Professional Documents
Culture Documents
Izvori
totalitarizma
Novo izdanje knjige Hane Arent, Izvori totalitarizma, može se naručiti
pouzećem preko Biblioteke ALEXANDRIA ili kupiti direktno u Ženskom
Centru (grupa "Žene na delu"), 11000 Beograd, Tiršova 5a, utorkom i sredom
od 10.oo do 14.oo časova. Cena ovako naručene ili kupljene knjige je niža od
cene koja će biti formirana u knjižarama i iznosi 100 dinara (plus odgovarajući
poštanski troškovi za isporuku pouzećem).
Hannah Arendt
The Origins of Totalitarianism
A Harvest / HBJ Book
Harcourt Brace Jovanovich,
Publishers
San Diego New York London
Hana Arent
Juli 1967.
Hana Arent
Juli 1967.
II
Što se tiČe podataka, to što je knjiga rano
zamišljena i napisana pokazalo se kao manji
hendikep nego što bi se moglo pretpostaviti, a to se
tiče i materijala o nacističkoj i o boljševičkoj
varijanti totalitarizma. Jedna od čudnih stvari sa
literaturom o totalitarizmu je da su vrlo rani napori
savremenika da napišu njegovu “istoriju”, što je
prema akademskim pravilima osuđeno na propast
zbog nedostatka pouzdanih izvora i zbog
nedovoljne emotivne distance, izvanredno dobro
izdržali ispit vremena. Hitlerova biografija koju je
napisao Konrad Hajdn i Staljinova biografija
Borisa Suvarina, obe napisane i objavljene
tridesetih godina, u nekom su pogledu tačnije, a u
mnogom pogledu relevantnije od standardnih
biografija Alana Buloka odnosno Isaka Dojčera.
Za to može biti mnogo razloga, ali jedan od njih
svakako je prosta činjenica da je u oba slučaja
dokumentarni materijal nastojao da doda i da
potkrepi ono što smo sve vreme znali iz izjava
istaknutih izbeglica i drugih očevidaca.
Da to zaoštrimo: nije nam bio potreban
Hruščovljev tajni govor da bismo saznali da je
Staljin počinio zločine ili da je taj navodno
“bolesno sumnjičav” čovek odlučio da veruje
Hitleru. Što se poslednjeg tiče, to poverenje
najbolje dokazuje da Staljin nije bio lud; on je bio
opravdano sumnjičav prema svim ljudima koje je
želeo da eliminiše ili to nameravao, a to praktično
uključuje sve u višim redovima Partije i vlade;
prirodno da je verovao Hitleru kad mu nije želeo
zlo. Što se toga tiče, Hruščovljeva zapanjujuća
priznanja koja su skrivala mnogo više nego što su
otkrivala, iz očitog razloga što su njegova publika i
on bili potpuno upleteni u celu priču, imala su
nesrećan ishod da su u očima većine (i, naravno,
naučnika sa njihovom profesionalom ljubavlju
prema zvaničnim izvorima) na najmanju meru
svela divovske zločine Staljinovog režima koji se,
najzad, nije sastojao samo u klevetama i ubistvima
nekoliko stotina ili hiljada istaknutih političkih i
književnih ličnosti, koje se mogu posmrtno
“rehabilitovati”, već u istrebljenju doslovno
nebrojenih miliona ljudi, koje niko, pa čak ni
Staljin, nije mogao osumnjičiti za
“kontrarevolucionarne” delatnosti. Upravo je
priznavanjem nekih zločina Hruščov sakrio
zločinstvo režima u celini, i upravo se protiv te
kamuflaže i hipokrizije sadašnjih ruskih vlasti –
svi su oni bili obučeni i unapređeni pod Staljinom
– mlađa generacija ruskih intelektualaca sada
skoro otvoreno buni. Jer oni znaju sve što ima da
se zna o “masovnim čistkama, o deportaciji i
uništavanju čitavih naroda”.5 Štaviše, time što
objašnjava, pa dakle priznaje zločine –
Staljinovom bolesnom sumnjičavošću – Hruščov
prikriva najkarakterističniji vid totalitarnog nasilja,
a to je da se ono razbesnelo tek kad je cela
organizovana opozicija zamrla i kada je totalitarni
vladalac znao da nema više čega da se plaši. To je
pogotovu tačno za slučaj Rusije. Staljin nije počeo
svoje velike čistke 1928. kada je priznao “Mi
imamo unutrašnje neprijatelje”, i kada je zapravo
još uvek imao razloga da se plaši – znao je da ga je
Buharin uporedio sa Džingis-kanom i da je ubeđen
da Staljinova politika “vodi u glad, rasulo i
policijski režim”,6 kao što je zaista i bilo – već
1934, kada su svi raniji protivnici “priznali svoje
greške”, a sam Staljin na Sedamnaestom kongresu
Partije, koji je on nazvao “Kongres pobednika”,
izjavio: “Na ovom kongresu... nema više šta da se
dokazuje, ni protiv koga da se bori.”7 Ni
senzacionalni karakter, niti presudan politički
značaj Dvadesetog kongresa Partije za sovjetsku
Rusiju i komunistički pokret u širokom smislu nije
u pitanju. Ali ima politički značaj; svetlost koju
zvanični izvori post-Staljinovog perioda bacaju na
ono što se ranije događalo ne treba pobrkati sa
svetlošću istine.
Koliko dopire naše znanje o Staljinovoj eri,
Feinsodovo izdanje Smolenskog arhiva, koje sam
ranije pomenula, ostalo je daleko najvažnija
publikacija. Sudeći po Feinsodovoj knjizi, ima još
mnogo toga da se sazna o periodu Staljinove borbe
za vlast sredinom dvadesetih godina: sada znamo
kakvo je kritično mesto imala Partija,8 ne zato što
je raspoloženje direktne opozicije prevladavalo u
zemlji, već zato što je ona bila prožeta korupcijom
i pijanstvom; znamo da je otvoreni antisemitizam
pratio skoro sve zahteve za liberalizaciju;9 da je
put kolektivizacije i raskulačenja od 1928. nadalje
zapravo prekinuo NEP, Lenjinovu novu
ekonomsku politiku, i time je presečeno početno
pomirenje naroda i njegove vlade;10 kakav je
žestok otpor solidarno pružila cela seljačka klasa,
koja je odlučila da je “bolje ne roditi se nego se
pridružiti kolhozu”11 i odbila da je podele u
bogate, srednje i siromašne seljake da bi ih tako
podigli protiv kulaka12 – “tamo sedi neko ko je
gori od tih kulaka i ko planira jedino kako da
progoni narod”;13 i da situacija nije bila mnogo
bolja ni u gradovima gde su radnici odbili da
sarađuju sa partijski kontrolisanim sindikatima i
krstili upravu sa “uhranjeni đavoli”, “licemerni
prisluškivači” i slično.14
Feinsod ispravno ukazuje da ti dokumenti jasno
svedoče ne samo o “široko rasprostranjenom
narodnom nezadovoljstvu” već i o nedostatku
ikakve “dovoljno organizovane opozicije” protiv
režima u celini. On, međutim, previđa, a po mom
mišljenju to činjenice takođe pothranjuju, da je
tamo postojala očita alternativa Staljinovom
grabljenju vlasti i pretvaranju jednopartijske
diktature u totalnu dominaciju, a to je bilo sleđenje
NEP-a, onakvog kakvog ga je Lenjin započeo15.
Štaviše, mere koje je Staljin preduzeo pri uvođenju
petogodišnjeg plana 1928, kada je njegova
kontrola nad Partijom bila gotovo potpuna,
dokazuju da transformacija klase u mase i
propratna eliminacija sve grupne solidarnosti jesu
uslov sine qua non totalne dominacije.
Što se tiče Staljinove neograničene vladavine od
1929. nadalje, Smolenski arhiv dokazuje ono što
smo ranije znali iz manje pouzdanih izvora. To je
naročito tačno za neke njegove čudne praznine u
vezi sa statističkim podacima. Jer taj nedostatak
samo dokazuje da je što se tiče toga kao i u drugim
stvarima, Staljinov režim bio nemilosrdan: sve
činjenice koje se nisu slagale, ili je izgledalo da se
ne slažu, sa zvaničnim izmišljotinama – podaci o
prinosu, kriminalu, pravom obimu
“kontrarevolucionarnih” delatnosti za razliku od
kasnijih izmišljenih zavera – bile su tretirane kao
da nisu činjenice. Bilo je zaista sasvim na liniji sa
totalitarnim prezirom prema činjenicama i
realnosti što su se sve takve lokalne činjenice,
umesto da se sa sve četiri strane beskrajne
teritorije skupljaju u Moskvi, prvi put saopštavale
lokalnoj javnosti putem Pravde, Izvestije ili nekog
drugog zvaničnog organa Moskve, pa je svaki kraj
i svaki okrug Sovjetskog Saveza dobijao svoj
zvanični, fiktivni podatak na sasvim isti način na
koji je dobijao ništa manje izmišljene norme koje
su mu određene petogodišnjim planom.16
Kratko ću nabrojati nekoliko upadljivijih tačaka
koje su ranije mogle biti samo nagađanja, a koje su
sada dokumentovane podacima. Uvek smo
sumnjali, ali sada znamo da režim nikada nije bio
“monolitan” već “svesno konstruisan oko
preklopljenih, udvostručenih i paralelnih funkcija”,
a da se ova groteskna, amorfna struktura održavala
na principu vođe – takozvani “kult ličnosti” – koji
nalazimo u nacističkoj Nemačkoj;17 da izvršni
organ ove posebne vlade nije bila Partija, već
policija, čije “operacije nisu bile regulisane
partijskim kanalima”;18 da su potpuno nedužni
ljudi koje je režim na milione likvidirao,
“objektivni neprijatelj” u boljševičkom jeziku,
znali da su “zločinci bez zločina”19; da je upravo
ta nova kategorija, za razliku od ranijih pravih
neprijatelja režima – ubica vladinih činovnika,
palikuća ili razbojnika – reagovala sa istom
“potpunom pasivnošću”20 koju tako dobro znamo
kod žrtava nacističkog nasilja. Nikad nije bilo
sumnje da je “poplava uzajamnih potkazivanja”
tokom velike čistke bila kobna za ekonomsko i
društveno blagostanje zemlje, koliko je bila
uspešna za jačanje totalitarnog vladaoca, ali mi tek
sad znamo koliko je promišljeno Staljin započeo
taj “pokretni, zlokobni lanac potkazivanja”,21
kada je 29. jula 1936. zvanično objavio:
“Neotuđiva zasluga svakog boljševika u sadašnjim
uslovima treba da bude sposobnost da prepozna
neprijatelja Partije ma koliko da je on dobro
prikriven.”22 (Dodat kurziv.) Jer baš kao što je
Hitlerovo “konačno rešenje” zapravo značilo
naredbu “Počni s ubijanjem”, koja je bila obaveza
za elitu nacističke partije, Staljinove reči su
prevedene: “Počni s podnošenjem lažne prijave”,
što je bilo glavno pravilo ponašanja izdato svim
članovima boljševičke partije. Konačno, sve
sumnje koje bi neko mogao da gaji u stepen
istinitosti teorije prema kojoj je teror u kasnim
dvadesetim i u tridesetim godinama bio “visoka
cena u patnji” kojom su iščupani industrijalizacija i
ekonomski napredak, otpadaju već prvim uvidom
u pravo stanje stvari i tok događaja samo u jednom
regionu.23 Nije to bila cena terora. Najbolja
potvrda rezultata raskulačenja, kolektivizacije i
velike čistke nije bio ni progres niti brza
industrijalizacija, već glad, haotično stanje u
proizvodnji hrane i smanjenje broja stanovnika.
Posledice su bile stalna kriza u poljoprivredi,
opadanje prirasta stanovništva i prekid u razvoju i
naseljavanju unutrašnjosti Sibira. Čak je, što
Smolenski arhiv do detalja pokazuje, Staljinov
metod vladavine uspeo da podrije onaj stepen
znanja i tehničke veštine koji je zemlja stekla posle
Oktobarske revolucije. A sve to zajedno je bilo
zaista neverovatno “visoka cena”, ne samo u
patnji, iznuđena radi otpočinjanja karijere u Partiji
i vladinoj birokratiji od onih delova naroda koji
često nisu bili jednostavno “politički
nepismeni”.24 Istina je da je cena totalitarne vlasti
bila tako visoka da je ni Nemačka ni Rusija još
nisu u potpunosti platile.
III
Hana Arent
Jun 1966.
Antisemitizam
zdravog razuma
i ro|enje antisemitizma
I: Dvosmislenosti emancipacije
i Jevrejin kao dr`avni bankar
4 Felix Priebatsch (”Die Judenpolitik des fürstlichen Absolutismus im 17. und 18. Jahrhu-
ndert”, u Forschungen und Versuche zur Geschichte des Mittelalters und der Neuzeit, 1915)
navodi tipi~an primer iz ranog osamnaestog veka. “Kada je stala proizvodnja u fabrici og-
ledala u Nojhauzu u Donjoj Austriji, koju je vlast dotirala, Jevrejin Verthajmer je dao caru
novac da kupi fabriku. Kad su ga molili da je preuzme, odbio je tvrde}i da je zauzet finansij-
skim transakcijama.”
Vidi tako|e Max Köhler, “Beiträge zur neueren jüdischen Wirtschaftsgeschichte. Die Ju-
den in Halberstadt und Umgebung”, u Studien zur Geschichte der Wirtschaft und Geisteskul-
tur, 1927, tom 3.
U toj tradiciji koja je bogate Jevreje dr`ala dalje od pozicija vlasti u kapitalizmu, je ~inje-
nica da su 1911. pariski Rot{ildovi prodali svoje naftne izvore u Bakuu Royal Shell-u, kada
su bili, sa izuzetkom Rokfelera, najve}i svetski magnati. O tome govori Richard Lewinsohn,
Wie sie gross und reich wurden, Berlin, 1927.
André Sayou, (”Les Juifs” u Revue Economique Internationale, 1932), u polemici sa Wer-
ner Sombartovom identifikacijom Jevreja sa kapitalisti~kim razvojem, zastupa op{tu tezu:
“Rot{ildovi i drugi Izraeli}ani koji su skoro isklju~ivo anga`ovani u pokretanju dr`avnih zaj-
mova i u me|unarodnom kretanju kapitala, uop{te nisu poku{ali ... da stvore velika predu-
ze}a.”
JEVREJI, NACIONALNA DR@AVA I RO\ENJE ANTISEMITIZMA 15
Tako je Bizmark u mladosti odr`ao nekoliko antisemitskih govora samo da bi postao, kao
kancelar Rajha, blizak prijatelj Blajhrederu i pouzdan za{titnik Jevreja protiv antisemitskog
pokreta dvorskog kapelana [tekera u Berlinu. Viljem II, iako krunisani knez i ~lan antijevrej-
skog pruskog plemstva, koje je bilo veoma naklonjeno svim antisemitskim pokretima u osam-
desetim godinama, preko no}i je promenio svoja antisemitska ube|enja i napustio svoje anti-
semitske protégés kada je nasledio presto.
10 Jo{ u osamnaestom veku kad god bi se cele jevrejske grupe dovoljno obogatile da budu
korisne dr`avi, u`ivali su kolektivne privilegije i bili kao grupa odvojeni od svoje manje bo-
gate i manje korisne bra}e, ~ak i u istoj dr`avi. Kao Schutzjuden u Pruskoj, bordo{ki i bajon-
ski Jevreji u Francuskoj su u`ivali jednakost mnogo pre Francuske revolucije i ~ak su bili
pozvani da ula`u `albe i predloge zajedno sa drugim stale`ima u Convocation des Etats
Généraux od 1787.
11 Jean Capefigue (Histoir des grandes opérations financières, Tome III: Banque, Bour-
ses, Emprunts, 1855) tvrdi da su tokom Julske monarhije samo Jevreji, a posebno ku}a Rot-
{ild spre~ili zna~ajan dr`avni kredit baziran na Banque de France. On tako|e tvrdi da su
JEVREJI, NACIONALNA DR@AVA I RO\ENJE ANTISEMITIZMA 19
Ova procena, iako sasvim ta~na u spoljnom opisu pojave, previ|a najoz-
biljniji paradoks ugra|en u ~udnu politi~ku istoriju Jevreja. Od svih evrop-
skih naroda Jevreji su jedini bili bez sopstvene dr`ave i upravo su iz tog
razloga bili toliko `eljni i toliko podlo`ni savezima i vladama i dr`avama
kao takvim, ma {ta da su te dr`ave ili vlade predstavljale. S druge strane,
Jevreji nisu imali politi~ku tradiciju ili iskustvo i bili su malo svesni na-
petosti izme|u dru{tva i dr`ave kao i o~iglednih rizika i potencijala mo}i
svoje nove uloge. Ono malo znanja ili tradicionalne prakse {to su doneli u
politiku vodilo je poreklo prvo iz Rimskog carstva, gde su ih {titili, da tako
ka`emo, rimski vojnici i kasnije, u srednjem veku, kada su tra`ili i dobili
za{titu dalekih vladarskih i crkvenih vlasti od stanovni{tva i lokalne up-
rave. Iz ovih iskustava oni su nekako izvukli zaklju~ak da vlast, posebno
visoka vlast, njih favorizuje i da su ni`i ~inovnici, a posebno obi~an narod,
opasni. Ovu je predrasudu, koja iskazuje savr{enu istorijsku istinu, ali vi{e
ne odgovara novim okolnostima, delila ve}ina Jevreja i ona je bila tako
duboko ukorenjena i nesvesna kao {to su i nejevreji obi~no prihvatali od-
govaraju}e predrasude o Jevrejima.
Istorija odnosa izme|u Jevreja i vladara bogata je primerima kako su br-
zo jevrejski bankari prebacivali svoju privr`enost od jedne vlade do druge
~ak i posle revolucionarnih promena. Francuskim Rot{ildovima je 1848.
trebalo samo dvadeset i ~etri sata da prenesu svoje usluge sa vlade Luja
Filipa na novu francusku republiku koja je bila kratkog veka i ponovo na
Napoleona III. Isti se proces ponovio, malo sporije, posle pada Drugog
carstva i uspostavljanja Tre}e republike. U Nema~koj tu iznenadnu i laku
promenu oli~avaju, posle revolucije 1918, finansijska politika Vartburgo-
vih sa jedne strane, i promenljive politi~ke ambicije Valtera Ratenaua, s
druge.16
U ovaj tip pona{anja ume{alo se vi{e od prostog bur`oaskog obrasca ko-
ji uvek podrazumeva da nema ni~eg uspe{nijeg od uspeha.17 Da su Jevreji
bili bur`uji u uobi~ajenom smislu re~i, mo`da bi pravilno procenili iz-
vanredne mogu}nosti mo}i svojih novih funkcija i bar bi poku{ali da igra-
ju tu izmi{ljenu ulogu tajne svetske mo}i koja sastavlja i obara vlade,
ulogu koju su im antisemiti ionako pripisivali. To je, me|utim, najmanje
istina. Jevreji, bez poznavanja vlasti i nezainteresovani za nju, nikad nisu
mislili da sprovedu vi{e od blagog pritiska u sporedne svrhe samoodbrane.
Taj nedostatak ambicije su kasnije o{tro zamerili asimilovaniji sinovi
jevrejskih bankara i biznismena. Dok su neki od njih sanjali, kao Dizraeli,
o tajnom jevrejskom dru{tvu kome bi mogli da pripadaju a koje nikad nije
postojalo, drugi, kao Ratenau, koji su bili bolje informisani, u`ivali su u
poluantisemitskim tiradama protiv bogatih trgovaca koji nisu imali ni vlast
ni dru{tveni polo`aj.
Tu nevinost nikad nisu sasvim razumeli nejevrejski dr`avnici ili is-
tori~ari. S druge strane, jevrejski predstavnici ili pisci su potcenjivali uz-
dr`anost Jevreja od vlasti tako da su je jedva ikad spominjali osim {to su
izra`avali iznena|enje zbog apsurdne sumnje uperene protiv njih. U
memoarima dr`avnika iz pro{log veka mnoge primedbe ostavljaju utisak
da ne}e biti rata jer ga Rot{ild u Londonu ili Parizu ili Be~u ne `eli. ^ak i
tako trezven i pouzdan istori~ar kao J. H. Hobson mogao je da izjavi ~ak
1905: “Da li iko ozbiljno pretpostavlja da ijedna evropska dr`ava mo`e da
povede rat ili da mo`e da se raspi{e veliki dr`avni zajam ako se ku}a
Rot{ild i oni koji su sa njima povezani namrgode na to?”18 Ovaj pogre{an
sud zabavan je po svojoj naivnoj pretpostavci da su oni svi kao jedan, po-
put Meternihovog iskrenog verovanja da “ku}a Rot{ild u Francuskoj igra
ve}u ulogu nego ijedna strana vlada”, ili njegovo samouvereno predska-
zanje be~kim Rot{ildovima neposredno pre revolucije u Austriji 1848:
16 Valter Ratenau, ministar spoljnih poslova Vajmarske republike 1921. i jedan od istaknu-
tih predstavnika nove volje Nema~ke za demokratiju proklamovao je tek 1917. svoja “dubo-
ka monarhisti~ka uverenja”, prema kojima samo “pomazani”, i nijedan “skorojevi} kome se
posre}ila karijera” ne mo`e da vodi zemlju. Vidi Von kommenden Dingen, 1917, p. 247.
17 Ovaj bur`oaski obrazac, me|utim, ne treba zaboraviti. Kad bi on bio samo stvar li~nih
motiva i obrazaca pona{anja, metode ku}e Rot{ild ne bi se svakako mnogo razlikovale od
metoda njihovih nejevrejskih kolega. Na primer, Napoleonov bankar, Uvrar, po{to je priba-
vio finansije za Napoleonov stodnevni rat, odmah je ponudio svoje usluge Burbonima koji su
se borili za povratak.
18 J. H. Hobson, Imperialism, 1905, p. 57. nerevidirano izdanje iz 1938.
JEVREJI, NACIONALNA DR@AVA I RO\ENJE ANTISEMITIZMA 25
tika ovih dvorskih Jevreja, koji su prvi postali sasvim razvijeni dr`avni
bankari, iza{la je na videlo onda kad se oni vi{e nisu zadovoljavali time da
slu`e jednog odre|enog kneza ili vladu putem svojih me|unarodnih veza
sa dvorskim Jevrejima u drugim dr`avama, ve} su odlu~ili da se postave
internacionalno i da istovremeno i konkurentno slu`e vladama Nema~ke,
Francuske, Velike Britanije, Italije i Austrije. Ovaj ne~uveni kurs bio je u
velikoj meri reakcija Rot{ildovih na opasnosti stvarne emancipacije, koja
je, zajedno sa jednako{}u, pretila da nacionalizuje jevrejske zajednice nji-
hovih zemalja i da razori same me|uevropske prednosti na kojima su
po~ivale pozicije evropskih bankara. Stari Majer Am{el Rot{ild, osniva~
ove ku}e, mora da je shvatio da me|uevropski status Jevreja nije vi{e
bezbedan i da je bolje da poku{a da ostvari ovu jedinstvenu internacional-
nu poziciju u svojoj sopstvenoj porodici. Postavljanje pet sinova u pet fi-
nansijskih prestonica Evrope – Frankfurt, Pariz, London, Napulj i Be~ – je
bio njegov ingeniozni izlaz iz zbunjuju}e emancipacije Jevreja.19
Rot{ildovi su zapo~eli svoju spektakularnu karijeru kao finansijske slu-
ge izbornog kneza iz Esena, jednog od izuzetnih zajmodavaca svoga vre-
mena, koji ih je nau~io poslovanju i pribavio im mnoge svoje mu{terije.
Njihova je velika prednost bila {to su `iveli u Frankfurtu, jedinom velikom
urbanom centru iz koga Jevreji nisu nikada bili proterivani i gde su po-
~etkom devetnaestog veka ~inili blizu 10 posto gradskog stanovni{tva.
Rot{ildovi su po~eli kao dvorski Jevreji, ni pod jurisdikcijom kneza niti
slobodnog grada ve} direktno pod vla{}u dalekog be~kog cara. Oni su ta-
ko kombinovali sve prednosti jevrejskog statusa iz srednjeg veka sa pred-
nostima svoga vremena i bili su mnogo manje zavisni od plemstva i drugih
lokalnih vlasti nego iko od ostalih dvorskih Jevreja. Kasnije finansijske
radnje ove ku}e, ogromno bogatstvo koje su nagomilali i njihova jo{ ve}a
simboli~na slava od po~etka devetnaestog veka dovoljno je poznata.20 Na
scenu velikog biznisa su u{li tokom poslednjih godina napoleonskih rato-
va kada je – od 1811. do 1816 – skoro polovina engleskih subvencija kon-
tinentalnim silama prolazila kroz njihove ruke. Kada su, posle Napoleo-
novog poraza, kontinentu svuda bile potrebne velike vladine povlastice za
reorganizaciju svojih dr`avnih ma{ina i za uzdizanje finansijskih struktura
prema modelu Engleske banke, Rot{ildovi su skoro u`ivali monopol u
rukovanju dr`avnim zajmovima. To je trajalo tokom tri generacije i u tom
vremenu oni su uspeli da poraze sve jevrejske i nejevrejske takmace na
19 Koliko su dobro Rot{ildovi bili svesni izvora svoje snage pokazuje se u njihovom ra-
nom ku}nom zakonu prema kome se k}erke i njihovi mu`evi isklju~uju iz poslova ku}e. De-
vojke su mogle, a posle 1871. su ~ak podsticane, da se udaju u nejevrejsku aristokratiju;
mu{ki potomci morali su da se `ene isklju~ivo jevrejskim devojkama i ako je mogu}e (u pr-
voj generaciji to je bio redovan slu~aj) ~lanicama porodice.
20 Vidi posebno Egon Cesar Conte Corti, The Rise of the House of Rothschild, New York,
1927.
JEVREJI, NACIONALNA DR@AVA I RO\ENJE ANTISEMITIZMA 27
tom polju. “Ku}a Rot{ild je postala”, kao {to je rekao Kapfigu21, “glavni
trezor Svete alijanse”.
Me|unarodno utemeljenje ku}e Rot{ild i njen iznenadni uspon iznad
svih jevrejskih bankara promenio je celu strukturu jevrejskog dr`avnog
biznisa. Pro{lo je vreme slu~ajnog razvoja, neplaniranog i neorganizo-
vanog, kada su se pojedini Jevreji, dovoljno pronicljivi da iskoriste pred-
nost jedinstvene prilike, ~esto uspinjali do vrhova velikog bogatstva i
padali na dno siroma{tva samo u toku jednog ljudskog veka; kada je takva
sre}a jedva dodirivala sudbinu jevrejskog naroda kao celine, osim utoliko
{to su se takvi Jevreji ponekad pona{ali kao za{titnici ili apelovali u korist
dalekih zajednica; kada, bez obzira kako su brojni bili bogati pozajmlji-
va~i novca ili kako su uticajni bili pojedini dvorski Jevreji, nije bilo znaka
napretka neke ~vrsto odre|ene jevrejske grupe koja bi kolektivno u`ivala
posebne privilegije i vr{ila posebne usluge. Upravo je Rot{ildov monopol
na izdavanje dr`avnih zajmova omogu}io i u~inio potrebnim da se privu~e
{iri jevrejski kapital, usmeri veliki procenat jevrejskog bogatstva u kanale
dr`avnog biznisa i tako stvori prirodna osnova za novo me|uevropsko
okupljanje srednje i zapadnoevropske jevrejske zajednice. Ono {to je u
sedamnaestom i osamnaestom veku bila neorganizovana veza izme|u po-
jedinih Jevreja iz razli~itih zemalja, sada je postalo sistemati~no raspola-
ganje ovim ra{trkanim kapacitetima jedne firme fizi~ki prisutne u svim
va`nim evropskim glavnim gradovima, u stalnom dodiru sa svim delovi-
ma jevrejskog naroda, koja je posedovala sve va`ne informacije i sve mo-
gu}nosti za organizaciju.22
Ekskluzivna pozicija ku}e Rot{ild zamenila je u jevrejskom svetu do
izvesne mere stare spone religiozne i duhovne tradicije, ~ije je postepeno
slabljenje pod uticajem zapadne kulture zapretilo prvi put samom posto-
janju jevrejskog naroda. I za spoljni svet je ta jedna porodica postala sim-
bol delatne stvarnosti jevrejskog internacionalizma u svetu nacionalnih
dr`ava i nacionalno organizovanih naroda. Gde je, zaista, bilo boljeg do-
kaza za fantasti~nu zamisao o jevrejskoj svetskoj vladavini nego u toj po-
rodici koja je imala nacionalnost pet razli~itih dr`ava, svuda istaknuta, ko-
ja je blisko sara|ivala sa najmanje tri vlade (francuskom, austrijskom i bri-
tanskom) ~iji ~esti sukobi nisu ni za trenutak uzdrmali solidarnost interesa
njihovih dr`avnih bankara? Nijedna propaganda nije mogla da stvori efek-
tniji simbol u politi~ke svrhe od same stvarnosti.
Popularno shvatanje da su Jevreji – za razliku od drugih naroda – pove-
zani navodno te{njim krvnim vezama i porodi~nim sponama, pothranji-
21 Capefigue, op. cit.
22 Nikada nije bilo mogu}e utvrditi do kog stepena su Rot{ildovi koristili kapital drugih
Jevreja za sopstvene poslovne transakcije i koliko je daleko i{la njihova kontrola nad
bankarima Jevrejima. Porodica nikada nije dozvolila nijednom nau~niku da radi u njenim
arhivima.
28 ANTISEMITIZAM
vala je u velikoj meri realnost ove jedne porodice koja je ve{ta~ki pred-
stavljala sav ekonomski i politi~ki zna~aj jevrejskog naroda. Kobna posle-
dica je bilo to da kada su, iz razloga koji nemaju veze sa jevrejskim pita-
njem, rasni problemi do{li u prvi plan politi~ke scene, Jevreji su se odjed-
nom uklapali u sve ideologije i sve doktrine koje su ljude odre|ivale po kr-
vnim vezama i porodi~nim karakteristikama.
Jo{ jedna, manje slu~ajna ~injenica uklapa se u tu sliku. U o~uvanju jev-
rejskog naroda porodica je odigrala mnogo ve}u ulogu nego i u jednoj dru-
goj zapadnoj dr`avnoj ili dru{tvenoj zajednici osim u plemstvu. Porodi~ne
veze su bile me|u najmo}nijim i najtvrdoglavijim elementima kojima se
jevrejski narod odupirao asimilaciji i raspadu. Kao {to je evropsko plemst-
vo na zalasku oja~alo svoje brakove i ku}ne zakone, tako je cela zapadna
jevrejska zajednica postala porodi~no svesnija u vekovima svog duhovnog
i religioznog raspada. Bez stare nade u mesijansko iskupljenje i bez ~vr-
stog tla tradicionalnog stava ve}ine, zapadna jevrejska zajednica postala je
isuvi{e svesna ~injenice da je njen opstanak postignut u tu|oj i ~esto nepri-
jateljski nastrojenoj sredini. Po~eli su da gledaju na porodi~ni krug kao na
neku vrstu poslednjeg upori{ta i da se prema ~lanovima svoje grupe po-
na{aju kao prema ~lanovima velike porodice. Drugim re~ima, antisemits-
ka slika jevrejskog naroda kao porodice tesno povezane krvnim vezama
ima ne{to zajedni~ko sa slikom koju su Jevreji imali sami o sebi.
Ova je situacija bila va`an ~inilac u ranom usponu i postojanom ja~anju
antisemitizma u devetnaestom veku. Koja }e se grupa ljudi okrenuti anti-
semitizmu u odre|enoj zemlji u odre|enom istorijskom trenutku isklju-
~ivo je zavisilo od op{te situacije koja ih je pripremala na `estoko nepri-
jateljstvo prema vladama. Ali zna~ajna sli~nost u argumentima i predsta-
vama koja je vi{e puta spontano proizvedena, bila je u bliskoj vezi sa isti-
nom koju je izopa~avala. Uvek imamo Jevreje predstavljene kao me|una-
rodnu trgovinsku organizaciju, po celom svetu ra{iren porodi~ni koncern
sa svuda identi~nim interesima, tajnu silu iza prestola koja degradira sve
vidljive vlade u puke fasade ili u marionete ~ije konce ona vu~e iza scene.
Zbog njihovih bliskih odnosa sa izvorima dr`avne vlasti, Jevreje su nei-
zbe`no identifikovali sa vla{}u, a zbog njihove uzdr`anosti od dru{tva i
usredsre|enosti na uzak porodi~ni krug, neprestano su ih sumnji~ili da
rade na razaranju svih dru{tvenih struktura.
23 James Parkes, The Emergence of the Jewish Problem, 1878-1939, 1946, kratko i bez
predrasuda raspravlja o ovim uslovima, u poglavljima IV i VI.
30 ANTISEMITIZAM
Iako su berlinski bankari toga vremena ve}inom bili Jevreji, pruske re-
forme nisu tra`ile nikakvu zna~ajnu finansijsku pomo} od njih. Otvorene
simpatije pruskih reformatora, njihova odbrana jevrejske emancipacije,
bile su posledica nove jednakosti svih gra|ana, ukidanja privilegija i
uvo|enja slobodne trgovine. Nisu bili zainteresovani za o~uvanje Jevreja
kao Jevreja za posebne svrhe. Njihov odgovor na primedbu da bi u uslovi-
ma jednakosti “Jevreji mogli prestati da postoje” bio je uvek: “Neka. [ta
se to ti~e vlade koja tra`i samo da oni postanu dobri gra|ani?”24 Emanci-
pacija je, {tavi{e, bila relativno neofanzivna jer je Pruska upravo izgubila
isto~ne pokrajine gde je `ivelo brojno i siroma{no jevrejsko stanovni{tvo.
Odluka o emancipaciji iz 1812. odnosila se samo na one bogate i korisne
grupe Jevreja koje su ve} bile privilegovane najve}im gra|anskim pravi-
ma i koje bi op{tim ukidanjem privilegija pretrpele velike {tete u gra|an-
skom statusu. Za te grupe emancipacija nije zna~ila mnogo vi{e od op{teg
javnog potvr|ivanja status quo-a.
Ali simpatije pruskih reformatora prema Jevrejima bile su vi{e nego lo-
gi~na posledica njihovih op{tih politi~kih te`nji. Kada je, skoro deceniju
kasnije i u sred novog talasa antisemitizma, Vilhelm fon Humbolt izjavio:
“Ja volim Jevreje zaista samo en masse; en détail ja ih radije izbega-
vam,”25 on je naravno stajao u otvorenoj opoziciji prema preovla|uju}oj
modi koja je Jevreje favorizovala pojedina~no, a prezirala ih kao narod.
Kao pravi demokrata, on je `eleo da oslobodi potla~eni narod, a ne da deli
privilegije pojedincima. Ali takav je pogled tako|e bio u tradiciji starih
pruskih ~inovnika, za koje znamo da su tokom celog osamnaestog veka
dosledno radili na pobolj{anju uslova `ivota i unapre|enju obrazovanja za
Jevreje. Njihova podr{ka nije bila motivisana samo ekonomskim ili dr-
`avnim razlozima, ve} prirodnom simpatijom prema jedinoj dru{tvenoj
grupi koja je tako|e stajala izvan dru{tvene zajednice a u okviru dr`ave,
iako iz potpuno druga~ijih razloga. Stvaranje gra|anske slu`be, ~ija je lo-
jalnost pripadala dr`avi i koja je bila nezavisna od promena u vladi, kida-
lo je njene klasne veze, ali je bilo i jedno od izvanrednih dostignu}a stare
pruske dr`ave. Ti su ~inovnici bili najva`nija grupa u Pruskoj osamnaes-
tog veka i stvarni prethodnici reformatora; oni su ostali stub dr`avne ma-
{inerije kroz ceo devetnaesti vek iako su izgubili mnogo od svoga uticaja
na plemstvo posle Be~kog kongresa.26
24 Christian Wilhelm Dohm, Uber die bürgerliche Verbesserung der Juden, Berlin i Stet-
tin, 1781, I, 174.
25 Wilhelm und Caroline von Humboldt in ihren Briefen, 1900, V, 236.
26 Odli~an opis tih civilnih slu`benika koji nisu bili su{tinski razli~iti u raznim zemljama,
nalazi se u Henry Pirenne, A History of Europe from the Invasions to the XVI century, Lon-
don, 1939, pp. 361-362: “Bez klasnih predrasuda i s neprijateljstvom prema privilegijama
velikih plemi}a koji su ih prezirali... kroz njih nije govorio kralj, ve} anonimna monarhija,
nadre|ena svemu, podvrgavaju}i sve svojoj mo}i.”
JEVREJI, NACIONALNA DR@AVA I RO\ENJE ANTISEMITIZMA 31
27 Vidi Kleines Jahrbuch des Nützlichen und Angenehmen für Israeliten, 1847.
32 ANTISEMITIZAM
a njegov naslednik, Fridrih Vilhelm IV, otvoreno je izjavio da “dr`ava ne sme u~initi ni{ta {to
bi produ`ilo stapanje Jevreja sa ostalim stanovnicima” njegovog kraljevstva. Elbogen, op.
cit., pp. 223, 234.
30 U pismu Kultursminister-u fon Putkameru u oktobru 1880. Vidi tako|e pismo Herberta
fon Bizmarka iz novembra 1880. Tidemanu. Oba pisma u Walter Frank, Hofprediger Adolf
Stoecker und die christlich-soziale Bewegung, 1928, pp. 304, 305.
31 August Varnhagen komentari{e izjavu Fridriha Vilhelma IV. “Kralja su pitali {ta name-
rava da radi sa Jevrejima. On je odgovorio: ’@elim im svako dobro, ali `elim da ose}aju da su
Jevreji’. Ove re~i su klju~ mnogo ~ega.” Tagebücher, Leipzig, 1861, II, 113.
32 Da }e se emancipacija Jevreja sprovesti protivno volji jevrejskih predstavnika bilo je
op{tepoznato u osamnaestom veku. Mirabo je raspravljao pred Assemblée Nationale 1789:
“Gospodo, da li zato {to Jevreji ne `ele da budu gra|ani, vi ih ne progla{avate gra|anima? U
vladi kakvu ste sada osnovali svi ljudi moraju biti ljudi; morate prognati sve one koji nisu ili
koji odbijaju da postanu ljudi.” Stav nema~kih Jevreja u ranom devetnaestom veku saop{ta-
va J. M. Jost, Neuere Geschichte der Israeliten. 1815-1845, Berlin, 1846. Band 10.
33 Adam Mueller (vidi Ausgewählte Abhandlungen, priredio J. Baxa, Jena, 1921, p. 215) u
pismu Meternihu 1815.
34 E. G. Paulus, Die jüdische Nationalabsonderung nach Ursprung, Folgen und Besserun-
gsmitteln, 1831.
34 ANTISEMITIZAM
tizam. To {to jedan Jevrejin, Karl Marks, mo`e da pi{e na isti na~in kao
ovi antijevrejski radikali, dokazuje jedino koliko je malo zajedni~kog ova
vrsta antisemitizma imala sa potpuno razvijenim antisemitizmom. Marksa
kao Jevrejina pojedinca, nisu mnogo zbunjivali ovi argumenti protiv “je-
vrejstva” kao i, na primer, Ni~ea sopstveni argumenti protiv Nema~ke.
Marks, istina je, u svojim kasnijim godinama nikada nije pisao ili izrekao
svoje mi{ljenje o jevrejskom pitanju; ali to jedva da ima veze sa nekakvom
temeljnom promenom njegove misli. Njegova isklju~iva preokupacija
dru{tvenim fenomenom klasne borbe, problemima kapitalisti~ke
proizvodnje u koju Jevreji nisu bili ume{ani niti kao kupci niti kao pro-
davci rada i njegovo krajnje prenebregavanje politi~kih pitanja automatski
ga je spre~ilo da dalje ispituje strukturu dr`ave, a time i ulogu Jevreja. Jak
uticaj marksizma na radni~ki pokret u Nema~koj jedan je od glavnih ra-
zloga {to su nema~ki revolucionarni pokreti pokazali tako malo znakova
antijevrejskog ose}anja.36 Jevreji su imali mali ili nikakav zna~aj u soci-
jalnim borbama tog vremena.
Po~eci modernog antisemitskog pokreta svuda datiraju od poslednje tre-
}ine devetnaestog veka. U Nema~koj je on jo{ jednom neo~ekivano nastao
me|u plemstvom, ~ija se opozicija prema dr`avi opet poja~ala preobra`a-
jem pruske monarhije u razvijenu nacionalnu dr`avu posle 1871. Bizmark,
stvarni osniva~ nema~kog Rajha, imao je stalne bliske odnose sa Jevreji-
ma otkad je postao premijer; sada su ga optu`ivali da zavisi od Jevreja i da
od njih prima mito. Njegov napor i delimi~an uspeh u osloba|anju vlade
od mnogih feudalnih ostataka izazvali su neizbe`an sukob sa aristokrati-
jom; ova je napadala Bizmarka ili kao nevinu `rtvu ili kao Blajhrederovog
pla}enog agenta. Odnos je zapravo bio sasvim suprotan: Blajhreder je ne-
sumnjivo bio visoko cenjeni i dobro pla}eni Bizmarkov agent.37
Feudalna aristokratija, me|utim, iako jo{ uvek dovoljno mo}na da uti~e
na javno mnjenje, nije u sebi bila ni dovoljno jaka niti dovoljno va`na da
povede pravi antisemitski pokret kao onaj koji je po~eo osamdesetih godi-
na. Njen glasnogovornik, dvorski kapelan [teker, sin roditelja iz ni`e sred-
nje klase, bio je mnogo manje nadaren predstavnik konzervativnih intere-
sa nego njegovi prethodnici, romanti~ni intelektualci koji su formulisali
glavne te`nje konzervativne ideologije pedesetak godina ranije. [tavi{e,
on nije otkrio korist antisemitske propagande putem prakti~nih ili teorij-
skih razmatranja, ve} slu~ajno, kada je uz pomo} velikog demago{kog ta-
36 Jedini levi~arski nema~ki antisemita od nekakvog zna~aja bio je E. Duering koji je
smislio konfuzno naturalisti~ko obja{njenje “jevrejske rase” u svom Die Judenfrage als
Frage der Rassenschädlichkeit für Existenz, Sitte und Cultur der Völker mit einer welt-
geschichtlichen Antwort, 1880.
37 Za antisemitske napade na Bizmarka vidi Kurt Wawrzinek, Die Entstehung der
deutschen Antisemitenpartien. 1873-1890, Historische Studien, Heft 168, 1927.
36 ANTISEMITIZAM
ja kao bankara nije zavisio od pozajmica malim ljudima u nevolji ve} pr-
venstveno od davanja dr`avnih zajmova. Sitne pozajmice bile su prepu-
{tene sitnim sunarodnicima, koji su se na taj na~in pripremali za obe}ava-
ju}e karijere svoje bogatije i po{tovanije bra}e. Dru{tveni otpor ni`ih sred-
njih slojeva protiv Jevreja postao je visokoeksplozivni politi~ki element, jer
se mislilo da ti mnogo omra`eni Jevreji ~vrsto idu ka politi~koj mo}i. Zar
oni nisu bili isuvi{e dobro poznati po svojim odnosima sa vladom u drugim
pitanjima? Dru{tvena i ekonomska mr`nja su, sa druge strane, politi~kom
argumentu dodale ono hajka~ko nasilje koje do tada uop{te nije postojalo.
Fridrih Engels je jedanput primetio da su protagonisti antisemitskog po-
kreta u to vreme bili plemi}i, a njihov hor razularena gomila sitne bur`o-
azije. To je ta~no ne samo za Nema~ku ve} i za austrijski hri{}anski socija-
lizam i za francuske antidrajfusovce. U svim tim slu~ajevima, aristokrati-
ja, u o~ajni~koj poslednjoj borbi, poku{avala je da sklopi savez sa konzer-
vativnim crkvenim snagama – sa katoli~kom crkvom u Austriji i Francus-
koj, sa protestantskom crkvom u Nema~koj, pod izgovorom da se protiv
liberalizma bori hri{}anskim oru`jem. Gomila je bila samo sredstvo da oni
oja~aju svoju poziciju, da svojim glasovima daju ve}i odjek. O~igledno
aristokrati nisu ni mogli niti hteli da organizuju gomilu koju bi i onako
odbacili ~im postignu cilj. Ali otkrili su da antisemitske parole vrlo efikas-
no pokre}u {iroke slojeve populacije.
Sledbenici dvorskog kapelana [tekera nisu organizovali prve anti-
semitske partije u Nema~koj. Kad se pokazala privla~nost antisemitskih
parola, radikalni antisemiti su se odmah ogradili od [tekerovog berlinskog
pokreta, u{li su u otvorenu borbu protiv vlade i osnovali partije ~iji su
predstavnici u Rajhstagu o svim glavnim doma}im pitanjima glasali sa
najve}om opozicionom partijom, socijaldemokratima.39 Oni su se brzo
oslobodili kompromituju}eg po~etnog saveza sa starim vlastima; Bekel,
prvi antisemita ~lan Parlamenta, dugovao je svoje mesto glasovima hesen-
skih seljaka koje je branio od “junkera i Jevreja”, to jest od plemstva koje
je posedovalo previ{e zemlje i od Jevreja od ~ijih su kredita zavisili.
42 Prvi me|unarodni antijevrejski kongres odr`an je 1882. u Drezdenu, sa oko 3.000 dele-
gata iz Nema~ke, Austro-Ugarske i Rusije; tokom te diskusije [tekera su porazili radikalni
elementi koji su se sastali godinu dana kasnije u [emnicu i osnovali Alliance Antijuive Uni-
verselle. Dobar prikaz tih susreta i kongresa, njihovih programa i diskusija na}i }e se u
Wawrzinek, op. cit.
43 Me|unarodna solidarnost radni~kih pokreta bila je, sve dok je postojala, me|uevropska
stvar. Njihova ravnodu{nost prema spoljnoj politici bila je istovremeno neka vrsta
samoza{tite i od aktivnog u~estvovanja u savremenoj imperijalisti~koj politici njihovih ze-
malja i od borbe protiv nje. [to se ti~e ekonomskih interesa, bilo je sasvim jasno da bi svi u
francuskoj ili britanskoj ili holandskoj naciji osetili potres od pada svojih imperija, a ne samo
kapitalisti i bankari.
JEVREJI, NACIONALNA DR@AVA I RO\ENJE ANTISEMITIZMA 41
1 Iako su Jevreji vi{e od drugih grupa ostali van homogenog stanovni{tva u evropskim ze-
mljama, iz toga ne sledi da njima preti diskriminacija vi{e nego drugim grupama u Americi.
Zapravo, do sada nisu Jevreji ve} Crnci – po prirodi i istoriji najmanje jednaki me|u svim
narodima Amerike – podneli teret dru{tvene i ekonomske diskriminacije.
Ovo bi se ipak moglo promeniti ako bi politi~ki pokret ikada izrastao iz ove ~isto dru{tve-
ne diskriminacije. Tada bi Jevreji mogli vrlo brzo da postanu glavni predmet mr`nje iz pros-
tog razloga {to su oni, jedini me|u svim drugim grupama, sami ispoljili, u okviru svoje is-
torije i religije, dobro poznat princip separacije. To nije slu~aj sa Crncima i Kinezima kojima
zato preti manja politi~ka opasnost, iako se oni mo`da vi{e razlikuju od ve}ine nego Jevreji.
JEVREJI I DRU[TVO 57
vreja”. Sada tamo vi{e nisu postojali mra~no siroma{tvo i zaostalost, na-
spram kojih bi se “Jevreji-izuzeci” isticali takvim prednostima. I ta poza-
dina, kao glavni osnov za pore|enje dru{tvenog uspeha i psiholo{kog sa-
mouva`avanja, nikada vi{e nije postala ono {to je bila pre Napoleona. Ka-
da su 1816. povra}ene poljske provincije, prethodno “za{ti}eni Jevreji”
(sada ubele`eni kao pruski gra|ani jevrejske vere) jo{ uvek su ~inili oko
60 procenata ukupnog jevrejskog stanovni{tva.14
Sa stanovi{ta dru{tva, to je zna~ilo da su preostali Jevreji u Pruskoj izgu-
bili sredinu u kojoj su ro|eni naspram koje su procenjivani kao izuzeci.
Sada su oni sami ~inili takvu sredinu, ali su`enu, u odnosu na koju je poje-
dinac morao dvostruko da se napregne da bi uop{te opstao. “Jevreji-izuze-
ci” ponovo su bili obi~ni Jevreji, ne izuzeci, ve} predstavnici prezrenog
naroda. Podjednako je lo{ bio dru{tveni uticaj kada se u to ume{ala vlada.
Ne samo klase u sukobu sa vladom, pa tako otvoreno neprijateljske prema
Jevrejima, ve} su svi slojevi dru{tva postali manje ili vi{e svesni da Jevreji
koje su oni poznavali nisu bili toliko pojedina~ni izuzeci koliko ~lanovi
grupe nad kojom je dr`ava bila spremna da primeni posebne mere. A to je
bilo upravo ono ~ega su se “Jevreji-izuzeci” uvek bojali.
Berlinsko dru{tvo je napustilo jevrejske salone neverovatnom brzinom i
od 1808. ta su mesta okupljanja istisnule ku}e titularne birokratije i gornje
srednje klase. Mo`e da se vidi, po brojnim prepiskama iz toga vremena, da
su intelektualci kao i aristokrati sada po~eli da upravljaju svoj prezir sa is-
to~noevropskih Jevreja, koje su jedva i znali, ka obrazovanim Jevrejima iz
Berlina, koje su znali vrlo dobro. Ovi drugi ne}e vi{e nikada ste}i samou-
va`avanje koje izbija iz kolektivne svesti o sopstvenoj izuzetnosti; od sada
je svako od njih morao da doka`e da iako je Jevrejin, ipak nije Jevrejin.
Nije vi{e bilo dovoljno razlikovati se od manje ili vi{e nepoznate mase
“zaostale bra}e”; ~ovek je morao da istupi – kao li~nost kojoj se mo`e ~e-
stitati {to je izuzetak – od “Jevreja”, a tako i od naroda u celini.
Fantom “Jevrejina” je stvorila dru{tvena diskriminacija, a ne politi~ki an-
tisemitizam. Prvi autor koji je napravio razliku izme|u Jevrejina pojedinaca
i “Jevrejina uop{te, Jevrejina svuda i nigde” bio je neki opskurni publicista
koji je 1802. pisao zajedljive satire na jevrejsko dru{tvo i njegovu glad za
obrazovanjem, koje je bilo ~arobni {tapi} za dru{tvenu prihva}enost. Jevreji
su opisivani kao “princip” filistarskog i skorojevi}skog dru{tva.15 Ove pri-
li~no vulgarne knji`evne produkte sa odu{evljenjem je ~italo ne samo dosta
14 Vidi Heindrich Silbergleit, Die Bevölkerungs– und Berufsverhältnisse der Juden im De-
utschen Reich, I tom, Berlin, 1930.
15 Veoma ~itanom pamfletu C. W. F. Grattenauera Wider die Juden iz 1802. prethodio je
jo{ 1791. jedan drugi pamflet, Ueber die physische und moralische Verfassung der heutigen
Juden, u kojem je ve} ukazano na porast uticaja Jevreja u Berlinu. Iako je rani pamflet bio
objavljen u Allgemeine Deutsche Bibliothek, 1792, CXII tom, skoro niko ga nije pro~itao.
JEVREJI I DRU[TVO 63
Ali, kako su oni bili u sredi{tu pa`nje, na jevrejski narod u celini po~elo se
gledati kao na kastu.22
Stoga, iako su dvorski Jevreji imali veliku ulogu u politi~koj istoriji i u
ra|anju antisemitizma, dru{tvena istorija je mogla lako da ih previdi osim
zbog ~injenice da su imali izvesne psiholo{ke crte i obrasce pona{anja kao
i jevrejski intelektualci koji su, najzad, obi~no bili sinovi biznismena.
Jevrejski uglednici `eleli su da dominiraju jevrejskim narodom i zato nisu
imali `elju da ga napuste, dok je karakteristika jevrejskih intelektualaca
bila `elja da napuste svoj narod i da budu primljeni u dru{tvo; i jedni i dru-
gi ose}ali su se kao izuzeci, to ose}anje je bilo u savr{enom skladu sa su-
dom njihove okoline. Bogati “izuzetni Jevreji” ose}ali su se izuzecima od
zajedni~ke sudbine jevrejskog naroda, i vlade su to smatrale veoma koris-
nim; obrazovani “izuzetni Jevreji” ose}ali su se izuzecima od jevrejskog
naroda, a tako|e i izuzetnim ljudskim bi}ima i dru{tvo ih je takvima sma-
tralo.
Asimilacija, bilo da je dovedena do krajnosti pokr{tavanjem ili ne, nije
nikada bila prava pretnja opstanku Jevreja.23 I do prihvatanja i do odbaci-
vanja je do{lo zbog toga {to su Jevreji, i oni su toga bili potpuno svesni.
Prva generacija obrazovanih Jevreja je jo{ uvek iskreno `elela da izgubi
svoj jevrejski identitet i Berne je sa velikom dozom gor~ine pisao: “Neki
mi prilaze s tim da sam Jevrejin, neki me zbog toga slave, neki mi se zbog
toga izvinjavaju, ali svi o tome misle.”24 Ipak, odrasli na idejama osam-
naestoga veka, oni su ~eznuli za zemljom bez hri{}ana i bez Jevreja; po-
svetili su se nauci i umetnostima i bili bi vrlo povre|eni kada otkriju da su
vlade koje su dale sve povlastice i po~asti jevrejskim bankarima osudile
jevrejske intelektualce da skapavaju od gladi.25 Pokr{tavanja koja su po~e-
tkom devetnaestog veka podstaknuta strahom da }e ih bez razlike svrstati
sa jevrejskim masama, sada su postala potreba radi svakodnevnog hleba.
Takva nagrada za nedostatak karaktera naterala je celu generaciju Jevreja
u ogor~enu opoziciju prema dr`avi i dru{tvu. “Novi primerci ljudskog ro-
da”, ako su i{ta vredeli, svi su postali pobunjenici, i kako su jevrejski
23 Christian Friedrich Ruehs, “Ueber die Ansprüche der Juden an das deutsche Bürge-
rrecht”, u Zeitshrift für neueste Geschichte, 1815. On defini{e ceo jevrejski narod kao “trgo-
va~ku kastu”. Veoma je zna~ajna, iako malo poznata, ~injenica da je asimilacija kao program
~e{}e dovodila do obra}enja nego do me{ovitih brakova. Na `alost, statistike vi{e prikrivaju
nego {to otkrivaju ovu ~injenicu jer se sve zajednice obra}enika i neobra}enih jevrejskih
partnera statisti~ki smatraju me{ovitim brakovima. Mi me|utim znamo da je bilo dosta
porodica u Nema~koj koje su generacijama bile pokr{tavane, a opet ostale ~isto jevrejske.
Posledica je to da je pokr{teni Jevrejin retko napu{tao svoju porodicu a jo{ re|e odlazio iz
svoje jevrejske sredine. Jevrejska porodica je na svim nivoima dokazala da je konzervativni-
ja snaga od jevrejske religije.
24 Briefe aus Paris. 74. pismo, februar 1832.
25 Ibid., 72. pismo.
66 ANTISEMITIZAM
svoje poreklo koliko da bi “sa tajnom svoga porekla izdao i tajnu svoga
naroda”.28 Ovaj potonji put bio je zaista te`ak, jer takve tajne nisu posto-
jale i trebalo ih je izmisliti. Kako je jedinstveni poku{aj Rahele Farnhagen
da uspostavi dru{tveni `ivot izvan zvani~nog dru{tva propao, putevi parije
i skorojevi}a bili su putevi krajnje usamljenosti, a put prilago|avanja put
stalnog kajanja. Takozvana slo`ena psihologija prose~nog Jevrejina, koja
je u nekoliko najboljih slu~ajeva dovela do veoma moderne osetljivosti,
zasnivala se na toj anbivalentnoj situaciji. Jevreji su istovremeno ose}ali
kajanje parije {to nije postao skorojevi} i gri`u savesti skorojevi}a {to je
izdao svoj narod i jednaka prava zamenio privilegijama. Jedno je bilo si-
gurno: ako je ~ovek `eleo da izbegne sve dvosmislenosti dru{tvene egzis-
tencije, trebalo je da se odrekne ~injenice da biti Jevrejin zna~i ili pripadati
privilegovanoj gornjoj klasi ili obespravljenoj masi kojoj je u Zapadnoj i
Srednjoj Evropi mogao da pripada samo iz intelektualne i pomalo izve{ta-
~ene solidarnosti.
Dru{tvenu sudbinu prose~nih Jevreja odredila je njihova ve~ita neod-
lu~nost. A dru{tvo ih svakako nije pritiskalo da se odlu~e, jer je upravo ta
dvosmislenost situacije i karaktera ~inila kontakt sa Jevrejima privla~nim.
Ve}ina asimilovanih Jevreja `ivela je tako u polumraku milosti i zle kobi i
sa sigurno{}u je znala jedino da su i uspeh i propast nerazmrsivo povezani
sa ~injenicom da su oni Jevreji. Za njih je jevrejsko pitanje izgubilo, jed-
nom i zauvek, sav politi~ki zna~aj, ali je progonilo njihove privatne `ivote
i utoliko tiranskije uticalo na li~ne odluke. Izreka “~ovek na ulici a Jevre-
jin kod ku}e” realizovana je i do krajnjih konsekvenci: politi~ki problemi
bili su izobli~eni do stepena ~iste perverzije kada su Jevreji poku{ali da ih
re{e posredstvom unutra{njeg iskustva i li~nih emocija; li~ni `ivot je do
nehumanosti bio zatrovan – na primer u pitanjima me{ovitih brakova – ka-
da je te{ki teret nere{enih pitanja od javnog zna~aja bio svaljen na li~nu
egzistenciju kojom se mnogo bolje mo`e vladati nepredvidljivim zakoni-
ma strasti nego promi{ljenom politikom.
Ni u kom slu~aju nije bilo lako ne li~iti na “Jevrejina uop{te” a ipak
podse}ati na Jevrejina; praviti se da nisi kao Jevreji, a jo{ uvek sa do-
voljnom jasno}om pokazivati da jesi. Prose~ni Jevrejin, ni skorojevi} niti
“svesni parija” kako ka`e Bernar Lazar, mogao je da istakne samo prazno
ose}anje razlike koje je dalje bilo tuma~eno sa svih mogu}ih aspekata i
varijacija, od uro|enog stranstvovanja do dru{tvenog otu|enja. Sve dok je
ovaj svet bio donekle miroljubiv, ovakvo dr`anje nije lo{e prolazilo, i ~ak
je za ~itave generacije postalo modus vivendi. Usredsre|enje na ve{ta~ki
iskomplikovan unutra{nji `ivot pomoglo je Jevrejima da odgovore na ne-
razumne zahteve dru{tva, da budu jaki i uzbudljivi, da razviju izvesnu ne-
28 Ovu formulaciju je dao Karl Kraus oko 1912. Vidi Untergang der Welt durch schwarze
Magie, 1925.
JEVREJI I DRU[TVO 69
onda kad je ve} izgubila sav politi~ki zna~aj. Nesre}ni nema~ki filistar
otkrio je svoju “uro|enu li~nost” u o~ajni~koj borbi protiv kastinske aro-
gancije izrasle iz pada plemstva i iz neophodnosti za{tite plemi}kih titula
od bur`oaskog novca. Maglovite krvne teorije i striktna kontrola brakova
vi{e su skora{nje pojave u istoriji evropske aristokratije. Dizraeli je mno-
go bolje od nema~kih filistara znao {ta je potrebno da bi se zadovoljili za-
htevi aristokratije. Svi poku{aji bur`oazije da stekne dru{tveni status nisu
bili ubedljivi za arogantnu aristokratiju, jer se bur`uazija uzdala u li~nosti
a manjkao joj je najva`niji element kastinskog uverenja, ponos na privi-
legije bez li~nog napora i zasluge, ste~ene samim plemenitim ro|enjem.
“Ro|ena li~nost” nije nikada mogla da porekne da njen razvoj zahteva
obrazovanje i poseban napor li~nosti. Kada je Dizraeli “okupio ponos rase
da se suprotstavi ponosu kaste”47, on je znao da dru{tveni polo`aj Jevreja,
ma {ta drugo da se o njima mo`e re}i, zavisi na kraju samo od ~injenice
ro|enja, a ne od dostignu}a.
Dizraeli je oti{ao i korak dalje. Znao je da je aristokratija, koja je iz go-
dine u godinu morala da gleda kako prili~an broj bogatih ljudi srednje
klase kupuje titule, uzdrmana vrlo ozbiljnom sumnjom u sopstvenu vred-
nost. On je aristokratiju porazio u njenoj igri koriste}i svoju prili~no trivi-
jalnu i popularnu ma{tu da smelo prika`e kako su Englezi “nastali od sko-
rojevi}ske i hibridne rase, dok je on sam potekao od naj~istije krvi u Evro-
pi”, kako je “`ivot britanskog pêra uglavnom regulisan arapskim zakoni-
ma i sirijskim obi~ajima”, kako je “Jevrejka kraljica neba” ili da “cvet je-
vrejske rase ~ak i sada sedi s desne strane Gospoda boga Savaota.”48 I ka-
da je kona~no napisao “da vi{e zapravo nema aristokratije u Engleskoj, jer
je superiornost animalnog ~oveka su{tinski kvalitet aristokratije,”49 on je
zapravo dotakao najslabiju ta~ku modernih aristokratskih teorija rase, ko-
ja }e kasnije biti polazna ta~ka za bur`oaziju i rasne stavove skorojevi}a.
Judaizam i pripadnost jevrejskom narodu su se tek me|u asimilovanim
Jevrejima izrodili u puku ~injenicu o ro|enju. Izvorno, to je zna~ilo pose-
bnu religiju, posebnu nacionalnost, zajedni~ka posebna se}anja i posebne
nade i, ~ak me|u privilegovanim Jevrejima, bar odre|ene ekonomske pred-
nosti. Sekularizacija i asimilacija jevrejske inteligencije promenile su sa-
mosvest i samotuma~enje na takav na~in da ni{ta nije ostalo od starih se-
}anja i nada osim uverenja o pripadnosti izabranom narodu. Dizraeli, iako
svakako nije bio jedini “izuzetni Jevrejin” koji je verovao u sopstvenu iza-
branost ne veruju}i pri tom u Njega koji izabira i odbacuje, jedini je stvo-
rio potpuno razvijenu rasnu doktrinu iz tog praznog koncepta istorijske
sin svake obi~ne bur`oaske porodice kao ne{to sasvim prozai~no, dok, s
druge strane, i upravo iz istih razloga, radnici nisu gajili ona otvorena ili
skrivena antisemitska ose}anja koja je svaka druga klasa pokazivala pre-
ma Jevrejima kao ne{to sasvim razumljivo. O~igledno su levi~arski pokre-
ti u svim zemljama nudili jedinu istinsku mogu}nost za asimilaciju.
Dizraelijeva postojana naklonost prema tuma~enju politike kroz tajna
dru{tva zasnivala se na iskustvima koja su kasnije pridobila mnoge manje
ugledne evropske intelektualce. Njegovo osnovno iskustvo govorilo je da
je mnogo te`e izboriti mesto u engleskom dru{tvu nego mesto u Parlamen-
tu. Englesko dru{tvo se u njegovo vreme okupljalo u elegantnim klubovi-
ma koji nisu bili partijski opredeljeni. Klubovi, iako su bili izuzetno va`ni
u formiranju politi~ke elite, izbegli su javnoj kontroli. Autsajderu su oni
morali zaista izgledati tajanstveni. Bili su tajni utoliko {to u njih nije mo-
gao svako da bude primljen. Postajali su tajanstveni jedino kad bi ~lanovi
drugih klasa zatra`ili da budu primljeni i bili ili odbijani ili prihva}eni
posle preteranih, nepredvidivih, naizgled iracionalnih te{ko}a. Nema sum-
nje da nikakva politi~ka ~ast ne mo`e da zameni trijumf koje intimno
udru`enje privilegovanih mo`e da dâ. Dizraelijeve ambicije, {to je dosta
zna~ajno, nisu se smanjile ~ak ni pred kraj njegovog `ivota, kada je pretr-
peo nekoliko politi~kih poraza, jer je on ostao “najja~a figura koja je ko-
mandovala londonskim dru{tvom”.58
U svojoj naivnoj uverenosti u vrhunsku va`nost tajnih dru{tava, Dizraeli
je bio prethodnica onih novih dru{tvenih slojeva koji, ro|eni van okvira
dru{tva, nikada nisu mogli ta~no da razumeju njegova pravila. Na{li su se u
stanju stvari gde se razlika izme|u dru{tva i politike stalno brisala i gde je,
uprkos naizgled haoti~nim uslovima, isti uski klasni interes uvek po-
be|ivao. Autsajder nije mogao a da ne zaklju~i da je tako izuzetne rezultate
postigla svesno osnovana institucija sa kona~nim ciljevima. I ta~no je da je
cela ta dru{tvena igra tra`ila samo odlu~nu politi~ku volju da njenu napola
svesnu igru interesa i su{tinski nesvrhovitih mahinacija preobrazi u
odre|enu politiku. To se na kratko dogodilo u Francuskoj za vreme Drajfu-
sove afere i ponovo u Nema~koj u deceniji pre Hitlerovog dolaska na vlast.
Dizraeli, me|utim, nije stajao samo izvan engleskog, ve} i izvan jevrej-
skog dru{tva tako|e. On je malo znao o mentalitetu jevrejskih bankara ko-
jima se tako duboko divio i bio bi zaista razo~aran da je shvatio da ti
58 Monypenny and Buckle, op. cit. p. 1470. Ova odli~na biografija daje korektnu procenu
Dizraelijevog trijumfa. Posle citiranja (Tennyson) In Memoriam, 64. pevanje, on ovako nas-
tavlja: “U jednom smislu Dizraelijev uspeh je bio izvanredniji i potpuniji nego {to na-
gove{tavaju Tenisonovi stihovi; on se nije samo uspeo politi~kom lestvicom do najvi{eg ran-
ga i ’postao {apta~ prestolu’; tako|e je osvojio dru{tvo. Dominirao je na ve~erama i na onim
mestima koja bismo mi nazvali salonima Mejfera... a dru{tveni trijumf, {to god mislili filo-
zofi o njegovoj pravoj vrednosti, svakako nije bilo manje te{ko posti}i jednom prezrenom
autsajderu nego politi~ki trijumf, a verovatno je za njegov ukus bio sla|i.” (str. 1506).
80 ANTISEMITIZAM
iza takve izopa~ene tolerancije, jer se za tren oka mo`e preokrenuti u od-
luku da se likvidiraju ne samo svi stvarni kriminalci, ve} svi koji su “ras-
no” predestinirani da po~ine izvesne zlo~ine. Takve se promene doga|aju
kad god zakonska i politi~ka ma{inerija nije odvojena od dru{tva, tako da
dru{tvene mere prodiru u nju i postaju politi~ka i zakonska pravila. Ako se
prividnoj {irini duha koja izjedna~ava zlo~in i porok dozvoli da uspostavi
kôd zakona, pokaza}e se da je ona neizostavno okrutnija i nehumanija od
zakona koji po{tuju i priznaju ne~iju nezavisnu odgovornost za sopstveno
pona{anje, bez obzira na to koliko su o{tri.
