Znanost o Materijalima Zbirka Riješenih Zadataka PDF

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
METALURŠKI FAKULTET
T. Matković, P.Matković, Lj.Slokar
ZNANOST O METALIMA
Zbirka riješenih zadataka
Sisak, 2010.
SADRŽAJ:
1. KRISTALNE STRUKTURE METALA...............................................................2

1.1. Praznine (šupljine) u kristalnim strukturama metala............................................................................. 9
1.2. Ravnine i smjerovi u kristalnim strukturama....................................................................................... 12
2. KRISTALNE STRUKTURE LEGURA ............................................................ 18

2.1. Čvrste otopine ili kristali mješanci.......................................................................................................... 18
2.2. Intermetalne faze ili spojevi..................................................................................................................... 19
3. DIFRAKCIJA RENTGENSKIH ZRAKA......................................................... 29
4. DEFEKTI KRISTALNE REŠETKE ............................................................... 38
5. RAVNOTEŽNI FAZNI DIJAGRAMI ................................................................ 42

5.1. Binarni fazni dijagrami............................................................................................................................ 42
5.2. Ternarni fazni dijagram .......................................................................................................................... 55
5.3. Fazni dijagrami Fe-Fe3C i Fe-C .............................................................................................................. 57
6. DIFUZIJA U METALIMA ............................................................................... 64
7. MEHANIČKA SVOJSTVA METALA ............................................................... 71

7.1. Elastična i plastična deformacija ........................................................................................................... 71
7.2. Čvrstoća, kovnost, tvrdoća i žilavost...................................................................................................... 79
8. OPORAVLJANJE, REKRISTALIZACIJA I RAST ZRNA................................ 86

8.1. Oporavljanje ............................................................................................................................................ 86
8.2. Rekristalizacija ........................................................................................................................................ 86
8.3. Rast zrna................................................................................................................................................... 87
1
1. KRISTALNE STRUKTURE METALA
Metali u čvrstom agregatnom stanju mogu biti kristalni ili amorfni. Kristalno stanje
karakterizira pravilan, ponavljajući raspored atoma u prostoru u obliku trodimenzionalne
rešetke, koja tvori kristalnu strukturu. Osnovna strukturna jedinica, koja sa svojom
geometrijom (bridovima a, b, c i kutovima među njima α, β, γ) i ponavljanjem u prostoru
određuje kristalnu strukturu, naziva se elementarna ćelija. Njezine karakteristike su
sljedeće:
- parametri elementarne ćelije (a,b,c) i kutevi među njima ( α, β, γ )

- broj atoma u elementarnoj ćeliji (n)
- koordinacijski broj (KB) - broj najbližih susjednih atoma
- gustoća slaganja atoma (P) - odnos volumena svih atoma u
elementarnoj ćeliji prema njezinom volumenu:
P = volumen svih atoma u elementarnoj ćeliji / volumen elementarne ćelije.
Većina metala pripada jednom od tri osnovna tipa elementarnih ćelija. To su:
Kubična-plošno centrirana - A1 (engl. fcc) na slici 1.1.
Slika 1.1. Kubična-plošno centrirana elementarna ćelija
n=4 (elementarnoj ćeliji pripadaju: 8 atoma u vrhovima kocke s 1/8 i

6 atoma na plohama s 1/2)
afcc = 2r 2 (smjer dodirivanja atoma je dijagonala plohe, d = a 2 , na kojoj se

nalaze 4 radijusa atoma, pa je: a 2 = 4r)
KB = 12 (svaki atom je okružen s 12 najbližih susjednih atoma)
4
4 ⋅ r 3π
n ⋅ Vatoma 3
P = 74 % P= = ⋅ 100
Velem.ćelije a3
2
Kubična-volumno centrirana - A2 (engl. bcc) na slici 1.2.
Slika 1.2. Kubična-volumno centrirana elementarna ćelija
n=2 ( elementarnoj ćeliji pripadaju: 8 atoma u vrhovima kocke s 1/8 i

1 cijeli atom u njezinoj sredini )
abcc = 4r / 3 ( smjer dodirivanja atoma je dijagonala kocke, d= a 3 , na kojoj

se nalaze 4 radijusa atoma, pa je: a 3 = 4r )
KB = 8 ( svaki atom je okružen s 8 najbližih susjednih atoma )
4
2 ⋅ r 3π
n ⋅ Vatoma
P = 68 % P= = 33 ⋅ 100
Velem.ćelije a
Heksagonska gusto-složena - A3 (engl. hcp) na slici 1.3.
Slika 1.3. Heksagonska gusto-složena elementarna ćelija
n=6 (elementarnoj ćeliji pripadaju:12 atoma u vrhovima heksagonske prizme

s 1/6, u centrima baza s 1/2 i 3 cijela atoma u ravnini na polovini visine)
ahcp = 2r (dodirivanje atoma je u smjeru parametra a elementarne ćelije)
KB = 12 (svaki atom je okružen s 12 najbližih susjednih atoma)

2
P = 74 % 4 3 c = 2 ⋅ vtetraedra = 2 ⋅ a
6⋅( r π ) 3
n ⋅ Vatoma 3
P= = ⋅ 100
Velem.ćelije a2
6⋅( 3 )⋅ c
4 3
Zadatak 1.-1
Nađi udaljenost između najbližih atoma u kristalnim strukturama tipa A1, A2 i A3, te je
izrazi pomoću parametra elementarne ćelije a.
Rješenje:
A1 : atomi se dodiruju uzduž dijagonale plohe: d = 4r = a 2 → a = 2r 2 .
A2 : atomi se dodiruju uzduž prostorne dijagonale: D = 4r = a 3 → a = 4r/ 3
A3 : atomi se dodiruju po stranici heksagonske prizme: a = 2r
A1 A2
A3
Slika 1.4. Prikaz dodirivanja atoma u kristalnim strukturama metala
Zadatak 1.-2
Elementarna ćelija kroma je kubična i sadrži 2 atoma. Odredi parametar elementarne ćelije
kroma, ako je njegova gustoća 7,19 g/cm3, a molarna masa 52 g/mol.
Rješenje:
- masa atoma u elementarnoj ćeliji:

n⋅M
m=
NA
(NA-Avogadrov broj)
2 ⋅ 52 gmol −1
m= = 172,76 ⋅ 10 − 24 g
6,023 ⋅ 10 23 mol −1
- volumen elementarne ćelije:
4
m m 172,76 ⋅ 10 −24 g
ρ= ⇒V = = = 24 ⋅ 10 −30 m 3
V ρ 7,19 ⋅ 10 gm
6 −3
V = a 3 ⇒ a = 3 V = 3 24 ⋅ 10 −30 m 3 = 0,2884 ⋅ 10 −9 m
a = 0,2884 nm.
Zadatak 1.-3
Bakar ima strukturu tipa A1, a radijus atoma je 0,1278 nm. Izračunaj gustoću bakra, ako je
njegova molarna masa 63,5 g/mol.
ρ=m/V
n⋅M 4 ⋅ 63,5 gmol −1
m= = = 42,17 ⋅ 10 − 23 g
NA 6,023 ⋅ 10 23 mol −1
V = a 3 → a = 2r 2 = 2,828 r = 2,828 ⋅ 0,1278 nm = 0,3615 nm
V = a 3 = (0,3615 nm )
3
m 42,17 ⋅ 10 − 23 g
ρ= = = 8,93 ⋅ 10 6 g / m 3
V (
0,3615 ⋅ 10 −9 m )
3
ρ = 8,93 g / cm 3 .
Zadatak 1.-4
Olovo ima promjer atoma od 0,3492 nm i kubičnu plošno centriranu rešetku. Koliki je
volumen elementarne ćelije olova?
Rješenje:
A1 tip strukture, 2r = 0,3492 nm
4r 2 ⋅ 0,3492 ⋅ 10 −9 m
d = 4r = a 2 ⇒ a= = = 4,94 ⋅ 10 −8 m
2 2
a = 4,94 ⋅ 10 −6 cm
V Pb = a 3 = (4,94 ⋅ 10 −6 cm) 3 = 1,2 ⋅ 10 −16 cm 3 = 1,2 ⋅ 10 −22 m 3 .
Zadatak 1.-5
Srebro ima kristalnu strukturu tipa A1 i atomski radijus 0,1441 nm. Izračunaj parametar
elementarne ćelije srebra.
Rješenje:
4r 4 ⋅ 0,1441nm
d = 4r = a 2 ⇒ a Ag = = = 0,4076nm
2 2
5
Zadatak 1.-6
Kod 20°C Fe ima kristalnu strukturu tipa A2 (a = 0,2866 nm), a kod 950°C strukturu tipa
A1 (a = 0,3656 nm). Kod 1425°C Fe ima ponovo kristalnu strukturu tipa A2 (a = 0,2940
nm). Na svakoj od temperatura izračunaj:
a) gustoću željeza
b) radijus atoma željeza.
Rješenje:
a) gustoća željeza
m M ⋅n
ρ= = , M (g) → NA (atoma)
V V ⋅ NA
m(g) → n (atoma)
_____________________________________
n⋅M
m=
NA
m = masa atoma (g)

V = volumen elementarne ćelije (g/cm3)
NA = 6,023·1023 atoma/mol (Avogadrov broj)
n = broj atoma u elementarnoj ćeliji
M = molarna masa (g/mol), MFe = 55,85 g/mol
ρ=
M ⋅n
V ⋅ 6,023 ⋅10 23 / mol
=
M ⋅ n ⋅1,66 ⋅10 −24 mol
a3
[g / cm ]3
α-Fe: n = 2, a = 0,2866 nm
55,85 g / mol ⋅ 2 ⋅ 1,66 ⋅ 10 −24 mol

ρ= −7
= 7,876 g / cm 3
(0,2866 ⋅ 10 cm) 3
γ-Fe: n = 4, a =0,3656 nm
55,85 g / mol ⋅ 4 ⋅ 1,66 ⋅ 10 −24 mol

ρ= = 7,588 g / cm 3
(0,3656 ⋅ 10 −7 cm) 3
δ-Fe: n = 2, a = 0,2940 nm
55,85 g / mol ⋅ 2 ⋅ 1,66 ⋅ 10 −24 mol

ρ= −7
= 7,297 g / cm 3
(0,2940 ⋅ 10 cm) 3
b) radijus atoma željeza

a 3 0,2866 nm ⋅ 3
α-Fe: A2 tip strukture, 4r = a 3 r= = = 0,124 nm
4 4
6
a 2 0,3656 nm ⋅ 2
γ-Fe: A1 tip strukture. 4r = a 2 r= = = 0,129 nm
4 4
a 3 0,2940 nm ⋅ 3
δ-Fe: A2 tip strukture, 4r = a 3 r= = = 0,127 nm
4 4
Zadatak 1.-7
Izračunaj gustoću bakra, koji ima kristalnu strukturu tipa A1 i atomski radijus 0,1276 nm.
Rješenje:
A1 tip strukture, n = 4, r = 0,1276 nm, MCu = 63,54 g/mol
ρ=
M ⋅n
V ⋅ 6,023 ⋅ 10 23 / mol
=
M ⋅ n ⋅ 1,66 ⋅ 10 −24 mol
a3
[
g / cm 3 ]
4r 4 ⋅ 0,1276 nm
a= = = 0,3609 nm
2 2
63,54 g / mol ⋅ 4 ⋅ 1,66 ⋅ 10 −24 mol
ρ Cu = −7
= 8,97 g / cm 3
(0,3609 ⋅ 10 cm) 3
Zadatak 1.-8
Zlato i platina imaju kristalne strukture tipa A1 s parametrima elementarne ćelije 0,408 i
0,391 nm. Izračunaj atomski radijus zlata i platine.
Rješenje:
Au: d = 4r = a 2 Pt: d = 4r = a 2
a 2 0,408 ⋅ 2 a 2 0,391 ⋅ 2
r= = r= =
4 4 4 4
rAu = 0,1442 nm rPt = 0,1324 nm
Zadatak 1.-9
Elementi Pb i Al imaju kristalnu strukturu tipa A1, a α-Fe tipa A2. Izračunae njihove
gustoće iz broja atoma u elementarnoj ćeliji, parametra elementarne ćelije i relativne
molarne mase.
Rješenje:
Pb: n=4, a=0,495 nm, MPb = 207,19 g/mol
7
n ⋅ M Pb 4 ⋅ 207,19 g / mol
ρ Pb = = = 11,35 g / cm 3
N A ⋅ a Pb 6,022 ⋅ 10 / mol ⋅ (0,495 ⋅ 10 −7 cm) 3
3 23
Al: n = 4, a = 0,4049 nm, MAl = 26,98 g/mol
n ⋅ M Al 4 ⋅ 26,98 g / mol
ρ Al = = −7
= 2,70 g / cm 3
N A ⋅ a Al 6,022 ⋅ 10 / mol ⋅ (0,4049 ⋅ 10 cm)
3 23 3
α-Fe: n = 2, a = 0,2866 nm, MFe = 55,85 g/mol
n ⋅ M α − Fe 2 ⋅ 55,85 g / mol
ρ α − Fe = = −7
= 7,88 g / cm 3
N A ⋅ aα − Fe 6,022 ⋅ 10 / mol ⋅ (0,2866 ⋅ 10 cm)
3 23 3
Zadatak 1.-10
Gustoća slaganja atoma magnezija (A3) iznosi P = 0,74. Koliki je volumen elementarne
ćelije magnezija, ako je njegov atomski radijus 0,161 nm? Dobiveni rezultat potvrdi i s
postupkom računanja volumena elementarne ćelije pomoću gustoće magnezija 1,74 g/cm3 i
njegove molarne mase od 24,31 g/mol.
Rješenje:
1. postupak:
4
6 ⋅ r 3π
8 ⋅ (0,161nm ) ⋅ π
3
Vat Vat 3
P= ⇒ Vel .ć. = = = = 0,14 nm 3
Vel .ć. P 0,74 0,74
2. postupak:
n⋅M 6 ⋅ 24,31 gmol −1
mel .ć. = = −1
= 2,42 ⋅ 10 − 22 g
N 6,023 ⋅ 10 mol
23
m 2,42 ⋅ 10− 22 g
Vel .ć. = = = 1,4 ⋅ 10− 22 cm3 = 0,14 nm3
ρ 1,74 gcm −3
8
1.1. Praznine (šupljine) u kristalnim strukturama metala
U navedenim tipovima kristalnih struktura nalaze se dvije vrste praznina ili intersticijskih
položaja. Oktaedrijska praznina okružena je s 6 atoma, a tetraedrijska praznina okružena je
s 4 atoma. Praznine se mogu popunjavati s malim atomima drugog elementa ukoliko je
zadovoljen odnos između radijusa pojedine praznine (oktaedrijske, ro ili tetraedrijske, rt) i
radijusa intersticijskog atoma rx. U tom slučaju treba biti zadovoljeno Häggovo pravilo da je
(rx/ra) ≤ 0,59. Radijus praznine može se izračunati iz jednostavnog geometrijskog odnosa
između položaja praznine u kristalnoj strukturi i položaja atoma koji je okružuju. Za
pojedine tipove kristalnih struktura broj oktaedrijskih i tetraedrijskih praznina, te odnosi
njihovih radijusa i radijusa atoma su slijedeći:
A1 pošno centrirana kubična ćelija (4 oktaedijske i 8 tetraedrijskih praznina):
ro = 0,41 ra
rt = 0,23 ra .
A2 volumno centrirana kubična ćelija (6 oktaedrijskih i 12 tetraedrijskih praznina):
ro = 0,155 ra
rt = 0,291 ra .
A3 heksagonska gusto-složena ćelija (6 oktaedrijskih i 12 tetraedrijskih praznina):
ro = 0,414 ra
rt = 0,225 ra .
Zadatak 1.1.-1
Izračunaj radijus oktaedrijske praznine u kristalnoj strukturi A1.
Rješenje:
atom metala
oktaedrijska šupljina
a
Slika 1.1.1. Oktaedrijska praznina u kristalnoj strukturi A1
Iz slike 1.1.1. koja prikazuje oktaedrijsku prazninu u kristalnoj strukturi A1 parametar

elementarne ćelije a jednak je:
9
a = 2ra + 2ro , ra = radijus atoma elementarne ćelije A1
ro = radijus oktaedrijske praznine
aA1= 2ra 2
2ro = a – 2ra = 2ra 2 - 2ra
ro = ra 2 - ra = 1,414 ra - ra
ro = 0,414 ra .
Zadatak 1.1.-2
Izračunaj radijus oktaedrijske praznine u kristalnoj strukturi A2.
Rješenje:
atom metala
oktaedrijska šupljina
Slika 1.1.2. Oktaedrijska praznina u kristalnoj strukturi A2
Iz slike 1.1.2. koja prikazuje jednu od oktaedrijskih praznina u kristalnoj strukturi A2

parametar elementarne ćelije a jednak je:
a = 2ra + 2ro , ra = radijus atoma elementarne ćelije A2

ro = radijus oktaedrijske praznine
a = 4ra / 3 = 2,31 ra
2ro = a – 2ra = 2,31 ra – 2ra
ro = 0,155 ra
10
Zadatak 1.1.-3
Izračunaj radijus tetraedrijske praznine u kristalnoj strukturi A2.
Rješenje:
atom metala
tetraedrijska šupljina
D C
D C
a/2 d
A B
a/4
a A a B
Slika 1.1.3. Tetraedrijska praznina u kristalnoj strukturi A2 s prikazom udaljenosti d
Iz slike 1.1.3. koja prikazuje tetraedrijsku prazninu u kristalnoj strukturi A2 udaljenost d od

centra atoma elementarne ćelije (D) do centra tetraedrijske praznine prema Pitagorinom
poučku jednaka je:
2 2
⎛a⎞ ⎛a⎞ a2 a2 5a2
d =⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ = +
2
=
⎝2⎠ ⎝4⎠ 4 16 16
5a 2
d= = 0,559 a = 0,559 ⋅ 2,31 ra = 1,291 ra
16
d = ra + rt → rt = d – ra = 1,291 ra - ra
rt = 0,291 ra .
Zadatak 1.1.-4
Izračunaj radijus tetraedrijske praznine u kristalnoj strukturi A1.
Rješenje:
11
B A B
A
d
a (a 2) /4
C A a/4
D C d
D
a a 2
Slika 1.1.4. Tetraedrijska praznina u kristalnoj strukturi A1 s prikazom udaljenosti d
Iz slike 1.1.4. koja prikazuje tetraedrijsku prazninu u kristalnoj strukturi A1 udaljenost d od

centra atoma elementarne ćelije (A) do centra tetraedrijske praznine prema Pitagorinom
poučku jednaka je:
2 2
⎛a⎞ ⎛a ⎞ a 2 2a 2 3 a 2
d =⎜ ⎟ + ⎜
2
2⎟ = + =
⎝4⎠ ⎝4 ⎠ 16 16 16
3a 2
d= = 0,433 a = 0,433 ⋅ 2 ra ⋅ 2 =1,225 ra
16
d = ra + rt → rt = d – ra = 1,225 ra - ra
rt = 0,225 ra .
1.2. Ravnine i smjerovi u kristalnim strukturama

