o tome da je to Istina s kojom je došao od Allaha, i da je on
Allahov Vjerovijesnik, Muhammed, kojem su došli židovi, pa je među njima
istinom presudio.

Kraj govora Et-Taberijja.

A onaj ko to radi od rabbanijjuna i ahbara u vremenu Allahovog Poslanika,

sallAllahu ‘alejhi ve selleme, neminovno je da on bude od onih koji su na Uputi i
koji vjeruju u njega, sallAllahu ‘alejhi ve selleme, i predan je Allahu dotle da
svjedoči svjedočenjem da je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve selleme, na Istini i da
je to Allahov propis kojeg je zaista objavio u Tevratu i da ga (taj propis) njegov
židovski narod bio sakrivao, a da je Poslanik, sallaAllahu ‘alejhi ve selleme, na
Jasnoj Istini i da su oni na batilu.

A od njih je bio i Abdullah ibn Selam, radijAllahu ‘anhu, a spomenuo je Et-Taberi

to u svom tefsiru (352/20), a i da je on, radijAllahu ‘anhu od onih koji su bili
stekli znanje o Allahovoj knjizi Tevratu, pa je vidio da je ono što je objavljeno
vjerovjesniku Muhammedu, sallAllahu ‘alejhi ve selleme, Istina pa je rekao,
tumačeći riječi Uzvišenog:

‫اْلَ مق َويَ ْه ِدي إِ َ ٰىل‬

ْ ‫ك مه َو‬ِ
َ‫ي‬‫ب‬
‫ر‬‫م‬ ‫ن‬ ِ
‫م‬ ‫ك‬
َْ‫ي‬َ‫ل‬ِ
‫إ‬ ‫ل‬
َ‫ز‬ِ ‫من‬
‫أ‬ ‫ي‬ ِ ‫وي رى الم ِذين أموتموا الْعِْلم الم‬
‫ذ‬ َ َ ََ َ
ِ ‫اْل ِم‬ ِ ِ
‫يد‬ َْ ‫صَراط الْ َع ِزي ِز‬
“I vide oni kojima je dato znanje o onome što ti je objavljeno od tvoga Gospodara
da je to Istina i da vodi na Put Silnog i Hvaljenog.“ (Es-Sebe, 6.)
I s time misli na one kojima je dato znanje od muslimana od Ehlu-l-Kitabija,
poput ‘Abdullaha ibn Selama, i sličnih njemu koji su čitali Allahove knjige koje
su objavljene prije El-Furkana (Kur’ana), pa kaže Uzvišeni zikruhu: I da bi oni
kojima je dato znanje o Allahovoj knjizi koja je Tevrat, zaista vidjeli, da je knjiga
koja je objavljena tebi, o Muhammede, od tvoga Gospodara, Istina.

Kraj govora Et-Taberijja.

I postalo je jasno, da onaj koji ima pravo na suđenje sa Allahovim propisima koji
se nalaze u knjizi Tevrat, pored vjerovjesnika koji su bili predani, nije dovoljno
da bude samo ‘alim u pogledu tih propisa, pa makar bio i od najučenijih ljudi,
nego mora na prvom mjestu biti na Uputi od Upute koja se nalazi u tome i mora
se pokajati od svog širka ako je prethodno bio mušrik i mora posvjedočiti
istinskim svjedočenjem (šehadetom), a po tome on prije toga nema pravo da
sudi sa propisima koje je Allah objavio u svojoj knjizi, pa obrati na to pažnju!

b.) I rekao je Uzvišeni u pogledu toga ko ima pravo na suđenje onim što je On
objavio u svojoj knjizi Indžilu:
ِ ٰ ِ ‫م‬ ِ ِ‫اَّلل ف‬ ِ ِ ِْ ‫ولْيح مكم أَهل‬
‫ك‬
َ ‫ئ‬َ‫ل‬‫و‬‫م‬‫أ‬‫ف‬
َ ‫اَّلل‬
‫م‬ ‫ل‬
َ‫َنز‬
‫أ‬ ‫ا‬
‫ََ ْ ْ َ َ م‬ ‫ِب‬ ‫م‬ ‫ك‬
‫م‬ ‫حي‬
َ ‫ل‬ ‫ن‬ ‫م‬‫و‬ ۖ ‫يه‬ َ ‫اإلَن ِيل ِبَا أ‬
‫َنزَل مم‬ ‫ََ ْ ْ ْ م‬
ِ ‫هم الْ َف‬
‫اس مقو َن‬ ‫مم‬
“I neka sude Ehlu-l-Indžil sa onim što je Allah objavio, a ko ne sudi sa onim što je
Allah objavio, pa ti, oni su (pravi) el-fasikun (griješnici velikog kufra).“ (El-Ma’ida,
47.)
I spomenuo je Et-Taberi u svom tefsiru (375/10): nakon što je u dva kirajeta
isto/svejedno dali na LAM ima sukun ili kesrah u riječima Uzvišenog: „ve-l-
jehkum“ = „i neka sude“ oni su u obadva načina čitanja Kur’ana isti u pogledu
njihovog značenja, zatim kaže:

A to zato što Uzvišeni Allah nikad nije objavio nijednu knjigu nijednom
Vjerovijesniku, osim da bi po njoj radili njeni slijedbenici, tj. oni kojima je bilo
naređeno da rade po njoj, i nije im objavio a da im nije naredio da postupaju po
njoj, pa zbog rada po njoj je On nju i objavio.

Kraj govora Et-Taberijja.

I rekao je Uzvišeni u vezi toga ko ima pravo da sudi Allahovom knjigom

Kur’anom: Pa kaže o Svom Vjerovijesniku, sallAllahu ‘alejhi ve sellem:

‫اب َومم َهْي ِمناا َعلَْي ِه‬

ِ َ‫ني ي َديْ ِه ِمن الْ ِكت‬ ‫ب‬ ‫ا‬ ‫م‬ِ‫وأَنزلْنا إِلَيك الْ ِكتاب َِب ْْل ِق مص يِدقاا لي‬
َ َ َ َ َ ‫َ َ َ ْ َ َ َ َي م‬
َ ْ
ْ ‫اَّللم ۖ َوَال تَتمبِ ْع أ َْه َواءَ مه ْم َع مما َجاءَ َك ِم َن‬
‫اْلَ ِيق‬ ‫َنزَل م‬ َ ‫أ‬ ‫ا‬َ ِ ‫ۖ فَاح مكم ب ي نَ هم‬
‫ِب‬ ‫ْ َْ م‬
“I objavili smo ti knjigu sa Istinom, koja potvrđuje knjige prije objavljene i da nad
njima bdi, pa (ti) sudi među njima sa onim što je Allah objavio i ne slijedi njihove
prohtjeve da te ne bi odvratili od onoga s čime si došao od Istine.“ (El-Ma’ida, 48.)
I kaže te‘ala:

َ ‫اح َذ ْرمه ْم أَن يَ ْفتِنم‬

‫وك َعن‬ ْ ‫اَّللم َوَال تَتمبِ ْع أ َْه َواءَ مه ْم َو‬
‫َنزَل م‬
َ ‫أ‬ ‫ا‬ َ ِ ‫وأ َِن اح مكم ب ي نَ هم‬
‫ِب‬ ‫َ ْ َْ م‬
‫ك‬َ ‫اَّللم إِلَْي‬
‫َنزَل م‬ ِ ‫بَ ْع‬
َ ‫ض َما أ‬
“I da bi (ti) sudio među njima sa onim što je Allah objavio i ne slijedi njihove
prohtjeve i pazi da te ne odvrate od nečeg što ti je Allah objavio.“ (El-Ma’ida, 49.)
I kaže Uzvišeni nakon toga slijedeće o tome ko ima pravo na suđenje:

‫اصطََفْي نَا ِم ْن ِعبَ ِاد ًَن ۖ فَ ِمْن مه ْم ظَ ِالٌ ليِنَ ْف ِس ِه َوِمْن مهم‬ ‫ين‬ ِ ‫ثمم أَورثْنا الْ ِكتاب الم‬
‫ذ‬
ْ َ َ َ َ َْ
ِ ِ‫ات ِبِِ ْذ ِن م‬ ِ ‫ص ٌد وِمْن هم سابِق َِب ْخلي ر‬ ِ
‫ض مل الْ َكبِ مري‬ْ ‫ك مه َو الْ َف‬ َ ‫اَّلل ۖ َٰذل‬ َ َْ ٌ َ ْ ‫ُّم ْقتَ َ م‬
“Zatim smo dali da naslijede Knjigu oni koje smo odlikovali među našim robovima;
među njima ima onih koji sami sebi zulum čine i među njima ima onih koji su
umjereni i među njima ima onih koji prednjače u raznim dobrima, Allahovim
dopuštenjem, to je veliko dobro.” (Fatir, 32.)
A u “Me’alimu-t-Tenzil” od El-Begavijja (420/6) stoji:

“Zatim smo dali da naslijede Knjigu” znači: Knjigu koju je objavio tebi, koju je
spomenuo u prvom ajetu (misleći s time na riječi Uzvišenog; ‘‘i ono što smo ti
objavili od Knjige, to je Istina, potvrđujući ono ispred nje.” 31. ajet) a to je
Kur’an; učinili smo da se to završi kod: “oni koje smo odlikovali od Naših
robova/među Našim robovima”.

Kraj govora iz “Me’alumu-t-Tenzil”.

Zatim je rekao na mjestu (420/6) u Me’alimu-t-Tenzil, također:

“Oni koje smo odlikovali od Naših robova“, kaže Ibn ‘Abbas: misli se s time na
ummet Muhammeda, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, a zatim ih je svrstao i poredao
pa kaže: među njima ima onih koji sami sebi zulum čine i među njima ima onih
koji su umjereni i među njima ima onih koji prednjače u dobru.

Prenosi se od ‘Usame ibn Zejda o Njegovom, azze ve dželle, govoru: “pa od njih
ima onih koji sami sebi zulum čine“; kaže Vjerovijesnik, sallAllahu ‘alejhi ve
selleme: „Svi oni su od ovog ummeta.“

Kraj govora iz Me’alimu-t-Tenzila.

I u El-Muhariru el-Vedžiz od Ibn ‘Atije (374/5):

“Dali smo da naslijede” znači dali smo ga skupini nakon smrti njegove skupine, a
“naslijeđivanje” – da li da se to misli u bukvalnom smislu ili u prenešenom
značenju - se kaže za ono što postaje od insane nakon smrti drugog insana, a sa
riječi “Knjiga” se ovdje misli na značenje Knjige i znanja o njoj i njenim
propisima i njene AKIDE, pa kao da Allah Uzvišeni, kada daje ummetu
Muhammeda, sallAllahu ‘alejhi ve selleme, Kur’an, kao da misli na značenje
knjiga objavljenih prije njega, pa da je učinio da ummet Muhammeda naslijedi
knjigu koja je bila objavljena ummetima prije njega, a sa riječima “onima koje
smo odlikovali” se misli na ummet Muhammeda, sallAllahu ‘alejhi ve selleme; to
je rekao Ibn ‘Abbas i drugi.
Završen govor iz “El-Muhariru el-Vedžiz“ od Ibn ‘Atije.

I u “Et-Tefsiru-l-Kebir ve Mefatihu-l-Gajb” od Er-Razija (479/12) stoji:

“Zatim smo dali da naslijede Knjigu oni koje smo odlikovali među našim robovima;
među njima ima onih koji sami sebi zulum čine i među njima ima onih koji su
umjereni i među njima ima onih koji prednjače u raznim dobrima, Allahovim
dopuštenjem, to je veliko dobro.” složila se većina mufessira na tome da se sa
Knjigom misli na Kur’an, - a “oni koje smo među njima odlikovali” to su oni koji su
se prihvatili knjige i oni su vjernici, među njima ima i umjerenih i onih koji
prednjače, svi oni su od njih vjernici a na to ukazuju riječi Uzvišenog: “Dženneti
edenski u koje će ući”.
Kraj govora iz “Et-Tefsiru-l-Kebir ve Mefatihu-l-Gajb”.

I u “En-Nukt ve-l-‘Ujun” od El-Mervedijja (428/3) stoji:

“Zatim smo dali da naslijede Knjigu oni koje smo odlikovali među našim robovima”
u tome se ogledaju dvije stvari:
Prvo od to dvoje je da se sa Knjigom misli na Kur’an i da je značenje ostavljanja
u nasljedstvo prelaženje sudstva na njih.
A drugo je, da je nasljedstvo Knjige u stvari iman u te prijašnje knjige, jer je
suština nasljeđivanja prelaženje nečega s jednog naroda na drugi.

Kraj govora iz “En-Nukt ve-l-‘Ujun od El-Mervedijja“.

I sve što je prethodilo, nam potvrđuje prejasno da su oni koji imaju pravo na
suđenje sa onim što je Allah objavio u svojim knjigama, u pogledu svakog
vremena i mjesta, slijedeći:

Allahovi poslanici kojima su poslane i objavljene Njegove knjige u kojima se

nalaze Njegovi propisi, jer – kao što je prethodilo - oni su spomenuti kao prvi
koji su bili na Uputi toga i oni su najučenija Allahova stvorenja u onome što je
On objavio u tome, a zatim naslijeđuju suđenje tim propisima, oni nakon njih
koji, su na Uputi u pogledu dotičnih propisa i koji imaju znanje u tome i to su
ustvari vladari i nadležni vjernika od emira i imama i sudija.
Pa je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve selleme, bio za vrijeme njegovog
života taj koji je imao pravo na suđenje Allahovim šeri‘atom, stoga je on prvi
koji je upućen tom Uputom i u nju je povjerovao i on je u isto vrijeme najučeniji
od svih vjernika, jer je njemu to objavljeno.

Tako da je traženje propisa i presude kojeg je Allah objavio, kada je Poslanik,

sallAllahu ‘alejhi ve selleme živ, ne biva osim preko njega ili preko onoga kojeg
je on za to ovlastio; to znači važi za vrijeme u kojem je on, sallAllahu ‘alejhi ve
selleme, bio živ.

A što se tiče vremena nakon njegovog preseljenja, tada se traži od imama

(predvodnika) muslimana i njihove uleme i kadija (sudija) koje su ovlastili vođe
među ljudima, i upravo su takvi, oni koji u tome naslijeđuju Poslanika, sallAllahu
‘alejhi ve selleme, i oni su jedini koji imaju pravo na suđenje i izdavanje fetvi
među muslimanima u njihovim prepirkama i sporovima i novonastalim
šeri‘atskim pitanjima, i koji to njima pronađu i dostave nakon smrti Poslanika,
sallAllahu ‘alejhi ve selleme, a kafiri i mušrici u tome nemaju nikad nikakvog
udjela, pa makar se oni pozivali na to da (navodno) sude sa onim što je Allah
objavio u Svojoj Knjizi.

I traženje presude od njih je odbijanje onoga što je Allah uslovio u vezi toga ko
je taj koji ma pravo da sudi sa Njegovim propisima, i to je izigravanje sa tim
propisima.

I Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve selleme, je za vrijeme njegovog života bio

onaj kome se lično obraćalo radi suđenja i izdavanja fetvi kada je područje
muslimana bilo ograničeno na Medinu, a zatim je on ovlastio neke od njegovih
ashaba za suđenje nakon što se Islam bio proširio, pa je Poslanik, sallAllahu
‘alejhi ve selleme, ovlastio ‘Aliju ibn ebi Taliba i Muadha ibn Džebela i Me‘akila
ibn Jesara, radijAllahu ‘anhum, da budu sudije.