Fobur Sen-@ermen bio je, kako ga Prust opisuje, u ranom stadijumu raz-
vitka. Prihvatio je invertite jer je ose}ao privla~nost onoga na {ta je gledao
kao na porok. Prust opisuje kako se gospodin [arlis, koji je ranije bio to-
lerisan, “uprkos njegovom poroku”, zahvaljuju}i li~nom {armu i starom
imenu sada uspinje u dru{tvene vrhove. Nije vi{e morao da vodi dvostruki
`ivot i da prikriva svoja sumnjiva poznanstva, ve} je bio podstaknut da ih
dovodi u mondenske ku}e. Predmeti razgovora koje bi ranije izbegavao –
ljubav, lepota, ljubomora – da neko ne bi posumnjao u njegovu anomaliju,
sada su lakomo pozdravljeni “u pogledu iskustva, ~udnog, tajnog, prefi-
njenog i monstruoznog, na kome je temeljio” svoje nazore.65
Ne{to veoma sli~no se dogodilo Jevrejima. Pojedina~ni izuzeci, Jevreji
primljeni u plemstvo, bili su tolerisani i ~ak dobrodo{li u dru{tvu Drugog
carstva, ali sada su Jevreji kao takvi postajali sve popularniji. U oba
slu~aja dru{tvo ni iz daleka nije bilo podstaknuto time {to su se predrasude
promenile. Ono nije sumnjalo da su homoseksualci “kriminalci” ili da su
Jevreji “izdajnici”; ono je samo promenilo svoj stav prema zlo~inu i izda-
ji. Nevolja sa novom {irinom duha, naravno, nije bila u tome {to se dru{tvo
vi{e nije pla{ilo invertita, ve} {to se vi{e nije pla{ilo zlo~ina. Dru{tvo ni
najmanje nije sumnjalo u konvencionalni sud. Najskrivenija bolest devet-
naestog veka, u`asna dosada i op{ta zasi}enost, prsla je kao ~ir. Odba~eni
i parije, na koje se dru{tvo pozivalo u {kripcu, makar nisu bili, ma kakvi da
su, obavijeni dosadom i, ako }emo verovati Prustovom sudu, jedini su u
dru{tvu fin-de-siècla jo{ uvek bili sposobni za strast. Prust nas vodi kroz
lavirint dru{tvenih veza i ambicija jedino pomo}u niti ne~ije sposobnosti
da voli, {to je predstavljeno u izopa~enoj strasti gospodina [arlisa prema
Morelu, u razornoj predanosti Jevrejina Svana svojoj milosnici i u pi{~e-
voj sopstvenoj o~ajni~koj ljubomori prema Albertini, koja je personifika-
cija poroka u romanu. Prust je jasno pokazao da on gleda na autsajdere i
prido{lice, stanovnike “Sodome et Ghomorre”, ne samo kao na humanije,
ve} kao normalnije ljude.
Razlika izme|u Fobur Sen-@ermena, koji je iznenada otkrio privla~nost
Jevreja i invertita, i gomile koja vi~e “Smrt Jevrejima” bila je ta {to se sa-
65 Cities of the Plain, II deo, poglavlje III.
84 ANTISEMITIZAM
loni jo{ uvek nisu otvoreno udru`ili sa zlo~inom. To zna~i da oni sa jedne
strane jo{ uvek nisu `eleli da aktivno u~estvuju u ubijanju, a sa druge su
otvoreno priznavali antipatiju prema Jevrejima i strah od invertita. Ishod
je bila tipi~na dvosmislena situacija u kojoj novi ~lanovi ne mogu otvore-
no da priznaju svoj identitet, a ipak ne mogu ni da ga sakriju. Iz takvog
stanja je izrasla komplikovana igra izlaganja i prikrivanja, polupriznanja i
la`ljivih izvrtanja, preterane poniznosti i preterane drskosti, a to su sve
bile posledice situacije u kojoj ~oveku sâmo njegovo jevrejstvo (ili ho-
moseksualnost) mo`e da otvori vrata ekskluzivnih salona, ~ine}i njegovu
poziciju istovremeno krajnje nesigurnom. U toj dvosmislenoj situaciji,
jevrejstvo je za pojedina~nog Jevrejina odjednom postalo fizi~ka mrlja i
tajanstvena li~na privilegija, obe sadr`ane u “rasnoj predestinaciji”.
Prust na{iroko opisuje kako dru{tvo, stalno tra`e}i ~udno, egzoti~no,
opasno, na kraju poistove}uje prefinjeno sa ~udovi{nim i sprema se da pri-
hvati ~udovi{nost – stvarnu ili izmi{ljenu – kao one ~udne, neobi~ne
“predstave koje su davali ruski ili japanski glumci”66; “ofarban, trbu{ast,
~vrsto zakop~an lik [invertita] podse}ao je ~oveka na kutiju egzoti~nog i
nejasnog porekla iz koje hlapi ~udan miris vo}a gde sama pomisao da se
ono ku{a ume da uznemiri srce”;67 “genijalni ~ovek” od koga se o~ekuje
da zra~i “utisak natprirodnog” i oko koga }e se dru{tvo “okupljati kao oko
stola koji se mi~e da nau~e tajnu Beskona~nog”.68 U atmosferi ovog
“prizivanja duhova” jevrejski d`entlmen ili turska dama mogli su da se po-
jave “kao da su zaista stvorenja prizvana naporom medijuma”.69
O~igledno, ulogu egzoti~nog, neobi~nog i ~udovi{nog nisu mogli da
igraju oni pojedina~ni “Jevreji izuzeci” koji su skoro ~itav vek bili prihva-
tani i tolerisani kao “strani skorojevi}i” i “~ijim prijateljstvom niko nije
sanjao da }e se ponositi”.70 Mnogo bolje su naravno odgovarali oni koje
nikada niko nije upoznao, koji u prvom stepenu asimilacije nisu bili pois-
tove}ivani sa jevrejskom zajednicom i koji je nisu predstavljali, jer bi tak-
vo poistove}ivanje sa dobro znanim telima strogo ograni~ilo dru{tvenu
fantaziju i o~ekivanja. Oni koji su, kao Svan, imali bezmeran dar za dru-
{tvo i uop{te ukus, bili su prihva}eni; ali su sa mnogo entuzijazma prigr-
ljeni oni koji su, kao Blo{, po{to je “pripadao ne mnogo uva`enoj porodi-
ci [i] morao da podnese, kao na dnu okeana, bezmerni pritisak onog {to su
na njega navalili ne samo hri{}ani na povr{ini ve} i svi oni la`ovi, posred-
nici iz jevrejskih kasta koje su bile nadre|ene njegovoj, a one su sve sa
zadovoljstvom udarale po kasti koja je trenutno bila ispod nje”. Voljnost
66 Ibid.
67 Ibid.
68 Le côté de Guermants, I deo, poglavlje I.
69 Ibid.
70 Ibid.
JEVREJI I DRU[TVO 85
dru{tva da primi potpuno strane i, kako je ono mislilo, potpuno poro~ne el-
emente, skratila je uspon za nekoliko generacija kroz koje je trebalo da
prido{lice “probijaju svoj put izlaska na otvoreno uspinju}i se od jedne je-
vrejske porodice do druge”.71 Nije bilo slu~ajno {to se to dogodilo ubrzo
nakon {to je doma}a francuska jevrejska zajednica, tokom Panamskog
skandala, ustuknula pred preduzimljivo{}u i beskrupulozno{}u nekih ne-
ma~kih Jevreja-avanturista; pojedina~ni izuzeci, sa ili bez titule, koji su
vi{e nego ikada tra`ili dru{tvo antisemitskih i monarhisti~kih salona, gde
su mogli sanjariti o dobrim starim danima Drugog carstva, na{li su se u is-
toj kategoriji sa Jevrejima, koje oni nikada ne bi pozvali u svoje ku}e. Ako
je jevrejstvo kao izuzetnost bilo razlog prihvatanja Jevreja, onda je
dru{tvo vi{e volelo one koji su jasno bili “~vrsta gomila, iznutra homoge-
na i krajnje razli~ita od ljudi koji mimo njih prolaze”, koji jo{ nisu “po-
stigli isti stepen asimilacije” kao njihova bra}a skorojevi}i.72
Iako je Bend`amin Dizraeli jo{ uvek bio jedan od onih Jevreja koji su
prihva}eni u dru{tvu jer su izuzeci, njegovo sekularizovano predstavljanje
sebe kao “izabranog ~oveka izabrane rase” nazna~ilo je linije du` kojih je
trebalo da se razvija samospoznaja Jevreja. Da to, fantasti~no i sirovo kak-
vo je bilo, nije tako ~udno nalik na ono {to je dru{tvo o~ekivalo od Jevre-
ja, Jevreji ne bi nikada mogli da igraju svoje nejasne uloge. Nisu, naravno,
oni usvojili Dizraelijeva uverenja ili svrhovito razra|ena prva boja`ljiva
izopa~ena samotuma~enja svojih pruskih prethodnika s po~etka veka; naj-
vi{e je njih bilo u bla`enom neznanju o celoj jevrejskoj istoriji. Ali gde
god su Jevreji bili obrazovani, sekularizovani i asimilovani pod nejasnim
dru{tvenim i dr`avnim prilikama u Zapadnoj i Srednjoj Evropi, oni bi gu-
bili onu meru politi~ke odgovornosti koju je nosilo njihovo poreklo a koju
su jevrejski uglednici ve} bili osetili, premda u obliku privilegija i vlasti.
Jevrejsko poreklo, bez religiozne i politi~ke konotacije, svuda je postalo
psiholo{ki kvalitet, bilo je promenjeno u “jevrejstvo”, i od tada se moglo
posmatrati samo u kategorijama vrline ili poroka. Ako je ta~no da “jevrej-
stvo” bez predrasude koja ga smatra zlo~inom ne bi moglo da se izopa~i u
zanimljiv porok, istina je tako|e da su takvo izopa~avanje omogu}ili oni
Jevreji koji su jevrejstvo smatrali uro|enom vrlinom.
Asimilovanoj jevrejskoj zajednici su prigovarali da se otu|ila od judaiz-
ma i ~esto se misli da je kona~na katastrofa do koje je do{lo patnja be-
smislena koliko i u`asna, po{to je izgubila staru vrednost mu~eni{tva.
Ovaj argument previ|a ~injenicu da je, {to se starih na~ina vere i `ivota
ti~e, “otu|enje” bilo podjednako o~igledno i u isto~noevropskim zemlja-
ma. Ali stalno gledati na Jevreje Zapadne Evrope kao “dejudaizovane” je
71 A l’ombre des jeunes filles en fleurs, II deo, Noms de pays: le pays.
72 Ibid.
86 ANTISEMITIZAM
se mo`e naga|ati jesu li se oni isticali me|u onima koji su vodili fabrike
smrti, mada je procenat pripadnika takozvanih obrazovanih klasa me|u
stvarnim ubicama zapanjuju}i. Ali ona obja{njava upravo neverovatnu ne-
lojalnost ba{ tih slojeva dru{tva koji su Jevreje najprisnije poznavali i bili
najvi{e odu{evljeniji i o~arani svojim jevrejskim prijateljima.
[to se ti~e Jevreja, za njih je preobra`aj “zlo~ina” judaizma u pomodni
“porok” jevrejstva bio kranje opasan. Jevreji su pokr{tavanjem mogli da
se spasu judaizma; od jevrejstva se nije moglo pobe}i. Zlo~in, {tavi{e,
mo`e da stigne kazna; porok se samo mo`e istrebiti. Intrpretacija ~injenice
jevrejskog ro|enja, koju je dalo dru{tvo, i uloga koju su Jevreji igrali u
okviru dru{tenog `ivota, blisko su povezani sa katastrofalnom temelji-
to{}u sa kojom su antisemitske zamisli mogle da se sprovedu. Nacisti~ki
tip antisemitizma imao je korena u tim dru{tvenim uslovima koliko i u
politi~kim prilikama. No, iako je koncept rase imao druge i mnogo kon-
kretnije politi~ke svrhe i funkcije, pristup jevrejskom pitanju u njegovom
najiskrenijem vidu dugovao je mnogo od svog uspeha dru{tvenom feno-
menu i uverenjima koja su prakti~no predstavljala pristanak javnog mnje-
nja.
Odlu~uju}e snage u jevrejskom lakovernom putovanju u centar bure do-
ga|aja bez sumnje su bile politi~ke; ali reakcije dru{tva na antisemitizam i
psiholo{ki odrazi jevrejskog pitanja u pojedincu imali su neke veze sa
posebnom okrutno{}u, sa organizovanim i prora~unatim napadom na
svaku li~nost jevrejskog porekla, {to je ve} bila karakteristika antisemitiz-
ma Drajfusove afere. Taj stra{}u vo|en lov na “Jevrejina uop{te”, “na Je-
vrejina svuda i nigde”, ne mo`e se razumeti ako se istorija antisemitizma
posmatra kao entitet po sebi, kao ~isto politi~ki pokret. Dru{tveni ~inioci
nerazja{njeni u politi~koj ili ekonomskoj istoriji, skriveni ispod povr{ine
doga|aja, koje istori~ari nisu uop{te primetili i koje su zabele`ile samo
prodornije i strasnije mo}i pesnika ili romansijera (ljudi koje je dru{tvo
odvelo u o~ajni~ku napu{tenost i osamljenost apologiae pro vita sua),
promenili su tok koji bi ~isto politi~ki antisemitizam uzeo da je bio pre-
pu{ten sebi, a {to bi moglo da rezultira dono{enjem antijevrejskih zakona i
~ak masovnim izgonom ali ne ba{ masovnim uni{tenjem.
Otkad su Drajfusova afera i njena politi~ka pretnja pravima francuske
jevrejske zajednice stvorile dru{tvenu situaciju u kojoj su Jevreji u`ivali
dvosmislenu slavu, antisemitizam se pojavio u Evropi kao nerazmrsiva
me{avina politi~kih motiva i dru{tvenih elemenata. Dru{tvo je na jak anti-
semitski pokret uvek prvo reagovalo sa izrazito pove}anom naklono{}u
prema Jevrejima, tako da je Dizraelijeva primedba da “nema rase u ovom
sada{njem vremenu ... koja toliko mnogo o~arava i fascinira i podi`e i
oplemenjuje Evropu kao jevrejska”, postala delimi~no ta~na u opasnim
vremenima. Dru{tveni “filosemitizam” uvek se zavr{avao dodavanjem
90 ANTISEMITIZAM
slu~ajem Drajfus i tvrdile da “zemlja ostaje podeljena kao {to je bila posle
Drajfusovog slu~aja”, jer sudska presuda ne mo`e da okon~a politi~ki
sukob i da “donese svim Francuzima mir duha i srca”.4
Dok afera Drajfus u svom {irem politi~kom vidu pripada dvadesetom
veku, slu~aj Drajfus, razna su|enja jevrejskom kapetanu Alfredu Drajfusu,
dosta su tipi~ni za devetnaesti vek, kada su ljudi tako pomno pratili sudske
procese jer je svaka instanca bila provera najve}eg dostignu}a veka, pot-
pune nepristrasnosti zakona. Karakteristi~no je za taj period da proma{aj
pravde mo`e da podigne takvu politi~ku strast i da pokrene takav beskraj-
ni niz su|enja i revizija, da ne govorimo o dvobojima i pesni~anjima. Dok-
trina jednakosti pred zakonom bila je jo{ uvek tako ~vrsto usa|ena u svest
civilizovanog sveta da je jedan neuspeh pravde izazvao ogor~enje javnos-
ti od Moskve do Njujorka. I niko nije, osim u samoj Francuskoj, bio tako
“moderan” da udru`i taj predmet sa politi~kim temama.5 Nepravda nane-
sena jednom francuskom oficiru mogla je da izazove u ostalom delu sveta
~vr{}u i jedinstveniju reakciju nego sva proganjanja nema~kih Jevreja jed-
nu generaciju kasnije. ^ak je i carska Rusija mogla da optu`i Francusku za
varvarstvo, dok su u Nema~koj ~lanovi kajzerove pratnje otvoreno izrazili
ogor~enje s kojim bi se slo`ila jedino radikalna {tampa tridesetih godina
ovog veka.6
Dramatis personae ovog slu~aja mogle su si}i sa Balzakovih stranica: s
jedne strane, klasno svesni generali fanati~no {tite ~lanove svoje grupe, a
sa druge je njihov protivnik Pikar, sa svojim smirenim, trezvenim i poma-
lo ironi~nim po{tenjem. Pored njih stoji neopisiva gomila ljudi iz Parla-
menta, svaki prestra{en onim {to mo`da zna njegov sused; Predsednik re-
publike, ozlogla{eni pokrovitelj bordela, istra`ne sudije koje `ive samo od
dru{tvenih veza. Onda je tu sam Drajfus, zapravo skorojevi}, koji se kole-
gama stalno hvali{e svojim porodi~nim bogatstvom koje je potro{io na
`ene; njegova bra}a, koja pateti~no nude ceo svoj imetak da se oslobodi
njihov ro|ak, a zatim smanjuju ponudu na 150.000 franaka, nikad sasvim
sigurni da li su `eleli da se `rtvuju ili da podmite general{tab; i advokat
4 Vidi G. H. Archambault u New York Times, 18. avgusta, 1945, p. 5.
5 Jedini izuzetak, katoli~ke novine koje su u najve}em broju u svim zemljama agitovale
protiv Drajfusa, prodiskutova}emo kasnije. Ameri~ko javno mnjenje je bilo takvo da je kao
dodatak protestima po~eo organizovani bojkot pariske Svetske izlo`be planirane za 1900. O
efektu te pretnje vidi ni`e. Za razra|enu studiju vidi odli~an esej na Columbia University,
Rose A. Halperin, “The American Reaction to the Dreyfus Case”, 1941. Autorka `eli da se
zahvali profesoru S. W. Baronu na ljubaznosti {to joj je stavio ovu studiju na raspolaganje.
6 Tako je, na primer, H. B. von Buelow, nema~ki chargé d’affaires u Parizu, pisao rajhkan-
celaru Hoenloeu da je sud u Renu bio “me{avina vulgarnosti i kukavi~luka, {to su najpouz-
daniji znaci varvarizma”, a da je Francuska “time isklju~ila sebe iz porodice civilizovanih na-
cija,” citirao Herzog, op. cit., datirano 12. septembar 1899. Po mi{ljenju (fon Buelova), Affai-
re je bila “krilatica” nema~kog liberalizma; vidi njegov Denkwürdigkeiten, Berlin, 1930-31,
I, 428.
94 ANTISEMITIZAM
Deman`, istinski uveren u nevinost svog klijenta, ali koji zasniva odbranu
na motivu sumnje da bi se spasao od napada i {tete po svoje li~ne interese.
Na koncu, tu je avanturista Esterhazi, od stare loze, koji se tako stra{no
dosa|uje me|u tim bur`oaskim svetom da tra`i izlaz u juna{tvu ba{ kao i
u lopovluku. Nekada drugi lajtnant u Legiji stranaca, on je stra{no impre-
sionirao kolege svojom smelo{}u i besramno{}u. Uvek u nevolji, `iveo je
od sekundiranja jevrejskim oficirima u dvobojima i od ucenjivanja nji-
hovih bogatih istovernika. Zaista, on bi se koristio samim rabinom da bi
pribavio neophodna poznanstva. ^ak i u svom poslednjem padu ostao je
veran balzakovskoj tradiciji. Ni izdaja ni obesni snovi o velikoj orgiji u
kojoj sto hiljada pijanih pruskih ulana juri podivljalo kroz Pariz,7 ve} bez-
na~ajna pronevera ro|akovog novca poslala ga je u propast. A {ta re}i o
Zoli sa njegovim raspaljenim moralnim `arom, pone{to praznim patosom
i dramati~nom izjavom uo~i bekstva u London da je ~uo Drajfusov glas
koji ga moli da podnese ovu `rtvu?8
Sve je ovo tipi~no za devetnaesti vek i sâmo nikad ne bi pre`ivelo dva
svetska rata. Od starovremskog zanosa mase Esterhazijem, kao i od njene
mr`nje prema Zoli odavno je ostao samo `ar, ali je i takav imao onu `es-
toku strast protiv aristokratije i klera koja je jedanput zapalila @oresa i ko-
ja je sama dovela do kona~nog osloba|anja Drajfusa. Kako je pokazala
Kagularova afera, oficiri generali{taba nisu vi{e morali da se boje gneva
naroda kad su kovali zavere za coup d’état. Od odvajanja crkve i dr`ave,
Francuska, iako svakako ne vi{e klerikalnog duha, izgubila je veliki deo
antiklerikalnog raspolo`enja, po{to je sama katoli~ka crkva izgubila mno-
go od svojih politi~kih aspiracija. Petenov napor da pretvori republiku u
katoli~ku dr`avu bio je zako~en krajnjom ravnodu{no{}u naroda i nepri-
jateljstvom ni`eg klera prema klerofa{izmu.
Afera Drajfus je sa svojim politi~kim implikacijama mogla da pre`ivi
jer je dvama njenim elementima porasla va`nost tokom dvadesetih godina.
Prvi je mr`nja prema Jevrejima; drugi, sumnji~avost prema samoj republi-
ci, Parlamentu i dr`avnoj ma{ini. Ve}i delovi javnosti mogli su i dalje da
misle ovo potonje, s pravom ili pogre{no, pod uticajem Jevreja i mo}i ba-
naka. I u na{e vreme naziv antidrajfusovac jo{ uvek mo`e da poslu`i za
prepoznavanje svega onoga {to je antirepublikansko, antidemokratsko i
antisemitsko. Pre nekoliko godina taj pojam je jo{ uvek sadr`avao sve, od
monarhizma Açtion Francaise do nacionalnog bolj{evizma Dorioa i soci-
jalnog fa{izma Deata.
Tre}a republika me|utim, nije tim fa{isti~kim grupama, brojno neva`-
nim, dugovala svoj kolaps. Naprotiv, istina je, iako paradoksalna, da nji-
hov uticaj nikad nije bio tako slab kao u trenutku kad je stvarno do{lo do
kolapsa. Ono {to je Francusku nateralo da padne bila je ~injenica da ona
nije vi{e imala pravih drajfusovaca, nikoga ko bi verovao da demokratija i
sloboda, jednakost i pravda jo{ uvek mogu da se odbrane ili ostvare u re-
publici.9 Na kraju krajeva, republika je kao prezrela vo}ka pala u ~eljust
stare antidrajfusovske grupe10 koja je uvek sa~injavala jezgro njene voj-
ske, ~ak i u vreme kada je imala malo neprijatelja ali skoro nijednog pri-
jatelja. Koliko je Petenova grupa neznatno bila proizvod nema~kog fa{iz-
ma jasno je pokazala njena ropska privr`enost starim formulama od pre
~etrdeset godina.
Dok je Nema~ka Francusku o{tro srezala i uni{tila joj unutra{nju ekono-
miju demarkacionom linijom, francuske vo|e u Vi{iju neve{to su baratale
starom Baresovom formulom o “autonomnim pokrajinama”, sabijaju}i je
time sve vi{e. Oni su, mnogo spremnije od bilo kog kvislinga, uveli anti-
jevrejske zakone, hvale}i se sve vreme da antisemitizam nije morao da se
uvozi iz Nema~ke i da se njihov zakon koji reguli{e Jevreje razlikuje u
su{tinskim ta~kama od zakona rajha.11 Nastojali su da mobili{u katoli~ko
sve{tenstvo protiv Jevreja, a time su potvrdili da sve{tenici ne samo {to su
izgubili svoj politi~ki uticaj, ve} da zapravo nisu antisemiti. Naprotiv, up-
ravo biskupi i sinodi, koje je re`im iz Vi{ija hteo jo{ jednom da pretvori u
politi~ke sile, izrazili su najjasnije protest protiv progona Jevreja.
Ne Drajfusov slu~aj i su|enja, ve} Drajfusova afera u celini nudi prve
nagove{taje dvadesetog veka. Kao {to je Bernanos istakao 1931,12 “Draj-
fusova afera ve} pripada tragi~nom periodu koji sigurno nije zavr{en pro-
{lim ratom. Ta afera je otkrila isti nehumani karakter, sa~uvav{i u sred
9 Da vi{e ni Klemanso pred kraj `ivota nije u to verovao jasno pokazuje primedba koju
citira René Benjamin, Clémanceau dans la retraite, Paris, 1930, p. 249: “Nada? Nemogu}e!
Kako da se i dalje nadam kad vi{e ne verujem u ono {to me je uznosilo, a to je upravo
demokratija?”
10 Weygand, poznati privr`enik Action Français, bio je u mladosti andirajfusovac. On je
bio jedan od upisnika za “Henry Memorial” koji je osnovao Libre Parole u ~ast nesre}nog
pukovnika Anrija koji je samoubistvom platio svoje krivotvorine dok je bio u general{tabu.
Spisak upisnika kasnije je objavio Kilar, jedan od urednika L’Aurore (Klemansoove novine),
pod naslovom Le Monument Henry, Paris 1899. [to se ti~e Petena, on je bio u general{tabu
vojne uprave Pariza od 1895. do 1899, u vreme kad niko osim proverenih antidrajfusovaca
ne bi bio tolerisan. Vidi Contamine de Latour, “Le Maréchal Pétain”, u Revue de Paris, I, 57-
69. D. W. Brogan, op. cit., p. 382, umesno prime}uje da su od pet oficira iz Prvog svetskog
rata ~etvorica – Fo{, Peten, Lioti i Fajol bili lo{i republikanci, dok je peti, @ofr, imao dobro
poznate klerikalne sklonosti.
11 Mit po kome je Rajh Petenu nametnuo antijevrejski zakon, koji se dr`ao u skoro celom
francuskom Jevrejstvu, pukao je na samoj francuskoj strani. Vidi posebno Yves Simon, La
Grande crise de la République Français: observations sur la vie politique des français de
1918 à 1938, Montreal, 1941.
12 Cf. Georges Bernanos, La grande peur des bien-pesants, Edouard Drumont, Paris
1931, p. 262.
96 ANTISEMITIZAM
cionalne manjine; pre toga je coup d’état, koji je ostao tek groteskna zave-
ra16 u Francuskoj, mogao skoro bez napora da postane realnost u Nema-
~koj. Predigra nacizma izvodila se preko cele evropske scene. Drajfusov
slu~aj je zato vi{e nego bizaran, nesavr{eno razre{en “zlo~in”,17 afera
{tapskih oficira preru{enih la`nim bradama i tamnim nao~arima, koji su
svoje glupe krivotvorine {irili no}u po ulicama Pariza. Njen junak nije
Drajfus ve} Klemanso i ona ne po~inje hap{enjem jevrejskog {tabnog ofi-
cira, ve} panamskim skandalom.
16 Farsi~nu prirodu razli~itih poku{aja iz devedesetih godina da se izvr{i coup d’état, jas-
no je analizirala Roza Luksemburg u ~lanku, “Die soziale Krise in Frankreich”, u Die Neue
Zeit, I tom, 1901.
17 Da li je pukovnik Anri falsifikovao bordereau po nare|enju {efa general{taba ili na sop-
stvenu inicijativu, jo{ uvek se ne zna. Sli~no tome, poku{aj ubistva Laborija, Drajfusovog za-
stupnika na sudu u Renu, nikada nije sasvim rasvetljen. Cf. Emil Zola, Correspondance: let-
tres à Maitre Labori, Paris, 1929, p. 32, n. l.
18 Cf. Walter Frank, Demokratie und Nationalismus in Frankreich, Hamburg, 1933, p.
273.
98 ANTISEMITIZAM
nerije vlasti. Ali, dok su Jevreji ranije predstavljali jaku, ~vrsto povezanu
grupu, ~ija je korist za dr`avu bila o~igledna, oni su sada bili podeljeni u
grupe, me|usobno antagonisti~ke ali sve usredsre|ene na isti cilj: da po-
mognu dru{tvu da se pothranjuje na ra~un dr`ave.
32 Vidi odli~an anonimni ~lanak “The Dreyfus Case: A Study of French Opinion”, u The
Contemporary Review LXXIV tom (oktobar 1898).
33 Vidi Luxemburg, loc. cit.; “Razlog zbog kog vojska nije bila sklona da se pokrene bio
je taj {to je `elela da poka`e da se protivi civilnoj vlasti republike, ne gube}i u isto vreme
snagu te opozicije pot~injavanjem monarhiji.”
DRAJFUSOVA AFERA 103
34 Pod tim hap{enjem Maksimilijan Harden (nema~ki Jevrejin) opisuje slu~aj Drajfus u
Die Zukunft (1898). Valter Frank, antisemita istori~ar, upotrebljava istu parolu u naslovu
svog poglavlja o Drajfusu, dok Bernanos (op. cit., p. 413) prime}uje u istom duhu da “ta~no
ili ne, demokratija u vojsci izgleda kao njen najopasniji takmac”.
35 Panamskom kanalu prethodila je takozvana “Vilsonova afera”. Predsednikov zet je
zate~en kako rukovodi otvorenom trgovinom odlikovanjima i ordenjem.
36 Vidi otac Eduard Lecanuet, Les Signes avant-coureurs de la séparation, 1894-1910,
Paris, 1930.
37 Vidi Bruno Weil, L’Affaire Dreyfus, Paris, 1930, p. 169.
38 Cf. Clemanceau, “La Croisade”, op. cit.: “[panija se savija pod jarmom Rimske crkve.
Italija izgleda da podle`e. Jedine preostale zemlje su katoli~ka Austrija ve} u samrtnoj borbi
i Francuska iz revolucije, protiv koje papski neprijatelji i sad dr`e front.”
104 ANTISEMITIZAM
39 Cf. Bernanos, op. cit., p. 152: “Tu poentu nikada nije suvi{no ponoviti: pokretom reak-
cije koja je sledila iza pada i poraza carstva zaista se okoristio kler. Zahvaljuju}i njima na-
cionalna reakcija poprimila je posle 1873. karakter religioznog o`ivljavanja.”
40 O Drumonu i poreklu “intelektualnog katolicizma” vidi Bernanos, op. cit., pp. 127 ff.
41 Cf. Herzog, op. cit., datirano 21. januar 1898.
42 Vidi Lecanuet, op. cit., p. 182.
43 Vidi gore bele{ku 10.
44 Jezuitski ~asopis Civiltà Cattolica decenijama je bio najglasniji antisemitiski i najutica-
jniji katoli~ki ~asopis na svetu. On je pronosio antijevrejsku propagandu mnogo pre nego {to
je Italija postala fa{isti~ka i na njegovu politiku nije uticalo antihri{}ansko dr`anje nacista.
Vidi Joshua Starr, “Italy’s Antisemites”, u Jewish Social Studies, 1939.
Prema L. Koch, S. J.: “Dru`ba Isusova je svojim ustrojstvom bolje od svih redova za{ti-
}ena od jevrejskih uticaja.” U Jesuiten-Lexikon, Paderborn, 1934, ~lanak “Juden”.
DRAJFUSOVA AFERA 105
45 Prvobitno, prema konvenciji od 1593, bili su isklju~eni svi hri{}ani jevrejskog porekla.
Dekret iz 1608. postavljao je uslov da se ispita unazad do pete generacije, poslednji propis iz
1923. smanjio je to na ~etiri generacije. Nastojnik reda mo`e da prenebregne ove zahteve u
pojedina~nim slu~ajevima.
46 Cf. H. Boehmer, Les Jésuites, prevod sa nema~kog, Paris 1910, p. 284: “Od 1820... ni-
je postojalo ne{to kao nezavisne nacionalne crkve sposobne da se odupru papskim redovima
kojima su diktirali jezuiti. Vi{e sve{tenstvo na{ih dana ulogorilo se ispred Svete stolice i Crk-
va je postala ono {to je Belarmin, veliki jezuitski polemi~ar, uvek zahtevao da ona postane,
apsolutna monarhija ~ijom politikom mogu upravljati jezuiti i ~iji se razvoj mo`e odrediti
pritiskom na dugme.”
47 Cf. Clemenceau, “Le spectacle du jour”, u op. cit.: “Rot{ild, prijatelj celokupnog anti-
jevrejskog plemstva... isti kao Artur Mejer koji je ve}i papa od pape.”
48 O alza{kim Jevrejima, kojima je Drajfus pripadao, vidi André Foucault, Un nouvel as-
pect de l’Affaire Dreyfus u Les Oeuvres Libres, 1938, pp. 310: “U o~ima jevrejske pariske
bur`oazije oni su bili otelovljenje nacionalnog raideur... to dr`anje pristojnog prezira koje su
posednici izra`avali prema skorojevi}ima svoje vere. Njihova `elja da se potpuno prilagode
galskim obi~ajima, da `ive u bliskim odnosima sa na{im starim porodicama, da zauzmu naj-
istaknutije polo`aje u dr`avi i prezir koji su pokazali prema trgovcima ~lanovima jevrejske
zajednice, prema nedavno naseljenim ’Poljacima’ iz Galicije, skoro su im dali izgled izdajni-
ka svoje sopstvene rase. ... Drajfusi iz 1894? Za{to, oni su bili antisemiti!”
49 Cf. “K. V. T.” u Contemporary Review, LXXIV, 598: “Po volji demokratije svi Francuzi
treba da budu vojnici; po volji Crkve jedino katolici treba da dr`e glavne komande.”
106 ANTISEMITIZAM
koji je, ve} oja~an tradicijom i zvanjem, bio jo{ poduprt nepomirljivom
mr`njom prema Tre}oj republici i prema civilnoj vlasti.
Jedan moderni istori~ar je opisao borbu izme|u Jevreja i jezuita kao
“borbu izme|u dva suparnika” u kojoj su “vi{e jezuitsko sve{tenstvo i jev-
rejska plutokratija suo~eni u sred Francuske kao dva nevidljiva fronta.”50
Opis je ta~an utoliko {to su Jevreji u jezuitima nai{li na nepomirljive pro-
tivnike, dok su ovi odmah shvatili kako mo}no mo`e biti oru`je antisemi-
tizma. To je bio prvi i jedini napad pre Hitlera koji je u sveevropskom
obimu koristio antisemitizam kao “glavni politi~ki koncept”51. S druge
strane, me|utim, ako se uzme da je to bila borba dva podjednako spremna
“suparnika”, opis je o~ito neta~an. Jevreji nisu tra`ili ve}i stepen mo}i od
onog koji su imale sve druge grupe na koje se podelila republika. Oni su
tada samo `eleli dovoljno uticaja da bi mogli da sprovedu svoje dru{tvene
i poslovne interese. Oni nisu pretendovali na politi~ki deo u upravljanju
dr`avom. Jedina organizovana grupa koja je to tra`ila bili su jezuiti. Draj-
fusovom su|enju prethodili su brojni doga|aji koji pokazuju kako su od-
lu~no i energi~no Jevreji poku{ali da izbore mesto u vojsci i kako je svaki-
da{nja, ~ak i u to doba, bila mr`nja prema njima. Kao stalni predmet ve-
likih uvreda, nekolicina jevrejskih oficira morala je stalno da se bori u
dvobojima, a da njihovi nejevrejski drugovi nisu bili voljni da u~estvuju
kao sekundanti. U vezi s tim, zaista, proslavljeni Esterhazi prvi izlazi na
scenu kao izuzetak od pravila.52
Uvek je ostalo pomalo nejasno da li su Drajfusovo hap{enje i osuda bili
samo sudska gre{ka koja je sasvim slu~ajno zapalila veliki politi~ki po`ar,
ili je general{tab namerno podmetnuo krivotvoreni bordereau da bi po
kratkom postupku kona~no `igosao jednog Jevrejina kao izdajnika. U ko-
rist ove druge hipoteze ide ~injenica da je Drajfus bio prvi Jevrejin koji se
na{ao u general{tabu, {to je u postoje}im uslovima moglo da izazove ne
samo negodovanje, ve} nesumnjivo i bes i zabrinutost. U svakom slu~aju,
mr`nja prema Jevrejima raspaljena je i pre nego {to je doneta presuda.
`ivota. Umesto toga upustili su se u niz li~nih obra}anja politi~arima sa kojima su uspeli da
do|u u kontakt; cf. Dutrait-Crozon, op. cit., p. 51. Vidi tako|e Foucault, op. cit., p. 309: “Sa
ove distance ~ovek mo`e da se za~udi nad ~injenicom da francuski Jevreji umesto {to tajno
rade na {tampi, nisu dali odgovaraju}i otvoreni izraz svoje indignacije”.
58) Cf. Herzog, op. cit., datirano decembra 1894. i januara 1898. Vidi tako|e Charensol,
op. cit., str. 79. i Charles Péguy, “Le Portrait de Bernard Lazare” u Cahiers de la quinzaine,
series XI, No. 2 (1910).
59) Laborijevo povla~enje, po{to je Drajfusova porodica `urno povukla predmet od njega
dok je sud u Renu jo{ uvek zasedao, izazvalo je veliki skandal. Iscrpan, iako uglavnom
preteran izve{taj na}i }e se kod Franka, op. cit., str. 432. Laborijeva izjava, koja re~ito govori
o plemenitosti njegovog karaktera, pojavila se u La Grande Revue (februara 1900). Posle
onoga {to se dogodilo njegovom advokatu i prijatelju, Zola je odjednom prekinuo odnose sa
porodicom Drajfus. Kao {to za Pikara Echo de Paris (30. novembar 1901) izve{tava da posle
Rena on nije imao nikakve veze sa Drajfusovima. Klemanso, suo~en sa ~injenicom da je cela
Francuska, ili ~ak ceo svet, shvatio pravo zna~enje su|enja bolje od optu`enog ili njegove
porodice, bio je sklon da incident smatra humornim; ef. Weil, op. cit., p. 307-308.
DRAJFUSOVA AFERA 109
60 Cf. Klemansoov ~lanak 2. februara 1898. u op. cit. O uzaludnosti poku{aja da se radni-
ci pobede antisemitskim parolama i posebno o poku{ajima Leona Dodea, vidi rojalisti~kog
pisca Dimiera, Vingt ans d’Action Français, Paris 1926.
61 U ovom pogledu su vrlo karakteristi~ni razni opisi savremenog dru{tva u J. Reinach,
op. cit., I, 233 ff.; III, 141: “Doma}ice iz visokog dru{tva prilagodile su korak Gerenu. Nji-
hov jezik (koji nije bio bolji od onog {to su mislile) izazvao bi strah u Demohejskom Ama-
zonu...” U vezi s ovim je od posebne va`nosti ~lanak André Chevrillona, “Huit Jours à
Rennes”, u La Grande Revue, februar 1900. On pripoveda, inter alia, slede}i indikativan do-
ga|aj: “Jedan lekar, govore}i nekim mojim prijateljima, reskirao je da napravi opasku ’Voleo
bih da ga mu~im’. ’A ja bih `elela da je nevin’, pridru`ila se jedna od dama, Onda bi vi{e pa-
tio.’”
110 ANTISEMITIZAM
66 Cf. Martin du Gard, Jean Barios, p. 272 ff., i Daniel Halévy u Cahiers de la quinzaine,
Series XI, cahier 10, Paris, 1910.
67 Cf. Georges Sorel, La Revolution dreyfusienne, Paris, 1911, pp. 70-71.
68 Do koje mere su ~lanovima Parlamenta bile vezane ruke pokazuje slu~aj [erer-Kest-
nera, jednog od njihovih boljih elemenata i potpredsednika Senata. Tek {to je on otpo~eo pro-
test protiv su|enja, Libre Parole je objavio ~injenicu da je njegov zet bio ume{an u panamski
skandal. Vidi Herzog, op. cit., datirano novembra 1897.
69 Cf. Brogan, op. cit., VII Book, 1 ch.: “@elja da se ostavi da stvar po~iva nije bila neuo-
bi~ajena me|u francuskim Jevrejima, posebno me|u bogatijim francuskim Jevrejima.”
112 ANTISEMITIZAM
cije, zvao se Pikar i general{tab je uskoro bio sit tog jednostavnog, mirnog
~oveka, politi~ki nezainteresovanog duha. Pikar nije bio heroj, svakako ne
mu~enik. On je jednostavno bio onaj obi~an tip gra|anina sa prose~nim
interesovanjem za javne poslove koji u ~asu opasnosti (ali ni minut ranije)
ustaje u odbranu svoje zemlje na isti pouzdan na~in kao {to ispunjava svo-
je dnevne obaveze.70 Ipak, povod postaje ozbiljan tek posle nekoliko odla-
ganja i kolebanja, kada se Klemanso najzad uverio da je Drajfus nevin a
republika u opasnosti. Na po~etku borbe samo se {a~ica poznatih pisaca i
nau~nika okupila oko tog slu~aja: Zola, Anatol Frans, E. Diklo, istori~ar
Gabriel Mono i Lisijen Her, bibliotekar Ecole Normale. Ovome se mo`e
dodati mali i zato bezna~ajan krug mladih intelektualaca koji }e kasnije
praviti istoriju u Cahiers de la quinzaine.71 To je, me|utim, bio ceo spisak
Klemansoovih saveznika. Nije bilo politi~ke grupe, ~ak nijednog renomi-
ranog politi~ara spremnog da stane na njegovu stranu. Veli~ina Kleman-
soovog pristupa sastoji se u tome {to on nije bio usmeren protiv pojedi-
na~ne pogre{ke pravde, ve} se zasnivao na tako “apstraktnim” idejama
kao {to su pravda, sloboda i gra|anska vrlina. Ukratko, zasnivao se na sa-
mim onim pojmovima koji su bili glavni proizvod starovremskog jakobin-
skog patriotizma, a na koji je ve} bilo ba~eno mnogo blata i uvreda. Kako
je vreme prolazilo i Klemanso nastavio, nepokoleban pretnjama i razo~a-
ranjima, da iznosi iste istine i da ih utelovljuje u zahteve, to su “~vrsti” na-
cionalisti sve vi{e gubili tlo. Sledbenici ~oveka kao {to je bio Bares, koji je
optu`io Drajfusove podr`avaoce da se gube u “metafizi~koj zbrci”, shva-
tali su polako da su apstrakcije “Tigra” bile zapravo bli`e politi~koj stvar-
nosti nego ograni~ena inteligencija propalih biznismena ili jalov tradi-
cionalizam fatalisti~ki nastrojenih intelektualaca.72 Kuda je ~vrst prilaz
kona~no vodio realisti~ke nacionaliste ilustruje pri~a od neprocenjive
vrednosti o tome kako je [arl Moras imao “~ast i zadovoljstvo”, posle po-
raza Francuske, da prilikom lêta na jug susretne astrol{kinju koja mu tu-
ma~i politi~ko zna~enje skora{njih doga|aja i savetuje ga da sara|uje sa
nacistima.73
Iako je antisemitizam bez sumnje uhvatio korena tokom tri godine posle
Drajfusovog hap{enja, pre nego {to je po~ela Klemansoova kampanja i
70 ^im je sve razotkrio, Pikar je bio izgnan na opasno mesto u Tunisu. Na to je napravio
testament, izlo`io celu stvar, a kopiju dokumenta deponovao kod svog advokata. Nekoliko
meseci kasnije, kada je otkriveno da je jo{ `iv, poplava tajanstvenih pisama po~ela je da
pristi`e, kompromituju}i ga i optu`uju}i za sau~esni{tvo sa “izdajnikom” Drajfusom. Treti-
rali su ga kao gangstera koji je pretio da “potka`e”. Kad se sve to pokazalo uzaludnim, uhap-
sili su ga, izbacili iz vojske i oduzeli mu odlikovanja, {to je on sve mirno i stalo`eno izdr`ao.
71 Ovoj grupi koju je predvodio [arl Pegi pripadali su mladi Romen Rolan, Suarez, @or`
Sorel, Danijel Halevi i Bernar Lazar.
72 Cf. M. Barrès, Scènes et doctrines du nationalisme, Paris, 1899.
73 Vidi Yves Simon, op. cit., pp. 54-55.
DRAJFUSOVA AFERA 113
80 Upravo je to sna`no razo~aralo Drajfusove pobornike, naro~ito krug oko [arla Pegija.
Ta uznemiruju}a sli~nost izme|u drajfusovaca i antidrajfusovaca je glavni predmet instruk-
tivnog romana Martin du Gara, Jean Barois, 1913.
81 Uvod u Contre la Justice, 1900.
116 ANTISEMITIZAM
da bije svoju bitku izvan Predstavni~kog doma. Ova dva elementa razliko-
vala su se jedino po tome {to je jedan koristio ulice, a drugi {tampu i sud-
nice. Drugim re~ima, ukupan politi~ki `ivot u Francuskoj tokom Drajfuso-
ve krize vodio se izvan Parlamenta. Ni onih nekoliko parlamentarnih gla-
sova u korist vojske a protiv ponovnog su|enja ne krnji ovaj zaklju~ak na
bilo koji na~in. Zna~ajno je zapamtiti da kada je parlamentarno
raspolo`enje po~elo da se menja pred otvaranje Pariske izlo`be, ministar
rata Galifet je mogao sa puno verodostojnosti da izjavi da to nikako ne
predstavlja raspolo`enje u zemlji.85 S druge strane, glas protiv obnove
sudskog postupka ne sme se tuma~iti kao odobrenje politi~kog coup d’etat
koji su jezuiti i izvesni radikalni antisemiti poku{avali da izvedu uz pomo}
vojske.86 To je vi{e bilo zahvaljuju}i otporu protiv svake promene status
quo-a. Zapravo bi ogromna ve}ina Predstavni~kog doma odbacila i vojno-
-klerikalnu diktaturu.
Oni ~lanovi Parlamenta koji su nau~ili da na politiku gledaju kao na pro-
fesionalno zastupanje sebi~nih interesa goreli su od `elje, prirodno, da
sa~uvaju svoju dr`avu od afera od kojih je zavisio njihov “poziv” i njihov
profit. Drajfusov slu~aj je ~ak otkrio da narod vi{e voli da njegovi pred-
stavnici ~uvaju sopstvene parcijalne interese nego da deluju kao dr`avnici.
Naro~ito nije bilo mudro spominjati taj slu~aj u izbornoj propagandi. Da je
ona zavisila samo od antisemitizma, situacija drajfusovaca bi sigurno bila
beznade`na. Zapravo, tokom izbora oni su ve} u`ivali zna~ajnu podr{ku u
radni~koj klasi. Ipak, ~ak i oni koji su dr`ali stranu drajfusovcima nisu
`eleli da se ovo politi~ko pitanje me{a u izbore. Upravo zato {to je nasto-
jao da ono postane sto`er njegove kampanje, @ores je izgubio svoje mesto.
Da su Klemanso i drajfusovci sa zahtevom za obnovu su|enja uspeli da
pobede velike delove svih klasa, katolici bi reagovali kao blok; me|u nji-
ma nije bilo razila`enja u mi{ljenju. Ono {to su jezuiti radili u kormilare-
nju aristokratijom i general{tabom, srednjim i ni`im klasama su radili
asumpcionisti, ~iji je organ, La Croix, imao najve}i tira` od svih katoli~kih
novina u Francuskoj.87 I jedni i drugi su svoju agitaciju usmerili na Jevre-
je, a protiv Republike. I jedni i drugi su se predstavljali kao branioci voj-
85 Galif, ministar rata, pisao je Valdeku: “Nemojmo zaboraviti da je ogromna ve}ina naro-
da u Francuskoj antisemitska. Na{a bi pozicija, tako, bila da bismo mi sa jedne strane imali
celu vojsku i ve}inu Francuza, da ne govorimo o dr`avnoj slu`bi i senatorima;...” cf. J.
Reinach, op. cit., V, 579.
86 Najpoznatiji od takvih je napad Deruleda koji je nastojao na pogrebu predsednika Pola
Fora februara 1899. da izazove generala Ro`ea na pobunu. Nema~ki ambasadori i chargés
d’affaires u Parizu izve{tavali su o takvim poku{ajima svakih nekoliko meseci. Situaciju je
dobro sumirao Barrès, op. cit., st. 4: “U Renu smo na{li svoje bojno polje. Samo su nam
potrebni vojnici ili, preciznije, generali – ili, jo{ preciznije, general.” Samo, nije bilo
slu~ajno {to je to bio nepostoje}i general.
87 Brogan ide tako daleko da krivi asumpcioniste za celokupnu klerikalnu agitaciju.
DRAJFUSOVA AFERA 119
V: Jevreji i drajfusovci
nedeljivost zakona. Nedeljivost zakona u Drajfusovom slu~aju, nedeljiv zakon u slu~aju ver-
skih redova. To izgleda kao sitnica; to mo`e daleko da odvede. To ga je odvelo do izolacije u
smrti.” (Prevod citiran iz uvoda u Lazarov Job’s Dungheap.) Lazar je bio jedan od prvih draj-
fusovaca koji je protestovao protiv zakona o kongregacijama.
DRUGI DEO
Imperijalizam
SESIL ROUDZ
P E T O P O G L AV L J E : Politi~ka emancipacija
bur`oazije
G ODINE OD 1884. do 1914, tri decenije, dele devetnaesti vek, koji se za-
vr{ava grabe`om oko Afrike i ra|anjem pan-pokreta, od po~etka Pr-
vog svetskog rata. To je period imperijalizma sa zati{jem u Evropi i sa za-
panjuju}im razvojem doga|aja u Aziji i Africi.1 Neki od fundamentalnih
aspekata toga vremena izgledaju tako bliski totalitarnom fenomenu dvade-
setog veka da bi bilo opravdano ceo period shvatiti kao pripremanje scene
za katastrofe koje slede. S druge strane, zbog zati{ja ono jo{ uvek veoma
li~i na neki deo devetnaestog veka. Te{ko mo`emo da izbegnemo da na tu
blisku a ipak daleku pro{lost gledamo suvi{e mudrim o~ima ljudi koji una-
pred znaju kraj pri~e, ljudi koji znaju da je ona dovela do skoro potpunog
sloma kontinuiranog toka zapadne istorije kakav smo pozavali vi{e od dve
hiljade godina. Ali moramo priznati i izvesnu nostalgiju za onim {to se jo{
uvek mo`e zvati “zlatno doba sigurnosti”, to jest za dobom kad je ~ak i
u`ase jo{ uvek obele`avala izvesna umerenost, pod kontrolom pristojnos-
ti, tako da bi ono moglo da se generalno predstavi u liku razuma. Drugim
re~ima, bez obzira koliko nam je bliska ta pro{lost, savr{eno samo svesni
da je na{e iskustvo koncentracionih logora i fabrika smrti daleko od njene
op{te atmosfere isto kao i od bilo kog drugog perioda u zapadnoj istoriji.
Sredi{nji unutarevropski doga|aj imperijalisti~kog perioda jeste politi~-
ka emancipacija bur`oazije, prve klase u istoriji koja je postigla ekonom-
sku nadmo} ne te`e}i za politi~kom vla{}u. Bur`oazija se razvila unutar
nacionalne dr`ave i zajedno sa njom koja je skoro po definiciji vladala iz-
nad i izvan klasno podeljenog dru{tva. ^ak i kada se ve} afirmisala kao
vladaju}a klasa, bur`oazija je sve politi~ke odluke prepu{tala dr`avi. Tek
kad se nacionalna dr`ava pokazala kao neprikladan okvir za budu}i rast
kapitalisti~ke ekonomije, latentna borba izme|u dr`ave i dru{tva je posta-
la otvorena bitka za vlast. Tokom imperijalisti~kog perioda ni dr`ava ni
bur`oazija nisu odnele odlu~uju}u pobedu. Nacionalne institucije su se
sve vreme opirale brutalnosti i megalomaniji imperijalisti~kih aspiracija, a
poku{aji bur`oazije da iskoristi dr`avu i njene instrumente nasilja za svoje
ekonomske ciljeve bili su uvek samo napola uspe{ni. To se promenilo ka-
da je nema~ka bur`oazija sve ulo`ila u Hitlerov pokret i pretendovala na
1 J. A. Hobson, Imperialism, London 1905, p. 19: “Iako se, iz prakti~nih razloga, godina
1870. uzima kao pokazatelj po~etka svesne politike imperijalizma, bi}e evidentno da ovaj
pokret nije dostigao svoj puni zamah sve do sredine osamdesetih... otprilike od 1884.”
128 IMPERIJALIZAM
7 Ovu ne~istu savest koja proizlazi iz vere u pristanak kao osnove svih dr`avnih organi-
zacija vrlo dobro je opisao Harold Nicolson, Curzon: The Last Phase 1919-1925, Boston-
New York, 1934, u raspravi o britanskoj politici u Egiptu: “Opravdanje našeg pristustva u
Egiptu i dalje se ne zasniva na pravu osvajanja koje se da braniti, ili na sili, ve} na našem sop-
stvenom verovanju u element pristanka. Taj element 1919. nije postojao ni u jednoj ar-
tikulisanoj formi. Egipatskom pobunom marta 1919. bio je radikalno osporen.”
8 Kao što je to rekao lord Solzberi, raduju}i se porazu Gledstonovog prvog Home Rule
Bill-a. Tokom slede}ih dvadeset godina konzervativne – a to je u to vreme bila imperijalisti-
~ka – vladavine (1885-1905), englesko-irski sukob ne samo da nije rešen ve} je postao mno-
go akutniji. Vidi tako|e Gilbert K. Chesterton, The Crimes of England, 1915, p. 57 ff.
132 IMPERIJALIZAM
tavom bio je jasan pokazatelj da osvajanje jedne nacije vodi ili do bu|enja
svesti osvojenog naroda, pa tako i do pobune protiv osvaja~a, ili do tirani-
je. No iako tiranija mo`e uspe{no da vlada stranim narodima, jer ona ne
tra`i ni~iju saglasnost, ona na vlasti mo`e da se odr`i samo ako razori pre
svega nacionalne institucije sopstvenog naroda.
Francuzi su, za razliku od Britanaca i drugih nacija Evrope, u skorije
vreme zaista poku{ali da kombinuju ius i imperium i da izgrade carstvo u
starorimskom duhu. Sami su najzad poku{ali da iz nacionalne dr`ave
razviju imperijalnu dr`avnu strukturu, verovali su da “francuska nacija
mar{ira... da {iri dobra francuske civilizacije”; `eleli su da uklju~e preko-
morske posede u nacionalno telo, tretiraju}i osvojene narode “i... kao bra-
}u i kao podre|ene – bra}u po zajedni~koj francuskoj civilizaciji, a podre-
|ene po tome {to su u~enici francuske prosve}enosti i sledbenici Fran-
cuske kao predvodnice.”12 To je delimi~no sprovedeno kada su obojeni
poslanici zauzeli mesta u Francuskom parlamentu i kada je Al`ir
progla{en departmanom Francuske.
Rezultat ovog smelog poduhvata bila je naro~ito okrutna eksploatacija
prekomorskih poseda u ime nacije. Nasuprot svim teorijama, francuska
imperija se zapravo razvila pod parolom nacionalne odbrane13 i kolonije
su smatrane zemljama vojnika koji mogu da stvore force noire radi za{tite
stanovnika Francuske od nacionalnih neprijatelja. Poenkareova slavna
fraza iz 1923, “Francuska nije zemlja od ~etrdeset miliona ljudi, to je ze-
mlja stotine miliona”, ukazuje jednostavno na otkri}e “da se topovsko me-
so mo`e stvoriti metodama masovne proizvodnje”.14 Klemanso je 1918.
za mirovnim stolom tvrdio da mu je stalo samo do “neograni~enog prava
na sakupljanje crnih trupa koje }e pomo}i u odbrani francuske teritorije u
Evropi ako bi Nema~ka u budu}nosti napala Francusku,”15 ali on nije
spasao francusku naciju od nema~ke agresije, {to sada na nesre}u znamo,
iako je general{tab izveo njegov plan; me|utim zadao je smrtni udarac jo{
uvek neizvesnoj mogu}nosti stvaranja Francuske imperije.16 U pore|enju
12 Ernest Baker, Ideas and Ideals of the British Empire, Cambridge, 1914, p. 4.
Vidi tako|e vrlo dobre uvodne napomene o osnovanju francuskog carstva u French
Colonial Empire (u Information Department Papers No. 25, koje je objavio Royal Institute
of International Affairs, London, 1941), p. 9 ff. “Cilj je da se kolonijalni narodi asimiluju u
francuski narod ili ih, tamo gde to nije mogu}e, treba udru`iti u veoma primitivne zajednice,
’udru`iti’ ih tako da razlike izme|u la France métropole i la France d’outremer sve više
bude geografska a ne su{tinska.”
13 vidi Gabirel Hanotaux, “Le Général Mangin” u Revue des Deux Mondes (1925),
Tome 27.
14 W. P. Crozier, “France and her ’Black Empire’”, u New Republic, January 23, 1924.
15 David Lloyd George, Memoirs of the Peace Conference, New Haven, 1939, I, 362 ff.
16 Sli~an pokušaj brutalne eksploatacije prekomorskih poseda u korist nacije su izvršili
Holan|ani u Holandskim Antilima pošto je Napoleonova propast vratila holandske kolonije
134 IMPERIJALIZAM
[tavi{e, same vlade, ~ija je pomo} u nekom obliku bila potrebna za inve-
stiranje u udaljenim zemljama, su bile u po~etku sklonije dobro znanim
jevrejskim finansijerima nego novajlijama u me|unarodnim finansijama
od kojih su mnogi bili avanturisti.
Po{to su finansijeri otvorili kanale izvoza kapitala suvi{nom bogatstvu
koje je bilo osu|eno na lenstvovanje unutar uskog okvira nacionalne proi-
zvodnje, brzo je postalo o~igledno da deoni~arima na daljinu nije stalo da
preuzmu stra{ne rizike adekvatne njihovim stra{no uve}anim profitima.
Finansijeri koji zara|uju na provizijama, ~ak i sa dobrovoljnom asi-
stencijom dr`ave, nisu imali dovoljno mo}i da se od tih rizika osiguraju:
samo je materijalna mo} dr`ave mogla to da u~ini.
^im je postalo jasno da bi izvoz novca morao biti pra}en izvozom mo}i
vladavine, pozicija finansijera uop{te, a jevrejskih finansijera posebno, bi-
la je znatno oslabljena, a vo|enje imperijalisti~kih poslovnih transakcija i
preduze}a su postepeno preuzeli ~lanovi doma}e bur`oazije. U tom smis-
lu je veoma pou~na karijera Sesila Roudza u Ju`noj Africi, koji je, kao
potpuni novajlija uspeo da za nekoliko godina istisne sa prvog mesta sve-
mo}ne jevrejske finansijere. U Nema~koj su Blajhredera, koji je 1885. jo{
uvek bio partner u osnivanju Ostafrikanische Gesellschaft-a, istisnuli, za-
jedno sa baronom Hir{om, budu}i giganti Siemens i Deutsche Bank, ~etr-
naest godina kasnije, kada je Nema~ka otpo~ela izgradnju Bagdadske
pruge. Nekako su se tako dobro poklopile vladina neodlu~nost da dâ stvar-
nu vlast Jevrejima i jevrejska neodlu~nost da se upuste u biznis sa politi-
~kom implikacijom da se, uprkos velikom bogatstvu jevrejskog lobija,
uop{te nije razvila nikakva stvarna borba za vlast nakon {to se zavr{io po-
~etni stadijum kockanja i zarade od provizija.
Razli~ite nacionalne vlade su sa zabrinuto{}u gledale na sve ja~u ten-
denciju da se biznis transformi{e u politi~ku stvar i da se ekonomski in-
teres jedne relativno male grupe poistoveti sa nacionalnim interesom kao
takvim. Ali je izgledalo da je jedina alternativa izvozu vlasti bilo namerno
`rtvovanje velikog dela nacionalnog bogatstva. Samo su {irenjem dr`av-
nih instrumenata nasilja mogla da se racionalizuju strana ulaganja i vra-
1900), rekao je: “Najve}i broj (finansijera) bili su Jevreji, jer su Jevreji me|unarodni finansi-
jeri par excellence i, iako govore engleski, najve}i broj je kontitentalnog porekla... Išli su ta-
mo (u Transval) zbog novca a oni koji su došli prvi, i koji su najviše napravili, zajedni~ki su
povukli svoje ljude, ostavljaju}i ekonomske o~njake u truplu plena. Zaka~ili su se za Rand...
kao što su spremni da se zaka~e za svaku ta~ku na zemlji... Prvenstveno, oni su finansijski
špekulanti koji zarade ne uzimaju iz istinskih plodova proizvodnje, ~ak ni iz tu|e proizvod-
nje, ve} iz konstrukcije, promocije i finansijske manipulacije”. U Hobsonovoj kasnijoj studi-
ji Imperialism, me|utim, Jevreji se ~ak i ne pominju; u me|uvremenu je postalo o~igledno da
su njihov uticaj i uloga bili privremeni i pomalo površni.
Za ulogu jevrejskih finansijera u Ju`noj Africi vidi poglavlje VII.
35 Svi dalji citati su, ako nije druga~ije nazna~eno, iz Hobbes, Leviathan.
POLITI^KA EMANCIPACIJA BUR@OAZIJE 141
vara se u destruktivni princip koji ne}e stati sve dok postoji bilo {ta nad
~im }e se vr{iti nasilje.
Protivre~nost sadr`ana u svakoj politici sile koja iz ovoga proisti~e pri-
vidno dobija smisao ako se razume u kontekstu zami{ljenog permanen-
tnog procesa koji nema drugog kraja ili cilja osim sebe samog. Tada
provera onoga {to se postiglo zaista mo`e da postane besmislena i o vlasti
se mo`e misliti kao o stalnom, samonapajaju}em motoru ukupne politi~ke
akcije {to korespondira legendarnoj beskrajnoj akumulaciji novca koja ra-
|a novac. Koncept neograni~ene ekspanzije koja sama mo`e da ispuni na-
du u neograni~enu akumulaciju kapitala i prouzrokuje besciljnu akumula-
ciju vlasti, gotovo da onemogu}ava osnivanje novih dr`ava – koja su do
ere imperijalizma uvek bile posledica osvajanja. Zapravo, logi~na posledi-
ca je razaranje svih ljudskih zajednica, osvojenih naroda kao i naroda kod
ku}e. Jer svaka politi~ka struktura, nova ili stara, prepu{tena sama sebi, ra-
zvija stabilizuju}e snage koje stoje na putu stalnoj transformaciji i ek-
spanziji. Tako se sve dr`ave pojavljuju kao privremene prepreke kad se na
njih gleda kao na deo ve~ne struje vlasti koja vremenom postaje sve ja~a.
Dok administratori sve ve}e vlasti u prethodnoj eri umerenog imperijali-
zma nisu ~ak ni poku{ali da inkorporiraju osvojene teritorije, dok su oni
~uvali postoje}e zaostale politi~ke zajednice kao prazne ruine pro{log `i-
vota, njihovi totalitarni naslednici raspustili su i razorili sve politi~ki stabi-
lizovane strukture, sopstvene kao i drugih naroda. Sam izvor nasilja na~i-
nio je od slugu gospodare ne dav{i im gospodarski prerogativ: mogu}nost
stvaranja ne~eg novog. Monopolisti~ka koncentracija i u`asna akumulaci-
ja nasilja kod ku}e u~inile su sluge aktivnim posrednicima u razaranju,
dok totalitarna ekspanzija kona~no nije postala sila koja razara naciju i na-
rod.
Vlast je postala su{tina politi~ke akcije i centar politi~ke misli ~im se
odvojila od dr`avne zajednice kojoj je trebalo da slu`i. Za to je, istina, za-
slu`an prevashodno ekonomski faktor. Ali uvo|enje vlasti kao jedinog
sadr`aja politike i ekspanzija kao njen jedini cilj te{ko da bi mogli da nai-
|u na tako op{te odobravanje, niti bi razaranje nacionalne dr`ave moglo
da nai|e na toliko slab otpor da nije tako savr{eno odgovorilo na skrivene
`elje i tajna uverenja ekonomski i dru{tveno nadmo}nih klasa. Imperijali-
zam je politi~ki emancipovao bur`oaziju koju su njena nezainteresovanost
za dr`avne poslove, ali i nacionalna dr`ava tako dugo isklju~ivali iz vlasti.
Imperijalizam se pre mora smatrati prvim stepenom u politi~koj vlasti
bur`oazije nego poslednjim stepenom kapitalizma. Dobro je poznato da su
aspiracije imu}ne klase na vlast bile male i da je ona bila sasvim zadovolj-
na svakim tipom dr`ave kojoj se mo`e poveriti za{tita prava poseda. Za
nju je, zaista, dr`ava uvek bila samo dobro organizovana policijska snaga.
^udna posledica ove la`ne skromnosti, me|utim, bila je izolovanje cele
POLITI^KA EMANCIPACIJA BUR@OAZIJE 143
39 Walter Benjamin, “Über den Begriff Geschicte”, Institut für Sozialforschung, New
York, 1942, mimeographed. – Sami imperijalisti su bili sasvim svesni implikacija svoga kon-
cepta progresa. Veoma reprezentativan autor iz dr`avne slu`be u Indiji koji je pisao pod
pseudonimom A. Carthill rekao je: “^ovek mora uvek da sa`aljeva one li~nosti koje su lupi-
la trijumfalna kola progresa” (op. cit., p. 209).
POLITI^KA EMANCIPACIJA BUR@OAZIJE 149
starih filozofa morala” ili doktrina da “{to god ~ovek u~ini protiv svoje sa-
vesti, greh je”, a da su “zakoni pravila o pravednom i nepravednom”. Hob-
sovo duboko nepoverenje prema celoj zapadnoj tradiciji politi~ke misli
ne}e nas iznenaditi ako se setimo da on nije `eleo ni vi{e ni manje nego
opravdanje Tiranije koja, iako se dogodila mnogo puta u zapadnoj istoriji,
nije nikada po~astvovana filozofskim utemeljenjem. Na to {to se Levijatan
zapravo uspinje do trajne vladavine, Hobs ponosno dodaje: “Ime Tiranija
nije ozna~avalo ni vi{e ni manje nego ime Vrhovne vlasti...; ja mislim da
je tolerisanje tobo`nje mr`nje prema Tiraniji zapravo tolerisanje mr`nje
prema Dr`avi uop{te...”
Po{to je Hobs bio filozof, on je ve} u usponu bur`oazije mogao da otkri-
je sve one antitradicionalne kvalitete nove klase kojima treba vi{e od trista
godina da se potpuno razviju. Njegov Levijatan se nije bavio dokonim
spekulacijama o novim politi~kim principima ili starim tra`enjem izgovo-
ra kad se upravlja ljudskom zajednicom; to je bilo ta~no “prora~unavanje
posledica” koje slede iz uspona nove klase u dru{tvu ~ije je postojanje
su{tinski povezano sa posedom kao dinami~kim sredstvom koje proizvodi
nov posed. Takozvana akumulacija kapitala, koja je rodila bur`oaziju,
promenila je samu koncepciju poseda i bogatstva: njih vi{e nisu smatrali
rezultatima akumulacije i sticanja ve} izvorima; bogatstvo je postalo bes-
krajni proces boga}enja. Klasifikacija bur`oazije kao imu}ne klase samo
je naizgled ta~na, jer je karakteristika ove klase da njoj mo`e pripadati
svako ko `ivot shvata kao proces neprestanog boga}enja i ko novac smatra
ne~im nepovredivim, ne~im {to ni pod kojim uslovima ne mo`e biti puka
potro{na roba.
Posed po sebi, me|utim, stvar za kori{}enje i potro{nju, stalno se uma-
njuje. Najradikalniji i jedino siguran oblik posedovanja je destrukcija, jer
samo ono {to smo razorili sigurno je i zauvek na{e. Vlasnici poseda koji ne
tro{e ve} se trude da uve}aju svoje imanje neprestano nailaze na jedno vr-
lo neprijatno ograni~enje, nesre}nu ~injenicu da ~ovek mora da umre.
Smrt je pravi razlog {to posed i sticanje nikad ne mogu postati pravi poli-
ti~ki princip. Dru{tveni sistem su{tinski zasnovan na posedu mo`e da ide
samo ka kona~noj destrukciji sveg poseda. Ume{nost privatnog `ivota je
tako ozbiljan izazov posedu kao temelju dru{tva kao {to su ograni~enja ze-
maljske kugle izazov ekspanziji kao temelju dr`ave. Prevazilaze}i ogra-
ni~enja ljudskog `ivota u planiranju automatski kontinuiranog rasta bogat-
stva izvan svih li~nih potreba i mogu}nosti potro{nje, li~ni posed je postao
javna stvar i izveden je iz sfere pukog privatnog `ivota. Privatni interesi
koji su po samoj svojoj prirodi privremeni, ograni~eni ~ovekovim prirod-
nim `ivotnim vekom, mogu sada da umaknu u sferu javnih poslova i da od
njih pozajme to beskrajno vreme koja je potrebno za neprekidnu akumu-
laciju. Izgleda da se time stvara dru{tvo veoma sli~no dru{tvu mrava i
150 IMPERIJALIZAM
41 O tome i onome što sledi vidi J. A. Hobson, Imperialism, koji je još 1905. dao iz-
vanrednu analizu vode}ih ekonomskih snaga i motiva kao i nekih politi~kih implikacija im-
perijalizma. Kada je 1938. njegova rana studija bila ponovo objavljena, Hobson je u uvodu
neizmenjenog teksta s pravom mogao da tvrdi da je njegova knjiga bila dokaz “da su glavne
opasnosti i potresi ... današnjice... bili latentni i vidljivi u svetu pre jedne generacije...”
42 O~igledan kontrast izme|u oštre krize šezdesetih godina u Engleskoj i sedamdesetih na
Kontinentu s jedne i imperijalizma s druge strane spominje Hayes, op. cit., samo u fusnoti
(na str. 219), i Schuyler, op. cit., koji veruje da je “o`ivljavanje interesovanja za emigraciju
bilo va`an ~inilac u po~ecima imperijalnog pokreta” i da je to interesovanje bilo izazvano
“ozbiljnom depresijom u britanskoj trgovini i industriji” pred kraj šezdesetih (str. 280).
Schuyler tako|e donekle opisuje “antiimperijalisti~ko raspolo`enje sredinom viktorijanske
ere”. Na nesre}u, Schuyler ne pravi razliku izme|u Komonvelta i prave imperije, iako je pre-
tresanje materijala o preimperijalisti~koj eri lako mogla da sugeriše takvu definiciju.