U kristalnoj strukturi atomi se nalaze na određenim zamišljenim kristalnim ravninama, koje
se označavaju cijelim brojevima u okrugloj zagradi (hkl) tzv. Millerovim indeksima. Ako
se recipročne vrijednosti dužina, od ishodišta do presjecišta ravnine s osima x, y i z, svedu
na najmanji zajednički nazivnik, tada su dobiveni brojnici (cijeli brojevi) vrijednosti
Millerovih indeksa h, k i l. Pritom vrijedi pravilo, da su presjecišta osnovne ravnine s osima
jedinična, a prema tome se označavaju i sve ostale ravnine. Izvod Millerovih indeksa
prikazuje slika 1.2.1. s odgovarajućom tablicom.
z
c
(111)
(112)
x y z
b
Presjecišta 1x 1b 1/2c
prescjecišta u dijelovima a, b i c 1 1 1/2
recipročne vrijednosti 1 1 2 a y
redukcija (nepotrebna)
Millerov indeks (112) x
Slika 1.2.1. Označavanje kristalografske ravnine s izvodom Millerovih indeksa
12
Kristalografski smjer definira se kao vektor između dvije točke, od kojih je jedna ishodište
koordinatnog sustava. Dužine projekcija vektora na sve tri osi izražavaju se u dijelovima
parametara elementarne ćelije a, b i c, te se svode na najmanje cijele brojeve. Dobivene
vrijednosti označavaju kristalografski smjer [uvw] i odgovaraju reduciranim projekcijama
vektora duž osi a, b i c, kao što se vidi iz primjera na slici 1.2.2. s odgovarajućom tablicom.
Smjer [uvw] okomit je na ravninu (h=u,k=v,l=w).
z
projekcija na os y (b)
c
projekcija na os x (a)
y
a
x b
x y z
projekcije a/2 b 0c
projekcije u dijelovima a, b i c 1/2 1 0
redukcija 1 2 0
oznaka smjera [120 ]
Slika 1.2.2. Označavanje kristalografskog smjera s izvodom
Linearna gustoća (LG) jednaka je duljini l kroz n atoma (l=n•2r) za taj kristalografski
smjer (vektor koji prolazi kroz središta atoma), u ukupnoj duljini kristalografskog smjera L
u jediničnoj ćeliji
LG = l / L
Planarna gustoća (PG) jednaka je udjelu površine ekvatorijalnog presjeka svih atoma, koji
leže u nekoj ravnini, u odnosu na ukupnu površinu te ravnine u jediničnoj ćeliji:
PG = površina ekv. presjeka svih atoma u ravnini / površina ravnine.
Koncept linearne i planarne gustoće identičan je onom za gustoću slaganja atoma u

elementarnoj ćeliji.
Poznavanje vrijednosti linearne i planarne gustoće važno je za proces klizanja kod plastične
deformacije metala, koji se prvenstveno događa upravo u onim ravninama i smjerovima
elementarne ćelije, koji imaju najveću gustoću slaganja atoma.
13
Zadatak 1.2.-1
U kristalnim strukturama tipa A1 i A2 označi ravnine (100), (110) i (111) s odgovarajućim
rasporedom atoma. Usporedi planarne gustoće slaganja atoma u svakoj od navedenih
ravnina.
Rješenje:
A1 A2
Slika 1.2.3. Navedene ravnine u kristalnim strukturama A1 i A2
U kristalnoj strukturi A1 gustoća slaganja atoma u ravnini raste u smjeru:
(100) (110) (111)
U kristalnoj strukturi A2 gustoća slaganja atoma u ravnini raste u smjeru:
(100) (111) (110)
Zadatak 1.2.-2
Dokaži da se tetraedar i oktaedar mogu prikazati pomoću seta ravnina {111} kubične
plošno centrirane rešetke.
Rješenje:
Slika 1.2.4. Prikaz tetraedra i oktaedra u kristalnoj strukturi A1
Zadatak 1.2.-3
Naznači ravnine i smjerove najgušćeg slaganja atoma u kristalnim strukturama A1, A2, i
A3.
14
Rješenje: za A1 (111) - 4 ravnine seta, [110] - 3 smjera, (4·3=12 sustava klizanja)
za A2 (110) - 3 ravnine seta, [111] - 4 smjera, (3·4=12 sustava klizanja)
za A3 (001) - 1 ravnina, [110] - 3 smjera, (1·3 =3 sustava klizanja)
Slika 1.2.5. Ravnine i smjerovi najgušćeg slaganja atoma u kristalnim strukturama A1, A2 i A3
Zadatak 1.2.-4
Izračunaj planarnu gustoću (PD) za ravninu (110) u kristalnoj strukturi A2.
Rješenje:
a 2
Slika 1.2.6. Ravnina (110) u kristalnoj strukturi A2 s prikazom rasporeda atoma
površina atoma PA
PD = =
površina ravnine PR
PA = n·r2·π , n = 4 · 1/4 + 1 = 2
15
PA = 2·r2·π
4r = a 3
PR = a ⋅ a 2 = a 2 2 4r
a=
3
2
⎛ 4r ⎞ 16r 2 2
PR = ⎜⎜ ⎟⎟ ⋅ 2 =
⎝ 3⎠ 3
2 ⋅ r 2 ⋅π 3π
PD = 2
= = 0,835 = 83,5 %.
16r 2 8 2
3
Zadatak 1.2.-5
Izračunaj PD za ravninu (100) u kristalnoj strukturi A1.
Rješenje:
PA
PD = PA = n·r2·π PA= površina presjeka atoma
PR
n = 4 · 1/4 + 1 = 2 PR= površina navedene ravnine
PA = 2·r2·π
PR = a ⋅ a = a 2 ; a=
4r
2
= 2r 2 (2
; PR = 2r 2 = 8r 2 )
2 ⋅ r 2 ⋅π
PD = = 0,79 = 79 %.
8r 2
Zadatak 1.2.-6
Rješenje:
16
P
PD = A PA = n·r2·π
PR
n = 3 · 1/6 + 3 · 1/2 = 2
PA = 2·r2·π
a2
PR = PΔ ( površina trokuta) = 3 ; a( stranica trokuta) = 4r ;
4
PΔ =
(4r )2 3 = 4r 2 3
4
2 ⋅ r 2 ⋅π
PD = = 0,91 = 91 %.
4⋅r2 ⋅ 3
Zadatak 1.2.-7

Rješenje:
C
A B C
D E F
P
PD = A PA = n·r2·π
PR
n = 4 · 1/4 + 2 · 1/2 = 2
PA = 2·r2·π
PR = a ⋅ a 2 = a 2 2 ; a = 2r 2 ; PR = (2r 2 ) 2 ⋅ 2 = 8 ⋅ r 2 2
2 ⋅ r 2 ⋅π
PD = = 0,56 = 56 %.
8⋅r2 ⋅ 2
17
2. KRISTALNE STRUKTURE LEGURA
Različite vrste atoma mogu se miješati u čvrstom i tekućem stanju, pri čemu nastaju legure
ili slitine sa sređenim ili statističkim rasporedom atoma. Makroskopski gledano legure su
homogene tvari sa svojstvima metala. One se sastoje od dva ili više elemenata od kojih
najmanje jedan mora biti metal. Najveći broj elemenata miješa se ili legira s drugim
elementima, da bi se dobili materijali boljih svojstava.
Prilikom miješanja dva metala mogući su sljedeći slučajevi:
- atomi dodanog ili legirnog metala ulaze u kristalnu rešetku osnovnog metala, te
nastaju kristali mješanci ili čvrste otopine. One mogu biti supstitucijske ili intersticijske.
- metali stvaraju intermetalnu fazu ili intermetalni spoj sa strukturom koja se razlikuje
od strukture polaznih metala.
Sastav legure izražava se u atomskim (at. %) ili masenim postocima (mas.%).

Maseni postotak elemenata u leguri sastava A-B jednak je omjeru mase elementa (mA ili mB)
i ukupne mase legure (mA + mB):
mas.% A = mA / (mA + mB) , mas.% B = mB / (mA + mB) .
Atomski postotak elemenata u leguri sastava A-B jednak je omjeru broja molova elementa
(nA ili nB) i ukupnog broja molova elemenata u leguri (nA + nB):
at.% A = nA / (nA + nB) , at.% B = nB / (nA + nB) .
2.1. Čvrste otopine ili kristali mješanci

Kod stvaranja supstitucijske čvrste otopine zamjenjuju se atomi osnovne kristalne strukture
s atomima legirnog elementa. Zamjena atoma je pritom najčešće statistička, ali postoje i
primjeri otopina sa sređenim rasporedom atoma (superstrukture). Da bi nastale
supstitucijske čvrste otopine moraju biti ispunjeni određeni uvjeti, poznati kao Hume-
Rothery-eva pravila:
- mala razlika u kristalnoj strukturi metala (komponenata)
- mala razlika u veličini tj. radijusu atoma (ona može biti maks. 15 %; ako
je manja od 8 % miješanje je potpuno, a ako je veća od 8 %, a manja
od 15 % miješanje je djelomično)
- mala razlika u elektronegativnosti atoma.
Ispune li se ovi uvjeti idealno (tj. dva metala imaju isti tip strukture, skoro identične radijuse
i kemijski su slični) metali će se miješati potpuno u tekućem i u čvrstom stanju, znači u
području svih koncentracija, pa nastaje neprekinuta čvrsta otopina (Cu-Ni, W-Mo i sl.). Ako
postoji dozvoljena razlika u radijusima atoma metala ili elemenata koji prave neprekinutu
čvrstu otopinu, tada se parametri elementarne ćelije kristala mješanaca (u prvoj
aproksimaciji) ponašaju aditivno. To je tzv. Vegardovo pravilo.
Kada atomi legirnog elementa imaju dovoljno mali radijus, da mogu ući u praznine ili
intersticije osnovne kristalne strukture, tada nastaje intersticijska čvrsta otopina. Primjeri
18
za to su: otapanje vodika u čvrstom aluminiju i ugljika u čvrstom željezu. Nasuprot tome,
kisik i fluor kao mali atomi stvaraju s metalima odmah okside i fluoride, zbog prevelike
razlike u elektronegativnosti (iznimka je titan, koji može otopiti do 30% kisika). Raspored
malih intersticijskih atoma može biti sređen ili statistički. Strani atomi malog radijusa (npr.
H, O, N, C, B) mogu se ugrađivati u praznine osnovne kristalne strukture, ako je
zadovoljeno Haggovo pravilo:
rx
≤ 0,59 , gdje je:
ra
rx = radijus intersticijskog atoma, ra = radijus osnovnog atoma.
Važan primjer intersticijskih čvrstih otopina su legure željezo-ugljik. One nastaju
otapanjem ugljika u kristalnim strukturama α -Fe (A2) ili γ -Fe (A1), pri čemu atomi
ugljika ulaze u njihove oktaedrijske odnosno tetraredrijske praznine. Poznato je, da je
oktaedrijska praznina u strukturi γ -Fe mnogo veća nego tetraedrijska u strukturi α-Fe.
Zbog toga je topljivost ugljika u γ-Fe (max. 2,06 at. % kod 1147 0C) znatno veća nego u α-
Fe (max. 0,025 at. % kod 723 0C). Oktaedrijske praznine α-Fe su toliko male da se atom
ugljika u njima ne može smjestiti.
2.2. Intermetalne faze ili spojevi
Prilikom legiranja metala može nastati intermetalna faza ili spoj, ako je izražena sklonost
atoma prema vezivanju i povoljni su geometrijski uvjeti. Kristalna struktura intermetalne
faze razlikuje se od strukture polaznih metala. Najveći broj intermetalnih faza ima
jednostavnu kristalnu strukturu, sličnu strukturi samih metala, ali se javlja i niz vrlo složenih
struktura. Intermetalne faze dijele se u tri osnovne grupe (ali ima i drugih) ovisno o tome
koji od navedenih čimbenika ima odlučujuću ulogu:
1. - elektrokemijski odn. razlika u elektronegativnosti atoma (Zintlove faze)

2. - geometrijski odn. omjer veličina atoma (Lavesove faze).
3. - elektronski odn. omjer broja valentnih elektrona po atomu (Hume-Rotheryeve
faze) itd.
Za Zintlove faze je karakteristično, da se metali međusobno spajaju prema zakonima

valencije (daltonidne faze). Zbog toga se ove faze sastoje od kationa i aniona poput soli u
anorganskoj kemiji. Kationi su alkalni- i zemnoalkalni metali, a anioni elementi IV, V, i VI
A grupe periodnog sustava. Stabilnost Zintlovih faza raste s razlikom u elektronegativnosti
ovih elemenata, a njihove kristalne strukture odgovaraju strukturama anorganskih spojeva
(NaCl, ZnS, CaF2).
Lavesove faze nastaju kada je dominantan geometrijski faktor tj. kada je odnos radijusa
atoma rA / rB = 1,225 (idealan odnos) ili u granicama od 1,05 do 1,68. Njihova
stehiometrija je AB2 , a karakteristični su slijedeći tipovi struktura: MgCu2 - kubična,
MgZn2 - heksagonska i MgNi2- heksagonska. To su gusto složene strukture s izraženom
metalnom vezom, a sastoje se od atoma koji mogu biti iz bilo kojeg dijela periodnog
sustava.
19
Hume-Rotheryeve faze ili tzv. elektronski spojevi nastaju kod točno određene koncentracije
valentnih elektrona po atomu (KVE):
broj valentnih elektrona

KVE = .
broj atoma
Poznata su tri tipa Hume-Rotheryevih faza, koje nalazimo npr. u sustavu Cu – Zn (tablica
2.2.1.).
Tablica 2.2.1. Hume-Rotheryeve faze u sustavu Cu-Zn
Faza Struktura KVE

β CuZn (B2-tip, CsCl) (21/14) = 3/2 = 1,5
γ-mjed Cu5Zn8 (kubična) 21/13 = 1,615
ε CuZn3 (heksagonska) (21/12) = 7/4 = 1,75
Zadnji stupac tablice pokazuje, da pojedine faze nastaju kod točno određene koncentracije
valentnih elektrona po atomu. Kao međusobni partneri javljaju se slijedeći atomi s
odgovarajućim valencijama (koje nisu identične kemijskim valencijama!):
A – atomi: 0-val. - Fe, Co, Ni, Pd, Pt ; 1-val. - Cu, Ag, Au
B - atomi: 2-val. - Zn, Cd, Mg, Be ; 3-val. - Ga, In, Al ; 4-val. - Si, Ge, Sn ;
5-val. - As, Sb.
Najstabilnija od svih je β-faza, koja u sustavu Cu-Zn nastaje kod 50 at.% Zn. Međutim,
njezin kemijski sastav mijenja se u drugim sustavima u ovisnosti o KVE-u (npr. Cu3Al,
Cu5Sn), što vrijedi i za ostale Hume-Rotheryeve faze. Ove faze karakterizira manje ili više
prošireno područje homogeniteta (bertolidne faze), jer treba biti zadovoljen uvjet za
koncentracijom valentnih elektrona, a ne valencije kao kod nemetala.
Zadatak 2.-1
Bronca je čvrsta otopina kositra u bakru u kojoj su ~3 at.% Cu zamijenjena s Sn.

Elementarna ćelija bakra (A1) je sačuvana, ali se malo povećava, jer atomi kositra imaju
radijus 0,1510 nm, a radijus atoma bakra je 0,1278 nm. Izračunaj parametar elementarne
ćelije ove legure (alegure).
Rješenje:
1.postupak:
Sastav bronce je : 97 at.% Cu + 3 at.% Sn
Prosječni radijus atoma = 0,97 · 0,1278 nm + 0,03 · 0,1510 nm = 0,1285 nm
a A1 == 2r 2 = aslitine
aslitine = 2 ⋅ 0,1285 nm 2 = 0,3624 nm
20
2.postupak:
aCu = 2rCu 2
aSn = 2rSn 2
aSn − aCu = 2 2 (rSn − rCu ) = 2 2 (0,1510 − 0,1278) nm
Prema Vegardovom pravilu odnos između parametra elementarne ćelije legure i sastava
za neprekinutu supstitucijsku čvrstu otopinu A-B približno je linearan i jednak:
alegure = aA + (aB – aA )· 0,01· B
aCu = 2rCu 2 , asn = 2rSn 2 , B = 3 at.% Sn
alegure = 2 2 ⋅ 0,1278 nm + 2 2 ⋅ (0,1510 − 0,1278) nm ⋅ 0,01 ⋅ 3

alegure = 0,3604 nm + 0,0654 nm ⋅ 3 ⋅ 10 − 2 = (0,3604 + 0,1963 ⋅ 10 − 2 ) nm
a legure = 0,3624 nm.
Zadatak 2.-2
Cu i Ag otapaju se jedan u drugome samo djelomično. Očekujete li veći ili manji stupanj
topljivosti za legure srebra s Au, Pt, Pb, Pd i Ni? Svi ovi metali kristaliziraju sa strukturom
tipa A1, a promjeri njihovih atoma su sljedeći:
d (Cu) = 0,255 nm
d (Ag) = 0,288 nm
d (Au) = 0,288 nm
d (Pt) = 0,277 nm
d (Pd) = 0,275 nm
d (Ni) = 0,249 nm
d (Pb) = 0,349 nm
Rješenje:
Iz uvjeta za stvaranje čvrstih otopina, kao što su: mala razlika u veličini
atoma (do 15%) i sličnost kristalnih struktura slijedi:
0,288 − 0,255
Ag-Cu: ⋅ 100 = 11,5 % djelomična topljivost
0,288
Ag-Au: ista struktura i veličina atoma: potpuna topljivost
0,288 − 0,277
Ag-Pt: ⋅ 100 = 3,8 % dobra topljivost
0,288
0,288 − 0,275
Ag-Pd: ⋅ 100 = 4,5 % dobra topljivost
0,288
21
0,288 − 0,249
Ag-Ni: ⋅ 100 = 13,5 % djelomična topljivost
0,288
0,349 − 0,288
Ag-Pb: ⋅ 100 = 17,5 % nema topljivosti
0,288
Redoslijed topljivosti zadanih elemenata u srebru:
Au, Pt, Pd, Cu, Ni, Pb.
Zadatak 2.-3
Srebro i aluminij imaju A1 tip strukture i skoro identične veličine atoma (0,2882 nm i
0,2856 nm), a ipak se ne otapaju jedan u drugome. Objasni zašto!
Rješenje:
Razlog tome je značajna razlika u elektronegativnosti atoma: Al = 1,5 i Ag = 1,9.
Zadatak 2.-4
Maksimalna topljivost kositra u bakru je 15,8 mas.% kod 586°C. Izračunaj topljivost kositra
u atomskim postocima, ako je molarna masa bakra 63,54 g/mol, a kositra 118,69 g/mol.
100 mas. % bronce = 15,8 mas.% Sn + 84,2 mas.% Cu
- broj molova bakra:

m 84,2 g
nCu = Cu = = 1,325 mol
M Cu 63,54 gmol −1
- broj molova kositra:

m 15,8 g
n Sn = Sn = = 0,133 mol
M Sn 118,69 gmol −1
nCu 1,325mol
at.% Cu = ⋅ 100 = ⋅ 100 = 90,9 %
nCu + n Sn 1,458mol
n Sn 0,133
at.% Sn = ⋅ 100 = ⋅ 100 = 9,1 %
nCu + n Sn 1,458
Zadatak 2.-5
Legura Al-Mg sadrži 5 at.% Mg. Izračunaj mas. % elemenata u ovoj leguri, ako je molarna
masa magnezija 24,31 g/mol, a aluminija 27 g/mol.
22
- masa magnezija: m Mg = n Mg ⋅ M Mg = 5 ⋅ 24,31 = 121,55 g
- masa aluminija: mAl = n Al ⋅ M Al = 95 ⋅ 27 = 2565 g
________________________________________
- ukupna masa: muk = 2686,55 g
mMg 121,55 g
mas.% Mg = ⋅ 100 = ⋅ 100 = 4,5 %
muk 2686,55 g
m Al 2565 g
mas.% Al = ⋅ 100 = ⋅ 100 = 95,5 %
muk 2686,55 g
Zadatak 2.-6
Kod 1000°C γ-Fe (A1) može otopiti 1,7 mas.% ugljika. Koliko atoma ugljika će
biti sadržano u 100 elementarnih ćelija? Molarna masa željeza je 55,85 g/mol, a ugljika
12,01 g/mol.
Rješenje:
Čvrsta otopina se sastoji od 98,3 mas.% Fe i 1,7 mas.% C.