I iz svega toga vidimo prejasno koja su to pravila koje je Allah, azze ve dželle,
postavio vezano za onoga ko ima pravo na suđenje onim što je On objavio u
Svojoj Knjizi od propisa, i da je On, subhanehu ve te‘ala, to ograničio na
slijedeće:

1.) One koji su na Uputi od onoga što se nalazi u Allahovoj Knjizi od propisa:
Što znači: koji su prvo i sami upućeni tom Uputom, prije nego što druge počnu
upućivati (hidajetiti) na to, jer je suština suđenja onim što je Allah objavio od
Svojih propisa, u stvari upućivanje ljudi na pridržavanje tih propisa. Jer su jedino
oni koji su na Uputi od Allahovih propisa, ti kojima je Allah dao basiret da bi
mogli ispravno razlučivati (op. istinu od batila i obrnuto) kada se ljudi nađu u
konfliktu. Pogledaj riječi Uzvišenog:

‫اء‬ ‫ش‬ ‫ي‬ ‫ن‬ ‫م‬ ‫ي‬ ِ ‫اَّلل ي ه‬

‫د‬ ‫و‬ ِِ‫اْل ِق ِبِِ ْذن‬
‫ه‬ ‫ن‬ ِ ‫اَّلل الم ِذين آمنموا لِما اخت لَ مفوا فِ ِيه‬
‫م‬
َ
‫َ َ م‬ ْ ‫م‬
َ‫َ م‬ ‫ي‬ ْ
َ َ َ ْ َ َ َ ‫فَ َه َدى مم‬
‫اط ُّم ْستَ ِقي ٍم‬
ٍ ‫إِ َ ٰىل ِصر‬
َ
“Pa je Allah uputio one koji su povjerovali, onome u čemu su se razišli o njoj, ka
istini sa Svojim dopuštenjem. A Allah upućuje koga hoće na pravi put.“ (El-Bekare,
213.)
A u “Envaru-t-Tenzil ve Esrari-t-Te’vil“ od el-Bejdavijja (246/1) stoji:
“Pa je Allah uputio one koji su povjerovali, onome u čemu su se razišli o njoj”
znači istini u pogledu koje su se razišli, a “ka istini” znači pojašnjenjem onoga u
čemu su se razišli, a “sa Svojim dopuštenjem” znači sa Njegovim naređenjem ili
sa Njegovim htijenjem i Njegovom dobrotom.

Kraj govora El-Bejdavijja.

A u tefsiru Es-Semerkandijja (177/1) stoji:

“Pa je Allah uputio one koji su povjerovali, onome u čemu su se razišli o njoj, ka
istini sa Svojim dopuštenjem“ sve dok im nije dao basiret da bi razlikovali istinu
od batila “Njegovim dopuštenjem“ sa Njegovom podrškom, i rečeno je: sa
Njegovom milošću.

Kraj govora Es-Semerkandijja.

Pa vidi kako Allah samo vjernike odlikuje time da budu upućeni na istinu kada
se neko razilazi, da bi znao, da ako upućuješ (hidajetiš) nekog drugog na
Allahove propise, moraš biti prvo ti upućen, a prva istina na kojoj moraš biti
upućen u pogledu Allahovih propisa, je Islam.

Zbog toga kafir ili mušrik nema to pravo da sudi nad muslimanom, pa makar on
sudio propisima koje je Allah objavio u svojoj Knjizi, jer on prije svega nije sam
na toj Uputi i nije se Allahu predao.
Pa tako da on, prije svega nije ni sam nad sobom presudio Istinom i nije uvidio
da je on kafir ili mušrik i ne misli da se mora pokajati od toga i predati se Allahu;
a kada nije tako, onda nas – tako vam Allaha - obavijestite o tome, kako da baš
on bude na Uputi onoga što je Allah objavio u Svojoj Knjizi od istine i da on
uputi (hidajeti) drugoga na to, a Allah mu nije dao da bude na Uputi od najveće
istine koja se nalazi u Njegovoj knjizi, a to je Njegov ispravni din, din
Veličanstvenog Islama, i on se ni sam nije okoristio Uputom iz te Knjige pa da je
postao musliman, pa kako da on onda uputi (hidajeti) nekog drugog na to?!

I zato ćeš naći u suri El-Maida da je Allah ograničio Svoju Uputu od onoga što je
objavio u Svojoj knjizi od Njegovih dokaza, samo na onoga ko traži Njegovo
zadovoljstvo, Uputom koja izvodi njenog slijedbenika iz tmina kufra u svijetlo
imana;

‫ني يَ ْه ِدي بِ ِه م‬
ْ ‫اَّللم َم ِن اتمبَ َع ِر‬
‫ض َوانَهم مسبم َل‬ ٌ ِ‫اب ممب‬
ٌ َ‫ور َوكت‬
ٌ
ِ‫قَ ْد جاء مكم ِمن م‬
ِ ‫اَّلل نم‬
َ ْ ََ
‫اط مم ْستَ ِقي ٍم‬
ٍ ‫ات إِ َىل النُّوِر ِبِِ ْذنِِه وي ه ِدي ِهم إِ َىل ِصر‬
َ ْ ََ ْ
ِ ‫الم ومُيْ ِرجهم ِمن الظُّلمم‬
َ َ ْ‫َ مم‬
ِ ‫ال مس‬
“Uistinu došla vam je od Allaha svjetlost i jasna Knjiga. Allah sa njom upućuje
putevima spasa onoga ko slijedi Njegovo zadovoljstvo, i izvodi ih iz tame na svjetlo,
sa Njegovim dopuštenjem, i upućuje ih na pravi put.” (El-Ma’ida, 15.-16.)
Vidi kako je Allah ograničio Uputu, u pogledu onoga što se nalazi u Njegovoj
Knjizi od dokaza na onoga koji slijedi Njegovo zadovoljstvo, da bi ti znao da kafir
ili mušrik koji se nikako ne nalazi na Uputi od onog što je od Allahovih propisa,
ne može nikada upućivati (hidajetiti) druge na te propise.

Došlo je u tefsiru od Et-Taberijja (144/10):

Rekao je Ebu Džafer: a misli se sa Njegovim te’ala riječima: “Allah sa njome

upućuje“ tj. upućuje na Pravi Put, a (harf) „HA“ u riječi „BIHI“ = „njom“ se vraća
na riječ „kitab“ = „Knjiga“; “onog koji traži Njegovo zadovoljstvo“, rečeno je: onaj
koji slijedi Allahovo zadovoljstvo.

Kraj govora Et-Taberijja.

A stanje kafira i mušrika, nije kao stanje onoga koji traži Allahovo zadovoljstvo,
pa ga Allah neće uputiti na Istinu u Njegovoj Knjizi, da bi njome uputio
(hidajetio) nekog mimo sebe.
A o viđenju istine koja se nalazi u Knjizi, je rekao Uzvišeni u kontekstu o
Njegovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi ve sellem:

‫ماس ِِبَا أ ََر َاك مم‬

‫اَّلل‬ ِ ‫ني الن‬ ‫ب‬ ‫م‬ ‫ك‬
‫م‬ ‫ح‬‫ت‬ِ‫إِ مًن أَنزلْنا إِلَيك الْ ِكتاب َِب ْْل ِق ل‬
َ َْ َ ْ ‫َ َ ْ َ َ َ َ ي‬
َ
“Mi smo ti zaista objavili Knjigu sa Istinom da bi njome (ti) sudio među ljudima s
onim na šta ti je Allah ukazao (dao da vidiš, ar. ru’ujah).“ (En-Nisa‘, 105.)
A to „viđenje“ (na ar. ru’ujah) koje je Allah dao da njime Njegov Poslanik,
sallAllahu ‘alejhi ve selleme, vidi, to je zaista viđenje koje Allah daje da njome
vide Njegovi robovi, i to samo Njegovi robovi i niko drugi, robovi koji su u
svome dinu prema Allahu mukhlisi (čisti od širka), a vrh i glava tih robova je
Njegov plemeniti Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem.

A to viđenje - viđenja istine istinom, koja se nalazi u Knjizi, Allah dao da njome
vide i nasljednici Vjerovijesnika, od imama vjernika i njihova ulema i njihovih
kadija, jer oni slijedi Uputu, pa im je Allah podario viđenje istine od onoga što
se nalazi u Njegovoj Knjizi.

2.) ‘Alimi (među upućenima) u Allahovim propisima

Pa oni koji su došli sa znanjem, od vjernika, oni su ti koji vide šta je Allah objavio
od uopštenih propisa koji se tiču propisa vezanih za asl (osnovu, temelj)
Allahovog dina; oni vide da je to jasna Istina i vide da to vodi na Allahov pravi
Put. A o tome kaže On, tebareke ve te‘ala:

‫اْلَ مق َويَ ْه ِدي إِ َ ٰىل‬ َ ‫ك ِمن مربِي‬

ْ ‫ك مه َو‬ ِ
َ ‫ين أموتموا الْعِْل َم المذي أمن ِزَل إِلَْي‬
َ ‫ذ‬ِ ‫وي رى الم‬
ََ َ
ِ ‫اْل ِم‬ ِ ِ
‫يد‬ َْ ‫صَراط الْ َع ِزي ِز‬
“I vide oni kojima je dato znanje o onome što ti je objavljeno od tvoga Gospodara
da je to Istina i da vodi na put Silnog i Hvaljenog.“ (Es-Seba, 6.)
Došlo je u tefsiru Et-Taberijja (352/20):

I s time misli na one kojima je dato znanje od muslimana od Ehlu-l-Kitabija,

poput ‘Abdullaha ibn Selama, i sličnih njemu koji su čitali Allahove knjige koje
su objavljene prije El-Furkana (Kur’ana), pa kaže Uzvišeni zikruhu: I da bi oni
kojima je dato znanje o Allahovoj knjizi koja je Tevrat, zaista vidjeli, da je knjiga
koja je objavljena tebi, o Muhammede, od tvoga Gospodara, Istina.

Kraj govora Et-Taberijja.

Allahova Knjiga i ono što se u njoj nalazi od propisa su ajeti koji su jasni dokazi
koji se nalaze u prsima onih kojima je dato znanje. I o tome kaže Allah, azze ve
dželle:

‫ين أموتموا الْعِْل َم َوَما ََْي َح مد ِِب َايتِنَا إِمال‬ ِ ‫بل هو آايت ب يِنات ِِف صدوِر الم‬
‫ذ‬
َ ‫َ ْ م َ َ ٌ َيَ ٌ م م‬
‫الظمالِ ممو َن‬
“Naprotiv, to su jasni ajeti u prsima onih kojima je dato znanje, a naše ajete ne
poriče niko osim zalimi (nepravednici velikog kufra).” (El-Ankebut, 49.)
I spomenuo je Et-Taberi u svom tefsiru slijedeće: (52/20):

Drugi su rekli: Misli se s time na Kur’an i kažu: značenje tog govora je: Naprotiv,
u ovom Kur’anu su ajeti i dokazi u prsima onih kojima je dato znanje, od onih su
povjerovali u Muhammeda, sallAllahu ‘alejhi ve sellem.

Spomenuo je ko je to rekao: Rekao je Hassan o Njegovom govoru: “Naprotiv to

su ajeti i dokazi u prsima onih kojima je dato znanje” Kur’an je to što je jasan
dokaz u prsima onih kojima je dato znanje, to znači da su to vjernici.

Kraj govora Et-Taberijja.

Šesto:

Da bi protiv ljudi posvjedočio istinom, neophodno je da posvjedočiš prvo

protiv samog sebe

A svjedočenju nad ljudima sa pravdom, i to je ono što je Allah objavio u Svojoj

Knjizi, mora prethoditi svjedočenje nad samim sobom.

I zato ćeš naći da Allah, kada naređuje Svojim robovima vjernicima

uspostavljanje pravednog svjedočenja, da im je naredio da uspostave prije
svega ispravno svjedočenje nad samima sobom, a zatim treba da svjedoče i nad
onima nad kojima imaju sažaljenje, kao što su njegovi roditelji i bližnji i zatim
treba da svjedoči sa pravdom i u pogledu imućnog i siromašnog. Pa je rekao:
 ِ‫اي أَيُّها الم ِذين آمنوا مكونموا قَ مو ِامني َِبلْ ِقس ِط شهداء ِم‬
‫َّلل َولَ ْو َعلَ ٰى أَن مف ِس مك ْم أَ ِو‬ َ َ َ‫َ ْ م‬ ‫َ َم‬ َ َ
‫ني ۖ إِن يَ مك ْن َغنِيًّا أ َْو فَ ِق اريا فَ م‬
‫اَّللم أ َْوَ ٰىل ِبِِ َما ۖ فَ َال تَتمبِعموا‬ ِ
‫ب‬‫ر‬ ‫َق‬
ْ
َ َ َ ْ َ‫األ‬
ْ ‫و‬ ِ
‫ن‬ ‫ي‬ ‫د‬
َ
ِ‫الْوال‬
‫اَّللَ َكا َن ِِبَا تَ ْع َملمو َن َخبِ اريا‬
‫ضوا فَِإ من م‬ ‫ر‬ ِ ‫ع‬‫م‬‫ت‬ ‫َو‬‫أ‬ ‫ا‬
‫و‬ ‫و‬ ‫ل‬
ْ ‫ت‬
َ ‫ن‬ ِ
‫إ‬‫و‬ ۖ ‫ا‬
‫و‬ ‫م‬‫ل‬‫د‬ِ ‫ا َْلو ٰى أَن تَع‬
‫َ م ْ ْ م‬ ْ ََ
“O vi koji ste povjerovali, budite odlučni u pravdi, svjedočeći Allaha radi, pa makar
to bilo i protiv vas samih ili protiv vaših roditelja i vaših bližnjih, da li bio imućan ili
siromašan, pa Allah im je najpreči; i nemojte slijediti prohtjeve da ne bi skrenuli, a
ako ste krivo svjedočili ili (svjedočenje) izbjegavali, pa Allah je o onome što radite
dobro obaviješten.“ (En-Nisa‘, 135.)
I u tefsiru Et-Taberijja (302/9) stoji:

“pa makar to bilo i protiv vas samih”, kaže: pa makar vaša svjedočenja bila i
protiv vas samih, ili protiv vaših roditelja ili protiv vaših bližnjih, pa budite u
tome pravedni, i uspostavite to ispravno govoreći istinu, i ne naginjite u
svjedočenju ka imućnome, zbog njegovog imetka, na štetu siromaha, i ne
naginjite ka siromahu, zbog njegovog siromaštva, na štetu imućnoga, pa da
budete nepravedni.

Kraj govora Et-Taberijja.

A pravda je ono što je Allah objavio u svojoj Knjizi od propisa, a suđenje

pravdom i suđenje onim što je Allah objavio, dolaze u Kur’anu kao sinonim, pa
ćeš naći da je Allah, tebareke ve te‘ala, naredio svom Poslaniku da sudi ehlu-l-
kitabijama sa pravdom, pa kaže:

ْ ‫ض َعْن مه ْم ۖ َوإِن تم ْع ِر‬

‫ض َعْن مه ْم فَلَن‬ ْ ‫اح مكم بَْي نَ مه ْم أ َْو أ َْع ِر‬ َ ‫فَِإن َجاءم‬
ْ َ‫وك ف‬
‫اح مكم بَْي نَ مهم َِبلْ ِق ْس ِط‬
ْ َ‫ت ف‬ َ ‫وك َشْي ئاا ۖ َوإِ ْن َح َك ْم‬ َ ‫ضُّر‬
‫يَ م‬
“A kada ti dođu, sudi među njima ili se okreni od njih; ako se budeš okrenuo od
njih, neće ti nimalo nauditi, a ako im budeš sudio, sudi među njima sa pravdom.“
(El-Ma‘ida, 42.)
I na drugom mjestu je Allah naredio svom Poslaniku da sudi među njima sa
onim što je Allah objavio u Svojoj Knjizi, gdje kaže:

‫اب َومم َهْي ِمناا َعلَْي ِه‬

ِ َ‫ني ي َديْ ِه ِمن الْ ِكت‬ ‫ب‬ ‫ا‬ ‫م‬ِ‫وأَنزلْنا إِلَيك الْ ِكتاب َِب ْْل ِق مص يِدقاا لي‬
َ َ َ ْ َ َ َ ‫َ َ َ ْ َ َ َ َي م‬
ۖ ‫اَّللم‬
‫َنزَل م‬ ِ
َ ‫اح مكم بَْي نَ مهم ِبَا أ‬
ْ َ‫ۖ ف‬
“I objavili smo ti knjigu sa Istinom da potvrdi knjige koje su prije objavljene i da
nad njima bdi, pa im sudi prema onome što je Allah objavio“ (El-Ma‘ida, 48.).
Pa je u prvom primjeru rečeno da suđenje biva po pravdi, a u drugom primjeru
je rečeno da suđenje biva po onome što je Allah objavio, a svjedočenje po
pravdi je po tome upravo svjedočenje onim što je Allah objavio, a svjedok prije
svega mora posvjedočiti po toj pravdi protiv samoga sebe, prije nego što
posvjedoči tom pravdom ili prije nego što presudi njome nad nekim drugim.