43 Rosa Luxemburg, Die Akkumulation des Kapitals, Berlin, 1923, p. 273.
POLITI^KA EMANCIPACIJA BUR@OAZIJE 153
rod sâm (Volksgemeinschaft, kako bi ih nacisti zvali), pre nego njegovo is-
krivljenje i karikatura. Istorijski pesimisti su razumeli su{tinsku neodgo-
vornost ovog novog dru{tvenog sloja, i oni su tako|e ispravno predvideli
mogu}nost izvrgavanja demokratije u despotizam ~iji bi tirani izrasli iz
gomile i oslanjali se na njenu podr{ku. Oni nisu iskoristili to saznanje da
razumeju da gomila nije samo ostatak i sporedni proizvod bur`oaskog
dru{tva koji je ono direktno proizvelo, pa se zato uop{te i ne mo`e sasvim
odeliti od njega. Iz tog razloga nisu primetili stalan porast divljenja vi-
sokog dru{tva prema podzemlju, koje se provla~i kroz ~itav devetnaesti
vek, stalno odstupanje, korak po korak, od svih pitanja morala i razvoj
ukusa u pravcu anarhi~nog cinizma tog svog poroda. Na prelazu vekova,
Drajfusova afera je pokazala da su podzemlje i visoko dru{tvo Francuske
bili tako tesno povezani da je kona~no bilo te{ko bilo kog “heroja” me|u
antidrajfusovcima smestiti bilo u jednu, bilo u drugu kategoriju.
To ose}anje srodstva, zdru`ivanje roditelja sa svojim potomstvom, ve}
klasi~no izre~eno u Balzakovim romanima, starije je od svih prakti~nih
ekonomskih, politi~kih i dru{tvenih shvatanja i priziva u se}anje one os-
novne psiholo{ke crte novog tipa zapadnog ~oveka koje je Hobs skicirao
trista godina ranije. Ali ta~no je de je uglavnom zahvaljuju}i shvatanjima
do kojih je do{la bur`oazija tokom kriza i depresija koje su prethodile im-
perijalizmu, visoko dru{tvo kona~no priznalo da je spremno da prihvati
revolucionarnu promenu u moralnim normama koju je predlagao Hobsov
“realizam” i koju su sada ponovo predlagali gomila i njene vo|e. U ube|i-
vanju bur`oazije da odbaci ostatke zapadne tradicije, mnogo efektnija od
njenog filozofa i njenog podzemlja bila je sama ~injenica da je “pra-greh”
“prvobitne akumulacije kapitala” tra`io dodatne grehe da bi sistem nas-
tavio da radi. To je kona~no navelo nema~ku bur`oaziju da odbaci masku
licemerja i da izri~ito prizna svoju vezu sa gomilom, otvoreno je poziva-
ju}i da brani interese njenog poseda.
Zna~ajno je {to }e se to dogoditi u Nema~koj. U Engleskoj i Holandiji je
razvoj bur`oaskog dru{tva napredovao relativno mirno i bur`oazija tih ze-
malja je vekovima `ivela u sigurnosti i bez straha. Me|utim, u Francuskoj
je njen uspon bio prekinut velikom narodnom revolucijom ~ije su se
posledice me{ale sa nadmo}i koju je u`ivala bur`oazija. U Nema~koj, da-
lje, gde do druge polovine devetnaestog veka bur`oazija nije dostigla pun
razvoj, njen uspon je od po~etka bio pra}en ja~anjem revolucionarnog rad-
ni~kog pokreta, sa skoro podjednako starom tradicijom. [to se bur`oaska
klasa ose}ala manje sigurnom u sopstvenoj zemlji, to je bila vi{e u
isku{enju da odbaci te{ki teret licemerja. Sklonost visokog dru{tva prema
gomili je u Francuskoj iza{la na videlo ranije nego u Nema~koj, ali je na
kraju bila podjednako jaka u obe zemlje. Francuska je, me|utim, zbog
svoje revolucionarne tradicije i relativno slabe industrijalizacije, stvorila
POLITI^KA EMANCIPACIJA BUR@OAZIJE 161
A KO JE teorija rase bila nema~ki izum, kao {to se ponekad tvrdi, onda je
“nema~ka teorija” (ma {ta da je to) pobedila u mnogim delovima
duhovnog sveta mnogo pre no {to su nacisti zapo~eli svoj zlokobni
poku{aj da osvoje svet. Hitlerizam je koristio svoj jak me|unarodni i unu-
tar-evropski odziv tokom tridesetih jer je rasizam, iako dr`avna doktrina
samo u Nema~koj, bio sna`an trend svuda u javnom mnjenju. Politi~ka
ratna ma{ina nacista bila je davno u pokretu kada su 1939. nema~ki tenko-
vi po~eli svoj mar{ razaranja, po{to se – u politi~kom ratovanju – na rasi-
zam ra~unalo kao na saveznika mo}nijeg od ijednog pla}enog agenta ili
tajne organizacije petokolona{a. Oja~ani skoro dvadesetogodi{njim is-
kustvom u raznim glavnim gradovima, nacisti su bili uvereni da }e njiho-
va najbolja “propaganda” biti sama njihova politika rase, od koje, uprkos
mnogim drugim kompromisima i prekr{enim obe}anjima, oni nisu nikad
odstupili.1 Rasizam uop{te nije bio novo ili tajno oru`je, iako nikada rani-
je nije bio kori{}en sa tako krajnjom dosledno{}u.
Istorijski gledano, teorija rase, sa korenima duboko u osamnaestom ve-
ku, pojavila se tokom devetnaestog veka u svim zapadnim zemljama isto-
vremeno. Rasizam je bio mo}na ideologija rasisti~kih politika od po~etka
na{eg veka. On je svakako upio i o`iveo sve stare obrasce rasnih shvatanja
koji, me|utim, sami po sebi jedva da bi mogli da stvore rasizam ili da de-
generi{u u rasizam kao Weltanschauung ili ideologiju. Sredinom pro{log
veka o shvatanjima rase se jo{ uvek sudilo po merilu politi~kog razuma:
Tokvil je pisao Gobinou o njegovim doktrinama: “One su verovatno
pogre{ne, a svakako su pogubne.”2 Tek s kraja veka teorija rase dobila je
dignitet i zna~aj kao jedna od glavnih duhovnih tekovina zapadnog sveta.3
Do zlokobnih dana “grabe`a oko Afrike” teorija rase bila je jedan od
mnogih slobodnih pravaca mi{ljenja koja su se, unutar op{teg okvira libe-
ralizma, sukobljavala i borila za naklonost javnog mnjenja.4 Samo nekoli-
predlo`ilo analizu urina za detektovanje germanskih vrsta; otkrilo se da nema~ki urin sadr`i
20 posto neurinskog nitrogena nasuprot 15 posto kod drugih rasa. Vidi Jacques Barzun, Race,
New York, 1937, p. 239.
6 “Ovaj quid pro quo bio je delimi~no rezultat `ara u~enjaka koji su `eleli da zabele`e sva-
ki i najmanji primer u kome se pominjala rasa. Tako su oni relativno bezopasne autore, za ko-
je je tuma~enje putem rase bilo mogu}e i ponekad fasciniraju}e uverenje, gre{kom
progla{avali pravim rasistima. Takva uverenja, bezopasna po sebi, razvili su rani antropolozi
kao polazne ta~ke svojih ispitivanja. Tipi~an primer je naivna hipoteza koju je postavio Paul
Broca, zapa`eni francuski antropolog sa sredine prošlog veka koji je tvrdio da “mozak ima
neke veze sa rasom i da je premeravanje lobanje najbolji na~in da se do|e do sadr`aja moz-
ga” (citirano po Jacques Barzun, op. cit., p. 162). O~igledno da je ova tvrdnja, ako je ne po-
dupire poseban koncept ljudske prirode, jednostavno smešna.
Isto tako su i filolozi ranog devetnaestog veka sasvim nevini, a njihov je koncept “ari-
jevstva” zaveo skoro sve prou~avaoce rasizma da ih ubroje me|u propagatore ili ~ak izu-
mitelje teorije rase. Kada su filolozi prekora~ili granice ~istog istra`ivanja, to je bilo zato što
su `eleli da uklju~e što više nacija u isto kulturno bratstvo. Re~ima Ernesta Seillièrea, La
Philosophie de l’Impérialisme, 4 vols. 1903-1906: “Postojala je neka vrsta opijenosti: mo-
derna civilizacija je verovala da je povratila svoj pedigre... i ro|en je organizam koji je u jed-
no zajedni~ko bratstvo obuhvatio sve nacije ~iji je jezik pokazivao neku sklonost prema sa-
nskritu.” (Préface, Tome I, p. XXXV) Drugim re~ima, ti ljudi su još uvek bili u humani-
sti~koj tradiciji osamnaestog veka i delili su njegovo oduševljenje stranim narodima i egzo-
ti~nim kulturama.
166 IMPERIJALIZAM
takularan poraz kod Valmija, émigrés kao [arl Fransoa Dominik de Vilie,
koji je oko 1800. suprotstavio “Gallo-Romains” Germanima, ili kao Vil-
helm Alter, koji je deceniju kasnije sanjao o federaciji svih germanskih na-
roda,12 nisu priznavali poraz. Njima verovatno nikada nije palo na pamet
da su zapravo izdajnici, toliko su ~vrsto bili uvereni da je Francuska revo-
lucija “rat izme|u stranih naroda” – kao {to je to Fransoa Gizo mnogo ka-
snije ustvrdio.
Dok je Bulenvilije, sa smirenom lako}om manje uzburkanog vremena,
zasnovao prava plemstva na pravima osvajanja bez neposrednog odbaci-
vanja same prirode druge, pokorene nacije, kont de Monlozje, jedna od
pomalo sumnjivih li~nosti me|u francuskim izgnanicima, otvoreno je
izrazio prezir prema tom “narodu koji se uzdigao od robova... (me{avini)
svih rasa i svih vremena”.13 Vremena su se o~igledno promenila i plemi}i
koji nisu vi{e pripadali pokorenoj rasi morali su tako|e da se menjaju.
Napustili su staru ideju, tako dragu Bulenvilijeu i ~ak Monteskjeu, da
samo osvajanje, fortune des armes, odre|uje sudbinu ~oveka. Valmi ple-
mi}kih ideologija nastupio je kada je opat Sieje u svom ~uvenom pamfle-
tu rekao Tiers Etat da “po{alju nazad u {ume Frankonije sve one porodice
koje odr`avaju apsurdnu pretenziju da su naslednici osvaja~ke rase i da }e
uspeti u svojim pravima”.14
Dosta je ~udno da su od tih ranih vremena kada su francuski plemi}i u
svojoj klasnoj borbi protiv bur`oazije otkrili da pripadaju jednoj drugoj
naciji, da imaju drugo genealo{ko poreklo i da su mnogo ~vr{}e povezani
sa me|unarodnom kastom nego sa tlom Francuske, sve francuske rasne
teorije podr`ale germanizam ili barem superiornost nordijskih naroda pro-
tiv svojih sopstvenih zemljaka. Jer ako su se ljudi Francuske revolucije
mentalno identifikovali sa Rimom, to nije bilo zato {to su “germanizmu”
svog plemstva suprotstavili “latinizam” Tiers Etat, ve} zato {to su osetili
da su oni duhovni naslednici rimskih republikanaca. To istorijsko pitanje,
nasuprot plemenskoj identifikaciji plemstva, moglo bi biti jedan od uzroka
koji su spre~ili “latinizam” da se pojavi kao posebna rasna doktrina. U
svakom slu~aju, paradoksalno zvu~i, ali ~injenica je da }e Francuzi pre
Nemaca ili Engleza insistirati na toj idée fixe germanske superiornosti.15 A
ni ro|enje germanske rasne svesti posle pruskog poraza 1806, koja je bila
12 Vidi René Maunier, Sociologie Coloniale, Paris, 1932, Tome II, p. 115.
13 Montlozije je ~ak i u iznanstvu bio u bliskoj vezi sa francuskim šefom policije Fušeom,
koji mu je pomagao da popravi svoje jadno finansijsko izbegli~ko stanje. Kasnije je on slu`io
kao Napoleonov tajni agent u francuskom društvu. Vidi Joseph Brugerette, Le Comte
Montlosier, 1931, i Samar, op. cit., p. 71.
14 Qu’est-ce-que le Tiers Etat? (1789) objavljeno kratko pre izbijanja revolucije. Prevod
citiran prema J. H. Clapham, The Abbé Siéyes, London, 1912, p. 62.
15 “Istorijski, arijevstvo ima poreklo u feudalizmu osamnaestog veka, a podr`ao ga je ger-
manizam devetnaestog veka”, prime}uje Seillière, op. cit., p. II.
170 IMPERIJALIZAM
nutku mogao pretvoriti u dr`avu ili porodicu ili plemstvo ili bilo {ta drugo
{to je slu~ajno sinulo jednom od tih intelektualaca, ili {to im je kasnije, ka-
da su upoznali stvarnost svakodnevnog hleba – naru~io za pare neki pa-
tron.24 Zato je skoro nemogu}e prou~avati razvoj ijedne od tih teorija koje
su se slobodno nadmetale, kojima devetnaesti vek tako obiluje, a da se ne
nai|e na romantizam u njegovoj nema~koj formi.
To {to su ti prvi moderni intelektualci zapravo pripremali nije bio toliko
razvoj neke posebne teorije, ve} op{ti mentalitet modernih nema~kih u~e-
njaka; ovi su vi{e nego jednom dokazali da se jedva mo`e na}i ijedna
ideologija kojoj se oni ne bi voljno podredili, ako se dovede u pitanje jedi-
na stvarnost – koju ~ak i romanti~ar te{ko mo`e da previdi – stvarnost nji-
hovog polo`aja. Za ovo ~udno pona{anje romantizam je imao savr{en iz-
govor u svojoj neograni~enoj idealizaciji “personalnosti”, li~nosti ~ija je
gola samovolja postala dokaz genija. [to god je slu`ilo takozvanoj krea-
tivnosti, to jest, potpuno samovoljnoj igri “ideja”, moglo je postati centar
celokupnog pogleda na `ivot i svet.
Ovaj svojstveni cinizam romanti~kog obo`avanja li~nosti omogu}io je
izvesne moderne stavove me|u intelektualcima. Njih je prili~no dobro
predstavljao Musolini, jedan od poslednjih naslednika ovog pokreta, kada
je opisivao sebe u isto vreme kao “aristokratu i demokratu, revolucionara i
reakcionara, proletera i antiproletera, pacifistu i antipacifistu”. Okrutni in-
dividualizam romanti~ara nije zna~io nikad ni{ta ozbiljnije nego da je
“svako slobodan da za sebe stvori sopstvenu ideologiju”. Novo u Musoli-
nijevom eksperimentu je bio “poku{aj da to izvede sa svom raspolo`ivom
energijom”.25
Zbog tog svojstvenog “relativizma” skoro mo`e da se previdi neposre-
dan doprinos romantizma razvoju teorije rase. U anarhi~noj igri ~ija pra-
vila u odre|eno vreme daju svakome pravo na makar jedno li~no i samo-
voljno mi{ljenje, podrazumeva se da svaka pomisao mo`e da se formuli{e
i u datom trenutku {tampa. Mnogo karakteristi~nije od ovog haosa bilo je
temeljno verovanje u li~nost kao krajnji cilj po sebi. U Nema~koj, gde se
sukob izme|u plemstva i srednje klase u usponu nikad nije vodio na poli-
ti~koj sceni, obo`avanje li~nosti razvilo se kao jedino sredstvo sticanja
makar jedne vrste dru{tvene emancipovanosti. Vladaju}a klasa zemlje ot-
voreno je pokazala svoj tradicionalni prezir prema biznisu i odbojnost pre-
ma udru`ivanju sa trgovcima uprkos porastu njihovog bogatstva i zna~aja,
tako da nije bilo lako na}i sredstva za zadobijanje neke vrste samopo{to-
znih osobina koje je “uro|ena li~nost” dobila ro|enjem, one su bile pot-
puno iste kao osobine koje su pravi pruski junkeri tvrdili da oni poseduju.
Iako su na ovaj na~in norme plemstva doprinele usponu teorije rase, sa-
mi junkeri nisu ni{ta radili na oblikovanju ovog mentaliteta. Jedini junker
toga perioda koji je razvio sopstvenu politi~ku teoriju, Ludvig fon der
Marvic, nikada nije koristio rasne izraze. Po njemu, nacije deli jezik – {to
je duhovna a ne fizi~ka razlika. @estoko se protivio Francuskoj revoluciji,
govorio je kao Robespjer kada je do{lo do mogu}nosti agresije jedne naci-
je protiv druge: “Ko cilja na {irenje svojih granica, treba da se smatra nelo-
jalnim, izdajnikom u celoj evropskoj zajednicoi jednakih dr`ava”.28 Adam
Miler je insistirao na ~istoti porekla kao ispitu plemstva, a Haler je, tvrde}i
da prirodni zakon nala`e da jaki vladaju nad slabim, pre{ao preko
o~igledne ~injenice da oni koji su mo}ni vladaju onima koji su li{eni mo}i.
Plemi}i su, naravno, bili puni entuzijazma kada su saznali da njihova uzur-
pacija vlasti ne samo da je legalna, ve} je u saglasnosti sa prirodnim za-
konima, tako da je posledica bur`oaskih definicija bilo to {to su plemi}i
tokom devetnaestog veka mnogo pa`ljivije izbegavali “mesalliance”.29
To insistiranje na zajedni~kom plemenskom poreklu kao su{tini dr-
`avnosti, koje su formulisali nema~i nacionalisti tokom rata 1814. i posle
njega, i naglasak koji su romanti~ari stavili na uro|enu li~nost i prirodno
plemstvo, intelektualno su utrli put teoriji rase u Nema~koj. Iz onog prvog
je iznikla organska doktrina istorije sa svojim prirodnim zakonima; iz
ovog drugog se krajem veka uzdigao groteskni homunkulus tog superme-
na ~ija je prirodna sudbina da vlada svetom. Sve dok su i{li rame uz rame,
ovi trendovi bili su samo sredstva privremenog spasa od politi~ke realnos-
ti. ^im su se stopili, oni su formirali samu osnovu za rasizam kao potpunu
ideologiju. Ovo se, me|utim, nije prvo dogodilo u Nema~koj, ve} u
Francuskoj i to nisu izveli intelektualci srednje klase, ve} jedan visoko
nadaren i frustriran plemi}, grof de Gobino.
GROF ARTIR DE GOBINO je 1853. objavio Essai sur l’Inégalité des Races
Humaines, koji, samo nekih pedeset godina kasnije, na prelazu vekova,
postade neka vrsta ud`benika istorije za teorije rasa. Prva re~enica u ~e-
28 “Entwurf eines Friedenspaktes” u Gerhard Ramlow, Ludwig von der Marwitz und die
Anfänge konservativer Politik und Staatsauffassung in Preussen, Historische Studien, Heft
185, p. 92.
29 Vidi Sigmund Neumann, Die Stufen des preussischen Konservatismus, Historische
Studien, Heft 190, Berlin 1930. Posebno pp. 48, 51, 64, 82. Za Adama Müllera vidi:
Elemente der Staatskunst, 1809.
176 IMPERIJALIZAM
32 Essai, Tome II, Book IV, p. 445. i ~lanak “Ce qui est arrivé à la France en 1870” u
Europe, 1923.
33 J. Duesberg, “Le Comte de Gobineau” u Revue Générale, 1939.
178 IMPERIJALIZAM
34 Vidi izdanje francuskog ~asopisa Europe u ~ast Gobinou 1923, posebno ~lanak Clément
Serpeille de Gobineau, “Le Gobinisme et la pensée moderne”. “Ipak sve do... sredine rata
nisam mislio da je Essai sur les Races inspirisan plodnom hipotezom, jedinom koja je mogla
da objasni izvesne doga|aje koji su se zbivali pred našim o~ima... Bio sam iznena|en kad
sam primetio da je ovo skoro jednodušno mišljenje. Posle rata, primetio sam da su za skoro
celu mla|u generaciju Gobinoovi radovi postali otkri}e.”
TEORIJA RASE PRE RASIZMA 179
50 Vidi, na primer, Oto Bangert, Gold oder Blut, 1927.“Zbog toga civilizacija mo`e biti
ve~na.” p. 17.
51 U Lebenswunder, 1904, p. 128 ff.
52 Skoro vek pre nego što je evolucionizam bio ogrnut velom nauke, glasovi upozorenja
prorekli su unutrašnje posledice jednog ludila, što je bilo skoro na stepenu ~iste imaginacije.
Volter se, više no jednom, poigrao sa evolucionisti~kim teorijama – vidi uglavnom
“Philosophie Géneralé: Métaphysique, Morale et Théologie”, Oeuvres Complets, 1785,
Tome 40, p. 16 ff. – U svom Dictionnaire Philosophique, Aricle “Chaine des Etres Créés”, on
piše: “Kao prvo, naša je mašta zadovoljena neprimetnim prelazom sirove materije u organi-
zovanu stvar, biljaka u zoofite, zoofita u `ivotinje, ovih u ~oveka, ~oveka u duh, tog duha
obavijenog malim eteri~nim telom u nematerijalne supstance; i... u samog Boga... Ali naj-
savršeniji duh koji je stvorilo vrhovno bi}e, mo`e li on postati Bog? Nije li beskraj izme|u
Boga i njega?... Ne postoji li o~igledno praznina izme|u majmuna i ~oveka?”
TEORIJA RASE PRE RASIZMA 185
53 Hayes, op. cit., p. 11. Hejz pravilno naglašava sna`nu prakti~nu moralnost svih tih ranih
materijalista. On “taj neobi~ni razlaz morala od vere” objašnjava putem onoga “što su kasni-
je sociolozi opisali kao zaostajanje za vremenom” (p. 130). Ovo objašnjenje, me|utim, po-
kazuje se kao dosta slabo ako se prisetimo onih drugih materijalista koji su kao Hakel u Ne-
ma~koj ili Vaše de Lapu` u Francuskoj napustili mir nauke i istra`ivanja radi propagandnih
aktivnosti, koji nisu mnogo patili od tog zaostajanja za vremenom, a da su s druge strane nji-
hovi savremenici, koji nisu bili pod uticajem njihovih materijalisti~kih doktrina, kao Bares i
društvo u Francuskoj, bili veoma prakti~ni privr`enici izopa~ene brutalnosti koja je brisala
Francuskom tokom afere Drajfus. Iznenadni pad morala u zapadnom svetu izgleda da je ma-
nje bio izazvan autonomnim razvojem izvesnih “ideja”, koliko ozbiljnim novim politi~kim
doga|ajima i novim politi~kim i društvenim problemima koji su iskrsli pred zbunjenim i
zbrkanim ~ove~anstvom.
54 Takav je bio naslov popularne knjige Fr. Galtona, objavljene 1869, koja je slede}ih de-
cenija izazvala poplavu literature na istu temu.
55 “A Biological View of Our Foreign Policy” objavio je P. Charles Michel u Saturday Re-
view, London, February, 1896. Najva`niji radovi ove vrste su: Thomas Huxley, The Struggle
for Existence in Human Society, 1888. Njegova glavna teza: pad civilizacije je nu`an samo
dotle dok je broj ro|enja nekontrolisan. Benjamin Kidd, Social Evolution, 1894. John B.
Crozier, History of Intelectual Development on the Lines of Modern Evolution, 1897-1901.
Karl Pearson (National Life, 1901), profesor eugenike na Londonskom univerzitetu, bio je
me|u prvima koji je opisao progres kao neku vrstu bezli~nog ~udovišta koje `dere sve što mu
se zadesi na putu. Charles H. Harvey, The Biology of British Politics, 1904, zaklju~uje da
striktnom kontrolom “borbe za `ivot” unutar nacije nacija mo`e postati svemo}na u neizbe`-
noj borbi za opstanak sa drugim ljudima.
56 Vidi posebno K. Pearson, op. cit. ali je Fr. Galton ve} izjavio: “@elim da naglasim ~inje-
nicu da je poboljšanje prirodne nadarenosti budu}ih generacija ljudske rase u velikoj meri
pod našom kontrolom” (op. cit., ed. 1892, p. XXVI).
186 IMPERIJALIZAM
ja rase, njen izabrani primerak”. Razvoj toga “genija” je na{ao svoj logi-
~an kraj kada je jedan drugi u~enik evolucionizma jednostavno proglasio:
“Englez je Nat~ovek i istorija Engleske je istorija njegove evolucije.”57
Isto je toliko zna~ajno za englesku teoriju rase, kao {to je bilo za ne-
ma~ku, to {to je ona potekla od pisaca srednje klase a ne od plemstva, {to
je ro|ena iz `elje da se pro{ire privilegije plemi}kog standarda na sve kla-
se i {to su je hranila iskrena nacionalna ose}anja. Iz tog ugla, Karlajlove
ideje o geniju i heroju su zaista vi{e bile oru`je “dru{tvenog reformatora”
nego doktrine “Oca britanskog imperijalizma”, {to je zaista veoma nepra-
vedna optu`ba.58 Njegovo obo`avanje heroja, kojim je stekao {iroku pub-
liku i u Engleskoj i u Nema~koj, poticalo je iz istih izvora kao obo`avanje
li~nosti u nema~kom romantizmu. Bilo je to isto zagovaranje i glorifikaci-
ja uro|ene veli~ine individualnog karaktera nezavisnog od svoje dru{tve-
ne sredine. Me|u ljudima koji su uticali na kolonijalni pokret od sredine
devetnaestog veka do izbijanja stvarnog imperijalizma na kraju veka nije-
dan nije izbegao Karlajlovom uticaju, ali nijedan ne mo`e biti optu`en za
otvoreno ispovedanje rasizma. Sam Karlajl, u eseju “Crna~ko pitanje”, ra-
zmatra mogu}nosti da se Antilima pomogne da stvore sopstvene “heroje”.
^arls Dilk, ~ija se Ve}a Britanija (1869) katkad uzima kao po~etak impe-
rijalizma,59 bio je napredni radikal koji je glorifikovao engleske koloniste
kao deo britanske nacije, protiv onih koji bi na njih gledali s visine a na
njihove zemlje kao na puke kolonije. D`. R. Sili, ~ija je Ekspanzija Engle-
ske (1883) za manje od dve godine prodata u 80.000 primeraka, jo{ uvek
po{tuje Induse kao strani narod i jasno ih deli od “varvara”. ^ak se i Frod,
~ije je divljenje prema Burima, prvom belom narodu koji se bio o~ito ada-
ptirao na plemensku filozofiju rasizma, mo`da bilo sumnjivo, suprotstavio
priznavanju prevelikih prava Ju`noj Africi jer bi “samouprava u Ju`noj
Africi zna~ila da evropski kolonisti vladaju doma}im stanovni{tvom, a to
nije samouprava”.60
Potpuno isto kao u Nema~koj, engleski nacionalizam je rodila i u zna-
~ajnoj meri stimulisala srednja klasa koja se nikad nije potpuno emancipo-
vala od plemstva i usled toga je stvorila prvu klicu teorije rase. Ali za raz-
liku od Nema~ke, kojoj je zbog nedostatka jedinstva bio potreban ideo-
lo{ki zid da zameni istorijske i geografske ~injenice, britanska ostrva su
prirodnim granicama potpuno odvojena od okolnog sveta, a Engleska kao
nacija morala je da izmisli teoriju jedinstva za narod koji je `iveo u {iroko
rasutim kolonijama preko mora, odvojen od mati~ne zemlje hiljadama mi-
57 Testament of John Davidson, 1908.
58 C. A. Bodelsen, Studies in Mid-Victorian Imperialism, 1924, p. 22 ff.
59 E. H. Damce, The Victorian Illusion, 1928.“Imperijalizam po~inje knjigom ...
Dilkovom Ve}om Britanijom.”
60 “Dve lekcije o Ju`noj Africi” u Short Studies on Great Subjects, 1867-1882.
TEORIJA RASE PRE RASIZMA 187
lja. Jedina karika me|u svim tim ljudima bilo je zajedni~ko poreklo, za-
jedni~ka ba{tina, zajedni~ki jezik. Otcepljenje Sjedinjenih Dr`ava pokaza-
lo je da ove karike po sebi ne garantuju dominaciju; i ne samo u Americi,
druge kolonije su tako|e, iako ne istom `estinom, pokazale jake tendenci-
je da razviju ustavne karakteristike razli~ite od onih u mati~noj zemlji. Da
bi spasao ove ranije britanske gra|ane, Dilk je, pod uticajem Karlajla,
govorio o “Saksonstvu”, i izgledalo je da je ta re~ u stanju da povrati ~ak i
narod Sjedinjenih Dr`ava, kome je posve}ena jedna tre}ina njegove knji-
ge. Po{to je bio radikal, Dilk je mogao da se pretvara da rat za nezavisnost
nije bio rat me|u nacijama, ve} engleski oblik gra|anskog rata osam-
naestog veka, u kome je on sa zaka{njenjem dr`ao stranu republikancima.
Ovde le`i jedan od razloga iznena|uju}e ~injenice da su dru{tveni refor-
matori i radikali bili osniva~i nacionalizma u Engleskoj: `eleli su da sa~u-
vaju kolonije, ne samo zato {to su mislili da su one nu`ni odu{ak za ni`e
klase, zapravo su `eleli da zadr`e uticaj koji su na mati~nu zemlju vr{ili
ovi radikalniji sinovi britanskih ostrva. Ovaj motiv je jak kod Froda, koji
je `eleo da “zadr`i kolonije jer je mislio da je mogu}e da u njima reprodu-
kuje jednostavnije stanje dru{tva i plemenitiji na~in `ivota nego {to je bilo
mogu}e u industrijskoj Engleskoj”61 i to je imalo kona~an uticaj na Silije-
vu Ekspanziju Engleske: “Kad se naviknemo da razmi{ljamo o ukupnoj
Imperiji i kad je celu nazovemo Engleska, vide}emo da su tu tako|e i Sje-
dinjene Dr`ave.” Za {ta god da su kasniji politi~ki pisci upotrebljavali
“Saksonstvo”, ono u Dilkovom delu ima to izvorno politi~ko zna~enje na-
cije koju nije vi{e na okupu dr`ala ograni~ena zemlja. “Ideja koja je tokom
celog mog putovanja bila moj drug i vodi~ – klju~ kojim se otvaraju skri-
vene stvari stranih novih zemalja – je ideja o veli~anstvenosti rase koja
obavija zemlju i mo`da je predodre|ena da je kona~no prekrije” (predgo-
vor). Zajedni~ko poreklo, nasle|e, “veli~anstvenost rase” nisu za Dilka
bili ni fizi~ke ~injenice niti klju~ za istoriju, ve} preko potreban vodi~ u
postoje}em svetu, jedina pouzdana karika u beskrajnom prostoru.
Po{to su se engleski kolonisti rasprostrli po celom svetu, ispostavilo se
da je najopasniji koncept nacionalizma, ideja “nacionalne misije”, bio po-
sebno jak u Engleskoj. Iako se nacionalna misija kao takva dugo razvijala
bez primese rasnih uticaja, u svim zemljama gde su narodi te`ili nacional-
noj dr`avi ona je kona~no dokazala da je u veoma bliskom srodstvu sa ras-
nom idejom. Citirani engleski nacionalisti mo`da su razmatrali grani~ne
slu~ajeve u svetlu kasnijeg iskustva. Sami po sebi nisu naneli vi{e {tete
nego Ogist Kont kada je u Francuskoj izrazio nadu u ujedinjeno, organizo-
vano, obnovljeno ~ove~anstvo pod vo|stvom – présidence – Francuske.62
Oni ne odustaju od ideje ~ove~anstva, iako misle da je Engleska nadmo}ni
61 C. A. Bodelsen, op. cit., p. 199.
62 U Discours sur l’Ensemble de Positivisme, 1848, p. 384 ff.
188 IMPERIJALIZAM
Ovo {to smo tako dugo pratili bila je pri~a o jednom na~inu mi{ljenja u
kome tek sada, posle svih ovih stra{nih iskustava na{eg vremena, vidimo
ranu zoru rasizma. Ali, iako je rasizam o`iveo elemente rasnog mi{ljenja u
svakoj zemlji, nismo se bavili istorijom jedne ideje obdarene nekom “ima-
nentnom logikom”. Teorija rase je bila izvor argumenata podesnih za ra-
zli~ite politi~ke sukobe, ali nikada nije imala bilo kakvu vrstu monopola
na politi~ki `ivot pojedinih nacija, ona je zao{trila i crpla postoje}e su-
kobljene interese ili postoje}e politi~ke probleme, ali nikada nije stvorila
nove konflikte niti proizvela nove kategorije politi~kog mi{ljenja. Rasi-
zam je izbio iz iskustava i politi~kih konstelacija koji su bili jo{ uvek ne-
poznati i bili bi potpuno strani ~ak i takvim zagovornicima “rase” kakvi su
Gobino i Dizraeli. Postoji ~itava provalija izme|u ljudi briljantnih i spret-
nih zamisli i ljudi brutalnih dela i aktivne bestijalnosti, provalija koju ni-
jedno intelektualno obja{njenje ne mo`e da premosti. Vrlo je verovatno da
bi razmi{ljanje u kategorijama rase nestalo u svoje vreme, zajedno sa dru-
gim neodgovornim mi{ljenjima devetnaestog veka, da “grabe` oko Afri-
ke” i nova era imperijalizma nisu izlo`ili zapadno ~ove~anstvo novim i {o-
kantnim iskustvima. Imperijalizam bi za nu`nu posledicu imao pronalazak
rasizma kao jedino mogu}e “obja{njenje” i opravdanje za svoja dela, ~ak i
da teorija rasa nikad nije postojala u civilizovanom svetu.
Po{to je, me|utim, postojala teorija rasa, pokazalo se da ona pru`a og-
romnu pomo} rasizmu. Sâmo postojanje jedne teorije koja se mo`e po-
hvaliti izvesnom tradicijom poslu`ilo je da se sakriju destruktivne sile
nove doktrine koja bi bez tog prividnog po{tovanja nacionalnog ili tobo-
`njeg odobravanja tradicije mo`da pokazala kako je potpuno nespojiva sa
zapadnim politi~kim i moralnim normama pro{losti, ~ak i pre nego {to joj
je bilo dozvoljeno da razori me|usobno uva`avanje zakona i institucija
evropskih naroda.
3 Vidi opis “Indian system of government by reports”, A. Carthill, The Lost Dominion,
1924, p. 70.
4 Va`no je imati na umu da su kolonizaciju Amerike i Australije pratili srazmerno kratki
periodi okrutne likvidacije zbog slabe brojnosti uro|enika, dok je “za razumevanje geneze
modernog ju`noafri~kog društva od velike va`nosti to {to zemlja izvan granice Rta nije bila
192 IMPERIJALIZAM
6 Slede}a tabela britanskog useljavanja i iseljavanja iz Ju`ne Afrike izme|u 1924. i 1928.
pokazuje da su Englezi bili skloniji od drugih doseljenika da napuste zmelju i, sa jednim
izuzetkom, svake godine se pokazivalo da ve}i broj Britanaca napušta zemlju nego što ih se
useljava:
Godina Britanska Ukupna Britanska Ukupna
imigracija imigracija emigracija emigracija
1924 3 724 5 265 5 275 5 857
1925 2 400 5 426 4 019 4 483
1926 4 094 6 575 3 512 3 799
1927 3 681 6 595 3 717 3 988
1928 3 285 7 050 3 409 4 127
——— ——— ——— ———
17 184 30 911 19 932 22 254
Ove brojke su citirane iz Leonard Barnes, Caliban in Afrika. An Impression of Colour Ma-
dness, 1931, p. 59, note.
194 IMPERIJALIZAM
Bilo je, sigurno, autenti~ne gospode me|u njima, kao gospodin D`ons
iz Konradove Pobede, koji je iz dosade bio spreman da po svaku cenu u|e
u “svet hazarda i avanture”, ili kao g. Hejst, koji je bio opijen prezirom
prema svemu ljudskom dok nije potonuo kao “otkinut list... nikada se ne
uhvativ{i ni za {ta”. Njih je neodoljivo privla~io svet u kome je sve {ala,
koji ih mo`e nau~iti “Velikoj [ali”, to jest “ve{tini o~aja”. Savr{eni d`entl-
men i savr{eni nitkov upoznavali su se u “velikoj divljoj d`ungli bez za-
kona”, i na{li su “kako se dobro sla`u, sa svojim ogromnim razli~itostima,
sa identi~nim du{ama razli~ito preru{enim”. Mi smo videli pona{anje vi-
sokog dru{tva tokom Drajfusove afere i gledali smo kako Dizraeli otkriva
dru{tvenu vezu izme|u poroka i zlo~ina; ovde, isto tako, imamo u su{tini
pri~u o visokom dru{tvu koje se zaljubljuje u sopstveno podzemlje i o kri-
minalcu koji se ose}a unapre|en kada sa civilizovanom hladno}om, uz iz-
begavanje “nepotrebnog napora” i zbog lepog vaspitanja, njemu biva do-
zvoljeno da stvara pokvarenu, rafiniranu atmosferu oko svojih zlo~inâ. Ta
rafiniranost, sam kontrast izme|u brutalnosti zlo~ina i manira u kojem su
izvedeni, postaje most dubokog razumevanja izme|u kriminalca i savr{e-
nog d`entlmena. Ali ono ~emu su bile potebne decenije da se kona~no ost-
vari u Evropi, zbog produ`enog dejstva eti~kih vrednosti dru{tva, eksplo-
diralo je uz spremnost uskog kruga u fantomskom svetu kolonijalne avan-
ture.
Izvan svih dru{tvenih stega i hipokrizije, naspram uro|eni~kog `ivota
kao pozadine, d`entlmen i kriminalac su osetili ne samo bliskost ljudi koji
dele istu boju ko`e, ve} i surovi uticaj sveta beskrajnih mogu}nosti da po-
~ine zlo~in u duhu igre, da kombinuju stravu i smeh, to jest da potpuno
ostvare svoju fantomsku egzistenciju. Uro|eni~ki `ivot je avetinjskim do-
ga|ajima davao prividnu garanciju da ne}e biti nikakvih posledica jer im
je ionako izgledao kao “puka igra senki. Igra senki kroz koju vladaju}a
klasa mo`e da pro|e bezose}ajno i bezobzirno, slede}i svoje nerazumljive
ciljeve i potrebe.”
Svet uro|enika je bio savr{ena scena za ljude koji su pobegli od realnos-
ti civilizacije. Pod nemilosrdnim suncem, okru`eni neprijateljskom
prirodom, oni su bili suo~eni sa ljudskim bi}ima koja su, `ive}i bez nekog
cilja u budu}nosti i dostignu}a u pro{losti, bila nerazumljiva, kao stanov-
nici ludnice. “Praistorijski ~ovek nas je proklinjao, molio nam se, `eleo
nam dobrodo{licu – ko to zna? Bila nam je uskra}ena mogu}nost da razu-
memo na{e okru`enje, klizili smo pored njih kao fantomi, ~ude}i se, potaj-
no prenera`eni kao {to bi normalan ~ovek bio pred izlivom odu{evljenja u
ludnici. Nismo mogli da razumemo jer smo bili predaleko i nismo mogli
da se setimo, jer smo doputovali u no} prvih doba, onih doba koja su oti{la
jedva ostavljaju}i znak – i nikakva se}anja. Zemlja je izgledala nezemalj-
ska... a ljudi... Ne, oni nisu bili ne-ljudi. I, znate, to je bilo najgore – ta
196 IMPERIJALIZAM
bilo ukinuto kada je jedan crni vo|a ujedinio razli~ita plemena i predvodio
ih. Kralj ^aka, koji je po~etkom devetnaestog veka ujedinio Zulu plemena
u izuzetno disciplinovanu iako ratni~ku organizaciju, nije uspostavio ni
narod niti naciju Zulua. On je jedino uspeo da uni{ti vi{e od milion pripad-
nika slabijih plemena.13 Po{to disciplina i vojni~ka organizacija same po
sebi ne mogu da uspostave dr`avu, to uni{tenje je ostalo nezabele`ena epi-
zoda u nestvarnom, nerazumljivom procesu koji ~ovek ne mo`e da prih-
vati, pa ga zato ljudska istorija ne pamti.
U slu~aju Bura, ropstvo je bilo oblik prilago|avanja evropskog naroda
crnoj rasi14 i samo je spolja li~ilo na one istorijske slu~ajeve u kojima je
ropstvo bilo rezultat osvajanja ili trgovine robljem. Nikakva dr`ava, ni-
kakva zajedni~ka organizacija nije dr`ala Bure na okupu, nikakva teritori-
ja nije bila kona~no kolonizovana, crni robovi nisu slu`ili nijednoj beloj
civilizaciji. Buri su izgubili i svoj selja~ki odnos prema zemlji i svoje ci-
vilizovano ose}anje za ljudsko drugarstvo. “Svaki je ~ovek izbegavao tira-
niju dima svoga suseda”,15 to je bilo pravilo zemlje; svaka burska porodi-
ca je u potpunoj izolaciji ponavljala op{ti obrazac burskog iskustva me|u
crnim divljacima i vladala je njima u apsolutnom bezakonju, bez provere
“ljubaznih suseda spremnih da vas pozdrave ili da se obru{e na vas, deli-
katno igraju}i izme|u uloge kasapina i policajca, u pobo`nom strahu od
skandala i ve{ala i azila za umobolne” (Konrad). Kako su vladali nad ple-
menima i `iveli parazitski od njihovog rada, kona~no su imali polo`aj veo-
ma sli~an polo`aju uro|eni~kih plemenskih vo|a ~iju su vlast ukinuli.
Uro|enici su, me|utim, na njih gledali kao na vi{i oblik plemenskog vo|-
stva, kao na neku vrstu prirodnog bo`anstva kome se moraju pokoravati;
tako su Burima bo`ansku ulogu isto toliko nametnuli crni robovi koliko su
je i ovi sami slobodno prihvatili. Naravno da je tim belim bogovima crnih
robova svaki zakon zna~io samo uskra}ivanje slobode, vlada samo uki-
danje divlje samovolje klana.16 Buri su u uro|enicima otkrili jedinu
“sirovinu” koju je Afrika pru`ala u izobilju i nisu ih koristili za stvaranje
bogatstva, ve} za puke esencijalne potrebe ljudske egzistencije.
Crni robovi u Ju`noj Africi brzo su postali jedini deo stanovni{tva koji je
stvarno radio. Njihovo rintanje karakterisale su sve poznate nazadnosti ro-
pskog rada, kao nedostatak inicijative, lenjost, nemar prema oru|u i op{ta
neefikasnost. Njihov rad je zato jedva uspevao da gospodare odr`i u `ivo-
oni nisu bili izabrani radi bo`anskog spasenja ~ove~anstva, ve} radi lenje
vladavine nad drugom vrstom koja je bila osu|ena na podjednako lenjo
kulu~enje.25 To je bila bo`ja volja na Zemlji kako je to objavila Holandska
reformisti~ka crkva i to jo{ uvek proklamuje, u o{troj i neprijateljskoj
suprotnosti sa misionarima svih drugih hri{}anskih veroispovesti.26
Burski rasizam, za razliku od drugih, ima ukus autenti~nosti i, takore}i,
nevinosti. Potpuno odsustvo knji`evnog ili bilo kakvog drugog intelektu-
alnog dostignu}a je najbolji svedok ove tvrdnje.27 On je bio i ostao o~ajni-
~ka reakcija na o~ajnu `ivotnu situaciju, koja je bila neartikulisana i bez
posledica sve dok je niko nije dirao. Ne{to je po~elo da se de{ava tek
dolaskom Britanaca, slabo zainteresovanih za svoju najnoviju koloniju ko-
ja se 1849. jo{ uvek nazivala vojnom bazom (za razliku od kolonija ili plan-
ta`a). Ali samo njihovo prisustvo – to jest njihovo druga~ije pona{anje
prema uro|enicima, koje nisu smatrali razli~itom `ivotinjskom vrstom,
njihovi kasniji napori (posle 1834) da ukinu ropstvo i iznad svega njihovi
napori da postave ~vrste granice nad zemlji{nim posedom – izazvali su
`estoke reakcije kod nezadovoljnog burskog dru{tva. Karakteristi~no je za
Bure da su ove reakcije ponavljali po istom obrascu tokom celog devet-
naestog veka: burski farmeri su izbegli britanski zakon odlaze}i na vo-
lovskim kolima u divljinu unutra{njosti, bez `aljenja napu{taju}i svoje do-
move i farme. Radije nego da prihvate ograni~enja nad svojim posedima,
oni su ih potpuno napustili.28 To ne zna~i da se Buri nisu ose}ali odoma-
}eno gde god su se zadesili; oni su se ose}ali i jo{ uvek se ose}aju kao kod
svoje ku}e vi{e nego ijedan kasniji naseljenik, ali u Africi uop{te, a ne na
25 “Jer je za burske farmere separacija i degradacija uro|enika od boga nalo`ena, pa je
zlo~in i bogohuljenje sporiti se s tim” (Norman Bentwich, “South Africa. Dominion of Racial
Problems” u Political Quaterly, 1939, Vol. X, No. 3).
26 “Danas je misionar za Bura u suštini izdajnik, beli ~ovek koji zastupa crne protiv belih”
(S. Gertrude Millin, Rhodes, London, 1933, p. 38).
27 “Zato što su imali malo umetnosti, još manje arhitekture i nikakvu knji`evnost, zavisili
su od svojih farmi, svojih biblija i svoje krvi koje }e ih podbosti protiv uro|enika i stranaca”
(Kiewiet, op. cit., 121).
28 “Istinski Vortrekker je mrzeo granicu. Kada je britanska vlada insistirala na u~vrš}iva-
nju granica za Koloniju i za farme unutar nje, nešto mu je oduzeto... Svakako je bilo najbol-
je da se krene preko granice tamo gde je bilo vode i slobodne zemlje i gde nije bilo nikakve
britanske vlade koja ne dozvoljava skita~ke zakone, tamo gde beli ~ovek ne mo`e biti izve-
den na sud da odgovara zbog `albi svojih slugu” (Ibid., pp. 54-55). “Velika seoba, pokret
jedinstven u istoriji kolonizacije”, (p. 58) “bio je poraz politike intenzivnijeg naseljavanja.
Praksa koja je za naseljavanje deset porodica zahtevala površinu celog jednog kanadskog
okruga, proširila se po celoj Ju`noj Africi. Tako je segregacija bele i crne rase u odvojene
naseljeni~ke oblasti zauvek postala nemogu}a... Odvode}i Bure izvan domašaja britanskog
zakona, Velika seoba im je onemogu}ila da uspostave ’pravilne’ odnose sa doma}im
stanovništvom” (p. 56). “U kasnijim godinama Velika seoba }e postati više od protesta; pos-
ta}e pobuna protiv britanske vlasti i kamen-temeljac anglo-burskog rasizma dvadesetog ve-
ka” (James, op. cit., p. 28).
202 IMPERIJALIZAM
tinu jevrejskih trgovaca koji su se skupili kao orlovi oko plena”35 delovali
su zapravo kao posrednici preko kojih se evropski kapital ulagao u rudnike
zlata i industriju dijamanata.
Jedini deo ju`noafri~kog stanovni{tva koji nije imao i nije `eleo da ima
udela u iznenadnoj eksploziji aktivnosti u zemlji bili su Buri. Oni su
mrzeli sve te uitlanders-e koji nisu marili za dr`avljanstvo ali kojima je bi-
la potrebna britanska za{tita, pa su je i pribavili, oja~avaju}i na taj na~in
o~igledno uticaj britanske vlasti na Rtu. Buri su reagovali kao i uvek, pro-
davali su svoje dijamantima krcate posede u Kimberliju i farme sa rudni-
cima zlata blizu Johanesburga i na volovskim kolima odlazili opet u divlji-
nu unutra{njosti. Nisu razumeli da se ovaj novi talas razlikuje od britan-
skih misionara, vladinih ~inovnika ili obi~nih naseljenika i tek kad je bilo
isuvi{e kasno i kad su ve} izgubili svoj udeo u bogatstvu lova na zlato,
shvatili su da novi idol Zlato nije uop{te nepomirljiv sa njihovim idolom
Krvi, da je nova gomila isto tako nevoljna da radi i isto tako nesposobna
da uspostavi civilizaciju kao i oni sami, i da }e ih otuda po{tedeti do-
sadnog insistiranja britanskih ~inovnika na zakonu i iritiraju}eg koncepta
ljudske jednakosti koji su propovedali hri{}anski misionari.
Buri su se pla{ili i zazirali od onoga {to se zapravo nikada nije dogodilo,
naime od industrijalizacije zemlje. Oni su bili u pravu u toj meri {to bi nor-
malna proizvodnja i civilizacija automatski zaista razorile na~in `ivota ra-
snog dru{tva. Normalno tr`i{te rada i robe ukinulo bi privilegije rase. Ali
zlato i dijamanti, koji su uskoro izdr`avali pola ju`noafri~kog stanov-
ni{tva, nisu bili roba u istom smislu i nisu se proizvodili na isti na~in kao
vuna u Australiji, meso na Novom Zelandu ili p{enica u Kanadi. Iracio-
nalno, nefunkcionalno mesto zlata u ekonomiji u~inilo ga je nezavisnim
od racionalnih proizvodnih metoda, koji naravno nikad ne bi mogli da to-
leri{u fantasti~ne disparitete me|u crnim i belim nadnicama. Zlato, pred-
met za {pekulaciju, ~ija je vrednost u su{tini zavisila od politi~kih ~inilaca,
postalo je “`ivotni sok” Ju`ne Afrike,36 ali nije moglo i nije postalo osnov
novog ekonomskog poretka.
Buri su se isto tako pla{ili samog prisustva uitlanders-a jer su ih
pogre{no zamenili sa britanskim naseljenicima. Uitlanders-i su, me|utim,
krenuli isklju~ivo sa namerom da se brzo obogate i ostali su samo oni koji
u tome nisu sasvim uspeli ili koji, kao Jevreji, nisu imali zemlju u koju bi
se vratili. Niti je ta grupa mnogo marila da uspostavi zajednicu po modelu
evropskih zemalja kao {to su britanski naseljenici uradili u Australiji, Ka-
nadi i Novom Zelandu. Barnato je veselo otkrio da je “Transvaalska vlada
35 J. A. Froude, ibid.
36 “Zlatni rudnici su `ila kucavica Unije... polovina stanovništva se direktno ili indirektno
hrani od zlatnih rudnika i ... polovina vladinih finansija crpe se direktno ili indirektno iz
kopanja zlata” (Kiewiet, op. cit., p. 155).
RASA I BIROKRATIJA 205
kao nijedna druga vlada na svetu. To zapravo uop{te nije vlada, ve}
neograni~ena kompanija od nekih dvesta hiljada deoni~ara.”37 Sli~no to-
me, ne{to {to je manje-vi{e bilo niz nesporazuma kona~no je dovelo do
britansko-burskog rata za koji su Buri pogre{no verovali da je kulminacija
dugoro~nog zahteva britanske vlade za ujedinjenje Ju`ne Afrike, dok je on
uglavnom bio uslovljen investicionim interesima.38 Kada su izgubili rat,
Buri nisu izgubili vi{e nego {to su po slobodnoj volji napustili, to jest, svoj
udeo u bogatstvu; ali su oni definitivno zadobili pristanak svih drugih ev-
ropskih elemenata, uklju~uju}i i britansku vladu, na bezakonje rasnog dru-
{tva.39 Danas se svi delovi stanovni{tva, britanskog ili burskog, organizo-
vani radnici ili kapitalisti, sla`u u rasnom pitanju;40 i dok je uspon nacisti-
~ke Nema~ke i svesni poku{aj nacista da preobraze nema~ki narod u rasu
zna~ajno oja~ao politi~ku poziciju Bura, nema~ki poraz je nije oslabio.
Buri su mrzeli finansijere i pla{ili su ih se vi{e nego drugih stranaca. Oni
su nekako razumeli da je finansijer klju~na figura u kombinaciji suvi{nog
bogatstva i suvi{nih ljudi, da je njegova funkcija da preobrati u su{tini pro-
lazan lov na zlato u stalni posao.41 Rat sa Britancima je, me|utim, uskoro
pokazao jedan jo{ presudniji aspekt. Bilo je prili~no o~igledno da su ga
pripremili strani investitori, koji su tra`ili vladinu za{titu svog ogromnog
profita u udaljenim zemljama kao ne{to normalno, kao da vojske an-
ga`ovane u ratu protiv stranih naroda nisu ni{ta drugo do doma}e policij-
ske snage ume{ane u sukob doma}ih kriminalaca. Za Bure je predstavlja-
lo malu razliku to {to oni koji su uveli ovu vrstu nasilja u mra~ne afere
37 Vidi Paul H. Emden, Jews of Britain, A Series of Biographies, London, 1944, chapter
“From Cairo to the Cape”.
38 Kiewiet (op. cit., p. 138-139) pominje, me|utim, još jedan “niz okolnosti”: “Svaki
pokušaj britanske vlade da obezbedi olakšice ili reforme od transvalske vlade ~inio je od nje
neizbe`no agenta rudarskih magnata... Velika Britanija je davala podršku kapitalu i
rudarskim investicijama bez obzira da li su to u Dauning stritu jasno shvatali.”
39 “^esto kolebljivo i nepouzdano dr`anje britanskih dr`avnika u generaciji pre Burskog
rata mo`e se pripisati neodlu~nosti britanske vlade izme|u obaveza prema domorocima i
obavezama prema beloj zajednici... Sada je, me|utim, Burski rat iznudio odluku o domoro-
da~koj politici. U uslovima mira britanska vlada je obe}ala da ne}e ~initi nijedan pokušaj da
promeni politi~ki status domorodaca pre nego što da autonomiju bivšoj republici. U toj epo-
halnoj odluci britanska vlada je odstupila od svog humanitarnog polo`aja i omogu}ila
burskim vo|ama da izvojuju odlu~nu pobedu u mirovnim pregovorima što je ozna~ilo njihov
vojni poraz. Velika Britanija je prestala da se trudi da zadr`i kontrolu nad vitalnim odnosima
izme|u belih i crnih. Dauning strit se predao sve do dr`avne granice (Kiewiet, op. cit.,143-
144).
40 “Postoji... potpuno pogrešno shvatanje da se Buri i narodi engleskog porekla u Ju`noj
Africi još uvek ne sla`u kako da tretiraju domoroce. Naprotiv, to je jedna od ono malo stvari
u kojima se oni sla`u” (James, op. cit., p. 47)
41 Uglavnom zahvaljuju}i metodama Alfreda Bajta, koji je 1875. došao da kupi dijamante
za jednu hamburšku firmu. “Do tada su samo špekulanti bili deoni~ari u rudni~kim avantura-
ma... Bajtov metod je zainteresovao i cenjene investitore” (Emden, op. cit.).
206 IMPERIJALIZAM
proizvodnje zlata i dijamanata sad nisu bili finansijeri, nego ljudi koji su
se nekako podigli iz same gomile i, kao Sesil Roudz, manje verovali u pro-
fit a vi{e u ekspanziju radi ekspanzije.42 Finansijeri, koji su uglavnom bili
Jevreji i samo zastupnici, a ne vlasnici vi{ka kapitala, nisu imali ni potre-
ban politi~ki uticaj niti dovoljno ekonomske mo}i da uvedu politi~ke cilje-
ve i da primene nasilje u {pekulaciji i kockanju.
Nema sumnje da su finansijeri, koji nisu presudan ali jesu bitan faktor u
imperijalizmu, bili zna~ajni predstavnici imperijalizma u po~etnom perio-
du.43 Oni su iskoristili preveliku proizvodnju kapitala i potpun preokret
ekonomskih i moralnih vrednosti koji ju je pratio. Umesto puke trgovine
robom i pukog profita od proizvodnje, trgovina samim kapitalom nesraz-
merno je porasla. Samim tim oni su dobili va`nu poziciju; uz to su profiti
od investicija u stranim zemljama uskoro po~eli da rastu mnogo br`e od
trgova~kih profita, tako da su krupni i sitni trgovci izgubili premo} nad fi-
nansijerima.44 Glavna ekonomska karakteristika finansijera jeste da on ne
zara|uje profit od proizvodnje i eksploatacije, razmene robe ili normalnog
bankarskog poslovanja, ve} isklju~ivo kroz provizije. U na{em kontekstu
to je va`no jer daje onaj ukus nerealnosti, fantomske egzistencije i su{tin-
ske uzaludnosti ~ak i u normalnoj ekonomiji, {to je tipi~no za mnoge ju-
`noafri~ke doga|aje. Finansijeri nikoga nisu zaista eksploatisali i oni su
imali najmanje kontrole nad tokom svojih poslovnih avantura, bilo da su
se te avanture pretvorile u obi~ne prevare ili u zdrave poduhvate koji su se
naknadno u~vrstili.
Isto tako, zna~ajno je {to se upravo element gomile u jevrejskom narodu
pretvorio u finansijere. Otkri}e zlatnih rudnika u Ju`noj Africi podudarilo
se sa prvim modernim pogromima u Rusiji, tako da je jedan mali broj jev-
rejskih emigranata oti{ao u Ju`nu Afriku. Me|utim, oni bi tamo jedva ig-
rali ikakvu ulogu u me|unarodnoj gomili o~ajnika ili lovaca na bogatstvo
da nekoliko Jevreja finansijera nije imalo vode}e pozicije i smesta pokaza-
lo interesovanje za prido{lice koji su o~ito mogli da ih zastupaju me|u sta-
novni{tvom.
42 Veoma karakteristi~no s tog stanovišta je bilo Barnatovo dr`anje kada je došlo do
stapanja njegovih poslova sa Roudzovom grupom. “Za Barnata je stapanje bilo puka finan-
sijska transakcija u kojoj je on `eleo da pravi novac... On je zato `eleo da kompanija nema
nikakve veze sa politikom. Roudz, me|utim, nije bio samo biznismen...” Ovo pokazuje ko-
liko je Barnato grešio kada je rekao “da sam prihvatio poduku Sesila Roudza, ne bi bilo
Sesila Roudza” (ibid.).
43 Uporedi poglavlje V, beleška 34.
44 Porast profita od stranih investicija i relativni porast stranih trgovinskih profita karak-
terišu ekonomsku stranu imperijalizma. U 1899. procenjeno je da je celokupna strana i
kolonijalna trgovina donela Velikoj Britaniji dobit od samo 18 miliona funti, dok su se u istoj
godini profiti od stranih investicija popeli do 90 ili 100 miliona funti. Vidi J. A. Hobson,
Imperialism, London, 1938, p. 53 ff. O~igledno da investicije zahtevaju mnogo svesniju
dugoro~nu politiku eksploatacije nego što je puka trgovina.
RASA I BIROKRATIJA 207
50 “Ju`na Afrika je koncentrisala skoro svu svoju industrijsku energiju iz vremena mira na
proizvodnju zlata. Prose~ni investitor je ulagao novac u zlato jer je ono nudilo najbr`i i naj-
ve}i obrt. Ali, Ju`na Afrika je isto tako imala strahovite naslage gvo`|a, ruda~e, bakra,
azbesta, mangana, kalaja, olova, platine, hroma, liskuna i grafita. To je, zajedno sa rudnicima
uglja i šakom fabrika koje su proizvodile robu široke potrošnje, bilo poznato kao ’sekundar-
na’ industrija. A razvoj tih sekundarnih industrija obeshrabile su kompanije rudnika zlata i, u
velikom stepenu, vlada” (James, op. cit., p. 333). 113 Himmler, op. cit., u: Nazi Conspiracy,
IV, 616 ff.
51 James, op. cit., pp. 111-112. “Vlada je ra~unala da je to dobar primer za privatne poslo-
davce... i javno mnjenje je uskoro iznudilo promene u politici zapošljavanja mnogih
slu`benika.”
210 IMPERIJALIZAM
tom smislu legende nisu samo jedno od prvih se}anja ~ove~anstva ve} za-
pravo pravi po~etak ljudske istorije.
Cvetanje istorijskih i politi~kih legendi je prili~no grubo okon~ano ro|e-
njem hri{}anstva. Hri{}ansko tuma~enje istorije, od Adamovih dana do
Stra{nog suda, ponudilo je najmo}nije i sveobuhvatno legendarno obja-
{njenje ljudske sudbine kao jedini mogu}i put iskupljenja i spasenja. Tek
po{to je duhovno ujedinjenje hri{}anskih naroda otvorilo put pluralnosti
nacija, kada je put ka spasenju postao nesiguran element li~ne vere pre ne-
go univerzalna teorija primenjiva na sva zbivanja, pojavile su se nove vr-
ste istorijskih obja{njenja. Devetnaesti vek nam je ponudio ~udnovat spek-
takl skoro istovremenog ro|enja najrazli~itijih i kontradiktornih ideologija
od kojih je svaka tvrdila da zna skrivenu istinu o ina~e nerazumljivim ~i-
njenicama. Legende, me|utim, nisu ideologije; one ne ciljaju na univer-
zalno obja{njenje, ve} se uvek bave konkretnim ~injenicama. Izgleda da je
dosta zna~ajno {to uspon nacionalnih zajednica nije nigde pratila legenda
o osnivanju i {to je prvi jedinstven napor u modernim vremenima u~injen
ta~no kada je opadanje nacionalnih zajednica postalo o~igledno i kada je
izgledalo da je imperijalizam zauzeo mesto staromodnog nacionalizma.
Autor imperijalisti~ke legende je Radjard Kipling, njena je tema Britan-
ska imperija, njen rezultat karakter imperijaliste (imperijalizam je bio je-
dina {kola karaktera u modernoj politici). I dok je legenda o britanskoj im-
periji malo imala veze sa realnostima britanskog imperijalizma, ona je naj-
bolje sinove Engleske naterala ili namamila da joj slu`e. Jer legende pri-
vla~e ono najbolje u na{e vreme, kao {to ideologije privla~e prosek, dok
{u{kanja o stra{nim tajnim zakulisnim mo}ima privla~e upravo najgore.
Bez sumnje, nijedna politi~ka struktura ne}e probuditi vi{e legendarnih
pri~a nego Britanska imperija, nego lutanje britanskog naroda od savesnog
osnivanja kolonija do vlasti i dominacije nad stranim narodima po celom
svetu.
Osniva~ka legenda, kako je Kipling pri~a, polazi od elementarne real-
nosti naroda Britanskih ostrva.61 Kako su okru`eni morem, bila im je
potrebna i oni su zadobili pomo} triju elemenata, Vode, Vatre i Sunca, i to
pronalaskom broda. Brod je omogu}io sklapanje opasnog saveza sa ele-
mentima i u~inio je Engleza gospodarom sveta. “Osvoji}ete svet”, ka`e
Kipling, “a da niko ne opazi kako ste to uradili, dr`a}ete svet a da niko ne
sazna kako ste to uradili i nosi}ete svet na ple}ima a da niko ne vidi kako ste
to uradili. Ali ni vi ni va{i sinovi ne}ete dobiti ni{ta od tog posli}a, osim
^etiri dara – jedan za More, jedan za Vetar, jedan za Sunce a jedan za brod
koji vas nosi... Jer, osvojiv{i svet, dr`e}i svet, nose}i svet na ple}ima – na
kopnu ili na moru ili u vazduhu – va{i sinovi }e uvek imati ^etiri dara.
61 Rudyard Kipling, “The First Sailor” u: Humorous Tales, 1891.
RASA I BIROKRATIJA 215
da” i nije vi{e mogao iskreno da veruje da je “li~na korist podre|enih rasa
principijelna osnova cele imperijalne gra|evine”.68
Uzdr`anost je postala nov na~in pona{anja svih funkcionera imperijal-
nih slu`bi; to je bio opasniji oblik vladavine nego despotizam i samovolja,
jer on ~ak nije tolerisao ni poslednju kariku izme|u despota i podre|enih,
koja se stvarala podmi}ivanjem i poklonima. Zbog tog po{tenja britanske
administracije despotska vlast je postala nehumanija i neprihvatljivija za
svoje podre|ene nego nekada azijatski vladari i bezobzirni osvaja~i.69
Po{tenje i suzdr`anost su bili simboli apsolutne podele interesa do ta~ke u
kojoj nije bilo dozvoljeno ni da se oni sukobe. U pore|enju s tim, eksplo-
atacija, tla~enje ili korupcija izgledaju kao ~uvari ljudskog dostojanstva,
jer eksploatator i eksploatisani, tla~itelj i tla~eni, podmi}iva~ i podmi}eni
makar jo{ uvek `ive u istom svetu, jo{ uvek dele iste ciljeve, bore se za po-
sedovanje istih stvari; a to je taj tertium comparationis koji je rezervi-
sanost uni{tila. Najgora od svega je bila ~injenica da je rezervisani admini-
strator bio jedva svestan da je prona{ao nov oblik vladavine, zapravo je
verovao da je njegovo pona{anje uslovljeno “`estokim kontaktom sa ljudi-
ma koji `ive na ni`em nivou”. Tako, umesto da veruje u svoju li~nu nad-
mo}, sa izvesnim stepenom su{tinski bezopasne ta{tine, on je osetio da
pripada “naciji koja je dostigla srazmerno visok nivo civilizacije”70 i da
zato dr`i svoj polo`aj po pravu ro|enja, bez obzira na li~ni doprinos.
Karijera lorda Kromera je fascinantna jer otelovljuje samu prelaznu ta~-
ku starijih, kolonijalnih slu`bi u imperijalne. Njegove prve reakcije na du-
`nosti u Egiptu su bile izrazita nelagodnost i zabrinutost zbog dr`avnih po-
slova koji nisu bili “aneksija” nego “hibridni oblik upravljanja koji se ne
mo`e nazvati nijednim imenom i koji tamo nije imao presedana”.71 Posle
dve godine slu`be, 1885. on je jo{ uvek gajio duboke sumnje u sistem u
kome je bio nominalni britanski generalni konzul i stvarni vladalac Egipta,
i pisao je da “veoma delikatan mehanizam [~iji] delikatan rad veoma mno-
go zavisi od suda i sposobnosti nekolicine li~nosti... mo`e da se prosu|uje
[samo] ako smo u stanju da imamo u vidu mogu}nost evakuacije... Ako ta
mogu}nost postane tako daleka da nije ni od kakvog prakti~nog zna~aja...
bilo bi bolje za nas... da ugovorimo... sa drugim silama preuzimanje up-
rave nad zemljom, garanciju njihovog duga, itd”.72 Bez sumnje je Kromer
bio u pravu jer bi ili evakuacija ili okupacija normalizovale stvari. Ali taj
“hibridni oblik upravljanja” bez presedana postao je karakteristika celog
68 Lord Cromer, op. cit.
69 Podmi}ivanje je “mo`da bilo najhumanija institucija iz zamršene bodljikave `ice
ruskog poretka”. Moissaye J. Olgin, The Soul of the Russian Revoution, New York, 1917.
70 Zetland, op. cit., p. 89.
71 Iz pisma lorda Kromera napisanog 1884. Ibid., p. 117.
72 Iz pisma Lordu Grenvilu, ~lanu Liberalne partije, 1885. Ibid., p. 219.
RASA I BIROKRATIJA 219
prema nekoj posebnoj zemlji ve} se shvatala kao poseban proces u kojem
bi svaka zemlja slu`ila kao stepenica za dalju ekspanziju. Sa stanovi{ta ta-
kvog koncepta, `elju za slavom vi{e ne mo`e da zadovolji trijumf nad
nekim odre|enim narodom, niti ose}aj du`nosti mo`e da se ispuni kroz
svest o odre|enim slu`bama ili o ispunjenju odre|enih zadataka. Bez obzi-
ra na kvalitete ili li~ne gre{ke, ~im neko u|e u vrtlog beskrajnog procesa
ekspanzije, on }e, takore}i, prestati da bude ono {to je bio i slu{a}e zakone
kretanja, identifikova}e se sa anonimnim silama kojima treba da slu`i
kako bi ceo proces odr`avao; misli}e o sebi kao o pukoj funkciji i na kraju
}e takvu funkcionalnost, takvo otelovljenje dinami~kog trenda, smatrati
svojim najve}im mogu}im dostignu}em. Tako on zaista ne mo`e, kako je
Roudz bio dovoljno sulud da ka`e, “da u~ini ni{ta lo{e, sve {to bi u~inio
postalo bi ispravno. Njegova du`nost je bila da radi ono {to `eli. On je
sebe smatrao bogom – ni{ta manje.”82 Ali kada je lord Kromer birokrate
nazvao “instrumentima od neuporedive vrednosti za sprovo|enje politike
imperijalizma”83, on je, zdrave pameti, istakao istu pojavu: ljude koji sebe
dobrovoljno degradiraju u puke instrumente ili u puke funkcije.