Jedna elementarna ćelija A1 sadrži 4 atoma željeza, a 100 elementarnih ćelija sadrži:
100 · 4 = 400 atoma Fe , koji čine 98,3 mas.%
m Fe mC
mas.% Fe = mas.%C =
m Fe + mC m Fe + mC
n⋅M
m=
NA
nFe ⋅ M Fe nC ⋅ M C
mFe = mC =
NA NA
n Fe ⋅ M Fe
NA n Fe ⋅ M Fe n ⋅ M Fe
mas.% Fe = = = Fe
n Fe ⋅ M Fe nC ⋅ M c n Fe ⋅ M Fe + nC ⋅ M C muk
+
NA NA
nC ⋅ M C
mas.% C =
muk
nFe ⋅ M Fe nC ⋅ M C
muk = muk =
mas.% Fe mas.%C
n Fe ⋅ M Fe n ⋅ MC
= C
mas.% Fe mas.% C
n Fe ⋅ M Fe ⋅ mas.% C 400 ⋅ 55,85 ⋅ 1,7

nC = = = 32
M C ⋅ mas.% Fe 12,01 ⋅ 98,3
23
Zadatak 2.-7
Promotri shematsku sliku intersticijske čvrste otopine ugljika u γ-Fe (A1). Izračunaj sadržaj
ugljika u elementarnoj ćeliji u mas. % ?
Slika 2.1. Kristalna struktura intersticijske čvrste otopine ugljika u γ-Fe

Rješenje:
nFe ⋅ M Fe n ⋅ MC
= C
mas.% Fe mas.%C
Dvije elementarne ćelije sadrže: 2 · 4 = 8 atoma Fe + 1 atom C
n Fe ⋅ M Fe n ⋅MC
= C · (100 − mas.% C ) ⋅ mas.% C
100 − mas.% C mas.% C
nFe ⋅ M Fe ⋅ mas.% C = nC ⋅ M C ⋅ (100 − mas.% C )
nFe ⋅ M Fe ⋅ mas.% C + nC ⋅ M C ⋅ mas.% C = nC ⋅ M C ⋅ 100
nC ⋅ M C
mas.% C = ⋅ 100
nFe ⋅ M Fe + nC ⋅ M C
1 ⋅ 12,01
mas.% C = ⋅ 100 = 2,61
8 ⋅ 55,85 + 1 ⋅ 12,01
Dvije elementarne ćelije sadrže 2,61 mas % C, a jedna elementarna ćelija sadrži:
2,6 : 2 = 1,3 mas. % C.
Zadatak 2.-8
Navedi komponente za uobičajene supstitucijske legure: mjed (mesing),12-karatno zlato,
broncu, sterling srebro, monel.
Rješenje:
mjed (mesing): Cu + Zn
12-karatno zlato: 50% Au
bronca: Cu + Sn
sterling srebro: Cu + Ag
monel: Cu + Ni.
Zadatak 2.-9
Na osnovi podataka u tablici odredi, koji od navedenih metala ima najveću topljivost u
čvrstom bakru.
24
Tablica 2.1. Kristalna struktura i radijusi atoma elemenata
Element Kristalna struktura Radijus, nm

Al A1 0,1432
Cu A1 0,1278
Cd A3 1,4800
Ni A1 0,1246
Zn A3 0,1390
Rješenje:
Najveću topljivost u bakru imati će nikal, jer ima istu kristalnu strukturu kao bakar i
najbliži radijus atoma.
Zadatak 2.10
Na osnovi podataka u tablici treba ustanoviti, koja kombinacija zadanih elemenata (ili sami
element) daje najmanju dimenziju kubične elementarne ćelije parametra a.
Tablica 2.2. Kristalna struktura i radijusi atoma elemenata
Element Kristalna struktura Radijus atoma, nm

Cu A1 0,1278
Sn tetragonska 0,1509
Zn A3 0,1390
Rješenje:
čisti Cu
mjed = Cu + Zn
bronca = Cu + Sn
Najmanju dimenziju elementarne ćelije imat će čisti bakar, jer su bronca i mjed slitine kod
kojih dolazi do povećanja dimenzije elementarne ćelije osnovnog metala bakra u području
nastanka supstitucijske čvrste otopine.
Topljivost Zn u Cu znatno je veća nego Sn u Cu, zbog manje razlike u strukturi i
radijusima atoma.
Zadatak 2.-11
Izvedi formulu za izračunavanje gustoće iz parametara elementarne ćelije za binarnu leguru
A- B uz pretpostavku da:
a) A i B stvaraju supstitucijsku čvrstu otopinu

b) A i B stvaraju intersticijsku čvrstu otopinu.
Rješenje:
m
a) ρ= mA, mB, mI = masa atoma u elementarnoj ćeliji (A, B ili I)
V
25
V = volumen elementarne ćelije, V = a3
MA, MB , MI = molarna masa atoma A, B ili I
M ⋅n
m= nA, nB , nI = broj atoma u elementarnoj ćeliji (A,B ili I)
NA
NA = 6,023⋅1023 atoma/mol (Avogadrov broj)
M A ⋅ n A + M B ⋅ nB
. ρ sup st . =
V ⋅ NA
b) m = mA (u elementarnoj ćeliji) + mI (u prazninama -intersticijama elementarne

ćelije)
M A ⋅ n A + M I ⋅ nI
ρ int er . = .
V ⋅ NA
Zadatak 2.-12
Kojem tipu intermetalnih spojeva pripadaju sljedeće faze: FeAl, Cu5Sn,
Fe5Zn21, Ni5Zn21, FeZn7 i Ag3Sn? Navedi njihove osnovne karakteristike.
Rješenje:
"Valencije" i KVE Tip strukture

faza broj valentnih el./atom
0 3 0 ⋅1 + 3 ⋅1 3
FeAl = = 1,5 β-faza
1+1 2
1 4 1⋅ 5 + 1⋅ 4 9 (idealni omjer
Cu5Sn = = 1,5 val.el./atom=1,5)
5 +1 6
0 2 0 ⋅ 5 + 2 ⋅ 21 42
Fe5Zn21 = = 1,6 γ-faza
5 + 21 26
(idealni omjer
0 2 0 ⋅ 5 + 2 ⋅ 21 42 val.el./atom=1,6)
Ni5Zn21 = = 1,6
5 + 21 26
0 2 0 ⋅ 1 + 2 ⋅ 7 14
FeZn7 = = 1,75 ε-faza
1+ 7 8
1 4 1⋅ 3 + 1⋅ 4 7 (idealni omjer
Ag3Sn = = 1,75 val.el./atom=1,75)
3 +1 4
Zadatak 2.-13
Kojem tipu intermetalnih spojeva pripadaju sljedeće intermetalne faze: Cu3Ga, Ag5Cd8,
Ag5Al3, BeCu, Ni7CuSn5 i AgCd3?
26
Rješenje:

1 3 3 ⋅1 + 1 ⋅ 3 6
Cu3Ga = = 1,5 β-faza
3 +1 4
2 1 1 ⋅ 2 + 1⋅1 3 (idealni omjer
BeCu = = 1,5 val.el./atom=1,5)
1+1 2
1 2 5 ⋅ 1 + 8 ⋅ 2 21
Ag5Cd8 = = 1,6 γ-faza
5+8 13
0 1 4 7 ⋅ 0 + 1 ⋅ 1 + 5 ⋅ 4 21 (idealni omjer
Ni7CuSn5 = = 1,6 val.el./atom=1,6)
7 +1+ 5 13
1 3 5 ⋅ 1 + 3 ⋅ 3 14
Ag5Al3 = = 1,75 ε-faza
5+3 8
1 5 1⋅1 + 2 ⋅ 3 7 (idealni omjer
AgCd3 = = 1,75 val.el./atom=1,75)
1+ 3 4
Zadatak 2.-14
Kojem tipu intermetalnih spojeva pripadaju sljedeće faze: Cu3Al, AuMg, Cu31Sn8, Au5Zn8,
AuZn3 i Cu3Si? Navedi njihove osnovne karakteristike.
Rješenje:

1 3 3 ⋅1 + 1 ⋅ 3 6
Cu3Al = = 1,5 β-faza
3 +1 4
1 2 1+ 2 3 (idealni omjer
AuMg = = 1,5 val.el./atom=1,5)
1+1 2
1 4 1 ⋅ 31 + 4 ⋅ 8 63
Cu31Sn8 = = 1,6 γ-faza
31 + 8 39
(idealni omjer
1 2 1 ⋅ 5 + 8 ⋅ 2 21 val.el./atom=1,6)
Au5Zn8 = = 1,6
5+8 13
1 2 1 ⋅1 + 2 ⋅ 3 7
AuZn3 = = 1,75 ε-faza
1+ 3 4
1 4 1⋅ 3 + 1⋅ 4 7 (idealni omjer
Cu3Si = = 1,75 val.el./atom=1,75)
3 +1 4
Zadatak 2.-15
Legura Fe-C ima strukturu tipa A1 i sadrži 0,8 mas.% C. Parametar elementarne ćelije
a = 0,3583 nm, a gustoća ρ = 8,142 g/cm3. Dokaži računskim putem je li legura
intersticijska ili supstitucijska ?
Rješenje:
27
1. postupak
- računanje gustoće za γ-Fe (A1):
aγ-Fe ~ aslitine = 0,3583 nm

MFe = 55,85 g/mol
ρFe = m/V
n ⋅ M Fe 4 ⋅ 55,85 g / mol
m Fe = = = 3,71 ⋅ 10 − 22 g
NA 6,022 ⋅ 10 / mol
23
V = a 3 = (3,583 ⋅ 10 −8 cm) 3 = 4,6 ⋅ 10 − 23 cm 3

3,71 ⋅ 10 −22 g
ρ= − 23
= 8,065 g / cm 3 .
4,60 ⋅ 10 cm 3
Značajno povećanje gustoće (od 8,065g/cm3 na 8,142g/cm3) je dokaz za nastanak intersticijske

čvrste otopine. Pritom atomi ugljika ulaze u praznine kristalne rešetke γ-Fe i povećavaju njezinu
gustoću. Kada bi ovo bila supstitucijska legura gustoća bi bila manja.
2. postupak
- računanje gustoće za intersticijsku leguru γ-Fe- C:
γ-Fe-C (A1) ; nFe = 4

0,8 mas.% C + 99,2 mas.% Fe
MFe = 55,85 g/mol
MC = 12,01 g/mol
- odnos između mas. %, broja atoma i molarne mase elemenata je:

nFe ⋅ M Fe n ⋅ MC
= C
mas.% Fe mas.%C
- broj atoma ugljika:
nFe ⋅ M Fe ⋅ mas.%C 4 ⋅ 55,85 g / mol ⋅ 0,8

nC = = = 0,158
M C ⋅ mas.% Fe 12,01g / mol ⋅ 99,2
- gustoća legure:
nFe ⋅ M Fe + nC ⋅ M C 4 ⋅ 55,85 g / mol + 0,158 ⋅ 12,01g / mol
m + mC NA 6,022 ⋅ 10 23 / mol
ρ slitine = Fe = = =
Vel .ć. a3 (0,3583 ⋅ 10− 7 cm)3
3,743 ⋅ 10 −22 g
= − 23
= 8,139 g / cm 3
4,599 ⋅ 10 cm 3
ρslitine = 8,139 g/cm3 ~ 8,142 g/cm3.
Bliske vrijednosti izračunate gustoće (intersticijska legura) i eksperimentalne gustoće

dokazuju, da je legura intersticijska.
28
3. DIFRAKCIJA RENTGENSKIH ZRAKA
Najvažnija metoda, koja se upotrebljava u analizi čvrstog kristalnog stanja, je difrakcija
rentgenskih zraka. Ona omogućava određivanje značajki kristalne strukture, kao što su:
parametri elementarne ćelije, tip strukture i raspored atoma u elementarnoj ćeliji.
Rentgenske zrake su vrsta elektromagnetskog zračenja visoke energije i kratkih valnih

duljina (λ ≈ 0,1 nm). Kada snop rentgenskih zraka pada na kristal, koji ima periodičnu
rešetku i međuatomske razmake reda veličine valne duljine rentgenskih zraka, dolazi do
difrakcije, koja je ekvivalentna simetričnoj refleksiji rentgenskih zraka s različitih kristalnih
ravnina (slika 3.1.). Snop rentgenskih zraka valne duljine λ pada pod kutem θ na niz
kristalnih ravnina s međuplošnim razmakom d i reflektira se pod isti kutem θ. Razlika u putu
između upadnog i reflektiranog snopa rentgenskih zraka jednaka je sumi udaljenosti QP +
PR, koje su jednake d⋅sinθ, pošto je sinθ = QP(PR) / d. Uvjet za difrakciju je, da razlika u
putu rentgenskih zraka bude cjelobrojni višekratnik valne duljine, pa se dobiva:
nλ = QP + PR = d⋅sinθ + d⋅sinθ = 2d sinθ.
Relacija nλ = 2d⋅sinθ je poznati Bragg-ov uvjet za difrakciju.

okomica na
up ravnine
ad p
ni no
sn nis
M op ra
ra k ti N
dif
X
Y
Θ O Θ
Q Θ Θ
R
Θ Θ
P
Θ d
Θ ravnine atoma
Θ
d
Slika 3.1. Difrakcija rentgenskih zraka na nizu kristalnih ravnina
Standardna metoda difrakcije rentgenskih zraka, koja omogućava ispunjavanje Bragg-ovog

uvjeta i pojavu refleksije s različitih kristalnih ravnina je metoda praha ili Debye-
Scherrerova metoda. Rentgensko zračenje pada na fini, praškasti polikristalni uzorak koji
rotira, tako da dovoljan broj kristalnih ravnina može doći u položaj, koji zadovoljava
Braggov uvjet za difrakciju. Kut između upadnog i reflektiranog snopa je 2Θ, a svaki set
kristalnih ravnina doprinosi stošcu reflektiranih zraka s vršnim kutom 4Θ. Oni sijeku film u
koncentričnim krugovima smještenim oko ulaznog i izlaznog otvora (slika 3.2). Precizno
mjerenje linija na difraktogramu daje korisne informacije o kristalnoj strukturi uzorka, jer
položaji linija ovise o veličini i tipu elementarne ćelije, a intenziteti linija o rasporedu atoma
u elementarnoj ćeliji.
29
Slika 3.2. Shematski prikaz metode praha i odgovarajućeg difraktograma
Iz položaja linija na difraktogramu može se odrediti kut difrakcije Θ. Vršni kut stošca
reflektiranog zračenja 4Θ, razmak između linija na difraktogramu S i radijus kamere R (slika
3.3.) povezuje relacija: 4Θ : S = 360o : 2Rπ, iz koje se dobiva: Θ = 14,32 ·2S/R.
Slika 3.3. Odnos između kuta difrakcije Θ i razmaka S na filmu
Idući korak je indiciranje difraktograma, odnosno pripisivanje odgovarajućih Millerovih

indeksa svakoj liniji na difraktogramu, na osnovi njezine sin2θ vrijednosti. To je jednostavno
za sustave visoke simetrije, kao npr. kubični, kod kojeg je međuplošni razmak
d = a / h2 + k 2 + l 2 .
Uvrštavanjem d-vrijednosti u Braggov zakon nλ = 2d sinθ, ako je n=1, dobiva se:
sin2θ = (h2+k2+l2)· λ2/4a2.
30
Iz ove relacije može se izračunati parametar elementarne ćelije a za kubični sustav iz
poznatih sin2θ vrijednosti i Millerovih indeksa (hkl) za svaku liniju na difraktogramu, te λ
rentgenskog zračenja.
Zadatak 3.-1
Parametar elementarne ćelije nekog kubičnog kristala (tip strukture A1) je 0,3256 nm. Snop
rentgenskog zračenja s λ = 0,04 nm pada sukcesivno na ravnine (100), (110) i (111) pod
kutom od 10º. Koja od ovih ravnina daje difrakcijske linije najnižeg reda?
Rješenje:
a 2d sin θ
d= n=
h +k +l
2 2 2 λ
0,3256 nm 2 ⋅ 0,3256 ⋅ sin 10°

d100 = = 0,3256 nm n= ≈3
1 +0+0
2 0,04
0,3256 nm 2 ⋅ 0,2309 ⋅ sin 10°

d110 = = 0,2309 nm n= ≈2
12 + 12 + 0 0,04
0,3256 nm 2 ⋅ 0,1882 ⋅ sin 10°

d111 = = 0,1882 nm n= ≈1
12 + 12 + 12 0,04
Difrakcijske linije najnižeg reda daje ravnina (111).
Zadatak 3.-2
Ravnina (111) nekog kubičnog kristala (tip strukture A1) daje difrakcijske linije najnižeg
reda za rentgensko zračenje s λ = 0,2 nm kod kuta od 30º. Izračunaj parametar elementarne
ćelije ovog kristala.
Rješenje:
nλ = 2d sin θ
0,2
1 ⋅ 0,2 = 2d sin 30° → d= = 0,2 nm
2 sin 30°
a
d= → a = d h2 + k 2 + l 2
h +k +l
2 2 2
a = 0,2 ⋅ 12 + 12 + 12 = 0,346 nm.
Zadatak 3.-3
Faza sa strukturom A2 (a = 0,3 nm) snimana je metodom praha (radijus kamere je 6,0 cm).
Kolika je udaljenost dviju linija na filmu koje odgovaraju refleksiji {112}, ako je
upotrebljeno zračenje s λ = 0,08 nm?
Rješenje:
31
a 0,3 nm
d= = = 0,122 nm
h2 + k 2 + l 2 12 + 12 + 2 2
nλ 1 ⋅ 0,08 nm
nλ = 2d sin θ ⇒ sin θ = = = 0,328
2d 2 ⋅ 0,122 nm
θ = 19,14°
Iz relacije Θ = 14,32 ·2S/R dobiva se:
θ ° ⋅π 19,2° ⋅ π
S = 4R ⋅ = 4 ⋅ 6,0 cm ⋅ = 8,04 cm.
180° 180°
Zadatak 3.-4
Izračunaj međuplošni razmak za ravninu (311) u kristalnoj rešetki bakra (a = 0,3608 nm).
Rješenje:
a 0,3608 nm
d ( 311) = = = 0,109 nm.
h2 + k 2 + l 2 3 2 + 12 + 12
Zadatak 3.-5
Izračunaj θ i d- vrijednosti za prvih 5 linija na difraktogramu kubičnog kristala s
primitivnom rešetkom i parametrom elementarne ćelije a = 0,5 nm. Valna duljina
rentgenskog zračenja λ = 0,154 nm.
Rješenje:
Prvih 5 linija na difraktogramu primitivne kubične rešetke, za koju nema uvjeta pogašenja,
ima Millerove indekse: (100), (110), (111), (200) i (210).
nλ
nλ = 2d sin θ → sin θ =
2d
0,5 0,154
d100 = = 0,5 nm sin θ = = 0,154 θ = 8,9°
12 + 0 + 0 2 ⋅ 0,5
0,5 0,154
d110 = = 0,355 nm sin θ = = 0,217 θ = 12,5°
12 + 12 + 0 2 ⋅ 0,355
0,5 0,154
d111 = = 0,289 nm sin θ = = 0,266 θ = 15,5°
12 + 12 + 12 2 ⋅ 0,289
0,5 0,154
d 200 = = 0,250 nm sin θ = = 0,308 θ = 17,9°
2 +0+0
2 2 ⋅ 0,250
0,5 0,154
d 210 = = 0,224 nm sin θ = = 0,344 θ = 20,1°.
2 2 + 12 + 0 2 ⋅ 0,224
32
Zadatak 3.-6
Na difraktogramu kubičnog kristala prve 4 linije imaju sljedeće d- vrijednosti: 0,250 nm,
0,177 nm, 0,144 nm i 0,125 nm. Svakoj liniji pripiši odgovarajući Millerov indeks, te
izračunaj parametar elementarne ćelije.
Rješenje:
Parametar elementarne ćelije kubičnog kristala može se izračunati, kada su poznate d-

vrijednosti i Millerovi indeksi (hkl) linija na difraktogramu, iz relacije:
a
d= → a = d h2 + k 2 + l 2 .
h +k +l
2 2 2
Vrijednosti Millerovih indeksa mogu se odrediti pomoću metode probe i pogreške.