- kao i to da je svjedočenje i suđenje nad ljudima sa pravdom upućivanje ljudi

na ono što je Allah objavio u svojoj Knjizi, i ovo svjedočenje i suđenje nije samo
puko izgovaranje govora koji se sastoji od harfova arapskog jezika da bi se na
kraju izrekao neki hukm, da li od strane kafira ili muslimana, da bi se nad nekim
presudilo.

Naprotiv, svjedočenje i suđenje onim što je Allah objavio u Svojoj Knjizi je na

prvom mjestu upućivanje na Allahove odredbe od onoga što se nalazi u
Njegovoj Knjizi od jasne Istine, a ta Uputa nije razdvojena u djelove, pa zbog
toga, a i zato da bi ljudi svjedočili sa pravdom nad drugim ljudima, neophodno
je da dotični prvo posvjedoči nad samim sobom po onome što je Allah objavio u
svojoj Knjizi od pravde, a na prvom mjestu toga stoji asl (osnova, temelj)
ispravnoga Dina, u kojem osoba prije svega ostalog slijedi uputu i predaje se
Allahu, a tek zatim upućuje (hidajeti) druge na to što se nalazi u Allahovoj Knjizi
od istine i svjedoči njome, svejedno radilo se specifično o aslu-d-dinu ili o
propisima vezanim za druge stvari.

I zbog toga, nije na kafiru ili mušriku – pa makar ne bio tagut - da svjedoči (sudi)
onim što je Allah objavio u Svojoj Knjizi od pravde od propisa, svejedno ticali se
oni aslu dini-l-Islama ili njegovih ogranaka, prije nego što on ne posvjedoči sa
tom pravdom protiv samog sebe, a prvo što spada u to je da on posvjedoči o
samome sebi, da li je on na Islamu ili na kufru, pa će prvo nad samim sobom
presuditi kufrom i pokajati se od njega, pa tek s time može imati pravo da
svjedoči (presudi), u pogledu propisa Islama od aslu-d-dina i njegovih ogranaka,
nad nekom drugom osobom.

I kako da kafir i mušrik ne posvjedoči pravedno o samome sebi i ne pokaje se

od kufra ili širka i ne preda se Allahu - kako da takav svjedoči pravedno na
osnovu Allahovih propisa nad nekom drugom osobom, dali se radilo o aslu-d-
dinu ili o njegovim ograncima?!
I zato se Allah azze ve dželle ne obraća, kada se radi o uspostavljanju pravde i
svjedočenja po pravdi, osim Svojim robovima vjernicima koji su na Uputi asla
Njegove ispravne vjere i koji su povjerovali, pa kaže:
ِ‫اي أَيُّها الم ِذين آمنوا مكونموا قَ مو ِامني َِبلْ ِقس ِط شهداء ِم‬
‫َّلل َولَ ْو َعلَى أَنْ مف ِس مك ْم أَ ِو‬ َ َ َ‫َ ْ م‬ ‫َ َم‬ َ َ
‫ني إِ ْن يَ مك ْن َغنِيًّا أ َْو فَِق اريا فَ م‬
‫اَّللم أ َْوَىل ِبِِ َما فَال تَتمبِعموا ا َْلََوى أَ ْن‬ ِ
‫ب‬‫ر‬ ‫األق‬
ْ
َ َ َ ْ َ ‫و‬ ‫ن‬ِ ‫ي‬ ‫د‬
َ
ِ‫الْوال‬
‫اَّللَ َكا َن ِِبَا تَ ْع َملمو َن َخبِ اريا‬
‫ضوا فَِإ من م‬ ِ
‫تَ ْعدلموا َوإِ ْن تَ ْل مووا أ َْو تم ْع ِر م‬
“O vi koji ste povjerovali, budite odlučni u pravdi, svjedočeći Allaha radi, pa makar
to bilo i protiv vas samih ili protiv vaših roditelja i vaših bližnjih, da li bio imućan ili
siromašan, pa Allah im je najpreči; i nemojte slijediti prohtjeve da ne bi skrenuli, a
ako ste krivo svjedočili ili (svjedočenje) izbjegavali, pa Allah je o onome što radite
dobro obaviješten.“ (En-Nisa‘, 135.)
I kaže, Uzvišen neka je On:

‫َّلل مش َه َد َاء َِبلْ ِق ْس ِط ۖ َوَال ََْي ِرَمنم مك ْم َشنَآ من‬

ِ‫اي أَيُّها الم ِذين آمنوا مكونموا قَ مو ِامني ِم‬
َ ‫َ َم‬ َ َ
‫ب لِلتم ْق َو ٰى‬ ‫ر‬ ‫َق‬
ْ ‫أ‬ ‫و‬ ‫ه‬ ‫ا‬
‫و‬ ‫ل‬
‫م‬ ِ ‫قَوٍم علَى أمَال تَع ِدلموا ۖ اع‬
‫د‬
‫َ َم‬ ‫م‬ ْ ْ ٰ َ ْ
“O vi koji ste povjerovali, budite Allaha radi odlučni u svjedočenju po pravdi i neka
vas mržnja koju imate prema nekima, nikako ne navede na to da nepravedni
budete. Budite pravedni! To je najbliže bogobojaznosti.“ (El-Ma‘ida, 8.)

I zbog toga što su oni upućeni Allahovim dinom i zbog toga što vjeruju u njega,
naredio im je Allah, subhaneh - da uspostave pravdu i svjedočenje, a to je
ustvari Allahov pravedni zakon kojeg je objavio u Svojoj Knjizi.

Došlo je u tefsiru Et-Taberijja (95/10):

Rekao je Ebu Dž‘afer: On, dželle še‘anuhu, hoće da sa time kaže: O vi koji
vjerujete u Allaha i Njegovog Poslanika Muhammeda, (sallAllahu ‘alejhi ve
sellem) neka od vašeg ahlaka i vaših osobina bude pravedno svjedočenje Allaha
radi, o vašim prijateljima i neprijateljima, i ne činite nepravdu u vašim
presudama i vašim djelima, pa da pređete granicu u pogledu vaših neprijatelja
zbog vašeg neprijateljstva prema njima, i nemojte smanjivati mjere koje sam
vam Ja uspostavio od mojih propisa i mojih granica u pogledu vaših prijatelja
zbog vaše privrženosti njima, nego postupajte prema svima njima tačno u
okviru Mojih granica i postupajte po Mom naređenju.
Kraj govora Et-Taberijja.
Ono što se može vidjeti u ova dva prethodna ajeta je da se tu obraća
vjernicima, a oni su ti koji su upućeni u pogledu onoga što je Allah objavio u
Svojoj Knjizi od Upute i Istine, tako da su oni tom Uputom prije svega sami sebe
okoristili, pa im je Allah – azze ve dželle nakon toga stavio u dužnost da upućuju
(hidajete) i koriste drugima sa tom Uputom, uspostavljajući to Allaha radi i
svjedočeći to Allaha radi.

Sedmo:
Islam je prvi šart od šartova vilajeta za suđenje

I zbog slijedećeg je Islam prvi od šartova za davanje nekome vilajeta za suđenje

po Islamu:

Rekao je Kadi-ja ‘Ijjad, rahimehullah, u „Et-Tenbihat“: I šartovi kadiluka bez

kojih kadiluk neće biti potpun, i bez kojih se neće dati vilajet na sudstvo, i bez
kojih neće biti produžen ugovor kadiluka, je deset:

ISLAM, razum, da bude muškarac, da bude slobodan insan (a ne rob),

punoljetnost, pravednost, znanje, i da bude pojedinac i da ne bude gluh, slijep
ili nijem.

Prvih osam su šartovi za ispravnost vilajeta.

A zadnja tri nisu šartovi za ispravnost vilajeta.

A njihova odsutnost obavezuje ‘azl.

A svi su saglasni da to nije ispravno od strane kafira.

I u knjizi „Kitabu-l-Hisba“ od Ibn Tejmijje, rahimehullah (13/1) stoji:

U drugom odlomku (specifičnosti islamskog vilajeta):

I svi ti vilajeti su u osnovi šeri’atski vilajeti i vjerske dužnosti, pa znači da, ko

bude pravedan, u vilajetu od tih vilajeta, i rukovodi njime sa znanjem i
pravednošću i bude pokoran Allahu i Njegovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi ve
selleme, koliko god može, on je tada od poštenih dobročinitelja, a onaj koji čini
zulum u tome i radi bez znanja u tome, on je od griješnih zulumćara.

Zaista je pravilo ono što se nalazi u Allahovim, neka je Uzvišen, riječima:

 )١٤( ‫) َوإِ من الْ مف مج َار لَِفي َج ِحي ٍم‬١٣( ‫إِ من األبْ َر َار لَِفي نَعِي ٍم‬
''Doista će čestiti (dobri), sigurno biti u blagostanju (udobnosti); I doista će
bestidnici (griješnici), sigurno biti u džehimu (žestokoj vatri).'' (El-Infitar, 13.-14.)
Kraj govora iz “Kitabu-l-Hisba od Ibn Tejmijje”.

A sada dolazimo do osnove šubuhata suprotstavljača, a oni su slijedeći:

UOPŠTENO! Njihov govor da traženje Allahovog propisa od kafira ili mušrika,

kada tvrdi da će suditi onim što je Allah objavio, ne ubrajaju u tehakum tagutu,
zato što kafir ili mušrik koji sudi onim što je Allah objavio, ne čini tagutijjet u
pogledu sudstva, tako da je zbog toga dozvoljeno od njega tražiti Allahov hukm.

A ove šubhe pokazuju da oni ograničavaju kakvoću šeri’atskog tehakuma samo

na tačku zakona kojem se ljudi sude, a to je zakon kojem se vraća spor tražeći
Allahov sud u njemu i propisa koje je Allah objavio u Svojoj Knjizi i Sunnetu
Njegovog Poslanika, sallAllahu ’alejhi ve sellem.

Ali oni su zanemarili drugu stranu, koju je Allah također propisao vezano za to,
a to je da se to ne traži od kafira, i da se njemu ne daje vilajet sudstva time, nad
tobom, a on ni sam nije na toj Uputi, i još uz to on nije od onih koji imaju kod
Allaha pravo na suđenje time, kao što je prethodilo u onome što smo objasnili,
kada je naš Gospodar spomenuo ko su ti koji imaju pravo na suđenje Allahovom
Knjigom Tevratom, a zatim Indžilom i na kraju Kur’anom.

I stvari koje spadaju u kakvoću koju je Allah propisao u pogledu ‘ibadeta

tehakuma, se ne mogu jedne od drugih odvojiti, kao što nam je prethodno
dokazano, pa ne uzimamo ono što odgovara našim prohtjevima, a ostavljamo
ono što se kosi sa njima.

I oni ne uzimaju u obzir akidu onog koji će suditi sa onim što je Allah objavio ili
drugim riječima: ne uzimaju u obzir akidu onoga ko će upućivati (hidajetiti) sa
onim što je Allah objavio, pa ne uzimaju u obzir to da je Allah uslovio da takav
bude na Uputi u pogledu onoga što je Allah objavio, da bi bio prikladan da mu
povjere suđenje nad njima, pa su dozvolili traženje Allahovog hukma od onoga
ko se ne nalazi na Uputi Knjige u pogledu njenih propisa koji se tiču aslu-d-dini-
l-islama, što znači da su prvo dozvolili davanje kafiru vilajeta u suđenju nad
njima, što znači da su dozvolili prijateljevanje sa kafirima, i dozvolili su
istovremeno, da onaj koji ne slijedi aslu-d-din u pogledu Upute, upućuje
(hidajeti) ljude na ono što je Allah naredio od ogranaka Njegovoga Dina! A kako
da upućuje (hidajeti) baš ona osoba na ogranke, koja se ne pridržava propisa
vezanih za asl (temelj, osnovu)?!

I nije tako da dotični kafir ili mušrik, mora neminovno biti i tagut u suđenju, koji
sudi tagutskim zakonom, da bi traženje od njega da presudi prema onome što
je Allah objavio, bilo zabranjeno, nego je dovoljna sama činjenica da on nije na
Uputi, da bi bilo zabranjeno davanje njemu vilajeta sudstva.

I kafir ili mušrik, iako bi tvrdio da će on suditi samo onim što je Allah objavio,
zaista uprkos tome njegovo stanje to poriče, jer on ne presuđuje nad samim
sobom onim što je Allah objavio u pogledu asla Allahovoga dina, a njegovo
stanje je svjedok da on laže u tome, pa on – iako tvrdi da će on suditi onim što
je Allah objavio od ogranaka - njegovo stanje je ipak svjedok o tome da on nije
presudio nad samim sobom prema onome što je Allah objavio od aslu-d-dina, i
svjedočenje u pogledu njegovog stanja kufrom i laži u njegovoj tvrdnji je kao
svjedočenje u pogledu stanja onoga o kome Allah kaže slijedeće:

‫ين َعلَى أَنْ مف ِس ِه ْم َِبلْ مك ْف ِر‬ ِ ‫اه‬

‫د‬ ِ ‫اَّلل ش‬
ِ‫اجد م‬ ِ ‫ما َكا َن لِْلم ْش ِركِني أَ ْن ي عمروا مس‬
َ َ َ َ َ ‫م َ َ ْ مم‬ َ
)١٧( ‫ت أ َْع َما مَلمْم َوِِف النما ِر مه ْم َخالِ مدو َن‬ َ ِ‫أمولَئ‬
ْ َ‫ك َحبِط‬
“Ne priliči mušricima da održavaju Allahove mesdžide, a svjedoče protiv samih
sebe kufrom; oni su ti čija su djela poništena i vječno su u Vatri.” (Et-Tevba, 17.)

I čudno je da onaj koji dozvoljava traženje suđenja onim što je Allah objavio, od
kafira ili mušrika, pa makar taj kafir u pogledu toga sam sebe utjerivao u laž, jer
je to poput dozvoljavanja da se traže propisi koji se (vanjštinski) poklapaju sa
Allahovim propisima, od (klasičnog) tagutskog sudije u njegovog sudnici.

A ja ću vam to pojasniti:

Zaista je stvarnost menata (=opisa) kufra kod vas u vezi ‘ibadeta tehakuma
ograničena samo na traženje hukma koji se razlikuju od Allahovog šeri’ata, i nije
kod vas značajan din onoga ko će suditi time, svejedno bio on od upućenih na
Uputi koja je došla u onome što je Allah objavio ili ne bio upućen?!

A to je ono u šta ste u suštini ubjeđeni, tj. da ste dozvolili da se traži presuda od
onoga što je Allah objavio od propisa, od osobe koja nije upućena u pogledu
temelja tih propisa (aslu-d-dina)!!
A kada bi se ti tagutski propisi (u vanjštini) poklapali i ne bi se razlikovali od
Allahovih propisa, tada bi ste zabranili da se tehakumi tom tagutu.