O~igledno je da oni tajni i anonimni agenti ekspanzionisti~kih snaga ni-
su ose}ali nikakvu obavezu prema zakonima koje su stvorili ljudi. Jedini
“zakon” koji su oni po{tovali bio je “zakon” ekspanzije i jedini dokaz nji-
hove “zakonitosti” bio je uspeh. Morali su da budu spremni da savr{eno
dobrovoljno padnu u potpuni zaborav, ~im se neuspeh doka`e, ako iz ne-
kog razloga vi{e nisu bili “instrumenti od neprocenjive vrednosti”. Sve
dok su bili uspe{ni, ose}anje da otelovljuju snage ve}e od sebe ~inilo je da
relativno lako daju ostavku i ~ak da preziru aplauz i glorifikaciju. Oni su
bili ~udovi{ta hira kad su uspe{ni i ~udovi{ta skromnosti pri neuspehu.
Na birokratiji kao obliku vladavine i njene inherentne zamene zakona
privremenim i promenljivim dekretima, zasniva se ono praznoverje o mo-
gu}noj i magi~noj identifikaciji ~oveka sa silama istorije. Ideal takve dr-
`avne zajednice uvek }e biti ~ovek iza scene koji povla~i konce istorije.
Kromer je kona~no izbegavao svaki “pisani dokument, ili, bilo {ta opiplji-
vo”84 u odnosu s Egiptom – ~ak i progla{enje aneksije – da bi bio slobodan
da po{tuje samo zakon ekspanzije, bez obaveze prema ugovoru koji je pot-
pisala ljudska ruka. Ba{ tako birokrata izbegava svaki op{ti zakon, dr`e}i
sve situacije separatno putem dekreta, jer unutra{nja stabilnost zakona
preti da uspostavi stalnu zajednicu u kojoj mo`da niko ne bi bio bog jer bi
svi morali da po{tuju zakon.
Dve klju~ne figure u tom sistemu, ~ija je sama su{tina proces bez cilja,
jesu na jednoj strani birokrata a na drugoj tajni agent. Oba tipa, dokle god
su slu`ila samo britanski imperijalizam, uop{te nisu sasvim poricala da
poti~u od ubica zmajeva i za{titnika slabih, i zato uop{te nisu dovela
birokratske re`ime do ekstrema koji su ovima svojstveni. Skoro dve
decenije posle Kromerove smrti, britanski birokrata je znao da “adminis-
trativni masakri” mogu da sa~uvaju Indiju unutar britanske imperije, ali je
znao tako|e kolika bi utopija bilo poku{ati da se dobije podr{ka omrznu-
tog “Engleskog odeljenja” za ina~e dosta realisti~an plan.85 Lord Kerzon,
vicekralj Indije, nije pokazao ni{ta od Kromerove otmenosti i bio je sas-
vim tipi~an predstavnik dru{tva koje je bilo sve spremnije da prihvati ras-
ne standarde gomile, ali u obliku pomodnog snobizma.86 Ali snobizam je
neuskladiv sa fanatizmom i stoga nikada zaista efikasan.
To se isto odnosi i na ~lanove Britanske tajne slu`be. I oni su slavnog
porekla – ono {to su istrebljiva~i zmajeva bili u odnosu na birokrate, to je
avanturista za tajnog agenta – i oni s razlogom mogu da pola`u pravo na
osniva~ku legendu, legendu Velike igre kako ju je Radjard Kipling is-
pri~ao u Kimu.
Naravno, svaki avanturista zna {ta Kipling misli kad slavi Kima {to je
“voleo igru radi igre”. Svaka li~nost sposobna da se jo{ uvek ~udi “ovom
velikom i divnom svetu” zna da je to {to “misionari i sekretari dobrotvor-
nih dru{tava ne mogu da vide njenu lepotu” slab argument protiv igre. Iz-
gleda da jo{ manje ima prava da govori onaj ko misli da je “greh poljubiti
usta bele devojke, a vrlina poljubiti stopalo crnca”.87 Po{to treba `iveti
sâm `ivot i voleti ga njega samog radi, avantura i ljubav prema igri nje sa-
me radi postaju najintenzivniji simbol ljudskog `ivota. To podvla~enje
strasne humanosti ~ini Kima jedinim romanom imperijalisti~ke ere u ko-
jem “vi{e i ni`e vrste” vezuje iskreno bratstvo, gde Kim, “sahib i sahibov
sin”, mo`e s pravom da govori o “nama” kad govori o “ljudskom lancu”, o
85 “U indijski sistem vladavine putem izveštaja... sumnjalo se (u Engleskoj). Nije bilo
porote u Indiji, a sve sudije su bile pla}eni slu`benici Krune, mnogi od njih su se po volji
mogli odstraniti ... Neki zagovornici zakona bili su dosta zabrinuti zbog takozvanog uspeha
indijskog eksperimenta. ’Ako’, govorili su, ’despotizam i birokratija tako dobro funkcionišu
u Indiji, ne}e li to mo`da u neko doba biti iskoriš}eno kao argument za uvo|enje istog sis-
tema ovde?’” Vlada Indije je, u svakom slu~aju, “sasvim dobro znala da bi trebalo da oprav-
da svoje postojanje i svoju politiku pred javnim mnjenjem u Engleskoj, a znala je sasvim do-
bro i da to javno mnjenje ne}e tolerisati ugnjetavanje (A. Carhill, op. cit., pp. 70 i 41-42).
86 Harold Nicolson u svom Curzon: The Last Phase 1919-1925, Boston-New York, 1934,
pri~a slede}u pri~u: “Iza flandrijske linije fronta bila je velika pivovara u ~ijim bi se ba~vama
obi~ni vojnici kupali vra}aju}i se iz rovova. Poveli su Kerzona da vidi taj danteovski prizor.
On je sa interesovanjem gledao stotinu golih prilika kako se zabavljaju u pari. ’Zaboga!’,
rekao je, ’nisam imao pojma da ni`e klase imaju tako belu ko`u’. Kerzon je poricao auten-
ti~nost pri~e ali mu se ipak dopadala.”(pp. 47-48).
87 Carthill, op. cit., p. 88.
RASA I BIROKRATIJA 223
“svima na jednom povocu”. Ima vi{e ponosa u tome “mi” – koje je strano
u ustima onih koji veruju u imperijalizam – nego u potpunoj anonimnosti
ljudi koji su ponosni {to “nemaju ime ve} samo broj i slovo”, vi{e od obi-
~nog ponosa {to “[neko] ima cenu na ~elu”. Ljudi postaju drugovi po zaje-
dni~kom iskustvu da su oni – kad `ive u opasnosti, strahu, stalnom izne-
na|enju, u krajnjem nedostatku navika, stalnoj spremnosti da promene
identitet – simboli samog `ivota, na primer simboli doga|anja {irom In-
dije, koji neposredno dele `ivot sa svim onim {to “kao ~am~i} juri po ce-
lom Indu”, i zato vi{e nije “sam, pojedinac u vrtlogu”, tako re}i uhva}en u
klopku ograni~enjima sopstvene li~nosti i nacionalnosti. Igraju}i Veliku
igru, ~ovek mo`e da se oseti kao da `ivi jedino vredan `ivot jer je ogoljen
od svega {to bi se jo{ moglo smatrati nekom po{tapalicom. Izgleda da je
ostao sam `ivot, u fantasti~no intenziviranoj ~istoti, kad ~ovek sebe odse~e
od obi~nih dru{tvenih veza, porodice, regularnih zanimanja, kona~nih ci-
ljeva i od rezervisanog mesta u zajednici kojoj po ro|enju pripada. “Velika
igra je zavr{ena kad svi umru. Ne pre toga.” Kad neko umre, kad se `ivot
zavr{i, ne pre, ne kada postigne ono {to je mo`da `eleo. To {to igra nema
krajnju svrhu, ~ini je tako opasno sli~nom samom `ivotu.
Nesvrhovitost je upravo {arm Kimove egzistencije. Nije on zbog Engle-
ske prihvatio ~udne du`nosti, niti radi Indije, niti iz bilo kog drugog vre-
dnog ili bezvrednog razloga. Mo`da bi njemu odgovarale imperijalisti~ke
ideje kao ekspanzija radi ekspanzije ili vlast radi vlasti, ali ne bi mu bilo
posebno stalo i u svakom slu~aju ne bi konstruisao neku takvu formulu.
Stao je na ~udan put “onih koji se ne pitaju za{to / ve} koji delaju i umiru”,
ne postaviv{i ~ak ni prvo pitanje. Jedino isku{enje je bila su{tinska bes-
krajnost igre i tajnost kao takva. A tajnost, opet, izgleda kao simbol osnov-
ne misterioznosti `ivota.
Na neki na~in nije bila gre{ka ro|enih avanturista, koji su po samoj svo-
joj prirodi bili izvan dru{tva i izvan dr`avnih zajednica, to {to su u impe-
rijalizmu na{li politi~ku igru koja je po definiciji bila beskajna; oni nisu
nu`no morali da znaju da beskrajna igra u politici mo`e da se zavr{i samo
katastrofom i da se politi~ko }utanje nikada ne zavr{ava ni~im plemeniti-
jim nego {to je vulgarni dvostruki {pijun. Sa tim igra~ima Velike igre {ala
je bila u tome {to su njihovi poslodavci znali {ta ovi `ele i {to su njihovu
strast prema anonimnosti koristili za obi~no {pijuniranje. Ali to je bio pri-
vremeni trijumf investitora gladnih profita i oni su bili glupo izigrani kada
su nekoliko decenija kasnije sreli igra~e igre totalitarizma, igre igrane bez
skrivenih motiva kao {to je profit ali igre koja se zato igra sa tako
ubistvenom efikasno{}u da je pro`derala ~ak i one koji su je finansirali.
Me|utim, pre nego {to se ovo dogodilo, imperijalisti su uni{tili najbo-
ljeg ~oveka koji je ikada od avanturiste (sa jakom primesom istrebljiva~a
zmajeva) postao tajni agent, Lorensa od Arabije. Nikada eksperiment tajne
224 IMPERIJALIZAM
politike nije ~istije vr{io po{teniji ~ovek. Lorens je bez straha eksperimen-
tisao na sebi, a onda se vratio i poverovao da pripada “izgubljenoj genera-
ciji”. On je mislio da je razlog u tome {to su “opet iza{li starci i oduzeli
nam na{u pobedu” da bi “ponovo stvorili [svet] sli~an pre|a{njem svetu u
kom su `iveli”.88 Zapravo su starci ~ak i tu bili sasvim neefikasni i predali
su njihovu pobedu, zajedno sa svojom vla{}u, drugim ljudima iste “iz-
gubljene generacije”, koji nisu bili ni stariji niti toliko razli~iti od Lorensa.
Jedina je razlika bila u tome {to se Lorens jo{ uvek ~vrsto dr`ao moralnos-
ti koja je, me|utim, ve} izgubila sve objektivne osnove i sastojala se samo
od neke vrste privatnog i neizbe`no kihotskog vite{kog dr`anja.
Lorens je bio zaveden da postane tajni agent u Arabiji zbog svoje jake
`elje da napusti svet glupog respekta koji je postalo jednostavno besmisle-
no nastavljati, zbog ga|enja prema svetu, ali i prema sebi. U arapskoj civi-
lizaciji ga je najvi{e privla~ilo “jevan|elje ogoljenosti ... [koje] o~igledno
tako|e sadr`i neku vrstu moralne ogoljenosti”, koje je “sebe sasvim o~i-
stilo od doma}ih bogova”.89 Kada se vratio u englesku civilizaciju, najvi{e
je poku{avao da izbegne da `ivi sopstveni `ivot, tako da se na kraju na prvi
pogled neshvatljivo prijavio kao obi~an vojnik u Britansku vojsku, jedinu
instituciju u kojoj mu{ka ~ast mo`e da se poistoveti sa gubitkom indi-
vidualnosti.
Kada je, izbijanjem Prvog svetskog rata, T. E. Lorens poslat Arapima na
Bliski Istok sa zadatkom da ih digne na ustanak protiv njihovih turskih
gospodara i da ih natera da se bore na britanskoj strani, on je dospeo u sre-
di{te Velike igre. Svoju svrhu je mogao da ispuni samo ako se me|u arap-
skim plemenima probudi nacionalni pokret, arapski pokret koji je kona~no
trebalo da slu`i britanskom imperijalizmu. Trebalo je da se Lorens pona{a
kao da je arapski nacionalni pokret njegov prevashodni interes i to je tako
dobro radio da je i sam poverovao. Ali kako ni tu nije pripadao, kona~no
on nije mogao “da misli njihovu misao” i da “poprimi njihov karakter”.90
Pretvaraju}i se da je Arapin, on je jedino mogao da izgubi svoje “englesko
bi}e”,91 i bio je fasciniran potpunom tajno{}u samopovla~enja radije nego
{to bi pristao da se zavarava onim {to je bilo o~ito opravdanje, dobrotvor-
na vladavina nad zaostalim narodima, kojim je lord Kromer mogao da se
slu`i. Za generaciju stariji i tu`niji od Kromera, njega je o~arala uloga ko-
ja je tra`ila generalnu popravku cele njegove li~nosti dok se nije uklopio u
Veliku igru, sve dok nije postao otelovljenje snage arapskog nacionalnog
pokreta, sve dok nije izgubio svu prirodnu ta{tinu u tajanstvenom savezu
sa snagama neminovno ve}im od njega, bez obzira na njegovu veli~inu,
sve dok nije postigao smrtni “prezir, ne prema drugim ljudima ve} prema
svemu {to oni rade” na svoju inicijativu a ne u savezu sa silama istorije.
Kada je pred kraj rata Lorens morao da napusti pretenzije da bude tajni
agent i da nekako povrati svoje “englesko bi}e”,92 “gledao je na Zapad i
njegove konvencije drugim o~ima: za mene su oni sve to uni{tili”.93 Iz Ve-
like igre neprocenjive veli~ine koju nije glorifikovao ili ograni~avao bilo
kakav publicitet i koja ga je sa svega dvadesetak godina, uzdigla iznad
kraljeva i premijera jer je on sve njih “postavljao ili se njima igrao”94, Lo-
rens je do{ao ku}i sa opsesivnom `eljom za anonimno{}u i dubokim uve-
renjem da ga ni{ta {to bi jo{ uvek mo`da mogao da uradi sa svojim `ivo-
tom ne bi nikako zadovoljilo. Do{ao je do tog zaklju~ka jer je savr{eno ra-
zumeo da nije on bio velik, ve} da je to bila uloga koju je adekvatno preu-
zeo, da je njegova veli~ina bila rezultat Igre a ne njegov li~ni proizvod. Sa-
da on nije “vi{e `eleo da bude velik” i, po{to je odlu~io da ne namerava da
opet bude uva`en, on je time bio zaista “izle~en ... od svake `elje da ikada
i{ta u~ini za sebe”.95 Bio je fantom snage a postao je fantom me|u `ivima
onda kad mu je snaga, funkcija oduzeta. On je mahnito `eleo da odigra jo{
jednu ulogu, a to je upravo bila ona “igra” oko koje ga je D`ord` Bernard
[o ispitivao s tolikom dobronamerno{}u ali s nerazumevanjem, kao da
govori iz nekog drugog veka, ne shvataju}i za{to neko ko je toliko posti-
gao ne bi sve otvoreno rekao.96 Samo neka druga uloga, druga funkcija bi-
la bi dovoljno jaka da spre~i i njega samog i svet da ga identifikuju sa de-
lima u Arabiji, da zamene njegovo staro bi}e sa novom li~no{}u. Nije
`eleo da postane “Lorens od Arabije”, po{to, u su{tini, nije `eleo da spase
svoje novo bi}e posle gubitka starog. Njegova je veli~ina u tome {to je bio
dovoljno strastan da odbije jeftine kompromise i lake puteve u realnost i
ugled, {to nije nikada izgubio svest o tome da je on samo funkcija i da igra
92 Kako je to bio nejasan i te`ak proces, ilustruje slede}a anegdota: “Lorens je primio poziv
na ve~eru kod Klard`ijevih i na prijem posle toga kod supruge Harija Lindzija. Izbegao je
ve~eru, ali je na prijem došao u arapskoj ode}i.” To se dogodilo 1919. Letters, p. 272, note 1.
93 Lawrence, op. cit., ch. I.
94 Lorens je napisao 1929: “Svako ko se uspeo tako brzo kao ja... i ko je video tako mno-
go od unutrašnjosti vrha sveta, mogao bi sasvim lako da izgubi svoje aspiracije i da postane
umoran od obi~nih motiva akcije koji su ga gurali dok nije došao do vrha. Ja nisam bio kralj
ili premijer, ali sam ih ja postavljao ili se igrao njima, i posle toga ja u tom pravcu više nisam
imao šta da ~inim” (Letters, p. 653).
95 Ibid., pp. 244, 447, 450. Posebno uporedi pismo iz 1918. (p. 244) sa dva pisma D`ord`u
Bernardu Šou iz 1923 (p. 447) i 1928 (p. 616).
96 D`ord` Bernard Šo, pitaju}i Lorensa 1928, “Koju vi igru stvarno igrate”, nagovestio je
da smatra da njegova uloga u vojsci ili to što je tra`io posao no}nog ~uvara (za koje mo`e
“dobiti dobre preporuke”) nije bilo autenti~no.
226 IMPERIJALIZAM
ulogu, te da zato “ne sme da ima nikakvu beneficiju od onoga {to je uradio
u Arabiji. Po~asti koje je zaslu`io odbio je. Poslovi koji su mu ponu|eni na
osnovu njegove reputacije morali su biti odbijeni, on ne bi dozvolio da ek-
sploati{e svoj uspeh, niti bi sebi dozvolio da profitira pi{u}i ijedan pla}eni
~lanak pod imenom Lorens.”97
Pri~a o T. E. Lorensu u svoj njenoj podsticajnoj gor~ini i veli~ini nije
jednostavna pri~a o pla}enom ~inovniku ili najmljenom {pijunu, ve} upra-
vo pri~a o istinskom agentu ili funkcioneru, ili o nekome ko je zaista vero-
vao da je u{ao – ili bio uveden – u tok istorijskih neminovnosti i postao fun-
kcioner ili agent tajnih sila koje vladaju svetom. “Probio sam ulaz niz ve-
~ni tok i zato je i{lo br`e nego kod onih koji su gurnuti popreko ili uzvod-
no. Kona~no, ja nisam verovao u arapski pokret: ali sam mislio da je on
neophodan u svoje vreme i na svom mestu.”98 Ba{ kao {to je Kromer vla-
dao Egiptom radi Indije, ili Roudz Ju`nom Afrikom radi kasnije ekspanzi-
je, Lorens je radio za neke kasnije nepredvidljive svrhe. U odsustvu mirne,
~iste savesti o nekom ograni~enom dostignu}u, jedino zadovoljstvo koje
je on iz ovoga mogao da dobije dolazi od smisla samog funkcionisanja, od
toga {to te je zahvatio i {to te vodi jedan veliki pokret. Kad se vratio u
London, o~ajan, poku{a}e da na|e neku zamenu za tu vrstu “samozadovo-
ljavanja” i mo}i }e “da je dobije samo iz `estoke brzine na motociklu”.99
Iako Lorensa jo{ uvek nije zgrabio fanatizam ideologije pokreta, mo`da
zato {to je bio suvi{e obrazovan za praznoverja svoga vremena, on je ve}
iskusio tu fascinaciju, zasnovanu na o~aju sveukupne ljudske odgovornos-
ti, koju pritiskaju ve~ni tok i njegovo ve~no kretanje. On je tu uronio i od
njega ni{ta nije ostalo osim neke neobja{njive pristojnosti i ponosa da “gu-
ra pravim putem”. “Jo{ uvek sam zbunjen koliko li~nost vredi: mislim
mnogo, ako gura pravim putem.”100 To je onda kraj istinskog ponosa zapad-
nog ~oveka koji vi{e ne ra~una na kraj u sebi, koji vi{e ne ~ini “ni{ta od se-
be, niti i{ta tako ~isto svoje li~no”101 kao {to je nametanje zakona svetu,
ve} ima {ansu samo “ako gura pravim putem”, u savezu sa tajnim silama
istorije i nu`nosti – ~ija je on samo funkcija.
Kada je evropska gomila otkrila da bela ko`a u Africi mo`e biti “lepa
vrlina”,102 kada je engleski osvaja~ u Indiji postao administrator koji vi{e
ne veruje u univerzalnu va`nost zakona, ve} je uveren u sopstvenu
sposobnost da upravlja i vlada, kada su se istrebljiva~i zmajeva pretvorili
97 Garnett, op. cit., p. 264.
98 Letters, 1930, p. 693.
99 Ibid., 1924, p. 456.
100 Ibid., p. 693.
101 Lawrence, op. cit., chapter I.
102 Millin, op. cit., p. 115.
RASA I BIROKRATIJA 227
ili u “bele ljude vi{e rase” ili u birokrate i {pijune, igraju}i Veliku igru
beskrajne zadnje namere u beskrajnom poretku, kada je britanska tajna
slu`ba (naro~ito posle Prvog svetskog rata) po~ela da privla~i najbolje en-
gleske sinove, koji su vi{e voleli da slu`e tajanstvenim silama {irom sveta
nego zajedni~kom dobru svoje zemlje – izgledalo je da je spremna scena
za sve mogu}e u`ase. Svi su pred o~ima imali mnogo elemenata koji bi na
okupu mogli da stvore totalitarnu vladavinu na temelju rasizma. Indijski
birokrati su predlo`ili “administrativne masakre”, dok su se afri~ki ~i-
novnici izjasnili da “ne}e dopustiti da bilo kakvi eti~ki razlozi, kao {to su
prava ~oveka, stanu na put” beloj vladavini.103
Iako je britanska imperijalna uprava potonula do izvesnog nivoa vulgar-
nosti, bila je sre}na ~injenica to {to je izme|u dva rata okrutnost igrala
manju ulogu nego ikada ranije i {to je uvek bio ~uvan minimum ljudskih
prava. To je ta umerenost usred ~istog ludila koja je poplo~ala put onome
{to je ^er~il nazvao “ukidanje Imperije Njenog veli~anstva” i koja je ko-
na~no mogla da dovede do preobra`aja engleske nacije u Komonvelt en-
gleskih naroda.
103 Kao što je kazao ser Tomas Vat, gra|anin Ju`ne Afrike britanskog porekla. Vidi
Barnes, op. cit., p. 230.
Kontinentalni
O S M O P O G L AVLJE :
imperijalizam: pan-pokreti
I: Plemenski nacionalizam
kao nacionalna prava, dok je sama institucija dr`ave, ~iji je vrhovni zada-
tak bio da {titi i garantuje ~oveku njegova ljudska prava kao gra|anina i
pripadnika nacionalnosti, izgubila svoju pravnu, racionalnu pojavu, pa su
romanti~ari mogli da je tuma~e kao nekakvu nebuloznu zastupnicu “na-
cionalne du{e”, koja bi po samoj ~injenici svoga postojanja trebalo da bu-
de izvan ili iznad zakona. Nacionalni suverenitet, prema tome, izgubio je
svoju originalnu konotaciju slobode naroda i bio je obavijen pseudomisti~-
nim oreolom bezakonite samovolje.
U su{tini, nacionalizam je izraz ovog izopa~avanja dr`ave u instrument
nacije i identifikovanja gra|anina sa pripadnikom nacije. Odnos izme|u
dr`ave i dru{tva bio je odre|en ~injenicom klasne borbe koja je istisnula
prethodni feudalni poredak. Liberalni individualizam, koji je pogre{no ve-
rovao da dr`ava vlada nad samim pojedincima, izopa~io je dru{tvo, jer dr-
`ava u stvarnosti vlada klasama, a taj liberalni individualizam je u njoj vi-
deo neku vrstu vrhovnog pojedinca kom ostali treba da se klanjaju. Izgle-
dalo je da je volja nacije da je dr`ava {titi od posledica njene dru{tvene
atomizacije i da joj u isto vreme garantuje mogu}nost opstanka u stanju
atomizacije. Da bi dorasla tom zadatku, dr`ava je trebalo da poja~a sve ra-
nije centralisti~ke tendencije; samo strogo centralizovana administracija
koja je monopolisala sve instrumente nasilja i mogu}nosti za sticanje
vlasti mo`e da dr`i ravnote`u centrifugalnim silama koje se stalno stvara-
ju u dru{tvu kojim su ovladale klase. Nacionalizam je, zatim, postao dra-
goceni lepak koji spaja centralizovanu dr`avu i atomizovano dru{tvo, i on
se zapravo pokazao kao jedina uspe{na, `iva veza izme|u pojedinaca i na-
cionalne dr`ave.
Nacionalizam je uvek ~uvao tu po~etnu prisnu lojalnost vlasti i nikada
nije sasvim izgubio funkciju o~uvanja dragocene ravnote`e izme|u nacije
i dr`ave s jedne strane i gra|ana jednog atomizovanog dru{tva s druge.
Starosedeoci nacionalne dr`ave ~esto su s visine gledali na naturalizovane
`itelje, one koji su primili svoja prava po zakonu a ne po ro|enju, od dr`a-
ve a ne od nacije; ali nikada nisu oti{li tako daleko da predlo`e pangerman-
sku distinkciju izme|u “Staatsfremde”, nepripadnika dr`avi, i “Volksfrem-
de”, nepripadnika naciji, koja je kasnije u{la u nacisti~ko zakonodavstvo.
Po{to je dr`ava, ~ak i u svom izopa~enom obliku, ostala pravna institucija,
i nacionalizam je bio kontrolisan putem nekog zakona, a budu}i da je izni-
kao iz identifikacije dr`avljana sa teritorijom, bio je sputan jasnim grani-
cama.
Sasvim druga~ija je bila prva nacionalna reakcija naroda kod kojih se
nacionalnost jo{ nije razvila iz neartikulisane etni~ke svesti, ~iji jezici jo{
nisu prerasli stupanj dijalekta kroz koji su svi evropski jezici pro{li pre ne-
go {to su bili prilago|eni knji`evnim svrhama, ~ije selja~ke klase jo{ nisu
bile prekinule duboke korene sa zemljom i nisu bile na granici emanci-
238 IMPERIJALIZAM
pacije – naroda kod kojih se, sledstveno tome, nacionalni kvalitet pokazao
kao mnogo prenosivija, privatna stvar, ugra|ena u samu njihovu li~nost,
nego kao pitanje javne brige i civilizacije.32 Ako su `eleli da se uklope u
nacionalni ponos zapadnih nacija, nisu imali zemlju, nisu imali dr`avu, ni-
kakva istorijska dostignu}a kojima bi se ponosili, ve} su samo mogli da
uka`u na sebe, a to je zna~ilo, u najboljem slu~aju, na svoj jezik – kao da
je jezik sam po sebi ve} dostignu}e – a u najgorem slu~aju na svoju slo-
vensku ili germansku ili bog zna kakvu du{u. Ipak, u veku koji je naivno
prihvatio da su svi narodi zapravo nacije, te{ko da je i{ta drugo ostalo ug-
njetenim narodima Austro-Ugarske, carske Rusije ili balkanskih zemalja,
gde nije bilo nikakvih uslova za realizaciju zapadnog nacionalnog trojstva
narod-teritorija-dr`ava, narodima ~ije su se granice vekovima stalno me-
njale, a stanovni{tvo bilo vi{e ili manje u stanju neprestane migracije. Tu
je bilo masa koje nisu imale ni najmanju ideju o tome {ta zna~e patria i
patriotizam, ni najmutniju predstavu o odgovornosti za zajedni~ku, ogra-
ni~enu zajednicu. To je bila nevolja sa “pojasom me{anog stanovni{tva”
(Makartni) koji se protezao od Baltika do Jadrana i na{ao svoj najartikuli-
saniji izraz u Dvojnoj monarhiji.
Plemenski nacionalizam izrastao je iz te sfere neukorenjenosti. On se
sna`no {irio ne samo me|u narodima Austro-Ugarske ve}, tako|e, iako na
vi{em nivou, i me|u pripadnicima nesre}ne inteligencije caristi~ke Rusije.
Neukorenjenost je bila istinski izvor te “pro{irene plemenske svesti”, {to
je zapravo zna~ilo da pripadnici tih naroda nemaju kona~ni dom, ve} se
ose}aju odoma}eni gde god pripadnici njihovog “plemena” slu~ajno `ive.
“U tome se razlikujemo”, rekao je [enerer, “...{to mi ne gravitiramo prema
Be~u ve} gravitiramo prema svakom mestu u kome `ive Nemci”.33 Obe-
le`je pan-pokreta bilo je to da oni nisu ~ak ni poku{ali da postignu na-
cionalnu emancipaciju, ve} su odjednom, u svojim snovima o ekspanziji,
prevazi{li uske granice nacionalne zajednice i proglasili narodnu zajed-
nicu, koja bi ostala dr`avni faktor ~ak i da su njeni ~lanovi bili raspr{eni po
celoj zemaljskoj kugli. Sli~no tome, a nasuprot pravim nacionalnim oslo-
bodila~kim pokretima malih naroda, koji su uvek po~injali sa ispitivanjem
nacionalne pro{losti, pan-pokreti nisu prestajali da se bave istorijom, ali su
projektovali osnove svoje zajednice u budu}nost ka kojoj je pokret trebalo
da ide.
32 Interesantni su u ovom kontekstu socijalisti~ki predlozi Karla Renera i Ota Bauera u
Austriji da se nacionalnost potpuno odvoji od svojih teritorijalnih osnova i da postane neka
vrsta li~nog statusa; to je naravno odgovaralo situaciji u kojoj su etni~ke grupe bile raspršene
po celom carstvu ne gube}i ništa od svog nacionalnog karaktera. Vidi Otto Bauer, Die
Nationalitätenfrage und die õsterreichische Sozialdemokratie, Vienna, 1907, o li~nom (na-
suprot teritorijalnom) principu, pp. 332 ff, 353 ff. “Li~ni princip ne `eli da organizuje nacije
kao teritorijalne zajednice, ve} samo kao udru`enje li~nosti.”
33 Pichl, op. cit., I, 152.
KONTINENTALNI IMPERIJALIZAM: PAN-POKRETI 239
34 Nijedan potpuni pan-pokret nije se razvio osim pod tim uslovima. Panlatinizam je bio
pogrešan naziv za nekoliko neuspelih pokušaja latinskih nacija da naprave neku vrstu saveza
protiv nema~ke opasnosti, i poljski mesijanizam nikad nije zahtevao ni{ta više nego što se u
neko vreme moglo smatrati teritorijom pod poljskom dominacijom. Vidi tako|e Deckert, op.
cit., koji je 1914. tvrdio da je “panlatinizam sve više propadao a nacionalizam i dr`avna svest
postajali ja~i, i tu su stekli ja~i potencijal nego na bilo kom drugom mestu u Evropi” (p. 7).
35 Nicolas Berdyaev, The Origin of Russian Communism, 1937, p. 102. – K. S. Aksakov je
1855. ruski narod nazvao “jedinim hriš}anskim narodom na Zemlji” (vidi Hans Ehrenberg i
N. V. Bubnoff, Oestliches Christentum, I, p. 92 ff), a pesnik Tjut~ev je u isto vreme tvrdio da
“je ruski narod hriš}anski ne samo po pravoslavlju ve} po ne~em mnogo prisnijem. On je
hriš}anski po sposobnosti odricanja i `rtve koja je osnova njegove moralne prirode.” Citirano
iz: Hans Kohn, op. cit.
36 Prema ^aadajevu, ~ija su Philosophical Letters. 1829-1831 predstavljala prvi sistemat-
ski pokušaj da se svetska istorija koncentriše oko ruskog naroda. Vidi Ehrenberg, op. cit., I,
p. 5 ff.
37 Govor 30. januara 1945, kako je zabele`en u New York Times, 31. januara.
38 Re~i Luke, tambovskog vladike, kako je citirano u The Journal of the Moscow Patriar-
chate, No. 2, 1944.
240 IMPERIJALIZAM
zik; iza toga le`i istinska teologija koja je ranijim pan-pokretima dala za-
mah i zadr`ala znatan uticaj na razvoj modernih totalitarnih pokreta.
Pan-pokreti su propovedali bo`ansko poreklo sopstvenog naroda u po-
re|enju sa jevrejsko-hri{}anskom verom u bo`ansko poreklo ^oveka. Pre-
ma njima je ~ovek, neizbe`no pripadaju}i nekom narodu, primio svoje bo-
`ansko poreklo samo indirektno, kroz pripadnost narodu. Pojedinac, tako,
ima bo`ansku vrednost samo dok pripada narodu koji je izabran da bude
bo`anskog porekla. On gubi pravo na to ~im odlu~i da menja nacional-
nost: on i tada raskida sve veze po kojima je bio od prirode obdaren bo`an-
skim poreklom i pada, takore}i, u metafizi~ko besku}ni{tvo. Politi~ka pre-
dnost ovog koncepta bila je dvostruka. On je od nacionalnosti ~inio stalni
kvalitet koji istorija vi{e nije mogla da dotakne, bez obzira na to {ta se do-
ga|a datom narodu – emigracija, pokoravanje, raseljavanje. Jo{ neposred-
niji uticaj, me|utim, imalo je to {to su u apsolutnoj suprotnosti sa bo`an-
skim poreklom sopstvenog naroda i svih drugih nebo`anskih naroda nes-
tajale sve razlike izme|u pojedina~nih pripadnika naroda, bilo dru{tvene
bilo ekonomske, bilo psiholo{ke. Bo`ansko poreklo je pretvorilo narod u
uniformnu “izabranu” masu arogantnih robota.39
Neistinitost ove teorije je uo~ljiva koliko i njena politi~ka korisnost.
Bog nije stvorio ni ~oveka (~ije je poreklo o~igledno u ra|anju) niti naro-
de (koji su nastali kao rezultat ljudske organizacije). Ljudi su nejednaki po
svom prirodnom poreklu, svojoj razli~itoj organizaciji i po istorijskoj sud-
bini. Njihova jednakost je jedino jednakost prava, to jest, jednakost ljud-
skog smisla; ipak, iza te jednakosti ljudskog smisla le`i, prema jevrejsko-
hri{}anskoj tradiciji, jedan drugi kvalitet, izra`en u konceptu zajedni~kog
porekla izvan ljudske istorije, ljudske prirode i ljudskog smisla – zajedni-
~ko poreklo u mitskom ~oveku koji se ne da identifikovati, koji je i sam
bo`ja kreacija. To bo`ansko poreklo je metafizi~ki koncept na kome mo`e
biti zasnovana politi~ka jednakost svrhe, svrhe uspostavljanja ~ove~anstva
na zemlji. Pozitivizam i progresivizam devetnaestog veka izopa~ili su ovu
svrhu ljudske jednakosti kada su hteli da doka`u ono {to se ne mo`e doka-
zati, naime, da su ljudi po prirodi jednaki, a razli~iti samo po istoriji i okol-
nostima, tako da se mogu izjedna~avati ne po pravima, ve} po okolnosti-
ma i obrazovanju. Nacionalizam i njegov koncept “nacionalne misije” izo-
pa~io je nacionalni koncept ~ove~anstva kao porodice nacija u hijerarhij-
sku strukturu, u kojoj su razlike u istoriji i organizaciji pogre{no tuma~ene
kao razlike izme|u ljudi koje po~ivaju na prirodnom poreklu. Rasizam,
39 To je opazio ve} ruski jezuit, knez Ivan S. Gagarin u svom pafletu La Russie sera-t-elle
catolique? (1856), u kojem je napao slavenofile jer “oni `ele da uspostave najkompletniju
versku, politi~ku i nacionalnu uniformnost. U svojoj spoljnoj politici oni `ele da objedine sve
pravoslavne hriš}ane bez obzira na nacionalnost, i sve Slovene bez obzira na veru, u veliko
slovensko i pravoslavno carstvo”. (Citirano iz Hans Kohn, op. cit.)
KONTINENTALNI IMPERIJALIZAM: PAN-POKRETI 241
42 Ovo su`avanje geografskih razdaljina našlo je izraza u Friedrich Naumann, Central Eu-
rope: “Još je daleko dan kada }e postojati ’jedan tor i jedan pastir’, ali su prošli dani kada su
pastiri bez broja, manji ili ve}i, vodili svoja stada neobuzdano preko pašnjaka Evrope. Duh
zamašne industrije i nadnacionalna organizacija obuzeli su politiku. Ljudi razmišljaju, kako
se jedanput Sesil Roudz izrazio, u ’kontinentima’”. Ovih nekoliko re~enica citirano je u bez-
brojim ~lancima i pamfletima toga vremena.
43 Sa tog stanovišta veoma su interesantne nove teorije sovjetske ruske genetike. Nasle-
|ivanje ste~enih karakteristika jasno zna~i da stanovništvo koje `ivi pod nepovoljnim uslovi-
ma prenosi nasle|em skromnije sposobnosti i vice versa. “U svetu treba da imamo uro|ene
gospodare i podre|ene rase.” Vidi H. S. Muller, “The Society Master Race Theory”, u New
Leader, July 30, 1949.
KONTINENTALNI IMPERIJALIZAM: PAN-POKRETI 243
tako dalje. Za sve njih je postala normalna stvar to da neko mo`e da priba-
vi dr`avnost na tu| ra~un i da }e se neko rado odre}i slobode ako ugnjeta-
vanje dolazi od njegove sopstvene nacionalne vlade.
Ta dva pan-pokreta razvila su se bez ikakve pomo}i ruske ili nema~ke
vlade. To nije spre~ilo njihove austrijske prista{e da u`ivaju u slastima
veleizdaje protiv austrijske vlade. Ta mogu}nost obrazovanja masa u duhu
veleizdaje donela je austrijskim pan-pokretima u pravi ~as prili~no {iroku
podr{ku masa koja im je uvek nedostajala u Nema~koj ili u Rusiji. Isto
tako bilo je lak{e navesti nema~ke radnike da napadnu nema~ku bur`oazi-
ju nego vladu, kao i “di}i seljake u Rusiji pre protiv vlastele nego protiv
cara”.44 Razlika u dr`anju nema~kih radnika i ruskih seljaka bila je svaka-
ko ogromna; prvi su gledali na ne ba{ previ{e voljenog monarha kao na sim-
bol nacionalnog jedinstva, a ovi drugi su smatrali da je poglavar njihove
vlade pravi predstavnik Boga na zemlji. Te razlike, me|utim, bile su ma-
nje va`ne od ~injenice da ni u Rusiji ni u Nema~koj vlada nije bila tako
slaba kao u Austriji, niti je njihova vlast bila tako ozlogla{ena da bi pan-
pokreti mogli da naprave politi~ki kapital od revolucionarnih nemira. Sa-
mo je u Austriji revolucionarni poriv na{ao svoj prirodan izlaz u pan-po-
kretima. Zamisao (ne jako ve{to izvedena) devide et impera je malo u~i-
nila da se umanje centrifugalne tendencije nacionalnih sentimenata, ali je
sasvim dobro uspela da uvede kompleks vi{e vrednosti i op{te raspolo`e-
nje nelojalnosti.
Neprijateljstvo prema dr`avi kao instituciji provla~i se kroz teorije svih
pan-pokreta. Opozicija slavenofila prema dr`avi ta~no je opisana kao “pot-
puno druga~ija od svega {to bi se moglo na}i u sistemu zvani~nog nacio-
nalizma”;45 smatralo se da je dr`ava po samoj svojoj prirodi tu|a narodu.
Slavenofili su ose}ali da slovenska nadmo} le`i u ravnodu{nosti ruskog
naroda prema dr`avi, u tome {to on sebe ~uva kao corpus separatum od
svoje sopstvene vlade. To su slavenofili mislili kada su nazvali Ruse
“bezdr`avnim narodom” i to je omogu}ilo tim “liberalima” da se pomire
sa despotizmom; u skladu sa zahtevom despotizma bio je zahtev da se na-
rod ne “me{a u dr`avnu vlast”, to jest, u apsolutnu vlast.46 Pangermani,
koji su bili politi~ki artikulisani, uvek su insistirali na prioritetu na-
cionalnog nad dr`avnim interesom47 i ~esto su dokazivali da “svetska poli-
44 G. Fedotov, “Russia and Freedom”, The Review of Politics, Vol. VIII, No. 1, January,
1946, pravo je remek delo istoriografije; ono daje sr` cele ruske istorije.
45 N. Berdyaev, op. cit., p. 29.
46 K. S. Asakov u Ehrenberg, op. cit., p. 97.
47 Vidi na primer Šenererovu `albu da austrijska Verfassungspartei još uvek podre|uje na-
cionalne interese dr`avnim (Pichl, op. cit., I, 151). Vidi tako|e karakteristi~ne pasa`e u
pangermanskom Judas Kampf und Niederlage in Deutschland, grofa E. Rewentlowa 1937, p.
39 ff. Reventlo je video nacionalsocijalizam kao ostvarenje pangermanizma zbog njegovog
odbijanja da “idolatrizuje” dr`avu koja je samo jedna funkcija narodnog `ivota.
244 IMPERIJALIZAM
tika prevazilazi okvir dr`ave”, da je jedini stalni ~inilac tokom istorije bio
narod a ne dr`ava; i da zato nacionalne potrebe, menjaju}i se sa okolnosti-
ma, treba da odre|uju, u svim vremenima, politi~ke ~inove dr`ave.48 Ali
ono {to je u Nema~koj i Rusiji ostalo samo {uplja fraza sve do kraja Prvog
svetskog rata, imalo je dosta realan aspekt u Dvojnoj monarhiji, ~ija je
propast izazivala trajni zlobni prezir prema vladi.
Ozbiljna je gre{ka pretpostaviti da su vo|e pan-pokreta bili reakcionari
ili “kontrarevolucionari”. Iako po pravilu ne previ{e zainteresovani za dru-
{tvena pitanja, nikada nisu napravili tu gre{ku da dr`e stranu sa kapitalisti-
~kom eksploatacijom i ve}ina ih je nekad pripadala, a dosta njih je i dalje
pripadalo, liberalnim, progresivnim partijama. Sasvim je ta~no, u izves-
nom smislu, da je Pangermanska liga “otelovila stvarni poku{aj narodne
kontrole u spoljnoj politici. Ona je ~vrsto verovala u efikasnost sna`nog,
nacionalno svesnog javnog mnjenja... i inicijativne nacionalne politike po
sili narodnog htenja”.49 Samo {to gomila, organizovana u pan-pokrete i
inspirisana rasnim ideologijama, uop{te nije bila isti onaj narod ~ije su
revolucionarne akcije dovele do ustavne vlade i ~iji bi se pravi predstavni-
ci u to vreme mogli na}i samo u radni~kim pokretima, ve} je sa svojom
“pro{irenom plemenskom sve{}u” i upadljivim nedostatkom patriotizma
mnogo vi{e li~ila na “rasu”.
Panslavizam, za razliku od pangermanizma, stvorila je ruska inteligen-
cija i on ju je u potpunosti pro`imao. Mnogo manje razvijen u organizacio-
nom obliku i mnogo manje konzistentan u politi~kim programima, on je
tokom znatnog vremena zadr`ao visok stepen literarne rafiniranosti i filo-
zofske spekulacije. Dok je Rozanov spekulisao o misterioznim razlikama
izme|u jevrejske i hri{}anske seksualne mo}i i do{ao do iznena|uju}eg
zaklju~ka da su Jevreji “sjedinjeni sa tom mo}i, a hri{}ani od nje odvoje-
ni”,50 vo|a austrijskih pangermana veselo je otkrio da `eli da “privu~e in-
teresovanje malog ~oveka propagandnim pesmama, po{tanskim kartama,
[enererovim kriglama za pivo, {tapovima za {etnju i {ibicama”.51 Kona-
~no su i pansloveni “napustili Hegela i [elinga, a prizvali prirodne nauke
da popune teorijsku municiju”.52
na~in da konstitui{u sopstveno dru{tvo koje je, upravo zato {to nije imalo
svoje vidljivo zastupni{tvo i nikakvo normalano politi~ko udru`enje, mog-
lo da postane zamena za naciju.
Ali vi{e od svega Jevreje je u centar ovih rasnih ideologija dovela jedna
jo{ o~iglednija ~injenica, naime da zahtev pan-pokreta o izabranosti mo`e
ozbiljno da se sukobi samo sa istim zahtevom Jevreja. Nije bilo va`no {to
jevrejski koncept nije imao ni{ta zajedni~ko sa plemenskim teorijama o
bo`anskom poreklu sopstvenog naroda. Gomila se nije mnogo bavila ta-
kvim sitnicama kao {to je istorijska ta~nost i jedva da je bila svesna razlike
izme|u jevrejske istorijske misije da zasnuje celo ~ove~anstvo, i sopstve-
ne “misije” da vlada nad svim drugim narodima na Zemlji. Ali vo|e pan-
pokreta znale su vrlo dobro da su Jevreji podelili svet, upravo kao i oni, na
dve polovine – na sebe i na sve ostale.58 U toj su se dihotomiji Jevreji opet
pokazali kao sre}niji takmaci koji su ne{to nasledili, koji su po ne~emu bi-
li priznati, a ne-jevreji su morali da grade ni iz ~ega.59
Op{tepoznata “istina”, koja ponavljanjem nije postala istinitija, jeste to
da je antisemitizam samo oblik zavisti. No kada je u pitanju jevrejska iza-
branost, ona je dosta ta~na. Kad god su narodi odvojeni od delanja i do-
stignu}a, kad su one prirodne veze sa zajedni~kim svetom razbijene ili ne
postoje iz ovog ili onog razloga, oni su skloni da se okrenu sebi u svojoj
goloj prirodnoj datosti i da kao svoje prirodno pravo zahtevaju bo-
`anstvenost i misiju da iskupe ceo svet. Kada se to dogodi u zapadnoj civi-
lizaciji, takvi narodi }e na svom putu redovno nai}i na vekovima star za-
htev Jevreja. To su osetili glasnogovornici pan-pokreta i zato ih nimalo ni-
je uznemiravalo realisti~ko pitanje da li je jevrejski problem, iskazan u
ciframa i mo}i, dovoljno va`an da bi mr`nja prema Jevrejima postala sto-
`er njihove ideologije. Kako je njihov nacionalni ponos bio nezavisan od
svih dostignu}a, tako se i njihova mr`nja prema Jevrejima oslobodila od
svih specifi~no jevrejskih dela i nedela. U tome su se pan-pokreti potpuno
slagali, iako ~ak nisu ni znali kako da iskoriste svoj ideolo{ki sto`er za
svrhe politi~ke organizacije.
Vremenski razmak izme|u formulisanja ideologije pan-pokreta i mo-
gu}nosti njene ozbiljne politi~ke primene pokazuje ~injenica da su
“Protokoli sionskih mudraca” – koje su oko 1900. krivotvorili agenti ruske
tajne policije u Parizu po sugestiji Pobedonosceva, politi~kog savetnika
58 Me|usobna bliskost tih koncepata mo`e se videti u slede}oj podudarnosti kojoj se mo`e
dodati mnogo drugih primera Steinberg, op. cit., ka`e o Jevrejima da se njihova istorija doga-
|a izvan svih uobi~ajenih istorijskih zakona. ^aadajev zove Ruse izuzetnim narodom. Ber-
|ajev otvoreno tvrdi (op. cit., p. 135): “Ruski mesijanizam je rod jevrejskom mesijanizmu.”
59 Vidi antisemitu E. Reventlow, op. cit., ali tako|e i filosemitskog ruskog filozofa Vladi-
mira Solovjeva, Judaism and the Christian Question (1884): Izme|u dve verske nacije, Rusa
i Poljaka, istorija je uvela tre}i verski narod, Jevreje. Vidi Ehrenberg, op. cit., p. 314 ff. Vidi
tako|e Cleinow, op. cit., p. 44 ff.
248 IMPERIJALIZAM
ko to tvrdi; jedino zato {to je taj drevni mit, zajedno sa jedinim narodom
koji je pre`iveo od antike, pustio duboke korene u zapadnoj civilizaciji,
mogle su moderne vo|e gomile, sa izvesnim stepenom uverljivosti, da
skupe drskost da uvuku Boga u sitne sukobe me|u narodima i da tra`e
Njegovu saglasnost za izbor kojim je vo|a ve} sre}no manipulisao.62
Mr`nja rasista prema Jevrejima buknula je iz praznovernog shvatanja da je
Bog mogao stvarno izabrati Jevreje, a ne njih, i da im je bo`ansko
provi|enje podarilo uspeh. Postoji jedan element slaboumne ogor~enosti
protiv naroda koji je, toga su se pla{ili, primio racionalno neshvatljivu
garanciju da }e se najzad pojaviti, uprkos svim okolnostima, kao kona~ni
pobednik u svetskoj istoriji.
Jer mentalitetu gomile ideja Jevreja o sebi kao narodu kome je Bog po-
verio uspostavljanje carstva Bo`ijeg na zemlji mogla se prikazati samo u
vulgarnim terminima uspeha i poraza. Strah i mr`nja su se hranili i pone-
{to racionalizovali ~injenicom da je hri{}anstvo, religija jevrejskog pore-
kla, ve} osvojilo zapadno ~ove~anstvo. Vo|eni svojim sme{nim prazno-
verjem, vo|e pan-pokreta su otkrile taj skriveni mali zubac u mehanizmu
jevrejske pobo`nosti koji omogu}ava potpuno vra}anje prava darovatelju i
izokretanje, tako da izabranost nije vi{e bila mit za kona~nu realizaciju
ideala zajedni~kog ~ove~anstva – ve} za njegovo kona~no uni{tenje.
62 Fantasti~an primer ludila u celoj toj stvari je slede}i pasus Leona Bloja – koji sre}om
nije karakteristi~an za francuski nacionalizam: “Francuska je toliko najbolja me|u nacijama
da svi ostali, bez obzira ko su, moraju biti po~astvovani ako ih Francuska primi da jedu hleb
njenih pasa. Samo ako je Francuska sre}na, tada ostatak sveta mo`e biti zadovoljan ~ak i ako
za francusku sre}u treba da plati ropstvom ili uništenjem. Ali ako Francuska pati, tada sam
Bog pati, strašni Bog... To je tako apsolutno i neizbe`no kao tajna predestinacije.” Citirano iz
R. Nadolny, Germanisierung oder Slavisierung?, 1928, p. 55.
250 IMPERIJALIZAM
63 Vidi sjajnu Barnabasovu pri~u u Zamku (1930), koja zvu~i kao uvrnuta travestija nekog
dela ruske literature. Jedna porodica `ivi pod kletvom, tretirana kao gubava pošto ona sama
sebe tako ose}a, samo zato što se jedna od lepih k}eri usudila jednom da odbije nepristojna
navaljivanja jednog va`nog ~inovnika. Sami seljaci, koje birokratija kontroliše do poslednje
sitnice, ~ak i u svojim mislima robovi }efova svemo}nih ~inovnika, davno su shvatili da je
biti u pravu ili grešiti za njih stvar puke sudbine, koju ne mogu da izmene. Nije, kako K.
naivno pretpostavlja, eksponiran pošiljalac pisma, ve} primalac, njega `igošu i na njega ba-
caju ljagu. To misle seljaci kad govore o svojoj “sudbini”. Sa K-ovog stanovišta, “to je
nepravedno i monstruozno, ali (on je) jedini u selu tog mišljenja”.
KONTINENTALNI IMPERIJALIZAM: PAN-POKRETI 253
Jedino je rusko carstvo toga doba nudilo celokupnu sliku vladavine pu-
tem birokratije. Haoti~no stanje zemlje – prevelike da bi se njome vladalo,
nastanjene primitivnim narodima bez iskustva u politi~koj organizaciji bi-
lo koje vrste, koji su vegetirali pod neshvatljivom vrhovnom vla{}u ruske
birokratije – prizivalo je atmosferu anarhije i hazarda u kojoj su sva|ala~ki
hirovi sitnih oficira i svakodnevna nekompetentnost i nekonzistentnost in-
spirisali filozofiju koja je u Slu~aju videla pravog Gospodara `ivota, ne{to
kao pojavu bo`anskog provi|enja.64 Panslovenima koji su uvek insistirali
na mnogo “interesantnijoj” situaciji u Rusiji nasuprot plitkoj dosadi civili-
zovanih zemalja, izgledalo je kao da je Bo`anstvo na{lo intimnu imanen-
ciju u du{i nesre}nog ruskog naroda kao nigde na kugli zemaljskoj. U be-
skrajnoj struji knji`evnih varijacija, pansloveni su suprotstavili dubinu i
`estinu Rusije povr{noj banalnosti Zapada, koji nije znao za patnje niti za
zna~enje `rtve a ispod ~ije su se sterilne civilizovane povr{ine skrivale fri-
volnost i trivijalnost.65 Totalitarni pokreti jo{ uvek su mnogo svoje privla~-
nosti dugovali tom mutnom i ogor~enom antizapadnja~kom raspolo`enju
koje je posebno bilo u modi u predhitlerovskoj Nema~koj i Austriji, ali je
isto tako zahvatilo glavninu evropske inteligencije dvadesetih godina. Sve
do trenutka kada su stvarno {~epali vlast, totalitarni pokreti mogli su da
koriste ovu strast prema dubokom i bogatom “iracionalnom”, a tokom
klju~nih godina, kada je prognana ruska inteligencija vr{ila neznatan uti-
caj na duhovno raspolo`enje u potpunosti uznemirene Evrope, ovo ~isto
literarno dr`anje pokazalo se kao jak emocionalni ~inilac u pripremanju tla
za totalitarizam.66
Pokreti, za razliku od partija, nisu jednostavno degenerisali u birokrat-
ske ma{inerije,67 ve} su u birokratskim re`imima videli mogu}e modele
organizacije. Svi }e oni u~estvovati u divljenju koje je inspirisalo panslo-
64 Deifikacija slu~aja slu`i naravno kao racionalizacija svakom narodu koji nije gospodar
sopstvene sudbine. Vidi na primer Steinberg, op. cit.: “Jer slu~aj je postao odlu~uju}i za struk-
turu jevrejske istorije. A slu~aj se..., na jeziku religije zove Provi|enje” (p. 34).
65 Jedan ruski pisac je jednom rekao da je panslavizam “probudio nepomirljivu mr`nju
prema Zapadu, morbidni kult svega ruskog; ... Pansloveni, vide}i svuda neprijatelje svoje
ideje, proganjali su svakoga ko se nije slagao sa njima...” (Victor Bérard, L’Empire russe et
le tsarisme, 1905). Vidi tako|e N. V. Bubnoff, Kultur und Geschichte im russischen Denken
der Gegenwart, 1927, Osteuropa: Quellen und Studien. Heft 2, V.
66 Ehrenberg, op. cit., naglašava ovo u epilogu: Ideje Kijerevskog, ^omjakova, Leontjeva
“mo`da su umrle izvan Rusije posle revolucije. Ali sada su se proširile po celoj Evropi i da-
nas `ive u Sofiji, Konstantinopolju, Berlinu, Parizu, Londonu. Rusi, upravo u~enici ovih au-
tora,... objavljuju knjige i izdaju ~asopise koji se ~itaju u svim evropskim zemljama; kroz
njih su ove ideje – ideje njihovih duhovnih o~eva – reprezentovane. Ruski duh postao je
evropski” (p. 334).
67 Za birokratizaciju partijskih mašina, studija Roberta Michelsa, Political Parties; a so-
ciological study of the oligarhical tendencies of modern democracy (engleski prevod
Glancoe, 1949, sa nema~kog izdanja od 1911), još uvek je standardno delo.
254 IMPERIJALIZAM
Sam izbor kandidata je bio ~udan. Dok bi bilo prirodno da dva pokreta
koja su stajala izvan parlamentarnog sistema i napadala ga sa suprotnih
strana istaknu sopstvene kandidate (nacisti Hitlera a komunisti Telmana),
prili~no je iznena|ivalo {to sve partije najednom mogu da se slo`e oko is-
tog kandidata. Nije bila {ala to {to je kandidat bio ba{ stari Hindenburg ko-
ji je u`ivao jedinstvenu popularnost koja od vremena Mekmehona kod ku-
}e ~eka svakog pora`enog generala; time se pokazalo kako su stare partije
samo `elele da se poistovete sa starovremskom dr`avom, dr`avom iznad
partija, ~iji je najsna`niji simbol bila nacionalna vojska, drugim re~ima, do
kog su stepena ve} odustale od samog partijskog sistema. Jer, imaju}i u vi-
du pokrete, razlika izme|u partija je zaista postala sasvim bezna~ajna; svi-
ma njima je postojanje dovedeno u pitanje i stoga su se one udru`ile i na-
dale da }e zadr`ati status quo koji im je garantovao opstanak. Hindenburg
je postao simbol nacionalne dr`ave i partijskog sistema, dok su se Hitler i
Telman takmi~ili da postanu pravi narodni simboli.
Izborni plakati su pokazivali zna~aj odabira kandidata. Nijedan od njih
nije hvalio svog kandidata zbog njegovih zasluga; plakati za Hindenburga
su jasno tvrdili da je “glas za Telmana u stvari glas za Hitlera” – upozora-
vaju}i radnike da ne tro{e glasove na kandidata koji }e sigurno biti pora-
`en (Telman) i da time stave Hitlera u sedlo. Tako su se socijaldemokrate
slo`ili da to bude Hindenburg, koji ~ak nije ni pominjan. Partije desnice
igrale su istu igru i nagla{avale da je “glas za Hitlera glas za Telmana”. I
jedni i drugi su, osim toga, sasvim jasno aludirali na slu~ajeve u kojima su
nacisti i komunisti imali zajedni~ki cilj da bi uverili sve lojalno partijsko
~lanstvo, bilo sa levice bilo sa desnice, da o~uvanje status quo-a tra`i Hin-
denburga.
Nasuprot propagandi za Hindenburga, koja se dopadala onima koji su
`eleli status quo po svaku cenu – a 1932. to je zna~ilo nezaposlenost za
skoro polovinu nema~kog naroda – kandidati pokreta morali su da ra~una-
ju sa onima koji su `eleli promenu po svaku cenu (~ak i po cenu uni{tenja
legalnih institucija), a koji su bili sve brojniji, bar milioni nezaposlenih i
njihove porodice. Nacisti zato nisu ni trepnuli na apsurd da je “glas za Tel-
mana glas za Hindenburga”, komunisti nisu oklevali da odgovore da je
“glas za Hitlera glas za Hindenburga”, i jedni i drugi prete}i svojim glasa-
~ima opasno{}u status quo-a na potpuno isti na~in na koji su njihovi opo-
nenti pretili svojim ~lanovima sabla{}u revolucije.
Iza ~udne uniformnosti metoda koje su koristile pristalice svih kandida-
ta le`ala je pre}utna pretpostavka da }e bira~i i}i na izbore jer su zapla{eni
– pla{ili su se komunista, pla{ili su se nacista ili su se pla{ili status quo-a.
U tom op{tem strahu, sa politi~ke scene nestale su sve klasne podele; dok
je partijski savez za odbranu status quo-a izbrisao sve starije klasne struk-
ture koje su se zadr`ale u odvojenim partijama, ~lanstvo pokreta je bilo
272 IMPERIJALIZAM
109 Nema~ka socijalisti~ka partija pretrpela je tipi~nu promenu od po~etka veka do 1933.
Pre Prvog svetskog rata samo 10 posto njenih ~lanova nije pripadalo radni~koj klasi dok je
oko 25 posto njenih glasova dolazilo iz srednjih klasa. Me|utim, 1930. samo 60 posto njenih
~lanova su bili radnici a barem 40 posto glasova poticalo je od glasova srednje klase. Vidi
Sigmund Neumann, op. cit., p. 28 ff.
110 Schmitt, op. cit.
KONTINENTALNI IMPERIJALIZAM: PAN-POKRETI 273
la`enju u svetu, dok su zapravo bili zbunjeniji, i zbog toga su postali glup-
lji nego {to su ikada ranije bili. Mr`nja, koje ni u predratnom svetu nije ne-
dostajalo, je po~ela svuda da igra sredi{nju ulogu u javnim poslovima, ta-
ko da je politi~ka scena u prividno mirnim dvadesetim godinama popri-
mila gadnu i sablasnu atmosferu Strindbergovih porodi~nih sva|a. Op{tu
dezintegraciju politi~kog `ivota mo`da ni{ta bolje ne ilustruje od ove ne-
jasne, pro`imaju}e mr`nje prema svemu i prema svakome, mr`nje koja ni-
je imala `i`u svoje strasti, s tim {to niko nije hteo da preuzme odgovornost
za stanje stvari – ni vlada, ni bur`oazija, niti neka spoljna sila. Stoga je ona
krenula u svim pravcima, pukim slu~ajem i nepredvidivo, nesposobna da
poprimi duh zdrave ravnodu{nosti prema bilo ~emu pod suncem.
Ova atmosfera dezintegracije, iako karakteristi~na za ~itavu Evropu iz-
me|u dva rata, bila je vidljivija u pora`enim zemljama nego u zemljama-
pobednicama, a potpuno se razvila u novoosnovanim dr`avama posle uki-
danja Dvojne monarhije i Carstva. Poslednji ostaci solidarnosti me|u ne-
emancipovanim nacijama u “pojasu me{ovitog stanovni{tva” isparili su sa
nestankom centralne despotske birokratije koja je tako|e slu`ila da na nju
pre|u sve raspr{ene mr`nje i konfliktni nacionalni zahtevi. Sada su svi bili
protiv svih, a najvi{e protiv svog najbli`eg suseda – Slovaci protiv ^eha,
Hrvati protiv Srba, Ukrajinci protiv Poljaka. A to nije bio ishod sukoba
izme|u nacionalnosti i dr`avotvornih naroda (ili manjina i ve}ina); Slo-
vaci ne samo da su neprestano sabotirali demokratsku ~e{ku vladu u Pra-
gu, ve} su u isto vreme na sopstvenom tlu proganjali ma|arsku manjinu,
dok je sli~no neprijateljstvo izme|u dr`avotvornog naroda i nezadovoljnih
manjina s jedne strane, i me|u samima manjinama s druge, postojalo u
Poljskoj.
Na prvi pogled su ti problemi u staroj evropskoj ta~ki nemira izgledali
kao sitne nacionalisti~ke razmirice bez ikakve posledice po politi~ku sud-
binu Evrope. No, ipak su se u tim oblastima, i zbog ukidanja dve mnogo-
nacionalne dr`ave predratne Evrope, Rusije i Austro-Ugarske, pojavile
dve grupe `rtava ~ije su patnje bile druga~ije od patnji drugih u me|urat-
nom periodu; njima je bilo jo{ gore nego srednjim klasama li{enim pose-
da, nezaposlenima, malim rentiers, penzionerima li{enim dru{tvenog po-
lo`aja, mogu}nosti za rad i prava da dr`e posed: oni su izgubili prava za
koja se mislilo da su neotu|iva i koja su tako ~ak i bila definisana, naime
Prava ~oveka. Ljudi bez dr`ave i ljudi iz manjinskih naroda, s pravom naz-
vani “bliskim srodnicima”,1 nisu imali vladu koja bi ih predstavljala i {titi-
la, i zato su bili primorani da `ive ili pod zakonom izuzetka po manjinskim
6 Ovaj termin je prvi skovao Otto Bauer, Die Nationalitätenfrage und die österreichische
Sozialdemokratie, Vienna, 1907.
Istorijska svest igrala je veliku ulogu u formiranju nacionalne svesti. Emancipacija nacija
od dinasti~ke vladavine i me|unarodne aristokratije kao vrhovnog gospodara bila je propra-
}ena emancipacijom knji`evnosti od “me|unarodnog” jezika u~enih (prvo latinski a zatim
francuski) i ja~anjem nacionalnih jezika. Izgledalo je da su narodi ~iji je jezik bio podesan za
knji`evnost dostigao nacionalnu zrelost per definitionem. Oslobodila~ki pokreti isto~no-
evropskih nacija, stoga, po~eli su neku vrstu filološkog o`ivljavanja (rezultati su bili nekad
groteskni a nekad veoma plodni), ~ija je politi~ka funkcija bila da doka`u da narod koji pose-
duje knji`evnost i sopstvenu istoriju ima prava i na nacionalni suverenitet.
7 Naravno, to nije uvek bila jasno odre|ena alternativa. Do sada se niko nije potrudio da
prona|e karakteristi~ne sli~nosti izme|u kolonijalisti~ke i manjinske eksploatacije. Samo
Jacob Robinson, “Staatsbürgerliche und wirtschaftliche Gleichberechtigung” u Süddeutsche
Monatshefte, 26: Jahrgang, July, 1929, usput prime}uje: “Pojavio se ~udan ekonomski pro-
tekcionizam, koji nije uperen protiv drugih zemalja, ve} protiv izvesnih grupa stanovništva.
Iznena|uju}e, izvesni metodi kolonijalne eksploatacije mogu se zapaziti i u Srednjoj
Evropi.”
PROPADANJE NACIONALNE DR@AVE I KRAJ PRAVA ^OVEKA 279
8 Procenjuje se da je pre 1914. bilo oko sto miliona ljudi ~ije nacionalne aspiracije nisu
bile ispunjene. (Vidi Charles Kinglsey Webster, “Minorities: History”, u Encyclopedia
Britanica, 1929.) Manjinsko stanovništvo bilo je pribli`no procenjeno na izme|u 25 ili 30
miliona. (P. de Azcarte, “Minorities: League of Nations”, ibid.) Stvarna situacija u ^ehoslo-
va~koj i Jugoslaviji bila je mnogo gora. Dok je “dr`avotvorni ~eški narod” sa 7 000 000
~inio oko 50 posto stanovništva, 5 000 000 Srba ~inilo je samo 42 procenta od ukupnog bro-
ja stanovnika. Vidi W. Winkler, Statistiches Handbuch der europäischen Nationalitäten,
Vienna, 1931; Otto Junghann, National Minorities in Europe, 1932. Malo druga~ije brojke
daje Tramples, op. cit.
9 P. de Azcarate, op. cit.: “Ugovori ne sadr`e nikakve uslove u vezi sa ’du`nostima’ man-
jina prema dr`avama u ~ijem su sastavu. Me|utim, tre}a op{ta skupština Lige, 1922,... usvo-
jila je ... rezolucije u vezi sa ’du`nostima manjina’... .”
10 Francuski i britanski delegati bili su najglasniji u tom smislu. Brijan je rekao: “Proces
na koji treba da se usmerimo nije nestajanje manjina, ve} neka vrsta asimilacije... .” A ser
Ostin ^embrlen, britanski predstavnik, tvrdio je ~ak: “Predmet manjinskih ugovora [je] ... da
obezbede... onu meru zaštite i pravde koja bi ih postepeno pripremila da se utope u nacional-
nu zajednicu kojoj pripadaju” (C. A. Macartney, National States and National Minorities;
London, 1934, pp. 276, 277).
280 IMPERIJALIZAM
Minority Principle as a Problem of Political Science, Prague, 1928, p. 29). Nevolja je bila u
tome što je nesavršenost teritorijalnog re{enja bila greška ne samo u manjinskim re{enjima,
ve} u osnivanju samih dr`ava-naslednica, jer u ovoj oblasti nije bilo teritorije na koju neko-
liko nacionalnosti ne bi polagalo pravo.
19 Skoro simboli~an znak ove promene svesti mo`e se na}i u tvrdnjama Eduarda Beneša,
Predsednika ^ehoslova~ke, jedine zemlje koja se posle Prvog svetskog rata rado podvrgla
obavezama manjinskih ugovora. Ubrzo posle izbijanja Drugog svetskog rata, Beneš je po~eo
da podr`ava princip transfera stanovništva, što je kona~no dovelo do isterivanja nema~ke
manjine i dodavanja jo{ jedne kategorije sve ve}oj masi raseljenih lica. Za Benešov stav vidi
Oscar I. Janowsky, Nationalities and National Minorities, New York, 1945, p. 136 ff.