Rješenje se traži na taj način, da se za svaku zadanu d-vrijednost (ili sin2θ) računa
parametar elementarne ćelije a, uvrštavajući sukcesivno moguće (h2+k2+l2) ili Q-
vrijednosti. Ispravan rezultat je ona vrijednost parametra a, koja se pojavljuje u svim
nizovima kombinacija.
Tablica 3.1. Millerovi indeksi (hkl) i odgovarajuće Q-vrijednosti
(hkl) Q= (h2+k2+l2)
(100) 1
(110) 2
(111) 3
(200) 4
(210) 5
(211) 6
(220) 8
(221), ( 300) 9
(310) 10
(311) 11
(222) 12
(320) 13
(321) 14
(400) 16
a1 = 0,250 nm ⋅ 1 = 0,250 nm , a 2 = 0,177 nm ⋅ 2 = 0,250 nm

a1 = 0,250 nm ⋅ 2 = 0,353 nm , a 2 = 0,177nm ⋅ 3 = 0,306 nm
a1 = 0,250 nm ⋅ 3 = 0,433 nm a 2 = 0,177 nm ⋅ 4 = 0,354 nm
a3 = 0,144 nm ⋅ 5 = 0,322 nm a 4 = 0,125 nm ⋅ 8 = 0,354 nm

a3 = 0,144 nm ⋅ 6 = 0,353 nm a = 0,3535 nm.
33
Rezultat indiciranja difraktograma:
d, nm (hkl)
____________________________
0,250 (110)
0,177 (200)
0,144 (211)
0,125 (220)
Zadatak 3.-7
Jedna faza (spoj) ima na sobnoj temperaturi kristalnu strukturu tipa CsCl (a = 0,4059 nm)
koja se kod 138ºC transformira u strukturu tipa NaCl (a = 0,6867 nm). Izračunaj d-
vrijednosti za prve 4 linije koje se dobiju na difraktogramu za fazu tipa CsCl. CsCl ima
strukturu A2, za koju su uvjeti pogašenja : h + k + l = 2n.
Rješenje:
Millerovi indeksi za prve 4 linije su: (110), (200), (211), (220)

a
d=
h2 + k 2 + l 2
0,4059
d110 = = 0,288 nm
12 + 12 + 0
0,4059
d 200 = = 0,203 nm
22 + 0 + 0
0,4059
d 211 = = 0,166 nm
2 2 + 12 + 12
0,4059
d 220 = = 0,143 nm .
22 + 22 + 0
Zadatak 3.-8
Kristal NaCl koristi se za mjerenje nekih valnih duljina rentgenskog zračenja. Kut difrakcije
je 5,2º za ravninu (111) u NaCl. Kolika je λ, ako je parametar elementarne ćelije 0,563 nm?
Rješenje:
nλ = 2d sin θ (n = 1)
a 0,563
d111 = = = 0,325 nm
h +k +l
2 2 2
1 + 12 + 12
2
λ = 2d sin θ
λ = 2 ⋅ 0,325 ⋅ sin 5,2°
λ = 0,059 nm.
34
Zadatak 3.-9
Kositar se javlja u dvije modifikacije, kao bijeli i sivi Sn. Elementarna ćelija bijelog Sn je
tetragonska s a = 0,583 nm i c = 0,318 nm. Izračunaj Braggov kut θ kod kojeg se javlja
prvih 6 difrakcijskih linija, ako je upotrebljeno CuKα zračenje (λ = 0,1542 nm).
Rješenje:
Kvadratna formula za d-vrijednost za tetragonski sustav jednaka je:
1
d=
h2 + k 2 l 2
+ 2
a2 c
Millerovi indeksi za prvih 6 linija na difraktogramu su:
(100), (110), (111), (200), (210) i (211)
λ
nλ = 2d sin θ ⇒ sin θ =
2d
1 0,1542
d100 = = 0,583 nm sin θ = = 0,1322
1 +0
2
0 2 ⋅ 0,583
2
+
0,583 0,318 2
θ = 7,6°
1 0,1542
d110 = = 0,292 nm sin θ = = 0,2640
1 +1
2 2
0 2 ⋅ 0,292
2
+
0,583 0,318 2
θ = 15,31°
1 0,1542
d111 = = 0,252 nm sin θ = = 0,3060
1 +1
2 2
1 2 2 ⋅ 0,252
2
+
0,583 0,318 2
θ = 17,81°
1 0,1542
d 200 = = 0,146 nm sin θ = = 0,5281
2 +0 2
0 2 ⋅ 0,146
2
+
0,583 0,318 2
θ = 31,88°
1 0,1542
d 210 = = 0,117 nm sin θ = = 0,6590
2 2 + 12 0 2 ⋅ 0,117
2
+
0,583 0,318 2
θ = 41,22°
35
1 0,1542
d 211 = = 0,202 nm sin θ = = 0,3817
2 2 + 12 12 2 ⋅ 0,202
+
0,583 2 0,318 2
θ = 22,44° .
Zadatak 3.-10
Na difraktogramu praha neke kubične faze prvih 6 linija im d-vrijednosti: 0,408 nm, 0,353
nm, 0,250 nm, 0,213 nm, 0,204 nm i 0,177 nm. Svakoj liniji pripiši odgovarajući Millerov
indeks i izračunaj parametar elementarne ćelije.
Rješenje:
1 h2 + k 2 + l 2
= ⇒ a = d h2 + k 2 + l 2
d2 a2
a1 = 0,408 nm ⋅ 1 = 0,408 nm a 2 = 0,353 nm ⋅ 1 = 0,535 nm

a1 = 0,408 nm ⋅ 2 = 0,579 nm a 2 = 0,353 nm ⋅ 2 = 0,504 nm
a1 = 0,408 nm ⋅ 3 = 0,706 nm a 2 = 0,353 nm ⋅ 3 = 0,610 nm
a 2 = 0,353 nm ⋅ 4 = 0,706 nm
a3 = 0,250 nm ⋅ 5 = 0,559 nm a 4 = 0,213 nm ⋅ 9 = 0,639 nm
a3 = 0,250 nm ⋅ 6 = 0,612 nm a 4 = 0,213 nm ⋅ 10 = 0,674 nm
a3 = 0,250 nm ⋅ 8 = 0,707 nm a 4 = 0,213 nm ⋅ 11 = 0,706 nm
a5 = 0,204 nm ⋅ 12 = 0,706 nm a 6 = 0,177 nm ⋅ 16 = 0,706 nm
a = 0,706 nm.
Rezultat indiciranja difraktograma (prema tablici 3.1.):
d, (nm) 0,408 0,353 0,250 0,213 0,204 0,177

(hkl) (111) (200) (220) (311) (222) (400)
Zadatak 3.-11
Snimanjem kubičnog kristala dobiven je difraktogram s jakim linijama kod 2θ od 90º, 112º i
120º. Upotrebljeno je zračenje s λ = 0,2 nm. Izračunaj parametar elementarne ćelije ovog
kristala.
Rješenje:
36
a = d h2 + k 2 + l 2
nλ 1 ⋅ 0,2 nm 1
nλ = 2d sin θ ⇒ d= = = 0,1nm ⋅ .
2 ⋅ sin θ 2 ⋅ sin θ sin θ
Difrakcijski podaci za kubični kristal
θ,º sinθ 1/sinθ d, nm hkl

45 0,707 1,41 0,141 (220)
56 0,829 1,21 0,121 (311)
60 0,866 1,15 0,115 (222)
(hkl) (hkl)
a1 = 0,141nm ⋅ 1 = 0,141nm (100) a 2 = 0,121nm ⋅ 5 = 0,271nm (210)
a1 = 0,141nm ⋅ 2 = 0,199nm (110) a 2 = 0,121nm ⋅ 6 = 0,296nm (211)
a1 = 0,141nm ⋅ 3 = 0,244nm (111) a 2 = 0,121nm ⋅ 8 = 0,342nm (220)
a1 = 0,141nm ⋅ 4 = 0,282nm (200) a 2 = 0,121nm ⋅ 9 = 0,363nm (221)
a1 = 0,141nm ⋅ 5 = 0,315nm (210) a 2 = 0,121nm ⋅ 10 = 0,383nm (310)
a1 = 0,141nm ⋅ 6 = 0,345 nm (211) a 2 = 0,121nm ⋅ 11 = 0,401nm (311)
a1 = 0,141nm ⋅ 8 = 0,399nm (220)
a3 = 0,115nm ⋅ 12 = 0,398nm (222) a = 0,4 nm.
37
4. DEFEKTI KRISTALNE REŠETKE
Realna kristalna rešetka metala i legura sadrži različite i brojne defekte o kojima ovise i
njihova svojstva, kao što su čvrstoća, plastičnost, difuzija itd. Defekti kristalne rešetke
najčešće su sistematizirani prema geometriji ili dimenziji i dijele se na: 0 - dimenzionalne
ili točkaste (prazna mjesta, intersticijski atomi itd.), 1 - dimenzionalne ili linijske
(dislokacije), 2 -dimenzionalne ili površinske (granice zrna, sraslaca, faza itd.).
Prazna mjesta su termodinamički stabilni i stalno prisutni defekti u kristalnoj rešetki.

Ravnotežna koncentracija praznih mjesta cp raste eksponencijalno s temperaturom, a može
se izračunati prema sljedećoj relaciji:
⎛ Qp ⎞
np −⎜ s ⎟
⎜ R⋅T ⎟
cp = =e ⎝ ⎠
, gdje je:
N
np = broj praznih mjesta u kristalnoj rešetki

N = ukupan broj atomskih mjesta u kristalnoj rešetki
p
QS = energija potrebna za nastanak jednog mola praznih mjesta
R = opća plinska konstanta.
Dislokacija je linijski poremećaj koji nastaje na granici između skliznutih i neskliznutih

dijelova kristalne rešetke. One nisu termodinamički stabilne. Razlikujemo stepeničaste i
vijčane dislokacije. Jedan od načina njihovog nastanka je Orowanov process, te Frank -
Readov izvor. Pritom jedna dislokacija, učvršćena na dva mjesta, proizvede od 20 do 100
novih dislokacija pod djelovanjem smicajnog naprezanja τ. Kod tog procesa vrijedi sljedeća
relacija:
→
G⋅b
τ= , gdje je:
l
→
b = Burgerov vektor (jednak je parametru rešetke)
G = modul smicanja
l = udaljenost između dvije susjedne prepreke (čestice itd.).
Granica zrna definira se kao granica između dva zrna iste faze i različite orijentacije. S
obzirom na njezinu strukturu odnosno razliku u orijentaciji postoje dva tipa granica zrna, a
to su granice zrna malog i velikog kuta.
Granice zrna malog kuta (< 1°) sastavljene su od niza stepeničastih dislokacija, što
omogućava računanje kuta razlike u orijentaciji između dva (sub)zrna. On se dobije iz
poznatih vrijednosti za parametar kristalne rešetke i udaljenost između metalografski
opaženih nagriženih točaka (tj. probodišta stepeničastih dislokacija) prema sljedećoj relaciji:
→
sin ϕ ≅ ϕ ≅ b / d , gdje je:
→
b = Burgerov vektor (jednak je parametru rešetke)
d = udaljenost između probodišta dislokacija
ϕ = kut razlike u orijentaciji zrna (u radijanima)
38
b
Slika 4.1. Prikaz granica zrna malog kuta pomoću niza stepeničastih dislokacija
Zadatak 4.-1
Energija aktivacije za stvaranje praznih mjesta Qsp u bakru je 83736 J/mol. Izračunaj
ravnotežnu koncentraciju praznih mjesta na sobnoj temperaturi i na temperaturi
neposredno ispod tališta bakra (1070ºC).
Rješenje:
T1 = 20ºC = 293 K
T2 = 1070ºC = 1343 K
− Qs P
cp = e RT
−83736 J / mol
8, 314 J / mol K ⋅ 293 K
- na temperaturi T1: cp = e = 1,18 ⋅ 10 −15
−83736 J / mol
8, 314 J / mol K ⋅ 1343 K
- na temperaturi T2: c p = e = 5,5 ⋅ 10 − 4 .
Zadatak 4.-2
Brzo ohlađen aluminij sa 650°C ima gustoću 2,698 g/cm3. Usporedi ovu vrijednost s
njegovom teorijskom gustoćom, koja se izračuna iz podataka: a=0.4049 nm, kristalna
struktura A1, a molarna masa aluminija je 26,98 g/mol. Na osnovi ove usporedbe izvedi
zaključak o defektima u kristalnoj rešetki aluminija.
Rješenje:
m n ⋅M
ρ teor . = =
V N A ⋅a3
39
4 ⋅ 26,98 gmol −1
ρteor . = 3
= 2,7 g / cm3
3 ⎛ 10 cm ⎞
−7
6,022 ⋅ 1023 mol −1 (0,4049nm ) ⋅ ⎜⎜ ⎟⎟
⎝ 1nm ⎠
ρ650 0 2,698
= = 0,999 = 99,9 %
ρteor . 2,7
Iz usporedbe gustoća može se zaključiti da u kristalnoj rešetki brzo ohlađenog aluminija na

svakih 1000 atoma dolazi po jedno prazno mjesto.
Zadatak 4.-3
Izračunaj količinu praznih mjesta Np /m3 za bakar kod 1000°C, ako je: Qsp = 0,9 eV/atom,
MCu = 63,5 g/mol, ρCu = 8,4 g/cm3, k = 1,38·10-23 J/atom (8,62·10-5 eV/atom· K).
Rješenje:
Q sP
−
NP = N ⋅e kT
N – broj atomskih mjesta (atoma) / m3

NP – broj praznih mjesta
3
⎛ 10 2 cm ⎞
6,022 ⋅ 10 atom / mol ⋅ 8,4 gcm ⋅ ⎜⎜
23
⎟⎟ ⋅ 1 m 3 −3
N A ⋅ ρ Cu ⋅V ⎝ 1m ⎠
N= = −1
= 8 ⋅ 10 28 atoma
M Cu 63,5 gmol
0 , 9 eV
−
8 , 62⋅10 − 5 eV / K ⋅1273 K
N P = 8 ⋅ 10 atoma / m ⋅ e
28 3
N P = 2,2 ⋅ 10 25 praznih mjesta / m3.
Zadatak 4.-4
Izračunaj udaljenost između stranih atoma d potrebnu za aktiviranje Frank-Readovog
izvora za uzorak željeza, ako je smicajno naprezanje τ = 1,6·109 N/m2, a modul smicanja je
G = 8 ·1010 N/m2.
Rješenje:
→
G⋅b
τ=
d
→
G⋅b 8 ⋅ 1010 N / m 2 → →
d= = b = 50 b
τ 1,6 ⋅ 10 N / m
9 2
40
Frank-Readov izvor aktivira se kod smicajnog naprezanja od 1,6·109 N/m2 kada udaljenost
→
između stranih atoma iznosi 50 ⋅ b
Zadatak 4.-5
Ako je Frank-Readov izvor kod volframa aktivan između dva probodišta dislokacija na
→
udaljenosti 90 ⋅ b , koje je naprezanje potrebno za aktiviranje izvora? (G = 1,38⋅109 N/m2)
Rješenje:
G ⋅ b 1,38 ⋅ 109 N / m 2 ⋅ b
τ = = = 1,53 ⋅ 109 N / m 2
l 90 ⋅ b
Zadatak 4.-6
Parametar elementarne ćelije jedne primitivne kubične strukture je 0,25 nm. Dva zrna ovog
materijala formiraju granicu s kutom od 10' između ravnina (100). Koliki je prosječni
razmak između dislokacija na granici zrna?
Rješenje:
b b 0,25 nm
sin ϕ ≈ ϕ = ⇒ d= = = 85,77 nm .
d ϕ π
0,167° ⋅ rad
180
Zadatak 4.-7
Granice malih kuteva prikazuju se s nizom dislokacija. Izračunaj njihove razmake, ako je
kut između dva zrna 5'. Pretpostavite da su svi međuatomski razmaci jednaki.
Rješenje:
b b
sin ϕ = , za male kuteve φ << 1º → ~φ
d d
5 π
ϕ= = 0,083° = 0,083° ⋅ rad = 0,00145 rad
60 180
→
b →
d= = 690 ⋅ b .
0,00145
41
5. RAVNOTEŽNI FAZNI DIJAGRAMI
Fazne promjene kod metala i legura u ovisnosti o temperaturi, tlaku i sastavu prikazuje
ravnotežni fazni dijagram ili dijagram stanja. Poznavanje i razumijevanje faznih dijagrama
za sustave legura veoma je važno, jer o njima ovisi mikrostruktura legure, a time njezina
mehanička i druga svojstva.
Mikrostruktura podrazumijeva onaj nivo strukture legure koji se vidi pomoću optičkog ili
elektronskog mikroskopa. Njezine značajke su: veličina i oblik zrna, broj prisutnih faza,
njihov udjel i način raspodjele. Mikrostruktura ovisi o vrsti legirnih elemenata i njihovom
sastavu, te o toplinskoj obradi legure (tj. temperaturi, vremenu zagrijavanja na toj
temperaturi i brzini hlađenja do sobne temperature).
5.1. Binarni fazni dijagrami

Ovaj fazni dijagram prikazuje strukturne promjene dviju komponenti u ovisnosti o sastavu
(u mas. ili at. %) na osi x i temperaturi (u K ili 0C ) na osi y, dok je tlak konstantan.
L
poluga
L+α
temperatura
xs xo xL
fs α fL
sastav
Slika 5.1.1. Dvofazno područje faznog dijagrama sa spojnom linijom xS -xL za
leguru sastava xo
fs + fL = 1 xo = xsfs + xLfL
"pravilo poluge"
fl =
(x0 − xs ) fs =
(xl − x0 )
(xl − xs ) (xl − xs )
Iz ravnotežnog binarnog faznog dijagrama poznatog sastava i temperature (slika 5.1.1.)

mogu se odrediti:
42
- prisutne faze postavljanjem figurativne točke (s koordinatama: sastav i temperatura) u
određenom polju faznog dijagrama.
- sastav faza u dvofaznom području tako, da se kroz zadanu temperaturu povuče
horizontalna linija (ili izoterma), koja siječe granice faznog polja tj. u ovom slučaju liniju
taljevine i krutine. Položaji sjecišta s obzirom na apscisu tada određuju sastav pojedine faze
u %.
- relativni iznos faza u dvofaznom području određuje se (u udjelima ili postocima)
prema tzv. pravilu poluge. Jedan mol slitine sastava x0 odabere se kao osnova. Na zadanoj
temperaturi T tada je udio taline fL, a čvrste faze fS. Njihova suma jednaka je: fS + fL = 1.
Broj molova komponente B koji se nalazi u leguri sastava A-B mora biti jednak sumi broja
molova komponente B prisutnih u čvrstoj i tekućoj fazi: x0 = xS· fS + xL· fL. Pošto je fS = 1 - fL
kombinacija navedenih jednadžbi daje: x0 = xS - xS ·fL + xL· fL , iz čega slijedi pravilo
poluge.
Konstrukcija faznih dijagrama i neki principi, koji se odnose na uvjete ravnoteže između
faza, određeni su zakonima termodinamike. Jedan od tih zakona zove se Gibbs-ovo pravilo
faza. Ono omogućava određivanje broja faza u nekom sustavu, koje se nalaze u ravnoteži, a
može se izraziti jednostavnom relacijom :
F+S=K+2 , gdje je :
F = broj prisutnih faza ili homogenih dijelova sustava, koji se odnose na

agregatna stanja
S = broj stupnjeva slobode ili kontroliranih uvjeta, kao što su: tlak, temperatura i
sastav, koji se mogu mijenjati neovisno, bez promjene broja faza u ravnoteži
K = broj komponenata u faznom dijagramu, a to su elementi i/ili spojevi.
Za binarne ravnotežne fazne dijagrame, gdje je tlak konstantan, Gibbsovo pravilo faza je: F
+ S = K + 1, a uz uvjet da je K=2, pravilo je: F + S = 3.
U ovisnost o topljivosti dviju komponenti u tekućem i u čvrstom stanju postoje sljedeći
tipovi binarnih faznih dijagrama i reakcija:
1. Potpuna topljivost komponenata u tekućem i u čvrstom stanju.
2. Potpuna topljivost komponenata u tekućem stanju i djelomična u čvrstom stanju:
- eutektična reakcija: taljevina ↔ α + β

- peritektična reakcija: α + taljevina ↔ β
- eutektoidna reakcija: γ ↔ α + β
- peritektoidna reakcija: α + γ ↔β.
3. Djelomična topljivost komponenata u tekućem stanju:
- monotektična reakcija: taljevina 1 ↔ α + taljevina 2