I zbog toga što se dotični propisi (u vanjštini) ne razlikuju od propisa koje je

Allah objavio, napravili ste razliku između određene dvije vrste ljudi, od kojih
nijedna nije upućena na Pravi Put, pa ako je on tagut, (op. koji sudi tagutskim
zakonom) vi zabranujete traženje presude od njega, a ako je on “obični” kafir ili
mušrik, (op. iako s time nije postao tagut jer sudi Kur’anom i Sunnetom) vi
dozvoljavate traženje presude od njega (op. naprotiv, vi sa našeg govornog
područja dozvoljavate da vam i tagut presudi šeri’atom)! P.S. A SVA ‘TROJICA’
NISU NA UPUTI ALLAHOVOG DINA, PA KAKO DA ONI HIDAJETE DRUGE DINU?

A zbog čega vi u pogledu te dvije stvari imate različite temelje?! Jer i jedan i
drugi zakon u vanjštini izgledaju poput šeri’atskog zakona, svejedno nazivao se
taj sudija kafirom ili mušrikom ili tagutom, uprkos tome što i jedni i drugi nisu
na Uputi od onoga što je Allah objavio u pogledu asla Njegovoga dina?!

I u čemu je onda razlika između traženja Allahovih propisa u vezi nekog spora,
od mušrika ili kafira, koji tvrdi da će on po tom pitanju suditi onim što je Allah
propisao, a on nije na Uputi vezanoj za asl Njegovog dina, i između traženja
propisa, koji se (u vanjštini) “poklapa” sa Allahovim propisom, od taguta koji
sudi zakonom koji je mješavina između propisa koji se “poklapaju” sa propisima
iz Allahovog zakona i između propisa koji se razlikuju od propisa iz Allahovog
zakona, a ni ovaj nije na Uputi u pogledu onoga što je Allah objavio od propisa
vezanih za asl Njegovog dina?!

Pa onom ko traži taj sud od “običnog” kafira ili mušrika, (op. koji sudi Kur’anom
i Sunnetom) to dozvoljavaju, a onog ko to traži od taguta, (op. koji sudi
tagutskim zakonom) njega tekfire?!

A u oba(dva) stanja se to traži od onoga ko nije upućen na asl Allahovog dina, a

ti ćeš od njega tražiti da uputi (hidajeti) nekog na ogranke toga, i oba ova
slučaja su izigravanje sa onim što je Allah objavio od Upute od Njegovih
propisa, jer ti tražiš da na nju uputi (hidajeti) onaj koji nije uopšte na temelju tih
propisa, kao što smo spomenuli, i još uz to je to davanje vilajeta sudstva nad
muslimanima kafiru ili mušriku, svejedno bio on tagut ili ne, a davanje vilajeta
kafiru ili mušriku je kufr, i to je jasno, elhamdulillah.
S obzirom da smo vam šubhe ne samo razbili već totalno uništili, na vama je
samo da se pokajete Allahu, elhamdulillahi Rabbil ‘alemin, i sve dok se to ne
desi, vaše će propadanje i nesreća biti sve veća i veća, zato se ne protivite
istini nego je prihvatite i uzvjerujte, a ako mi nismo ‘’dobri ljudi’’, pa nemojte
se sa nama družiti nakon toga, ‘’nama naša djela a vama vaša’’, pa će nam
Allah pravedno presuditi. Međutim nakon upute imamo nade za Džennet.
ِ ‫وال تَ مكونموا َكالم ِذين تَ َفمرقموا واخت لَ مفوا ِمن ب ع‬
َ ِ‫ات َوأمولَئ‬
‫ك ََلمْم‬ َ‫ن‬ِ‫ي‬ ‫ب‬ْ‫ل‬‫ا‬ ‫م‬ ‫ه‬‫اء‬ ‫ج‬
‫ْ َ ْ َ َ َ م م َي م‬‫ا‬ ‫م‬ ‫د‬ َْ َ َ َ
)١٠٥( ‫اب َع ِظ ٌيم‬ ٌ ‫َع َذ‬
’’I ne budite kao oni koji su se razjedinili i razišli, nakon što su im došli jasni
dokazi. A tim takvima - njima pripada ogromna kazna.’’ (Ali Imran, 105.)
Kažeš; ‘’Zaista je Allah Subhanehu ve Te'ala uzdigao Ebu Muhammeda znanjem
koje je stekao, nad sljedbenicima strasti, a neoboriv dokaz jeste to što niko sa njim
nije smogao hrabrosti da 'oči u oči' povede naučnu raspravu o mes'elama koje su
predmet razilaženja. A i ovi danas koji laju, imali su priliku da dodju i 'izvedu' Ebu
Muhammeda iz 'kufra', pa zašto to nisu uradili ukoliko su toliko ubjedjeni u svoje
stavove!? Ukoliko nemaš hrabrosti, sjedi, pokrij se ćebetom i uživaj u svojim
pripovjetkama onima kojima je mozak na ispašu, koji nemaju pojma šta je to usuli
fikh i metodologija dokazivanja u šerijatu, a ostavi muslimane na miru.’’ Opet ti
pokazuješ tu ‘’prefinjenost’’, tu pamet ’bez granica’, ‘’kako li si ti samo
pametan’’, ‘blago majci koja te rodi tako pametna’ ))). ‘’Neoboriv dokaz’’
haha, ovo su ti vaši ‘’neoborivi dokazi’’, sva vam se vjera svela na ovakvim
‘’neoborivim dokazima’’. Ti mora da si odnekle ’dolepršao’ u njihov
džema’at, odakle i odkad kad si ovako nedostajao tim ljudima? Često se
pitam koji li si ti Edo od onih koje znam haha. Imao je jedan kojeg sam
odavno ‘’ohladio’’, koji je ‘godinama’ filozofirao jednom džema’atu od tvoje
braće (bijaše iz jajca) i zamalo tad nije uspio da ih ‘’nasamari’’, tako što će
izjednačiti davu Bilibanija i ebu Muhammeda, ono po njemu ‘’mala je nijansa
bila u pitanju’’. Bilo kako bilo, ipak si ti dokazao koliko si ‘’pametan’’ u
odbrani šejha od taguta, novinara i ostalih, jer si i ti bivši ‘student prava’, koji
‘tačno’ poznaje tematiku i ‘’rupe’’ u tagutskim zakonima, pa si fino
‘’dvosmisleno’’ poredao stvari i dokazao da ebu Muhammed nije ‘’terorist’’.
Pa to ptice na grani znaju da nije onakav kakvim ga taguti žele predstaviti/
prikazati i optužiti, ali se to ne radi na taj ‘’filozofsko-udvarački način’’, nego
onako kako je Allah naredio, istinom i šeri’atom. To kao da si naučio od
drugog ‘’učenog’’ ebu Hamze el-afganija, koji je u stvari samo pokazao svoje
pravo lice. No rekoh, ti si ‘’nova generacija’’ mudraca u tom džema’atu,
aferim Edo, još jednom te predlažem-o da te postave za emira svih
džema’ata ili u najmanju ruku da dobiješ neku funkciju poput ‘’gebelsa’’, jer
svojim pisanjem dokazuješ da su ti predpostavke i potvore, a neću reći
svjesne laži jer te ne poznajem dovoljno, ‘’jača strana’’, jer si protiv
muslimana svakako kao ‘’ministar propagandne mašinerije gebels’’, ali mi
nemoj prigovoriti da si ti ‘’musliman’’, pa kako da te upoređujem sa kafirom.
ِ‫َّلل ولِيًّا وَك َفى َِب م‬
)٤٥( ‫َّلل نَ ِص اريا‬ ِ‫اَّلل أَعلَم ِِبَعدائِ مكم وَك َفى َِب م‬
َ َ َ ْ َ ْ ‫َو مم ْ م‬
''A Allah najbolje zna vaše neprijatelje. A dovoljan je Allah Velijj (Zaštitnik,
Staratelj) i dovoljan je Allah Pomagač.'' (En-Nisa', 45.)
Zabilježio je Taberani, u sahih lancu da je Ibn Abbas, radijAllahu ‘anhuma kazao:
''Od znanja svakog se uzima i ostavlja, osim od (znanja) Resulullaha, sallAllahu
‘alejhi ve sellem.''
Šta ti znaš šta smo mi pokušali na samom početku i koliko smo ustrajavali da
dođemo do ‘’nedodirljivog šejha, reformatora Tevhida’’? Allah je svjedok da
smo prvo porukama na telefonu pokušali, pa onda emailovima, pa smo pomislili
da ih ne otvara, pa smo putem dvojice njemu tada bliskih ‘suradnika’ (jedan iz
štutgarta, drugi iz beča) htjeli prvo da nam objasni i donese dokaze za sporne
mes’ele, bilo kojim putem, pa ako to neće da nastavi dijalog sa bratom, kojeg je
bio prekinuo. I sve je ovo išlo polahko, u kontinuitetu, (što je duže trajalo
javljalo se više mes’ela a njega nije bilo, nije htio jednostavno) ali kako je
vrijeme odmicalo a on se nije javljao i htio da priča, mi smo htjeli saslušati i
drugu stranu. To se desilo i nakon otprilike 2-3 mjeseca nedjeljnih dersova,
nakon što smo slušali i pitali sve što nas interesuje prihvatali istinu i počeli je
odmah slijediti kada bi nam koja mes’ela bila jasna. Međutim, sve pozive je tvoj
šejh odbio držeći se za parolu, ‘’neću sa novotarima da pričam’’. Znaju to neki
ljudi, ali s obzirom da si ti ‘’odnekud isplivao’’ Edo, a od kada ne znamo, ili ove
sve činjenice ne znaš ili se praviš lud, jedno jeste. Postojalo je i drugih pokušaja,
moram ti ispričati ))), osjećam potrebu, jer ćeš se možda nasmijati kad se tiče
tvoga šejha, kojeg mnoogoo-mnoogoo voliš, a nas nije briga što ga ti voliš, jer je
to tvoje lično pravo, i mi smo ga mnoogoo voljeli, ali kada smo vidjeli jasni kufr i
jasnu zabludu i jasni hedžr zbog nemoći, mi smo ga napustili kada nam je istina
došla, jer tražimo Allahovo Zadovoljstvo a ne zadovoljstvo ljudi, i to će in ša’e
Allah ostati tako dok ne preselimo Allahu makar ‘’žrtvovali’’ ostavljanjem-
napuštanjem mnoogoo šejhova, i brojka kod nas ni u čemu ne igra nikakvu
ulogu, jer mi nismo tu da slijepo slijedimo bilo koga, mimo ebu-l-Kasima,
sallAllahu ‘alejhi ve selleme, nego da slijedimo Kur’an i Sunnet, a to što nam vi
pripisujete razne etikete, baš nas briga. Bijaše ovako Edo; Došao je jedan tvoj
brat da mi se javi, sa istim problemom i željom da pokuša da nas ponovo
ujedini, javivši mi se na prive. Naravno da ja nisam nikoga izbjegavao na
početku, ni sada to ne radim kada je dobronamjerno svakako, i kaže on meni;
‘’Abdullah zašto ti ne bi popričao sa šejhom?’’ rekoh mu, ‘’pa ja sam pokušao
puno puta…’’ i onda mu nabrojao sve pokušaje dolaska do ‘’umišljenog šejha’’,
kaže on meni; ‘’hoćeš li da ja pitam šejha da porazgovara sa tobom?’’, ja se
osmjehnu jer znam da tu nema ništa, zato što smo koliko puta prije toga
pokušali na najljepši način, dobronamjerno, kako bi nas ispravili ili kako bi
prihvatio istinu ako nema dokaze, helem nejse, rekoh mu; ‘’hajd pitaj, nije
problem’’, kaže on meni; ‘’ja pitam njega uvijek šta mi treba, mislim da neće biti
problem’’ (prepričavam ovo iz glave prošlo je četiri godine a imam prepisku
negdje…), kažem mu, ‘’hajd dobro, bujrum…’’ i skoro da sam predpostavio svaki
detalj, jer ebu Muhammed nije mogao podnijeti da ima neko ko je učeniji od
njega (mislim na braću talibe-arape), umišljajući da samo on to danas zna, i kad
je vidio da smo ozbiljni u traženju istine, shvatio je koliko su braća iz arapskog
svijeta jaka u dokazivanju, a mislim da je skoro bio ubijeđen da smo mi već
promijenili i akidu i menhedž i džema’at, (i ovo se sve u kontinuitetu dešavalo, a
ovo je bio sa ovim insanom zadnji pokušaj, par mjeseci nakon razlaza) i onda je
zato on bio striktan i rigorozan; ‘’neću da pričam sa novotarima’’, a ispostavilo
se da nije mogao ni približno da dokaže ‘zabludu novotara’, helem nejse. I kaže
taj tvoj brat svome šejhu o tome da priča samnom na prive i da želi da on
popriča sa mnom (a mnogi među njima su znali koliko smo bili bliski, da se ne
falim haha), i onda mu šejh odgovori; ‘’je li to onaj iz...što je rodom iz…’’ ovaj
mu odgovori ‘’jeste’’, a onda mu on napiše; ‘’ne želim da ga vidim, niti čujem,
niti išta od njega pročitam, to mu reci…’’, i ovaj kaže meni, ‘’šejh je rekao…’’ i
citira to gore, i onda kao ‘’poparen’’ napiše i kaže mi, ’’vidi samo dok se mi
sretnemo, qatelehullah’’, rekoh ‘’dobro in ša’e Allah, bujrum, amin na dovu’’, a
smijem se u sebi grehotom, jer znam da ahmak dovi protiv svoga šejha.
Rekao je Ibnu-l-Kajjim el-Dževzi, rahimehullahi te'ala: "Žrtva si svakog koga zavoliš,
zato pažljivo odaberi koga ćeš zavoljeti"
Rekao je Ibn Redžeb el-Hanbeli, rahimehullahu te'ala: "Doista će vjernik biti
ponižavan pred Sudnji Dan zbog svog gurbeta (stranosti) nasuprot mnoštva ljudi od
sumnji i strasti. Svi će ga od njih mrziti i zlostavljati zbog njegovog suprostavljanja
njihovom putu, slijedeći svoj put, i zbog njegovog traženja svoga cilja nad njihovim
ciljem, i zbog jakoće dokaza koji su kod njega, nad njima."
(Kešfu-l-Kurbah fi vasfi ehli-l-Gurabah)