20 “Problem apatridstva postao je zna~ajan posle Velikog rata. Pre rata su postojali propisi
u nekim zemljama, naro~ito u Sjedinjenim Dr`avama, po kojima naturalizacija mo`e da se
ukine u onim slu~ajevima u kojim naturalizovana osoba prestane da gaji iskrenu privr`enost
prema zemlji u kojoj je naturalizovana. Tako denaturalizovana osoba ostaje bez dr`avljanst-
va. Tokom rata su vode}e evropske dr`ave našle da je neophodno da isprave svoje zakone o
nacionalnosti tako da imaju ovla{}enje da ponište naturalizaciju” (John Hope Simpson, The
Refugee Problem, Institute of International Affairs, Oxford, 1939, p. 231). Klasa lica bez
dr`avljanstva stvorena ukidanjem naturalizacije bila je veoma mala; oni su, me|utim, pred-
stavljali jedan mali presedan, tako da su, u me|uratnom periodu, naturalizovani gra|ani po
pravilu prvi gubili dr`avljanstvo. Masovno poništavanje naturalizacije, kao u nacisti~koj
284 IMPERIJALIZAM
postojanje te{ko se mo`e okriviti samo jedan ~inilac, ali ako razmotrimo
razli~ite grupe me|u ljudima bez dr`avljanstva, pokazuje se da je svaki
politi~ki doga|aj od kraja Prvog svetskog rata dodavao novu kategoriju
onima koji su ve} `iveli izvan podru~ja zakona, dok se nijedna od tih ka-
tegorija, ma kako se originalna konstelacija menjala, uop{te nije mogla
ponovo normalizovati. 21
Me|u njima mi jo{ uvek nalazimo najstarije grupe ljudi bez dr`avljanst-
va, Heimatlosen, koje su stvorili mirovni ugovori 1919, raspad Austro-
Ugarske i osnivanje Balti~kih dr`ava. Ponekad se nije moglo utvrditi nji-
hovo pravo poreklo, posebno ako se dogodilo da na kraju rata nisu
stanovali u mestu ro|enja, 22 katkad je njihovo mesto porekla prelazilo iz
ruke u ruku toliko puta u vrtlogu posleratnih sva|a da se nacionalnost
stanovnika menjala iz godine u godinu (kao u Vilni, koju je jedan francus-
ki ~inovnik nazvao la capitale des apatrides); mnogo ~e{}e nego {to se
mo`e zamisliti, ljudi su posle Prvog svetskog rata nalazili uto~i{te u ne-
manju dr`avljanstva da bi ostali tamo gde su i da bi izbegli deportaciju u
“domovinu” gde bi bili stranci (kao u slu~aju mnogih poljskih i rumunskih
Jevreja u Francuskoj i Nema~koj, koji su bili svesrdno pomognuti anti-
semitskim dr`anjem svojih konzulata).
Po sebi bezna~ajan, o~igledno samo zakonska nakaza, apatride je izaz-
vao zakasnelu pa`nju i priznavanje kad su se u tom zakonskom statusu
Nema~koj 1933. protiv svih naturalizovanih Nemaca jevrejskog porekla, obi~no je prethodi-
lo denacionalizaciji gra|ana po ro|enju u sli~nim kategorijama, a uvo|enje zakona koji su
omogu}avali nacionalizaciju prostim dekretom, kao onih u Belgiji i drugim zapadnim
demokratskim dr`avama tridesetih godina, obi~no je prethodilo masovnoj denaturalizaciji;
dobar primer je politika gr~ke vlade prema jermenskim izbeglicama: od 45 000 jermenskih
izbeglica, 1 000 je bilo naturalizovano izme|u 1923. i 1928. Posle 1928. zakon koji bi natu-
ralizovao sve izbeglice ispod dvadeset dve godine starosti bio je suspendovan, a 1936. vlada
je poni{tila sve naturalizacije. (Vidi Simpson, op. cit., p. 41).
21 Dvadeset pet godina pošto se sovjetski re`im odrekao milion i po Rusa, procenjeno je
da je barem 350 000 do 450 000 ve} bez dr`avljanstva – što je u`asan procenat ako se ima u
vidu da je protekla cela generacija od po~etnog jata, da je znatan deo otpao preko mora, a da
je drugi veliki deo stekao dr`avljanstvo u razli~itim zemljama putem brakova. (Vidi
Simpson, op. cit., p. 559; Eugene M. Kulischer, The Displacement of Population in Europe,
Montreal 1943; Winifred N. Hadsel, “Can Europe’s Refugees Find New Homes?” u Foreign
Policy Reports, August, 1943, Vol. X, br. 10).
Istina, i Sjedinjene Dr`ave su stavile doseljenike bez dr`avaljanstva u polo`aj potpune jed-
nakosti sa drugim strancima, ali to je bilo mogu}no samo zato što je ova zemlja imigracije
par excellence pridošlice uvek smatrala sopstvenim gra|anima u perspektivi, bez obzira na
njihovu raniju nacionalnu pripadnost.
22 American Friends Service Bulletin (General Relief Bulletin, March, 1943) štampa za-
mršen izveštaj o jednom od svojih ljudi iz rovova u Španiji koji je bio suo~en sa problemom
“~oveka koji je ro|en u Berlinu, u Nema~koj, ali koji je poljskog porekla po roditeljima
Poljacima i koji je zbog toga ... apatrid, ali se izjašnjava da je ukrajinske nacionalnosti, a tra`i
ga ruska vlada za repatrijaciju i slu`bu u Crvenoj armiji”.
PROPADANJE NACIONALNE DR@AVE I KRAJ PRAVA ^OVEKA 285
bili pretnja javnom redu. Francuska je pretila denaturalizacijom onim svojim gra|anima koji
su po~inili dela protivna interesima Francuske (1927). Austrija 1933. mo`e da liši austrijske
nacionalnosti svakog svog gra|anina koji slu`i ili u~estvuje u inostranstvu u akcijama nepri-
jateljskim prema Austriji. Nema~ka, kona~no, 1933. neposredno sledi razli~ite ruske na-
cionalne dekrete od 1921, tvrde}i da se sve osobe koje “prebivaju u inostranstvu” mogu po
volji lišiti nema~ke nacionalnosti.
PROPADANJE NACIONALNE DR@AVE I KRAJ PRAVA ^OVEKA 287
na dan deportovanja” 25a (za nema~ke Jevreje takav dekret nije bio potre-
ban, jer je u Tre}em rajhu postojao zakon prema kome svi Jevreji koji su
napustili teritoriju – uklju~uju}i, naravno, one deportovane u Poljsku u lo-
gor – automatski gube dr`avljanstvo). Prva velika {teta naneta nacional-
nim dr`avama kao rezultat dolaska stotina hiljada ljudi bez dr`avljanstva
bila je {to je ukinuto pravo azila, jedino pravo koje je ikada figuriralo kao
simbol prava ~oveka u sferi me|unarodnih odnosa. Njegova duga i svetla
istorija datira unazad do samih po~etaka regulisanog politi~kog `ivota. Od
davnih vremena to pravo je {titilo i izbeglicu i zemlju izbegli{tva od situa-
cija u kojima bi ljudi bili prisiljeni da stanu izvan zakona ukoliko se neke
okolnosti otrgnu njihovoj kontroli. To je bio jedini moderni ostatak sred-
njovekovnog principa quid quid est in territorio est de territorio, jer je u
svim drugim slu~ajevima moderna dr`va bila sklona da {titi svoje gra|ane
izvan sopstvenih granica i da bude sigurna, putem uzajamnih ugovora, da
oni i dalje potpadaju pod zakone svoje zemlje. Ali iako je pravo azila nas-
tavilo da funkcioni{e u svetu organizovanom u nacionalne dr`ave i, u po-
jedinim slu~ajevima, ~ak pre`ivelo oba svetska rata, ose}alo se da je ono
anahronizam i da je u sukobu sa me|unarodnim pravima dr`ave. Zato se
ono ne mo`e na}i u pisanom zakonu, ni u jednom ustavu ili me|unarod-
nom dogovoru, a Sporazum Lige naroda ~ak ga i ne spominje. 26 Ono deli,
u ovom pogledu, sudbinu Prava ~oveka, koja tako|e nisu nikada postala
zakon, ve} su `ivotarila u senci, kao apel u pojedinim izuzetnim slu~ajevi-
ma za koje normalne legalne institucije nisu marile. 27
25a Citat je uzet iz naredbe haupt{turmfirera Danekera datirane 10. marta 1943, i odnosi
se na “deportaciju 5 000 Jevreja iz Francuske, kvota za 1942”. Ovaj dokument (fotokopija u
Centre de Documentation Juive u Parizu) deo je Nuremberg Documents No. RF 1216.
Identi~ni aran`mani bili su napravljeni za bugarske Jevreje. Ibidem, relevantan memoran-
dum L. R. Wagnera, datiran 3. aprila 1943, document NG 4180.
26 S. Lawford Childs (op. cit.) istra`uje ~injenicu da Ugovor Lige “nije sadr`ao ~lan za
politi~ke izbeglice, nikakav izlaz za azilante”. Najskoriji pokušaj Ujedinjenih nacija da,
barem za malu grupu lica bez dr`avljanstva – takozvanih “de jure lica bez dr`avljanstva” –
izdejstvuju poboljšanje legalnog statusa bio je samo puki gest; naime, poku{aj da se skupe
predstavnici najmanje dvadeset dr`ava, ali sa eksplicitnim uveravanjem da u~estvovanje na
takvoj konferenciji ne bi nametalo bilo kakve obaveze. ^ak i pod tim uslovima, ostalo je
izuzetno sumnjivo da li konferencija mo`e da se sazove. Vidi vesti u New York Times,
October 17, 1954. p. 9.
27 Jedini ~uvari prava na azil bilo je nekoliko udru`enja ~iji je poseban cilj bio zaštita ljud-
skih prava. Najva`nije od njih, Ligue des Droits de l ’Homme koju je podr`avala Francuska,
sa ograncima u svim demokratskim evropskim zemljama, ponašala se kao da je još uvek bi-
lo samo pitanje spasavanja pojedinaca progonjenih zbog politi~kih uverenja i aktivnosti. Tvrd-
nja, bespredmetna ve} kod miliona ruskih izbeglica, postala je jednostavno apsurdna za Je-
vreje i Jermene. Liga nije bila ni ideološki ni administrativno opremljena da se nosi sa novim
promblemima. Pošto nije htela da se suo~i sa novom situacijom, posrnula je u funkcije koje
je mnogo bolje ispunjavalo bilo koje od dobrotvornih društava koje su osnovale same izbeglice
uz pomo} svojih sunarodnika. Kada su Prava ~oveka postala predmet naro~ito neefikasne do-
brotvorne organizacije, ideja ljudskih prava, prirodno, bila je još više diskreditovana.
288 IMPERIJALIZAM
Drugi veliki {ok koji je evropski svet pretrpeo dolaskom izbeglica 28 bi-
lo je to {to je shvatio da ih se ne mo`e osloboditi ili ih pretvoriti u pripad-
nike nacije zemlje koja ih je primila. Od po~etka su se svi slagali da pos-
toje samo dva na~ina za re{avanje ovog problema: repatrijacija ili natura-
lizacija. 29 Kada je primer prvih talasa ruskih i jermenskih izbeglica doka-
zao da nijedan od tih na~ina ne daje nikakve opipljive rezultate, zemlje
izbegli{tva su jednostavno odbile da priznaju status bez dr`avljanstva pri
svim kasnijim dolascima, ~ine}i na taj na~in situaciju izbeglica jo{ nepod-
no{ljivijom. 30 S gledi{ta zainteresovanih vlada bilo je sasvim razumljivo
{to su stalno podse}ale Ligu naroda “da (njen) rad na izbeglicama mora
{to pre da se okon~a”; 31 imale su mnogo razloga da se pla{e da ljudi iz-
ba~eni iz starog trojstva dr`ava-narod-teritorija, koje je jo{ uvek ~inilo os-
nov evropske organizacije i politi~ke civilizacije, predstavljaju samo
po~etak sve ve}eg pokreta, samo prvu kap okeana koji se stalno {iri. Bilo
je o~igledno, i Evijanska konferencija 1938. je ~ak priznala da su svi ne-
ma~ki i austrijski Jevreji potencijalno bez dr`avljanstva; i bilo je sasvim
prirodno da }e zemlje sa manjinama biti ohrabrene nema~kim primerom
da poku{aju da upotrebe iste metode da se oslobode nekog od svog ma-
njinskog stanovni{tva. 32 Me|u manjinama su Jevreji i Jermeni snosili naj-
tim {to su ove uzvra}ale istom merom. Idelno re{enje repatrijacije, krijum-
~arenje izbeglica nazad u zemlju njegovog porekla, uspelo je samo u ne-
koliko istaknutih primera, delom zbog toga {to su netotalitarnu policiju jo{
uvek ko~ili nekoliki ostaci eti~kih shvatanja, delom zato {to je izgledalo
da }e lica bez dr`avljanstva biti prokrijum~arena nazad iz svoje doma}e
zemlje kao i iz bilo koje druge i, na kraju, ali ne najmanje va`no, zato {to
je taj promet u celini mogao da se odvija samo sa okolnim zemljama. Po-
sledice ovog krijum~arenja bile su sitni ratovi izme|u policije i grani~ara,
koji nisu ba{ doprinosili dobrim me|unarodnim odnosima, i nagomilava-
nje zakonskih odrednica za ljude bez dr`avljanstva koji su, uz pomo} poli-
cije jedne zemlje, ilegalno pre{li na teritoriju druge.
Svaki poku{aj me|unarodnih konferencija da uspostave nekakav lega-
lan status za ljude bez dr`avljanstva propao je jer nikakvi dogovori nisu
mogli da zamene teritoriju na koju tu|in, u okviru postoje}eg zakona, mo-
ra biti deportovan. Sve diskusije o problemima izbeglica vrtele su se oko
jednog pitanja: Kako opet ozakoniti deportaciju izbeglica? Nisu Drugi
svetski rat i DP-logori bili neophodni da bi se pokazalo da je jedina prakti~-
na zamena za nepostoje}u domovinu internirski logor. Zaista, jo{ tride-
setih godina to je bila jedina “zemlja” koju je svet mogao da ponudi ljudi-
ma bez dr`avljanstva. 37
Naturalizacija se, s druge strane, pokazala tako|e kao proma{aj. Ceo sis-
tem naturalizacije evropskih zemalja raspao se suo~en sa ljudima bez dr-
`avljanstva, i to iz istih razloga iz kojih je bilo ukinuto pravo na azil. Su-
{tinski je naturalizacija bila privezak zakonodavstva nacionalne dr`ave
koje je ra~unalo samo sa “pripadnicima nacionalnosti”, ljudima ro|enim
na njegovoj teritoriji i dr`avljanima po ro|enju. Naturalizacija je bila
potrebna u izuzetnim slu~ajevima, za pojedince koje su okolnosti mogle
da dovedu na stranu teritoriju. Ceo proces je propao kada se pojavilo pita-
nje masovnog podno{enja prijava za naturalizaciju; 38 ~ak i sa ~isto admi-
nistrativne ta~ke, nijedna evropska dr`avna slu`ba ne mo`e da rukovodi
tim problemom. Umesto naturalizovanja makar malog dela prido{lica, ze-
mlje su po~ele da poni{tavaju ranije naturalizacije, delom zbog op{te pa-
nike, a delom zato {to je veliki broj prido{lica zapravo promenio uvek dra-
37 Pošto je došao do tu`nog zaklju~ka da je “stvarna teško}a oko primanja izbeglica to što
ako na loše iza|e... nema na~ina da se nje reši”, Childs, op. cit., predla`e “tranzitne centre” u
koje bi izbeglice mogle biti vra}ene ~ak i iz inostranstva, koji, drugim re~ima, treba da
zamene domovinu u svrhe deportacije.
38 Dva pirmera masovne naturalizacije na Bliskom Istoku bila su ~isti izuzeci: u jednom
se radi o gr~kim izbeglicama iz Turske, koje je gr~ka vlada u celini naturalizovala 1922. jer
je to zapravo bila stvar repatrijacije gr~ke manjine a ne stranih gra|ana; druga se ti~e jer-
menskih izbeglica iz Turske u Siriju, Liban i druge ranije turske zemlje, to jest, stanovništva
koje je na Bliskom Istoku imalo zajedni~ko dr`avljanstvo.
292 IMPERIJALIZAM
mah zaboravili, tako {to je regulisala haoti~nu berzu rada pozivaju}i strane
radnike dok je za njima imala potrebe i deportuju}i ih u vreme nezaposle-
nosti i krize. Posle 1935, godine kada je Lavalova vlada izvr{ila masovnu
repatrijaciju, od koje su bili spaseni samo ljudi bez dr`avljanstva, takozva-
ni “ekonomski imigranti” i druge grupe stranog porekla – Balkanci, Itali-
jani, Poljaci i [panci – spleli su se sa talasima izbeglica u ~vor koji vi{e ni-
je mogao da se razmrsi.
Mnogo gore od {tete koju su apatridi naneli drevnoj i neophodnoj razli-
ci izme|u pripadnika nacije i stranaca, kao i suverenim pravima dr`ava u
stvarima nacionalnosti i izgona, bila je {teta po samu strukturu legalnih
nacionalnih institucija, jer je sve ve}i broj stanovnika morao da `ivi izvan
jurisdikcije ovih zakona a bez za{tite bilo kog drugog. Lice bez dr`av-
ljanstva, prava naseljavanja i bez prava na rad moralo je naravno stalno da
kr{i zakon. Ono je bilo izlo`eno kazni zatvora a da nikada nije po~inilo
zlo~in. [tavi{e, celokupna hijerarhija vrednosti koja je spadala u civilizo-
vane zemlje bila je u njegovom slu~aju preokrenuta. Po{to je on bio ano-
malija za koju op{ti zakon nije bio predvi|en, za njega je bolje bilo da
postane anomalija koju je zakon predvideo, kriminalac.
Najbolji kriterijum za prosu|ivanje da li je neko bio nateran da prekr{i
zakon jeste pitanje da li je on imao koristi od po~injenog zlo~ina. Ako pos-
toji verovatno}a da }e mala kra|a pobolj{ati na{ zakonski polo`aj, makar
privremeno, mo`emo biti sigurni da nas li{avaju ljudski prava. Jer tada
kriminalni prestup postaje najbolja prilika za postizanje neke vrste ljudske
jednakosti, ~ak i ako se smatra izuzetkom od pravila. Va`na je ~injenica da
ovaj izuzetak potpada pod zakon. ^ak i osoba bez dr`avljanstva ne}e kao
kriminalac biti tretirana gore od drugog kriminalca, to jest, bi}e tretirana
kao svi drugi. Samo kao prekr{ilac zakona apatrid mo`e da stekne njegovu
za{titu. Dok traju su|enja i kazna, bi}e bezbedan od samovolje policije,
protiv koje nema advokata i tu`bi. Isti ~ovek koji je ju~e bio u zatvoru sa-
mo zbog toga {to postoji na svetu, koji nije imao nikakva prava i koji je `i-
veo pod pretnjom deportacije, i koji je bez izricanja kazne i bez su|enja
oteran u neku vrstu internacije zato {to je poku{ao da radi i da zaradi za `i-
vot, mo`e da postane skoro punopravni gra|anin zbog malog lopovluka.
^ak i ako je bez dinara, sada mo`e da dobije advokata, da se `ali na svoje
tamni~are, i bi}e saslu{an s po{tovanjem. On nije vi{e svetski {ljam, ve}
dovoljno va`an da ga informi{u o svim detaljima zakona po kojem }e mu
suditi. On je postao uva`ena osoba. 42
42 U prakti~nom smislu, svaka izre~ena presuda imala bi manje posledice u pore|enju sa
naredbom za izgon, ukidanjem dozvole za rad ili sa dekretom kojim se ~ovek šalje u internir-
ski logor. Japano-amerikanac sa zapadne obale koji je bio u zatvoru kada je vojska naredila
interniranje svih Amerikanaca japanskog porekla ne bi bio primoran da likvidira svoj posed
po suviše niskoj ceni; ostao bi upravo tamo gde je, imao bi kao štit advokata koji bi branio
294 IMPERIJALIZAM
njegove interese; a ako je bio te sre}e da bude osu|en na dugo, mogao bi da se pravo i mirno
vrati na svoj prvobitni posao i u profesiju, ~ak i na posao profesionalnog lopova. Zatvorska
kazna mu je garantovala ustavna prava koja ništa drugo – nikakvi protesti i `albe – ne bi
mogli da mu pru`e u slu~aju kad je njegovo pravo gra|anina dovedeno u sumnju.
43 ^injenica da je isti princip formiranja elite ~esto delovao u totalitarnim koncentra-
cionim logorima, gde je “aristokratija” bila sastavljena od ve}ine kriminalaca i nekoliko “ge-
nija”, to jest zabavlja~a i umetnika, pokazuje koliko je blizak društveni polo`aja tih grupa.
44 U Francuskoj, na primer, treba zabele`iti da je naredba za proterivanje koja je poticala
od policije bila mnogo ozbiljnija od one koju je izdalo “samo” Ministarstvo spoljnih poslova
i da je ministar spoljnih poslova samo u retkim slu~ajevima mogao da poništi policijski iz-
gon, dok je suprotna procedura bila ~esto samo pitanje mita. Po ustavu je policija pod au-
toritetom ministra spoljnih poslova.
PROPADANJE NACIONALNE DR@AVE I KRAJ PRAVA ^OVEKA 295
44a Februara 1938. Rajh i pruski Ministar unutrašnjih poslova predstavili su “nacrt zakona
koji se ticao sticanja i oduzimanja nema~ke nacionalnosti”, a koji je daleko prevazi{ao
Nirnberške zakone. On je odre|ivao da sva deca “Jevreja, Jevreja mešane krvi ili osobe neke
druge tu|inske krvi (koja uopšte ne bi mogla postati gra|ani Rajha) tako|e više nemaju pra-
vo na naconalnost “~ak i ako otac ima nema~ku nacionalnost po ro|enju”. Da se te mere nisu
više ticale prosto antijevrejskog zakonodavstva, evidentno je iz mišljenja koje je 19. juna
1939. izrazio ministar pravde: on predla`e da “re~i Jevrejin i Jevrejin mešane krvi treba, ako
je mogu}e, izbegavati u zakonu, zameniti ih sa ’osobe tu|inske krvi’ ili ’osobe nenema~ke ili
negermanske /nicht artverwandt/ krvi’“. Zanimljiv smer u planiranju ove neobi~ne ekspan-
zije stanovništva bez dr`avljanstva u nacisti~koj Nema~koj ti~e se naho~adi koja su eksplic-
itno smatrana licima bez dr`avljanstva sve dok se ne obavi “ispitivanje njihovih rasnih karak-
teristika”. Ovde je bio namerno revidiran princip po kojem je svaki pojedinac ro|en sa neo-
tu|ivim pravima koja mu garantuje njegova nacionalnost: svaki pojedinac je ro|en bespra-
van, naime bez dr`avljanstva, osim ako se kasnije ne donesu neke druge odluke.
Originalni dosije koji se ti~e nacrta zakona, uklju~uju}i mišljenja svih ministara i vrhovne
komande Vermahta, mo`e se na}i u arhivima Yidissh Scientific Institute u Njujorku (G-75).
* vidi obja{njenje termina koordinacija na str. 346.
296 IMPERIJALIZAM
hov visok dru{tveni polo`aj i politi~ki zna~aj i uop{te se nisu trudili da sa-
kriju svoje simpatije. To {to su nacisti na kraju nai{li na sramno mali otpor
od strane policije u zemljama koje su okupirali i {to su mogli da organizu-
ju toliko nasilje uz pomo} lokalnih policijskih snaga, barem se delimi~no
ima zahvaliti mo}noj poziciji koju je policija stekla u nesputanoj i samo-
voljnoj vladavini nad ljudima bez dr`avljanstva i izbeglicama.
I u istoriji “nacije manjina” i u formiranju naroda bez dr`avljanstva, Je-
vreji su igrali zna~ajnu ulogu. Oni su bili na ~elu takozvanog manjinskog
pokreta zbog svoje velike potrebe za za{titom (merljive jedino sa potre-
bom Jermena) i zbog odli~nih me|unarodnih veza, ali pre svega zbog toga
{to nisu ~inili ve}inu ni u jednoj zemlji pa su se zato mogli smatrati kao
minorité par excellence, to jest, jedina manjina ~iji se interesi mogu braniti
samo me|unarodno garantovanom za{titom. 45
Posebne potrebe jevrejskog naroda bile su najbolji izgovor za poricanje
tvrdnje da su ugovori bili kompromis izme|u tendencije novih nacija da
silom asimiluju tu|e narode i izme|u nacionalnosti kojima iz izvesnih ra-
zloga nije moglo biti dodeljeno pravo nacionalnog samoodre|enja.
Sli~na okolnost je stavila u prvi plan Jevreje u diskusiji o problemu
izbegli{tva i apatridstva. Prvi Heimatlose ili apatrides stvoreni mirovnim
ugovorima bili su u najve}em broju Jevreji koji su dolazili iz dr`ava-
-naslednica i nisu bili u stanju ili nisu imali volje da se stave pod za{titu
nove manjine u svojim domovinama. Dok Nemci nisu naterali nama~ku
jevrejsku zajednicu u emigraciju i gubljenje dr`avnosti, ovi nisu ~inili
znatan deo ljudi bez dr`avljanstva. Ali u godinama koje su do{le posle
Hitlerovog uspe{nog istrebljenja nema~kih Jevreja, sve manjinske zemlje
su po~ele da razmi{ljaju u pravcu ekspatrijacije svojih manjina i bilo je
sasvim prirodno da mogu da po~nu sa minorité par excellence, jedinom
nacionalno{}u koja zapravo nije imala nikakvu drugu za{titu osim za{tite
manjinskog sistema koji je od tad postao sprdnja.
Primedba da je nemanje dr`avljanstva primarno jevrejski problem46 bila
je izgovor koji su vlade koristile kada su poku{avale da taj problem smire
tako {to }e ga ignorisati. Nijedan od dr`avnika nije bio svestan da se
Hitlerovo re{enje jevrejskog problema sastoji u tome da prvo smanji ne-
ma~ke Jevreje do nepriznate manjine u Nema~koj, a onda da ih kao bezdr-
`avne ljude odveze preko granica i kona~no da ih odasvud sve opet skupi
45 O ulozi Jevreja u formulisanju Manjinskih ugovora, vidi Macrtney, op. cit., p. 4, 213,
281 i passim; David Erdstein, Le Statut juridique des Minorités en Europe, Paris, 1932, p. 11
ff. ; Oscar J. Janowsky, op. cit.
46 To ni u kom slu~aju nije bio samo hir nacisti~ke Nema~ke, iako se samo jedan nacisti~ki
autor usudio da to izrazi: “Istina je da }e izbegli~ko pitanje nastaviti da postoji ~ak i kad više
ne bude jevrejskog pitanja; ali pošto Jevreji ~ine tako visok procenat izbeglica, izbegli~ko pi-
tanje bi}e vrlo pojednostavljeno” (Kabermann, “Das internationale Flüchtlingsproblem”, u
Zeitschrift für Politik, Bd. 29, Heft 3, 1939).
PROPADANJE NACIONALNE DR@AVE I KRAJ PRAVA ^OVEKA 297
nisu garantovali vlada i Ustav, ve} dru{tvene, duhovne i verske sile. Zato
je tokom celog devetnaestog veka postojala saglasnost u mi{ljenju da se na
ljudska prava treba pozivati kad god je pojedincima potrebna za{tita protiv
novog suvereniteta dr`ave i nove samovolje dru{tva.
Po{to su Prava ~oveka bila proklamovana kao “neotu|iva”, nesvodiva i
neizvodiva iz drugih prava ili zakona, nije se pozivalo na neki autoritet ko-
ji bi ih primenjivao; sam ^ovek je bio njihov izvor kao i njihov krajnji cilj.
Me|utim, nije se mislilo da je potreban bilo kakav poseban zakon za za-
{titu tih prava jer se pretpostavljalo da }e svi zakoni po~ivati na njima. ^o-
vek se ukazao kao jedini suveren u pitanjima zakona, kao {to je bilo pro-
klamovano da je narod jedini suveren u pitanjima vladanja. Suverenitet
naroda (razli~it od suvereniteta kneza) nije proklamovan po milosti bo`joj,
ve} u ime ^oveka, tako da je izgledalo jedino prirodno da }e “neotu|iva”
prava ~oveka na}i garancije i postati neotu|iv deo prava naroda na suve-
renu vladu.
Drugim re~ima, ~ovek se kao potpuno emancipovano, potpuno izolova-
no bi}e koje je u sebi nosilo svoj dignitet bez obra}anja nekom {irem, obu-
hvatnom poretku, pojavio tek kada je ponovo i{~ezao kao pripadnik je-
dnog naroda. Od po~etka je u deklaraciju neotu|ivih ljudskih prava uple-
ten paradoks time {to je ona ra~unala sa “apstraktnim” ljudskim bi}em ko-
je izgleda nigde nije postojalo, jer su ~ak i divljaci `iveli u nekoj vrsti dru-
{tvenog poretka. Ako plemenska ili neka druga “nazadna” zajednica nije
u`ivala ljudska prava, to je o~igledno bilo zato {to kao celina jo{ nije po-
stigla stepen civilizacije, stepen narodnog i nacionalnog suvereniteta, ve}
su je tla~ili strani ili doma}i despoti. Celo pitanje ljudskih prava, me|utim,
bilo je ubrzo i nerazmrsivo spleteno sa pitanjem nacionalne emancipacije;
izgledalo je da jedino emancipovan suverenitet naroda, sopstvenog naroda
mo`e da ih osigura. Iako je ~ove~anstvo, od Francuske revolucije, bilo za-
mi{ljeno kao slika porodice nacija, postepeno je postalo jasno da je narod,
a ne pojedinac, bio slika ~oveka.
Puna implikacija ovog poistove}ivanja prava ~oveka sa pravima naroda
u evropskom sistemu nacionalnih dr`ava iza{la je na videlo tek kada se iz-
nanada pojavio velik broj ljudi i naroda ~ija su elementarna prava toliko
malo obezbe|ena obi~nim funkcionisanjem nacionalnih dr`ava u sred Ev-
rope kao da su u srcu Afrike. Prava ~oveka, kona~no, definisana su kao
“neotu|iva” jer se pretpostavljalo da treba da budu nezavisna od svih vla-
da; ali je ispalo da onog trenutka kad ljudska bi}a nemaju svoju vladu i
moraju da spadnu na svoja minimalna prava, nema nijednog autoriteta da
ih za{titi i da nijedna institucija nije voljna da garantuje za njih. Ili kada je,
kao u slu~aju manjina, me|unarodna zajednica sebi bespravno prisvojila
nevladinu vlast, neuspeh je bio o~igledan ~ak i pre nego {to su se njene
mere potpuno realizovale; nisu se samo vlade manje ili vi{e otvoreno us-
PROPADANJE NACIONALNE DR@AVE I KRAJ PRAVA ^OVEKA 299
su potla~eni ve} {to niko ne}e ~ak ni da ih potla~i. Samo u poslednjem ste-
penu ovog prili~no dugog procesa ugro`eno je njihovo pravo na `ivot;
jedino ako ostanu savr{eno “suvi{ni”, ako se niko ne mo`e na}i da ih “svo-
jata”, njihovi `ivoti mogu biti u opasnosti. ^ak su i nacisti po~eli istreblje-
nje Jevreja li{avaju}i ih prvo svakog pravnog statusa (statusa gra|ana dru-
gog reda) i odsecaju}i ih od sveta `ivih trpaju}i ih u geta i koncentracione
logore; i pre nego {to su uklju~ili gasne komore, pa`ljivo su ispitali teren i
na svoje zadovoljstvo na{li da nijedna zemlja ne}e tra`iti te ljude. Poenta
je u tome {to je stanje potpune obespravljenosti stvoreno pre nego {to je
osporeno pravo na `ivot.
Isto to se odnosi ~ak do stepena ironije na priznavanje prava na slobodu,
koje se nekada smatralo pravom su{tinom ljudskih prava. Nema spora da
su ljudi izvan granica zakona imali mo`da ve}u slobodu kretanja nego pot-
puno zakonito zatvoreni kriminalac ili da su u`ivali ve}u slobodu uverenja
u internirskim logorima demokratskih zemalja nego {to bi imali u bilo
kom obi~nom despotizmu, da ne pominjemo totalitarnu zemlju. 50 Ali ni
fizi~ka bezbednost – hranila ih je neka dr`avna ili privatna organizacija
socijalne pomo}i – niti sloboda uverenja nisu nimalo menjale bazi~nu si-
tuaciju obespravljenosti. Njihov se `ivot produ`avao iz milosr|a a ne po
pravu, jer nije postojao nijedan zakon koji bi naterao nacije da ih hrane;
sloboda kretanja, ako su je uop{te imali, nije im davala pravo da se negde
nasele, koje su ~ak i zato~eni kriminalci u`ivali kao normalnu stvar; a nji-
hova sloboda uverenja je sloboda lude, jer ni{ta {to su oni mislili nije ima-
lo bilo kakvu va`nost.
Ove poslednje ta~ke su krucijalne. Fundamentalno li{avanje ljudskih
prava manifestovalo se prvo i iznad svega li{avanjem mesta u svetu koje
uverenja ~ini zna~ajnim a dela efikasnim. U pitanju je ne{to mnogo bazi-
~nije od slobode i pravde, {to su gra|anska prava, kada pripadnost zajedni-
ci u kojoj je ~ovek ro|en nije vi{e ne{to normalno, a nepripadanje nije vi{e
stvar izbora, ili kada je ~ovek stavljen u situaciju u kojoj, sve dok ne u~ini
kriminalno delo, njegov tretman ne zavisi od toga {ta on ~ini ili ne ~ini. Ta
krajnost, i ni{ta drugo, jeste situacija ljudi li{enih ljudskih prava. Oni su li-
{eni ne prava na slobodu, ve} prava na akciju, ne prava da misle {to god
`ele, ve} prava da merodavno sude. Privilegije u nekim slu~ajevima, ne-
pravda u najve}em broju, blagoslovi i kletve dodeljivani su im prema do-
ga|ajima a bez ikakve veze sa bilo ~im {to oni ~ine, {to su ~inili ili mogu
da u~ine.
50 ^ak i pod uslovima totalitarnog nasilja koncentracioni logori su ponekad bili jedino
mesto gde su izvesni ostaci slobode mišljenja i govora još uvek postojali. Vidi David Russet,
Les Jours de Notre Mort, Paris, 1947, passim, za slobodu diskutovanja u Buhenvaldu, i
Anton Ciliga, The Russian Enigma, London, 1940, p. 200, o “ostrvima slobode”, “slobodi
mišljenja” koja je vladala u nekim sovjetskim zatvorima.
304 IMPERIJALIZAM
racija ljudskih prava, kao {to skora{nji primer izraelske dr`ave pokazuje,
posti`e se samo kroz restauraciju ili uspostavljanje nacionalnih prava.
Koncepcija ljudskih prava, zasnovana na pretpostavljenom postojanju ljud-
skog bi}a kao takvog, slomila se u samom trenutku kada su se oni koji su
tvrdili da veruju u nju prvi put suo~ili sa ljudima koji su zaista izgubili sve
ostale kvalitete i posebne odnose – osim {to su jo{ uvek bili ljudi. Svet ni-
je na{ao ni{ta sveto u apstraktnoj nagosti ljudskog bi}a. I, sa stanovi{ta ob-
jektivnih politi~kih uslova, te{ko je re}i kako su koncepti ~oveka na koji-
ma su bazirana ljudska prava – da je on stvoren po slici bo`ijoj (u ame-
ri~koj formuli) ili da je on predstavnik ~ove~anstva ili da u sebi ~uva svete
zahteve prirodnog zakona (u francuskoj formuli) – mogli da pomognu da
se taj problem re{i.
Pre`iveli iz logora smrti, logora{i iz koncentracionih i internirskih logo-
ra i, u pore|enju sa njima, ~ak sre}ni ljudi bez dr`avljanstva mogli su i bez
Berkovih argumenata da vide da je njihova apstraktna nagost samih ljud-
skih bi}a bila po njih najve}a opasnost. Zato {to se na njih gledalo kao na
divljake i pla{e}i se da bi mogli da zavr{e tako {to bi bili smatrani `ivoti-
njama, ovi ljudi su insistirali na svojoj nacionalnosti, poslednjem znaku
svog ranijega dr`avljanstva, kao na jedinoj preostaloj i priznatoj vezi sa
~ove~anstvom. Njihovo nepoverenje prema prirodnim pravima i njihovo
preferiranje nacionalnih prava dolazi upravo iz toga {to su shvatili da su
prirodna prava data ~ak i divljacima. Berk se ve} bojao da bi prirodna,
“neotu|iva” prava samo potvrdila “pravo golog divljaka”, 53 i time svela
civilizovane nacije na status divlja{tva. Jer samo divljaci nisu imali na {ta
da spadnu osim na minimalnu ~injenicu svog ljudskog porekla pa su se
ljudi za svoju nacionalnost zaka~ili jo{ o~ajni~kije kada su izgubili prava i
za{titu koju im je takva nacionalnost nekada pru`ala. Izgledalo je da jedi-
no njihova pro{lost sa svojim “neotu|ivim nasle|em” svedo~i o ~injenici
da oni jo{ uvek pripadaju civilizovanom svetu.
Ako ljudsko bi}e gubi svoj politi~ki status, ono treba, prema implikaci-
jama uro|enih i neotu|ivih prava ~oveka da ta~no potpadne pod situaciju
za koju su deklaracije takvih op{tih prava odre|ene. Zapravo se de{ava
suprotno. Izgleda da ~ovek koji nije ni{ta drugo nego ~ovek gubi same od-
like koje omogu}avaju drugim ljudima da ga tretiraju kao svog bli`njeg.
To je jedan od razloga {to je mnogo te`e razoriti pravnu li~nost kriminal-
ca, to jest ~oveka koji je preuzeo na sebe odgovornost za ~in ~ije posledice
sada odre|uju njegovu sudbinu, nego ~oveka kome su osuje}ene sve obi~-
ne ljudske odgovornosti.
Zato Berkovi argumenti dobijaju dodatno zna~enje ako gledamo samo
na op{tu ljudsku situaciju onih koji su bili izgnani iz svih politi~kih zajed-
meju, kao {to su Mongoli vekovima pretili Evropi. ^ak je i pojava totali-
tarnih vlada fenomen iz sr`i, a ne izvan na{e civilizacije. Opasnost se kri-
je u tome {to globalna, op{tepovezana civilizacija mo`e da stvori varvare
u sebi samoj, teraju}i milione ljudi u situacije koje su, uprkos svim po-
javnim oblicima, situacije divljaka.54
Totalitarizam
DAVID RUSE
D E S E T O P O G L AV L J E : Besklasno dru{tvo
I: Mase
od koje boluju svi totalitarni pokreti: oni, naime, mogu da se odr`e sve dok
se sami kre}u i dok pokre}u sve oko sebe. Utoliko je upravo ova ne-
doslednost u izvesnom smislu prili~no laskava pohvala mrtvim vo|ama,
jer su uspeli da svoje podanike zaraze specifi~no totalitarnim virusom;
naime, ukoliko postoji ne{to {to bi se moglo nazvati totalitarnom li~no{}u,
odnosno totalitarnim mentalitetom, onda su ova izvanredna pri-
lagodljivost i odsustvo kontinuiteta nesumnjivo njene najizra`enije oso-
bine. Stoga nestalnost i zaboravnost masa ne garantuju da }e one mo}i da
se izle~e od totalitarne zaslepljenosti, koja se povremeno poistove}ivala sa
kultom Hitlerove ili Staljinove li~nosti; mo`da ba{ treba izvesti suprotan
zaklju~ak.
Jo{ bismo vi{e pogre{ili ako bismo zbog ove nedoslednosti zaboravili da
se totalitarni re`imi, dokle god su na vlasti, i totalitarne vo|e, dokle god su
`ive, “oslanjaju na mase i vladaju zahvaljuju}i podr{ci masa”, sve do sa-
mog kraja.2 Hitlerov dolazak na vlast bio je legalan po svim pravilima de-
mokratije;3 da nisu u`ivali poverenje masa, ni on ni Staljin ne bi mogli da
se nametnu kao vo|e {irokih slojeva stanovni{tva, ne bi mogli da pre`ive
mnoge unutra{nje i spoljne krize ili da prebrode brojne opasnosti nemilo-
srdnih borbi unutar partije. Isto tako ni do Moskovskih procesa ili do li-
kvidiranja Remove frakcije ne bi do{lo da nije bilo podr{ke masa. Ra{ire-
no uverenje da je Hitler bio prosto agent nema~kih industrijalaca ili da je
Staljin odneo pobedu u borbi za nasledni{tvo posle Lenjinove smrti zah-
valjuju}i mra~noj spletki, legende su koje se mogu opovrgnuti mnogim ~i-
njenicama, i to pre svega neospornom omiljeno{}u vo|a,4 a ona se, opet,
ne mo`e pripisati samo pobedi ve{te i lukave propagande nad neznanjem i
glupo{}u. Jer propaganda totalitarnog pokreta, koji prethodi totalitarnom
re`imu ali ga do odre|enog trenutka i prati, uvek je iskrena koliko je i
pritvorna, a potencijalni totalitarni vladar obi~no zapo~inje karijeru tako
2 v. inspirativne opaske Karltona D`. H. Hejza (Hayes) u ~lanku “Originalnost totalitariz-
ma u istoriji zapadne civilizacije” u: Symposium on the Totalitarian State, 1939. Proceedings
of the American Philosophical Society, Philadelphia 1940. Vol. LXXXII.
3 To je zaista bila “prva velika revolucija u istoriji izvedena uz puno po{tovanje pozitivnog
prava koje va`i u trenutku preuzimanja vlasti” (Hans Frank, Recht und Verwaltung, 1939, p.
8).
4 Najbolja studija o Hitleru i njegovoj karijeri je nova Hitlerova biografija Alana Bullocka,
Hitler, A Study in Tyranny, London 1952. Pisana u engleskoj tradiciji politi~ke biografije,
njegova studija savesno koristi sve dostupne izvore i daje detaljnu sliku tada{nje politi~ke
situacije. Ova publikacija je po iscrpnosti prevazi{la izvrsna dela Konrada Heidena (pre sve-
ga Der Fuehrer: Hitler’s Rise to Power, Boston 1944), mada su ona i dalje va`na zbog op{teg
tuma~enja doga|ajâ. Za Staljinovu karijeru v. Boris Souvarine, Stalin. A Critical Survey of
Bolshevism, New York 1939, jo{ uvek merodavno delo, kao i Isaac Deutscher, Stalin. A
Political Biography, New York/London 1949, studija nezaobilazna zbog bogate dokumenta-
cije i detaljnog uvida u unutarpartijske borbe; povoljan utisak o ovoj studiji, me|utim,
donekle kvari pore|enje Staljina sa Kromvelom, Napoleonom i Robespjerom.
BESKLASNO DRU[TVO 315
ma, slama se onog trenutka kada pokret svoje fanati~ne sledbenike ostavi
na cedilu, kada u njima ubije i poslednji trag uverenja koji bi mogao da
pre`ivi slom pokreta.9 No unutar organizacionog okvira pokreta, dok god
on funkcioni{e, fanati~ni ~lanovi otporni su i na iskustvo i na argumente
razuma; identifikacija sa pokretom i potpuni konformizam kao da su uni-
{tili svaku otvorenost za nova iskustva, ~ak i kada ona idu do takvih kraj-
nosti kao {to su mu~enje ili strah od smrti.
taran re`im mogla da uspostavi tek tokom rata, nakon {to je osvajanjem
Istoka obezbe|en dovoljan broj stanovnika a logori smrti postali mogu}i. I
obrnuto, izgledi za uspostavljanje totalitarne vlasti zastra{uju}e su dobri u
zemljama tradicionalnog orijentalnog despotizma, u Indiji i Kini: one,
naime, raspola`u gotovo neiscrpnim materijalom koji mo`e da odr`ava
mo}nu i krvo`ednu ma{ineriju totalne dominacije; osim toga, tamo je
ose}anje suvi{nosti, tipi~no za ~oveka mase, ve} vekovima izra`eno u
preziru prema ljudskom `ivotu. U Evropi je ovo, pak, sasvim nova pojava,
nusproizvod masovne nezaposlenosti i porasta broja stanovnika u posled-
njih 150 godina. Umerenost ili manje ubila~ki metodi vladanja te{ko se
mogu objasniti strahom vlasti od narodne pobune: ona se mnogo vi{e pla{i
depopulacije sopstvene zemlje. Samo tamo gde su mase suvi{ne, ili gde
njihovo eliminisanje ne bi dovelo do katastrofalne depopulacije, samo je
tamo totalitarna vlast, za razliku od totalitarnog pokreta, uop{te i mogu}a.
Totalitarni pokreti mogu se javiti svuda gde postoje mase koje iz bilo
kog razloga te`e da se politi~ki organizuju. Mase ne dr`i na okupu svest o
zajedni~kom interesu, njima nedostaje ona specifi~na klasna artikulisanost
koja se izra`ava u jasnim, ograni~enim i ostvarivim ciljevima. Termin
“masa” mo`e se upotrebljavati jedino kada je re~ o ljudima koji, bilo zbog
samog svog broja, bilo zbog ravnodu{nosti, bilo zbog kombinacije jednog
i drugog, ne mogu da se integri{u ni u jednu organizaciju zasnovanu na za-
jedni~kom interesu, u politi~ku partiju ili organe lokalne vlasti, u profe-
sionalne organizacije ili sindikate. One potencijalno postoje u svakoj
zemlji i ~ine onu ve}inu neutralnih, politi~ki nezainteresovanih ljudi koji
nikada ne pristupaju nijednoj partiji i retko izlaze na izbore.
Za uspon nacisti~kog pokreta u Nema~koj i komunisti~kih pokreta u
Evropi posle 1930. godine17 karakteristi~no je to {to su oni svoje ~lanove
regrutovali upravo iz ove mase naizgled nezainteresovanih ljudi od kojih
su sve druge partije ve} digle ruke, smatraju}i da su isuvi{e apati~ni ili isu-
vi{e glupi da bi bili dostojni njihove pa`nje. Zato su ve}inu njihovih ~la-
nova ~inili ljudi koji se ranije nisu pojavljivali na politi~koj sceni, {to je
omogu}ilo uvo|enje sasvim novih metoda u politi~ku propagandu, ali je
dovelo i do neprijem~ivosti za argumente politi~kih protivnika; ovi pokreti
ne samo da su se stavili s onu stranu partijskog sistema u celini, ve} su
na{li ~lanstvo koje do tada nije bilo taknuto, nije bilo “iskvareno” partij-
skim sistemom. Zato totalitarni pokreti nisu ni morali da se obaziru na
tu|e argumente, i sve vreme su radije ubijali protivnike nego {to su ih ube-
|ivali, {ire}i tako pre teror nego konkretna uverenja. Oni su nesuglasice
prikazivali kao ne{to {to neminovno poti~e iz dubokih prirodnih, dru-
{tvenih ili psiholo{kih izvora koji su izvan kontrole pojedinca, te su stoga
i s onu stranu mo}i razuma. Ovakav stav je mogao da bude i nedostatak,
da su ovi pokreti samo iskreno prihvatili konkurentsku borbu sa drugim
partijama; ovako su, pak, bili sigurni da se obra}aju ljudima koji imaju do-
voljno razloga da u podjednakoj meri budu ogor~eni na sve stranke.
Uspeh totalitarnih pokreta kod masa zna~io je kraj dve iluzije koje su
gajile zemlje sa demokratskim vladama, a posebno evropske nacionalne
dr`ave i njihove partije. Prva je bila iluzija da narod svojim ve}im delom
aktivno u~estvuje u vlasti i da je svaki pojedinac simpatizer partije kojoj
pripada ili ve} neke druge. Totalitarni pokreti su dokazali da, ba{ naprotiv,
politi~ki neutralne i nezainteresovane mase itekako mogu da ~ine ve}inu u
demokratskim zemljama, te da tako demokratija mo`e da funkcioni{e u
skladu sa pravilima koja aktivno priznaje samo manjina. Druga iluzija ko-
ju su totalitarni pokreti sru{ili bilo je uverenje da te politi~ki nezaintereso-
vane mase uop{te nisu va`ne, da su one zaista neopredeljene, da predsta-
vljaju neku neizdiferenciranu pozadinu politi~kog `ivota nacije. Sada su
one pokazale ne{to {to nijednom organu javnog mnjenja nije po{lo za
rukom, naime to da demokratske vlade po~ivaju na pre}utnom pristanku i
trpeljivosti nezainteresovanih i neartikulisanih slojeva naroda isto koliko i
na vidljivim i javnim institucijama i organizacijama zemlje. Zato se u~ini-
lo da su totalitarni pokreti nedosledni kada su, uprkos preziru prema parla-
mentarnoj vlasti, po{li u osvajanje parlamenata: uspeli su da sve ljude ube-
de kako su parlamentarne ve}ine la`ne i kako ne odgovaraju nu`no real-
nom stanju stvari u zemlji, ~ime su podrili samopo{tovanje i samopouzda-
nje vlada, koje su tako|e pre verovale u vladavinu ve}ine nego u svoje us-
tave.
^esto je nagla{avano da totalitarni pokreti upotrebljavaju i zloupotreb-
ljavaju demokratske slobode da bi ih kona~no ukinuli. Tu nije na delu
samo demonska inteligencija vo|a ili detinjasta nedotupavnost masa.
Demokratske slobode, dodu{e, jesu zasnovane na ravnopravnosti svih gra-
|ana pred zakonom, ali one sti~u svoj organski smisao i funkciju jedino
ako ti gra|ani pripadaju nekim grupama i ako ih one predstavljaju, ili, pak,
BESKLASNO DRU[TVO 321
ako gra|ani `ive unutar neke socijalne i politi~ke hijerarhije. Raspad kla-
snog sistema, jedine socijalne i politi~ke stratifikacije evropskih nacional-
nih dr`ava, sigurno je bio “jedan od najzna~ajnijih doga|aja u novijoj is-
toriji Nema~ke”,18 a pomogao je usponu nacizma kao {to je u Rusiji
odsustvo socijalne stratifikacije u ruralnoj populaciji (tom “ogromnom be-
zobli~nom telu bez ikakvog politi~kog obrazovanja, gotovo neprijem~ivog
za ideje koje bi omogu}ile plemenitu akciju”)19 bolj{evicima pomoglo da
zbace demokratsku vladu Kerenskog. Stanje u prehitlerovskoj Nema~koj
indikativno je za opasnosti koje u sebi nosi razvoj zapadnog dela sveta,
posebno ako imamo u vidu da se, zavr{etkom Drugog svetskog rata, isti
dramati~an slom klasnog sistema ponovio u gotovo svim evropskim zeml-
jama. Doga|aji u Rusiji, pak, jasno ukazuju na pravac kojim bi mogle da
krenu neizbe`ne revolucionarne promene u Aziji. Prakti~no nije mnogo
va`no da li }e totalitarni pokreti prihvatiti matricu nacizma ili matricu
bolj{evizma, da li }e mase organizovati u ime rase ili u ime klase, da li }e
se pretvarati da po{tuju zakone `ivota i prirode ili zakone dijalektike i
ekonomije.
Nezainteresovanost za javne poslove i neutralnost u politi~kim pitanji-
ma same po sebi nisu dovoljan razlog za uspon totalitarnih pokreta. Bur-
`oaska dru{tva, zasnovana na konkurenciji i na sticanju dobara, dovela su
do apatije, pa ~ak i do netrpeljivosti prema javnom `ivotu, i to ~ak ne to-
liko kod onih eksploatisanih dru{tvenih slojeva koji su bili isklju~eni iz
aktivnog upravljanja zemljom, koliko u samoj bur`oaziji. Posle dugog pe-
rioda la`ne skromnosti, u kom se bur`oazija zadovoljavala statusom domi-
nantne klase i nije te`ila politi~koj vlasti (nju je drage volje prepustila ari-
stokratiji), nastupila je era imperijalizma, tokom koje je bur`oazija posta-
jala sve netolerantnija prema postoje}im nacionalnim institucijama: sada
je po~ela da pola`e pravo na politi~ku mo} i da se organizovano priprema
za nju. I po~etna apatija i kasnije monopolisti~ko, diktatorsko usmerenje u
spoljnoj politici nacije, poti~u iz onog na~ina `ivota i onih `ivotnih uve-
renja koja su tako isklju~ivo usmerena na uspeh ili neuspeh pojedinca u
bezobzirnoj konkurenciji da se gra|anske du`nosti i odgovornosti ose}aju
kao nepotrebno tra}enje ionako ograni~enog vremena i energije. Takvi
stavovi bur`oazije veoma su korisni za one oblike diktature u kojima jedan
“sna`an ~ovek” preuzima na sebe te{ku odgovornost vo|enja javnih po-
slova; oni isto tako predstavljaju prepreku totalitarnim pokretima koji ne
mogu da toleri{u bur`oaski (niti bilo koji drugi) individualizam. Ma kako
nespremni bili da prihvate gra|anske odgovornosti, pripadnici apati~nih
slojeva dru{tva u kom dominira bur`oazija itekako zadr`avaju svoju indi-
vidualnost, pa makar i samo zato {to bez nje ne bi mogli da pre`ive u bor-
bi za `ivot.
Presudne razlike izme|u organizacija gomile u devetnaestom veku i ma-
sovnih pokreta u dvadesetom lako se previ|aju zato {to se moderne totali-
tarne vo|e po psihologiji i mentalitetu ne razlikuju mnogo od nekada{njih
vo|a gomile, ~ije su moralne norme i politi~ka sredstva veoma srodna
bur`oaskima. Pa ipak, ako je individualizam karakteristi~an za stav prema
`ivotu i bur`oazije i gomile, totalitarni pokreti s pravom mogu da tvrde da
su oni prvi imali istinski antibur`oasku orijentaciju; ni jedan od njihovih
prethodnika iz devetnaestog veka, ni Dru{tvo 10. decembra, koje je pomo-
glo Luju Napoleonu da do|e na vlast, ni kolja~ke brigade koje su harale
Parizom za vreme Drajfusove afere, ni Crne stotine ruskih pogroma, ni
pan-pokreti nisu anga`ovali svoje ~lanove do ta~ke na kojoj se potpuno
gube individualni prohtevi i ambicije, niti su i slutili da organizacija mo`e
jednom za svagda, a ne samo dok traje kolektivno juna{tvo, da izbri{e in-
dividualni identitet.
Odnos izme|u gra|anskog klasnog dru{tva i masa koje nastaju po nje-
govom slomu nije jednak odnosu izme|u bur`oazije i gomile, nusproizvo-
da kapitalisti~kog na~ina proizvodnje. Mase i gomila imaju samo jednu
zajedni~ku crtu: obe se nalaze izvan svih socijalnih struktura i organa poli-
ti~kog predstavljanja. Mase ne preuzimaju norme i stavove vladaju}e
klase, kao {to to ~ini gomila (mada na iskrivljen na~in), ve} odra`avaju i
na odre|eni na~in izvitoperuju norme i stavove svih klasa u vezi sa javnim
poslovima. Merila ~oveka mase ne odre|uje samo, pa ~ak ne ni prven-
stveno, ta posebna klasa kojoj je nekada pripadao, ve} sveprisutni uticaji i
ube|enja koja su, pre}utno i neodre|eno, delile sve klase dru{tva.
Pripadnost klasi, mada mnogo labavija i ne tako neumoljivo odre|ena
dru{tvenim poreklom kao u feudalnom dru{tvu, uglavnom je bila data
ro|enjem, a samo su je izuzetan dar ili sre}a mogli promeniti. Dru{tveni
status odlu~ivao je o u~estvovanju pojedinca u politici, i osim u slu~ajevi-
ma nacionalne krize, kada je trebalo da dela kao pripadnik nacije, bez
obzira na pripadnost klasi ili partiji, pojedinac se nikada nije direktno
suo~avao sa javnim poslovima niti se ose}ao direktno odgovornim za njih.
^im bi neka klasa dobila ve}i dru{tveni zna~aj, po~ela bi da obu~ava
odre|en broj svojih ~lanova za politiku kao zanimanje, kao pla}en (ili, ako
su ovi to sebi mogli da priu{te, nepla}en) rad u vladi i telima koja doti~nu
klasu predstavljaju u parlamentu. Ve}ina ljudi, i to u svim klasama, ostaja-
la je izvan partijskih i drugih politi~kih organizacija, ali to nikome nije bi-
lo va`no. Drugim re~ima, pripadnost klasi, usko ograni~ene obaveze klase
i tradicionalno shvatanje vlasti spre~ili su ja~anje gra|anstva koje bi
ose}alo individualnu i li~nu odgovornost za upravljanje zemljom. Ova
apoliti~nost stanovnikâ nacionalnih dr`ava iza{la je na videlo tek kad se
BESKLASNO DRU[TVO 323
klasni sistem slomio i u propast poveo ~itav splet vidljivih i nevidljivih ni-
ti koje su ljude vezivale za politi~ku zajednicu.
Slom klasnog sistema automatski je ozna~io i slom partijskog sistema,
prvenstveno zato {to partije, kao interesna udru`enja, vi{e nisu mogle da
zastupaju klasne interese. One su bile zna~ajne za pripadnike nekada{njih
klasa koji su se, uprkos svemu, nadali da }e ponovo pridobiti svoj stari
dru{tveni polo`aj, i koji su se dr`ali jedni drugih ne zato {to su i dalje imali
zajedni~ke interese, nego zato {to su se nadali da }e mo}i ponovo da ost-
vare svoje. Stoga su i partije u svojoj propagandi sve vi{e koristile psiho-
lo{ka sredstva i ideologiju, a u politi~kom nastupu potencirale apologiju i
nostalgi~nost. Osim toga, partije su i ne primetiv{i izgubile one neutralne
simpatizere koji nikada nisu bili zainteresovani za politiku zato {to su
ose}ali da nijedna partija ne mo`e da zastupa njihove interese. Prvi znak
sloma evropskog partijskog sistema nije, dakle, bilo osipanje starog
~lanstva, ve} nesposobnost partija da regrutuju ~lanove iz mla|ih gen-
eracija, ali isto tako i gubitak pre}utnog pristanka i podr{ke neorganizo-
vanih masa, koje su odjednom odbacile svoju apati~nost i krenule kud god
su videle mogu}nost da artikuli{u svoje novo silovito neslaganje sa
~itavim sistemom.
Pad za{titnih bedema izme|u klasa preobrazio je usnule ve}ine koje sto-
je iza svih partija u jednu veliku neorganizovanu, nestruktuisanu masu oz-
loje|enih pojedinaca, koji nisu imali ni{ta zajedni~ko osim nejasne svesti
o tome da su nade ~lanova partije u povratak dobrih starih vremena osu|e-
ne na propast, da su, s tim u skladu, oni najugledniji, najreprezentativniji i
najobave{teniji ~lanovi dru{tva obi~ne budale, kao i da sva vlast nije ~ak
ni toliko zla koliko je u stvari i glupa i podla. Za ro|enje ove nove zastra-
{uju}e negativne solidarnosti nije bilo od posebnog zna~aja to {to su neza-
posleni radnici mrzeli status quo i postoje}u vlast okupljeni u Socijalde-
mokratskoj stranki, dok se mr`nja razvla{}enih sitnosopstvenika artiku-
lisala putem partija centra ili desnice, a nekada{nji pripadnici srednje i
vi{ih klasa svoj bes iskaljivali preko partija tradicionalne ekstremne desni-
ce. Masa nezadovoljnih i beznadnih ljudi u Nema~koj i Austriji drasti~no
je porasla posle Prvog svetskog rata, kada su inflacija i nezaposlenost do-
datno uve}ale katastrofalne posledice vojnog poraza; takva masa je posto-
jala i u svim dr`avama nastalim posle rata, i ubrzala je razvoj ekstremi-
sti~kih pokreta u Francuskoj i Italiji posle Drugog svetskog rata.
te`i da izbri{e individualne razlike, nije bila ta spona koja bi mase dr`ala
na okupu, jer ona nije po~ivala na nekom zajedni~kom interesu – ekonom-
skom, socijalnom ili politi~kom. Egocentri~nost je, dakle, i{la ruku pod
ruku sa presudnim slabljenjem instinkta za samoodr`anjem. Nesebi~nost,
ali samo kao ose}anje da ~ovek sam nije va`an, kao ose}anje suvi{nosti,
vi{e nije bila izraz individualnog idealizma, ve} je postala masovni feno-
men. Stara izreka da siroma{ni i potla~eni nemaju {ta da izgube osim svo-
jih okova vi{e se nije mogla primeniti na ~oveka mase, jer on je, prestav{i
da se zanima za sopstvenu dobrobit, izgubio mnogo vi{e od okova bede:
nestao je izvor svih briga i strahova koji ~ovekov `ivot ~ine te{kim i ne-
spokojnim. U pore|enju sa takvim ne-materijalizmom, hri{}anski monah
izgleda kao ~ovek opsednut svetovnim stvarima. Himler, dobar poznava-
lac mentaliteta ljudi koje je okupio u svojoj organizaciji, opisao je ne samo
SS-ovce, ve} i {iroke slojeve naroda iz kojih je ove regrutovao, rekav{i da
oni nisu zainteresovani za “svakodnevne probleme”, ve} isklju~ivo za
“ideolo{ka pitanja” i za “sre}u {to su ba{ oni odabrani da rade na ostvari-
vanju zadatka koji se meri istorijskim epohama, zadatka ~iji trag ni mileni-
jumi ne}e mo}i da izbri{u”.20 Omasovljenje pojedinaca stvorilo je ljude
koji, kao i Sesil Roudz nekih ~etrdeset godina ranije, razmi{ljaju u konti-
nentima i ose}aju u vekovima.
Istaknuti evropski nau~nici i dr`avnici su jo{ od po~etka devetnaestog
veka predskazivali uspon ~oveka mase i dolazak doba masa. Obimna lite-
ratura o pona{anju i psihologiji masa pokazala je i popularizovala u antici
dobro poznatu mudrost o sli~nosti izme|u demokratije i diktature, izme|u
vladavine gomile i tiranije. Tako su nau~nici pripremili odre|ene politi~ki
svesne i osetljive, ako ne i preosetljive, gra|ane Zapadne Evrope na uspon
demagogâ, na lakovernost, praznoverje i brutalnost. Pa ipak, iako su se
mnoga od ovih predskazanja u izvesnom smislu obistinila, njihova rele-
vantnost se smanjuje kada se u obzir uzmu neo~ekivane i nepredvi|ene
pojave kao {to su radikalan gubitak svesti o li~nom interesu,21 cini~na ili
dekadentna nezainteresovanost sa kojom se mase suo~avaju sa smr}u ili
drugim li~nim neda}ama, strastvena sklonost najapstraktnijim koncepcija-
ma kao `ivotnim smernicama i uop{teni prezir ~ak i prema najo~igledni-
jim pravilima zdravog razuma.
Mase, mimo svih predvi|anja, nisu rezultat sve ve}e ravnopravnosti i {i-
renja op{teg obrazovanja, odnosno neminovnog sni`avanja njegovog kva-
Lenjinove smrti, mnogi su putevi jo{ uvek bili otvoreni. Na primer, stvara-
nje radni~ke, selja~ke i srednje klase nije neminovno moralo da vodi klas-
noj borbi, ina~e karakteristi~noj za evropski kapitalizam. Poljoprivreda je
jo{ uvek mogla da se razvije na kolektivnom, kooperativnom ili na privat-
nom osnovu, a privreda cele zemlje je jo{ uvek mogla da se dr`i socijali-
sti~kog, dr`avno-kapitalisti~kog ili slobodno-tr`i{nog obrasca. Nijedna od
ovih mogu}nosti nije automatski morala da zna~i uni{tavanje nove struk-
ture zemlje.
Sve te nove klase i nacionalnosti na{le su se Staljinu na putu kada je po-
~eo da priprema zemlju za totalitarnu vlast. Kako bi stvorio atomizovanu i
nestrukturisanu masu, najpre je morao da likvidira ostatke mo}i sovjetâ,
koji su, kao glavni nacionalni predstavni~ki organ, ipak imali izvesnu ulo-
gu, i ograni~avali apsolutnu vlast partijske hijerarhije. Zato je Staljin naj-
pre potkopao nacionalne sovjete uvo|enjem bolj{evi~kih }elija, iz kojih su
jedino mogli biti imenovani vi{i funkcioneri centralnih komiteta.28 Godine
1930. nestali su i poslednji tragovi nekada{nje lokalne samouprave; na nji-
hovo mesto do{la je strogo centralizovana partijska birokratija, ~ija se
te`nja ka rusifikaciji nije mnogo razlikovala od te`nji caristi~kog re`ima,
osim {to nove birokrate vi{e nisu zazirale od pismenosti.
Bolj{evi~ka vlast je zatim pristupila likvidaciji klasa; iz ideolo{kih i pro-
pagandnih razloga zapo~ela je sa onima koje su imale nekakvo vlasni{tvo,
naime sa novim srednjim slojem u gradovima, da bi potom pre{la na se-
ljake. Zahvaljuju}i brojnosti i imovini, seljaci su do tada bili potencijalno
najsna`nija klasa u Sovjetskom Savezu; zato je njihova likvidacija morala
biti temeljnija i okrutnija nego likvidacija bilo koje druge dru{tvene grupe,
a sprovo|ena je stvaranjem ve{ta~ke gladi i ~estim deportacijama pod iz-
govorom kolektivizacije i eksproprisanja kulaka. Likvidacija srednjih i
selja~kih slojeva okon~ana je ranih tridesetih godina; oni koji se nisu na{li
me|u milionima mrtvih ili milionima deportovanih nau~ili su “ko je ovde
vlast”, shvatili su da njihovi `ivoti i `ivoti njihovih porodica ne zavise od
njihovih sugra|ana, nego od vlasti, ~ijim su hirovima bili izlo`eni, sami,
bez ikakve za{tite od strane grupe kojoj sticajem okolnosti pripadaju. Na
osnovu statisti~kih podataka ili dokumenata ne mo`e se ta~no odrediti
trenutak kada je kolektivizacija stvorila nov sloj seljaka, povezanih zajed-
ni~kim interesom, sloj koji je, zahvaljuju}i svojoj klju~noj broj~anoj i
ekonomskoj poziciji, opet predstavljao potencijalu opasnost za totalitarnu
28 Godine 1927, 90% ~lanova seoskih sovjeta i 75% njihovih predsednika nisu bili ~lanovi
partije; izvr{ni komiteti okrugâ sastojali su se od 50% ~lanova partije i 50% ljudi koji nisu
pripadali partiji, dok je od delegata u Centralnom komitetu 75% bilo u partiji (v. ~lanak o
bolj{evizmu Mauricea Dobba u: Encyclopedia of Social Sciences).
A. Rosenberg u knjizi A History of Bolshevism, London 1934, glava VI, detaljno opisuje
kako su ~lanovi partije u sovjetima, glasaju}i “u skladu sa instrukcijama koje su dobijali od
vi{ih partijskih ~inovnika”, iznutra podrivali sistem sovjeta.
BESKLASNO DRU[TVO 329
vlast. No, oni koji znaju kako da ~itaju totalitarni “materijal”, mogu da do-
ku~e da je ovaj trenutak do{ao otprilike dve godine pred Staljinovu smrt,
kada je ovaj predlo`io da se kolektivi raspuste i da se pretvore u ve}e orga-
nizacione jedinice. Staljin nije do~ekao ostvarenje svog plana; ovaj put
`rtve bi bile jo{ ve}e, a haoti~ne posledice za privredu u celini kobnije
nego uni{tavanje prve selja~ke klase – ali imamo dovoljno razloga da po-
verujemo da bi se i to sprovelo. Nema te klase koja se ne mo`e uni{titi ako
se ubije dovoljan broj njenih pripadnika.
Slede}a klasa koju je valjalo likvidirati bili su radnici. Oni su bili mno-
go slabiji, i pru`ali su mnogo manji otpor nego seljaci, zato {to je spontana
eksproprijacija vlasnika fabrika, koju su radnici sproveli tokom revolucije
(a za razliku od eksproprijacije zemljoposednika koju su sproveli seljaci),
bila osuje}ena kada je vlada konfiskovala fabrike pod izgovorom da
dr`ava ionako pripada proletarijatu. Stahanovski sistem, uveden po~etkom
tridesetih godina, uni{tio je svu solidarnost i klasnu svest me|u radnicima,
i to pre svega putem surove konkurencije, a potom i privremenim konsoli-
dovanjem stahanovske aristokratije, koja je (u socijalnom pogledu) od
obi~nih radnika odudarala mnogo vi{e nego sámo rukovodstvo. Ovaj pro-
ces zavr{en je 1938. godine, uvo|enjem radne knji`ice, koja je ~itavu
rusku radni~ku klasu zvani~no pretvorila u gigantsku masu prinudnih rad-
nika.
Vrhunac je bila likvidacija birokratije, koja je i sama potpomogla spro-
vo|enje navedenih mera likvidacije. Staljinu je trebalo oko dve godine, od
1936. do 1938, da se otrese ~itave administrativne i vojne aristokratije so-
vjetskog dru{tva; skoro sve slu`be, fabrike, privredne i kulturne instituci-
je, vlada, partija i vojna uprava, pre{le su u nove ruke, jer je “skoro polovi-
na administrativnog osoblja, bili oni ~lanovi partije ili ne, izba~ena”, a vi-
{e od 50% svih ~lanova partije i “bar jo{ dodatnih osam miliona ljudi” lik-
vidirano.29 Opet se uni{tavanje partijske birokratije kao klase zavr{ilo
uvo|enjem internog paso{a, u kom su se morali bele`iti i odobravati svi
odlasci iz jednog grada u drugi. [to se pravnog statusa ti~e, sada je biro-
kratija, zajedno sa partijskim funkcionerima, bila izjedna~ena sa radnici-
ma; sada je i ona postala deo nepreglednog mno{tva sovjetskih prinudnih
radnika, a njen status privilegovane klase u sovjetskom dru{tvu bio je pro-
{lost. A kako se ova generalna ~istka zavr{ila likvidacijom najvi{ih ~i-
29 Podaci su uzeti iz knjige Viktora Krav~enka I Chose Freedom: The Personal and Po-
litical Life of a Soviet Official, New York 1946, p. 278 i 303. Ovaj izvor je, naravno, prili~no
nepouzdan. Me|utim, kako u slu~aju sovjetske Rusije jedino nepouzdanim izvorima i raspo-
la`emo – {to zna~i da u potpunosti moramo da se oslonimo na reporta`e, izve{taje i procene
ove ili one vrste moramo da upotrebimo svaki podatak koji nam se makar ~ini u velikoj meri
verovatan. Neki istori~ari izgleda smatraju da je suprotan metod – naime, kori{}enje samo
onog materijala koji daje ruska vlada – pouzdaniji, ali to nije ta~no. Upravo su zvani~ni po-
daci puka propaganda.