- sintektična reakcija: taljevina 1 + taljevina 2 ↔ γ.
43
Zadatak 5.1.-1
Pomoću faznog dijagrama Cu-Ni i pravila poluge odredi masu čvrste i tekuće faze za leguru
sa 70 mas. % Cu, ukupne mase 100 g na temperaturi od 1220 ºC.
Rješenje:
Slika 5.1.2. Fazni dijagram Cu-Ni
40 − 30 30 − 23
% taline = ⋅ 100 = 58,8 ; %α = ⋅ 100 = 41,2
40 − 23 40 − 23
100g legure sadrži 58,8 g taline i 41,2 g α čvrste otopine.
Zadatak 5.1.-2
Cu-Ni legure sa sastavom: (a) 20 mas.% Cu (b) 50 mas.% Cu (c) 90 mas.% Cu hlađene su
sporo iz područja taline. Odredi sastav faza (u mas.%) koje su prisutne na 1500 ºC, 1400
ºC, 1120 ºC i 1000 ºC.
Rješenje:
Iz faznog dijagrama Cu-Ni (slika 5.1.2.) proizlazi da su sastavi faza u mas. % na zadanim
temperaturama slijedeći:
44
a) Cu-Ni legura sa 20 mas.% Cu: b) Cu-Ni legura sa 50 mas.% Cu:
1500 ºC ∼ taljevina 100% 1500 ºC ∼ taljevina 100%
1400 ºC ∼ taljevina 50% + α 50% 1400 ºC ∼ taljevina 100%
1120 ºC ∼ α 100% 1120 ºC ∼ α 100%
1000 ºC ∼ α 100%. 1000 ºC ∼ α 100%.
c) Cu-Ni legura sa 90 mas.% Cu:

1500 ºC ∼ taljevina 100%
1400 ºC ∼ taljevina 100%
1120 ºC ∼ α 50% + taljevina 50%
1000 ºC ∼ α 100%.
Zadatak 5.1.-3
U binarnom sustavu A-B taljevina eutektičnog sastava sadrži 55 mas.% A. Na temperaturi
eutektične reakcije (TE) čvrsta otopina β sadrži 30 mas.% A, a čvrsta otopina α sadrži 65
mas.% A. Koliki će biti udjeli u % α i β faze u eutektičnoj mješavini?
Rješenje:
Slika 5.1.3. Eutektični fazni dijagram A-B
55 − 30 65 − 55
%α = ⋅ 100 = 71,4 ; %β = ⋅ 100 = 28,6
65 − 30 65 − 30
Sastav eutektične mješavine je : 71,4% α + 28,6% β.
45
Zadatak 5.1.-4
U faznom dijagramu Ag-Cu eutektik se nalazi kod 40 at.% Cu. Na temperaturi eutektične
rekcije (TE = 779 oC ) α-čvrsta otopina bogata sa srebrom sadrži 11 at.% Cu, a β-čvrsta
otopina bogata s bakrom sadrži 5 at.% Ag. Kolika se masa zasićene α- čvrste otopine treba
dodati u 60 g zasićene β-čvrste otopine, da bi se dobio sastav eutektične mješavine?
Rješenje:
1200
T
1000
T+α T+β
800 β
temperatura C
α
O
600
α+β
400
200
0 20 40 60 80 100
Ag at.% Cu Cu
Slika 5.1.4. Fazni dijagram Ag-Cu
95 − 40
%α = ⋅ 100 = 65,5
95 − 11
⎬ eutektična mješavina: 65,5% α + 34,5% β
40 − 11
%β = ⋅ 100 = 34,5
95 − 11
60g → 34,5 %
x → 65,5 %
60 g ⋅ 65,5%
x= = 114 g
34,5%
Sastav eutektične mješavine dobije se kada se 114 g α doda u 60 g β.
46
Zadatak 5.1.-5
Skiciraj fazni dijagram za sustav A-B u kojem su prisutne tri intermetalne faze: A2B, AB i
AB2. Faze A2B i AB2 tale se kongruentno. Faza AB tali se inkongruentno na nižoj
temperaturi, pri čemu nastaju faza A2B i taljevina.
Rješenje:
T+A2B
temperatura C
O
T+B
A+T T+A2B T T T+AB 2
+ +
AB AB2
AB2
A2B
AB
A2 B AB
A+A2 B + + AB2 +B
AB AB2
0 50 100
A at.% B B
Slika 5.1.5. Fazni dijagram A-B
Zadatak 5.1.-6
Pb i Sn stvaraju jednostavan eutektični sustav s eutektikom kod 61,9 mas.% Sn. Kod TE (183
o
C) α- čvrsta otopina sadrži 19,2 mas.% Sn. Koji je sastav β- čvrste otopine kod TE, ako
100g eutektika sadrži 45,5 g α- čvrste otopine?
300 T
temperatura C
T+α
O
200 α A C T+β B
β
100 α+β
0 20 40 60 80 100
Pb at. % Sn Sn
Slika 5.1.6. Fazni dijagram Pb-Sn
47
CB CB
%α = 45,5 = ⋅ 100 ⇒ AB =
AB 0,455
AC AC
% β = 54,5 = ⋅ 100 ⇒ AB =
AB 0,545
CB AC
=
0,455 0,545
CB 61,9 − 19,2 42,7

= =
0,455 0,545 0,545
42,7 ⋅ 0,455
CB = = 35,5
0,545
Kod TE sastav β-čvrste otopine odgovara točki B i jednak je:

C + CB = 61,9+35,5 = 97,4
Zadatak 5.1.-7
Binarna eutektična taljevina sadrži 45 mas.% A. α-čvrsta otopina sadrži 85 mas.% A, a β-
čvrsta otopina sadrži 15 mas.% A. Koliki će biti udjeli u % α i β faza u eutektiku kada
taljevina eutektičnog sastava skrućuje u uvjetima ravnoteže?
Rješenje:
temperatura C
O
T
T+α T+β
α 85 %β 45 %α 15
β
α+β
A mas. % A B
Slika 5.1.7. Eutektični dijagram A-B
45 − 15 85 − 45
%α = ⋅ 100 = 42,9 ; %β = ⋅ 100 = 57,1
85 − 15 85 − 15
Sastav euektične mješavine: 42,9% α + 57,1% β
48
Zadatak 5.1.-8
Binarni sustav Na-Sb ne pokazuje topljivost u čvrstom stanju i sadrži dva intermetalna spoja
Na3Sb i NaSb. Shematski prikaži fazni dijagram ovog sustava na osnovi sljedećih podataka:
Faza Temp. taljenja (ºC)

Na 100
Sb 630
Na3Sb 860
NaSb 470
- reakcije u sustavu:
kod 440 ºC : taljevina (45 at.% Sb) → Na3Sb + NaSb

kod 400 ºC: taljevina (61 at.% Sb) → NaSb + Sb
Rješenje:
860 oC
800
T
T
temperatura C
+ T+NaSb
O
600 Na 3Sb
T+NaSb
o
470 C T+Sb
o
440 C o
400
400 C
o
C
400
NaSb
T+Na 3S b + NaSb+Sb
Na3Sb
200
Na3Sb
NaSb
20 40 60 80
Na at.% Sb Sb
Slika 5.1.8. Fazni dijagram Na-Sb
49
Zadatak 5.1.-9
Pb se tali kod 327,4 ºC, a Sn kod 232 ºC, te stvaraju eutektik kod 62 at.% Sn i 182 oC.
Maksimalna topljivost Pb u Sn kod ove temperature je 3 at.%, a Sn u Pb je 19 at.%.
Pretpostavi da je topljivost svakog od ovih elemenata na sobnoj temperaturi 1 at.%. Na
osnovi ovih podataka napravi slijedeće:
(a) nacrtaj fazni dijagram i označi sve njegove točke, linije i područja
(b) opiši hlađenje legure sa 40 at.% Sn, tako da odrediš prisutne faze i njihove
relativne iznose na odabranim temperaturama,
(c) skiciraj mikrostrukturu legure na sobnoj temperaturi.
Rješenje:
(a)
327
300
T+α 1 T
12 2 52 o
232 C
temperatura C
200
O
182 oC T+β
α 81 3 62 3β
100 α+β
4
0
0 20 40 60 80 100
Pb at.% Sn Sn
Slika 5.1.9. Fazni dijagram Pb-Sn
(b) polagano hlađenje legure Pb60Sn40, prisutne faze i njihovi relativni

iznosi na odabranim temperaturama ( prikazanim točkama):
1 – početak skrućivanja taline
2 – taljevina (T) + α:
40 − 12 52 − 40
%T = ⋅ 100 = 70 ; %α = ⋅ 100 = 30
52 − 12 52 − 12
3 – kompletna legura prelazi u čvrsto stanje: α + β
4 – na sobnoj temp: α + β
99 − 40
%α = ⋅ 100 = 60
99 − 1
(30 % α- proeutektični + 30 % α-eutektični)
40 − 1
%β = ⋅ 100 = 40
99 − 1
Sastav eutektične mješavine : 30 % α + 40 % β
(c) mikrostruktura legure na sobnoj temperaturi
50
Zadatak 5.1.-10
Bi i Sb potpuno se otapaju u tekućem i čvrstom stanju. Bi se tali kod 271 ºC, a Sb kod 630
ºC. Legura s 40 at.% Bi počinje skrućivati kod ~510 ºC izdvajanjem kristala sa 90 at % Sb.
Legura sa 70 at.% Bi počinje skrućivati kod 400 ºC izdvajanjem kristala sa 75 at.% Sb.
(a) nacrtaj fazni dijagram i označi sve točke, linije i područja
(b) za leguru sa 40 at.% Sb odredi:
- temperaturu početka skrućivanja
- temperaturu završetka skrućivanja
- relat. iznose faza kod 400 ºC.
Rješenje: (a)
o
630 C
600
T 40 Bi
temperatura C
O
60 Bi 90 Sb
70 Bi T+α
400
75 Sb
271 α
20 40 60 80
Bi Sb
a% Sb
Slika 5.1.10. Fazni dijagram Bi-Sb
(b) legura Bi60Sb40:
1 – temperatura početka skrućivanja 450 ºC

2 – temperatura završetka skrućivanja 300 ºC
3 – relat. iznosi faza kod 400ºC:
40 − 30 75 − 40
%α = ⋅ 100 = 22,2 ; %T = ⋅ 100 = 77,8
75 − 30 75 − 30
Relativni iznosi faza su: 22,2 % α + 77,8 % β.
51
Zadatak 5.1.-11
Potpuno označi priloženi fazni dijagram, sa svim prisutnim intermetalnim fazama, te napiši
sve reakcije u dijagramu, koje se odnose na horizontalne linije (izoterme).
Rješenje:
Slika 5.1.11. Fazni dijagram Fe-Sn
Reakcije u faznom djagramu su:
T1 → monotektična reakcija: T1 ↔ α + T2
T2 → peritektična reakcija: α + T2 ↔ Fe2Sn
T3 → peritektična reakcija: Fe2Sn + T2 ↔ FeSn
T4 → eutektoidna reakcija: α + FeSn ↔ Fe2Sn
T5 → peritektična reakcija: T2 + FeSn ↔ FeSn2
T6 → eutektična reakcija: T2 ↔FeSn2 + Sn.
52
Zadatak 5.1.-12
Označi potpuno priloženi fazni dijagram, te napiši reakcije koje se odvijaju na svim
horizontalnim linijama.
Rješenje:
Slika 5.1.12. Fazni dijagram Fe-Si
Reakcije u faznom dijagramu su:
T1→ eutektična reakcija: T ↔ FeSi + FeSi2

T2 → eutektična reakcija: T ↔ FeSi2 +Si
T3 → eutektična reakcija: T → α + FeSi
T4 → eutektoidna reakcija: α + FeSi ↔ σ
T5 → peritektoidna reakcija: σ ↔ α + FeSi.
53
Zadatak 5.1.-13
Označi potpuno priloženi fazni dijagram, te napiši reakcije koje se odvijaju na svim
horizontalnim linijama.
Rješenje:
Slika 5.1.13. Fazni dijagram Co-W
Reakcije u faznom dijagramu su:
T1 → peritektična reakcija: T + β ↔ CoW3

T2 → eutektična reakcija: T↔α+β
T4 → eutektoidna reakcija: α ↔ ε + Co7W6
T5 → peritektoidna reakcija: α + σ↔ Co7W6.
54
5.2. Ternarni fazni dijagram
Ternarni fazni dijagram je prostorni prikaz (slika 5.2.1. a) strukturnih promjena triju
komponenti u ovisnosti o sastavu i temperaturi. Za njegovo jednostavnije prikazivanje često
se upotrebljava tzv. izotermički presjek, kod kojeg se pomoću konstantne temperature
dijagram reducira na dvije dimenzije (slika 5.2.1. b). Izotermički presjek je istostraničan
trokut u čijim vrhovima je koncentracija komponenata 100%, a sastavi komponenata (u at.
% ili mas.%) navedeni su na bazama trokuta. Tako npr. figurativna točka 1 na slici 5.2.2.
prikazuje leguru sa sastavom 20%A-60%B-20%C. Sve legure nekog ternarnog sustava koje
se nalaze na određenoj temperaturi unutar istostraničnog trokuta su trokomponentne, dok su
legure smještene na bazama trokuta dvokomponentne.
(a) (b)
Slika 5.2.1. Ternarni dijagram s tri eutektična rubna dijagrama:

(a) prostorni prikaz (b) izotermički presjek
Slika 5.2.2. Određivanje sastava legure u izotermičkom presjeku ternarnog faznog

dijagrama
Druga mogućnost dvo-dimenzionalnog prikazivanja ternarnog dijagrama je kvazi-binarni

presjek, kod kojeg se odabrani sastavi prate uzduž linije koja spaja dvije binarne legure
(točke) u odnosu na temperaturu (slika 5.2.3. b).
55
Zadatak 5.2.-1
Na osnovi slike izotermičkog presjeka ternarnog faznog dijagram (slika 5.2.3.) izvedi faznu
analizu za leguru sastava 20%A-60%B-20%C u dvofaznom području i leguru sastava
30%A-60%B-10%C u trofaznom području.
(a) (c) (b)
Slika 5.2.3. Ternarni fazni dijagram i presjeci kroz njega:
(a) prostorni prikaz

(b) kvazi-binarni presjek uzduž sastava B'B
(c) izotermički presjek kod temperature T1
Rješenje:
Za leguru 1 sa sastavom 20A-60B-20C, koja se nalazi u dvofaznom području (L+α),

određivanje udjela faza prema pravilu poluge prikazuje tablica 5.2.1.
56
Tablica 5.2.1. Određivanje udjela faza u dvo-faznom području ternarnog sustava
Faze Sastav Udio faza
taljevina cT (58%B – 21%A) 83 − 60 23

= = 0,92
83 − 58 25
β cβ (83%B – 10%A) 60 − 58 2
= = 0,08
83 − 58 25
∑ = 1,00
Legura 2 sa sastavom 30A-60B-10C nalazi se u trofaznom području (L+α+β) , što

prikazuje slika 5.2.4.
Slika 5.2.4. Prikaz legure 2 u trofaznom području, koje je izdvojeno iz slike izotermičkog
presjeka 5.2.3. c
Sastavi faza (cT, cα, cβ) očitavaju se u vrhovima trokuta, koji označava trofazno područje, a
udjeli faza određuju se prema pravilu poluge, što prikazuje tablica 5.2.2.
Tablica 5.2.2. Određivanje udjela faza u tro-faznom području ternarnog sustava
Faze Sastav Udio faza

cT (27A - 57B) 62.5 − 60.0 2.5
taljevina = = 0,45
62.5 − 57.0 5.5
α cα (48A - 50B) 66 − 60 6
= = 0,38
66 − 50 16
β cβ (14A - 84B) 60 − 55 5
= = 0,17
84 − 55 29
∑ = 1,00
5.3. Fazni dijagrami Fe-Fe3C i Fe-C
Među najvažnije binarne sustave legura ubrajaju se legure željeza i ugljika, a to su čelici i
lijevana željeza. Njihove strukturne promjene prikazuju ravnotežni fazni dijagrami Fe-Fe3C
(metastabilni) i Fe-C (stabilni) na slici 5.3.1
57
Slika 5.3.1. Fazni dijagrami Fe-Fe3C i Fe-C
U faznom dijagramu Fe-Fe3C odvijaju se tri važne reakcije:

o
- peritektična reakcija: taljevina + δ ←⎯ ⎯→ γ
1493 C
o
- eutektična reakcija: taljevina ←⎯ ⎯→ γ + Fe3C (eutektična mješavina)
1147 C
ledeburit
723o C
- eutektoidna reakcija: γ ←⎯⎯→ α + Fe3C (eutektoidna mješavina).
perlit
Kao mikrostrukturni konstituenti prisutne su slijedeće faze:
Cementit - Fe3C je metastabilan intersticijski spoj koji sadrži 6,67 mas.% C.
Austenit je intersticijska čvrsta otopina ugljika u γ-željezu sa strukturom A1.

Maksimalna topljivost ugljika u γ- Fe je 2,06 % kod 11470C.
Ferit je intersticijska čvrsta otopina ugljika u α-željezu sa strukturom A2.

Maksimalna topljivost ugljika u α-Fe je 0,025 % kod 7230C i samo 0,008 % na
sobnoj temperaturi.
58
Ledeburit je eutektična mješavina austenita i cementita koja sadrži 4,3 %
ugljika i nastaje kod 11470C.
Perlit je eutektoidna mješavina ferita i cementita koja sadrži 0,8 % ugljika i

nastaje kod 7230C pri vrlo polaganom hlađenju.
Zadatak 5.3.-1
Kod ravnotežnih uvjeta odredi prisutne faze, njihove sastave i postotne udjele za čelik s 0,4
mas.% C; 0,8 mas.% C i 1,2 mas.% C na sljedećim temperaturama: a) u austenitnom
području kod ~850 ºC b) malo iznad 723 ºC c) malo ispod 723 ºC. Izračunaj sastav
perlita u svakom od navedenih čelika.
Rješenje:
- čelik s 0,4 mas.% C:
a) T = 850ºC: 100% γ
b) T > 723ºC: α + γ
0,8 − 0,4
%α = ⋅ 100 = 51,6
0,8 − 0,025
0,4 − 0,025
%γ = ⋅100 = 48,4
0,8 − 0,025
c) T < 723ºC: α + Fe3C
6,67 − 0,4
%α = ⋅ 100 = 94,4
6,67 − 0,025
0,4 − 0,025
% Fe3C = ⋅ 100 = 5,6
6,67 − 0,025
Nakon eutektoidne reakcije (γ → perlit) nastaje 48,4 % perlita, koji se sastoji od:
94,4 -51,6 = 42,8 % α + 5,6 % Fe3C.
a) T = 850oC: 100 % γ
b) T > 723oC: 100 % γ
c) T < 723oC: 100 % perlita sastoji se od: 88% α + 12% Fe3C.
a) T = 850ºC: 100% γ
b) T > 723ºC: α + Fe3C
59
6,67 − 1,2
%γ = ⋅ 100 = 93,2
6,67 − 0,8
1,2 − 0,8
% Fe3C = ⋅ 100 = 6,8
6,67 − 0,8
c) T < 723ºC:
6,67 − 1,2
%α = ⋅ 100 = 82,3
6,67 − 0,025
1,2 − 0,025
% Fe3C = ⋅ 100 = 17,7
6,67 − 0,025
93,2 % perlita sastoji se od: 17,7 -6,8 =10,9 % Fe3C + 82,3% α.
Zadatak 5.3.-2
Ispitivanjem uzorka čelika nepoznatog sastava pomoću kvantitativne metalografije dobiveni
su sljedeći rezultati: mas. % perlita = 93,55 i mas. % ferita (α) = 82,32. Na osnovi ovih
podataka izračunaj mas.% ugljika u čeliku.
Rješenje:
Na osnovi poznatog sastava perlita (88% α + 12 % Fe3C) može se izračunati % α i % Fe3C

u zadanom % perlita.
93,55 mas. % perlita sastoji se od:
93,55 · 0,88 = 82,32 % ferita