Dakle, primjer većine vas (neću reći svih) je kao primjer jehudija, sve dok ste
u slijepom slijeđenju i zadrtosti zbog džehla, zavisti, šejtanske mržnje u ime
šejha, miksa u vjeri, itd. vi ste sretni i zadovoljni sa svim što imate kod sebe.
Fudajl b. ijad je rekao: “O, jadniče, ti si zločinitelj, a misliš da si dobročinitelj, ti si
neznalica, a misliš da si učen, ti si škrtica, a misliš da si darežljiv, ti si ahmak, a misliš
da si pametan. Tvoj je život kratak, a pusta nadanja su ti duga.” Ez-Zehebi na to
dodaje: “Da, tako mi Allaha, istinu je rekao! I ti činiš drugima nepravdu, a misliš da su
drugi prema tebi nepravedni, jedeš haram, a misliš da si pobožan, činiš grijehe, a
misliš da si pravedan, svojim znanjem tražiš dunjaluk, a misliš da ga tražiš radi
Allaha.” (Sijeru e‘alami-n-Nubela, 8/440.)
Nadalje citirajući ajet koji govore o ulemi muslimana, ti ga svakako spuštaš
na tvoje ‘’učene’’ a smiješno li je kad vidim to ‘’naši učeni’’ hehe. To
pokazuje nivo vašeg stvarnog razuma, a sa tim i stepen džehla kojeg
posjedujete, u stvari planinu džehla. Kod arapa je danas popularno da kažu
magarcima ‘’ja šejh’’, tako ti je i kod vas, ljudima bez islama svjedočite islam,
a o količini neznanja ili kod nekih ‘skromnog znanja’ u nekim stvarima, da i
ne govorim, ali su to vama ‘’učeni’’, e blago vama za pamet koju nemate.
Ebu Hamza vam lupa kufrove i praktično kao ‘’doušnik’’ se udvara tagutima,
a vi ga branite i falite, ))) ‘’hej razumu, gdje li si nestao, vrati im se…’’ Ovim
ne ponižavam vas, jer vam je to sušta stvarnost, niti uzdižem sebe, niti svoju
braću, čak ni braću na drugim mjestima mimo balkana, mi smo samo
muslimani, trudimo se da steknemo Allahovu milost, i niko među našim
tulabu-l-‘ilm (sebe ni ovdje ne ubrajam), nikad ne bi prihvatio, niti titulu
‘’šejha’’, niti zvanje ‘’učenog’’ (a vaši ‘’učeni’’ na vaša buncanja šute), jer su
učeni, kada se istinskog (velikog) znanja tiče umrli, ostali su miskini koji se
trude, ali ne, kod vas su vaši kafiri i siromasi (kad se tiče znanja), oni koji su
ponešto naučili iz knjiga, (što nema problema), slušajući i učeći od drugih koji
su isto samo talibi - ‘’učeni’’, nego ‘da nije smiješno bilo bi žalosno’, u
kakvom stanju se vi nalazite danas. Allah najbolje zna, možda je ovo u
pitanju, kaže Uzvišeni:
ِ ِ ِ ‫اَّلل علَى قملموِبِِم وعلَى َْسْعِ ِهم وعلَى أَب‬
‫يم‬ ٌ ‫صا ِره ْم غ َش َاوةٌ َوََلمْم َع َذ‬
ٌ ‫اب َعظ‬ َ ْ ََ ْ ََ ْ َ ‫َختَ َم مم‬
''Zapečatio je Allah njihova srca i njihov sluh, a na njihovim vidovima je prekrivač, i
njima pripada kazna ogromna.'' (El-Bekare, 7.)
Imam el-Kurtubi je protefsirio ovaj ajet na sljedeći način:
- Kada se za srca kaže da su zapečaćena, onda to znači da ona nisu u stanju
prepoznati istinu i prihvatiti je, ona ne mogu shvatiti značaj Allahovih, dželle š'anuhu,
riječi i postupati po Njegovim naredbama.
- Kada se kaže da su uši nevjernika zapečaćene, onda to znači da oni kada slušaju
učenje ajeta nisu u stanju da ih shvate i kada budu pozvani da obožavaju samo
Allaha, dželle š'anuhu, oni taj poziv ne razumiju i ne pridaju mu značaj.
- Pečaćenje očiju znači da nevjernici, kada gledaju u Allahova, dželle š'anuhu,
stvorenja, nisu u stanju u njima vidjeti veličinu Njegove moći i znanja.
Ovako su ovaj ajet protumačili Ibn Abbas, Ibn Mesud, radijAllahu 'anhuma, Katade i
drugi.
Kažeš; ‘’Ovo se ostvarilo nad mnogim mušricima i novotarima i oni ovo odlično
znaju, iz ličnih iskustava. Hrabrost nije preko ograde i iza zida, hrabrost je da svaki
onaj od novotara koji baje ljudima, dodje na megdan Ebu Muhammedu oči u oči i
izvadi ga iz 'zablude ili kufra u kojeg je upao'. I on je u ovo pozivao odavno, tako da
iskusni stari novotari uvijek mogu doći da provjere svoje znanje, kao što su ga neki
provjeravali pa napuštali razgovor kajući se i pognutih glava, da bi čim odu iza
utvrdjenja ili zidova nastavili da laju po starom. Oni znaju o kome se radi.’’
Zaboravio je tvoj šejh šta je to megdan, ne blamiraj se bolan. On je pozivao
na megdan ljude koji nisu poznavali uopšte tematiku Tevhida. Naš brat ga je
u tri redd-a dovoljno ’’obeshrabrio’’ da nastavi dijalog, dva puta je šturo
pokušao, i ‘’naljutio se’’, navodno što je čuo od nekog svog doušnika koji je
bio u kontaktu sa bratom sa kojim je komunicirao; ‘’da nije znao da je arapski
među njima problem’’, jer tvoj siromašni šejh se mora složiti sa činjenicom
da on nije rođen, niti je živio (osim godinu i po koliko se sjećam u Medini,
ispravi me ako griješim) i nije njegov maternji jezik arapski, iako se on ‘fali’
(na starim dersovima) kako on može držati i kako je držao dersove na ar. i
pokušava da se time ‘’okiti tuđim perjem’’, svako među nama zna, da je
učenje arapskog jezika jednostavno stvar ’’truda’’ da insan najprije nauči da
razumije govor Uzvišenog Allaha, i govor Allahovog Poslanika, sallAllahu
‘alejhi ve selleme, i govor Rabanijjuna itd., a da je sve drugo stvar podložna
kritici, jer koliko je ljudi koji godinama uče jedan jezik, a kada ih slušaš na
tvom jeziku kako govore, tek shvataš u stvari koliko oni malo znaju taj jezik,
eh Edo, šta li je tek sa arapskim jezikom koji ima 40 miliona korijena, u
odnosu na drugi svjetski jezik po količini korijena koji ima 600 hiljada, helem
nejse. Ne znam za koga ti je šejtan objavio da je neko pokušavao, kori tvoga
umišljenog šejha, uzdignute glave i zanosa, da je reformator Tevhida na
balkanu i šire, kao da je to bio izum. To što je on o tome govorio, pa to su
teoretski govorili mnogi i prije njega, poput mnogih arapa u ‘’ketibi’’ i onih
koji su bili uz njih, poput Bašića&co, međutim to što im se nije svidjelo i što
ta dava nije našla ‘’plodnoga tla’’ na samom početku, a otišli su prvenstveno
‘pucati’, pa neko je morao nastaviti da o tome govori. Ovdje govorim o kufru
u taguta i ‘’ispravljanju nekih pogrešnih shvatanja kod bošnjaka’’. Naprotiv
mnogo je pojedinaca koji su govorili i pozivali ljude iz ‘AiO’ u Tevhid, kufr u
taguta, tekfir mušrika, tehakumu imana a ostavljanje tehakuma kufra, i prije
tvoga reformatora, a ja se Allahom kunem da je ovo istina što govorim. Kad
se tvoj šejh ‘’vrzmao’’ po mesdžidu i kancelariji Porče, mi smo tekfirili i njega
(zbog dozvole tehakuma tagutu) i sve davije sa balkana (mimo bašića i E.M.) i
svakoga ko se htio parničiti pred tagutom, a svakako da je to bilo samo o
ovim gore nabrojanim stvarima, i ne kažem da smo tada bili muslimani, već
želim da ti kažem koliko je smiješna konstatacija da je on ‘’reformator’’
Tevhida, kad su o tevhidu i kufru u taguta, tekfiru mušrika i tehakumu
govorili i pozivali i pisali i prevodili drugi i prije njega, pa se ti nikad nisu ni
eksponirali, kao neko ko je nekoga prestigao itd. već je smatrao da je to
samo obaveza da se insan trudi da dođe istina do ljudi, a ne da se umisli kako
je on učen ili bilo šta drugo. Na kraju krajeva, istina je da je on napredovao
vremenom i tražio istinu, i da je bio najpozvaniji da drži dersove o tome što
je naučio, što ne znači da je to ostalo jedino pravo na njega, svako daje
doprinos onome što vjeruje i što zna u mjeri u kojoj je ‘pozvat’ - ehl da to
radi, a svako će pred Allahom odgovarati za to svoje učestvovanje ili ne-
učestvovanje, a morao je. Nego gdje je tvoj šejh godinama prije zatvaranja,
kako to da godinama nije bilo, niti dersa, niti pisanja? Mislim Edo, ‘masti
svoje ’’maslom’’ po ušima, i maži ’’medom’’ po ustima’, a nama nemoj
pametovati ‘’prodajući maglu’’, mi smo ostavili slijepo slijeđenje i oslobodili
se okova koji nisu naređeni Kur’anom i Sunnetom, naprotiv naređeno nam je
da se klonimo toga.
Kaže Ibn ‘Abdu-l-Berr u Sahihu džami‘ bejani el-‘ilmi ve fadlihi: ’’Islamski učenjaci
kao dokaz ništavnosti slijepog slijeđenja uzeli su ove ajete i nije ih u tome
spriječilo nevjerstvo ovih da ih ne koriste kao dokaz, jer poistovjećivanje ne biva u
pogledu vjerovanja i nevjerovanja, već biva u pogledu slijepog slijeđenja, bez da
onaj koji slijedi posjeduje ikakav dokaz. Kao npr. kada bi čovjek slijepo slijedio
drugog pa počinio nevjerstvo, ili slijedio drugog pa počinio grijeh, ili ga slijedio u
nekom od pitanja dunjaluka pa pogriješio u nekim njegovim aspektima. Svaki od
njih bio bi ukoren zbog slijepog slijeđenja, bez dokaza, jer se svako od tih
slijeđenja poistovjećuje jedno s drugim, iako su se grijesi i razlikovali.
Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao:

‫ني ََلمْم َما يَتم مقو َن‬ِ ‫ب‬ ‫ي‬ ‫َّت‬‫ح‬ ‫م‬ ‫اه‬‫د‬ ‫ه‬ ‫ذ‬ ِ
‫إ‬ ‫د‬ ‫ع‬ ‫ب‬ ‫ا‬ ‫م‬‫و‬ ‫ق‬ ‫ل‬ ِ ‫اَّلل لِي‬
‫ض‬
‫م‬ َ ْ
َ ‫ْ ا َ ْ َ م ْ َ ٰ مَ ي‬ َ َ ‫م‬ ‫َوَما َكا َن مم م‬
"Allah neće nazvati zalutalim narod koji je na Pravi put uputio prije nego što
učine ono što im je On zabranio.'(Et-Tevba,115.)

Onim što smo spomenuli u prethodnom poglavlju utvrđeno je dokazivanje, kao što
je utvrđena i ništavnost slijepog slijeđenja. Kada je slijepo slijeđenje ništavno u
svakom pogledu koji smo spomenuli, onda je obavezno predavanje i prepuštanje
osnovama, a one su Kuran i sunnet, ili ono što je u njihovom značenju, sa
sveobuhvatnim dokazom o svemu tome.

Vjerovijesnik, sallAllahu ‘alejhi ve selleme, je rekao: "Ostavio sam vam dvije stvari,
i ako ih se budete držali, nećete zalutati: Allahovu, azze ve dželle, Knjigu i sunnet
Njegovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve sellem." Završen govor Ibn ‘Abdu-l-Berra.
‘Umer, radijAllahu ‘anhu, je rekao: "Tri stvari uništavaju vjeru: greška učenjaka,
rasprava licemjera s Kur'anom i učenjaci koji odvode u zabludu."
Ebu Derda', radijAllahu ‘anhu, je rekao: "Doista, ono čega se najviše bojim za vas
jeste greška učenjaka, rasprava licemjera s Kur'anom, a Kur’an je istina i on ima
svoje svjetionike kao što i put ima svoje znakove."
Od ‘Abdullaha b. Mes'uda, radijAllahu ‘anhu, prenosi se da je govorio: "Budi učen
ili onaj koji traži znanje i ne budi od povodljivaca koji su između toga."

Od njega se također prenosi da je rekao: "Nazivali smo povodljivcem u džahilijjetu

onoga koji bi bio pozvan na gozbu pa bi s njim otišao i drugi, a danas je
povodljivac onaj koji se povodi za vjerom ljudi."
Od ‘Alije, radijAllahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: "Čuvajte se dobro povođenja
za ljudima! Zaista čovjek čini djela stanovnika Dženneta, a zatim, na osnovu
Allahovog znanja o njemu, promijeni se i čini djela stanovnika Vatre, pa umre i
bude od stanovnika Vatre. I uistinu čovjek čini djela stanovnika Vatre, pa se, na
osnovu Allahovog znanja o njemu, promijeni i čini djela stanovnika Dženneta, pa
umre i bude od stanovnika Dženneta. Ako i budete morali da se povodite, onda se
povodite za umrlim, a ne za živim." A za kim se ti povodiš, ne-imala te majka?!

Ibn Mes'ud, radijAllahu ‘anhu, je rekao: "Neka niko od vas u svojoj vjeri ne slijedi
drugog čovjeka. Ako taj vjeruje, vjeruje i on, a ako taj ne vjeruje, ne vjeruje ni on.
Uistinu nema uzora u zlu."

Pa gdje si ti i tvoja braća u odnosu na ove preporuke, majka vas ne-imala?!

Kažeš; ‘’Ove predaje su neki od dokaza koliko poštovanje zaslužuju najučeniji u
svakom vremenu i mjestu, i ovo nisu shvatili mnogi mušrici, novotari a Boga mi ni
neki muslimani. Ebu Muhammed, sa svim svojim manama nije Ibn Tejmijje niti
imam Ahmed nije ni imam Malik, niti neko na stepenu uleme Nedžda, ali je nešto
najbolje što nam je Allah podario na našem govornom području u ovome
vremenu! I ovo je poštovanje prema njemu i onome što je uradio, sa moje strane,
ni zbog čega drugog osim zbog ljubavi u ime Allaha. A Allah će presuditi mojim
riječima.’’ Po nekim citatima oko slijeđenja uleme ličiš mi na obožavaoce Bin
Baza, el-Usejmina i el-Albanija, kao i ovih danas učenjaka taguta, samo što ti
te citate spustaš na svoga šejha i ‘’svoje učene’’, a ja stvarno ne znam ko su
tebi ‘učeni’. Ako misliš na bivše studente i neke koji su naučili malo arapski,
pa blago tebi za ’’učene’’ koji su se izgubili u magli straha od prijekora,
slijepoće i džehla, aferim za ‘’bezdan’’ u kojem se nalazite kako vi obični
slijepi slijedbenici, tako i vaši ’’učeni’’. A što se tiče ’’šejha ti’’, pa neka ga
Uzvišeni Allah uputi. Naše je neprijateljstvo i mržnja tako nam Allaha radi
istine u koju vjerujemo, a ne možete, niti meni, niti mojoj braći bilo šta
zamjeriti, jer mi niti sa šejhom ti, niti sa tvojim ‘’učenima’’ nijesmo imali ništa
privatno. Ako dokažete našu ’’zabludu’’ mi ćemo se pokajati i stidjeti se da
vam se pojavimo pred oči, a dok to ne uradite, pa teško vama prihvatite
hakk, nemojte biti poput onih koji su odbili Muhammeda, ‘alejhi-s-salatu ve
selam, samo zato što je bio arap od naroda ‘’neukih’’, pa je šejtan bio
raspalio mržnju među mušricima zbog nekih svojih ponosa i voljenih itd. Sa
druge strane mi smo preči da se ljutimo i ‘’glave okrećemo’’ od tvoga šejha i
vas slijepih sljedbenika, jer nas je vodio u zabludu i kufr, pa das mo umrli kao
neka vaša braća, pa teško bi ga se bilo nama i pomoći nam ne bi bilo od
tvoga šejha pred Allahom, kao što je ni vama neće biti ako preselite na kufru,
a na Sudnjemu danu i u Džehennemu ćete proklinjati jedni druge, pokidat će
se ta ‘’ljubavna veza’’ i pokornost koju spominješ. Prestanite bolje vam je i
uzvjerujte, biće vam ako se ne pokajete vatra stalna i vječna mrznija od ove
mržnje kojom muslimane mrzite, koju je prokleti šejtan raspalio prema
nama, a ako ste sigurni u svoju ‘’istinu’’ ostanite da čekamo zajedno, nego
bolje vam je uključite razum već jednom, presaberite se dok ne bude kasno!
ِ ِ ‫ف نم‬ ِ ِ ‫إِ من الم‬
‫اه ْم‬
‫ود مه ْم بَ مدلْنَ م‬ ْ ‫صلي ِه ْم ًَن ارا مكلم َما نَض َج‬
‫ت مجلم م‬ ْ َ ‫ين َك َفمروا ِِب َايتنَا َس ْو‬
َ ‫ذ‬
)٥٦( ‫اَّللَ َكا َن َع ِز ايزا َح ِك ايما‬
‫اب إِ من م‬ ‫ذ‬َ ‫ع‬‫ل‬
ْ ‫ا‬ ‫ا‬‫و‬‫م‬‫ق‬‫و‬ ‫ذ‬
‫م‬ ‫ي‬ِ‫جلمودا َغي رها ل‬
َ َ َ ََْ ‫م ا‬
’’Doista one koji kufr čine (nevjeruju) u Naše ajete, peći (pržit) ćemo ih vatrom.
Svaki put kada se ispeku njihove kože, zamijenit ćemo ih drugim kožama, da bi
iskusili (podnosili) kaznu. Doista je Allah Moćni, Mudri.’’ (En-Nisa’, 56.)