330 TOTALITARIZAM
30 Staljinov izve{taj na 16. Kongresu prokazao je odstupanja kao “odraz otpora koji pru-
`aju seljaci i sitna bur`oazija u redovima same Partije (v. Leninism, 1933, tom II, glava III).
Opozicija je bila za~u|uju}e nesposobna da se odbrani od ovog napada, zato {to je ona, a to
se posebno odnosi na Trockog, “oduvek bila sklona da u borbi izme|u frakcija vidi klasnu
borbu” (Souvarine, op. cit., p. 440).
31 Kravchenko, op. cit., p. 187.
BESKLASNO DRU[TVO 331
spisak istaknutih ljudi koje totalitarizam mo`e da ubroji me|u svoje sim-
patizere, saputnike ili formalne ~lanove.
Ova sklonost elite va`na je za razumevanje totalitarnih pokreta (mada
ne i totalitarnih re`ima), isto kao i mnogo o~iglednija veza pokretâ sa go-
milom. Ta sklonost ukazuje na specifi~nu atmosferu, op{tu klimu u kojoj
je do{lo do ja~anja totalitarizma. Treba imati u vidu da su vo|e totalitarnih
pokreta i njihovi simpatizeri takore}i stariji od masa koje organizuju, pa
mase, bar hronolo{ki gledano, ne moraju bespomo}no da ~ekaju uspon
sopstvenih vo|a usred klasnog dru{tva koje se raspada, a ~iji su one najti-
pi~niji proizvod. Oni koji su dobrovoljno napustili dru{tvo pre sloma klasa
sada zajedno sa gomilom, ranijim nusproizvodom vladavine bur`oazije,
spremno do~ekuju nove vo|e. Dana{nji totalitarni vladari i vo|e totalitar-
nih pokreta jo{ uvek imaju karakteristi~ne crte gomile, ~ija su psihologija
i politi~ka filozofija prili~no dobro poznate. Jo{ ne znamo {ta }e se dogo-
diti kada autenti~ni ~ovek mase preuzme vlast, mada se mo`e pretpostavi-
ti da }e on imati mnogo vi{e zajedni~kog sa pedantnom, prora~unatom ko-
rektno{}u Himlerovom ili sa tupom tvrdoglavo{}u Molotovljevom, nego
sa Hitlerovim histeri~nim fanatizmom ili Staljinovom senzualnom, osve-
toljubivom okrutno{}u.
U tom se pogledu situacija posle Drugog svetskog rata ne razlikuje bit-
no od one posle Prvog; kao {to su tokom dvadesetih godina formulisane
ideologije fa{izma, bolj{evizma i nacizma, a pokrete predvodili predstav-
nici takozvane frontovske generacije, ljudi odgajani pre rata, ljudi koji su
se jo{ uvek dobro se}ali tog vremena, tako i sada{nju op{tu politi~ku i inte-
lektualnu klimu posleratnog totalitarizma odre|uje generacija koja dobro
poznaje vreme i `ivot pre rata. Ovo je posebno slu~aj u Francuskoj, gde je
do sloma klasnog sistema do{lo posle Drugog, a ne posle Prvog rata. Kao
i ljudi gomile i avanturisti iz doba imperijalizma, vo|e totalitarnih pokreta
sa svojim simpatizerima-intelektualcima dele to {to su, ~ak i pre no {to je
do{lo do sloma sistema, i jedni i drugi bili izvan klasnog i nacionalnog sis-
tema uglednog evropskog dru{tva.
Kada je blaziranost la`nog ugleda ustuknula pred anarhi~nim bezna-
|em, taj slom je izgledao kao prva velika prilika za elitu, ali i za gomilu.
Ovo je posebno vidljivo u slu~ajevima novih vo|a masa, ~ije karijere veo-
ma podse}aju na karijere ranijih vo|a gomile: neuspeh u profesionalnom i
u dru{tvenom `ivotu, izopa~enost i nesre}a u privatnom. Ovakav `ivot pre
politi~ke karijere, koji su ne{to uglednije vo|e starijih partija tako naivno
koristile kao argument protiv novih vo|a, i jeste bio najja~i faktor u nji-
hovoj privla~nosti. On kao da je dokazivao da ovi ljudi pojedina~no ote-
lovljuju sudbinu masa tog vremena i da su njihova `elja da sve `rtvuju po-
kretu, njihova odanost unesre}enima, njihova re{enost da se nikada vi{e ne
336 TOTALITARIZAM
Notes on Ernest Seillière’s Philosophy of Imperialism, New York, 1931; G. Monod u: La Re-
vue Historique, januar 1912; i Louis Estève, Une nouvelle Psychologie de l’Impérialisme:
Ernest Seillière, 1913.
56 U Francuskoj je markiz de Sad posle 1930. postao jedan od omiljenih autora knji`evne
avangarde. Jean Paulhan prime}uje u uvodu za novo izdanje Sadovih Les Infortunes de la
Vertu, Pariz 1946: “Kada vidim kako velik broj pisaca danas svesno poku{ava da porekne
izve{ta~enost i knji`evnu igrariju zarad neizrecivog [un évènement indicible]..., kako pani~no
tra`e uzvi{eno u besramnom, veli~anstveno u subverzivnom,... zapitam se... nije li se na{a
savremena knji`evnost, u onim delovima koji nama izgledaju najvitalniji – ili bar najagre-
sivniji – u potpunosti okrenula pro{losti, i nije li ba{ de Sad taj koji uti~e na nju” (v. tako|e
Georges Bataille, “Le Secret de Sade”, u: La Critique, vol. III, br. 15-16, 17, 1947).
340 TOTALITARIZAM
mo`e uni{titi i tkivo dru{tva. Ove ljude privla~io je otvoreni aktivizam to-
talitarnog pokreta, njegovo ~udno i samo naizgled protivre~no insistiranje
kako na primatu pukog aktivizma, tako i na nadmo}i gole prinude. Ova
me{avina odgovarala je iskustvu koje je “frontovska generacija” stekla u
ratu, iskustvu neprestane aktivnosti unutar okvira nadmo}ne fatalnosti.
Osim toga, ~ini se da je aktivizam davao nove odgovore na staro i neu-
godno pitanje “ko sam ja?”, koje se u vremenima krize uvek pojavljuje s
udvostru~enom istrajno{}u. Ako je dru{tvo tvrdilo: “ti si ono za {ta se iz-
daje{“, posleratni aktivizam je uzvra}ao: “ti si ono {to si uradio” (na pri-
mer, prvi ~ovek koji je preleteo Atlantski okean, kao u Brehtovom komadu
Der Flug der Lindberghs/Let Lindbergovih). U ne{to izmenjenom obliku,
ovaj odgovor je posle Drugog svetskog rata ponovio Sartr: “ti si tvoj `i-
vot” (Huis Clos/Iza zatvorenih vrata). Prikladnost ovakvih odgovora nije
toliko u ubedljivosti kojom redefini{u li~ni identitet, koliko u njihovoj
upotrebljivosti za eventualno bekstvo od socijalne identifikacije, od mno-
{tva zamenjivih uloga i funkcija koje dru{tvo name}e. Bilo je va`no u~ini-
ti ne{to, neko herojsko ili nezakonito delo, ne{to nepredvidljivo, na {ta
niko drugi ne mo`e da uti~e.
Ovaj otvoreni aktivizam totalitarnih pokreta, njihova sklonost terorizmu
pre nego bilo kom drugom obliku politi~ke aktivnosti, u istoj meri je
privukao intelektualce koliko i gomilu, zato {to se taj terorizam totali-
tarnih pokreta tako su{tinski razlikuje od terorizma ranijih revolucionarnih
dru{tava. Terorizam sada vi{e nije bio sredstvo prora~unate politike za eli-
minisanje istaknutih li~nosti koje, zbog politike ili zbog polo`aja, pred-
stavljaju simbol ugnjetavanja. Ispostavilo se da je u terorizmu najatraktiv-
nije bilo to {to je on postao neka vrsta stava kojim se mogu izraziti frus-
tracija, jed i slepa mr`nja, neka vrsta politi~kog ekspresionizma koji ko-
risti bombe, koji s odu{evljenjem prati publicitet svojih dela, i apsolutno je
spreman da plati `ivotom ne bi li ikako iznudio priznanje sopstvenog pos-
tojanja u normalnim slojevima dru{tva. Taj isti duh i ta ista igra je, mnogo
pre kona~nog poraza nacisti~ke Nema~ke, nagnala Gebelsa da sa o~igled-
nim odu{evljenjem objavi da }e nacisti, u slu~aju poraza, znati kako da
zalupe vrata za sobom i da vekovima ne padnu u zaborav.
Ali ako nigde drugde, upravo ovde se mo`e na}i relevantno merilo za
razlikovanje elite od gomile u pretotalitarno vreme. Ono {to je gomila `e-
lela, a Gebels tako precizno izrazio, bio je ulaz u istoriju ~ak i po cenu uni-
{tenja. Gebelsovo iskreno uverenje da je “najve}a sre}a koju ~ovek danas
mo`e da do`ivi” ili da bude genije ili da slu`i geniju,57 tipi~na je za go-
milu, ali nikako za mase, niti za simpatizere iz redova elite. Naprotiv, ovi
potonji su anonimnost shvatili tako ozbiljno da su dosledno poricali i pos-
tojanje genija; umetni~ke teorije dvadesetih godina o~ajni~ki su poku{ava-
57 Goebbels, op. cit., p. 139.
BESKLASNO DRU[TVO 341
59 Slede}i odeljak iz Remove knjige Die Geschichte eines Hochverräters (pp. 267 i 269)
odra`ava ose}anja gotovo cele mla|e generacije, a ne samo elite: “Licemerje i farizejstvo
vladaju. Oni su najuo~ljivija odlika dana{njeg dru{tva... Ni{ta nije neiskrenije od takozvanog
morala dru{tva”. Omladina se “ne snalazi u dvostrukom moralu bur`uja-filistara, i ne zna
vi{e kako da razlikuje istinu od la`i”. Homoseksualnost u ovim krugovima je, barem donek-
le, bila izraz protesta protiv dru{tva.
344 TOTALITARIZAM
pre ili kasnije ve}ina evropskih naroda mogla da stane uz njih, spremna da
u~estvuje u njihovoj revoluciji.
Ispostavilo se da ni jedna ni druga nisu bile u pravu. Gomila, polusvet
bur`oaske klase, nadala se da }e posredstvom bespomo}nih masa do}i na
vlast, da }e je ove podr`ati kada poku{a da ostvari svoje interese, da }e
mo}i prosto da zameni starije slojeve bur`oaskog dru{tva i u njih unese
mnogo preduzimljiviji duh podzemlja. Me|utim, odmah po dolasku na
vlast, totalitarne vo|e su shvatile da preduzimljivi duh ne odlikuje samo
gomilu i da bi, u svakom slu~aju, takva inicijativa mogla da ugrozi totalnu
dominaciju nad ~ovekom. Ni beskrupuloznost, s druge strane, nije bila
ograni~ena na gomilu, a mogla se, za nevolju, nau~iti za relativno kratko
vreme. Mase koordinisanih* filistara bile su mnogo pogodniji materijal za
nemilosrdnu ma{ineriju dominacije i istrebljenja; one su bile sposobne ~ak
i za mnogo ve}e zlo~ine nego takozvani profesionalni kriminalci – samo
ukoliko se zlo~ini dobro organizuju i pridobiju izgled rutinskog posla.
Zato nije slu~ajno ni {to ono malo protesta protiv masovnih zlo~ina
nacista nad Jevrejima i narodima Isto~ne Evrope nije do{lo iz redova voj-
ske ili bilo kog drugog dela koordinisanih masa po{tenih filistara, ve} iz
redova onih nekada{njih Hitlerovih drugova koji su bili tipi~ni predstavni-
ci gomile.62 Isto tako ni Himler, najmo}niji ~ovek u Nema~koj posle 1936,
* Hana Arent ovim terminom prevodi nema~ki Gleichschaltung, koji ozna~ava nametanje
uniformnog mi{ljenja, podvo|enje svih sfera `ivota pod politiku i ideologiju vlastodr`aca, i
potpunu dru{tvenu nivelaciju. – Prim. prev.
62 Tako je, na primer, Vilhelm Kube, generalni komesar u Minsku i jedan od najstarijih
~lanova Partije, jo{ 1941. godine, dakle na samom po~etku masovnih ubistava, poku{ao da
interveni{e, i pisao svom {efu: “Ja svakako jesam sna`an i voljan da sara|ujem u re{avanju
jevrejskog pitanja, ali ljudi koji su odgajani u okvirima na{e kulture ipak se razlikuju od ov-
da{njih zverskih hordi. Zar pokolj treba da prepustimo Litvancima i Letoncima, koje ~ak i
lokalno stanovni{tvo diskrimini{e? Ne mogu to da u~inim. Molim Vas da mi date jasne in-
strukcije kako da se ovaj problem re{i na najhumaniji na~in, u ime ugleda na{eg Rajha i na{e
Partije”. Ovo pismo objavio je Max Weinreich u: Hitler’s Professors, New York 1946, pp.
153-154. Kubeova intervencija odmah je odbijena, ali je skoro istovetan poku{aj V. Besta,
opunomo}enika Rajha u Danskoj i ~uvenog naciste, da spase danske Jevreje bio uspe{niji (v.
Nazi Conspiracy, V, 2).
O~igledno ni Alfred Rozenberg, koji je propovedao inferiornost slovenskih naroda, nikako
nije shvatao da bi njegove teorije mogle jednog dana da zna~e likvidaciju tih naroda. Njemu
je bila poverena uprava nad Ukrajinom, odakle je tokom jeseni 1942. slao ogor~ene izve{taje,
nakon {to je ve} vi{e puta poku{ao da dobije direktne smernice za akciju od samog Hitlera (v.
Nazi Conspiracy, II, 83ff i IV, 62).
Ima, naravno, i izuzetaka. ^ovek koji je spasao Pariz bio je general fon Holtic, koji se, do-
du{e, “pla{io da bi mogao da ostane bez mesta ako ne izvr{ava nare|enja”, mada je znao da
je rat “ve} od pre nekoliko godina izgubljen”. Malo je, ipak, verovatno da bi on smogao hra-
brosti da se odupre nare|enju “da sravni Pariz sa zemljom” da nije imao svesrdnu podr{ku je-
dnog dugogodi{njeg naciste, Ota Abeca, nema~kog ambasadora u Francuskoj; tako bar proi-
zilazi iz njegovog svedo~enja na su|enju Abecu u Parizu (v. New York Times, 21. juli 1949).
BESKLASNO DRU[TVO 347
nije bio jedan od onih “naoru`anih boema” (Hajden), tako opasno sli~nih
elitnim intelektualcima; on je bio mnogo “normalniji”, to jest mnogo vi{e
}ifta, od bilo kog visokog funkcionera prvobitnog nacisti~kog pokreta.63
On nije bio boem kao Gebels, perverznjak kao [trajher, {arlatan kao Ro-
zenberg, fanatik kao Hitler, ili pak avanturista kao Gering. Svoju izuzetnu
sposobnost da organizuje mase, da ih dovede do potpune pot~injenosti,
Himler je dokazao time {to je shvatio da ve}ina ljudi nisu ni boemi, ni fa-
natici, pustolovi, perverznjaci, {arlatani ili marginalci, ve} pre svega za-
posleni ljudi i dobri o~evi i mu`evi.
Filistar koji se povla~i u privatan `ivot, njegova prostodu{na posve}e-
nost porodici i karijeri bili su poslednji i ve} degenerisan proizvod bur`o-
aske vere u primat privatnog interesa. Filistar je bur`uj izolovan od svoje
klase, atomizovana individua kao posledica sloma bur`oaske klase. ^ovek
mase, od koga je Himlerova organizacija na~inila sredstvo za najve}e
zlo~ine u istoriji, pre je imao crte filistra nego crte ~oveka gomile, on je
bio bur`uj koji, dok se njegov svet ru{i, ni o ~emu ne brine koliko o li~noj
sigurnosti, koji je spreman da i najmanjim povodom `rtvuje sve – ube|e-
nje, ~ast, dostojanstvo. Ispostavilo se da ni{ta nije lak{e uni{titi nego pri-
vatnost i moral ljudi koji misle samo na to kako da za{tite svoje privatne
`ivote. Posle nekoliko godina vlasti i sistematskog koordinisanja, nacisti
su s pravom mogli da tvrde: “Jedini ~ovek koji je u Nema~koj jo{ uvek
privatna li~nost, jeste neko ko spava”.64
S druge strane, da bismo bili pravi~ni prema onim pripadnicima elite ko-
ji su u jednom trenutku dopustili da ih zavedu totalitarni pokreti, i koji su,
zbog svojih intelektualnih sposobnosti, ponekad ~ak optu`ivani da su in-
spirisali totalitarizam, morali bismo da naglasimo da ono {to su ovi o~ajni-
ci dvadesetog veka uradili (ili nisu uradili) nije imalo nikakvog uticaja na
totalitarizam, iako jeste igralo odre|enu ulogu u ranijim, i to uspe{nim,
poku{ajima totalitarnih pokreta da prisile spoljni svet da ozbiljno shvati
njihove doktrine. ^im bi do{li na vlast, totalitarni pokreti po~eli bi da se
osloba|aju ove grupe simpatizera ~ak i pre no {to bi pre{li na ve}e zlo~ine.
Za totalitarizam je intelektualna, duhovna i umetni~ka inicijativa opasna
koliko i gangsterska inicijativa gomile, a i jedna i druga opasnije su od
obi~ne politi~ke opozicije. Stalno proganjanje svakog vi{eg oblika intelek-
63 Jedan Englez, Stiven H. Roberts, u knjizi The House that Hitler Built, London 1939,
opisuje Himlera kao “~oveka izuzetno ljubaznog, jo{ uvek zainteresovanog za svakodnevne,
`ivotne stvari. On nema dr`anje ve}ine nacista, koji se pona{aju kao polubogovi.... Nema
~oveka za koga bi se moglo re}i da manje prili~i svojoj funkciji nego ovaj {ef nema~ke poli-
cije, i uveren sam da u celoj Nema~koj nisam sreo obi~nijeg ~oveka...” (pp. 89-90). – Ovo na
~udan na~in podse}a na izjavu Staljinove majke, koja je, prema bolj{evi~koj propagandi, za
njega rekla da je “primeran sin. Svakoj bih majci po`elela ovakvog sina” (Souvarine, op. cit.,
p. 656).
64 primedba Roberta Laja (v. Kohn-Bramstedt, op. cit., p. 178).
348 TOTALITARIZAM
tualne aktivnosti od strane novih vo|a masa proisti~e iz ne~eg mnogo oz-
biljnijeg nego {to je ~ovekova prirodna odbojnost prema stvarima koje ni-
je kadar da razume. Totalna dominacija ne dozvoljava slobodnu inicijativu
ni na kom polju `ivota, nikakvu aktivnost koja nije u potpunosti pred-
vidljiva. Totalitarizam na vlasti uvek i svuda zamenjuje sve prvorazredne
talente, makar oni bili i simpatizeri, onim {arlatanima i budalama ~iji je
manjak inteligencije i kreativnosti najbolja garancija njihove lojalnosti.65
I: Totalitarna propaganda
i grupa simpatizera koji jo{ uvek nisu spremni da prihvate prave ciljeve
pokreta; kona~no, ~esto se doga|a da krugovi bliski Fireru ili ~lanovi elit-
nih formacija ~ak i same ~lanove partije smatraju takvom eksternom sfe-
rom, kojoj je tako|e potrebna propaganda zato {to jo{ uvek nije pouzdana.
Da ne bismo precenili va`nost ove propagande i njenih la`i, valjalo bi da
se prisetimo mnogo brojnijih slu~ajeva u kojima je Hitler bio sasvim
iskren i brutalno precizan u definisanju pravih ciljeva pokreta, ali njih jav-
nost, nespremna na takvu doslednost, prosto nije primala znanju.5 No u su-
{tini, totalitarna vlast se trudi da propagandne metode ograni~i na inos-
tranu politiku ili na inostrane ogranke pokreta, koje valja snabdeti odgo-
varaju}im materijalom. Kad god se totalitarna doktrina na doma}em tere-
nu sukobi sa propagandom namenjenom inostranstvu ({to se dogodilo u
Rusiji tokom rata, i to ne kada je Staljin sklopio savez sa Hitlerom, nego
kada ga je rat protiv Hitlera odveo u demokratski tabor), propaganda se
onima kod ku}e obja{njava kao “privremeni takti~ki manevar”.6 Ukoliko
je to mogu}e, ova razlika izme|u ideolo{ke doktrine za posve}enike, koji-
ma propaganda vi{e nije potrebna, i prave propagande za spoljni svet tre-
ba da se u~vrsti jo{ pre no {to pokret do|e na vlast. Odnos izme|u propa-
gande i indoktrinacije uglavnom zavisi s jedne strane od veli~ine i snage
pokreta, a s druge strane od spoljnog pritiska. [to je pokret slabiji, vi{e }e
mu energije biti potrebno za puku propagandu; {to je ve}i pritisak spolj-
nog sveta na totalitarne re`ime – pritisak koji se ~ak ni s onu stranu gvo-
dene zavese ne mo`e u potpunosti ignorisati – to totalitarni diktatori dublje
moraju da ogreznu u propagandi. Nu`nost propagande zapravo uvek
name}e spoljni svet; sami pokreti ne propagiraju, nego indoktriniraju.
Obrnuto, indoktrinacija, po pravilu povezana sa terorom, raste sa snagom
pokreta, odnosno sa izolacijom totalitarne vlasti i njenom otporno{}u na
me{anja spolja.
Propaganda zaista jeste sastavni deo “psiholo{kog rata”; ali teror je vi{e
od toga. Totalitarni re`imi koriste teror ~ak i kad postignu svoje psiholo{ke
ciljeve, kad zavladaju potpuno pot~injenim stanovni{tvom. Tamo gde je
vladavina terora dostigla savr{enstvo, kao u koncentracionim logorima,
propaganda u potpunosti nestaje; ona je u nacisti~koj Nema~koj bila izri-
~ito zabranjena.7 Drugim re~ima, propaganda je samo jedno od sredstava,
mada verovatno najva`nije, koje totalitarizam koristi u kontaktu sa neto-
talitarnim svetom; teror je, pak, su{tina njegove vladavine. Teror ne zavisi
od psiholo{kih ili drugih subjektivnih faktora, ba{ kao {to ni zakon u zem-
ljama vladavine ustava ne zavisi od broja ljudi koji ga kr{e.
Teror je kao pratilac propagande igrao ve}u ulogu u nacizmu nego u ko-
munizmu. I u ranijim talasima politi~kog nasilja, pre no {to su nacisti do{li
na vlast, itekako je bilo napada na istaknute li~nosti (na primer, ubistvo
Ratenaua i Ercbergera); nacisti su, me|utim, ubijali ni`e funkcionere levi-
~arskih partija ili uticajne ~lanove drugih njima nenaklonjenih partija, ~i-
me su stanovni{tvo hteli da uvere u opasnosti koje nosi ve} i samo pripa-
danje nekoj partiji. Ova vrsta masovnog terora, mada jo{ uvek ograni~enih
razmera, stalno je rasla, jer ni policija ni sudovi nisu ozbiljnije gonili poli-
ti~ke zlo~ince sa takozvane desnice. Ona je bila dragocena kao “propagan-
da mo}i” (Machtpropaganda),8 kako je jedan nacisti~ki publicista is-
pravno rekao: celom narodu tako je predo~eno da je mo} nacista ve}a od
mo}i zvani~nih vlasti i da je bolje biti ~lan nacisti~ke paravojne organi-
zacije nego ~lan neke regularne stranke. Taj utisak je u velikoj meri poja-
~ao i specifi~an na~in na koji su se nacisti odnosili prema politi~kim zlo~i-
nima. Oni su ih uvek otvoreno priznavali, nikad se nisu izvinjavali za “iz-
grede pripadnika ni`ih redova” – takva izvinjenja koristili su njihovi sim-
patizeri – i impresionirali su narod zato {to se nisu bavili “pustim pri-
~ama”, za razliku od drugih partija.
Sli~nosti izme|u ove vrste terora i pukog gangsteraja dovoljno su jasne.
To ne zna~i da su nacisti gangsteri, {to se mo`da name}e kao zaklju~ak,
ve} prosto da su, mada to sami nisu priznavali, mnogo nau~ili od
ameri~kih gangsterskih organizacija, kao {to je, i to treba priznati, i njiho-
va propaganda mnogo toga preuzela od ameri~ke ekonomske propagande.
9 Hitlerova analiza “ratne propagande” (Mein Kampf, tom I, glava VI) nagla{ava ekonom-
ski aspekt propagande i koristi primer reklame za sapun. Zna~aj ovog teksta uglavnom se
precenjuje, dok se Hitlerove kasnije ideje o “propagandi i organizaciji” zanemarujuÆ
354 TOTALITARIZAM
janje u ratu shvatio kao jedinstvenu priliku da otpo~ne svoj program likvi-
dacije koji je, kao i sve druge ta~ke njegovog plana, bio osmi{ljen u hi-
ljadugodi{njim okvirima.18 Kako je bukvalno ~itava evropska istorija
vekovima u~ila ljude da svaki politi~ki ~in prosu|uju prema principu cui
bono a sve politi~ke doga|aje prema onom posebnom interesu koji je u
njihovoj pozadini, oni su iznenada bili suo~eni sa ne~im do tada potpuno
nepoznatim, nepredvidljivim. Totalitarnu propagandu zbog njenog dema-
go{kog karaktera niko nije ozbiljno shvatao, mada je ona i mnogo pre
dolaska pokretâ na vlast jasno signalizovala koliko se mase malo povode
za onim ~uvenim instinktom za samoodr`anjem. Uspeh totalitarne propa-
gande, me|utim, nije zasnovan toliko na njenom demago{kom karakteru
koliko na saznanju da interes kao kolektivna snaga mo`e da postoji samo
u stabilnom dru{tvu, ~iji mehanizmi omogu}avaju da se interes pojedinca
spoji sa interesom grupe; efektna propaganda, koja bi bila zasnovana samo
na interesu, nemogu}a je me|u masama ~ija je glavna odlika to {to ne pri-
padaju nijednoj socijalnoj ili politi~koj zajednici, i koje su oli~enje prave
zbrke pojedina~nih interesa. Fanatizam pripadnika totalitarnih pokreta,
tako razli~it od najve}e lojalnosti pripadnika obi~nih partija, posledica je
odsustva interesovanja masa za sebe same; zato su one i spremne na `rtve.
Nacisti su dokazali da se ~itav narod mo`e povesti u rat pod parolom
“pobeda ili propast” (ne{to {to bi ratna propaganda 1914. bri`ljivo izbe-
gavala), i sve to ne u doba bede, nezaposlenosti ili osuje}enih nacionalnih
ambicija. Isti duh javio se i tokom poslednjih meseci rata koji je tako
o~igledno bio izgubljen, kada je nacisti~ka propaganda te{ila ve} dobrano
zapla{eno stanovni{tvo obe}anjem da je Firer “u svojoj dobroti obezbedio
nema~kom narodu brzu smrt gasom u slu~aju nepovoljnog ishoda rata”.19
Totalitarni pokreti koriste socijalizam i rasizam tako {to ih li{avaju uti-
litarnog sadr`aja, klasnog odnosno nacionalnog interesa. Njima je mnogo
va`niji na~in na koji ove ideologije formuli{u svoje stavove, nego njihov
sadr`aj.20 Glavna odlika vo|e masa postala je njegova apsolutna ne-
18 Najva`niju uredbu, koja je i zapo~ela sva potonja masovna ubistva, potpisao je Hitler 1.
septembra 1939, dakle na dan kada je rat izbio; uredba se nije odnosila samo na mentalno
obolele (kao {to se ina~e ~esto pretpostavlja), ve} na sve one koji su “neizle~ivo bolesni”.
Mentalno oboleli su prosto prvi do{li na red.
19 v. Friedrich Percyval Reck-Malleczewen, Tagebuch eines Verzweifelten, Stuttgart 1947,
p. 190.
20 Za Hitlera se prednost ideolo{kih pokreta u odnosu na politi~ke partije sastojala u tome
{to ideologije (Weltanschauungen) uvek “insistiraju na svojoj nepogre{ivosti” (Mein Kampf,
tom II, glava V, “Weltanschauung and Organization”). – Prve stranice Nacisti~kog bukvara,
zvani~nog priru~nika za Hitlerjugend, Hitlerovu mlade` (New York 1938), nagla{avaju da su
sva pitanja Weltanschauung-a, ranije ocenjivana kao “nerealna” i “nerazumljiva”, “postala
tako jasna, jednostavna i kona~na [podvukla H. A.] da sad svi drugovi mogu da ih shvate i da
sara|uju na njihovom re{avanju”.
TOTALITARNI POKRET 357
21 Prvi “zavet ~lana Partije”, naveden u Organisationsbuch der NSDAP, glasi: “Firer je
uvek u pravu” (izdanje iz 1936, p. 8). Me|utim, Dienstvorschrift für die P. O. der NSDAP
(Pravila slu`be za partijsku organizaciju NSDAP-a) iz 1932, p. 38, to formuli{e ovako: “Hi-
tlerova odluka je uvek kona~na!” – Razlika u frazeologiji je uo~ljiva.
“Njihova navodna nepogre{ivost, ~injenica da niko od njih nikada nije iskreno priznao
gre{ku”, predstavlja klju~nu razliku izme|u Staljina i Trockog s jedne, i Lenjina s druge
strane (v. Boris Souvarine, Stalin: A Critical Survey of Bolshevism, New York 1939, p. 583).
22 O~igledno ja da tu Hegelova dijalektika mo`e da bude odli~no sredstvo da ~ovek uvek
bude u pravu, zato {to omogu}ava da se svaki poraz tuma~i kao po~etak pobede. Jedan od
najlep{ih primera ovakvih sofizama su nema~ki komunisti, koji su skoro dve godine posle
dolaska nacista na vlast odbijali da shvate da je Hitlerova pobeda zapravo poraz
Komunisti~ke partije Nema~ke.
23 citirano prema The Goebbels Diaries (1942-1943), prir. Louis Lochner, New York
1948, p. 148.
24 Stalin, op. cit., loc. cit.
358 TOTALITARIZAM
alibi: nije se dogodilo ni{ta {to ve} nije bilo predvi|eno.25 Nije va`no da li
}e “zakoni istorije” dovesti do “propasti” klasa i njihovih pripadnika i da li
}e “zakoni prirode... istrebiti” sve one elemente – demokratske dr`ave, Je-
vreje, ljude ni`e vrste (Untermenschen) sa Istoka ili beznade`ne bolesnike
– koji ionako nisu “sposobni za `ivot”. Uzgred re~eno, i Hitler je govorio
o “klasama koje izumiru” i koje treba “eliminisati po kratkom postup-
ku”.26
Ovaj metod, kao i drugi metodi totalitarne propagande, funkcioni{u bes-
prekorno tek kad se pokreti domognu vlasti. Tada je svaka rasprava o is-
tinitosti ili neistinitosti predskazanja totalitarnog diktatora ~udna koliko i
prepiranje sa potencijalnim ubicom oko toga da li je njegova budu}a `rtva
`iva ili mrtva – po{to ubica, ako ubije doti~nu osobu, odmah mo`e da do-
ka`e istinitost svoje tvrdnje. Jedino {to se u takvoj situaciji mo`e u~initi
jeste da se osoba ~ija se smrt predvi|a brzo spase. Pre no {to vo|e masa
do|u na vlast i prilagode stvarnost svojim la`ima, njihova propaganda od-
likuje se jakim prezirom prema ~injenicama uop{te,27 jer, po njihovom
mi{ljenju, ~injenice u potpunosti zavise od mo}i ~oveka koji zna da ih
stvori. Tvrdnja da je moskovska podzemna `eleznica jedina na svetu ~ista
je la` – dok bolj{evici ne budu u stanju da uni{te sve ostale. Drugim
re~ima, metod nepogre{ivog predskazanja, mnogo vi{e nego bilo koje dru-
go sredstvo totalitarne propagande, odaje njen kona~ni cilj: vladavinu nad
celim svetom. Samo u svetu koji je u potpunosti pod njegovom kontrolom
totalitarni vladar mo`e da ostvari sve svoje la`i i obistini sva svoja pro-
ro~anstva.
Jezik proro~ke nau~nosti odgovarao je potrebama masa koje su izgubile
svoje mesto u svetu, te su sada bile spremne da se ponovo priklju~e
ve~nim, svemo}nim silama koje }e same od sebe ~oveka, pliva~a na vali-
ma nevolje, poneti do bezbednih obala. “Oblikujemo `ivot na{eg naroda i
na{e zakone prema sudu genetike”,28 govorili su nacisti, kao {to su
25 U jednom govoru septembra 1942, kada je istrebljenje Jevreja bilo u punom zamahu,
Hitler se pozvao na svoj govor od 30. januara 1939 (objavljen 1939. kao bro{ura pod naslo-
vom Der Führer vor dem ersten Reichstag Großdeutschlands) i govor na zasedanju Rajhs-
taga od 1. septembra 1939, kada je upozorio Jevreje da “ako zapo~nu me|unarodni svetski
rat radi uni{tenja arijevskih naroda Evrope, ne}e arijevski narodi, ve} Jevreji [ostatak re~e-
nice zaglu{en aplauzom]” (v. Der Führer zum Kriegswinterhilfswerk, Schriften NSV, br. 14,
p. 33).
26 U navedenom govoru od 30. januara 1939, p. 19.
27 Konrad Heiden, Der Fuehrer: Hitler’s Rise to Power, Boston 1944, nagla{ava Hitle-
rovu “fenomenalnu neiskrenost”, “odsustvo dokazivih ~injenica u gotovo svim njegovim iz-
javama”, njegovu “ravnodu{nost spram svega {to ne smatra zna~ajnim” (pp. 368, 374). – Go-
tovo istim re~ima Hru{~ov (op. cit.) opisuje “Staljinovu neodlu~nost da se suo~i sa svako-
dnevnom stvarno{}u” i njegovu ravnodu{nost prema “pravom stanju stvari”. Staljinovu pred-
stavu o zna~aju ~injenica najbolje ilustruju njegove periodi~ne revizije ruske istorije.
28 Nazi Primer.
TOTALITARNI POKRET 359
30 v. autobiografiju Chaima Weizmanna, Trial and Error, New York 1949, p. 185.
31 v. na primer Otto Bonhard, Jüdische Geld- und Weltherrschaft?, 1926, p. 57.
32 Hitler je ovu sliku prvi put upotrebio 1922: “Mojsije Kon s jedne strane nagovara svoje
preduze}e da odbije zahteve radnika, dok njegov brat Isak u fabrici poziva mase... [na
{trajk]” (Hitler’s Speeches 1922-1939, prir. Baynes, London 1942, p. 29). Valja primetiti da
sabrani Hitlerovi govori nisu bili objavljeni u Nema~koj za vreme nacizma, tako da smo
364 TOTALITARIZAM
rase, kao {to je prema bolj{evi~koj propagandi dr`ava samo sredstvo kla-
sne borbe.40
Na ~udan i zaobilazan na~in, nacisti~ka propaganda je, me|utim, dala
odgovor na pitanje kakva }e biti uloga nacista: Protokole sionskih mudraca
ona je iskoristila kao model budu}eg organizovanja nema~kih masa za
“svetsko carstvo”. No, Protokole nisu koristili jedino nacisti; stotine hiljada
primeraka rasprodato je u Nema~koj posle Prvog svetskog rata, a ~ak i ot-
voreno prihvatanje ovog spisa kao politi~kog priru~nika nije nikakava no-
vina.41 Ovaj falsifikat uglavnom se koristio da bi se naru`ili Jevreji i da bi
se gomila upozorila na opasnosti jevrejske dominacije.42 Sa stanovi{ta pro-
pagande, novina je bila u tome {to su nacisti otkrili da se mase ne pla{e to-
liko da }e Jevreji zavladati svetom koliko ih zanima kako se to uop{te mo`e
posti}i, da popularnost Protokola ne po~iva na mr`nji prema Jevrejima,
nego na divljenju i na `elji da se od njih ne{to nau~i, te da bi bilo mudro {to
vi{e se dr`ati nekih zvu~nih formulacija, recimo onog ~uvenog slogana:
“Ispravno je sve {to je dobro za nema~ki narod”, {to su nacisti preuzeli iz
Protokola (“Sve {to slu`i jevrejskom narodu moralno je i sveto”).43
40 Hitler je mnogo puta rekao: “Dr`ava je samo sredstvo do cilja. A cilj je – o~uvanje rase”
(Reden, 1939, p. 125). On je tako|e nagla{avao da njegov pokret “ne po~iva na dr`avnoj ide-
ji, ve} pre svega na zatvorenoj narodnoj zajednici (Volksgemeinschaft)” (v. Reden 1933, p.
125 i govor novoj generaciji politi~kih vo|a, tzv. Führernachwuchs, iz 1937. godine, {tam-
pan kao dodatak u: Hitlers Tischgespräche, p. 466). Ovo je, mutatis mutandis, i jezgro kom-
plikovanog licemerja kakav je Staljinova “teorija dr`ave”: “Mi se zala`emo za odumiranje
dr`ave, a u isto vreme zala`emo se i za ja~anje diktature proletarijata koji predstavlja najja~u
i najmo}niju vlast od svih poznatih oblika dr`ave. Maksimalan razvoj mo}i dr`ave sa ciljem
da se pripreme uslovi za njeno odumiranje – to je marksisti~ka formula” (op. cit., loc. cit).
41 Alexander Stein, Adolf Hitler, Schüler der “Weisen von Zion”, Karlsbad 1936, prvi je
putem pore|enja frazeologije analizirao ideolo{ku podudarnost nacisti~ke ideologije sa u~e-
njem “Sionskih mudraca” (v. tako|e R. M. Blank, Adolf Hitler et les “Protocoles des Sages
de Sion”, 1938.
Prvi koji je priznao dug prema u~enju Protokola bio je Teodor Fri~, “velikan” nema~kog
posleratnog antisemitizma. U pogovoru svom izdanju Protokola iz 1924. godine, on pi{e:
“Na{i budu}i dr`avnici i diplomate mora}e od isto~nja~kih nitkova da nau~e ~ak i azbuku
vladanja, a u te svrhe su Protokoli sioniskih mudraca izvrsna priprema”.
42 O istoriji Protokola v. John S. Curtiss, An Appraisal of the Protocols of Zion, 1942.
^injenica da su Protokoli falsifikat za propagandu je bila neva`na. Ve} je ruski publicista
S. A. Nilus, koji je 1905. godine objavio drugo izdanje Protokola na ruskom, bio itekako
svestan problemati~ne prirode ovog “dokumenta”, te je dodao ono {to je o~igledno: “Da je
mogu}e dokazati autenti~nost ovog dela dokumentima ili izjavama pouzdanih svedoka, da je
mogu}e raskrinkati ljude koji su na ~elu svetske zavere... nestala bi... ’tajna podlost’ ovog
spisa” (prevod u: Curtiss, op. cit).
Hitleru nije bio potreban nikakav Nilus da bi izveo isti trik: ba{ to {to se ispostavilo da su
Protokoli falsifikat i jeste bio najbolji dokaz njihove autenti~nosti. Hitler dodaje i argument
njihove “verodostojnosti”: “Ono {to mnogi Jevreji mo`da nesvesno ~ine, ovde je svesno obe-
lodanjeno. A to i jeste va`no” (Mein Kampf, tom I, glava XI).
43 Fritsch, op. cit., “[Der Juden] oberster Grundsatz lautet: ’Alles, was dem Volke Juda
nützt, ist moralisch und ist heilig’.”
TOTALITARNI POKRET 367
– Tokom rata Hitler je izjavio: “Ja sam samo magnet koji stalno prelazi po nema~koj naciji i
izvla~i iz nje ~elik. Ve} sam vi{e puta rekao da }e do}i vreme kada }e svi vredni ljudi
Nema~ke biti u mom taboru. A oni koji tu ne budu, ionako ni{ta ne vrede.” Jo{ tada je ljudi-
ma iz Hitlerovog neposrednog okru`enja bilo jasno {ta }e se dogoditi sa onima koji “ionako
ni{ta ne vrede” (v. Der großdeutsche Freiheitskampf. Reden Hitlers vom 1.9.1939 - 10. 3.
1940, p. 174). – Himler je mislio na isto kada je rekao: “Firer ne razmi{lja u nema~kim, nego
u germanskim okvirima” (dosije Kersten, vid. gore); me|utim, iz Hitlers Tischgespräche (p.
315ff) znamo da se on i tada sprdao ~ak i sa germanskom “dernjavom” i razmi{ljao u “ari-
jevskim okvirima”.
53 Himler u govoru vo|ama SS-a u Harkovu, aprila 1943. (Nazi Conspiracy, IV, 572ff),
ka`e: “Ubrzo sam oformio germanski SS u raznim zemljama....” Rano, jo{ pre dolaska na
vlast, sam Hitler je anticipirao ovakvu ne-nacionalnu politiku: “U nove klase gospodara pri-
ma}emo, naravno, i predstavnike drugih nacija, to jest one koji to zaslu`uju zahvaljuju}i
u~e{}u u na{oj borbi” (Reden).
54 Hadamovsky, op. cit.
55 Heiden, op. cit., p. 139: propaganda nije “ume}e nametanja stavova masi. To je zapravo
ume}e prihvatanja stavova mase.”
56 Hadamovsky, op. cit., passim. Termin je preuzet iz Hitlerovog Mein Kampf (tom II, gla-
va XI), gde se “`ivoj organizaciji” pokreta suprotstavlja “mrtvi mehanizam” birokratskih
partija.
370 TOTALITARIZAM
me|utim, ne treba uzeti tek kao znak ljudske slabosti ili prosta~kog opor-
tunizma. Nacizam je ideologija koja je do te mere bila “realizovana” da je
njen sadr`aj prestao da postoji kao nezavisni sistem doktrina, kao tvorevi-
na intelekta. Gotovo ni{ta, a ponajmanje fanatizam sledbenika, nije pre`i-
velo uni{tenje stvarnosti.
prva nisu bile ni{ta vi{e od onoga {to im ime ka`e – skup simpatizera koji
obezbe|uju finansijsku ili neku drugu (recimo, pravnu) pomo}. Hitler je
bio prvi koji je rekao da mase koje su pridobijene putem propagande po-
kret treba da podeli u dve kategorije: simpatizere i ~lanove. Iako ve} sama
po sebi interesantna, ova razlika je jo{ zna~ajnija zato {to po~iva na jed-
nom mnogo op{tijem stavu, prema kom je ve}ina naroda isuvi{e lenja i ne-
dovoljno hrabra i za {ta vi{e od pukog teoretskog uvida, a da je samo ma-
njina spremna da se bori za svoja uverenja.65 Stoga je Hitler prvi i razvio
ciljanu politiku stalnog {irenja redova simpatizera, dok je u isto vreme
strogo ograni~io broj ~lanova.66 Ova predstava o manjini ~lanova partije
okru`enoj ve}inom simpatizera veoma je sli~na kasnijoj realnosti frontova
– termin koji zaista verno odra`ava njihovu pravu funkciju i ukazuje na
odnos izme|u ~lanova i simpatizera: jer, frontovi simpatizera nisu ni{ta
manje va`ni za funkcionisanje pokreta nego {to su to pravi ~lanovi.
Frontovi okru`uju ~lanove pokreta za{titnim zidom i tako ih dele od
spoljnog, normalnog sveta; u isto vreme, oni predstavljaju i most koji ~la-
nove partije spaja sa normalnim svetom, most bez kog bi ~lanovi pre no
{to pokret do|e na vlast isuvi{e jasno ose}ali razlike izme|u svojih stavo-
va i stavova obi~nih ljudi, izme|u fiktivnosti sopstvenog i stvarnosti obi-
~nog sveta. Tokom borbe pokreta za vlast ingenioznost ovog sredstva do-
kazuje se time {to frontovi ne samo da izoluju ~lanove, ve} im nude i pri-
vid spoljne normalnosti, koji njih od uticaja prave stvarnosti brani mnogo
efektivnije nego puka indoktrinacija. Upravo razlika izme|u njegovih sta-
vova i stavova simpatizera u nacisti ili bolj{eviku u~vr{}uje veru u fiktiv-
nu sliku sveta, jer simpatizer, kona~no, ima ista uverenja, mada u “normal-
nijem”, zna~i manje fanati~nom, a smu{enijem obliku. Tako se ~lanu par-
tije ~ini da je svako koga pokret nije izri~ito `igosao kao neprijatelja
(Jevrejin, kapitalista itd.) automatski na njegovoj strani, da je svet pun taj-
nih saveznika koji nikako da ve} jednom prikupe neophodnu snagu i volju
da izvuku logi~ne zaklju~ke iz svojih ube|enja.67
S druge strane, prvo {to ostatak sveta vidi od totalitarnog pokreta opet su
frontovi. Simpatizeri, koji su po svemu i dalje bezazleni sugra|ani u neto-
talitarnom dru{tvu, te{ko da se mogu proglasiti priglupim fanaticima; pre-
65 Hitler, op. cit., tom II, glava XI.
66 ibid. Ovaj princip strogo je sprovo|en otkako su nacisti do{li na vlast. Od sedam mi-
liona ~lanova Hitlerove mlade`i, 1937. godine je samo 50.000 primljeno u Partiju (v. predgo-
vor H. L. Childsa za knjigu The Nazi Primer). – Upor. i Gottfried Neesse, “Die verfassungs-
rechtliche Gestaltung der Ein-Partei”, u: Zeitschrift für die gesamte Staatswissenschaft,
1938, Band 98, p. 678: “^ak i Sve-partija nikako ne sme da naraste toliko da obuhvati ~itavo
stanovni{tvo. Ona je ’totalna’ zbog svog ideolo{kog uticaja na naciju”.
67 v. razliku koju Hitler povla~i izme|u “radikalnih ljudi”, koji su jedini spremni da po-
stanu ~lanovi partije, i stotine hiljada simpatizera koji su prevelike “kukavice” da bi podneli
neophodne `rtve (op. cit., loc. cit).
TOTALITARNI POKRET 375
ko njih pokreti svoje fanati~ne la`i ~ine ne{to prihvatljivijima, preko njih
mogu da {ire propagandu na bla`i, manje radikalan na~in, sve dok ~itava
atmosfera ne bude zatrovana totalitarnim elementima koji su ve} prepoz-
natljivi kao takvi, ali izgledaju kao normalne politi~ke reakcije ili stavovi.
Simpatizerske organizacije obavijaju totalitarne pokrete izmaglicom nor-
malnosti i pristojnosti, koja ~lanove zavarava po pitanju prave prirode spo-
ljnog sveta, kao {to i spoljni svet zavarava po pitanju prave prirode pokreta.
Frontovi funkcioni{u u oba smera: kao fasada totalitarnog pokreta za neto-
talitarni svet, i kao fasada ovog sveta za unutra{nju hijerarhiju pokreta.
Jo{ je upadljivije to {to se ovaj odnos ponavlja na razli~itim nivoima
unutar samog pokreta. Kao {to su ~lanovi partije povezani sa simpatizeri-
ma, ali i odvojeni od njih, tako su i elitne formacije pokreta povezane sa
obi~nim ~lanovima, ali i odvojene od njih. Kao {to je simpatizer jo{ uvek
obi~an stanovnik spoljnog sveta koji je totalitarnu veru prihvatio onako
kako se prihvata program bilo koje partije, tako i obi~an pripadnik nacisti-
~kog ili bolj{evi~kog pokreta jo{ uvek umnogom pripada svetu koji ga ok-
ru`uje: njegove profesionalne i socijalne veze jo{ uvek nisu apsolutno od-
re|ene ~lanstvom u partiji, mada on – za razliku od pukog simpatizera –
mo`da shvata da }e u slu~aju sukoba izme|u odanosti partiji i zahteva pri-
vatnog `ivota ono prvo biti presudno. Pripadnik neke militantne grupe, s
druge strane, u potpunosti se identifikuje sa pokretom; on nema profesiju
niti privatan `ivot koji bi bio nezavisan od pokreta. Kao {to simpatizeri
obrazuju za{titni zid oko ~lanova pokreta i za ove predstavljaju spoljni
svet, tako i obi~ni ~lanovi okru`uju radikalno jezgro i predstavljaju za nje-
ga normalan spoljni svet.
Velika prednost ovakve strukture je u tome {to ona ubla`ava drasti~nost
jedne od osnovnih totalitarnih postavki: da je svet podeljen u dva ogromna
neprijateljska tabora, a jedan od njih je pokret, koji mo`e i mora da se bori
za ~itav svet – tvrdnja koja otvara vrata neselektivnoj agresivnosti totali-
tarnih re`ima ~im oni do|u na vlast. Putem bri`ljivo stepenovane hije-
rarhije radikalnosti, u kojoj svaki nivo za onaj vi{i predstavlja sliku netota-
litarnog sveta zato {to je manje radikalan a njegovo ~lanstvo ne tako total-
no organizovano, {ok u`asavaju}e i monstruozne totalitarne podvojenosti
umanjuje se i nikad se do kraja ne oseti; ovaj tip organizacije spre~ava ~la-
nove da se neposredno sukobe sa spoljnim svetom, ~ija netrpeljivost za
njih ostaje puka ideolo{ka pretpostavka. Oni su tako dobro za{ti}eni od
stvarnosti netotalitarnog sveta da neprestano potcenjuju ogroman rizik to-
talitarne politike.
Nema sumnje da totalitarni pokreti zate~eno stanje negiraju mnogo ra-
dikalnije od bilo koje ranije revolucionarne partije. Ovu radikalnost, koja
masovnim organizacijama naizgled ne odgovara, oni sebi mogu da dozvo-
le zato {to njihova organizacija nudi privremenu zamenu za obi~an, ne-
376 TOTALITARIZAM
politi~ki `ivot, koji totalitarizam u stvari i te`i da uni{ti. ^itav svet nepoli-
ti~kih dru{tvenih odnosa, od kojih je “profesionalni revolucionar” sebe ili
morao da izoluje ili koje je morao da prihvati onakvima kakvi su, u pokre-
tu postoji u obliku manje radikalnih grupa; unutar ovog hijerarhijski orga-
nizovanog sveta, borci za osvajanje sveta i svetsku revoluciju nikada nisu
izlo`eni {oku koji jaz izme|u “revolucionarnih” uverenja i “normalnog”
sveta neminovno proizvodi. Pokreti u svojoj revolucionarnoj fazi, u vreme
pre dolaska na vlast, mogu da privuku tako mnogo obi~nih filistara zato
{to njihovi ~lanovi `ive u sumanutom prividu normalnosti; ~lanovi partije
su okru`eni normalnim svetom simpatizera, a elitne formacije normalnim
svetom obi~nih ~lanova.
Druga prednost ove matrice jeste to {to se ona mo`e beskona~no ponav-
ljati i {to organizaciju odr`ava u stanju bezobli~nosti, koje omogu}ava
stalno umetanje novih slojeva i odre|ivanje novih stepena radikalnosti.
^itava istorija nacisti~ke partije mo`e se prikazati prema stvaranju novih
formacija unutar nacisti~kog pokreta. SA (Sturmabteilung), juri{ni odred,
osnovan 1922, bio je prva nacisti~ka formacija koja je trebalo da bude mi-
litantnija od same partije;68 godine 1926. osnovan je SS (Schutzstaffel),
za{titni e{elon, kao elitna formacija SA-a; tri godine kasnije, SS je odvo-
jen od SA-a i stavljen pod Himlerovu komandu; Himleru je trebalo samo
nekoliko godina da istu igru ponovi i unutar SS-a. Jedna za drugom, jedna
militantnija od prethodne, osnivane su najpre udarne trupe,69 potom Mrt-
va~ke glave (Totenkopfverbände), “stra`arni odredi u koncentracionim lo-
gorima”, koji su kasnije ujedinjeni u Oru`ani SS (Waffen-SS), i kona~no
Slu`ba bezbednosti (Sicherheitsdients “ideolo{ka obave{tajna slu`ba Par-
tije” i njena desna ruka u sprovo|enju “negativne populacione politike”),
kao i Slu`ba za pitanja rase i raseljavanje (Rasse- und Siedlungswesen),
~iji su zadaci bili “pozitivnog tipa” – sve su se one razvile iz Op{teg SS-a
(die Allgemeine SS), ~iji su ~lanovi, sa izuzetkom vi{eg rukovodila~kog
kadra, zadr`avali svoja civilna zanimanja. Za sve ove nove formacije, ~lan
Op{teg SS-a bio je {to i pripadnik SA-a za pripadnika SS-a, ili ~lan partije
za pripadnika SA-a, ili, pak, ~lan fronta za ~lana partije.70 Sada je Op{ti SS
68 v. Hitler, poglavlje o SA u: op. cit., tom II, glava IX, drugi deo.
69 U prevodu nema~kog Verfügungstruppe (posebne trupe SS-a koje je u po~etku trebalo
da stoje Hitleru na raspolaganju) kao udarne trupe (shock troops), dr`im se O. C. Gilesa, The
Gestapo, Oxford Pamphlets on World Affairs, br. 36, 1940.
70 Najva`niji izvor za organizaciju SS-a i njenu istoriju je Himlerov spis “Wesen und
Aufgabe der SS und der Polizei” u: Sammelhefte ausgewählter Vorträge und Reden, 1939.
Tokom rata, kada su redovi Waffen-SS-a zbog gubitaka na frontu morali da se popune regru-
tima, Waffen-SS je do te mere izgubio svoj elitni karakter unutar SS-a da je sada Op{ti SS, to
jest vi{i rukovodila~ki kadar, ponovo predstavljao pravu elitu pokreta.
Vrlo informativan dokumentarni materijal za ovu poslednju fazu SS-a mo`e se na}i u
arhivima Huverove biblioteke (Hoover Library, Himmler File, Folder 278). On pokazuje da
TOTALITARNI POKRET 377
elitne jedinice imale su paravojni karakter zato {to je njima bila namenje-
na uloga “sredstava ideolo{ke borbe pokreta”74 protiv ra{irenog pacifizma
u Evropi posle Prvog svetskog rata. Za totalitarizam je mnogo va`nije bilo
da, “kao izraz borbenosti”,75 osnuje la`nu vojsku koja }e {to je vi{e mo-
gu}e odgovarati onome kako pacifisti zami{ljaju vojsku (nesposobni da
shvate ustavnu ulogu vojske, pacifisti su sve vojne institucije proglasili
bandama samovoljnih ubica), nego da raspola`e trupama dobro obu~enih
vojnika. SA i SS svakako su sinonimi za samovoljno nasilje i ubijanje, ali
oni nisu bili onako dobro obu~eni kao Crni Rajhsver, i nisu bili opremljeni
za borbu protiv regularnih jedinica. Vojna propaganda bila je u posleratnoj
Nema~koj mnogo popularnija nego vojna obuka, a uniforme nisu uve}ale
vojni zna~aj paravojnih jedinica, mada su bile korisne kao jasan simptom
ukidanja gra|anskih normi i morala; nekako su ove uniforme u velikoj
meri olak{ale savest ubicâ, ali su ih u~inile spremnijima za bezuslovnu po-
slu{nost i bespogovorno pokoravanje autoritetu. Uprkos ovom vojni~kom
kin|urenju, kao prva je likvidirana ona partijska frakcija nacista koja je bi-
la pre svega nacionalisti~ki i militantno orijentisana, i koja stoga paravoj-
ne jedinice nije smatrala pukim partijskim formacijama, ve} ilegalnim po-
ja~anjem Rajhsvera (ograni~enog Versajskim ugovorom). Nakon {to su
nacisti do{li na vlast, Rem, vo|a SA-a, zaista je sanjario, pa i pregovarao o
uklju~enju svog SA-a u Rajhsver. Ubio ga je Hitler, zato {to je poku{ao da
novi nacisti~ki re`im pretvori u vojnu diktaturu.76 Nekoliko godina ranije,
kada je Rema, pravog vojnika, koji je zahvaljuju}i ratnom iskustvu i is-
kustvu u organizovanju Crnog Rajhsvera trebalo da bude neizostavan za
svaki ozbiljan program vojne obuke, otpustio sa polo`aja {efa SA-a, a za-
datak reorganizovanja SS-a poverio Himleru, ~oveku koji se nimalo nije
74 Hitler, op. cit., loc. cit.
75 Ernst Bayer, Die SA, Berlin 1938; prevod citiran prema: Nazi Conspiracy, IV.
76 Remova autobiografija jasno pokazuje kako se malo njegovo politi~ko uverenje podu-
daralo sa uverenjima nacista. On je oduvek `eleo vojni~ku dr`avu, “Soldatenstaat”, i stalno
je insistirao na primatu vojnika u odnosu na politi~ara (op. cit., p. 349). Njegov netotalitaran
stav, ili pre njegovu nesposobnost da shvati totalitarizam i njegovu pretenziju na “totalno”,
dokazuje i slede}i odeljak: “Ne vidim za{to bi ove tri stvari bile nespojive: moja odanost
nasledniku loze Vitelsbaha i nasledniku bavarske krune, moje po{tovanje prema generalkvar-
tirmajstoru svetskog rata [t.j. Ludendorfu], koji danas otelovljuje savest nema~kog naroda, i
moje prijateljstvo sa prete~om i nosiocem politi~ke borbe, Adolfom Hitlerom” (p. 348).
Rema je kona~no ko{talo glave to {to je, po dolasku nacista na vlast, sanjario o fa{isti~koj
diktaturi po uzoru na italijanski re`im, u kojoj bi NSDAP “raskinula okove partije” i “sáma
postala dr`ava”, a to je Hitler upravo i hteo da izbegne po svaku cenu (vid. Ernst Röhm,
Warum SA?, govor diplomatskom koru, decembar 1933. u Berlinu, bez datuma).
Unutar nacionalsocijalisti~ke partije, mogu}nost zavere SA-a i Rajhsvera protiv vladavine
SS-a i policije o~igledno nikada nije bila u potpunosti zaboravljena. Godine 1942. Hans
Frank, guverner Poljske, osam godina posle ubistva Rema i generala [lajhera, osumnji~en je
da `eli da “posle rata... otpo~ne najve}u borbu za pravdu [protiv SS-a] uz pomo} oru`anih
snaga i SA-a” (Nazi Conspiracy, VI, 747).
TOTALITARNI POKRET 379
razumeo u vojna pitanja, Hitler je ve} jasno dao na znanje da takve ten-
dencije nisu po`eljne u nacisti~kom pokretu.
Osim zna~aja koji su elitne formacije imale za organizacionu strukturu
pokreta, gde su objedninjavale jezgra razli~itog stepena militantnosti, nji-
hov paravojni karakter treba posmatrati u sklopu sa drugim profesional-
nim organizacijama pri partiji, kao {to su organizacije prosvetnih radnika,
advokata, lekara, studenata, univerzitetskih profesora, radnika ili razna
strukovna udru`enja. Sve one su prvenstveno bile duplikati postoje}ih ne-
totalitarnih profesionalnih udru`enja, paraprofesionalne kao {to su juri{ni
odredi bili paravojni. Isto tako su i evropske komunisti~ke partije, {to su se
vi{e pretvarale u ogranke bolj{evi~kog pokreta u Moskvi, sve vi{e koris-
tile svoje frontovske organizacije kao konkurenciju postoje}im ~isto pro-
fesionalnim grupama. S tog aspekta, razlika izme|u nacista i bolj{evika
sastoji se samo u tome {to su nacisti paraprofesionalne organizacije sma-
trali delovima partijske elite, dok su komunisti iz njih radije regrutovali
snage za frontove. Pokretima je va`no da, ~ak i pre no {to do|u na vlast,
odaju utisak da su u njihovim redovima zastupljeni svi segmenti dru{tva.
(Kona~ni cilj nacisti~ke propagande bio je da ~itav nema~ki narod pretvori
u organizaciju simpatizera.77) Nacisti su u ovoj igri oti{li korak dalje, pa su
izmislili ~itavu seriju la`nih odeljenja, kao {to je odeljenje za inostrane
poslove, {kolstvo, kulturu, sport itd, koja su organizovali po uzoru na re-
gularne organe dr`avne uprave. Profesionalna vrednost ovih institucija bi-
la je zanemarljiva koliko i zna~aj juri{nih odreda, imitacije vojske, ali za-
jedno oni su ~inili savr{en svet privida, u kom je svaki segment realnosti
netotalitarnog sveta bila ropski kopiran, samo kao sprdnja.
Tehnika udvostru~avanja, svakako beskorisna za dolazak na vlast, po-
kazala se krajnje plodnom kod potkopavanja postoje}ih institucija, kao i
kod “podrivanja zate~enih prilika”,78 ~emu totalitarne organizacije po
pravilu naginju vi{e nego otvorenom demonstriranju sile. Ako je zadatak
pokretâ da se “kao polipi prilepe za svaku poziciju mo}i”,79 onda oni mo-
raju biti spremni da preuzmu bilo kakav konkretan polo`aj u dru{tvu i
politici. U skladu sa pretenzijom na totalnu dominaciju, svaka organizova-
na grupa netotalitarnog dru{tva u pokretu izaziva neodoljivu `elju za uni-
{tavanjem; za svaku je, da tako ka`emo, potrebno specifi~no sredstvo de-
strukcije. Prakti~na vrednost la`nih organizacija iza{la je na videlo kada
su nacisti preuzeli vlast i kada se ispostavilo da su spremni da uni{te po-
stoje}u organizaciju prosvetnih radnika osnivanjem druge organizacije
77 Hitler, op. cit., tom II, glava XI, tvrdi da propaganda poku{ava da celom narodu na-
metne doktrinu, dok organizacija uklju~uje tek relativno mali deo njegovih militantnijih pri-
padnika (upor. tako|e i G. Neesse, op.cit).
78 Hitler, op. cit., loc. cit.
79 Hadamovsky, op. cit., p. 28.
380 TOTALITARIZAM
80 Za Mrtva~ke glave SS-a va`ila su slede}a pravila: 1. Nijedna brigada ne sme da ide na
du`nost u kraj iz kog poti~e. 2. Svaku jedinicu treba promeniti posle tri nedelje slu`be. 3.
^lanove nikada ne treba slati u patrolu same ili ikada u javnosti pokazivati simbole “mrt-
va~kih glava” (v. Secret Speech by Himmler to the German Army General Staff 1938; objavio
American Comittee for Anti-Nazi Literature; ovaj govor je, me|utim, odr`an 1937; v. Nazi
Conspiracy, IV, 616, ali tu su objavljeni samo delovi).
81 Hajnrih Himler (Die Schutzstaffel als antibolschewistische Kampforganisation: Aus
dem Schwarzen Korps, br. 3) javno je rekao: “Znam da u Nema~koj ima ljudi kojima pozli
kada vide ovaj crni {injel. Mi to razumemo i ne o~ekujemo da nas ba{ mnogo ljudi voli.”
82 U govorima SS-u, Himler je uvek nagla{avao po~injene zlo~ine i priznavao njihovu oz-
biljnost. Za likvidiranje Jevreja je, na primer, znao da ka`e: “Ho}u sasvim otvoreno da raz-
govaram sa vama i o jednom veoma te{kom pitanju. Me|u nama o tome treba govoriti
TOTALITARNI POKRET 381
94 Simmel, op. cit., p. 490. – Ovaj, kao i mnoge druge principe, nacisti su prihvatili po{to
su bri`ljivo prou~ili Protokole sionskih mudraca. Hitler je jo{ 1922. rekao: “[Gospoda sa
desnice] jo{ nikako ne shvataju da nije potrebno biti neprijatelj Jevreja pa da ~ovek jednog
dana... dospe na ve{ala... sasvim je dovoljno... i da se ne bude Jevrejin: i to vam garantuje
ve{ala” (Hitler’s Speeches, p. 12). U to vreme niko nije mogao da pretpostavi da ova vrsta
propagande u stvari zna~i: jednog dana ~ovek ne}e morati da bude na{ neprijatelj da bi dos-
peo na ve{ala, bi}e sasvim dovoljno da bude Jevrejin, ili, kona~no, pripadnik nekog drugog
naroda, pa da ga neka lekarska komisija proglasi “rasno nepodobnim”. Himler je verovao i
propovedao da ~itav SS treba da se zasniva na principu “iskrenosti, uljudnosti, lojalnosti i
drugarstva prema pripadnicima na{e krvi, i ni prema kome drugom” (op. cit., loc. cit).
95 v. Simmel, op. cit., pp. 480-481.
386 TOTALITARIZAM
ljanja. Sve ove mere imaju o~igledno utilitarnu nameru da za{tite ~lanove
od proganjanja, a dru{tvo od izdaje; potpuna odanost, koja se tra`i od
svakog ~lana, i apsolutna mo} u vladarevim rukama bile su samo neiz-
be`ni nus-proizvodi prakti~nih potreba. No, problem je u tome {to zavere-
nici, razume se, smatraju da su najefikasniji metodi u politici uop{te meto-
di zavereni~kih dru{tava; ako se oni mogu primenjivati javno i uz anga`o-
vanje ~itavog aparata nasilja jedne nacije, mogu}nosti za akumuliranje
mo}i postaju apsolutno neograni~ene.97 Unutar partije, dok god ona funkci-
oni{e kao celina, zavereni~ki aparat ima ulogu koja se donekle mo`e upo-
rediti sa ulogom vojske unutar celovite politi~ke zajednice: mada se pra-
vila pona{anja vojske radikalno razlikuju od onih koja va`e u gra|anskoj
sferi, ona gra|anskom dru{tvu slu`i, ona mu je podre|ena i pod njegovom
je kontrolom. Kao {to opasnost od vojne diktature raste kad vojska pre-
stane da slu`i civilnim gospodarima i po`eli da preuzme politiku civilne
zajednice, tako i opasnost od totalitarizma raste kad se zavereni~ki aparat
revolucionarne partije otrgne kontroli partije i po~ne da stremi preuzmanju
vo|stva. Upravo to se dogodilo komunisti~kim partijama za vreme Sta-
ljina. Staljinovi metodi tipi~ni su za ~oveka koji je do{ao iz zavereni~kog
aparata: velika pa`nja koju je poklanjao detaljima, nagla{avanje kadrov-
skog faktora u politici, bezobzirno kori{}enje i likvidiranje drugova i pri-
jatelja. Glavnu podr{ku posle Lenjinove smrti pru`ila mu je tajna polici-
ja,98 koja je u to vreme ve} postala jedan od najva`nijih i najmo}nijih se-
ktora partije.99 Zato je bilo prirodno {to se ^eka priklonila predstavniku
zavereni~kog sektora, ~oveku koji je nju ve} smatrao nekom vrstom taj-
nog dru{tva, te je stoga bilo verovatno da }e sa~uvati i pro{iriti njene privi-
legije.
Pobeda zavereni~kog sektora nad svim drugim sektorima komunisti~ke
partije, me|utim, tek je prvi korak u pretvaranju partije u totalitarni
pokret. Nije dovoljno {to su tajna policija u Rusiji, kao i njeni agenti u ko-
munisti~kim partijama u inostranstvu, unutar pokreta imali istu ulogu kao
i paravojne formacije od kojih su nacisti na~inili elitne jedinice: same par-
97 Souvarine, op. cit., p. 113, pominje da su Staljina “oduvek impresionirali ljudi koji bi
niotkuda iznedrili neku ’aferu’. On je politiku smatrao ’aferom’ koja zahteva spretnost.”
98 U unutarpartijskim borbama tokom dvadesetih godina, “kolaborateri GPU-a bili su sko-
ro bez izuzetka fanati~ni protivnici desnice, a Staljinove pristalice. Razne slu`be GPU-a bile
su u to vreme bastioni staljinisti~ke frakcije” (Ciliga, op. cit., p. 48). – Souvarine, op. cit., p.
289, tvrdi da je Staljin odmah “nastavio policijsku aktivnost koju je zapo~eo tokom gra|an-
skog rata” i da je bio predstavnik Politbiroa u GPU-u.