93,55 · 0,12 = 11,23 % Fe3C.
% ferita u perlitu = % ferita u uzorku čelika, što znači da se radi o nadeutektoidnom čeliku.
Kod nadeutektoidnog čelika proeutektoidna faza (prisutna prije eutektoidne reakcije) je
Fe3C.
Postotak proeutektoidnog cementita jednak je:
100% - 93,55% perlita =6,45 % Fe3C.
Pravilo poluge za nadeutektoidni čelik na temperaturi malo iznad 723 oC:
6,67 − x
% γ ( perlita ) = ⋅ 100 = 93,55
6,67 − 0,8
x − 0,8
% Fe3C proeutektoidni = ⋅ 100 = 6,45
6,67 − 0,8
__________________________________
x = 1,17 mas. %C
Nadeutektoidni čelik sadrži 1,17 mas. % C.
60
Zadatak 5.3.-3
Odredi prisutne faze, njihove sastave i udjele za čelik s 0,25 mas.% C i 2 mas.% C kod
ravnotežnih uvjeta i sljedećih temperatura: a) malo iznad temperature A1 (723 oC) b) malo
ispod temperature A1. Izračunaj sastav perlita u svakom od navedenih čelika.
Rješenje:
- čelik s 0,25 mas.% C
a) T > 723ºC: α + γ
0,8 − 0,25
α= = 0,71
0,8 − 0,025
0,25 − 0,025
γ = = 0,29
0,8 − 0,025
b) T < A1: α + Fe3C
6,67 − 0,25
α= = 0,97
6,67 − 0,025
0,25 − 0,025
Fe3 C = = 0,03
6,67 − 0,025
0,29 perlita sastoji se od: 0,97-0,71 = 0,26 α + 0,03 Fe3C.
- čelik s 2 mas. % C
a) T > A1: γ + Fe3C

6,67 − 2
γ = = 0,79
6,67 − 0,8
2 − 0,8
Fe3 C = = 0,21
6,67 − 0,8
b) T < A1: α + Fe3C

6,67 − 2
α= = 0,70
6,67 − 0,025
2 − 0,025
Fe3 C = = 0,30
6,67 − 0,025
0,79 perlita sastoji se od: 0,30 - 0,21 = 0,09 Fe3C + 0,70 α.
61
Zadatak 5.3.-4
Uzorak čelika nepoznatog sastava ispitan je metalografskom metodom. Iz kvantitativne
metalografije dobiveni su sljedeći rezultati: mas. % perlita = 93,55 mas. % ferita = 88,77.
Izračunaj mas.% ugljika u čeliku.
93,55 mas. % perlita sastoji se od:

93,55 · 0,88 = 82,32 % ferita
93,55 · 0,12 = 11,23 % Fe3C.
% ferita u čeliku veći je od % ferita u perlitu, što znači da se radi o podeutektoidnom

čeliku. Kod podeutektoidnog čelika proeutektoidna faza (prisutna prije eutektoidne reakcije)
je ferit.
Postotak proeutektoidnog ferita jednak je:
100 % - 93,55 % perlita =6,45 % ferita.
Pravilo poluge za podeutektoidni čelik na temperaturi malo iznad 723 oC:
0,8 − x
% α proeutektoidni = ⋅ 100 = 6,45
0,8 − 0,025
x − 0,025
% γ ( perlita ) = ⋅ 100 = 93,55
0,8 − 0,025
____________________________________
x = 0,75 % C
Podeutektoidni čelik sadrži 0,75 mas. % C.
Zadatak 5.3.-5
Izračunaj relativni udio strukturnih konstituenata prisutnih u čeliku s 0,35 mas. % C na
temperaturi upravo ispod eutektoidne izoterme: (a) udio ukupnog ferita iI cementita (b) udio
perlita i proeutektoidnog ferita (c) udio eutektoidnog ferita.
Rješenje:
- čelik s 0,35 mas.% C
(a) na temperaturi malo ispod A1: α + Fe3C
6,67 − 0,35
α ukupni = = 0,95
6,67 − 0,025
0,35 − 0,025
Fe3C = = 0,05
6,67 − 0,025
(b) na temperaturi malo iznad A1: γ + αproeutektoidni ; γ → perlit
62
0,8 − 0,35
α proeutektoidni = = 0,58
0,8 − 0,025
0,35 − 0,025
γ ( perlit ) = = 0,42
0,8 − 0,025
(c) eutektoidni ferit = αukupni – αproeutektoidni = 0,95 – 0,58 = 0,37.
63
6. DIFUZIJA U METALIMA
Pojava prijenosa mase koja se ostvaruje migracijom atoma naziva se difuzija. Na ovom
fenomenu temelje se mnoge reakcije i procesi važni u proizvodnji metala. Kod studija procesa
difuzije važna su dva aspekta: način gibanja atoma tj. mehanizam difuzije ili brzina gibanja
atoma tj. brzina difuzije. Gibanje atoma omogućavaju pojedini defekti prisutni u kristalnoj
rešetki, pa razlikujemo mehanizam difuzije pomoću praznih mjesta i pomoću intersticijskih
atoma.
Brzina difuzije (J) jednaka je masi (M) koja difundira okomito na jediničnu površinu (A) čvrste
tvari u jedinici vremena (t) :
M 1 dM
J= , ili u diferencijalnom obliku: J= ⋅ .
A⋅ t A dt
Kada se brzina difuzije ne mijenja s vremenom ostvareni su uvjeti za tzv. stacionarnu difuziju,
koju opisuje I Fickov zakon :
dc
J = -D ,
dx
u kojem je D koeficijent difuzije, a brzina difuzije proporcionalna je gradijentu

koncentracije dc/dx.
Procesi difuzije uglavnom su nestacionarni, što znači da se brzina difuzije i gradijent

koncentracije, u nekoj određenoj točki u čvrstoj tvari, mijenjaju s vremenom. Kod tih uvjeta
vrijedi parcijalna diferencijalna jednadžba poznata kao II Fickov zakon:
∂ c ∂ ⎛ ∂ c⎞ ∂c ∂ 2c
= ⎜D ⎟ ili =D ( kada D ne ovisi o sastavu),
∂ t ∂ x ⎝ ∂ x⎠ ∂t ∂ x2
koji opisuje brzinu promjene gradijenta koncentracije u ovisnosti o vremenu i položaju.

Rješenja ove jednadžbe omogućavaju, da se izračuna koncentracija tvari koja je difundirala na
određeni položaj u zadanom vremenu.
Van Ostrand-Deweyevo rješenje pretpostavlja da je D neovisan o koncentraciji, a primijenjuje

se na reakciju plin-čvrsta tvar uz uvjet, da je čvrsta tvar polu-beskonačna (tj. duljina l > D⋅t), a
koncentracija difundirajućeg plina konstantna. Ono povezuje koncentraciju c, kod bilo kojeg
položaja x i vremena t, s koncentracijom na površini c2, početnom koncentracijom c1 i
koeficijentom difuzije D:
c2 − c ⎛ x ⎞
= erf ⎜ ⎟.
c 2 − c1 ⎝ 2 Dt ⎠
⎛ x ⎞
Izraz erf ⎜ ⎟ je Gaussova funkcija greške, čije vrijednosti se nalaze u matematičkim
⎝ 2 Dt ⎠
tablicama.
64
Temperatura ima najveći utjecaj na brzinu difuzije i koeficijent difuzije D, čiji iznos pokazuje
brzinu kojom atomi difundiraju. Ovisnost koeficijenta difuzije o temperaturi daje sljedeća
jednadžba:
Qd
−
D = D0 e RT
, gdje je:
D0 = koeficijent difuzije neovisan o temperaturi u m2/s kod 25oC

Qd = energija aktiviranja za difuziju u J/mol
R = opća plinska konstanta
T = apsolutna temperatura.
Zadatak 6.-1
Pločica željeza izložena je naugljičavanju; s jedne strane se nalazi atmosfera bogata
ugljikom, a na drugoj strani atmosfera siromašna ugljikom (kod 700°C). Izračunaj tok
ugljika J kroz ploču kada se uspostavi ravnoteža (stacionarno stanje), ako je koncentracija
ugljika na položajima 5 i 10 mm od naugljičene površine 1,2 i 0,8 kg/m3. Koeficijent
difuzije kod ove temperature je 3·10-11 m2/s.
Rješenje:
xA = 5 mm = 5·10-3 m
xB = 10 mm = 10-2 m
cA = 1,2 kg/m3
cB = 0,8 kg/m3
D = 3·10-11 m2/s
dc c −c (1,2 − 0,8) kg / m3
J = −D = − D A B = −3 ⋅ 10 −11 m 2 / s = 2,4 ⋅ 10− 9 kg / m 2 s
dx x A − xB (5 ⋅ 10 − 3 − 10− 2 ) m
Zadatak 6.-2
Prilikom naugljičavanja čelika uzorak se izlaže djelovanju metana (CH4 ) pri temperaturi
od 950°C. Legura u početku ima jedinstvenu koncentraciju ugljika od 0,25 mas%. Tijekom
naugljičavanja koncentracija ugljika na površini naglo se poveća na 1,2 mas.%. Koliko
vremena je potrebno, da se postigne koncentracija ugljika od 0,8 mas.% na udaljenosti 0,5
mm ispod površine uzorka? Koeficijent difuzije ugljika u čeliku pri toj temperaturi je
1,6·10-11 m2/s.
Rješenje:
c0 = 0,25 mas.%C
cs = 1,20 mas.%C
cx = 0,80 mas.%C
x = 0,50 mm = 5·10-4 m
D = 1,6·10-11 m2/s
Koristi se Van Ostrand-Deweyevo rješenje II Fickovog zakona:
c 2 −c ⎛ x ⎞ ⎛ x ⎞
= erf ⎜⎜ ⎟⎟ , gdje je ⎜⎜ ⎟⎟ = z
c 2 −c1 ⎝ 2 Dt ⎠ ⎝ 2 Dt ⎠
65
c x − c0 0,80 − 0,25 ⎛ 5 ⋅10 − 4 m ⎞
= = 1 − erf ⎜ ⎟
c s − c 0 1,20 − 0,25
⎝ (
⎜ 2 ⋅ 1,6 ⋅10 −11 m 2 / s ⋅ t ⎟
⎠ )
⎛ 62,5 s1 / 2 ⎞
0,4210 = erf ⎜⎜ ⎟⎟
⎝ t ⎠
Tablica 6.1. Vrijednosti Gaussove funkcije greške za određivanje z:
z erf (z)
0,35 0,3794
z 0,4210
0,40 0,4284
- interpolacijom se dobiva:
z − 0,35 0,4210 − 0,3794
=
0,40 − 0,35 0,4284 − 0,3794
z = 0,392
62,5 s 1 / 2
= 0,392 /2
t
2
⎛ 62,5 s 1 / 2 ⎞
t = ⎜⎜ ⎟⎟ = 25400 s
⎝ 0,392 ⎠
t = 7,1 h.
Zadatak 6.-3
Izračunaj koeficijent difuzije za Mg u Al kod 400°C , ako je Do = 1,2·10-4 m2/s, a Qd = 131
kJ/mol.
Rješenje:
T = 400o C = 673 K
Qd 131000 J / mol
− −
−4 ( 8, 314 J / mol ⋅ K ) ⋅ 673 K
D = D0 ⋅ e RT
= 1,2 ⋅ 10 m / s ⋅ e
2
= 8,1 ⋅ 10−15 m 2 / s.
Zadatak 6.-4
Koeficijent difuzije Al u Cu je 2,6·10-17 m2/s kod 500°C i 1,6·10-12 m2/s kod 1000°C. Odredi
vrijednosti D0 i Qd. Koliki je koeficijent difuzije kod 750°C?
Rješenje:
66
Qd
−
D = D0 ⋅ e RT
Qd
ln D = ln D0 −
RT
Qd
ln ( 2,6 ⋅ 10 −17 ) = ln D0 −
(8,314 J / mol ⋅ K ) ⋅ 773K
}simultano rješavanje
−12 Qd
ln (1,6 ⋅ 10 ) = ln D0 −
(8,314 J / mol ⋅ K ) ⋅ 1273K
____________________________________________________
D0 = 4·10-5 m2/s i Qd = 179912 J/mol
179912 J / mol
ln D = ln(4 ⋅ 10 −5 ) −
(8,314 J / mol ⋅ K ) ⋅ 1023K
ln D = −31,28
D = 2,5 ⋅ 10 −14 m 2 / s.
Zadatak 6.-5
Za difuziju Cr u Ni koeficijent D0 = 1,1·10-4 m2/s, a energija aktivacije za difuziju Qd =
272000 J/mol. Izračunaj temperaturu kod koje će D biti 1,2·10-14 m2/s.
Rješenje:
272000 J / mol
−
D = 1,1 ⋅ 10 − 4 m 2 / s ⋅ e ( 8 , 314 J / mol ⋅ K )⋅T
272000
ln D = ln (1,1 ⋅ 10 − 4 ) −
8,314 ⋅ T
T = 1428,5 K ili 1155,3o C.
Zadatak 6.-6
Koji je odnos koeficijenata difuzije za:

a) C u α-Fe prema C u γ-Fe kod 500°C?
b) C u γ-Fe prema Ni u γ-Fe kod 1000°C?
c) C u γ-Fe kod 1000°C prema C u γ-Fe kod 500°C?
Konstante su navedene u tablici 6.2.
Tablica 6.2. Konstante za računanje koeficijenta difuzije: (lnD = lnD0 – Qd/RT)
Difundirajući atom Matrica Do, m2/s Qd, J/mol

C fcc-Fe 2·10-5 142256
C bcc-Fe 2,2·10-4 122591
N fcc-Fe 7,7·10-5 280328
67
Rješenje:
a) t = 500°C
122591 J / mol
C u bcc-Fe ln D1 = ln (2,2 ⋅ 10 − 4 ) − = −27,496
(8,314 J / mol ⋅ K ) ⋅ 773K
D1 = 1,14·10-12 m2/s
142256 J / mol
C u fcc-Fe ln D2 = ln (2 ⋅ 10 −5 ) − = −32,956
(8,314 J / mol ⋅ K ) ⋅ 773K
D2 = 4,87·10-15 m2/s
D1 1,14 ⋅ 10 −12
= ≈ 200
D2 4,87 ⋅ 10 −15
b) t = 1000°C
142256 J / mol
C u fcc-Fe ln D1 = ln (2 ⋅ 10 −5 ) − = −24,261
(8,314 J / mol ⋅ K ) ⋅ 1273K
D1 = 2,91·10-11 m2/s
280328 J / mol
Ni u fcc-Fe ln D2 = ln (7,7 ⋅ 10 −5 ) − = −35,959
(8,314 J / mol ⋅ K ) ⋅ 1273K
D2 = 2,41·10-16 m2/s
D1 2,91 ⋅ 10 −11
= ≈ 120000
D2 2,41 ⋅ 10 −16
c) t = 1000°C ∼ C u fcc-Fe D1 = 2,91·10-11 m2/s

t = 500°C ∼ C u fcc-Fe D2 = 4,87·10-15 m2/s
D1 2,91 ⋅ 10 −11
= ≈ 6000
D2 4,87 ⋅ 10 −15
Zadatak 6.-7
Koeficijent vlastite difuzije za Cu je 4,12·10-9 cm2/s kod 1063ºC i 6,8·10-11 cm2/s kod
812,2ºC. Izračunaj D0 i Qd za ove procese.
Rješenje:
T1 = 1063ºC = 1336 K
T2 = 812,2ºC = 1085,2 K
Qd
−
D = D0 ⋅ e RT
D1 4,12 ⋅ 10 − 9
= = 61
D2 6,8 ⋅ 10 − 11
Qd
− −5
D0 ⋅ e 8 , 314 ⋅ 1336
e − Qd ⋅9 ⋅ 10 −4
+1,1 ⋅ 10 − 4 ) −4
61 = Qd
= − Qd ⋅1,1 ⋅ 10 − 4
= eQd ( − 0,9 ⋅ 10 = e0, 2 ⋅ 10 Qd
−
8 , 314 ⋅ 1085, 2
e
D0 ⋅ e
log 61 = log e ⋅ 2 ⋅ 10− 5 ⋅ Qd
1,785 = 8,6 ⋅ 10−6 ⋅ Qd
Qd = 207558 J / mol
68
D 4,12 ⋅ 10 − 9 4,12 ⋅ 10 − 9
D0 = = = −9
= 0,537 cm / s 2 .
−
Q
−
207558
8, 314 ⋅1336
7,67 ⋅ 10
e RT
e
Zadatak 6.-8
Energije aktivacije za tri tipa difuzije kod srebra (volumensku, na granicama zrna i
površinsku) iznose: 192600 J/mol, 83700 J/mol i 41900 J/mol. Izračunaj omjer
koeficijenata difuzije pri promjeni temperature od 500ºC na 900º C za svaki tip difuzije.
Rješenje:
T1 = 500ºC = 773 K
T2 = 900ºC = 1173 K
Tip difuzije:
192600
−
8, 314 ⋅1173
D900 e
- volumenska: = 192600
= e10,5 = 3,6 ⋅ 10 4 = 36000
D500 −
e 8,314 ⋅ 773
83700
−
8, 314 ⋅1173
D900 e
- na granicama zrna: = 83700
= e 4,5 = 90
D500 −
e 8,314 ⋅ 773
41900
−
D900 e 8,314 ⋅1173
- površinska: = 41900
= e 2, 2 = 9
D500 −
e 8,314 ⋅ 773
Zadatak 6.-9
Koeficijent difuzije kod 25oC Do za vlastitu difuziju nekog metala je 5 cm2/s, a energija
aktivacije za vlastitu difuziju Qd je 150725 J/mol. Izračunaj koeficijent difuzije kod sobne
temperature i kod 500 ºC.
Rješenje:
T1 = 25ºC = 298 K
T2 = 500ºC = 773 K
150725
−
8, 314 ⋅ 298
- kod T1: D = 5⋅e = 1,9 ⋅ 10 − 26 cm 2 / s
150725
−
8, 314 ⋅ 773
- kod T2: D = 5⋅e = 3,27 ⋅ 10 −10 cm 2 / s .
69
Zadatak 6.-10
Izračunaj koeficijent difuzije zlata u srebru kod 100ºC, 500ºC i 1000ºC, ako je
Do = 0,26 cm2/s, a Qd = 190499 J/mol (~190,5·103 J/mol).
Rješenje:
T1 = 100ºC = 373 K
T2 = 500ºC = 773 K
T3 = 1000ºC = 1273 K
190 , 5 ⋅103
−
8, 314 ⋅ 373
D100°C = 0,26 ⋅ e = 5,1 ⋅ 10 − 28 cm 2 / s
190 , 5 ⋅103
−
8, 314 ⋅ 773
D500°C = 0,26 ⋅ e = 3,2 ⋅ 10 −14 cm 2 / s
190 , 5 ⋅103
−
8 , 314 ⋅1273
D1000°C = 0,26 ⋅ e = 4 ⋅ 10 −9 cm 2 / s .
Zadatak 6.-11
Izračunaj koeficijent difuzije ugljika u γ-Fe kod 871ºC, ako je koeficijent difuzije kod 25oC
0,21 cm2/s, a energija aktivacije Qd = 141514 J/mol.
Rješenje:
T = 871ºC = 1144 K
Q
−
D = D0 ⋅ e RT
141514
−
8 , 314 ⋅1144
D = 0,21 ⋅ e = 7,25 ⋅ 10 −8 cm 2 / s .
70
7. MEHANIČKA SVOJSTVA METALA
7. 1. Elastična i plastična deformacija
Kod većine metala, pri djelovanju malog, vlačnog naprezanja u smjeru jedne osi, odnos
između naprezanja (σ) i istezanja (ε) je proporcionalan, a daje ga poznati HOOK-ov zakon:
σ =E·ε , gdje je E modul elastičnosti ili YOUNG-ov modul.
Odnos između malog smicajnog naprezanja (τ) i istezanja također je proporcionalan:
τ=G·γ , gdje je G modul smicanja, a γ je kut smicanja.
Deformacija kod koje su naprezanje i istezanje proporcionalni naziva se elastična