‫مج ايعا َوِمثْ لَهم َم َعهم لِيَ ْفتَ مدوا بِ ِه ِم ْن‬

َِ ‫ض‬ ِ ‫األر‬
ْ ِ
‫ِف‬ ‫ا‬ ‫م‬ ‫م‬
َ ْ‫م‬ ‫َل‬
َ ‫م‬
‫ن‬ َ
‫أ‬ ‫و‬َ‫ل‬ ‫ا‬
‫و‬
ْ ‫َ م‬ ‫ر‬ ‫ف‬
َ ‫ك‬
َ ‫ين‬ ِ ‫إِ من الم‬
‫ذ‬
ِ ‫اب ي وِم الْ ِقيام ِة ما تم مقبِل ِمْن هم وََلم ع َذ‬
‫يدو َن أَ ْن‬‫) يمِر م‬٣٦( ‫اب أَل ٌيم‬ ٌ َ ْ‫َع َذ ِ َ ْ َ َ َ ي َ م ْ َ م‬
)٣٧( ‫اب مم ِق ٌيم‬ ‫ذ‬
َ ‫ع‬ ‫م‬ ‫َل‬
َ ‫و‬ ‫ا‬ ‫ه‬ ‫ن‬
ْ
ٌ َ ْ‫َ َ م ْ َ َ َ َ م‬
ِ ‫َُيْرجوا ِمن النما ِر وما هم ِخبا ِرِجني‬
‫م‬ َ ‫مم‬
’’Doista oni koji kufr čine (nevjeruju) - da je njihovo sve ono što je na zemlji i
ravno tome uz to, da se otkupe sa njim od kazne dana kijameta (Sudnjega), ne bi
se prihvatilo od njih, i njima pripada kazna bolna. Htjeti će da izađu iz vatre, a
neće oni izaći iz nje, i njima je kazna vječna.’’ (El-Ma’ida, 35.-36.)
Kažeš; ‘’Omalovažavanje i ismijavanje ljudi od znanja nije isto kao i ismijavanje
bilo koga drugog od nas, jer ismijavanje sa učenim ljudima nije samo ismijavanje s
njima lično već i sa onim što oni nose od šerijatskog znanja, od onoga što oni
praktikuju od islamskog znanja. Zato je s pravom bojati se za onoga ko se poigra s
čašću učenjaka da se brzo ne otruje od iste, bojati se da ne zasluži brzu i tešku
kaznu. Nije problem, neka novotari napadaju mene i vrijedjaju, ja sam običan
čovjek siromašan znanjem, ali neću dozvoliti da se čast naših učenih napada, kao i
da se ponižava sve ono što su uradili na polju da've! Čak i mušrici su nas poštedjeli
toga, oni koji se danas bore protiv nas, dok su novotari svoju da'vu bazirali na
ponižavanju Ebu Muhammeda poimenično kao i njegovog džemata.’’ Samo ti
preostaje još da dokažeš svoje tvrdnje ‘’gebels’’. Nikad nisam rekao što su
neki pojedinci braće iz džema’ata rekli o tvom šejhu kada bi ih vaši slijepci
isfrustrirali, provocaranjem. Ne kažem da je to bilo pogrešno, već to nije moj
metod u davi. Nikad ga nisam nazvao bilo kojim lošim imenom. Ne sjećam se
da sam upotrijebio njegovo ime koje su mu dali roditelji čak, već onako kako
on želi da se zove. Kad sam morao da ga spomenem, trudio sam se da to
bude sa inicijalima EM., ali kad je moralo kao u ovim odgovorima tebi i tvojoj
braći, onda ne vidim problem što napišem kompletnu kunju u većini
slučajeva, ali vidiš li da ti cijelo vrijeme ‘’tepam’’ govoreći ‘’tvoj šejh’’, jer ja
znam koliko to tebi znači, pitam se da li se ‘topiš’ od sreće kada to vidiš, da li
ti srce zaigra kada vidiš riječi koje se tiču tvoga šejha? Insanu, ne ponižavamo
mi niti njega, niti bilo koga tvoga ‘’učenog’’ personalno, nije nas briga za njih,
ništa nam nisu učinili privatno i nažao lično, pa da nas šejtan prevari da to
radimo, jednostavno da ti bude jasno, kažem ti ‘glasno’ po ko zna koji put;
‘’mi se ljutimo zbog istine u koju vjerujemo’’, dokazali smo je Risalama, a vi
niste ništa, osim nekih šubuhata koji nisu dokaz u Allahovoj vjeri, i to neće
prestati i naše neprijateljstvo i mržnja neće prestati sve dok ne budete u
Njega Jedinog ispravno vjerovali, jer nam je uzor Ibrahim, ‘alejhi-s-selam i
oni koji su bili sa njim? A znaš li i znate li ko su to bili? Pa po jednom mišljenu
Allahovi Poslanici, alejhimu-s-selam, čitaj; Uzvišeni Allah je rekao:
‫ين َم َعهم إِ ْذ قَالموا لَِق ْوِم ِه ْم إِ مًن بمَرآءم ِمْن مك ْم‬ ِ‫ِ ِ ِ م‬
َ ‫مس َوةٌ َح َسنَةٌ ِف إبْ َراه َيم َوالذ‬ ْ ‫ت لَ مك ْم أ‬ ْ َ‫قَ ْد َكان‬
ِ‫ون م‬ ِ ‫وَِمما تَعب مدو َن ِمن د‬
‫ضاءم أَبَ ادا َح مَّت‬َ ‫اَّلل َك َف ْرًَن بِ مك ْم َوبَ َدا بَْي نَ َنا َوبَْي نَ مك مم الْ َع َد َاوةم َوالْبَ ْغ‬ ‫ْ م‬ ‫َ ْم‬
ِ‫تمؤِمنوا َِب م‬
)٤( ‫َّلل َو ْح َدهم‬ ‫ْم‬
''Uistinu vi imate najljepši primjer u Ibrahimu i onima koji su (bili) sa njim - kada su
rekli svom narodu: “Doista smo mi čisti (odreknuti) od vas i od onoga čemu
‘ibadetite (što obožavate robovanjem) mimo (pored) Allaha. Učinili smo kufr
(zanevjerovali smo) u vas i pojavila se između nas i između vas neprijateljstvo i
mržnja stalna; sve dok ne budete vjerovali u Allaha, Njega Jedinog.'' (El-
Mumtehine, 4.)
O ''onima koji su (bili) sa njim'' je rekao et-Taberi u svom tefsiru da su to Allahovi
Vjerovijesnici. Kaže et-Taberi (310 h.dž.):

Rekao je On, Uzvišen neka je spominjući ga (Ibrahima, 'alejhi-s-selam) vjernicima

među ashabima Poslanika, sallAllahu 'alejhi ve selleme: ''vi imate – znači ''o vi koji
ste povjerovali’’, najljepši primjer: On je rekao; najbolji uzor u Ibrahimu, prijatelju
Er-Rahmana (Svemilosnog), kojeg je On uzeo (Sebi) za halila, i one koje su bili sa
njim od Allahovih Poslanika.'' (Tefsir Et-Taberi 22/566.)

Nije valjda da ti je ‘’Abdullah b. Abdur-Rahman el-Džibrin’’, poznati ‘’šejh’’,

crkotina i narikača taguta kojeg citiraš, kako on nešto kaže, ‘’musliman’’?
Ako jeste, daleko ste i ti i tvoja braća dogurali kad ste to sebi dozvolili, ti što
ga citiraš (ako nije što se ne ogradiš na bilo koji način) a oni što te ne kude da
im više ne soliš pamet. Kao da je muslimane briga šta ‘’ulema’’ taguta ima da
kaže. Isto tako, ti si preči da budeš ‘’haridžija’’, jer ajete koji se tiču
muslimana spustaš na svoje ‘’učene’’ koji su kafiri, iako ćeš reći poput sufija i
sličnih ‘’sram te bilo kudiš naše voljene’’. Nego Edo, ako budeš ponovo nešto
piskarao, obavezno da se izjasniš po pitanju ove tagutske narikače, jer ako to
izbjegneš rizikuješ da budeš kod svoje braće ‘’osumnjičen’’, da si u
džema’atu svoga šejha ‘’moljac i crv’’ poput ‘’Semiha Muslimovića’’ i njemu
sličnih koji su ‘’u džema’atu’’ samo šejhu za zlo, (kako ih ti voliš nazvati
‘dušebrižnici’) a Allah najbolje zna, ono što su govorili i kako su djelovali
dovoljno je govorilo šta im je u stvari cilj, jer ovoliko odgađanje šejhovog
‘’suđenja’’ kod taguta vodi ka tome da se nađu neki koji će, ili svjedočiti
protiv njega, ili pomoći da se on linkuje sa nekim ko je ‘’imao kontakte’’ sa
devlom, poput ebu tejme, koji je ‘’Muslimoviću’’ on šejh itd. Itd. Dakle
odgovori ko su tebi ’’učeni’’ zato što se stalno pitam ‘’ko su ti ljudi’’, da
nismo nešto ‘propustili’, jer valjda ne misliš na ‘’podrumaše’’ iz svog
džema’ata kojih nigdje nema, a Hazimi je u zatvoru taguta, pa ko je onda
koga smo mi ikad spomenuli? Isto tako, Hazimi je puno bliži nama od vas,
Allah da ga uputi i izvede iz zatvora taguta, amin. Kaže Uzvišeni Allah:
ِ‫اي أَيُّها الم ِذين آمنوا علَي مكم أَنْ مفس مكم ال يضرمكم من ض مل إِ َذا اهتدي تم إِ َىل م‬
‫اَّلل‬ ْ ‫ْ َ َ ْم‬ َ ْ َ ْ ُّ ‫َ َ م َ ْ ْ َ ْ َ م‬ َ َ
َِ ‫مرِجع مكم‬
)١٠٥( ‫مج ايعا فَيمنَبِيئم مك ْم ِِبَا مكْن تم ْم تَ ْع َملمو َن‬ ْ ‫َْ م‬
''O vi koji ste povjerovali - na vama su duše vaše. Neće vam naštetiti (naškoditi)
onaj ko je zalutao kada ste upućeni. Allahu je vaš povratak - zajedno (svima); pa
će vas izvijestiti o onome što ste radili.'' (El-Ma'ida, 105.)
Kažeš; ‘’Zaista bi bila nepravda učenjake uleme Nedžda nazivati slijepim
sljedbenicima Muhammeda bin Abdulvehhaba zbog dokaza iz Kur'ana i Sunneta u
kojima su ga slijedili, jer oni to nisu radili obožavajući svog šejha, već obožavajući
Allaha! Koliko je samo primjera da su učenici poštovali svoje učitelje i koliko su
bili obazrivi i ponizni prema njima u ljubavi i poštovanju koje su im pružali pa
niko nije rekao da je to pretjerivanje ili slijepo slijedjenje. A ja nisam ni djelić toga
ispoljio niti pokazao prema našem najučenijem bratu, koji je skroman i koji
sigurno ne voli da se naziva šejhom, ali svakom pripada ono što je stekao svojim
djelima. A ja pitam ako Ebu Muhammed nije da'ija koji poznaje akidu i usuli fikh,
ko je to onda na ovim prostorima? Predvodnik novotara i 'njegova
dječica'!?’’ Jadno li je, bolesno, a ujedno i smiješno upoređivati tvoga šejha sa
ulemom dave Nedžda, stvarno vam u slijepilu izgleda nema sličnih. ))) ‘’On
ne voli da se naziva šejhom, ali mu to itekako ’pripada’’ ))). Svašta ćemo se
mi nagledati od tebe Edo ’majstore’, počeo si biti ’zanimljiv’; ‘’ja pa ja, i opet
ja i ‘svaka peta’ ‘’ja’’…’’. I tvoj šejh, zna dio Akide, jer nije upotpunio aslu din i
ne zna Tevhid Uzvišenog Allaha, ne zna za mnoge propise iz Akide, stvarno
značenje vilajeta, mušareke, sebebijjeta, isti’ane itd. ali kako tebi pokazati u
sunce kada si slijep haram aškom? Mi isto to nismo znali, pa smo naučili,
tako je mogao i tvoj šejh, ali šta ćeš, insan se drznuo i umislio da nema
učenijeg od njega, ‘’kako to da neko prije njega sazna i nauči’’, ’nemoguće’.
Zato i jeste tu gdje se nalazite, na stepenu džehla kojeg nijeste svjesni, a
koliko on sam stvarno zna, ne možeš ti znati jer si zaslijepljen, pitaj one koji
ga poznaju, koji su se nekad ‘’svaki dan’’ jedan duži period (uzastopno u
jednom periodu skoro godinu dana, a mimo toga često par godina) po
nekoliko puta preko dana čuli i pisali sa njim, i on je zaista znao biti skroman,
ovako prive, znao je reći nakon što je prekinuo kontakt sa ebu Merjemom;
‘’Abdullah, misliš li ti da je meni lahko, pa vidiš li da nemam nikoga pitati
neke stvari?’’ (ne sjećam se na šta se odnosilo, ali je Allah svjedok ovome).
Dakle ti umišljena ‘budalo’, nemaš pojma koliko on malo zna, posebno kad je
fikh u pitanju, ti ne znaš da bi se on nekada u nekim stvarima toliko
‘’zapetljao’’ da bi čudno bilo njegovo dokazivanje nekog ubjeđenja, recimo
po pitanju mesha na čarapama kada je u pitanju da li on važi za svaki namaz,
ili moraš recimo da zanijetiš da uzimaš abdest za određene namaze, pa kada
ti prođe ‘’nijjet’’ prošao ti je i mesh itd. Ja to imam kopirano sa bivšeg
foruma, tome su se čudili mnogi iz džema’ata, i nemoj me tjerati ‘’drugi put’’
da tražim slične stvari... I gdje je on nekad održao i jedno predavanje o nekoj
drugoj grani, osim Tevhidullaha (mimo uopštenih govora)? Donesi jedno
pitanje i odgovor na temu usuli fikha?! Naprotiv, ljutio se što se neko usudio
da postira podjelu usuli fikha, a ti pričaš priče za ‘malu djecu’. I ja ovim ne
potcjenjujem niti njega, niti njegovo skromno znanje, nego govorim o
činjenicama koje ti ne znaš, a ovdje obmanjuješ svoju braću da budu slijepaci
poput tebe, Allah te uputio, amin. Kaže Uzvišeni Allah, subhaneh:
‫ين تَ ْعبم مدو َن ِم ْن‬ ِ ‫ك ِمن ِد ِيين فَال أَعبد الم‬
‫ذ‬ ٍ ‫قمل اي أَيُّها النماس إِ ْن مكْن تمم ِِف َش‬
َ ‫م‬ ‫م‬ ْ ْ ‫ي‬ ْ ‫م‬ َ َْ
ِِ ِ ِ ِ ‫اَّلل ولَ ِكن أَعبد م‬ ِ ِ ‫د‬
‫ني‬ ‫اَّللَ المذي يَتَ َوفما مك ْم َوأممْر م‬
َ ‫ت أَ ْن أَ مكو َن م َن الْ مم ْؤمن‬ ‫ون م َ ْ ْ م م‬ ‫م‬
’’Reci; ''O ljudi; ako ste u šekku (sumnji) o mojoj vjeri - pa ja ne 'ibadetim
(robujem obožavanjem) one koje 'ibadetite mimo (pored) Allaha, nego 'ibadetim
Allaha koji vas usmrćuje; a naređeno mi je da budem od mu'mina (vjernika).’’
(Junus, 104.)
Kažeš; ‘’Optuživati mene da slijepo slijedim Ebu Muhammeda u akidi je hrabra
optužba, a ja ću reći da akidu nisam naučio od Ebu Muhammeda već od jednog od
učenjaka tevhida, ali sam je od Ebu Muhammeda usavršio, jer je on jedini na
našem govornom području koji je mes'ele kufra u taguta objasnio u detalje i
odgovorio na sve šubhe uperene na Allahovu vjeru u ovim mes'elama. Oh kako su
se i novotari samo okoristili od Ebu Muhammeda...’’ Edo ‘majstore’, fala ti što
nas ‘obveseljavaš’ ponekad ))). Kažeš da si naučio Akidu od ‘’jednog
učenjaka’’ ali da si je ‘’usavršio od ebu Muhammeda’’, znači tvoj šejh je čak
veći i od učenjaka Tevhida ))). Sad nam je jasno Edo ko si ti, i koliko si ustvari
smiješan a nikako ozbiljan, odsad se neću in ša’e Allah obraćati na tvoja
piskaranja, osim ako dođeš sa rekao Allah, Njegov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi
ve selleme i učenjaci islama. Dakle ti se nemaš šta javljati više, jer ti time ne
umiješ dokazivati pa kad/ako ti se ‘’učena’’ braća jave onda će muslimani
odgovoriti braneći Allahov dina od napasnika, polovnjaka u vjeri. A to što si
na kraju rekao, pa ima tu istine, ne može niko realan to poreći, nema smisla,
jer je to istina. Ali eto, nemojte nama zamjeriti što smo prihvatili istinu kada
nam je došla, ako hoćete ‘’halalite’’, a ako nećete baš nas briga. Allah je
pravedan i pravedno su među robove Svoje. Allah vas te’ala uputio, amin.
‫اْلَ ِيق َونَطْ َم مع أَ ْن يم ْد ِخلَنَا َربُّنَا َم َع الْ َق ْوِم‬ ِ‫وما لَنا ال نمؤِمن َِب م‬
ْ ‫َّلل َوَما َجاءَ ًَن ِم َن‬ ‫ََ َ ْ م‬
)٨٤( ‫ني‬ ِِ ‫ال م‬
َ ‫صاْل‬
’’A šta je nama da ne vjerujemo u Allaha i ono što nam je došlo od istine, a
čeznemo (žudimo) da nas uvede Gospodar naš sa narodom dobrim?'' (El-Ma’ida, 84.)
Ako pak Edo kaže: ''Mi ne 'ibadetimo nikoga sem Allaha i mu Njemu ne pridružujemo
niti činimo kufr. Mi svoje da'ije i šejhove ne obožavamo, samo ih poštujemo i slušamo
onda mu kažemo:
‫ وحيرمون عليكم ماأحل لكم‬،‫ أليس حيلون لكم ماحرم عليكم فتحلونه‬: ‫قال رسول هللا صلى هللا عليه وسلم‬
‫ فتلك عبادهتم‬...‫فتحرمونه؟‬
‫رواه أمحد والرتمذي وقال حديث حسن‬
Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu 'alejhi ve selleme: ''Zar vam oni nisu ohalaljivali
ono što vam je haram, pa ste ga smatrali halalom i oharamljivali vam ono što vam je
halal pa ste to smatrali haramom? Pa to je 'ibadet (obožavanje robujući) njima!
(Prenosi ga Ahmed i Tirmizi, i kaže hadis je hasen-dobar)