99 Odmah posle gra|anskog rata u Rusiji, Pravda je tvrdila da je “formula ’sva vlast sov-
jetima’ zamenjena parolom ’sva vlast ^ekama’... Kraj oru`anih sukoba smanjio je vojnu kon-
trolu..., ali je ostavio razgranatu ^eku, koja se usavr{ila pojednostavljuju}i svoje operacije”
(Souvarine, op. cit., p. 251).
388 TOTALITARIZAM
tije je valjalo transformisati kako bi vlast tajne policije ostala stabilna. Ta-
ko je u Rusiji likvidiranje frakcija i unutarpartijske demokratije bilo pra}e-
no u~lanjenjem velikih, politi~ki neobrazovanih i “neutralnih” masa u par-
tiju, politika koju su ubrzo prihvatile i komunisti~ke partije u inostranstvu,
a koju je inicirala politika Narodnog fronta.
Nacisti~ki totalitarizam po~eo je kao masovna organizacija u kojoj su
elitne formacije tek postepeno dobijale na zna~aju, dok su bolj{evici
po~eli kao elitna formacija, a mase su organizovali naknadno. Rezultat je
u oba slu~aja bio isti. Nacisti su, uz to, zahvaljuju}i svojoj vojnoj tradiciji
i predrasudama, elitne formacije isprva organizovali po uzoru na vojsku,
dok su bolj{evici vrhovnu vlast od po~etka poverili tajnoj policiji. No,
posle nekoliko godina i ova razlika se izgubila: {ef SS-a postao je {ef tajne
policije, a formacije SS-a su se postepeno pretapale u Gestapo i zamenji-
vale njegovo ranije osoblje, mada su i njega ve} ~inili provereni nacisti.100
Zbog ove su{tinske sli~nosti izme|u organizacije tajnog, zavereni~kog
dru{tva i organizacije tajne policije, osnovane da se protiv njega bori, to-
talitarni re`imi, zasnovani na fikciji o svetskoj zaveri, ali sa vladavinom
nad ~itavim svetom kao ciljem, kona~no svu vlast koncentri{u u rukama
policije. Pre dolaska na vlast, me|utim, “javna tajna dru{tva” nude druge
organizacione prednosti. Iako po~ivaju na o~iglednoj protivre~nosti
izme|u masovne organizacije i ekskluzivnog dru{tva, kome se jedinom
mo`e poveriti da ~uva tajnu, tajna i zavereni~ka dru{tva su, zahvaljuju}i
svojoj strukuturi, kadra da dihotomiju totalitarne ideologije izme|u pokre-
ta i ostatka sveta, dihotomiju koja po~iva na slepoj, neselektivnoj mr`nji
masa prema svemu {to postoji, pretvore u organizacioni princip. Ako neka
organizacija funkcioni{e u skladu sa principom da je isklju~en svako ko se
ne uklju~i, da je protiv mene svako ko nije za mene, svet u celini gubi sve
nijanse, svu {arolikost i pluralizam – no, oni su ionako po~eli da zbunjuju
i optere}uju mase koje su izgubile svoje mesto i orijentaciju u tom sve-
tu.101 Ono {to je njih kod nepokolebljive lojalnosti svojstvene pripadnici-
ma tajnih dru{tava privla~ilo nije bila toliko tajna koliko podela na Nas i
100 Gestapo je osnovao Gering 1933. godine; Himler je 1934. bio postavljen za {efa Gesta-
poa i odmah je po~eo da sprovodi kadrovske promene, dovode}i ljude iz SS-a; na kraju rata,
75% agenata Gestapoa bili su pripadnici SS-a. Treba tako|e imati u vidu da su jedinice SS-a
bile posebno kvalifikovane za ovaj posao, budu}i da ih je Himler jo{ pre dolaska NSDAP-a na
vlast obu~io da {pijuniraju ~lanove partije (Heiden, op. cit., p. 308). Za istoriju Gestapoa v.
Giles, op. cit., i Nazi Conspiracy, II, glava XII.
101 Verovatno jedna od najve}ih ideolo{kih gre{aka Rozenbergovih, koji je pao u Firerovu
nemilost i izgubio uticaj u pokretu u korist ljudi poput Himlera, Bormana, pa ~ak i [trajhera,
bila je to {to njegovo delo Mit dvadesetog veka priznaje odre|eni rasni pluralizam iz kog su
samo Jevreji isklju~eni. On se tako oglu{ava o princip da je automatski isklju~en svako (u
ovom slu~aju “masa ~ove~anstva”) ko nije izri~ito uklju~en (a to su “germanski narodi”);
upor. primedbu 87.
TOTALITARNI POKRET 389
102 Simmel, op. cit., p. 492, nabraja tajna kriminalna dru{tva u kojima ~lanovi dobro-
voljno biraju jednog {efa kome su od tad pa nadalje poslu{ni bez kritike i bez ikakve rezerve.
103 Ciliga, op. cit., pp. 96-97. On tako|e opisuje kako su dvadesetih godina ~ak i obi~ni
osu|enici na smrt u zatvorima GPU-a u Lenjingradu dozvoljavali sebi da na streljanje izlaze
“bez re~i, bez povika pobune protiv vlasti koja ih je osudila na smrt” (p. 183).
104 Ciliga navodi kako su osu|eni ~lanovi partije “mislili da ako ova streljanja spasavaju
birokratsku diktaturu kao celinu, ako mogu da umire (ili pre zbune) pobunjeno selja{tvo, `rt-
va njihovih `ivota ne}e biti uzaludna” (op. cit., pp. 96-97).
390 TOTALITARIZAM
nika totalitarnog pokreta ovo saznanje nema nikakve veze sa istinom, niti
to {to je vo|a uvek u pravu ima ikakve veze sa objektivnom istinito{}u
njegovih tvrdnji koju ne mogu da opovrgnu ~injenice, ve} samo budu}i us-
peh ili neuspeh. Vo|a jeste uvek u pravu, a kako su njegova dela usmerena
na vremena koji dolaze, kona~ni dokaz pomera se s onu stranu iskustva
njegovih savremenika.107
Jedina grupa koja bi trebalo da doslovce veruje Vo|inim re~ima jesu
simpatizeri, ~ije poverenje okru`uje pokret atmosferom iskrenosti i pros-
todu{nosti, a Vo|i poma`e da ispuni jednu polovinu zadatka, naime da po-
budi poverenje spoljnog sveta u pokret. ^lanovi partije, pak, nikada ne
veruju zvani~nim izjavama, niti treba da im veruju, jer im totalitarna pro-
paganda laska da imaju onu vi{u inteligenciju koja ih i izdvaja od netota-
litarnog spoljnog sveta, koji oni, opet, znaju samo preko nenormalne
lakovernosti simpatizera. Jedino su simpatizeri verovali Hitleru kada je
polo`io svoju ~uvenu zakletvu pred Vrhovnim sudom Vajmarske repu-
blike; pripadnici pokreta vrlo su dobro znali da la`e, a verovali su mu vi{e
nego ikad zato {to je o~igledno bio u stanju da prevari i javno mnjenje i
vlasti. Kada je kasnije Hitler ponovio ovu predstavu pred celim svetom,
kada se kleo da ima najbolje namere, a u isto vreme najotvorenije pripre-
mao zlo~ine, po{tovanje koje je nacisti~ki pokret u`ivao bilo je, naravno,
neizmerno. Sli~no tome su i simpatizeri bolj{evika verovali u raspu{tanje
Kominterne, isto kao {to su neorganizovane mase ruskog naroda i simpa-
tizeri u inostranstvu Staljinove prodemokratske tvrdnje tokom rata uzele
zdravo za gotovo. ^lanovi partije bili su jasno upozoreni da ne nasedaju
na takti~ke manevre, nego da po{tuju Vo|inu o{troumnost u zavaravanju
saveznika.108
Bez organizacione podele pokreta na elitne formacije, ~lanove i simpa-
tizere, Vo|ine la`i ne bi imale nikakav efekat. S obzirom na to da stvarnost
stalno pobija Vo|ine la`i, cinizam, stepenovan u hijerarhiji mr`nje,
neophodan je koliko i obi~na lakovernost. Naime, simpatizeri u frontovi-
ma preziru potpuno odsustvo upu}enosti svojih sugra|ana, ~lanovi partije
preziru simpatizere zbog lakovernosti i nedovoljne radikalnosti, elitne for-
macije preziru ~lanove partije iz sli~nih razloga, a unutar elitnih formacija
sli~na hijerarhija mr`nje prati osnivanje i razvoj svakog novog sloja.109
107 Verner Best, op. cit., obja{njava: “Da li vlast donosi ’prave’ zakone... vi{e nije pitanje
samih zakona, nego pitanje sudbine. Jer }e zloupotrebe... pre nego Dr`avni sud, svakako
kazniti sudbina, i to nesre}om, svrgavanjem s vlasti i propa{}u, zbog oglu{avanja o ’zakone
`ivota’” (prevod citiran prema: Nazi Conspiracy, IV, 490).
108 v. Kravchenko, op. cit., p. 422: “Nijedan dobro indoktrinirani komunista nije verovao
da Partija ’la`e’ kada u javnosti afirmi{e jednu politiku, a u privatnom `ivotu sasvim suprot-
nu.”
109 “Nacionalsocijalista prezire obi~nog Nemca, pripadnik SA-a ostale nacionalsocija-
liste, a pripadnik SS-a pripadnika SA-a” (Heiden, op. cit., p. 308).
392 TOTALITARIZAM
{ljamo u generacijama, zbog tog gubitka ne treba `aliti”.114) Osim toga, pi-
tanje {ta je uspeh a {ta neuspeh u totalitarnim uslovima uglavnom zavisi
od organizovanja i terorisanja javnog mnjenja. U potpuno fiktivnom svetu,
neuspesi se ne moraju bele`iti, priznavati i pamtiti. ^injenice postoje samo
u netotalitarnom svetu.
Totalitarizam
DAVID RUSE
D V A N A E S T O P O G L AV L J E : Totalitarizam na vlasti
3 Godina 1934. zna~ajna je zbog novog Statuta partije, objavljenog na Sedamnaestom par-
tijskom kongresu, koji je predvi|ao “povremene... ~istke radi sistemati~nog pro~i{}avanja
partije” (citirano iz A. Avtorkhanov, “Social Differentiation and Contradictions in the Party”,
Bulletin of the Institute for the Study of the USSR, München, februara 1956). – Partijske
~istke tokom prvih godina ruske revolucije potpuno se razlikuju od njihovog kasnijeg totali-
tarnog izopa~enja u sredstvo odr`avanja trajne nestabilnosti. Prve ~istke sprovodile su
lokalne kontrolne komisije na otvorenom forumu, na koji su i ~lanovi partije i vanpartijske
li~nosti imale slobodan pristup. One su bile zami{ljene kao organ demokratske kontrole pro-
tiv birokratske korupcije u partiji, i “trebalo je da slu`e kao zamena za prave izbore”
(Deutscher, op. cit., pp. 233-234). – Izvrstan kratak pregled evolucije ~istki mo`e se na}i u
Avtorhanovljevom nedavno objavljenom ~lanku, u kom on pori~e i legendu da je ubistvo
Kirova bilo povod za promenu politike. Generalna ~istka otpo~ela je i pre Kirovljeve smrti,
koja je bila samo “zgodan izgovor da se ~istka malo ubrza”. Imaju}i u vidu mnoge “neo-
bja{njive i misteriozne” okolnosti vezane za Kirovljevo ubistvo, ~ovek je sklon da pomisli da
je “zgodan izgovor” bri`ljivo isplanirao i sproveo Staljin li~no (v. Hru{~ovljev “Govor o
Staljinu”, New York Times, 5. jun 1956).
4 Deutscher, op. cit., p. 282, opisuje prvi Staljinov napad na “trajnu revoluciju” Trockog i
tvrdi da je Staljin do svoje kontraformule “socijalizma u jednoj zemlji” do{ao skoro slu~ajno,
u toku politi~kog manevrisanja. Godine 1924. Staljinova “osnovna namera bila je da diskre-
dituje Trockog... Tragaju}i po pro{losti Trockog, trijumvirat je nai{ao na teoriju ’trajne revo-
lucije’ koju je ovaj formulisao 1905... Tokom te polemike Staljin je skovao svoju formulu
’socijalizam u jednoj zemlji’”.
5 Likvidiranju Remove frakcije juna 1934. prethodio je kratak period stabilizacije.
Po~etkom godine Rudolf Dils, {ef politi~ke policije (Gestapoa) u Berlinu, saop{tio je da vi{e
nema potrebe za ilegalnim (“revolucionarnim”) hap{enjima od strane SA-a, kao i da se
ispituju stariji slu~ajevi ove vrste (Nazi Conspiracy, U. S. Government, Washington 1946, V,
205). Aprila 1934. ministar unutra{njih poslova Vilhelm Frik, stari ~lan partije, izdao je ured-
bu kojom se ograni~ava “izricanje mere preventivnog li{avanja slobode” (ibid., III, 555),
pozivaju}i se na potrebu da se “unutra{nja situacija stabilizuje” (v. Das Archiv, april 1934, p.
31). Ova uredba, me|utim, nikada nije objavljena (Nazi Conspiracy, VII, 1099; II, 259).
Pruski Gestapo pripremio je 1933. za Hitlera poseban izve{taj o izgredima pripadnika SA-a i
sugerisao krivi~no gonjenje vo|a SA-a navedenih u izve{taju.
Hitler je ovu situaciju razre{io tako {to je ubio te vo|e bez zakonske procedure i razre{io
du`nosti sve one policajce koji su se suprotstavili SA-u (v. izjavu pod zakletvom Rudolfa
Dilsa, ibid., V, 224). Na taj na~in on je sebe za{titio od svih legalizacija i stabilizacija. Me|u
brojnim pravnicima koji su s entuzijazmom slu`ili “nacionalsocijalisti~koj ideji”, mali broj je
shvatio veli~inu igre. U ovu grupu spada pre svega Teodor Maunc, ~iji esej Gestalt und Recht
der Polizei, Hamburg 1943, s odobravanjem citiraju ~ak i autori kao Paul Verner, koji je pri-
padao vi{em rukovodstvu SS-a.
TOTALITARIZAM NA VLASTI 399
6 Robert Ley, Der Weg zur Ordensburg (s.a., oko 1936); “posebno izdanje... za rukovodst-
vo Partije... nije za slobodnu prodaju”.
7 Heinrich Himmler, “Die Schutzstaffel”, u: Grundlagen, Aufbau und Wirtschaftsordnung
des nationalsozialistischen Staates, br. 7. Ova stalna radikalizacija principa rasne selekcije
prisutna je u svim fazama nacisti~ke politike. Tako je pre svega trebalo uni{titi ~iste Jevreje,
potom polu-Jevreje, pa ~etvrt-Jevreje; ili najpre du{evne bolesnike, pa onda neizle~ive
bolesnike, i kona~no sve porodice u kojima ima “neizle~ivih bolesnika”. Ta “selekcija koja
nikada ne sme da stane” nije prezala ni od samih SS-ovaca. Firerova uredba od 19. maja
1943. predvi|ala je da se iz dr`ave, partije, Vermahta i privrede elimini{u svi ljudi koji imaju
porodi~ne ili bra~ne veze sa strancima, ili ~ak i samo prijatelje me|u sa strancima; ovo je
poga|alo 1200 vo|a SS-a (v. Hoover Library Archives, Himmler File, Folder 330).
400 TOTALITARIZAM
I: Totalitarna dr`ava
slu`bi. Nacisti se nisu zadovoljili time da, pored postoje}ih starih pokraji-
na, zemlju podele i na srezove, ve} su uveli i mnoge druge geografske
potpodele prema raznim partijskim organizacijama. Teritorijalna nadle-
`nost jedinica SA-a nije se podudarala ni sa srezovima, ni sa pokrajinama;
ona se, osim toga, razlikovala i od teritorijalne nadle`nosti jedinica SS-a, a
nijedna od njih nije odgovarala zonama Hitlerove mlade`i.30 Uza svu ovu
geografsku zbrku, veza izme|u stvarne i prividne vlasti, koju smo objasni-
li na po~etku, ponavljala se na svim nivoima, mada svuda na druga~iji na-
~in. Stanovnik Hitlerovog Tre}eg rajha ne samo {to je `iveo pod paralel-
nim i ~esto sukobljenim instancama dveju suparni~kih sila (dr`avnih slu-
`bi i partije, SA-a i SS-a), nego nikada nije mogao da bude siguran, i nika-
da mu nije eksplicitno re~eno ~iji autoritet treba da pretpostavi ostalima.
Morao je da razvije neku vrstu {estog ~ula kako bi u datom trenutku znao
koga da po{tuje, a koga ne.
S druge strane, nisu mnogo bolje prolazili ni oni koji su morali da iz-
vr{avaju naredbe partijskog rukovodstva, izdate u interesu pokreta; za raz-
liku od mera vlade, ovakve naredbe poveravale su se, naravno, isklju~ivo
elitnim formacijama partije. One su uglavnom bile “namerno nejasne, a iz-
davale su se s nadom da }e njihovi izvr{ioci shvatiti nameru naredbo-
davca, te da }e u skladu sa njom i postupiti”,31 budu}i da elitne formacije
nikako nisu bile obavezne samo da po{tuju Firerove naredbe (to je ionako
30 “32 sreza... ne podudaraju se sa administrativnim ili vojnim oblastima, niti sa 21 admini-
strativnom jedinicom SA-a, ni sa 10 pokrajina SS-a ili sa 23 zone Hitlerove mlade`i... Takva
nepodudaranja su tim upadljivija {to su potpuno neopravdana” (Roberts, op. cit., str 98).
31 Nirnber{ki dokumenti, PS 3063 u Centre de Documentation Juive u Parizu. Ovo je iz-
ve{taj Vrhovnog suda Partije o “doga|ajima i procesima partijskog suda u vezi sa antisemit-
skim demonstracijama 9. novembra 1938”. Na osnovu policijske istrage i istrage dr`avnog
tu`ioca, Vrhovni sud Partije do{ao je do zaklju~ka da su “usmena uputstva Reichspropagan-
daleiter-a ({efa propagande Rajha) svi partijski funkcioneri o~igledno shvatili tako da za
spoljni svet partija ne `eli da izgleda kao inicijator demonstracija, ali da zapravo ona treba da
ih organizuje i sprovede.... Preispitivanje komandnog kadra pokazalo je... da nacionalsocija-
lista koji je aktivan jo{ iz vremena borbe za vlast [Kampfzeit] podrazumeva da se akcije u ko-
jima partija ne `eli da se pojavi kao organizator nikada ne nare|uju sasvim jasno i do posled-
njeg detalja. On je, dakle, navikao da naredba mo`e da krije i vi{e od svog verbalnog sadr`aja,
kao {to je naredbodavcima pre{lo u rutinu... da u interesu partije ne ka`u sve, ve} samo da na-
goveste {ta `ele da postignu naredbom.... Tako je, na primer,... naredbu: ne samo Jevrejin Grin-
{pan, ve} svi Jevreji snose odgovornost za smrt partijskog druga fom Rata, ... poneti pi{tolje,...
svaki pripadnik SA-a mora da zna {ta mu je ~initi – tu naredbu je jedan deo ni`ih funkcionera
shvatio tako da jevrejska krv sada treba da se prolije za krv partijskog druga fom Rata....” Po-
sebno je zna~ajan kraj izve{taja, u kom se Vrhovni sud Partije sasvim otvoreno protivi ovakvim
metodama: “Druga je stvar da li sistem izdavanja naredbi koje su namerno nejasne, koje su iz-
date sa o~ekivanjem da }e primalac shvatiti njihov sadr`aj i u skladu sa tim se i pona{ati, u in-
teresu partijske discipline mo`da ipak treba ostaviti pro{losti”. Opet je bilo ljudi koji su, kako
Hitler ka`e, “neposobni da prevazi|u sopstvena ograni~enja” i koji su insistirali na zakonskim
merama, zato {to nisu shvatili da je vrhovni zakon ne naredba, ve} volja Firerova. Tu je poseb-
no vidljiva razlika izme|u mentaliteta elitnih formacija i partijskih instanci.
408 TOTALITARIZAM
je sa SA-om i sa SS-om delilo privilegiju nezavisnog ogranka partije. Ovome, me|utim, nije
usledio uspon u partijskoj hijerarhiji; danas se ~ini da je ovo bila pusta pretnja SA-u i SS-u.
41 F. Beck/W. Godin, Russian Purge and the Extraction of Confession, 1951, p. 153.
TOTALITARIZAM NA VLASTI 411
42 ibid., p. 159ff. – Sude}i po drugim izve{tajima, ima raznih primera za ovo neverovatno
umno`avanje aparatâ sovjetske policije, pre svega na nivou lokalnog i regionalnog NKVD-a,
koji rade nezavisno jedni od drugih, a kojima odgovaraju lokalne i regionalne mre`e agenata
partije. Naravno, o prilikama u Rusiji znamo mnogo manje nego o onima u nacisti~koj Ne-
ma~koj, posebno {to se ti~e organizacionih detalja.
412 TOTALITARIZAM
pravo ne mo`e da priu{ti, ali su, ni{ta manje, u periodu akutnog nedostat-
ka kvalifikovane radne snage logori bili prepuni “visokokvalifikovanih
in`enjera koji se tuku oko vodoinstalaterskih poslova, popravljanja satova,
elektri~ne mre`e i telefona”.58 S druge strane, opet, sa ~isto utilitarnog
stanovi{ta, Rusija sebi zapravo nije mogla da dozvoli ni ~istke iz tridesetih
godine, koje su prekinule dugo o~ekivan ekonomski oporavak, ili pak
fizi~ko uni{tenje general{taba Crvene armije, koje skoro da je dovelo do
poraza u ratu protiv Finske.
Stanje u Nema~koj razikuje se jedino u stepenu. U po~etku su se nacisti
trudili da sa~uvaju tehni~ke stru~njake i administrativne radnike, da doz-
vole profit u trgovini i da zadr`e kontrolu nad privredom, ali i da se ne
upli}u mnogo. Po~etkom rata Nema~ka jo{ nije bila u potpunosti totalita-
rizovana, a ako prihvatimo da su pripreme za rat racionalan motiv,
moramo priznati i da je otprilike do 1942. privreda mogla da funkcioni{e
manje ili vi{e racionalno. Pripreme za rat, uprkos ogromnim tro{kovima,59
same po sebi nisu antiutilitarne, jer mo`e itekako biti jeftinije “da se do
bogatstva i resursâ drugih nacija do|e osvajanjem nego da se ovi kupuju
od drugih zemalja ili da se proizvode kod ku}e”.60 Zakoni koji se ti~u ula-
ganja i proizvodnje, stabilizovanja zarada i profita, i ekonomske iscrplje-
nosti ne mogu da va`e ako neko po svaku cenu `eli da potpomogne skrha-
nu doma}u privredu ratnim plenom iz drugih zemalja; sasvim je ta~no, a
toga su i simpatizeri bili svesni, da ~uveni nacisti~ki slogan “buter ili to-
povi” u stvari zna~i “topovima do butera”.61 Tek su 1942. zakoni totalitar-
ne dominacije po~eli da prete`u nad svim drugim faktorima.
Do radikalizacije je do{lo ~im je izbio rat; mo`e se ~ak pretpostaviti da
je Hitler izazvao rat izme|u ostalog i zato {to mu je rat omogu}avao da
ubrza zapo~etu politiku u meri koja bi u mirnodopskim uslovima bila
nezamisliva.62 Zanimljivo je, me|utim, da ovaj proces ne ometaju ni takvi
katastrofalni porazi kakav je Staljingrad, i da je opasnost od gubljenja rata
u stvari bila dodatan povod da se odbaci svaki utilitarizam, pa da se putem
58v. David J. Dallin/Boris I. Nicolaevsky, Forced Labor in Russia, 1947, koji navode i da
je tokom rata, kada je mobilizacija dovela do akutnog nedostatka radne snage, procenat smr-
tnosti u logorima za prinudni rad bio oko 40%. Oni cene da je produktivnost radnika u lo-
gorima ispod 50% od u~inka slobodnog radnika.
59 Thomas Reveille, The Spoil of Europe, 1941, procenjuje da je Nema~ka tokom prve go-
dine rata mogla da pokrije sve tro{kove pripreme za rat od 1933. do 1939.
60 William Ebenstein, The Nazi State, p. 257.
61 ibid., p. 270.
62 Ovu pretpostavku potkrepljuje ~injenica da je uredba o likvidiranju svih neizle~ivih
bolesnika izdata istog dana kada je i rat izbio, ali mnogo vi{e neke Hitlerove izjave tokom ra-
ta (njih citira Gebels, v. The Goebbels Diaries, prir. Louis P. Lochner, 1948) da je “rat omo-
gu}io re{avanje ~itave serije problema koji u normalna vremena nikako ne bi mogli da se
re{e”, i da }e, ma kako se rat zavr{io, “Jevreji svakako da ga izgube”.
418 TOTALITARIZAM
63 Vermaht je, razume se, stalno poku{avao da raznim partijskim organima objasni opas-
nosti rata koji se vodi uz potpuno zanemarivanje svih vojnih, civilnih i ekonomskih aspekata
(v. npr. Poliakov, op. cit., str 321). No ~ak su i mnogi visoki partijski funkcioneri imali
pote{ko}a da shvate ovo zanemarivanje objektivnih ekonomskih i vojnih faktora. Mnogo pu-
ta im je re~eno da “ekonomski obziri treba u potpunosti da se zanemare u re{avanju [jevrej-
skog] pitanja” (Nazi Conspiracy, VI, 402), ali su oni jo{ uvek znali da se `ale kako se prekid
velikog gra|evinskog programa u Poljskoj “ne bi dogodio da nisu deportovane hiljade i hi-
ljade Jevreja koji su radili na njemu. Sada je izdata naredba da Jevreje treba udaljiti i sa pro-
jekata naoru`anja. Nadam se da }e... ova naredba uskoro biti povu~ena, jer bi ona samo jo{
pogor{ala situaciju”. Ova je nada Hansa Franka, generalnog guvernera Poljske, ostala neis-
punjena, kao i kasnije i{~ekivanje neke vojno promi{ljenije politike prema Poljacima i Ukra-
jincima. Njegove pritu`be (v. dnevnik u: Nazi Conspiracy, IV, 902ff.) zanimljive su zato {to
njega brine isklju~ivo antiutilitrani aspekt politike nacista tokom rata. “Kada dobijemo rat,
od Poljaka i Ukrajinaca i svih ostalih kojih tamo ima mo`e {to se mene ti~e da se napravi
mleveno meso....”
64 Prvobitno su samo specijalne jedinice SS-a, Mrtva~ke glave, bile zaposlene u koncen-
tracionim logorima. Posle toga na njihovo mesto do{li su pripadnici Waffen-SS-a. Od 1944. u
te svrhe koristile su se i jedinice regularnih oru`anih snaga, ali su one uglavnom uklju~ivane
u Waffen-SS (v. izjavu pod zakletvom biv{eg slu`benika SS-a u koncentracionom logoru No-
jengame, u: Nazi Conspiracy, VII, 211). Kako se aktivno prisustvo Vermahta ose}alo u kon-
centracionim logorima, opisao je Oddo Nansen u svom logorskom dnevniku, Day After Day,
London 1949. Na`alost, sva je prilika da su ove jedinice regularne vojske bile brutalne bar
koliko i SS.
65 Deutscher, op. cit., p. 326. Ovaj citat ima te`inu zato {to dolazi od najblagonaklonijeg
Staljinovog nekomunisti~kog biografa.
TOTALITARIZAM NA VLASTI 419
delova ^e{ke u kojima `ive Nemci. Isto tako je i Staljin imao u vidu i
rusko javno mnjenje i spoljni svet kada je izumeo teoriju “socijalizma u
jednoj zemlji”, a teret svetske revolucije zbacio na Trockog.71
Sistematsko obmanjivanje ~itavog sveta mo`e se bezbedno sprovesti sa-
mo u uslovima totalitarne vladavine, gde fiktivnost svakodnevne stvar-
nosti propagandu ~ini gotovo izli{nom. Pre dolaska na vlast, pokreti sebi
ne mogu da dozvole da u tolikoj meri skrivaju prave ciljeve – kona~no,
pokreti i treba da podstaknu organizovanje masa. No ako se uka`e mogu}-
nost da se Jevreji istrebe kao stenice, otrovnim gasom, onda vi{e nema po-
trebe da se za Jevreje govori da su stenice;72 ako neko ima toliku mo} da
~itavoj naciji ispri~a istoriju Revolucije a da ime Trockog i ne spomene,
nema potrebe za daljom propagandom protiv Trockog. Me|utim, jedino
se kod “ideolo{ki sasvim pouzdanih ljudi” – bilo da su oni takvu pouz-
danost stekli u {kolama Kominterne ili u posebnim nacisti~kim centrima
za indoktrinaciju – mo`e o~ekivati da }e metode kojima se posti`u ideo-
lo{ki ciljevi biti efikasne, ~ak i ako se ti ciljevi i dalje iznose u javnosti. U
takvim prilikama uvek se ispostavlja da obi~ni simpatizeri nikada ne sh-
vataju {ta se de{ava.73 Paradoksalno je da “javno tajno dru{tvo” nikada ni-
je konspirativnije po prirodi i metodama nego kada ga me|unarodna za-
jednica prizna kao punopravnog ~lana. Hitler se, pre no {to je do{ao na
vlast, trudio da odoli svim poku{ajima da se partija, pa ~ak i elitne forma-
cije, organizuju na konspirativnom osnovu; pa ipak je posle 1933. jedva
do~ekao da pretvori SS u neku vrstu tajnog dru{tva.74 Isto tako i komu-
71 Deutscher, op. cit., opisuje Staljinovu izvanrednu “osetljivost za sva ona psiholo{ka
strujanja... ~ijim se glasnogovornikom proglasio” (p. 292). “Sam naziv teorije Trockog, ’tra-
jna revolucija’, zvu~ao je izmo`denoj generaciji kao zlokobno upozorenje.... Staljin je direk-
tno i{ao na strah od rizika i neizvesnosti, koji je ovladao mnogim bolj{evicima” (p. 291).
72 Tako je Hitler mogao sebi da dozvoli da koristi omiljeni kli{e “po{tenog Jevrejina”, i to
decembra 1941, kada je po~eo da ih istrebljuje (v. Tischgespräche, p. 346).
73 Zato Hitler, obra}aju}i se ~lanovima general{taba (Blombergu, Fri~u, Rederu) i civili-
ma na visokim polo`ajima (Nojrat, Gering) novembra 1937, mo`e otvoreno da izjavi kako
mu treba depopulisan prostor i da odbije ideju o osvajanju stranih naroda. O~igledno nijedan
od slu{alaca nije shvatio da }e ovo automatski dovesti do istrebljenja tih naroda.
74 To pretvaranje je po~elo sa naredbom iz jula 1934, kojom je SS podignut na nivo neza-
visne organizacije NSDAP-a, a dovr{eno je poverljivom uredbom iz avgusta 1938, koja ob-
javljuje da specijalne formacije SS-a, Mrtva~ke glave i udarne trupe, nisu ni deo vojske ni
deo policije; Mrtva~ke glave su imale da “izvr{avaju policijske zadatke”, dok su udarne trupe
bile “stalna vojna jedinica kojom raspola`em isklju~ivo ja” (Nazi Conspiracy, III, 459). Dve
slede}e uredbe, iz oktobra 1939. i aprila 1940, regulisale su posebnu punu nadle`nost za sve
pripadnike SS-a o stvarima koje se ti~u svih ~lanova (ibid., II, 184). Od tada nadalje svi pam-
fleti koje je izdala slu`ba za indoktrinaciju SS-a imaju oznaku “za upotrebu unutar policije”,
“nije za objavljivanje”, “isklju~ivo za rukovodioce i referente za ideolo{ko vaspitanje”. Vre-
delo bi truda sastaviti bibliografiju te obimne poverljive literature, koja sadr`i mnoge za-
konske mere donesene tokom nacisti~ke vladavine. Zanimljivo je da u ovoj vrsti literature
nema nijedne bro{ure SA-a, i to je verovatno najuverljiviji dokaz da SA posle 1934. vi{e nije
bio elitna formacija.
422 TOTALITARIZAM
80 Hitler je tokom rata razmi{ljao o uvo|enju op{tegg zakona o zdravstvu: “Posle rend-
genskog ispitivanja celog stanovni{tva, Fireru treba predati spisak bolesnika, posebno plu}-
nih i sr~anih. Na osnovu novog Zakona o zdravstvu... ove porodice vi{e ne}e mo}i da u~e-
stvuju u javnom `ivotu i ne}e im biti dozvoljeno da imaju decu. Firer }e jo{ narediti kakva }e
biti njihova dalja sudbina.” Nije potrebno mnogo ma{te da bi se pogodilo kako bi te naredbe
glasile. Broj ljudi koji vi{e “ne}e mo}i da u~estvuju u javnom `ivotu” obuhvatio bi znatan
deo nema~kog stanovni{tva (Nazi Conspiracy, VI, 175).
81 Potpun broj `rtava u Rusiji tokom ~etiri godine rata procenjuje se na izme|u 12 i 21
miliona. Staljin je za samo godinu dana pobio oko 8 miliona ljudi (u pitanju je procena; v.
Communism in Action. U. S. Government, Washington, 1946, House Document No. 754, pp.
140-141). – Za razliku od nacisti~kog re`ima, koji je vodio prili~no ta~nu evidenciju o broju
pobijenih, o milionima `rtava u Sovjetskom Savezu nema pouzdanih podataka. Pa ipak, Su-
varinova procena (op. cit., p. 669) ima odre|enu te`inu utoliko {to poti~e od Valtera Krivick-
og, koji je imao direktan pristup informacijama iz izvora GPU-a. U skladu sa tim podacima,
popis stanovnika u Sovjetskom Savezu iz 1937, kojih je, prema procenama sovjetskih sta-
tisti~ara, trebalo da bude 171 milion, pokazao je da ih zapravo ima svega 145 miliona. To bi
zna~ilo gubitak od 26 miliona ljudi, broj u koji nisu ura~unati navedeni gubici.
TOTALITARIZAM NA VLASTI 425
86 Hitler je ~esto komentarisao odnos izme|u dr`ave i partije i uvek je nagla{avao da nije
dr`ava od primarnog zna~aja, ve} rasa ili “ujedinjena narodna zajednica” (upor. ve} citiran
govor, pre{tampan kao dodatak za Tischgespräche). U govoru na partijskom zasedanju 1935.
u Nirnbergu, on je ovoj teoriji dao najsa`etiji izraz: “Ne upravlja dr`ava nama, ve} mi upra-
vljamo dr`avom”. Razume se da su u praksi takva komandna ovla{}enja mogu}a jedino ako
su partijske institucije nezavisne od dr`avnih.
86a Otto Gauweiler, Rechtseinrichtungen und Rechtsaufgaben der Bewegung, 1939, eks-
plicitno ka`e da Himlerova posebna pozicija vo|e SS-a i {efa nema~ke policije po~iva na
~injenici da je policijski aparat postigao “istinsko jedinstvo partije i dr`ave”, {to se ni u jed-
nom drugom organu nije ~ak ni poku{alo.
87 Tokom pobuna seljaka dvadestih godina u Rusiji, Voro{ilov je navodno odbio podr{ku
Crvene armije, {to je dovelo do osnivanja specijalnih divizija GPU-a za kaznene ekspedicije
(v. Ciliga, op. cit., p. 95).
428 TOTALITARIZAM
je va`nije to {to zna~aj vojske postaje problemati~an ~ak i u ratu: kako to-
talitarni vladar svoju politiku zasniva na pretpostavci da }e kona~no zavla-
dati svetom, on `rtve svoje agresije tretira kao da su pobu-njenici, veleiz-
dajnici, te mu je stoga i dra`e da okupiranim teritorijama vlada pomo}u
policije, a ne pomo}u vojske.
I pre no {to do|e na vlast, pokret ima tajnu policiju i {pijunsku slu`bu sa
ograncima u mnogim zemljama. Kasnije agenti ovih slu`bi dobijaju vi{e
novca i ve}e nadle`nosti nego regularne {pijunske slu`be vojske, a ~esto
postaju i tajni {efovi ambasada i konzulata u inostranstvu.88 Njihov glavni
zadatak je da osnuju petu kolonu, upravljaju ograncima pokreta, uti~u na
unutra{nju politiku doti~ne zemlje, i da pripreme teren za totalitarnog vla-
dara koji }e – kada zbaci vladu ili pobedi na bojnom polju – mo}i da se
ose}a kao na svome. Drugim re~ima, internacionalni ogranci tajne policije
su prenosni mehanizam koji tu prividno spoljnu politiku totalitarne dr`ave
stalno pretvara u potencijalno unutra{nju politiku totalitarnog pokreta.
Me|utim, ove funkcije koje tajna policija ispunjava da bi pripremila to-
talitarnu utopiju svetske vlasti sekundarne su u odnosu na one koje su
potrebne za trenutno ostvarenje totalitarne fikcije u odre|enoj zemlji.
Dominantna uloga tajne policije u unutra{njoj politici totalitarne zemlje
svakako je mnogo doprinela brojnim zabludama o prirodi totalitarizma.
Sve despotije se u velikoj meri oslanjaju na tajne slu`be i smatraju da ih
vi{e ugro`ava sopstveni nego bilo koji drugi narod. Ali, ova analogija
izme|u totalitarizma i despotizma mo`e da se odr`i samo u prvim etapama
totalitarne vladavine, dok jo{ postoji politi~ka opozicija. U tom, kao i u
mnogom drugom pogledu, totalitarizam koristi i ciljano podr`ava netotal-
itarne zablude, ma kako one malo laskave bile. Himler je, u ~uvenom gov-
oru Rajhsveru 1937, preuzeo ulogu obi~nog tiranina kada je objasnio da se
snage policije stalno pro{iruju zato {to u slu~aju rata preti opasnost od ot-
varanja “~etvrtog fronta, i to upravo u Nema~koj”.89 Tako je i Staljin, go-
tovo u istom trenutku, umalo uspeo da ubedi staru bolj{evi~ku gardu, ~ija
su mu “priznanja” bila potrebna, u opasnost od rata protiv Sovjetskog
Saveza, zbog koje zemlja mora da ostane jedinstvena ~ak i pod despotom.
Uo~ljivo je da su ove tvrdnje date u trenutku kada je sva politi~ka opozici-
ja ve} bila uni{tena, da su se tajne slu`be uve}avale kada vi{e i nije bilo
oponenata koje je trebalo {pijunirati. Po izbijanju rata, Himleru njegove
jedinice SS-a vi{e nisu bile potrebne u samoj Nema~koj, osim za odr`a-
vanje koncentracionih logora i nadgledanje prinudnog rada u drugim ze-
mljama; ve}ina naoru`anih SS-ovaca slu`ila je na Isto~nom frontu, gde su
88 Godine 1935. agenti Gestapoa u inostranstvu dobili su oko 20 miliona maraka, dok su
regularne {pijunske slu`be Rajhsvera morale da se snalaze sa bud`etom od 8 miliona (v.
Pierre Dehillotte, Gestapo, Paris 1940, p. 11).
89 v. Nazi Conspiracy, IV, 616ff.
TOTALITARIZAM NA VLASTI 429
U sovjetskoj Rusiji provokacija nikako nije bila samo tajno oru`je tajne policije, nego i
popularan metod ispitivanja javnog mnjenja. Neodlu~nost stanovni{tva da kritikuje “liberal-
na” intermeca pokazuje da se takvi gestovi shvataju kao provokacija na masovnom nivou. I
tako je provokacija postala totalitarna verzija ispitivanja javnog mnjenja.
92 U tom smislu zanimljivi su poku{aji nacisti~kih dr`avnih slu`benika u Nema~koj da
smanje kompetencije i broj slu`benika Gestapoa, pod izgovorom da je nacifikacija zemlje
ve} postignuta, tako da je Himler, koji je, ba{ naprotiv, u tom trenutku (oko 1934) hteo da
oja~a tajnu policiju, opasnost od “unutra{njih neprijatelja” morao da prika`e kao mnogo oz-
biljniju (v. Nazi Conspiracy, II, 259; V, 205; III, 547).
93 v. Gallier-Boissière, Mysteries of the French Secret Police, 1938, p. 234.
94 Uostalom, ~ini se da nije slu~ajno to {to osnivanje Ohrane 1880. najavljuje period
naj`ivlje revolucionarne aktivnosti u Rusiji. Kako bi dokazala svoju opravdanost, Ohrana je
povremeno morala da organizuje ubistva, a njeni agenti “slu`ili su, sebi uprkos, idejama onih
koje su potkazivali.... Bilo da je agent policije rasturao pamflete ili da je neki Azef organizo-
vao ubistvo ministra – rezultat je bio isti” (M. Laporte, op. cit., str 25). Osim toga, ~ini se i da
su va`nije egzekucije – ubistvo Stolipina i fon Plefea – bile posao policije. Za revolucionar-
nu tradiciju klju~na je ~injenica da su u vreme zati{ja agenti policije morali da “raspiruju
strasti i stimuli{u revnost” revolucionara (ibid., p. 71).
V. i Bertram D. Wolfe, Three Who Made A Revolution: Lenin, Trotsky, Stalin, 1948, koji
ovaj fenomen naziva “policijskim socijalizmom”.
TOTALITARIZAM NA VLASTI 431
}ih klasa, a potom svu `estinu terora usmerili na kulake (ranih tridesetih),
za kojima su usledili Rusi poljskog porekla (izme|u 1936. i 1938), Tatari i
Nemci sa Volge tokom rata, biv{i ratni zarobljenici i jedinice okupacionih
snaga Crvene armije posle rata, a po osnivanju jevrejske dr`ave i ruski
Jevreji. Izbor ovih kategorija nikada nije bio sasvim slu~ajan; kako one
slu`e potrebama propagande u inostranstvu, va`no je da njihovi pripadni-
ci izgledaju uverljivo kao mogu}i neprijatelji. Izbor kategorije mo`e ~ak
biti izvr{en u skladu sa propagandnim potrebama pokreta uop{te – kao, na
primer, iznenadna, sasvim nova pojava zvani~nog antisemitizma u So-
vjetskom Savezu, koja je mo`da bila sra~unata na to da pridobije simpati-
je satelitskih dr`ava u Evropi za Sovjetski Savez. Paradna su|enja, na ko-
jima se od “objektivno” identifikovanih neprijatelja tra`i subjektivno priz-
navanje krivice, treba da slu`e ovoj svrsi; su|enja se najbolje mogu in-
scenirati sa onima koji su pro{li kroz totalitarnu indoktrinaciju, jer ih ova
osposobljava da “subjektivno” shvate svoju “objektivnu” {tetnost i da pri-
znaju “radi zajedni~ke stvari”.98 Pojam “objektivnog neprijatelja”, ~iji se
identitet menja u skladu sa okolnostima – tako da ~im se likvidira jedna
kategorija, drugoj mo`e da se objavi rat – odgovara tvrdnjama totalitarnih
vladara da njihov re`im nije vlast u tradicionalnom smislu, ve} pokret, ~ije
napredovanje stalno nailazi na nove prepreke, a njih treba eliminisati.
Ukoliko uop{te mo`e biti govora o nekoj pravnoj misli u totalitarizmu,
“objektivni protivnik” je njena okosnica.
U bliskoj vezi sa ovim pretvaranjem osumnji~enog ~oveka u objektiv-
nog neprijatelja jeste i promena polo`aja tajne policije u totalitarnoj dr`a-
vi. Tajne slu`be su s pravom nazivane dr`avama u dr`avi, i to ne samo u
despotijama, nego i u ustavnim i poluustavnim dr`avama. Ve} i sámo po-
sedovanje tajne informacije oduvek je ovoj slu`bi davalo klju~nu prevlast
nad ostalima, i predstavljalo je otvorenu pretnju pripadnicima vladaju}ih
krugova.99 Sada je, me|utim, totalitarna policija u potpunosti podre|ena
volji Vo|e, koji jedini mo`e da odlu~uje o tome ko }e biti slede}i potenci-
jalni neprijatelj, ali on, kao {to je Staljin ~inio, tako|e mo`e da odlu~i ko
}e iz iste te tajne policije biti likvidiran. Kako policiji vi{e nije dozvoljeno
da se koristi provokacijom, oduzeto joj je jedino dostupno sredstvo po-
98 Beck/Godin, op. cit., p.87, govore o “objektivnim karakteristikama” po kojima su ljudi
u SSSR-u hap{eni; jedna od njih je i pripadnost NKVD-u (p. 153). Subjektivni uvid u objek-
tivnu neophodnost hap{enja i priznavanja najlak{e su se mogli posti}i kod nekada{njih pri-
padnika tajne policije. Po re~ima biv{eg agenta NKVD-a: “Moje stare{ine dovoljno poznaju
mene i moj rad, pa ako Partija i NKVD sada od mene zahtevaju da priznam takve stvari, si-
gurno imaju valjane razloge za to. Moja du`nost lojalnog sovjetskog gra|anina jeste da ne
odbijam da priznam ono {to se od mene o~ekuje” (ibid., p. 231).
99 Poznata je situacija u Francuskoj gde su ministri `iveli u stalnom strahu od tajnih dosi-
jea policije. [to se situacije u carskoj Rusiji ti~e, v. Laporte, op. cit., pp. 22-23: “Kona~no je
Ohrana dobila ovla{}enja daleko ve}a od onih koje su imale regularne instance.... Ohrana...
je cara obave{tavala isklju~ivo o onome {to je sama nalazila za shodno”.
TOTALITARIZAM NA VLASTI 433
mo}u kog mo`e da o~uva svoju nezavisnost od ostalih organa vlasti, tako
da sada njen posao u potpunosti zavisi od vi{ih instanci. Kao i vojska u ne-
totalitarnoj dr`avi, policija u totalitarnim zemljama prosto sprovodi zva-
ni~nu politiku, a izgubila je sve prorogative koje je imala u despotskim bi-
rokratijama.100
Zadatak totalitarne policije nije da rasvetljuje zlo~ine, ve} da bude u pri-
pravnosti kad vlast re{i da uhapsi odre|enu kategoriju stanovnika. Jedino
ona u`iva poverenje najvi{ih krugova i zna koja }e se politi~ka linija spro-
vesti. Ovo se posebno ti~e pitanja visoke politike, kakvo je, na primer, li-
kvidacija ~itave klase ili etni~ke grupe (samo su kadrovi GPU-a znali pra-
ve ciljeve sovjetske vlade ranih tridesetih, kao {to su samo formacije SS-a
znale da }e do}i do istrebljenja Jevreja ranih ~etrdesetih). Su{tina svako-
dnevice u totalitarizmu sastoji se u tome {to jedino agenti NKVD-a u ne-
kom industrijskom preduze}u znaju {ta Moskva `eli kada, na primer, nare-
di da se ubrza proizvodnja cevi: da li prosto `eli vi{e cevi, ili `eli da uni{ti
direktora fabrike, ili da likvidira ~itavo rukovodstvo, ili da zatvori doti~nu
fabriku, ili }e mo`da ova naredba izazvati talas ~istki {irom zemlje.
Totalna dominacija udvostru~ava tajne slu`be, ~iji se agenti me|usobno
ne poznaju, zato {to je vlasti potrebna krajnja fleksibilnost. Da ponovo
upotrebimo isti primer, kada izda naredbu za cevi, Moskva verovatno ni
sama ne zna da li su joj zaista potrebne cevi – one su uvek potrebne – ili
~istka. Zahvaljuju}i umno`avanju tajnih slu`bi, odluka se mo`e doneti u
poslednjem trenutku, tako da se jedan ogranak tajne slu`be sprema da di-
rektoru fabrike dodeli Lenjinov orden, dok se drugi sprema da ga uhapsi.
Efikasnost policije meri se mogu}no{}u da se takve protivre~ne naredbe
pripremaju istovremeno.
Pod totalitarnim, kao i pod drugim re`imima, tajna policija ima mono-
pol na vitalne informacije. No vrsta znanja kojim jedino policija mo`e da
raspola`e bitno se promenila: policija se vi{e ne zanima onim {to se doga-
|a u glavama budu}ih `rtava (dobrim delom ona se i ne obazire na to ko }e
`rtve biti), ona je sada postala ~uvar najve}e dr`avne tajne. Ovo automat-
ski zna~i i znatno pove}anje ugleda i pobolj{anje polo`aja, mada njega
prati bespovratan gubitak realne mo}i. Tajne slu`be sada ne znaju ni{ta {to
Vo|a ve} ne zna; kada je u pitanju mo}, one su spale na nivo pukih izvr{i-
telja.
Sa stanovi{ta zakona, od prelaska sumnjivog lica u objektivnog neprija-
telja jo{ je zanimljivije kako totalitarni re`imi podozrevani prestup zame-
njuju mogu}im zlo~inom. Mogu}i zlo~in objektivan je koliko i objektivni
neprijatelj. Dok se osumnji~eni hapsi zato {to se smatra da je u stanju da
100 “Za razliku od Ohrane, koja je bila dr`ava u dr`avi, GPU je odeljenje sovjetske vlade...
i mnogo je manje samostalan u svojim akcijama” (Roger N. Baldwin, “Political Police”, u:
Encyclopedia of Social Sciences).
434 TOTALITARIZAM
po~ini zlo~in koji manje ili vi{e odgovara njegovoj li~nosti (ili onome {to
se pretpostavlja da je njegova li~nost),101 totalitarna verzija mogu}eg
zlo~ina zasniva se na logi~kom predvi|anju razvoja objektivnih doga|aja.
Moskovska su|enja staroj gardi bolj{evika i generalima Crvene armije
klasi~an su primer ka`njavanja mogu}ih zlo~ina. Iza fantasti~nih,
izmi{ljenih optu`bi lako se mo`e naslutiti slede}a logi~ka kalkulacija: do-
ga|aji u Sovjetskom Savezu mogu da vode u krizu, kriza bi mogla da vodi
svrgavanju Staljinove diktature, {to bi moglo da oslabi vojnu gotovost
zemlje, a mo`da i da dovede do situacije u kojoj bi nova vlada morala da
potpi{e primirje, ili ~ak da sklopi savez sa Hitlerom. Na to Staljin re{ava
da objavi kako spletka za zbacivanje sa vlasti i zavera sa Hitlerom zaista
postoje.102 Naspram ovih “objektivnih”, mada potpuno neverovatnih mo-
gu}nosti stajali su samo “subjektivni” faktori, na primer pouzdanost optu-
`enih, njihova iscrpljenost, nesposobnost da shvate {ta se de{ava, njihovo
~vrsto uverenje da bi bez Staljina sve bilo izgubljeno, njihova iskrena mr-
`nja prema fa{izmu – dakle, pojedinosti kojima po prirodi stvari nedostaje
konzistentnost fiktivnog, logi~nog, mogu}eg zlo~ina. Putem stalnog otkla-
njanja svih ~injeni~nih ograni~enja, osnovna pretpostavka totalitarizma da
je sve mogu}e vodi do apsurdnog i stra{nog zaklju~ka da svaki zlo~in koji
vladari zamisle mora da se kazni, bez obzira na to da li je po~injen ili nije.
Dakako, mogu} zlo~in, kao i objektivni neprijatelj, nalazi se izvan nadle-
`nosti policije, koja ne mo`e da ga otkrije ili izmisli, niti da ga isprovocira.
Tu tajne slu`be opet u potpunosti zavise od politi~ke vlasti. Njihova neza-
visnost dr`ave u dr`avi je nestala.
U jednom pogledu, me|utim, totalitarna tajna policija jo{ uvek veoma
li~i na tajne slu`be netotalitarnih zemalja. Tajna policija je uvek, t.j. od
101 Za pojam osumnji~enog tipi~na je pri~a koju spominje K. Pobjedonoscev u: L’Auto-
cratie Russe: Mémoires politiques, correspondance officiele et documents inédits... 1881-
1894, Paris 1927: generala ^erevina iz Ohrane mole da interveni{e u korist dame koja }e po
svoj prilici izgubiti parnicu; druga strana je, ina~e, anga`ovala advokata-Jevrejina. General
se prise}a: “Iste no}i naredio sam da uhapse tog prokletog Jevrejina i dr`ao sam ga kao
takozvanu politi~ki sumnjivu osobu.... Uostalom, zar da se na isti na~in pona{am prema pri-
jateljima i prema jednom prljavom Jevrejinu koji je mo`da nevin danas, ali koji je ju~e bio
kriv ili }e biti kriv sutra?”
102 Optu`be na Moskovskim su|enjima “bile su zasnovane... na groteskno iskrivljenom
predvi|anju mogu}ih doga|anja. [Staljinova] argumentacija verovatno je glasila ovako:
mo`da }e u krizi hteti da me svrgnu – optu`i}u ih da su to ve} poku{ali.... Promena vlasti
mo`e da oslabi odbrambenu mo} Rusije; a ako u tome uspeju, mo`da }e biti primorani da
potpi{u primirje sa Hitlerom, mo`da ~ak i da se slo`e sa ustupanjem teritorija.... Optu`i}u ih
da su ve} sklopili izdajni~ki savez sa Nema~kom i ustupili deo sovjetske teritorije.” Ovako I.
Deutscher (op. cit., p. 377) briljantno obja{njava mehanizam Moskovskih su|enja.
Dobar primer nacisti~ke verzije mogu}eg zlo~ina mo`e se na}i kod Hansa Franka (op.
cit.): “Potpun spisak ’napada na dr`avu’ nikada se ne mo`e sastaviti, zato {to se nikako ne da
predvideti {ta mo`e da ugrozi rukovodstvo i narod u nekom budu}em trenutku” (prevod citi-
ran prema: Nazi Conspiracy, IV, 881).
TOTALITARIZAM NA VLASTI 435
108 ibid., p. 124. – [to se toga ti~e, sklapali su se odre|eni kompromisi za potrebe kadro-
va SS-a i odr`avanje logora (v. Wolfson, op. cit., pismo od 19. septembra 1941. koje je Os-
vald Pol, upravnik Glavne privredne i administrativne komore /Wirtschafts- und Verwal-
tungshauptamt/, uputio komesaru Rajha za kontrolu cena). Verovatno su se sve te privredne
aktivnosti u koncentracionim logorima razvile tek tokom rata i usled akutnog nedostatka rad-
ne snage.
109 Himlerov govor iz oktobra 1943. u Poznanju, International Military Trials, Nürnberg
1945-46, Vol. 29, p. 146.
TOTALITARIZAM NA VLASTI 437
rad;110 no, iako je sasvim mogu}e da je ovo sovjetski na~in re{avanja pro-
blema nezaposlenosti, tako|e je op{te poznato da je efikasnost u logorima
neuporedivo ni`a od sovjetskog proseka i da jedva uspeva da isplati ~ak i
tro{kove policijskog aparata.
Politi~ka funkcija tajne policije, “najorganizovanijeg i najefikasnijeg”
od svih odeljenja u aparatu totalitarnih re`ima,111 nije ni problemati~na ni
suvi{na. Ona predstavlja istinski izvr{ni organ koji prenosi sve naredbe.
Preko mre`e tajnih agenata totalitarni vladar obezbedio je sebi direktan
izvr{ni mehanizam koji je potpuno odvojen i izolovan od svih drugih in-
stitucija, za razliku od strukture glavice luka kod prividne hijerarhije.112 U
tom smislu su agenti tajne policije jedina vladaju}a klasa u totalitarnim
zemljama, a njihove norme i merila vrednosti pro`imaju ~itavo tkivo tota-
litarnog dru{tva.
Ako to imamo u vidu, ne}e nas mnogo iznenaditi {to su odre|ene oso-
benosti tajne policije u stvari op{te osobine ~itavog totalitarnog dru{tva, a
ne samo totalitarne tajne policije. Tako kategorija osumnji~enog u tota-
litarnim uslovima obuhvata ~itavo stanovni{tvo; svaka misao koja odstupa
od zvani~no propisane, a uvek promenljive linije ve} je sumnjiva, ma u
kojoj se oblasti ljudskog `ivota pojavila. Prosto zato {to raspola`u sposob-
no{}u mi{ljenja, ljudi su po definiciji sumnjivi, a ta sumnja ne mo`e se
odagnati uzornim vladanjem, jer ljudska sposobnost mi{ljenja ujedno je i
110 “Bek Bulat (pseudonim nekada{njeg sovjetskog profesora) bio je u prilici da prou~ava
dokumente severnokavkaskog NKVD-a. Iz ovih dokumenata proizlazi da je juna 1937, na
vrhuncu velike ~istke, vlada izdala nare|enje NKVD-u na lokalnom nivou da pohapsi
odre|eni procenat stanovni{tva.... Taj procenat se razlikovao od kraja do kraja, a u najmanje
lojalnim podru~jima dostizao je 5 procenata. Prosek za ceo Sovjetski Savez bio je oko 3 pro-
centa” (izve{tava David J. Dallin u: The News Leader, 8. januar 1949). – Beck/Godin, op.
cit., p. 239, dolaze do procene koja se donekle razlikuje od ove, ali je veoma uverljiva.
“Hap{enja se planiraju ovako: dokumentacija NKVD-a pokriva prakti~no ~itavo
stanovni{tvo, i svako je sme{ten u odre|enu kategoriju. Tako za svaki grad postoje statisti~ki
podaci o biv{im belogardejcima, ~lanovima opozicionih partija i sl. Sav kompromituju}i ma-
terijal... iz priznanja zatvorenikâ tako|e se unosi u dokumentaciju, a na kartonu svake osobe
ozna~ava se koliko je opasnom smatraju; to zavisi od koli~ine sumnjivog ili kompromitu-
ju}eg materijala u dokumentaciji. Kako se statisti~ki podaci redovno dostavljaju vi{im in-
stancama, ~istka se mo`e organizovati u svako doba, uz detaljno poznavanje ta~nog broja lju-
di u svakoj kategoriji.”
111 Baldwin, op. cit.
112 Kadrovi ruske tajne policije bili su Staljinu na “li~nom raspolaganju” kao i SS-Verfü-
gungstruppen Hitleru. Obe ove slu`be, mada su u vreme rata deo vojnih snaga, `ive pod
posebnim zakonima. “Zakon o braku”, koji je trebalo da odvoji SS od ostatka stanovni{tva,
bio je prva i najdalekose`nija odredba koju je Himler doneo kada se prihvatio reorganizacije
SS-a. ^ak i pre Himlerovog zakona o braku, godine 1927. SS-u je putem zvani~ne uredbe na-
lo`eno da “nikada [ne u~estvuje] u raspravama na sastancima ~lanstva” (Der Weg der SS, op.
cit.). I o ~lanovima NKVD-a, koji su se svesno dr`ali jedni drugih, a pre svega nisu bili u
kontaktu sa drugim delovima partijske aristokratije, imamo sli~ne informacije (Beck/Godin,
op. cit., p. 163).
438 TOTALITARIZAM
113 Ilustrativna je blistava karijera policijskog agenta Malinovskog, koji je zavr{io kao
poslanik bolj{evika u skup{tini (v. Bertram D. Wolfe, op. cit., glava XXXI).
TOTALITARIZAM NA VLASTI 439
nim fazama, dok traje borba za vlast, `rtve su oni koji mogu biti osumn-
ji~eni da pripadaju opoziciji. A zatim dru{tvo kre}e put totalitarizma, pro-
gone}i objektivnog neprijatelja, bili to Jevreji ili Poljaci (kao u slu~aju na-
cista) ili takozvani “kontrarevolucionari” (optu`ba koja “u sovjetskoj Ru-
siji... pada... i pre no {to se postavi pitanje o vladanju [optu`enog]”); to
mogu biti ljudi koji su u nekom trenutku imali radnju ili ku}u ili “roditelje
i pretke koji su imali tako ne{to”,115 ili koji su pripadali nekoj od okupa-
cionih jedinica Crvene armije, ili su mo`da poljskog porekla. Tek u po-
slednjim i potpuno totalitarnim fazama napu{taju se predstave o objektiv-
nom neprijatelju i logi~ki mogu}em zlo~inu, `rtve se biraju sasvim nasu-
mi~no i, ~ak bez optu`be, progla{avaju nesposobnim za `ivot. Ova nova
kategorija “nepo`eljnih” mo`e se sastojati od mentalno obolelih ljudi ili
osoba sa oboljenjima plu}a i srca, kao u slu~aju nacista, ili, pak, kao u So-
vjetskom Savezu, od ljudi koji su se na{li u predvi|enom procentu za de-
portaciju, a on se razlikovao od pokrajine do pokrajine.
Ta dosledna nasumi~nost negira ljudsku slobodu mnogo efikasnije nego
{to to ~ini ijedna tiranija. Da bi ~ovek u tiraniji bio ka`njen, on mora bar
da bude njen neprijatelj. Sloboda mi{ljenja nije ukinuta za one koji su do-
voljno hrabri da rizikuju `ivot. Teoretski ni u totalitarnim re`imima nije
ukinuta mogu}nost opredeljivanja za opoziciju; no, takva sloboda gotovo
da je poni{tena ako po~injeno delo obe}ava “kaznu” koju }e mo`da i sva-
ko drugi morati da plati. U ovom sistemu sloboda ne samo {to je svedena
na svoju poslednju i naizgled neuni{tivu garantiju, mogu}nost samoubist-
va, ve} je izgubila i svoju specifi~nost zato {to se posledice njenog u`iva-
nja dele sa sasvim nedu`nim ljudima. Da je Hitler imao vremena da ostva-
ri svoj san Op{teg nema~kog zakona o zdravstvu, ~ovek koji pati od bo-
lesti plu}a mogao je da do`ivi istu sudbinu kao i komunista u ranim, a Je-
vrejin u kasnijim fazama nacisti~kog re`ima. Isto tako i protivnik re`ima u
Rusiji, koji deli sudbinu miliona ljudi odabranih za koncentracione logore
u okviru odre|ene kvote, samo osloba|a policiju tereta nasumi~nog izbo-
ra. Nevini i krivi nepo`eljni su u podjednakoj meri.
Promena predstave o zlo~inu i zlo~incu odre|uje nove stravi~ne metode
totalitarne tajne policije. Kriminalci se ka`njavaju, a nepo`eljni nestaju sa
lica zemlje; jedini trag koji ostavljaju za sobom je se}anje ljudi koji su ih
znali i voleli, a jedan od najte`ih zadataka tajne policije jeste da se potrudi
da ~ak i takvi tragovi nestanu zajedno sa `rtvom.
Ohrana, caristi~ka prete~a GPU-a, navodno je smislila jedinstven sistem
dokumentacije: svaki osumnji~eni zabele`en je na velikoj karti, u ~ijoj je
sredini njegovo ime uokvireno crvenim krugom; njegovi politi~ki prijate-
lji ozna~eni su manjim crvenim krugovima, a nepoliti~ki zelenim; braon
je.118 [to se ti~e one francuske udovice, njen mu` ne samo da je u trenutku
hap{enja napustio svet `ivih, nego zapravo nikad nije ni bio `iv. Isto tako i
slu`benici sovjetske policije, naviknuti na ovakav sistem jo{ od ro|enja,
mogu jedino zapanjeno da zure u ljude u okupiranoj Poljskoj koji o~aj-
ni~ki poku{avaju da saznaju {ta se desilo sa njihovim uhap{enim prijatelji-
ma i ro|acima.119
U totalitarnim zemljama svi zatvori pretvoreni su u prave pe}ine zabora-
va u koje ljudi dospevaju slu~ajno, i ne ostavljaju za sobom tako banalne
tragove ranijeg postojanja kakvi su telo ili grob. U pore|enju sa tim naj-
novijim otkri}em u likvidiranju ljudi, staromodni metod ubijanja, iz poli-
ti~kih ili kriminalnih pobuda, zaista je neefikasan. Iza ubice ostaje le{, i
mada ubica poku{ava da zatre tragove svog identiteta, on nema tu mo} da
iz se}anja `ivih izbri{e identitet `rtve. Tajna policija, sasvim suprotno,
nekim ~udom uspeva da se postara za to da sve izgleda kao da `rtva nika-
da nije ni `ivela.
hotomije, a ne zbog nekih posebnih tajni, vojnih ili drugih, gvozdena za-
vesa deli stanovnike totalitarnih zemalja od ostatka sveta. Prave tajne to-
talitarnih re`ima, koncentracione logore, te laboratorije za eksperimente
totalitarizma, totalitarni re`imi kriju od o~iju svojih ljudi kao i od o~iju
svih drugih.
Ve} du`e vreme normalnost normalnog sveta predstavlja najefektniju
za{titu od otkrivanja masovnih zlo~ina totalitarizma. “Obi~an svet i ne zna
da je sve mogu}e”,123 odbija da veruje svojim o~ima i u{ima kada se suo~i
sa monstruozno{}u, ba{ kao {to ni mase nisu verovale svojima kada su se
suo~ile sa stvarno{}u u kojoj vi{e nije bilo mesta za njih.124 Totalitarni
re`imi mogu u toj meri da se pribli`e ostvarenju fiktivnog, ispremetanog
sveta zato {to spoljni netotalitarni svet, koji uvek obuhvata i veliki deo
stanovni{tva totalitarne zemlje, tako|e zapada u sanjarenje i be`i od stvar-
nosti kada se suo~i sa pravim ludilom, ba{ kao {to ~ine i mase kada se suo-
~e sa normalnim svetom. Ovu nesklonost zdravog razuma da poveruje u
ne{to monstruozno stalno potkrepljuje i sam totalitarni vladar, koji se stara
da se nikada ne objave pouzdani statisti~ki podaci, ili bar podaci koji bi se
mogli proveriti, tako da o mestima `ivih mrtvaca raspola`emo tek subjek-
tivnim, nepouzdanim, delom i nedostupnim informacijama.
Zahvaljuju}i ovom metodu, rezultati totalitarnog eksperimenta poznati
su samo delimi~no. Mada imamo dovoljno izve{taja iz koncentracionih lo-
gora da bismo mogli da procenimo kapacitete totalne dominacije i bacimo
pogled u ponor “mogu}eg”, ne znamo u kojoj meri totalitarni re`im mo`e
da izmeni ~ovekovu prirodu. Jo{ manje znamo koliko bi normalnih ljudi
oko nas bilo spremno da prihvati totalitaran na~in `ivota – odnosno, da
plati cenu znatno kra}eg `ivota zarad zagarantovanog ispunjenja svih sno-
va o karijeri. Lako je shvatiti da totalitarna propaganda, pa ~ak i neke to-
talitarne institucije, udovoljavaju potrebama novih obesku}enih masa, ali
je gotovo nemogu}e znati koliko bi se ljudi, ako bi du`e `iveli u strahu od
nezaposlenosti, slo`ilo sa “populacionom politikom” koja u pravilnim raz-
macima elimini{e vi{ak ljudi, ili koliko bi se njih, kad u potpunosti shvati
svoju nesposobnost da nosi teret modernog `ivota, rado pot~inilo sistemu
koji, zajedno sa spontano{}u, ukida i odgovornost.
Drugim re~ima, iako znamo postupke i specifi~nu funkciju totalitarne
tajne policije, ne znamo u kojoj meri “tajna” ovog tajnog dru{tva odgovara
tajnim `eljama i tajnom sau~esni{tvu masa u na{e doba.
123 David Rousset, The Other Kingdom, New York, 1947.
124 Nacisti su bili svesni za{titnog zida neverice koji je okru`ivao njihov poduhvat. U jed-
nom tajnom izve{taju o masakru nad 5000 Jevreja, podnesenom Rozenbergu 1943, eksplicit-
no stoji: “Zamislite samo da druga strana dozna za ove doga|aje i iskoristi ih. Najverovatni-
je takva vest ne bi imala nikakvog efekta zato {to ljudi koji je ~uju i ~itaju prosto ne bi bili
spremni da poveruju u nju” (Nazi Conspiracy, I, 1001).
TOTALITARIZAM NA VLASTI 445
125 U Tischgespräche Hitler nekoliko puta spominje da “[te`i] stanju u kom svaki poje-
dinac zna da `ivi i umire radi o~uvanja vrste” (p. 349); v. i p. 347: “Muva polo`i milione ja-
ja, i sva ona nestanu. Ali muve ostaju.”
446 TOTALITARIZAM
134 To se dogodilo u Nema~koj krajem 1942, kada je Himler svim komandantima logora
nalo`io “da po svaku cenu smanje stopu smrtnosti”. Ispostavilo se, naime, da je od 136.000
pristiglih 70.000 umrlo jo{ pre dolaska ili odmah po dolasku u logor (v. Nazi Conspiracy, IV,
annex II). – Novija svedo~enja iz Sovjetskog Saveza jednoglasno potvr|uju da je posle 1949
– dakle, jo{ za Staljinovog `ivota – stopa smrtnosti u koncentracionim logorima, koja je rani-
je dostizala i do 60%, sistematski smanjivana, verovatno zbog op{teg i akutnog nedostatka
radne snage u Sovjetskom Savezu. Ovo pobolj{anje uslova za `ivot ne treba pome{ati sa kri-
zom re`ima posle Staljinove smrti, koja se, simptomati~no, prvo osetila u koncentracionim
logorima (upor. Wilhelm Starlinger, Grenzen der Sowjetmacht, Würzburg 1955).