deformacija, za koju je karakteristično da se nakon uklanjanja opterećenja uzorak vraća u
početno stanje. Elastično ponašanje metala opisuju odgovarajuće elastične konstante, a to
su: moduli elastičnosti i smicanja, te kontrakcijski ili Poissonov broj (ν), koji se definira kao
odnos između suženja (uslijed istezanja) i istezanja probe (slika 7.1.1.) :
ν = - εx /εz = - εy /εz .
Slika 7.1.1. Jednoosno istezanje (z) i kontrakcija (x) valjkastog uzorka pod djelovanjem
vlačnog naprezanja
Module elastičnosti i smicanja, te Poissonov broj povezuje sljedeći izraz:
E = 2 G ( 1+ν ) , a uz ν ≈1/3 E≈8G/3.
71
Većina metala deformira se elastično samo do istezanja od približno 0,5%. Nastavlja li se
deformacija iznad ove točke σ više nije proporcionalno sa ε, a promjene u dimenzijama
probe postaju izrazite i trajne, što su značajke plastične deformacije. Kao dogovorna
granica za početak plastične deformacije uzima se granica razvlačenja ili elastičnosti
(R0,2), koja se definirana kao naprezanje koje uzrokuje trajno istezanje probe od 0,002 ili
0,2%. Vlačna ili rastezna čvrstoća (Rm ) jednaka je naprezanju u maksimumu krivulje na
dijagramu naprezanje-istezanje (slika 7.1.2.)
Slika 7.1.2. Dijagram naprezanje-istezanje
Pri plastičnoj deformaciji metala dolazi do gibanja velikog broja dislokacija pod
djelovanjem smicajnog naprezanja. Ovaj proces naziva se klizanje, a ravnina gibanja
dislokacije klizna ravnina, što se može jednostavno objasniti na primjeru monokristala (slika
7.1.3.). Ako je φ kut između normale na ravninu klizanja i smjera primijenjenog
naprezanja, a θ kut između smjera klizanja i naprezanja tada je :
τR = σ cosφ cosθ , kada je: θ + φ ≠ 90o .
Slika 7.1.3. (a) Geometrijski odnos između smjera naprezanja, ravnine klizanja i smjera
klizanja kod monokristala
72
Klizanje kod monokristala započinje u najpovoljnije orijentiranom sustavu klizanja kod
određenog kritičnog smicajnog naprezanja τRK. To je minimalno smicajno naprezanje
potrebno za početak klizanja odnosno popuštanja materijala, kada je τR max = τRK koje
iznosi:
σy = τRK / (cosφ cosθ )max.
Zadatak 7.1.-1
Koliko je istezanje (u %) za uzorak željeza kod naprezanja od 6,9·107 N/m2, ako je njegov E-
modul = 2,07·1011 N/m2?
Rješenje:
σ 6,9 ⋅ 10 7 N / m 2
σ = E ⋅ε ⇒ ε= = = 3,33 ⋅ 10 − 4
E 2,07 ⋅ 10 N / m
11 2
ε [%] = 3,33 ⋅ 10 −4 ⋅ 10 2 = 0,033 .
Zadatak 7.1.-2
Legura aluminija ima granicu elastičnosti R0,2 = 300 MPa i E- modul = 72000 MPa.
Izračunaj njezino elastično istezanje.
Rješenje
σ 300 MPa
σ = E ⋅ε ⇒ ε= = = 0,0042 .
E 72000MPa
Zadatak 7.1.-3
Pravilna prizma bakra podvrgnuta je smicajnom naprezanju τ = 1,38·108 N/m2. Izračunaj
smicajno istezanje γ, ako je G = 4,62·1010 N/m2, uz upotrebu shematskog crteža.
Rješenje:
Slika 7.1.4. Shematski prikaz smicajnog naprezanja na prizmi bakra
τ 1,38 ⋅ 10 8 N / m 2
τ = G ⋅γ ⇒ γ = = = 2,98 ⋅ 10 −3 rad
G 4,62 ⋅ 10 N / m
10 2
180
γ ° = 2,98 ⋅ 10 −3 ⋅ = 0,171° .
π
73
Zadatak 7.1.-4
Na valjkasti uzorak neke legure promjera 10 mm djeluje vlačna sila od 1500 N, pri čemu
dolazi do elastične redukcije promjera za 0,0067 mm. Izračunaj E- modul ove legure, čiji je
ν = 0,35.
Rješenje:
2r = do = 10 mm ⇒ r = 5 mm
Δd = - 0,0067
F F 1500 N N
σ= = 2 = = 1,91⋅10 7 2 = 19,1 MPa
Ao r π (0,005 m) ⋅ 3,14
2
m
εx Δd − 0,0067 mm
ν =− , εx = = = − 6,7 ⋅10 − 4
εz do 10 mm
εx ε − 6,7 ⋅10 −4
ν =− ⇒ εz =− x =− = 1,9 ⋅10 −3
εz ν 0,35
σ 19,1 MPa
σ = E ⋅ε ⇒ E = = = 105 GPa .
ε 1,9 ⋅10 −3
Zadatak 7.1.-5
Na žicu aluminija, početnog promjera do = 24 mm, djeluje vlačno opterećenje od 210 MPa.
Izračunaj promjenu promjera žice, ako je za aluminij E- modul = 73 GPa, a ν= 0,34.
Rješenje:
σ 210 MPa Δl
σ = E ⋅ε ⇒ ε = = = 2,88 ⋅10 −3 ε= = 2,88 · 10-3
E 73 GPa lo
Δd / d o
ν =− ⇒ Δd / d o = −ν ⋅ Δl / l o = − 0,34 ⋅ 2,88 ⋅10 −3 = − 1,18 ⋅10 − 4
Δl / l o
Δd / d o = − 1,18 ⋅10 −4 ⇒ Δd = − 1,18 ⋅10 −4 ⋅ 24 mm = − 0,0028 mm
Promjer žice smanji se za 0,0028 mm.
Zadatak 7.1.-6
Iz dijagrama naprezanje-istezanje za mjed (slika 6.5.) odredi sljedeće:

(a) E- modul (b) rasteznu čvrstoću (c) maksimalno opterećenje za valjkasti uzorak s
promjerom do = 12,8 mm (d) promjenu duljine uzorka pri vlačnom naprezanju od 345 MPa
(lo = 254 mm).
74
Slika 7.1.5. Dijagram naprezanje-istezanje za mjed
Rješenje:
Δσ σ 2 − σ 1 100 − 0
(a) E= = = =100 GPa
Δε ε 2 − ε 1 0,001 − 0
(b) Rastezna čvrstoća mjedi od 250 MPa jednaka je vrijednosti naprezanju u točki, u kojoj
linija paralelna s Hookovim pravcem kod istezanja od 0,002 sječe krivulju naprezanje
– istezanje.
(c )
F
σ= ⇒ F = σ ⋅ Ao
Ao
2 2
⎛d ⎞ ⎛ 12,8 mm ⎞
Ao = ⎜ o ⎟ ⋅ π = ⎜ −4
⎟ ⋅ 3,14 =124,61 mm = 1,25 ⋅10 m
2 2
2
⎝ ⎠ ⎝ 2 ⎠
N
σ = Rm = 450 MPa = 450 ⋅106
m2
N
F = 450 ⋅10 6 2
⋅1,25 ⋅ 10 − 4 m 2 = 5,62 ⋅10 4 N
m
(d) Da bi izračunali promjenu duljine uzorka Δl, potrebno je odrediti njegovo istezanje
pri naprezanju od 345 MPa. Prema točki A na krivulji dijagrama istezanje iznosi oko
0,06.
Δl
ε= ⇒ Δl = ε ⋅ l o = 0,06 ⋅ 254 mm =15,24 mm
lo
75
Zadatak 7.1.-7
Valjkasti uzorak mjedi (2R = 10 mm) nalazi se pod vlačnim naprezanjem u smjeru osi
valjka. Odredi silu F potrebnu za smanjenje promjera uzorka ∆d za 2,5·10-3 mm, ako je
deformacija skoro elastična, a konstante elastičnosti za mjed su: E = 10,1·104 MPa, ν =
0,35.
Rješenje:
2R = 10 mm = d0 ⇒ R = 5 mm = 5·10-3 m
∆d = 2,5·10-3 mm
-suženje u smjeru osi y:

Δd 2,5 ⋅ 10 −3 mm
εy = =− = −2,5 ⋅ 10 − 4
d0 10 mm
-istezanje u smjeru osi x:
ε εy − 2,5 ⋅ 10 −4
ν = − y ⇒ εx = − = − = 7,14 ⋅ 10 − 4
εx ν 0,35
σ = ε x ⋅ E = 7,14 ⋅ 10 −4 ⋅ 10,1 ⋅ 10 4 MPa = 72,11 MPa

F
σ = ⇒ F = σ ⋅ A0 = σ ⋅ R 2π =
A0
F = 72,11 ⋅ 10 6 N / m 2 ⋅ (5 ⋅ 10 −3 m) 2 ⋅ 3,14
F = 5660 N .
Zadatak 7.1.-8
Čelična ploča ima na svojoj površini obilježen kvadrat veličine 100x100 cm i opterećena je
u jednom smjeru sa 200 MPa. Treba izračunati: (a) dimenzije obilježenog područja, ako je
za čelik ν = 0,29, a E = 205 GPa (b) nove dimenzije obilježenog područja, ako je bez
uklanjanja početnog naprezanja primjenjeno i vlačno naprezanje od 410 MPa okomito na
početno naprezanje.
Rješenje:
(a) (b)
Slika 7.1.6. Shematski prikaz djelovanja naprezanja na kvadrat u slučaju (a) i (b)
76
σ 200 ⋅ 10 6 Pa
(a) σ = εz ⋅ E ⇒ εz = = = 9,75 ⋅ 10 − 4 → istezanje
E 205 ⋅ 10 Pa
9
ε
ν =− y ⇒ ε y = −ν ⋅ ε z = −0,29 ⋅ 9,75 ⋅ 10 −4 = −2,8 ⋅ 10 −4 → suženje
εz a
-dimenzije kvadrata:
1000 mm (1 + 9,75·10-4) x 1000 mm (1 – 2,8·10-4) = 1001 mm x 999,7 mm
σ 410 ⋅ 106 Pa
(b) εy = = = 2 ⋅ 10− 3 → istezanje
b
E 205 ⋅ 10 Pa
9
εz
ν =− ⇒ ε z = −ν ⋅ ε y = −0.29 ⋅ 2 ⋅ 10−3 = −5.8 ⋅ 10−4 → suženje
εy b b
- dimenzije kvadrata:
1001 mm (1 – 5,8·10-4) x 999,7 mm (1 + 2·10-3) = 1000,4 mm x 1001,7 mm
Zadatak 7.1.-9
Monokristal Zn valjkastog oblika ima promjer 1 mm. Kut između ravnine klizanja i osi
valjka α = 90°- Φ = 42°, a kut između smjera klizanja i osi valjka je 45°. Popuštanje počinje
kod opterećenja od 186 g. Izvedi izraz za τR, te izračunaj kritično smicajno naprezanje τRK.
Rješenje:
F
φ A
θ
smjer klizanja
FII
ravnina
klizanja φ
Ao
Slika 7.1.7. Shematski prikaz odnosa između smjera naprezanja, te smjera i ravnine
klizanja
77
Φ = kut između normale (okomice) i osi naprezanja; Φ = 90° - 42° = 48°
θ = kut između smjera klizanja i osi naprezanja; θ = 45°
Iz pravokutnih trokuta sa slike 7.1.7. dobiva se:
FII A0 A0
cosθ = ⇒ FII = F⊥ ⋅ cosθ ; cos φ = ⇒ A=
F⊥ A cos φ
FII F⊥ ⋅ cosθ F⊥
τ = = = ⋅ cos φ ⋅ cosθ
A A0 A0
cos φ
τ R = σ ⋅ cos φ ⋅ cos θ
F
σ = F = m ⋅ g = 0,186 kg ⋅ 9,81m / s 2 = 1,825 N
A0
A0 = r 2 ⋅ π = (0,5 mm) 2 ⋅ π = 0,785 mm 2
1,825 N
σ = 2
= 2,325 N / mm 2 .
0,785 mm
τ R = σ ⋅ cos φ ⋅ cos θ =2.325 N/mm2 cos 45ocos 48o= 1,10 N/mm2
Zadatak 7.1.-10
Monokristal α-Fe (tip strukture A2) orijentiran je tako, da vlačno naprezanje djeluje u
kristalografskom smjeru [010]. Izračunaj: (a) inicijalno smicajno naprezanje za klizanje u
ravnini (110) i smjeru [111], kada se primijeni vlačno naprezanje od 52 MPa (b) vlačno
naprezanje potrebno za početak popuštanja, ako se klizanje pojavi u ravnini (110) i smjeru
[111], a kritično smicajno naprezanje iznosi 30 MPa.
Rješenje:
Elementarna ćelija α-Fe sa smjerom i ravninom klizanja, te smjerom djelovanja naprezanja

prikazana je na slici 7.1.8 (a). Kut između normale na ravninu (110) i smjera [010] je 45o. Iz
trokuta ABC na slici 7.1.8 (b) kut θ, između smjera klizanja i smjera naprezanja, dobije se iz:
tg θ = a 2 /a → θ = 54,7o.
78
Slika 7.1.8. Elementarna ćelija α- Fe s prikazom smjera naprezanja, te smjera i ravnine klizanja
(a) τR = σ cosφ cosθ = 52 MPa·cos 45o ·cos 54,7o= 21,1 MPa
τR 30 MPa
(b) σy = = = 73,1 MPa .
cos φ ⋅ cos θ cos 45 o ⋅ cos 54,7 o
7. 2. Čvrstoća, kovnost (duktilnost), tvrdoća i žilavost

Najvažnija mehanička svojstva metala, koja proizlaze iz njihovog ponašanja pri
mehaničkom opterećenju, su: čvrstoća, kovnost (duktilnost), tvrdoća i žilavost.
Čvrstoća metala uglavnom je proporcionalna njegovoj vlačnoj čvrstoći, koja odgovara

vrijednosti maksimuma na krivulji tehničkog dijagrama naprezanje- istezanje. Za razliku
od tehničkog dijagrama, kod znanstvenog dijagrama nema maksimuma na krivulji
naprezanje-istezanje (slika 7.2.1). Razlog tome, je definiranje znanstvenog ili pravog
naprezanja (σ = F/A) i istezanja (ε = Δl/l), koje uzima u obzir površinu poprečnog presjeka
(A) i duljinu (l) uzorka, prisutne u trenutku mjerenja.
Slika 7.2.1. Krivulje naprezanje-istezanje u tehničkom i znanstvenom dijagramu

(M i M' su odgovarajuće vlačne čvrstoće)
79
Nominalno naprezanje (σN) i istezanje (εN) kod tehničkog dijagrama povezani su s pravim
naprezanjem i istezanjem kod znanstvenog dijagrama sljedećim jednadžbama:
σN = σ(1+ ε)
εN = ln(1+ε).
Kovnost (duktilnost) je mjera za stupanj plastične deformacije metala do prijeloma. Metali

koji imaju vrlo malu ili nikakvu plastičnu deformaciju do prijeloma su krhki. Shematski
prikaz krivulja naprezanje-istezanje za kovan (duktilan) i krhak metal nalazi se na slici 7.2.2.
Slika 7.2.2. Shematski prikaz krivulja naprezanje-istezanje za kovan (duktilan) i krhak metal
Kovnost (duktilnost) se može kvantitativno izraziti kao postotak istezanja:
(l 0 − l K )
% istezanja = ⋅100 , gdje je :
l0
l0 = polazna (originalna) duljina probe

lK = duljina probe kod prijeloma,
ili kao postotak suženja (kontrakcije) probe kod ispitivanja na kidalici:
( A0 − AK )
% suženja = ⋅100 , gdje je:
A0
A0 = polazna (originalna) površina poprečnog presjeka probe

AK = površina poprečnog presjeka probe kod prijeloma.
80
Tvrdoća je mjera za otpor metala prema lokalnoj, trajnoj plastičnoj deformaciji. Prema
njezinoj vrijednosti može se orijentaciono procijeniti čvrstoća materijala. Kvantitativne
metode mjerenja tvrdoće zasnivaju se na utiskivanju malog, tvrdog tijela (indentera) u
površinu metala pod kontroliranim uvjetima opterećenja (sila i vrijeme). Vrijednosti tvrdoća
računaju se prema veličini otiska i one su relativne. Karakteristike osnovnih metoda
mjerenja tvrdoće prema Vickers-u, Brinel-u, Knoop-u i Rockwell-u prikazuje tablica 7.2.1.
Tablica 7.2.1. Karakteristike osnovnih metoda mjerenja tvrdoće
Tvrdoću mjerenu prema jednoj metodi često treba preračunati u drugu, povoljniju, skalu
tvrdoća. Usporedba različitih skala nalazi se na slici 7.2.3.
Tvrdoća i rastezna čvrstoća donekle su proporcionalne za većinu metala prema sljedećoj

relaciji:
Rm (MPa) ≈ 3,45 · HB .
81
Slika 7.2.3. Usporedba različitih skala tvrdoće
Žilavost je mjera za sposobnost metala da apsorbira energiju do loma ili otpornost metala
prema dinamičkom, udarnom opterećenju. Jedna od metoda ispitivanja žilavosti je Charpy-
ev test (slika 7.2.4.) u kojem se određuje udarna radnja loma ili udarna žilavost aK. Pri
slobodnom padu utega-čekića iz početnog položaja h1, u kojem je potencijalna energija Ep =
m·g·h1, udarac određene energije prenosi se na uzorak u obliku epruvete sa zarezom.
Potencijalna energija se tada pretvara u kinetičku, a nakon prijeloma uzorka uteg dolazi u
položaj h2. Eenergija utrošena na prijelom uzorka jednaka je m·g·(h1-h2), a svođenjem na
dimenziju površine presjeka probe u m2, odgovara udarnoj žilavosti metala aK u J/m2.
Slika 7.2.4. Shematski prikaz Charpyevog uređaja za ispitivanje udarne žilavosti
82
Zadatak 7.2.-1
Valjkasti uzorak čelika, početnog promjera do = 12,8 mm, testiran je u vlačnom pokusu do
loma. Određena je vrijednost tehničkog ili nominalnog naprezanja kod loma, σ K N = 450
MPa, uz promjer poprečnog presjeka uzorka dK = 10,7 mm. Odredi:
a) kovnost kao % suženja površine

b) pravo ili znanstveno naprezanje kod loma σK..
Rješenje:
A0 − Ak
a) % suženja površine = ⋅ 100
A0
2
⎛d ⎞
A0 = r ⋅ π = ⎜ 0 ⎟ ⋅ π
2
⎝ 2⎠
2
⎛ 12,8 ⎞
A0 = ⎜ ⎟ ⋅ π = 6,4 ⋅π
2
⎝ 2 ⎠
2
⎛ 10,7 ⎞
AK = ⎜ ⎟ ⋅ π = 5,35 ⋅ π
2
⎝ 2 ⎠
6,4 2 ⋅ π − 5,35 2 ⋅ π
% suženja površine = ⋅ 100 = 30 %
6,4 2 ⋅ π
F
b) pravo naprezanje kod loma: σ K =
AK
AK = površina poprečnog presjeka kod loma

F
σK N
= ⇒ F = σK N
⋅ A0
A0
F = 450 MPa ⋅ (6,4 ⋅ 10 −3 m ) ⋅ π
2
F = 57876,5 N
F 57876,5 N
σK = = = 644 MPa
z
AK (5,35 ⋅ 10− 3 m )2 ⋅ π
Zadatak 7.2.- 2
Bakrena žica ima nominalno naprezanje kod loma σ K N