Kažeš; ‘’Zaista neprijatelji da've nikada nisu spominjali Ebu Muhammeda u toliko
ružnom kontekstu i skoro svakodnevno kao što to rade neki pojedinci od novotara.
Od pravde neprijatelja tevhida je bilo da ne spominju ime Ebu Muhammeda javno
u ružnom kontekstu. Isto tako meni nije nikad palo na pamet da poimenično
ponižavam i srozavam autoritet javno odredjenih pojedinaca već sam se fokusirao
na temelje ove vjere a pojedince poimenično spomenuo samo u krajnjoj nuždi kao
što je to bilo u slučaju laži na Ebu Muhammeda o mes'eli munafika koju je
predvodnik novotara izmislio, a taj isječak niti predavanje u kojem se spominje još
nisu uklonili sa youtuba i pored priznanja da su 'nesvjesno' napravili grešku.’’ Ne
laži Edo, sram te bilo istoga. Ti ne znaš šta je pravda, niti istina, niti pravi put,
prema tome ušuti, nemoj da se blamiraš više. A ovo ‘’…samo u krajnjoj
nuždi’’, kad je tako, ja sam čak manje spominjao poimenično tvoga šejha, a
vrijeđao ga javno pred drugima čak nikad nisam, naprotiv često sam ga
branio radi pravde i istine pred mušricima, kada bi govorili da vjeruje ono što
ne vjeruje, ili ispravljao istinu o njemu, rekoh radi svjedočenja istine i pravde,
a ne zato što je bilo šta od toga zaslužio nakon razlaza. Ako sam spomenuo
nekad inicijale, ili u krajnjoj nuždi kao ovdje ‘’ebu Muhammed’’, onda je to
samo u kontekstu njegove zablude za koju vjerujemo da je zabluda i kufr, to
niti možeš zabraniti, niti možeš uticati da prestane, sve dok ili ne dokaže/te
da to nije kufr, ili ne prihvati/te istinu, tek će onda to prestati, jer se mi ne
bojimo ničijeg prijekora, ne bojimo se ničijih prijetnji, i preispitujemo se
redovno da li je to sa pravom ili ne, a rekoh ti i opet ti ponavljam; ‘’za svoje
stavove i ubjeđenja imamo dokaze, vi ih nemate’’ (iznijeli smo ih i ovdje
ponovo da ih drugi vide ako nećeš ti) i nemate pravo da branite bilo šta,
neprijateljstvo i mržnja ostaje između nas i između vas, sve dok ili ne
dokažete da mi nismo u pravu ili se ne pokajete pa uzvjerujete, trećeg nema.
Shvati to već jednom i prestani da nas ezijetiš, uvijek ste prvi počinjali u
svemu, već drugi put to dokazuješ. To što smo postirali govore Allaha te’ala,
govore Njegova Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve selleme, govore učenjaka
Rabanijj, ako smo vas time ezijetili možemo vam i u tome pomoći, da vam
kupimo po metar ili dva konopca, možda se u ‘’posljednji momenat’’ sjetite
da vam je bolje da se pokajete, da odložite tu stvar za neko vrijeme dok Allah
ne pošalje meleka smrti, i baš nas briga zbog tog ezijeta vas, tako i treba, to
nam je obaveza o čovječe tvrdoglavi. A što se nekad i spomene neko po
kufru i zabludi, pa tome je sam kriv, mogao je to odavno pokušati da riješi, ali
nije, okrenuo se, ‘’mahnuo rukom preko nosa’’ kao da mu je muha bila na
njega stala, nagovorio se; ‘’pustite te ‘novotare’..’’ i smjestio u ‘’ćošak’’, vidiš
da ste sami krivi? Opravdaj i nas kada znaš sebe rekavši; ‘’a pojedince
poimenično spomenuo samo u krajnjoj nuždi’’. Što se tiče tvoga spomena
‘’priznanja’’ kako je bilo sa njegovim govorom o mes’eli munafika, pa Edo,
time se, ako imaš iole razuma čuva čast tvoga šejha, jer je to što je rekao a
što su mi dostavila tvoja braća ispravno, (uvjerio si se govorom Rahbanijjuna
koje sam ti prenio) a ono što si ti prenio je brukanje njega, jer je to drugo
džehl, i ja nisam kriv što su tvoja braća prenijela istinu do mene, jer se
pokazalo da su bili u pravu. Zar redd (odgovor) tebi nije dovoljan kao dokaz
da je hakk kod nas kad je mes’ela munafika u pitanju, a ako si i dalje
ubjeđenja da nije, pa što se nisi oglasio ponovo? Evo pruža ti se ponovo
‘’šansa’’, da odbraniš svoju zabludu, pokušaj opet ako smiješ od svoje braće
makar. Nego de ti nama prepričaj šta se dogodilo nakon odgovora tebi na
mes’elu munafika, ti vrli ‘’pretraživaču’’, svih ajeta, tefsira i govora uleme po
pitanju munafika, jer ti nisi tu mes’elu, kako reče ‘’branio’’ i govorio o njoj
prije nego si to gore uradio? Ili si lažov, ili si manipulator, treće nema Edo
‘’majstore’’. Kaže Uzvišeni Allah:
)١١٥( ‫يع الْ َعلِ ميم‬ ‫م‬ ‫م‬ِ ‫ك ِص ْدقاا وع ْدال ال مب يِد َل لِ َكلِماتِِه وهو ال مس‬
‫م‬
َ َ َ َ‫م‬ َ َ َ ِ
‫ب‬‫ر‬ ‫ة‬
‫م‬
‫َ ْ َ َي‬‫م‬ ِ‫وَْتمت َكل‬
ِ‫وك عن سبِ ِيل م‬
‫اَّلل إِ ْن يَتمبِعمو َن إِال الظم من َوإِ ْن‬ َ ُّ
‫ل‬ ِ‫ضي‬
‫ض‬ ِ ‫األر‬ ‫ِف‬ِ ‫ن‬ ‫م‬ ‫ر‬ ‫ث‬ ‫ك‬
ْ َ
‫أ‬ ‫ع‬ ِ ‫وإِ ْن تم‬
‫ط‬
َ ْ َ ‫ْ م‬ َْ َ َ ْ َ
)١١٦( ‫صو َن‬ ‫مه ْم إِال َُيْمر م‬
’’I ostvaruje se riječ tvoga Gospodara, istinski i pravedno. Nema onoga koji će
promijeniti Njegove riječi. A On je Onaj koji sve čuje, Sveznajući. A ako bi se
potčinjavao (pokoravao) većini onih koji su na zemlji, skrenuli (zaveli) bi te sa
Allahova puta. Oni ne slijede, osim mišljenja (pretpostavke) i nisu oni, osim oni koji
lažu.’’ (El-En’am, 115.-116.)
Kažeš; ‘’Takodje nikada ih nisam spomenuo otkad postoji moja stranica i kanal,
dok njihov vodja nije došao da muslimanima soli pamet i da vrijedja nas i naše
učene prevršivši svaku mjeru u bezobrazluku. Pa sam ih savjetovao da to ne rade,
potom brisao njihove komentare a kada su postali nepodnošljivi banovao sa
stranice kako ne bi više mogli komentarisati i oduzimati snagu i vrijeme ljudima
koji traže znanje.’’ Opet te nije sramota da lažeš? Donesi jedan jedini citat
vrijeđanja vas, osim ako vam ne zvoni u glavi kada se kaže; ‘’zabluda, kufr,
mušrici i sl.’’, pa to su šeri’atski pojmovi i mi ćemo ih upotrebljavati dok se
ne dogodi kod vas jedno od dvoje; ‘’dokazivanje naše zablude ili pokajanje
od kufra’’, i nemoj više da manipulišeš sa ljudima, ostavi se toga čovječe.
ْ‫ضلِْلهم َوَم ْن يَ َشأ‬ ‫ات َم ْن يَ َشِأ م‬
ْ ‫اَّللم يم‬ ِ ‫والم ِذين َك مذبوا ِِبايتِنَا ص ٌّم وب ْكم ِِف الظُّلمم‬
َ ٌ ‫َ َ م َ م َم‬
)٣٩( ‫اط مم ْستَ ِقي ٍم‬ٍ ‫ََيع ْله علَى ِصر‬
َ َ ‫َْ م‬
’’A oni koji niječu Naše ajete (znakove); gluhi i nije, u tminama su. Koga hoće Allah
- zavede ga, a koga hoće - potakne (nadahne) ga pravome putu.’’ (El-En’am, 39.)

Bezobrazluk je vama svojstven, jer vi bez dokaza govorite da smo ‘’novotari’’,

‘’haridžije’’, ‘’kafiri’’ i slično, to je bezobrazluk i ezijet muslimana, a ne to što
smo iznijeli na vidjelo vaše zablude i kufrove, to je nama vadžib insanu.
Banovao si nas jer nisi mogao gledati istini u oči, nisi mogao osaburati jer si
se pobojao da ti braća ‘navijači’ ne promijene redove, vama je bitno kao i
‘’putnicima’’ da se skuplja masa, kvantitet a ne kvalitet. Sam znaš makar
djelimično kakvo vam je stanje u džema’atima, kakav je raskol i nered, džehl i
slijepilo, ako ne znaš prošetaj malo, izađi iz ‘podruma’, da ti mozak ne
zahrđa, zna biti tamo vlažno, manjak kiseonika, Allah te uputio. Kaže te’ala:
ِ ‫الم ومن ي ِرْد أَ ْن ي‬
‫ضلمهم ََْي َع ْل‬ ِ ‫إلس‬ ِ‫هديه ي ْشرح ص ْدره ل‬ ِ ‫اَّلل أَ ْن ي‬
‫م‬ ِ‫فَمن ي ِر‬
‫د‬
‫م‬ ‫َ ْ م م َ َم َ َ ْ َ َم ْ َ َ ْ م‬
‫س َعلَى‬ ‫ج‬ ِ
‫ر‬ ‫ال‬ ‫اَّلل‬ ‫ل‬ ‫ع‬ ‫َي‬ ‫ك‬ ِ‫ص معد ِِف ال مسم ِاء َك َذل‬ ‫ي‬ ‫ا‬ ‫ضيِي اقا َحر اجا َكأَم‬
‫َّن‬
َ ْ ‫ي‬ ‫م‬ ‫م‬ ‫م‬ َ ْ َ َ َ ‫م‬ ‫م‬ َ َ َ َ ‫ص ْد َرهم‬
َ
)١٢٥( ‫ين ال يم ْؤِمنمو َن‬ ِ ‫الم‬
‫ذ‬
َ
’’Zato onome koga Allah hoće da uputi, On otvori (proširi) njegova prsa za Islam. A
koga hoće da zabludi, On učini njegova prsa stegnutim, tijeskobnim, kao da se
uspinje na nebo. Tako Allah stavlja nečist (prljavštinu) na one koji ne vjeruju.’’ (El-
En’am, 125.)
I mi ne ’’tragamo za vama’’, kod nas ste trenutno samo ‘’neko sa kim smo bili
jedno vrijeme, zajedno na polovičnoj vjeri - u zabludi’’. U našoj šuri
džema’ata smo se odnedavno dogovorili da vi niste kod nas više predmet
dave, osim onih koji se raspituju, (i ovi odgovori su također u tom svojstvu,
ne radi neprijatelja kao što si ti, već onih od kojih krijete istinu) pa dođu da
se uljudno raspitaju, poput ljudi koji imaju razuma pa se pokaju od vaše
zablude i dođu sa porodicom među muslimane. Za kraj da te obradujem, da
nam se odnedavno pridružio jedan sada naš brat sa hanumom, (a vaš bivši a
ima ih još, a ko se od naše braće pridružio vama, pa niko) i pitaj ga samo ko
smo u stvari mi kao džema’at, kako smo organizovani, kako se svi u
džema’atu edukujemo/ podučavamo, kako je u medresi, časovima arapskog,
časovima Kur’ana, tedžvida, druženja, pomaganja itd., iako nas je isti nekada
‘vrijeđao’ i ezijetio, pitaj ga ako želiš (javi se da ti dam njegovo ime) kako se
odnosimo prema onima koji sami dođu, koji traže dokaze, koji su na kraju
krajeva ljudi sa edebom, makar ne prihvatili istinu, ne ‘’tjeramo da po ‘svaku
cijenu’ neko prihvati’’, ne, nego mora da nauči, da bude ubijeđen u istinu.
Pitaj svoju braću koja sa nama normalno komuniciraju ko smo mi, bujrum.
Ali elhamdulillah, neki slijepci poput tebe možete samo da lažno svjedočite,
potvarate ili izmišljate, niko među muslimanima nije ostavio kod vas nikakav
loš utisak da nam zbog toga možete u dunjaluku bilo šta prigovoriti, dakle,
spriječeni ste od Allaha da bilo šta sa pravom i dokazom kažete elhamdulillah
ِ ‫ِدي‬
na tome. A što se tiče vjere: ‫ن‬ ِ‫’’ لَ مكم ِدينم مكم و‬vama vaša vjera a meni moja
‫ىل‬
ََْ ْ
vjera’’. Rekao Uzvišeni Allah:

‫اَّللَ ََْي َع ْل لَ مك ْم فمْرقَ ااًن َويم َك ِيفْر َعْن مك ْم َسيِيئَاتِ مك ْم‬

‫ين َآمنموا إِ ْن تَتم مقوا م‬َ
ِ ‫اي أَيُّها الم‬
‫ذ‬ َ َ
)٢٩( ‫ض ِل الْ َع ِظي ِم‬ ‫َويَ ْغ ِفْر لَ مك ْم َو م‬
ْ ‫اَّللم ذمو الْ َف‬
’’O vi koji ste povjerovali, ako se budete bojali Allaha, nadahnuti će vas furkanom
(spoznajom istine i laži), i prekrit će vam loša (zla) djela vaša i oprostit će vam. A
Allah je vlasnik ogromne (velike) dobrote.’’ (El-Enfal, 29.)
Na kraju kažeš; ‘’Ebu Muhammed je moj brat u vjeri, šejh i vodja kojem sam se
spreman pokoriti u svemu što mi se svidja i ne svidja, sve dok kod njega ne vidim
jasan kufr ili jasan širk za koji imam dokaz od Allaha i Njegova Poslanika ili dok ta
poslušnost njemu ne znači nepokornost Allahu. Ovako me uči moja vjera, pa makar
se ovaj vjerski propis ne svidjao sljedbenicima strasti.’’ Slijep si ti trenutno da vidiš i
znaš šta je istina a šta jasan kufr i jasan širk, slobodno se ti počni liječiti od toga,
probaj, smogni opet snage, nakon toliko napora kad ti ‘’učenjak tevhida’’ nije
mogao upotpuniti ‘’tevhid’’, a da je to pošlo za rukom tvome šejhu, kakav li je
to bio ‘’učenjak tevhida’’ pitamo se sa pravom? ))). Kao da je tvoj šejh izmislio
‘’toplu vodu’’, pa stvari Tevhida su kod djece arapa opšte poznate stvari, koliko
je samo ljudi koji teoretski znaju ove stvari. Kad govorimo o Allahovim pravima
u 4 vrste Tevhida koje se danas najčešće spominju, pa mnogi to znaju među
onima koji se pripisuju ‘’pucanju’’, evo ovi isti što negiraju tekfir mušrika da je
od aslu dina, teoretski to znaju, čuli su o svim ovim stvarima, ali su se okrenuli
kao vi sada, i što nas korite kada ste vi mu’atili, kao i oni? Nije došlo znanje i
istina do vas? Nemojte nam reći! Tvoja vjera je polovična vjera, istina
pomiješana sa batilom, dopuni je radi sebe, to je savjet i tvojoj braći, pa ako se
okrenete kao što se okrećete, pa Allah je najpravedniji sudija. Ali budi siguran u
jedno, ova će vas istina pratiti i pobijediti, a mnoga bolesna će srca popucati od
bijesa, zlobe i slijepila, samo zato što su dali prednost svome nefsu nad
dokazima koji su došli do njih. Za kraj boj te se Allaha i pokajte se, a ako to ne
učinite pa Uzvišeni Allah je Milostiv Svojim robovima a kafire strogo kažnjava.
Bolje ti je da brizneš u plač i doviš Allahu čineći tevbu, dovom Allahovog
Poslanika, sallAllahu 'alejhi ve selleme, koja je došla u hadisu 'Aiše, radijAllahu
'anha: „Gospodaru moj, Gospodaru Džibrila, Mikaila i Israfila, Stvoritelju nebesa i
Zemlje, Ti Koji poznaješ nevidljivi i vidljivi svijet, Ti Koji sudiš među Svojim robovima
u onome oko čega se oni razilaze, uputi me na istinu, u onome u čemu se razilazi,
Tvojom voljom, uistinu, Ti upućuješ koga hoćeš na Pravi put!" (Muslim, 1289.)

I podsjećam i sebe i vas na ono šta Allah kaže o onima koji slijede druge:

‫استَ ْكبَ مروا إِ مًن مكنما لَ مك ْم تَبَ اعا فَ َه ْل أَنتمم‬ ‫ين‬ ِ ‫الضع َفاء لِلم‬
‫ذ‬ ُّ ‫ال‬
َ ‫ق‬
َ ‫ف‬
َ ‫ا‬ ‫يع‬ ‫مج‬ ِ‫وب رزوا ِم‬
َِ ‫َّلل‬
ْ َ ‫َ م‬ ‫ا‬ ‫َ ََ م‬
‫اَّلل ِمن َش ْي ٍء قَالموا لَ ْو َه َد َاًن م‬
‫اَّللم ََلََديْنَا مك ْم َس َواءٌ َعلَْي نَا‬ ِ‫اب م‬
ِ ‫ُّم ْغنمو َن َعنما ِمن َع َذ‬
ْ
ٍ ‫صبَ ْرًَن َما لَنَا ِمن مِحم‬
‫يص‬ َ ‫َج ِز ْعنَا أ َْم‬
َ‫أ‬
“I izaći će svi pred Allaha i reći će slabi onima koji su se bili oholi (slijeđeni): ‘Mi
smo zaista vas slijedili, pa hoćete li od nas odagnati nešto od Allahove kazne?!’
Reći će: ‘Da nas je Allah uputio, i mi bi vas uputili. Svejedno je, da li se mi
uzrujavali ili trpjeli, nama više nikakvog spasa (pribježišta) nema.‘“ (Ibrahim, 21.)
Kao što podsjećam i sebe i vas na to šta Allah, azze ve dželle, kaže o onima koji
su slijeđeni:

‫ض ُّل َمن يَ َشاءم َويَ ْه ِدي َمن‬ِ ‫اَّلل ي‬

‫َم‬ ‫م‬ ‫م‬
‫ن‬ َِ‫أَفَمن مزيِين لَهم سوء َعملِ ِه فَرآهم حسناا ۖ ف‬
‫إ‬ ََ َ َ ‫َ َ م م‬
‫صنَ عمو َن‬ ‫ي‬ ‫ا‬ ِ ‫اَّلل علِيم‬
‫ِب‬ ‫م‬
‫ن‬ ِ
‫إ‬ ‫ات‬ٍ ‫ك علَي ِهم حسر‬
َ
َْ ٌ ََ ‫م‬ ۖ َ َ َ ْ ْ َ َ ‫ب نَ ْف مس‬ ْ ‫يَ َشاءم ۖ فَ َال تَ ْذ َه‬
“Pa da li je isti onaj kome su njegova ružna djela prikazana lijepim, te ih i on
smatra lijepim - zato Allah doista ostavlja u zabludi koga hoće i upućuje koga hoće,
pa ne izgaraj od žalosti za njima, Allah zaista dobro zna ono što oni čine.” (Fatir,
8.)
I slijedeći govor Uzvišenog Allaha o njima:

‫اْلَيَ ِاة الدُّنْيَا َومه ْم‬

ْ ‫ض مل َس ْعيم مه ْم ِِف‬ ِ ‫قمل هل نمن بِئ مكم َِبْألَخس ِرين أَعم ااالالم‬
َ ‫ين‬
َ ‫ذ‬ َْ َ َ ْ ‫ْ َ ْ َ يم‬
‫صْن اعا‬ ‫ن‬
َ ‫و‬‫م‬‫ن‬ ِ ‫َحيسبو َن أَنمهم محي‬
‫س‬
‫م‬ ْ ْ ‫ْ َم م‬
“Reci: ‘Da li da vas obavijestimo o onima koji su najupropaštenijih djela?! Oni koji
su na dunjalučkom životu zabludom išli, a oni su mislili da su dobro činili.” (El-
Kehf, 103-104.)
I podsjećam sebe i vas na Allahove riječi, azze ve dželle, kada govori o ahiretu i
razgovoru koji će se desiti u Vatri između slijedbenika i slijeđenih;
 ‫اب‬ ‫ب‬ ‫األس‬ ‫م‬ ِِ‫إِ ْذ تَب مرأَ الم ِذين اتُّبِعوا ِمن الم ِذين اتمب عوا ورأَوا الْع َذاب وتَ َقطمعت ِب‬
‫َ م َ َ َ م ََ م َ َ َ َ ْ م ْ َ م‬ َ
‫ك يمِري ِه مم مم‬
‫اَّلل‬ ِ‫ال الم ِذين اتمب عوا لَو أَ من لَنا َكمراة فَن ت ب مرأَ ِمْن هم َكما تَب مرءوا ِمنما َك َذل‬
َ ‫َََ م ْ َ َ م‬ َ ْ ‫َوقَ َ َ َ م‬
‫ني ِم َن النما ِر‬‫ج‬ِ‫ات علَي ِهم وما هم ِخبا ِر‬ ٍ ‫أ َْعما ََلم حسر‬
َ َ ْ ‫َ مْ َ َ َ َ ْ ْ َ َ م‬
''Kada se odreknu oni koji su slijeđeni od onih koje su slijedili, i vide kaznu i
pokidaju im se veze, I reći će oni koji su slijedili; ''Kad bi bio nama povratak (na
dunja), pa da se odreknemo od njih, kao što su se oni odrekli od nas.'' Tako će im
pokazati Allah njihova djela, tuge (jada) za njih. I neće im biti izlaska iz vatre.'' (El-
Bekare, 166.-167.)
I također riječi Uzvišenog:

‫ني يَ َديْ ِه َولَ ْو تَ َرى إِ ِذ‬ ‫ب‬

َ َْ ‫ي‬ ‫ذ‬ِ ‫آن وال َِبلم‬ ِ ‫ال الم ِذين َك َفروا لَن نم ْؤِمن ِِب َذا الْ مقر‬
َ ْ َ َ ْ ‫َ م‬ َ َ‫َوق‬
‫ين‬ ‫ذ‬ِ ‫ول الم‬‫م‬ ‫ق‬
‫م‬ ‫ي‬ ‫ل‬َ ‫و‬ ‫ق‬
َ ‫ل‬
ْ ‫ا‬ ‫ض‬ٍ ‫ع‬ ‫ب‬ ‫ىل‬َ ِ
‫إ‬ ‫م‬ ‫ه‬ ‫ض‬ ‫ع‬ ‫ب‬ ‫ع‬ ‫ج‬ ِ‫الظمالِمو َن موقموفمو َن ِعْند رِيِبِم ي ر‬
َ َ ْ َْ ْ ‫َ َ ْ َْ م َ ْ م‬
‫م‬ َْ ‫م‬
‫ين‬ ‫ذ‬ِ ‫ال الم ِذين است ْكب روا لِلم‬ ‫ق‬ ‫ني‬ ِ‫ضعِ مفوا لِلم ِذين است ْكب روا لَوال أَنْتم لَ مكنما م ْؤِمن‬
َ ‫َ ْ َم‬ َ َ َ َ ‫م‬ ْ‫َ َْ َم ْ م‬ ْ ‫استم‬
ْ
‫ال‬َ َ‫ني َوق‬ ِ‫ََنن ص َد ْد ًَن مكم ع ِن ا َْل َدى ب ع َد إِ ْذ جاء مكم بل مكْن تم مُْم ِر‬
‫م‬ ْ َ ‫أ‬ ‫ا‬
‫و‬ ‫ف‬
‫م‬ ِ‫ضع‬
ْ ‫استم‬
َ ‫م‬
ْ َْ ْ َ َ َْ ‫ْ َ م‬ َ ‫م‬ ْ
‫مها ِر إِ ْذ ََتْ مممرونَنَا أَ ْن نَ ْك مفَر‬‫لن‬ ‫ا‬‫و‬ ‫ل‬ ِ ‫ي‬ ‫م‬
‫ل‬ ‫ال‬ ‫ر‬ ‫ك‬ْ ‫م‬ ‫ل‬ ‫ب‬ ‫ا‬
‫و‬ ‫ر‬ ‫ب‬ ‫ك‬
ْ ‫ت‬ ‫اس‬ ‫ين‬ ِ ‫ضعِ مفوا لِلم‬
‫ذ‬ ‫ت‬ ‫اس‬ ‫ين‬ ِ ‫الم‬
‫ذ‬
َ َ ْ ‫َ ْ َم َ ْ َ م‬ َ ْ ‫م‬ ْ َ
‫الل ِِف‬ َ ‫اب َو َج َع ْلنَا األ ْغ‬ ‫ذ‬
َ ‫ع‬ ْ‫ل‬‫ا‬ ‫ا‬‫َو‬ ‫أ‬
‫ر‬ ‫ا‬ ‫م‬
‫م‬ َ‫ل‬ ‫ة‬
َ ‫ام‬‫مد‬ ‫ن‬ ‫ال‬ ‫ا‬‫و‬ ‫ر‬
ُّ ‫َس‬‫أ‬
‫و‬ ‫ا‬‫اد‬ ‫د‬ ْ‫ن‬َ‫أ‬ ‫ه‬َ‫ل‬ ‫ل‬ ‫ع‬ ‫َن‬َ ‫و‬ ِ‫َِب م‬
‫َّلل‬
َ َ ‫َم‬ َ َ َ َ ‫ا‬ َ ‫َ ََ م‬ ْ
‫ين َك َفمروا َه ْل مَْيَزْو َن إِال َما َكانموا يَ ْع َملمو َن‬ ِ ‫اق الم‬
‫ذ‬ ِ َ‫أ َْعن‬
َ
''A kada bi samo vidio zalime kada budu pred svog Gospodara stali i kada budu jedni
s drugima razgovarali: – reći će slabi (potlačeni) onima koji su se oholili; 'Da nije
bilo vas, sigurno bismo bili vjernici'! Kada kažu oni koji su se oholili onima koji su
bili slabi: 'Zar smo vas to mi odvratili od Upute nakon što vam je bila došla? Ne,
nego ste vi bili zločinci (mudžrimun)! I reći će oni koji su bili slabi onima koji su bili
oholi – 'Nije bilo tako' – 'nego ste danonoćno spletkarili kad ste nam naređivali da
činimo kufr u Allaha i da Mu pridružimo sudruge' I svi će prikriti tugu (žalost) kada
ugledaju patnju, a Mi ćemo na vratove onih koji su kufr činili sindžire (okove)
staviti; zar neće biti 'nagrađeni' (tj. kažnjeni) osim onako kako su činili?!“ (Es-Seba,
31-33.)
I za kraj nemoj mi zamjeriti što se nisam potrudio da sve uredim, kako bi to
lijepo izgledala kada su u pitanju riječi prijevoda sa znakovima na dužinama u
ajetima i mimo toga, i što sam izbjegavao u prijevodu harfove koji su tvrdi, itd.
Neka su najljepši salavati i selami na najodabranijeg Allahova roba,
Muhammeda, sallAllahu 'alejhi ve selleme i sve njegove sljedbenike do dana
Sudnjega i neka je hvala Allahu na početku i na kraju!