= 300 MPa. Njezina kovnost
iznosi 77 % suženja presjeka. Izračunaj pravo naprezanje kod loma σK .
Rješenje:
F
σKz =
AK
F
σK N
= = 300 MP , A0 = površina početnog poprečnog presjeka probe
A0
83
F = 300⋅106 Pa ⋅ A0
A0 − Ak
% suženja presjeka = = 0,77
A0
A0 – AK = 0,77⋅ A0
AK = A0⋅ (1-0,77)
300 MPa ⋅ A0
σK = = 1300 MPa .
A0 ⋅ (1 − 0,77)
Zadatak 7.2.-3
Kuglica za određivanje Brinellove tvrdoće ima 2R =10 mm. Ona se utiskuje u čelik uz
opterećenje od 1000 kg, pri čemu nastaje otisak promjera 2,5 mm. Izračunaj:
a) Brinellovu tvrdoću
b) dijagonalu otiska d kod opterećenja od 500 kg, da bi tvrdoća bila 300 HB.
Rješenje:
a)
2P
HB =
(
π ⋅ D D − D2 − d 2 )
2 ⋅ 1000kg
HB =
(
3,14 ⋅ 10 mm 10 mm − (10 2 − 2,5 2 ) mm 2 )
HB = 199
b)
2P 2P
HB = = , ako je: D2 − d 2 ) = x
π ⋅ D (D − D − d ) 2 2 π ⋅ D ( D − x)
HB ⋅ π ⋅ D ( D − x) = 2 P
300 ⋅ 3,14 ⋅ 10 (10 − x) = 1000
9420 ⋅ (10 − x) = 1000 / : 1000
9,42 ⋅ (10 − x) = 1
94,2 − 9,42 x = 1
x = 9,89
D 2 − d 2 = 9.89 / 2
D 2 − d 2 = 97,81
100 − d 2 = 97,81
d 2 = 2,19
d = 1,48 mm.
84
Zadatak 7.2.- 4
Odredi Brinellovu i Rockwellovu tvrdoću mjedi uz pomoć dijagrama naprezanje – istezanje
za mjed na slici 7.1.5.
Rješenje:
RM (MPa) = 3,45 ⋅ HB RM → σM iz dijagrama iznosi 450 MPa.
450 MPa = 3,45 ⋅ HB

450
HB = = 130
3,45
Brinellova tvrdoća mjedi HBmjed = 130, a prema tablici za konverziju tvrdoće Rockwellova
tvrdoća mjedi HRC mjed ≈ 75.
Zadatak 7.2.-5
Kod Charpy-evog testa ispitivanja udarne žilavosti uteg mase 10 kg udaljen je 75 cm od

uporišta poluge. On je pomaknut za kut od 120º od osi uzorka i pušten da slobodno pada.
Nakon prijeloma uzorka njegov hod na suprotnu stranu iznosio je 90º. Kolika je energija
koju pritom apsorbira testirani materijal?
Rješenje:
C
A B m
O
7 5c h1 h2
90
O O
A 30 B
0
12
h2 h1
ΔE = m ⋅ g ⋅ (h1 − h2 )
h1 − h2
ΔE = 10 kg ⋅ 9,81 m / s 2 ⋅ (h1 − h2 ) sin 30° =
0,75 m
ΔE = 98 N ⋅ 0,75 m ⋅ sin 30°
h1 − h2 = 0,75 m ⋅ sin 30°
ΔE = 36,8 J
85
8. OPORAVLJANJE, REKRISTALIZACIJA I RAST ZRNA
Prilikom plastične deformacije polikristalnog uzorka metala na relativno niskim

temperaturama, u odnosu na temperaturu taljenja, dolazi do promjene njegove
mikrostrukture i svojstava (fizikalnih i mehaničkih). One su vezane uz promjenu oblika
zrna, otvrdnjavanje uslijed naprezanja i povećanje gustoće dislokacija.
Navedena svojstva i mikrostruktura mogu se vratiti u stanje prije deformacije

odgovarajućom toplinskom obradom na povišenoj temperaturi, pri čemu prvo dolazi do
oporavljanja, a nakon toga i do rekristalizacije, koju prati rast zrna.
8.1. Oporavljanje
Pri nižim temperaturama odvija se proces oporavljanja, kod kojeg se određena fizikalna
svojstva, kao što su npr. električna i toplinska vodljivost, vraćaju u stanje prije deformacije.
Tijekom oporavljanja ne mijenja se mikrostruktura, već se razgrađuju točkasti defekti
kristalne rešetke (prazna mjesta i sl.), a djelomično se smanjuje i broj dislokacija uslijed
promjene njihove konfiguracije u energetski povoljniju strukturu (poligonizacija).
Plastična deformacija kod monokristala povezana je s kretanjem dislokacija u određenim

sustavima klizanja (ravnina + smjer). Kako pritom ne dolazi do deformacije kristalne
rešetke, moguće je potpuno oporavljanje tvrdoće i npr. granice razvlačenja, koje se kod
monokristala cinka događa u jednom danu kod sobne temperature. Proces oporavljanja je
tada definiran Arhenius-ovom jednadžbom:
Q
1 −
= A ⋅ e R⋅ T , gdje je:
t
t = vrijeme oporavljanja
Q = energija aktivacije za oporavljanje u J/mol
A = konstanta
R = opća plinska konstanta u J/(mol· K)
8.2. Rekristalizacija
U procesu rekristalizacije nastaje nova mikrostruktura sastavljena od pravilnih,

nedeformiranih zrna s malom gutoćom dislokacija, tako da se mehanička svojstva metala
vraćaju na početno stanje prije deformacije Pokretačka snaga za stvaranje nove
mikrostrukture je razlika u energiji (tj. gustoći dislokacija itd.) između deformiranog i
nedeformiranog dijela kristalne rešeteke. Nova zrna formiraju se kao mali nukleusi, koji
rastu dok potpuno ne zamijene postojeću mikrostrukturu, što je vezano uz proces difuzije.
Rekristalizacija je proces koji ovisi o temperaturi (temperatura rekristalizacije TR) i
vremenu, a prethodno zahtijeva minimalni stupanj deformacije (od 1- 5 %). Energija
aktivacije za rekristalizaciju QR smanjuje se s povećanjem stupnja deformacije (tj. gustoćom
dislokacija itd.). Temperatura rekristalizacije TR je temperatura potrebna za potpunu
rekristalizaciju nekog metala ili legure u određenom vremenu (oko 1h). Ona ovisi o stupnju
86
prethodne deformacije i približno je proporcionalna temperaturi taljenja metala (TR ~ 0,3 Tt)
ili legure (TR ~ 0,7 Tt).
Odnos između vremena t i temperature T kod rekristalizacije, koji pokazuje sl. 8.1.,
matematički odgovara Arhenius-ovoj jednadžbi:
B
ln t = C + , gdje su C i B konstante.
T
Slika 8.1. Odnos između vremena i temperature kod rekristalizacije čistog bakra
(98 % hladne deformacije)
Proces rekristalizacije ovisi o temperaturi prema sljedećoj relaciji:
QR
−
t R = to ⋅e R⋅T
, gdje je:
to = vrijeme početka rekristalizacije

tR = vrijeme završetka rekristalizacije
QR = energija aktivacije za rekristalizaciju u J/mol
R = opća plinska konstanta u J/(mol· K)
8.3. Rast zrna
Nakon završetka procesa rekristalizacije, nedeformirana zrna nastavljaju svoj rast, ako
uzorak metala ostane na povišenoj temperaturi. Ova pojava naziva se rast zrna, prisutna je
kod svih polikristalnih materijala i nije uvjetovana s prethodnim oporavljanjem i
rekristalizacijom.
Prilikom rasta zrna smanjuje se ukupna granična površina, a time i ukupna energija granica
zrna, što čini pokretačku snagu ovog procesa. Pod rastom zrna podrazumijeva se pomicanje
granica zrna; pritom ne rastu sva zrna jednako, već primarno ona veća na račun manjih.
Gibanje granica zrna povezano je s difuzijom atoma od jedne strane granice na drugu, pri
čemu je smjer njezinog gibanja suprotan od smjera gibanja atoma (slika 8.2.).
87
Slika 8.2. Shematski prikaz rasta zrna pomoću difuzije
Za većinu polikristalnih materijala promjer zrna d mijenja se s vremenom t prema relaciji:
n
d n − do = K ⋅t , gdje je:
do = početni promjer zrna kod t = 0

K, n = konstante neovisne o vremenu, n ≥ 2 .
Ovisnost veličine zrna o vremenu i temperaturi prikazuje slika 8.3., gdje je promjer zrna d
funkcija vremena t u logaritamskom mjerilu za mjed na različitim temperaturama.
Slika 8.3. Promjer zrna u ovisnosti o vremenu (u log-mjerilu) za mjed

na različitim temperaturama
Zadatak 8.-1.
Prema eksperimentalnim podacima energija aktivacije za oporavljanje granice elastičnosti

monokristala cinka Q je 83600 J/mol. Ako je poznato da kristal cinka oporavi ¼ svoje
granice elastičnosti za 5 minuta kod 0 °C, koje će vrijeme biti potrebno za oporavljanje
granice elastičnosti kod: a) 27 °C b) -50 °C?
Rješenje:
88
Oporavljanje monokristala cinka može se prikazati Arhenius-ovom jednadžbom:
Q
1 −
= A ⋅ e R⋅ T .
t
Ako se ista reakcija odvija na dvjema različitim temperaturama tada je:
Q Q Q⎛ 1 1⎞
− ⎜⎜ − ⎟⎟
− − t1 R ⎝ T2 T1 ⎠
t1 ⋅ A ⋅ e R⋅T1
= t2 ⋅ A⋅ e
R⋅ T2
odnosno: = e .
t2
a) t2 = 5 min
T1 = 27 °C (300 K)
T2 = 0 oC (273 K)
Q ⎛ 1 1 ⎞
− ⋅⎜ − ⎟
R ⎜⎝ T2 T1 ⎟⎠
t1 = t 2 ⋅ e
83600 J / mol ⎛ 1 1 ⎞
− ⋅⎜ − ⎟
8, 314 J / mol ⋅ K ⎝ 273 K 300 K ⎠
t 300 K = 5 min⋅ e
t 300 K = 0,275 min .
b) t2 = 5 min
T1 = - 50 °C (223 K)
T2 = 0 oC (273 K)
83600 J / mol ⎛ 1 1 ⎞
− ⋅⎜ − ⎟
8, 314 J / mol ⋅ K ⎝ 273 K 223 K ⎠
t 223 K = 5 min ⋅ e
t 223 K = 25000 min ili malo više od 17 dana (ako je 1 dan = 1440 min).
Zadatak 8.-2.
Toplinska obrada čelika, koji se zagrijavao na temperaturi od 600 °C, završena je nakon 3
sata. Kod koje temperature čelik treba zagrijavati (žariti), da bi toplinska obrada bila
gotova nakon 0,5 sati, ako je energija aktivacije za rekristalizaciju QR = 240 kJ/mol?
Rješenje:
T1 = 600 °C (873 K)
t1 = 3 h
t2 = 0,5 h
QR = 240 kJ/mol
R = 8,314 Jmol-1K-1
T2 = ?
QR
−
t R = to ⋅ e R⋅T
89
QR
−
QR
t R 2 = t0 ⋅ e RT2
⇒ T2 = −
t
R ⋅ ln R 2
t0
QR QR
− −
t R1 = t 0 ⋅ e RT1
⇒ t 0 = t R1 ⋅ e RT1
uvrštava se u jednadžbu za T2:
1 1
T2 = = = 923K
R t 1 8,314 J / mol ⋅ K 0,5 sati 1
⋅ ln R2
+ ⋅ ln +
QR t R1 T1 240000 J / mol 3 sata 873 K
T2 = 923K = 650°C.
Zadatak 8.-3.
Dva identična uzorka mjedi imaju prosječni promjer zrna d = 50 μm. Zagrijavanjem
uzorka A, na temperaturu od 650 °C u vremenu od 4,5 sati, promjer zrna se udvostručio na
100 μm. Isto povećanje promjera zrna za uzorak B postiglo se za samo 30 minuta na
temperaturi od 700 °C. Izračunaj vrijeme potrebno za dvostruko povećanje promjera
zrna kod 750 °C.
Rješenje:
t1 = 4,5 h
T1 = 650 °C (923 K)
t2 = 30 min = 0,5 sati
T2 = 700 °C (973 K)
t750 = ?
B
ln t = C +
T
- kod 650 °C: ln 4,5 h = C + B / 923K = 1,50

- kod 700°C: ln 0,5 h = C + B / 973K = 0,70
Simultanim rješavanjem ovih jednadžbi dobiva se:
B = 39 500 K, C = - 41,3 .
Tada je: ln t = − 41,3 + 39500 K / T
- kod 750°C: ln t = − 41,3 + 39500 K / 1023K = − 2,7
t = 0,07 sati.
90
Zadatak 8.-4.
Prosječni promjer zrna (d) nekog uzorka metala izmjeren je kao funkcija vremena (t) kod
650 oC (tablica 8.1.). Izračunaj: a) originalni promjer zrna b) promjer zrna nakon 200
minuta kod 650 oC.
Tablica 8.1. Promjer zrna u ovisnosti o vremenu kod 650 oC
d, mm t, min.
0,056 (y1) 40 (x1)
0,080 (y2) 100 (x2)
Rješenje:
Linearna ovisnost promjera zrna d o vremenu t na nižim temperaturama (slika 8.3.) može
se prikazati s jednadžbom pravca: d = k · t + do.
Jednadžba pravca, koji prolazi kroz dvije točke je:
y 2 − y1
y − y1 = ( x − x1 ) .
x 2 − x1
Kada se uvrste odgovarajuće vrijednosti za promjer zrna (y) i vrijeme (x) dobiva se:
0,080 − 0,056
y − 0,056 = ( x − 40)
100 − 40
y – 0,056 = 0,0004 (x – 40)
y – 0,056= 0,0004x – 0,016
y = 0,0004 x + 0,04.
Usporedbom sa : d = k · t + do , dobiva se:
a) originalni ili početni promjer zrna do = 0,04 mm.
b) promjer zrna nakon 200 minuta d (y) je:
y = 0,0004 ·200 + 0,04 = 0,12 mm.
91
Literatura:
S. H. Avner, Introduction to Physical Metallurgy, McGraw- Hill Book Comp.,

New York, 1964.
H. J. Bargel, G. Schultze, Werkstoffkunde, Springer- Verlag, Berlin, 2005.
W. D. Callister, Materials Science and Engineering, John Wiley & Sons,

New York,1994.
A. G. Guy, Elements of Physical Metallurgy, Adison- Wesley Publ. Comp.,

Reading, 1959.
B. Ilschner, Werkstoffwissenschaften, Springer- Verlag, Berlin, 1990
R. E. Reed- Hill, Physical Metallurgy Principles, D. Van Nostrand Comp.,

New York, 1964.
M. H. Richman, An Introduction to the Science of Metals, Blaisdell Publ. Comp.,

Amsterdam, 1965.
R. E. Smallman, R.J. Bishop, Modern Physical Metallurgy and Materials Engineering,

Butterworth- Heinemann, Oxford, 1999.
L. H. van Vlack, Elements of Materials Science and Engeeniring, Adison- Wesley

Publ. Comp., Reading, 1989.
92

Znanost o Materijalima Zbirka Riješenih Zadataka PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Znanost o Materijalima Zbirka Riješenih Zadataka PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

T. Matković, P.Matković, Lj.Slokar

1. KRISTALNE STRUKTURE METALA...............................................................2

1.2. Ravnine i smjerovi u kristalnim strukturama....................................................................................... 12

2. KRISTALNE STRUKTURE LEGURA ............................................................ 18

2.2. Intermetalne faze ili spojevi..................................................................................................................... 19

3. DIFRAKCIJA RENTGENSKIH ZRAKA......................................................... 29

4. DEFEKTI KRISTALNE REŠETKE ............................................................... 38

5. RAVNOTEŽNI FAZNI DIJAGRAMI ................................................................ 42

5.2. Ternarni fazni dijagram .......................................................................................................................... 55

5.3. Fazni dijagrami Fe-Fe3C i Fe-C .............................................................................................................. 57

6. DIFUZIJA U METALIMA ............................................................................... 64

7. MEHANIČKA SVOJSTVA METALA ............................................................... 71

7.2. Čvrstoća, kovnost, tvrdoća i žilavost...................................................................................................... 79

8. OPORAVLJANJE, REKRISTALIZACIJA I RAST ZRNA................................ 86

8.2. Rekristalizacija ........................................................................................................................................ 86

8.3. Rast zrna................................................................................................................................................... 87

- parametri elementarne ćelije (a,b,c) i kutevi među njima ( α, β, γ )

P = volumen svih atoma u elementarnoj ćeliji / volumen elementarne ćelije.

Kubična-plošno centrirana - A1 (engl. fcc) na slici 1.1.

Slika 1.1. Kubična-plošno centrirana elementarna ćelija

n=4 (elementarnoj ćeliji pripadaju: 8 atoma u vrhovima kocke s 1/8 i

afcc = 2r 2 (smjer dodirivanja atoma je dijagonala plohe, d = a 2 , na kojoj se

KB = 12 (svaki atom je okružen s 12 najbližih susjednih atoma)

Slika 1.2. Kubična-volumno centrirana elementarna ćelija

n=2 ( elementarnoj ćeliji pripadaju: 8 atoma u vrhovima kocke s 1/8 i

abcc = 4r / 3 ( smjer dodirivanja atoma je dijagonala kocke, d= a 3 , na kojoj

KB = 8 ( svaki atom je okružen s 8 najbližih susjednih atoma )

Heksagonska gusto-složena - A3 (engl. hcp) na slici 1.3.

Slika 1.3. Heksagonska gusto-složena elementarna ćelija

n=6 (elementarnoj ćeliji pripadaju:12 atoma u vrhovima heksagonske prizme

ahcp = 2r (dodirivanje atoma je u smjeru parametra a elementarne ćelije)

KB = 12 (svaki atom je okružen s 12 najbližih susjednih atoma)

A1 : atomi se dodiruju uzduž dijagonale plohe: d = 4r = a 2 → a = 2r 2 .

A2 : atomi se dodiruju uzduž prostorne dijagonale: D = 4r = a 3 → a = 4r/ 3

A3 : atomi se dodiruju po stranici heksagonske prizme: a = 2r

Slika 1.4. Prikaz dodirivanja atoma u kristalnim strukturama metala

- masa atoma u elementarnoj ćeliji:

- volumen elementarne ćelije:

A1 tip strukture, 2r = 0,3492 nm

V Pb = a 3 = (4,94 ⋅ 10 −6 cm) 3 = 1,2 ⋅ 10 −16 cm 3 = 1,2 ⋅ 10 −22 m 3 .

m = masa atoma (g)

55,85 g / mol ⋅ 2 ⋅ 1,66 ⋅ 10 −24 mol

55,85 g / mol ⋅ 4 ⋅ 1,66 ⋅ 10 −24 mol

55,85 g / mol ⋅ 2 ⋅ 1,66 ⋅ 10 −24 mol

b) radijus atoma željeza

Al: n = 4, a = 0,4049 nm, MAl = 26,98 g/mol

α-Fe: n = 2, a = 0,2866 nm, MFe = 55,85 g/mol

A1 pošno centrirana kubična ćelija (4 oktaedijske i 8 tetraedrijskih praznina):

A2 volumno centrirana kubična ćelija (6 oktaedrijskih i 12 tetraedrijskih praznina):

A3 heksagonska gusto-složena ćelija (6 oktaedrijskih i 12 tetraedrijskih praznina):

Iz slike 1.1.1. koja prikazuje oktaedrijsku prazninu u kristalnoj strukturi A1 parametar

2ro = a – 2ra = 2ra 2 - 2ra

Izračunaj radijus oktaedrijske praznine u kristalnoj strukturi A2.

Slika 1.1.2. Oktaedrijska praznina u kristalnoj strukturi A2

Iz slike 1.1.2. koja prikazuje jednu od oktaedrijskih praznina u kristalnoj strukturi A2

a = 2ra + 2ro , ra = radijus atoma elementarne ćelije A2

2ro = a – 2ra = 2,31 ra – 2ra

Izračunaj radijus tetraedrijske praznine u kristalnoj strukturi A2.

Slika 1.1.3. Tetraedrijska praznina u kristalnoj strukturi A2 s prikazom udaljenosti d

Iz slike 1.1.3. koja prikazuje tetraedrijsku prazninu u kristalnoj strukturi A2 udaljenost d od

Iz slike 1.1.4. koja prikazuje tetraedrijsku prazninu u kristalnoj strukturi A1 udaljenost d od

1.2. Ravnine i smjerovi u kristalnim strukturama