TOTALITARIZAM NA VLASTI 451
135 v. Kogon, op. cit., p. 58: “Posao koji se obavlja u koncentracionim logorima bio je ve-
likim delom beskoristan, ili je bio izli{an, ili je bio tako jadno organizovan da se morao radi-
ti po dva ili tri puta.” Sli~no i kod Betelhajma, op. cit., pp. 831-32: “Novi zatvorenici su prak-
ti~no bili prisiljavani da obavljaju besmislene zadatke.... Ose}ali su se poni`eno... i radije su
i{li i na te`i posao, samo ako je on bio koristan....” ^ak i Delin, koji je ~itavu svoju knjigu za-
snovao na tezi da su ruski logori bili izvor jeftine radne snage, mora da prizna neefikasnost
rada u logorima (Dallin, op. cit., p. 105). – Novije teorije o ruskim logorima kao ekonomskoj
meri za stvaranje zalihe jeftine radne snage lako bi mogle da se opovrgnu ako se ispostavi da
su ta~ni nedavni izve{taji o masovnim amnestijama i abolicijama u koncentracionim logori-
ma. Jer, ako logori imaju va`nu ekonomsku svrhu, re`im sigurno ne bi sebi mogao da dozvoli
da ih se tako brzo otrese a da to ozbiljno ne naudi ~itavoj privredi.
452 TOTALITARIZAM
137 Bettelheim, op. cit., prime}uje da su se stra`ari u logorima u toj atmosferi nerealnosti
pona{ali sli~no zatvorenicima.
138 Va`no je napomenuti i da snimci iz koncentracionih logora nisu reprezentativni, zato
{to logore pokazuju u njihovim poslednjim danima, kada su savezni~ke trupe u{le u njih.
Dotle je sva oprema za masovno ubijanje ve} bila demontirana, a uz to u samoj Nema~koj ni-
je ni bilo koncentracionih logora. S druge strane, ono {to je najvi{e izazvalo bes Saveznika i
{to njihovim filmovima daje onu posebnu crtu u`asa – naime, prizor ljudskih kostura –
uop{te nije tipi~no za nema~ke koncentracione logore; sistematsko istrebljenje sprovodilo se
gasom, a ne gla|u. Prilike u logorima bile su posledica stanja tokom poslednjih meseci rata:
Himler je bio naredio evakuaciju svih logora smrti na Istoku, pa su nema~ki logori bili pre-
optere}eni, a on vi{e nije bio u stanju da obezbedi hranu u samoj Nema~koj.
454 TOTALITARIZAM
zlikuju od masa ranijih vekova koliko po gubitku vere u Stra{ni sud: naj-
gori su izgubili strah, a najbolji nadu. Jo{ uvek nesposobne da `ive bez
straha i nade, ove mase privla~i svaka mogu}nost da ~ovek stvori Raj koji
pri`eljkuju ili, pak, Pakao koga se pla{e. Kao {to Marksovo besklasno dru-
{tvo po nekim svojim popularizovanim crtama ~udno podse}a na mesijan-
sko doba, tako i stvarnost koncentracionih logora ponajvi{e nalikuje sred-
njovekovnim vizijama Pakla.
Jedina stvar koja se ne mo`e opona{ati u~inila je ~oveku tradicionalne
predstave o Paklu podno{ljivim: Stra{ni sud, predstava o apsolutnom me-
rilu pravde, povezana sa mogu}no{}u beskona~ne milosti. Jer za ljudske
predstave nema zlo~ina i nema greha koji bi mogao da se meri sa ve~nim
mukama Pakla. Otud i nelagoda zdravog razuma, koji se pita: kakav li su
zlo~in po~inili ovi ljudi kad tako neljudski pate? Otud i apsolutna nevinost
`rtava: ovo niko ne zaslu`uje. Otud, kona~no, i groteskna nasumi~nost sa
kojom se u usavr{enoj dr`avi terora biraju `rtve za koncentracione logore:
takva “kazna” se sa istom pravi~no{}u ili nepravi~no{}u mo`e izvr{iti nad
svakim.
U pore|enju sa suludim kona~nim rezultatom, dru{tvom koncentra-
cionih logora, procesi kojima se ljudi pripremaju za ovaj cilj, metodi koji-
ma se pojedinci prilago|avaju na ovakve uslove jasni su i logi~ni. Suma-
nutoj masovnoj proizvodnji le{eva prethodi istorijski i politi~ki razumljiva
priprema `ivih le{eva. Podsticaj takvim nevi|enim prilikama i, {to je jo{
va`nije, pre}utno slaganje sa njima posledica su onih doga|aja koji su u
periodu op{te politi~ke dezintegracije iznenada stotine hiljada ljudi osta-
vili bez doma, bez dr`ave, stavili ih van zakona i u~inili nepo`eljnim, a
milione u~inili ekonomski suvi{nim, ostavili ih bez posla i na~inili od njih
teret za dru{tvo. A ovo je, opet, moglo da se dogodi zato {to su ljudska pra-
va, koja nisu bila filozofski utemeljena, ve} samo formulisana, koja nika-
da nisu bila politi~ki garantovana, ve} samo proklamovana, izgubila svako
va`enje, bar u tom tradicionalnom obliku.
Prvi presudan korak na putu ka totalnoj dominaciji jeste da se u ~oveku
ubije pravna li~nost, {to se mo`e posti}i na dva na~ina. Prvi je da se odre-
|ene kategorije ljudi stave van za{tite zakona, a netotalitarni svet u isto
vreme primora da prizna to bezakonje, jer ovi ljudi sada postaju apatridi,
isklju~eni su iz gra|anstva; drugi je da se koncentracioni logor stavi izvan
normalnog kaznenog sistema, da se zatvorenici biraju mimo normalnog
pravnog postupka, u kom konkretan zlo~in povla~i predvidljivu kaznu. Ta-
ko kriminalci, koji su iz drugih razloga klju~an element u dru{tvu koncen-
tracionih logora, tamo dospevaju uglavnom tek po odslu`enju zatvorske
kazne. Na svaki na~in totalna dominacija radi na tome da se svim katego-
139 Da je `ivot u koncentracionom logoru bio prosto odugovla~enje smrti posebno nagla-
{ava Rousset, op. cit., passim.
TOTALITARIZAM NA VLASTI 455
158 Rousset, op. cit., p. 390, pi{e o SS-ovcu koji je ovako kinjio jednog profesora: “Vi ste
bili profesor. E pa, sada vi{e niste profesor. Vi{e niste velika zverka. Sada ste obi~na ni{tari-
ja. Sad sam ja neko!”
159 Kogon, op. cit., p. 6, govori o ideji da se logori zadr`e kao SS-ovi centri za obuku i
eksperimentisanje. On tako|e dobro obja{njava razliku izme|u ranijih logora, kojima je
upravljao SA, i onih kasnijih pod SS-om. “Ni jedan od prvobitnih logora nije imao vi{e od
hiljadu zatvorenika.... @ivot u njima ne mo`e se opisati. Nekolicina starih zatvorenika koji su
pre`iveli ove godine sla`u se da nije bilo tog oblika sadizma koju pripadnici SA-a nisu
oku{ali. No, sve su to bili ~inovi individualnog zverstva, jo{ uvek nije postojao sasvim or-
ganizovan, hladan sistem koji bi obuhvatao velik broj ljudi. To je postigao tek SS” (p. 7).
Taj novi automatizovani sistem maksimalno je umrtvio ose}anje odgovornosti. Kada, na
primer, stigne naredba da se ubije nekoliko stotina ruskih zatvorenika, to se obavljalo puca-
njem kroz rupu kroz koju se zatvorenici nisu ni videli (v. Ernest Feder, “Essai sur la Psycho-
logie de la Terreur”, u: Synthèses, Brussels 1946). S druge strane, izopa~enost je ve{ta~ki
462 TOTALITARIZAM
stvarana i kod ina~e normalnih ljudi. Ruse prenosi re~i jednog stra`ara SS-ovca: “Uglavnom
tu~em sve dok ne ejakuliram. U Vroclavu imam `enu i troje dece. Ranije sam bio savr{eno
normalan. Eto {ta su od mene uradili. Sada kada imam slobodno, ku}i ne mogu. Ne mogu
`eni da pogledam u o~i” (p. 273). – Dokumenti iz Hitlerovog doba sadr`e brojna svedo~enja
o prose~nosti ljudi kojima je bio poveren Hitlerov program istrebljenja. Dobra zbirka doku-
menata nalazi se kod Léona Poliakova, “The Weapons of Antisemitism”, objavio UNESCO
u: The Third Reich, London 1955. Ve}ina ljudi u jedinicama kori{}enim u ove svrhe nisu bili
dobrovoljci, ve} su za specijalne zadatke prekomandovani iz obi~ne policije. No, ~ak je i
obu~enim SS-ovcima ovakav zadatak padao te`e od borbe u prvim redovima. Svedo~e}i o
nekom masovnom streljanju koje je izvr{io SS, jedan o~evidac sastavlja hvalospev ovoj je-
dinici koja je bila tako “puna idealizma” da je bila kadra da podnese “~itavo streljanje bez
kapi alkohola”.
@elju da se elimini{u svi li~ni motivi i strasti tokom “istrebljenja” i da se tako brutalnost
svede na najmanju meru pokazuje i ~injenica da je grupa lekara i in`enjera kojoj je povereno
da se staraju o gasnim instalacijama stalno radila na njihovom unapre|enju, ~ime nije treba-
lo samo da se pove}a produktivnost fabrika le{eva, nego i da se ubrza i olak{a agonija `rtava.
160 Ovo je posebno upadljivo u Ruseovom delu. “Dru{tveni uslovi `ivota u logorima pre-
tvorili su veliku masu zatvorenika, kako Nemaca tako i deportovanih ljudi, bez obzira na nji-
hov raniji polo`aj i obrazovanje, u degenerisanu rulju kojom u potpunosti vladaju primitivni
`ivotinjski refleksi” (p. 183).
161 U tom kontekstu treba spomenuti i zapanjuju}u retkost samoubistava u logorima. Ona
su bila mnogo ~e{}a pre hap{enja i deportovanja nego u logorima, {to se, naravno, delom
mo`e objasniti i time {to je u~injeno sve da se samoubistva, koja su, uostalom, spontan ~in,
spre~e. Iz statisti~kih podataka za Buhenvald (Nazi Conspiracy, IV, 800ff) proizilazi da se
TOTALITARIZAM NA VLASTI 463
marionete ljudskog lika koje se sve pona{aju kao onaj pas iz Pavlovljevog
eksperimenta, dakle sasvim predvidljivo, ~ak i kad idu u smrt, i koje i ne
rade ni{ta drugo osim {to reaguju. To i jeste prava pobeda sistema: “Po-
beda SS-a sastoji se u tome {to izmu~ena `rtva dozvoljava da je vode na
gubili{te bez otpora, {to pori~e sebe do ta~ke na kojoj ukida svoj identitet.
Ali to nije sámo sebi cilj. SS-ovci ne `ele njen poraz tek tako, iz ~istog sa-
dizma. Oni znaju da sistem koji uspe da uni{ti `rtvu pre no {to se ona po-
pne na ve{ala... mo`e da dr`i ~itav narod u ropstvu. Da ga u potpnosti pot-
la~i. Nema ni~eg stra{nijeg od ovih povorki ljudi koji kao lutke idu u sm-
rt. ^ovek koji to vidi, kaza}e sebi: ’Da bi ih ovako uni{tili, kakvu li samo
mo} njihovi gospodari imaju’, i skrenu}e pogled, pun gor~ine, ali pora-
`en.”162
Ako totalitarne aspiracije ozbiljno shvatimo i ne dozvolimo sebi da ih,
zavedeni zdravim razumom, proglasimo za utopijske i neostvarive, ispo-
stavlja se da je dru{tvo umiru}ih, stvoreno u logorima, jedini oblik dru{tva
u kom je mogu}a potpuna vlast nad ljudima. Oni koji te`e totalnoj domi-
naciji moraju da uni{te svu spontanost, koju }e ve} i sámo postojanje indi-
vidualnosti uvek generisati, i da tragaju za njom i u najprivatnijoj sferi, ma
kako nepoliti~na i bezazlena ona izgledala. Pavlovljev pas, ~ovek sveden
na najelementarnije reakcije, skup reakcija koji se u svakom trenutku
mo`e likvidirati i zameniti nekim drugim koji }e se pona{ati na isti na~in,
prototip je “gra|anina” totalitarne dr`ave; a takav gra|anin se van logora
mo`e tek donekle stvoriti.
Beskorisnost logora, njihova cini~ki priznavana anti-utilitarnost, puki je
privid: za odr`anje re`ima oni su zna~ajniji od ma koje druge institucije.
Bez koncentracionih logora, bez onog neodre|enog straha koji izazivaju i
sasvim odre|ene obuke u totalitarnom dominiranju koju pru`aju (a nje-
gove se radikalne mogu}nosti nigde drugde ne daju u toj meri testirati), to-
talitarna dr`ava nikada ne bi mogla da fanatizuje svoje jezgro niti da dr`i
~itav narod u potpunoj apatiji. Vladari i potla~eni bi isuvi{e brzo utonuli u
“staru bur`oasku rutinu”; posle po~etnih “izgreda” oni bi se pokorili sva-
kodnevici sa njenim ljudskim zakonitostima – ukratko, razvili bi se u
pravcu koji su predvi|ali svi posmatra~i zadojeni zdravim razumom. Tra-
gi~na zabluda svih ovih predvi|anja, datih sa pozicija jednog jo{ uvek
bezbednog sveta, posledica je pretpostavke da postoji ne{to kao za sva
vremena ustanovljena ljudska priroda, koja je poistove}ena sa istorijom, i
tako je ideja totalne dominacije progla{ena ne samo neljudskom, nego i
jedva vi{e od 0,5% smrtnih slu~ajeva mo`e povezati sa samoubistvom, da je jedne godine bi-
lo svega dva samoubistva, mada je te iste godine kona~an broj mrtvih iznosio 3.516. Isto
potvr|uju i izve{taji iz ruskih logora (upor. npr. Starlinger, op. cit., p. 57).
162 Rousset, op. cit., p. 525.
464 TOTALITARIZAM
{to se kazna izri~e bez ikakve veze sa zlo~inom, u kom postoji eksploata-
cija bez profita i u kom se radi bez kona~nog proizvoda, besmisao se ra|a
sa svakim novim danom. Pa ipak, u okvirima totalitarne ideologije, ni{ta
nije razumljivije i logi~nije: ako su zatvorenici gamad, logi~no je da ih tre-
ba istrebiti otrovnim gasom; ako su degenerici, ne treba im dozvoliti da
zaga|uju narod; ako imaju “robovske du{e” (Himler), ne treba tra}iti vre-
me na njihovo prevaspitavanje. Sa stanovi{ta ideologije, nevolja sa logori-
ma skoro da je u tome {to su oni pa isuvi{e razumni, {to je primena ideolo-
gije skoro isuvi{e konzistentna.
Dok totalitarni re`imi tako odlu~no i cini~no odstranjuju iz sveta jedino
{to prema utilitaristi~kim o~ekivanjima zdravog razuma ima smisla, oni
svetu istovremeno name}u i neku vrstu super-smisla na koji su ideologije
u stvari uvek i ciljale kad su tvrdile da su prona{le klju~ za istoriju ili re{e-
nje zagonetki svemira. Mimo svog besmisla totalitarnog dru{tva, ustoli-
~uje se besmisleni super-smisao njegovog ideolo{kog praznoverja. Ideo-
logije su bezazlena, nekriti~ka i proizvoljna uverenja samo dok neko u
njih ne poveruje ozbiljno. ^im se njihov zahtev za apsolutnim va`enjem
uzme ozbiljno, one postaju jezgra sistema u kom, kao i u sistemima svih
paranoika, sve logi~no, pa ~ak i neminovno proizilazi iz prethodnog, kada
se samo prihvati prva premisa. Ludilo takvih sistema nije toliko u njihovoj
premisi, koliko u doslednosti sa kojom se oni konstrui{u. ^udna logi~nost
svih izama, njihova prostodu{na vera u spasonosnu mo} tvrdoglave oda-
nosti bez obzira na specifi~ne, promenljive faktore, tako|e sadr`i klice to-
talitarnog prezira prema stvarnosti i ~injenicama.
Zdrav razum, navikao na utilitarno mi{ljenje, nemo}an je spram ovog
ideolo{kog super-smisla, jer totalitarni re`imi zapravo uspostavljaju ce-
lovit svet ne-smisla. Ideolo{ki prezir prema ~injenicama barem je po~ivao
na gordoj pretpostavci o ~ovekovoj nadmo}i nad svetom; kona~no, upravo
prezir prema stvarnosti i mo`e da potakne na menjanje sveta, na prila-
go|avanje sveta ~oveku. Ono {to totalitarnom preziru prema realnosti
oduzima crtu ponosa (i ~ini ga time radikalno razli~itim od revolucionar-
nih teorija i stavova) jeste onaj super-smisao koji prezir prema stvarnosti
~ini uverljivim, logi~nim i konzistentnim. Bolj{evi~ka tvrdnja da je sa-
da{nji ruski sistem bolji od svih ostalih postaje istinski totalitarno sredstvo
kada totalitarni vladar iz nje izvu~e logi~ki besprekoran zaklju~ak da bez
ovog sistema ljudi nikada ne bi izgradili tako divne stvari kakve su, evo,
recimo, podzemna `eleznica; a iz ovoga, opet, on izvla~i logi~an zaklju~ak
da je sumnjiv svako ko zna da i u Parizu postoji podzemna `eleznica, zato
{to taj mo`e da navede ljude da posumnjaju da su takve divote zaista
mogu}e jedino u bolj{evizmu. Sve ovo vodi kona~nom zaklju~ku da ~o-
vek, kako bi ostao veran bolj{evik, mora da uni{ti pariski metro. Najva`ni-
ja je doslednost.
466 TOTALITARIZAM
koja je ~ak i \avolu dala nebesko poreklo, i za Kanta, jedinog filozofa ko-
ji je, skovav{i izraz “radikalno zlo”, morao makar da pretpostavi njegovo
postajanje, mada ga je odmah racionalizovao u predstavi o “izopa~enoj
zloj volji”, koja bi se dala objasniti razumljivim motivima. Tako mi, dakle,
nemamo nikakvu potporu kada poku{avamo da razumemo fenomen koji
nas suo~ava sa nadmo}nom stvarno{}u i koji ru{i sva nama poznata meri-
la. Samo se jedna stvar ~ini jasnom: mo`emo re}i da se radikalno zlo po-
javilo zajedno sa sistemom u kom su svi ljudi postali podjednako suvi{ni.
Manipulatori ovog sistema veruju u sopstvenu suvi{nost koliko i u
suvi{nost svih drugih, a totalitarni d`elati su tim opasniji {to ne haju za to
da li su i sami `ivi ili mrtvi, da li su ikada `iveli ili mo`da nikad nisu ni ro-
|eni. Fabrike le{eva i pe}ine zaborava opasne su zato {to se danas, sa sve
ve}om prenaseljeno{}u i sa sve ve}im brojem besku}nika, mase ljudi stal-
no smatraju suvi{nima, bar sa strogo utilitarnog stanovi{ta. Politi~ke, dru-
{tvene i ekonomske tendencije {irom sveta su u dosluhu sa totalitarnim in-
stitucijama koje slu`e tome da ljude u~ine suvi{nima. Utilitarni zdrav ra-
zum masa, koje su u ve}ini zemalja isuvi{e o~ajne da bi se i dalje mnogo
pla{ile smrti, dobro razume implicirano isku{enje: nacisti i bolj{evici mo-
gu da budu sigurni da su njihove fabrike smrti, koje daju najbr`e re{enje
problema prenaseljenosti, ekonomski suvi{nih i dru{tveno iskorenjenih
masa, i privla~ne i opasne. Totalitarne ideje mogu itekako da nad`ive pad
totalitarnih re`ima; njihova isku{enja }e se javljati kad god se u~ini nemo-
gu}im da se politi~ka, dru{tvena ili ekonomska beda ubla`i na na~in do-
stojan ~oveka.
TRINAESTO POGLAVLJE: Ideologija i teror:
nov oblik vlasti
neku posebnu su{tinu i mo`e da se poredi i defini{e kao i drugi oblici vla-
danja koje zapadna misao poznaje i priznaje jo{ od antike. Ako je to ta~no,
onda bi novi i do sad nepoznati oblici totalitarne organizacije i politike
morali da po~ivaju na jednom od nekoliko elementarnih iskustava koje
ljudi sti~u kad god `ive i rade zajedno. Ako postoji takvo elementarno is-
kustvo ~iji je politi~ki izraz totalitarna dominacija, onda bi to, s obzirom
na originalnost totalitarnog oblika vladanja, moralo biti iskustvo koje iz
ve} bilo kog razloga do sada nije bilo temelj neke politi~ke zajednice i ko-
je – mada mo`da poznato u svakom drugom pogledu – nikada do sada ni-
je dominiralo i upravljalo javnim poslovima.
Sa stanovi{ta istorije ideja, ovo je malo verovatno. Jer, oblici vlasti pod
kojima ljudi `ive malobrojni su; njih su Grci rano otkrili i klasifikovali, a
pokazali su se kao veoma dugove~ni. Ako u praksi primenimo ova sazna-
nja, ~ija se osnovna ideja, uprkos mnogim varijacijama, nije menjala to-
kom dva i po milenijuma koja dele Platona i Kanta, odmah padamo u isku-
{enje da totalitarizam tuma~imo kao neki moderan oblik tiranije, odnosno
nezakonite vladavine jednog ~oveka. S jedne strane samovoljna vlast,
neograni~ena zakonom, podre|ena interesima vladara a protivna interesi-
ma podanika, a s druge strah kao na~elo delanja, naime strah naroda od
vladara i strah vladara od naroda – ovo su bile odlike tiranije kroz ~itavu
na{u tradiciju.
Umesto da ka`emo da totalitarna vlast nema presedana, mogli bismo is-
to tako da ka`emo da je ona razorila onu alternativu na kojoj je politi~ka
filozofija zasnivala sve definicije su{tine vlasti, a to je alternativa izme|u
zakonite i nezakonite vlasti, izme|u samovolje i legitimne mo}i. Nikada
nije osporavano da postoji veza izme|u zakonite vlasti i zakonite mo}i s
jedne, i bezakonja i samovolje s druge strane. Pa ipak, totalitarni re`im
suo~ava nas sa sasvim druga~ijom vrstom vlasti. On se, istini za volju, oglu-
{ava o sve pozitivne zakone, pa ~ak ide do te krajnosti da osporava i one
koje je sam doneo (kao u slu~aju sovjetskog ustava iz 1936, da navedemo
najizrazitiji primer), ili zakone koje se nije potrudio ni da ukine (kao u
slu~aju vajmarskog ustava koji nacisti nikada nisu opozvali). Opet, ne mo-
`e se re}i ni da on dela bez ikakvih zakonskih smernica, niti da je proizvo-
ljan, jer pretenduje na strogo i nedvosmisleno po{tovanje onih zakona
Prirode ili Istorije iz kojih navodno proizilaze svi pozitivni zakoni.
Monstruozna je, ali dosta te{ko oboriva tvrdnja totalitarne vlasti da ona
nikako nije “nezakonita”, nego da se vra}a izvorima autoriteta iz kojih po-
zitivni zakoni crpu svoj kona~ni legitimitet, da, ni izdaleka proizvoljna,
ona mnogo vi{e po{tuje nadljudske sile nego bilo koja vlast pre nje, i da je,
daleko od toga da crpe snagu iz interesa jednog ~oveka, sasvim spremna
da `rtvuje sva~ije neposredne vitalne interese da bi ispo{tovala ono {to ona
sama pretpostavlja da je zakon Istorije ili zakon Prirode. Njeno oglu{ava-
470 TOTALITARIZAM
1 U pogrebnom govoru Marksu, Engels je rekao: “Kao {to je Darvin otkrio zakon razvoja
organskog `ivota, tako je Marks otkrio zakon razvoja ljudske istorije.” Sli~an komentar mo`e
se na}i u Engelsovom uvodu za izdanje Komunisti~kog manifesta iz 1890, a u uvodu za
Ursprung der Familie (Poreklo porodice) on opet u jednom dahu spominje “Darvinovu teori-
ju evolucije” i “Marksovu teoriju vi{ka vrednosti”.
472 TOTALITARIZAM
opet, u “radnoj snazi” ~ovekovoj. Rad, prema Marksu, nije istorijska, nego
prirodno-biolo{ka snaga: rad se defini{e kao ~ovekov “metabolizam sa
prirodom”, putem kog on uspeva da i o~uva svoj `ivot, `ivot pojedinca, i
da produ`i vrstu.2 Engels je uvideo sli~nost izme|u osnovnih uverenja ova
dva ~oveka zato {to je shvatio presudnu ulogu koju ideja razvoja igra u
obe teorije. Ogromna intelektualna promena koja se odigrala polovinom
pro{log veka sastojala se u tome {to su ljudi prestali da stvari posmatraju
ili prihvataju “onakvima kakve jesu”, ve} su po~eli da ih tuma~e kao ste-
penik u nekom budu}em razvoju. Da li se pokreta~ka snaga tog razvoja
zove priroda ili istorija bilo je od relativno male va`nosti. U ovim ideolo-
gijama sam pojam “zakona” promenio je zna~enje: od stabilnog okvira u
kom mo`e da se odvija ljudsko delanje i kretanje, on je postao izraz kre-
tanja kao takvog.
Totalitarna politika, koja je nastavila da se dr`i recepta ideologije, otkri-
la je pravu prirodu ovog kretanja zato {to je jasno pokazala da njemu nema
kraja. Zakon prirode nala`e da se elimini{e sve {to je {tetno i nesposobno
da `ivi – ali ako se u jednom trenutku ne prona|u nove kategorije {tetnih i
nesposobnih za `ivot, to }e zna~iti i kraj prirode. Zakon istorije nala`e
“odumiranje” odre|ene klase tokom klasne borbe – ali ako se ne jave za-
~eci novih klasa, koje }e, opet, i same “odumreti” u rukama totalitarnih
vladara, to }e zna~iti kraj ljudske istorije. Drugim re~ima, zakon ubijanja,
pomo}u kog totalitarni pokreti grabe i sprovode vlast, ostao bi njihov za-
kon ~ak i ako bi oni uspeli da pokore celo ~ove~anstvo.
Pod zakonitom vla{}u podrazumevamo politi~ku zajednicu kojoj je po-
trebno pozitivno pravo da bi se nepromenljivi ius naturale ili ve~ne bo-
`anske zapovesti preveli u merila dobra i zla i primenjivali. Jedino u ovim
normama, u sistemu pozitivnog prava svake zemlje, ius naturale ili ve~ne
bo`anske zapovesti postaju politi~ka realnost. U totalitarnim dr`avama
mesto pozitivnog prava zauzima totalni teror, koji zakon kretanja istorije
ili prirode treba da prevede u stvarnost. Pozitivno pravo defini{e {ta je
prestup, ali ne zavisi od njega: ako u nekom dru{tvu nema zlo~ina, to ne
zna~i da su zakoni suvi{ni, ve}, naprotiv, da je njihova vladavina potpuna.
Isto tako i totalitarni teror vi{e nije puko sredstvo za gu{enje opozicije,
mada se i u te svrhe koristi. Teror je totalan ako ne zavisi od postojanja
opozicije; on suvereno vlada kada mu vi{e niko ne stoji na putu. Ako je za-
konitost su{tina ne-tiranske vlasti, a bezakonje su{tina tiranije, onda je te-
ror su{tina totalitarne dominacije.
Teror je ostvarenje zakona kretanja, i njegov glavni cilj jeste da omogu}i
silama prirode ili istorije da slobodno vr{ljaju ljudskom vrstom, neometa-
2 Za Marksovu predstavu o radu kao “ve~noj nu`nosti, nametnutoj od prirode, bez koje ne
mo`e biti metabolizma izme|u ~oveka i prirode, pa tako ni `ivota” v. Kapital, tom I, deo I,
glava I i V; citirani odeljak je iz glave I, odeljak 2.
IDEOLOGIJA I TEROR: NOVI OBLIK VLASTI 473
`ivotinja.) No, mi znamo da je ovo tek deo istine. Deizam, mada pori~e
bo`ansku objavu, ne daje samo “nau~ne” tvrdnje o bogu koji je samo “ide-
ja”, ve} ideju boga koristi kako bi objasnio svet. Ideje “izama” – rasa u ra-
sizmu, bog u deizmu, itd. – nikada nisu predmet ideologija, a sufiks -logi-
ja nikada ne ukazuje prosto na sistem “nau~nih” tvrdnji.
Ideologija je skoro doslovno ono {to joj ve} i ime kazuje: ona je logika
ideje. Njen predmet je istorija, na koju se onda “ideja” primenjuje; rezultat
te primene nije korpus iskaza o ne~emu {to jeste, ve} razotkrivanje proce-
sa, ne~ega {to se stalno menja. Ideologija se bavi pojavama kao da one
slede isti “zakon” prema kom ona logi~ki izla`e svoje “ideje”. Ideologije
tvrde da znaju misterije svekolikog istorijskog procesa – tajnu pro{lost,
zamr{enu sada{njicu, neizvesnu budu}nost – zahvaljuju}i logici inherent-
noj njihovim idejama.
Ideologije se ne zanimaju za ~udo postojanja. One su istorijski orijenti-
sane: obuzete su nastajanjem i nestajanjem, usponom i padom kultura, ~ak
i kada poku{avaju da objasne istoriju nekim “zakonom prirode”. Re~
“rasa” u rasizmu ne upu}uje ni na kakvu istinsku znati`elju o ljudskim ra-
sama kao polju nau~nog istra`ivanja: rasa je tu “ideja” pomo}u koje se
kretanje istorije obja{njava kao jedan konzistentan proces.
“Ideja” ideologije nije ni Platonova ve~na su{tina vi|ena o~ima uma, ni-
ti je ona Kantova regulativna mo} razuma; ona je postala sredstvo obja-
{njavanja. Za ideologiju, istorija se ne pojavljuje u svetlosti ideje (to bi
zna~ilo da se istorija posmatra sub specie neke idealne ve~nosti koja je s
onu stranu istorijskog kretanja), ve} kao ne{to {to se pomo}u ideje mo`e
predvideti. Ono po ~emu se “ideja” uklapa u svoju novu ulogu jeste njena
unutarnja “logika”, dakle kretanje koje je posledica “ideje” i kome nije po-
treban neki spoljni faktor. Rasizam veruje da ve} i sama ideja rase sadr`i u
sebi neki zakon kretanja, kao {to deizam veruje da i sama predstava o bogu
sadr`i zakon kretanja.
Kretanje istorije i logi~ki proces navodno odgovaraju jedno drugom,
tako da se sve de{ava po logici jedne “ideje”. Pa ipak, jedino mogu}e kre-
tanje u domenu logike jeste dedukcija, proces izvo|enja zaklju~ka iz odre-
|ene premise. Kada se ideologija dokopa dijalekti~ke logike, sa njenim
kretanjem od teze preko antiteze do sinteze, koja opet postaje teza slede}e
dijalekti~ke etape, ona usvaja isti taj princip: prva teza postaje premisa, a
njena prednost u ideolo{kom obja{njavanju je ta {to dijalektika sve stvarne
protivure~nosti mo`e jednostavno da objasni kao etape jednog konzi-
stentnog kretanja.
^im se logika kao princip mi{ljenja – a ne kao neophodna kontrola mi-
{ljenja – primeni na ideju, ideja se pretvara u premisu. Ideolo{ka obja{e-
njenja sveta slu`ila su se ovom operacijom i mnogo pre no {to je ona po-
stala tako plodonosna za totalitarni na~in razmi{ljanja. ^isto negativna
478 TOTALITARIZAM
njima upravlja sa tog skrovitog mesta i zahteva posebno, {esto ~ulo po-
mo}u kog bismo mogli da je percipiramo. To {esto ~ulo daje ideologija,
posebna ideolo{ka obuka koja se sti~e u ideolo{kim institucijama, osno-
vanim isklju~ivo radi indoktrinisanja “politi~kih vojnika” u Ordensburgen
nacista ili u {kolama Kominterne i Kominforma. Emancipovanju mi{ljenja
od iskustva i stvarnosti tako|e slu`i i propaganda totalitarnog pokreta; ona
se uvek trudi da svakom javnom, realnom doga|aju prida tajno zna~enje i
da iza svakog javnog politi~kog ~ina podozreva tajnu nameru. Kada po-
kreti do|u na vlast, oni nastavljaju da menjaju stvarnost u skladu sa svojim
ideolo{kim postavkama. Pojam neprijatelja zamenjuje se pojmom zavere,
i tako se stvarnost – istinsko neprijateljstvo ili istinsko prijateljstvo – vi{e
ne do`ivljava i razumeva kao takva, ve} se automatski pretpostavlja da
ona zna~i ne{to drugo.
Tre}e, kako ideologije nemaju mo} da preobraze stvarnost, one ovu
emancipaciju mi{ljenja od iskustva posti`u odre|enim metodama dokazi-
vanja. Ideolo{ki na~in mi{ljenja ~injenice raspore|uje u apsolutno logi~an
niz koji po~inje sa aksiomatski prihva}enom premisom, i iz nje izvodi sve
ostalo; drugim re~ima, on se odlikuje jednom dosledno{}u koje nema nig-
de u domenu realnosti. Dedukcija mo`e da bude logi~ka ili dijalekti~ka; u
oba slu~aja ona predstavlja dosledno argumentovanje koji bi, budu}i da se
koristi kategorijama procesa, trebalo da je kadro da objasni kretanje
nadljudskih sila, prirodnih ili istorijskih. Uvid u njih posti`e se tako {to
razum logi~ki ili dijalekti~ki opona{a zakone “nau~no” utvr|enih kretanja
i integri{e se u njih ve} samim opona{anjem. Ideolo{ka argumentacija,
uvek neka vrsta logi~ke dedukcije, udovoljava dvama pomenutim elemen-
tima ideologija (elementu kretanja i elementu emancipovanja od stvarnos-
ti i iskustva), prvo, zato {to njeno navodno kretanje ne proizilazi iz iskust-
va, nego nastaje samo iz sebe, a drugo, zato {to ona to jedno jedino pola-
zi{te koje bira iz do`ivljene stvarnosti pretvara u aksiomatsku premisu, a
od tada sva dalja argumentacija ne podle`e proveri od strane iskustva. Kad
se jednom na|e premisa, polazi{te ideolo{kog mi{ljenja, iskustvo vi{e ne
uti~e na njega i stvarnost ga ni~emu ne mo`e nau~iti.
Sredstvo koje su oba totalitarna vladara koristila da bi od svoje ideologi-
je na~inila oru`je kojim bi svaki njihov podanik mogao sebe da natera da
ide ukorak sa pokretom, bilo je varljivo jednostavno i neupadljivo. Oni su
ga, me|utim, shvatili veoma ozbiljno, ponosili se, Hitler svojim nenad-
ma{nim darom “ledenog rasu|ivanja”, a Staljin “neumoljivo{}u svoje di-
jalektike”, i uporno dovodili ideolo{ke implikacije do granica logi~ke
doslednosti, koja, bar sa strane, izgleda groteskno “primitivna” i apsurdna:
“odumiru}u” klasu ~ine ljudi osu|eni na smrt, a rase koje su “nesposobne
za `ivot” bi}e istrebljene. Ko god se slo`i sa tim da postoji ne{to kao “odu-
miru}e klase” a ne izvu~e iz toga zaklju~ak da treba ubijati njihove pripad-
480 TOTALITARIZAM
nike, ili ko prihvati da pravo na `ivot ima neke veze sa rasom a ne izvu~e
iz toga zaklju~ak da treba ubijati “ni`e rase”, o~igledno je ili glup ili kuka-
vica. Stroga logi~nost kao smernica za delanje pro`ima ~itavu strukuturu
totalitarnih pokreta i vlada, i ona je isklju~ivo dostignu}e Hitlerovo i Sta-
ljinovo. Oni, dodu{e, idejama i propagandnim parolama svojih pokreta ni-
su dodali ni jednu jedinu novu misao, ali ih zato i treba smatrati ideolozi-
ma najvi{eg ranga.
Nove totalitarne ideologe, za razliku od njihovih prethodnika, u ideolo-
giji nije privla~ila prvenstveno “ideja” – borba izme|u klasa i eksploataci-
ja radnika, odnosno borba izme|u rasa i briga za germanske narode – ve}
logi~ki proces koji se iz te ideje mogao izvesti. Kako je Staljin rekao,
Lenjinovu publiku nije osvojila ni ideja, ni retori~nost, nego “neodoljiva
snaga logike”. Ispostavilo se da mo}, za koju je Marks mislio da se ra|a
kada ideja obuzme mase, ne po~iva u ideji, ve} u njenoj logi~nosti koja
~oveka “obuhvata sa svih strana kao mo}ni pipci, kao mengele, iz ~ijeg za-
grljaja ~ovek nije kadar da se otrgne; mora joj se ili predati ili prihvatiti
potpun poraz”.3 Tek kada je ostvarenje ideolo{kih ciljeva, besklasno dru-
{tvo ili superiorna rasa, bilo u opasnosti, ova snaga mogla je da do|e do iz-
ra`aja. U procesu ostvarivanja tih ciljeva, prvobitni osnov na kom su ideo-
logije po~ivale dok god su morale da privla~e mase – eksploatacija radni-
ka ili nacionalne aspiracije Nema~ke – lagano se gubi, gotovo da ga sam
taj proces pro`dire: u potpunom skladu sa “ledenim rasu|ivanjem” i “neo-
doljivom snagom logike”, radnici su pod bolj{evi~kom vla{}u izgubili ~ak
i ona prava koja su imali pod caristi~kom opresijom, kao {to je nema~ki
narod pretrpeo rat koji se ni malo nije obazirao na minimum zahteva za
opstanak nema~ke nacije. Pravi sadr`aj ideologije (radni~ku klasu ili ger-
manske narode), koji je prvobitno i iznedrio “ideju” (borbu klasa kao za-
kon istorije ili borbu rasa kao zakon prirode), pro`dire logika s kojom se
“ideja” sprovodi, i to je prosto u prirodi politike kojom dominira ideologi-
ja – ne mo`e se, dakle, objasniti prosto kao izdaja zarad li~nog interesa ili
volje za mo}.
Pripremu `rtava i d`elata, koja je totalitarizmu potrebna umesto Monte-
skjeovog na~ela delanja, ne obavlja, zna~i, sama ideologija – rasizam ili
dijalekti~ki materijalizam – ve} njena inherentna logi~nost. Najubedljiviji
argument u tom smislu, argument koji su i Hitler i Staljin veoma voleli,
bio je: ko ka`e A, mora da ka`e i B i C, i tako dalje, do kraja smrtonosne
abecede. ^ini se da je upravo ovo izvor te ubedljive sile logi~nosti: na{
strah da protivre~imo sebi. Kada bolj{evici teraju svoje `rtve da priznaju
zlo~ine koje ove nikada nisu po~inile, oni se pouzdaju pre svega u taj os-
3 Staljinov govor 28. januara 1924; citirano prema: Lenin, Selected Works, Vol. I, p. 33,
Moskva 1947. – Zanimljivo je da je Staljinova “logika” jedna od retkih vrlina koje Hru{~ov
hvali u velikom raskrinkavanju na Dvadesetom kongresu.
IDEOLOGIJA I TEROR: NOVI OBLIK VLASTI 481
}ilo stalno kretanje, vo|eno terorom. Kao {to teror, ~ak i u svom pred-to-
talnom, ~isto tiranskom obliku, uni{tava sve odnose me|u ljudima, tako i
samo-prinuda ideolo{kog na~ina mi{ljenja uni{tava sve spone sa stvar-
no{}u. Priprema je uspela kada ljudi izgube kontakt sa drugim ljudima is-
to kao i sa stvarno{}u koja ih okru`uje; jer zajedno sa ovim sponama, oni
gube ne samo otvorenost za nova iskustva, nego i sposobnost da misle.
Idealni podanici totalitarne dr`ave nisu ube|eni nacisti ili ube|eni komu-
nisti, nego ljudi koji izme|u ~injenice i fikcije (a nju ~ini stvarnost iskust-
va), izme|u istine i neistine (nju, opet, ~ine norme mi{ljenja) vi{e ne prave
razliku.
* Common sense zna~i i zdrav razum; Arendt kurzivom ukazuje na zna~enje re~i ’com-
mon’ kao ’zajedni~ki’ – Prim. prev.
IDEOLOGIJA I TEROR: NOVI OBLIK VLASTI 485
nadalje, kao {to, bez obzira na privremene poraze, ~ove~anstvo prate i dru-
gi oblici vladanja (monarhije i republike, tiranije, diktature i despotije),
nastali u razli~itim istorijskim trenucima i na osnovu razli~itih elemen-
tarnih iskustava.
No, isto tako ostaje i istina da svaki kraj sadr`i i nov po~etak; taj po~etak
je obe}anje, jedina “poruka” koju kraj mo`e da zave{ta. Zato po~etak, pre
no {to postane istorijski doga|aj, jeste najvi{a ~ovekova sposobnost; sa
politi~kog stanovi{ta, on je isto {to i ~ovekova sloboda. Initium ut esset
homo creatus est – “da bi bilo po~etka, stvoren je ~ovek”, rekao je Avgus-
tin.5 Svako novo ro|enje jem~i taj po~etak; on i jeste ~ovek sâm.
BLOOM, R. I., The Economic Activities of the Jews of Amsterdam in the 17th and
18th Centuries, 1937.
BLOY, Léon, Le Salut par les Juifs, 1892.
BOEHLICH, Walter (prir.), Der Berliner Antisemitismusstreit, Frankfurt/M.,
1965.
BOEHMER, Heinrich, Les Jésuites. Ouvrage traduit de l’allemand avec une in-
troduction et des notes par G. Monod, Paris, 1910.
BÖRNE, Ludwig, Über die Judenverfolgung, 1819; Für die Juden, 1819; Briefe
aus Paris, 1830-1833.
BOH, Felix, Der Konservativismus und die Judenfrage, 1892.
BONDY-DWORSKY, Geschichte der Juden in Böhmen, Mähren und Schlesien,
Prag, 1906.
BOOM, W. ten, Entstehung des modernen Rassen-Antisemitismus, Leipzig, 1928.
BORD, Gustave, La Franc-Maçonnerie en France dès origines à 1815, 1908.
BOTZENHART, Erich, “Der politische Aufstieg des Judentums von der
Emanzipation bis zur Revolution 1848”, u: Forschungen zur Judenfrage, Bd.
3, 1938.
BOURGIN, Georges, “Le Problème de la fonction économique des Juifs”, u:
Souvenir et Science, vol. 3, nos. 2-4, 1932.
BRENTANO, Clemens v., Der Philister vor, in und nach der Geschichte, 1811.
BROGAN, D. W., The Development of Modern France 1870-1939, 1941; The
French Nation: From Napoleon to Pétain 1814-1940, New York, 1958.
BRONNER, Fritz, “Georg Ritter v. Schönerer”, u: Volk im Werden, Bd. 7, Nr. 3,
1939.
BRUGERETTE, Joseph, Le Comte de Montlosier, 1931.
BUCH, Willi, Fünfzig Jahre antisemitische Bewegung, München, 1937.
BUCHHOLZ, Friedrich, Untersuchungen über den Geburtsadel, Berlin, 1807.
BÜLOW, Bernhard von, Denkwürdigkeiten, Berlin, 1930-1931.
BÜLOW, Heinrich von, Geschichte des Adels, 1903.
BUSCH, Moritz, “Israel und die Gojim”, u: Die Grenzboten, 1879-1881;
Bismarck: Some Secret Pages of his History, London, 1898.
BYRNES, Robert, Antisemitism in Modern France, New Brunswick, 1950.
FERNANDEZ, Ramon, “La Vie sociale dans l’oeuvre de Marcel Proust”, u: Les
Cahiers Marcel Proust, no. 2, 1927.
FOUCAULT, André, Un nouvel Aspect de l’Affaire Dreyfus (Les Oeuvres Libres),
1938.
FOURIER, Charles, Théorie des quatre mouvements, 1808; Nouveau Monde
Industriel, 1829.
FRANK, Walter, Demokratie und Nationalismus in Frankreich, Hamburg, 1933;
Hofprediger Adolf Stoecker und die christlich-soziale Bewegung, 1. izdanje
1928, 2. redigovano 1935; “Neue Akten zur Affäre Dreyfus”, u: Preussische
Jahrbücher, 1933, Bd. 233; “Apostata, Maximilian Harden und das wil-
helminische Deutschland”, u: Forschungen zur Judenfrage, Bd. 3, 1938;
“Walther Rathenau und die blonde Rasse”, ibid., Bd. 4, 1940; “Die
Erforschung der Judenfrage. Rückblick und Ausblick”, ibid., Bd. 5, 1941.
FRANTZ, Constantin, Der Nationalliberalismus und die Judenherrschaft,
München, 1874.
Freemasonry, the Highway to Hell, London 1761. - Freumaurerei, Weg zur Hölle,
prevedeno sa engleskog, 1768. - La Franche Maçonnerie n’est que le chemin
de l’enfer, prevedeno s nema~kog 1769.
FREUND, Ismar, Die Emanzipation der Juden in Preussen, Berlin, 1912.
FRIES, Jacob Friedrich, Über die Gefährdung des Wohlstandes und Charakters
der Deutschen durch die Juden, Heidelberg, 1816.
FRITSCH, Theodor E., Antisemiten-Katechismus, 1892; (prir.) Die Zionistischen
Protokolle, mit einem Vor- Und Nachwort von Theodor Fritsch, 1924;
Handbuch der Judenfrage, redigovarno izdanje 1935.
FROUDE, J. A., Lord Beaconsfield, London, 1890.
LABORI, Fernand, “Le Mal politique et les partis”, u: La Grande Revue, oktobar-
BIBLIOGRAFIJA 497
PAALZOW, C. L., Über das Bürgerrecht der Juden, übersetzt von einem Juden,
Berlin, 1803.
PALÉOLOGUE, Maurice, “L’Antisémitisme, moyen du gouvernement sous
Alexandre II et Alexandre III”, u: Annales Politiques et littéraires, vol. 112,
juli 1938; Tagebuch der Affäre Dreyfus, Stuttgart, 1957.
PARKES, James W., The Emergence of the Jewish Problem, 1878-1939, 1946.
PAULUS, Heinrich E. G., Beiträge von jüdischen und christlichen Gelehrten zur
Verbesserung der Bekenner des jüdischen Glaubens, Frankfurt, 1817; Die
jüdische Nationalabsonderung nach Ursprung, Folgen und
Besserungsmitteln, 1831.
PÉGUY, Charles, “Notre Jeunesse”, u: Cahiers de la Quinzaine, 1910; “A Portrait
of Bernard Lazare”, u: Bernard Lazare, Job’s Dungheap, New York, 1948.
PHILIPP, Alfred, Die Juden und das Wirtschaftsleben. Eine antikritisch-biblio-
graphische Studie zu W. Sombart, Die Juden und das Wirtschaftsleben,
Strasbourg, 1929.
BIBLIOGRAFIJA 499
Volkes verteitigt gegen die Ansprüche der Juden und ihrer Verfechter, 1815.
RUPPIN, Arthut, Soziologie der Juden, Berlin, 1930.
1847.
STEINBERG, A. S., “Die weltanschaulichen Voraussetzungen der jüdischen
Geschichtsschreibung”, u: Dubnov-Festschrift, 1930.
STERN, Selma, “Die Juden in der Handelspolitik Friedrich Wilhelms I von Preu-
ßen”, u: Zeitschrift für die Geschichte der Juden in Deutschland, Bd. 5; Der
preußische Staat und die Juden, 2 toma, Tübingen, 1962; Jud Süß, 1929;
“Die Judenfrage in der Ideologie der Aufklärung und Romantik”, u: Der
Morgen, Bd. 11, 1935; The Court Jew, Philadelphia, 1950.
STOECKER, Adolf, Reden und Aufsätze, Leipzig, 1913.
STRAUSS, Raphael, “The Jews in the Economic Evolution of Central Europe”, u:
Jewish Social Studies, vol. III, no. 1, 1941.
SUAREZ, Georges, La Vie orgueilleuse de Clémenceau, Paris, 1930.
SUNDHEIMER, Paul, “Die jüdische Hochfinanz und der bayrische Staat im 18.
Jahrhundert”, u: Finanzarchiv, Bd. 41, 1924.
VACHER DE LAPOUGE, George, L’Aryen, son rôle social, Paris, 1896; Les
Selections sociales, Paris 1896.
VALLÉE, Oscar de, Manieurs d’argent, 1720-1857, 1857.
VARIGNY, C. de, “Les grands Fortunes en Angleterre”, u: Revue des deux
Mondes, jun 1888.
VARNHAGEN, August, Tagebücher, Leipzig, 1861.
VERNUNFT, Walfried, “Juden und Katholiken in Frankreich”, u: Nationalso-
zialistische Monatshefte, oktobar 1938; “Die Hintergründe des französischen
Antisemitismus”, ibid., juni 1939.
VOLTAIRE, F. M. Arouet de, Dictionnaire philosophique (Oeuvres complètes,
vol. 9, 1878); Philosophie génerale: métaphysique, morale et Théologie
(Oeuvres complètes, vol. 40, 1785); Essai sur les moeurs et l’esprit des na-
tions (Oeuvres complètes, vol. 12, 1878).
502 BIBLIOGRAFIJA
II deo: Imperijalizam
American Friends Service Bulletin, General Relief Bulletin, mart 1943.
ANDLER, Charles, Les Origines du Pangermanisme, 1915.
ANGUS, H. F. (prir.), “Canada and the Doctrine of Peaceful Changes”, u: Interna-
tional Studies Conference. Demographic Questions. Peaceful Changes,
1937.
ARNDT, Ernst Moritz, Ein Blick aus der Zeit auf die Zeit, 1814; Phantasien zur
Berichtigung der Urteile über künftige deutsche Verfassungen, 1815;
Erinnerungen an Schweden, 1818.
AZCARATE, Pablo de, “Minorities. League of the Nations”, u: Encyclopaedia
Britannica, 1929.
Day, 1915; Idea and Ideals of the British Empire, Cambridge, 1941.
BARNES, Leonard, Caliban in Africa. An Impression of Colour Madness,
Philadelphia, 1931.
BARRÈS, Maurice, Scènes et doctrines du nationalisme, Paris, 1899.
BARZUN, Jacques, Race. A Study in Modern Superstition, New York, 1937.
BASSERMANN, Ernst, “Nationalliberale”, u: Handbuch der Politik, Bd.2, 1914.
BAUER, Otto, Die Nationalitätenfrage und die österreichische Sozialdemokratie,
Wien, 1907.
BEAMISH, Henry Hamilton, South Africa’s Kosher Press, London, 1937.
BECKER, Paul, Carl Peters, die Wirkung der deutschen Kolonialpolitik, 1934.
BELL, Sir Hesketh, Foreign Colonial Administration in the Far East, 1928.
BENEDICT, Ruth, Race, Science and Politics, 1940.
BENIANS, E. A., “The European Colonies”, u: Cambridge Modern History. The
Latest Age, vol. 12, 1934.
BENJAMIN, Walter, Über den Begrif der Geschichte, u: Werke, Frankfurt, 1955.
BENTWICH, Norman, “South Africa. Dominion of Racial Problems”, u: The
Political Quarterly, vol. 10, Nr. 3, 1939.
BÉRARD, Victor, L’Empire russe et le tsarisme, 1905.
BERGSTRÄSSER, Ludwig, Geschichte der politischen Parteien, 1921.
BIBL, Viktor, Der Zerfall Österreichs, 1924.
BLUNTSCHLI, Johann Caspar, Charakter und Geist der Politischen Parteien,
1869.
BODELSEN, C. A., Studies in Mid-Victorian Imperialism, 1924.
BODIN, Jean, Six Livres de la République, 1576.
BONHARD, Otto, Geschichte des alldeutschen Verbandes, 1920.
BOULAINVILLIERS, Comte Henri de, Histoire de l’Ancien Gouvernement de la
France, 1727.
BRAUN, Robert, “Political Parties. Succession States”, u: Encyclopedia of Social
Sciences.
BRIE, Friedrich, Imperialistische Strömungen in der englischen Literatur, Halle,
1928; Der Einfluß der Lehren Darwins auf den britischen Imperialismus,
1927.
BRONNER, Fritz, “Georg, Ritter v. Schönerer”, u: Volk im Werden, Bd. 7, Nr. 3,
1939.
BRÜCHER, Heinz, “Ernst Haeckel. Ein Wegbegleiter biologischen Staatsden-
kens”, u: Nationalsozialistische Monatshefte, Nr. 69, 1935.
BRUUN, Geoffrey, Europe and the French Empire, 1938.
BRYCE, Viscount James, Studies in History and Jurisprudence, 1901.
BUBNOFF, Nicolai, Kultur und Geschichte im russischen Denken der Gegenwart
(Osteuropa: Quellen und Studien, Nr. 2), 1927.
BUFFON, Georges-Louis Leclerc, Comte de, Histoire Naturelle, 1769-1789.
BURKE, Edmund, Reflections on the Revolution in France (1790), Everyman’s
Library; Upon Party, 2. izdanje 1850.
BURNS, Elinor, British Imperialism in Ireland, 1931.
504 BIBLIOGRAFIJA
Cambridge History of the British Empire, vol. 5: The Indian Empire 1858-1918,
1932; vol. 8: South Africa, 1936.
CARLYLE, Thomas, “Occasional Discourse on the Nigger Question”, u: Critical
and Miscellaneous Essays.
CARR-SAUNDERS, A. M., World Population, Oxford, 1936.
CARTHILL, Al. (pseudonim), The Lost Dominion, 1924.
CHAMBERLIN, W. H., The Russian Revolution, 1917-1924, New York, 1935.
CHERIKOVER, E., “New Materials on the Pogroms in Russia at the Beginning of
the Eighties”, u: Historische Schriften, Bd. 2, Vilna, 1937.
CHESTERTON, Cecil/BELLOC, Hilaire, The Party System, London, 1911.
CHESTERTON, Gilbert K., The Crimes of England, 1915.
CHILDS, Stephen Lawford, “Refugees – a Permanent Problem in International
Organization”, u: War is not Inevitable, Problems of Peace, 13. serija, obja-
vila International Labor Office, London, 1938.
CLAPHAM, J. H., The Abbé Siéyès, London, 1912.
CLASS, Heinrich (pseudonim Einhart), Deutsche Geschichte, Leipzig, 1910;
Zwanzig Jahre alldeutscher Arbeit und Kämpfe, Leipzig, 1910; (pseudonim
Daniel Fryman), Wenn ich der Kaiser wär. Politische Wahrheiten und
Notwendigkeiten, 1912.
CLEINOW, Georg, Die Zukunft Polens, Leipzig, 1914.
COMTE, Auguste, Discours sur l’Ensemble du Positivisme, 1848.
Conditions of India (bez autora, predgovor Bertrand Russell), London, 1934.
CONRAD, Joseph, “The Heart of Darkness”, u: Joseph Conrad, The Youth and
Other Tales, 1902; Victory, 1915.
COOKE, George W., The History of Party, London, 1836.
COQUART, A., Pisarev et l’idéologie du nihilisme russe, Paris, 1946.
CROMER, Lord Evelyn Baring, “The Government of Subject Races”, u:
Edinburgh Review, januar 1908; “Disraeli”, u: Spectator, novembar 1912.
CROZIER, John B., History of Intellectual Development on the Lines of Modern
Evolution, 1897-1901.
CROZIER, W. P., “France and her ’Black Empire’”, u: New Republic, 23. januar
1924.
CURZON, Lord George N., Problems of the Far East, 1894.
HADSEL, Winifred N., “Can Europe’s Refugees find new Homes?”, u: Foreign
Policy Reports, vol. 10, no. 10, 1943.
HALÉVY, Elie, L’Ere des Tyrannies, Paris, 1938.
HALLGARTEN, W., Vorkriegsimperialismus, 1935.
HANCOCK, William K., Survey of British Commonwealth Affairs, London, 1937-
1942; Smuts: The Sanguine Years, New York, 1962.
HONOTAUX, Gabriel, “Le Général Mangin”, u: Revue des Deux Mondes, vol. 27,
1925.
HARLOW, Vincent, The Character of British Imperialism, 1939.
HARVEY, Charles H., The Biology of British Politics, 1904.
HASSE, Ernst, Deutsche Weltpolitik (Flugschriften des Alldeutschen Verbandes,
Nr. 5). 1897; Deutsche Politik, 1905-1906.
HAZELTINE, H. D., “Excommunication”, u: Encyclopedia of Social Sciences.
HEINBERG, John Gilbert, Comparative Major European Governments, an
Introductory Study, New York, 1937.
HERRMANN, Louis, History of the Jews in South Africa, 1935.
HILFERDING, Rudolf, Das Finanzkapital, Wien, 1910.
HOBBES, Thomas, Leviathan (1651), Cambridge Edition, 1935.
HOBSON, J. H., “Capitalism and Imperialism in South Africa”, u: Contemporary
Review, 1900; Imperialism (1905), nepromenjeno izdanje 1938.
HOETZSCH, Otto, Rußland; eine Einführung auf Grund seiner Geschichte von
1904-1912, Berlin, 1913.
HOFFMANN, Karl, Ölpolitik und angelsächsisches Imperium, 1927.
HOLBORN, Louise W., “The Legal Status of Political Refugees, 1920-1938”, u:
American Journal of International Law, 1938.
HOLCOMBE, Arthut N., “Political Parties”, u: Encyclopedia of Social Sciences.
HOTMAN, François, Franco-Gallia, 1573.
HÜBBE-SCHLEIDEN, Deutsche Kolonisation, 1881.
HUXLEY, Thomas, The Struggle for Existence in Human Society, 1888.
IPSERI, H. P., “Vom Begriff der Partei”, u: Zeitschrift für die gesamte Staatswis-
senschaft, 1940.
BIBLIOGRAFIJA 507
Seven Pillars of Wisdom, 1926; Letters, prir. David Garnett, New York, 1939.
LEHR, Zwecke und Ziele des alldeutschen Verbandes (Flugschriften des
alldeutschen Verbandes, Nr. 14).
LEMONON, Ernest, L’Europe et la politique britannique. 1882-1911, 1912.
LEVINE, Louis, Pan-Slavism and European Politics, New York, 1914.
LEWIS, Sir George Cornewall, An Essay on the Government of Dependence,
Oxford, 1844.
LIPPINCOTT, Benjamin E., Victorian Critics of Democracy, University of
Minnesota, 1938.
LOSSKY, N. O., Three Chapters from the History of Polish Messianism (Interna-
tional Philosophical Library, vol. 2, no. 9), Prag, 1936.
LOVELL, Reginald Ivan, The Struggle for South Africa, 1875-1899, New York,
1934.
LOW, Sidney, “Personal Recollections of Cecil Rhodes”, u: Nineteenth Century,
vol. 51, maj 1902.
LUDENDORFF, Erich, Die überstaatlichen Mächte im letzten Jahre des
Weltkrieges, Leipzig, 1927; Die Judenmacht, ihr Wesen und Ende, München,
1938; Feldherrnworte, 1938.
LUXEMBURG, Rosa, Die Akkumulation des Kapitals (1913), Berlin, 1923.
OAKESMITH, John, Race and Nationality, an Inquiry into the Origin and Growth
of Patriotism, 1919.
OERTZEN, A. F. von, Nationalsozialismus und Kolonialfrage, Berlin, 1935.
OESTERLEY, W. O. E., The Evolution of the Messianic Idea, London, 1908.
1937.
PRISTLEY, H. J., France Overseas; a study of modern imperialism, New York,
1938.
Propyläen Weltgeschichte, Bd. 10, Das Zeitalter des Imperialismus, 1933.
PUNDT, Alfred, Arndt and the National Awakening in Germany, New York, 1935.
TALLEYRAND, C. M. de, “Essai sur les avantages à retirer des colonies nou-
velles dans les circonstances présentes” (1799), u: Academie des Sciences
Coloniales, Annales, vol. 3, 1929.
THIERRY, A., Lettres sur l’histoire de la France, 1840.
THOMPSON, L. M., “Afrikaner Nationalist Historiography and the Policy of
Apartheid”, u: The Journal of African History, vol. III, no. 1, 1962.
THRING, Lord Henry, Suggestions for Colonial Reform, 1865.
TIRPITZ, Alfred von, Erinnerungen, 1919.
TOCQUEVILLE, Alexis de, “Lettres de Alexis de Tocqueville et de Arthur
512 BIBLIOGRAFIJA
Gobineau”, u: Revue des Deux Mondes, vol. 199, 1907; L’Ancien Régime et
la Révolution, 1856.
TONSILL, Ch. C., “Racial Theories from Herder to Hitler”, u: Thought, vol. 15,
1940.
TOWNSEND, Mary E., Origin of Modern German Colonialism, 1871-1885, New
York, 1921; Rise and Fall of Germany’s Colonial Empire, New York, 1930;
European Colonial Experience since 1871, New York, 1941.
TRAMPLES, Kurt, “Völkerbund und Völkerfreiheit”, u: Süddeutsche Monatshef-
te, juli 1929.
TYLER, J. E., The Struggle for Imperial Unity, London, Toronto, New York, 1938.
VICHNIAC, Marc, “Le Statut international des apatrides”, u: Recueil des Cours
de l’Académie de Droit International, vol. 33, 1933.
VOEGLIN, Erich, Rasse und Staat, 1933; Die Rassenidee in der Geistesgeschich-
te, Berlin, 1933; “The Origins of Scientism”, u: Social Research, decembar
1948.
VOELKER, K., Die religiöse Wurzel des englischen Imperialismus, Tübingen,
1924.
VRBA, Rudolf, Rußland und der Panslawismus; statistische und sozialpolitische
Studien, 1913.
ABEL, Theodore, Why Hitler Came into Power; an Answer Based on the Original
Life Stories of Six Hundred of His Followers, 1938.
ADLER, H. G., Theresienstadt 1941-1945, Tübingen, 1955.
ALQUEN, Gunter d’, Die SS. Geschichte, Aufgabe und Organisation der
Schutzstaffeln der NSDAP (Schriften der Hochschule für Politik), 1939.
ANWEILER, Oskar, Die Räte-Bewegung in Rußland 1905-1921, Leiden, 1958;
“Lenin und der friedliche Übergang zum Sozialismus”, u: Osteuropa, 1956,
vol. VI.
ARMSTRONG, John A., The Soviet Bureaucratic Elite: A Study of the Ukrainian
Apparatus, New York, 1959; The Politics of Totalitarianism, New York,
1961.
AVTORKHANOV, A., “Social Differentiation and Contradiction in the Party”, u:
Bulletin of the Institute for the Study of the USSR, München, februar 1956;
Stalin and the Soviet Communist Party: A Study in the Technology of Power,
New York, 1959; (pseudonim Uvalov), The Reign of Stalin, London, 1953.
FAINSOD, Merle, How Russia Is Ruled, 1963; Smolensk under Soviet Rule, 1958.
The Fascist Era, objavila Fascist Confederation of Industrials, Roma, 1939.
FEDER, Ernest, “Essai sur la Psychologie de la terreur”, Synthèses, Bruxelles,
1946.
FEDER, Gottfried, Das Programm der NSDAP und seine weltanschaulichen
Grundgedanken (Nazionalsozialistische Bibliothek, Nr. 1).
FEDOTOW, G. P., “Russia and Freedom”, u: The Review of Politics, vol. 8, nr. 1,
januar 1946.
FEST, J. C., Das Gesicht des Dritten Reiches, München, 1963.
FINER, Hermann, Mussolini’s Italy, New York (1935), 1965.
FISCHER, Louis, The Soviets in World Affairs, London/New York, 1930; Life of
Lenin, New York, 1964.
FLAMMERY, Harry W., “The Catholic Church and Fascism”, u: Free World, sep-
tembar 1943.
FLORINSKY, M. T., Fascism and National Socialism. A Study of the Economic
and Social Politics of the Totalitarian State, New York, 1938.
FORSTHOFF, Ernst, Der totale Staat, Hamburg, 1933.
FRAENKEL, Ernst, The Dual State, New York/London, 1941.
FRANK, Hans, Nationalsozialistische Leitsätze für ein neues deutsches Strafrecht,
Berlin, 1935-1936; Die Technik des Staates, München, 1940; (prir.) Grund-
fragen der deutschen Polizei (Akademie für deutsches Recht), Hamburg,
1937; Recht und Verwaltung, 1939; Die Technik des Staates, München, 1942;
Im Angesicht des Galgens, München, 1953; (prir.) Nationalsozialistisches
Handbuch für Recht und Gesetzgebung, München, 1935.
FREYER, Hans, Pallas Athene, Ethik des politischen Volkes, 1935.
FRIEDRICH, C. J. (prir.), Totalitarianism, New York, 1954.
FRIEDRICH, C. J./BRZEZINSKI, Z. K., Totalitarian Dictatorship and Autocra-
cy, Cambridge, 1956.
OLGIN, Moissaye J., The Soul of the Russian Revolution, New York, 1917.
Organisationsbuch der NSDAP, vi{e izdanja.
ORLOV, A., The Secret History of Stalin’s Crimes, New York, 1953.
ORTEGA Y GASSET, José, The Revolt of the Masses, New York, 1932.
PAETEL, Karl O., “Die SS”, u: Vierteljahreshefte für Zeitgeschichte, januar 1954;
“Der schwarze Orden. Zur Literatur über die SS”, u: Neue Politische
Literatur 3, 1958.
PARSONS, Talcott, “Some Sociological Aspects of the Fascsist Movement” u:
Essays in Sociological Theory, Glencoe, 1954.
PASCAL, Pierre, Avvakum et les débuts du raskol (Institut Français de Leningrad,
Bibliothèque, vol. 18), Paris, 1938.
PAULHAN, Jean, uvod za Marquis de Sade, Les Infortunes de la Vertu, Paris,
1946.
PAYNE, Stanley, G., A History of Spanish Fascism, Stanford, 1961.
PENCHERLO, Alberto, “Antisemitism”, u: Encyclopedia Italiana.
PETEGROSKI, D. W., “Antisemitism, the Strategy of Hatred”, u: Antioch Review,
vol. 1, nr. 3, 1941.
PFENNING, Andreas, “Gemeinschaft und Staatswissenschaft”, u: Zeitschrift für
die gesamte Staatswissenschaft, Bd. 96.
POLIAKOV, Léon, Bréviaire de la Haine, Paris, 1951; “The Weapon of Antisemi-
tism”, u: The Third Reich, London, 1955, UNESCO.
POLIAKOV, Léon/WULF, Josef, Das Dritte Reich und die Juden, Berlin, 1955.
PONCINS, Léon de, Les Forces secrètes de la Révolution; F∴ M∴ - Judaïsme,
pregledano izdanje, 1929 (prevedeno na nema~ki, engleski, {panski i portu-
galski); Les Juifs Maîtres de Monde, 1932; La Dictature des puissances oc-
cultes; La F∴ M∴, 1932; La mystérieuse Internationale juive, 1936; La
Guerre occulte, 1936.
TASCA, Angelo (pseudonim Angela Rossija), The Rise of Italian Fascism, 1918-
1922, (1938), New York, 1966.
THYSSEN, Fritz, I Paid Hitler, London, 1941.
TOBIAS Fritz, The Reichstag Fire, New York, 1964.
TREVOR-ROPER, H. R., The Last Days of Hitler, 1947.
The Trial of the Major War Criminals, 42 toma, Nürnberg, 1947-48.
Trials of War Criminals before the Nuremberg Military Tribunals, 15 toma,
Washington, 1949-1953.
TROTSKY, Leon, The History of Russian Revolution, New York, 1932.
524 BIBLIOGRAFIJA
TUCKER, Robert C., The Soviet Political Minds, New York, 1963.
TUCKER, Robert C./COHEN, Stephen F. (prir.), The Great Purge Trial, New
York, 1965.
ULAM, Adam B., The Bolsheviks: The Intellectual and Political History of the
Triumph of Communism in Russia, New York, 1965; The New Face of Soviet
Totalitarianism, Cambridge, 1963.
ULLMANN, A., La Police, quatrième Pouvoir, Paris, 1935.
VARDYS, V. Stanley, “How the Baltic Republics Fare in the Soviet Union”, u:
Foreign Affairs, april 1966.
VASSILYEV, A. T., The Ochrana, 1935.
VENTURI, Franco, Roots of Revolution. A History of the Populist and Socialist
Movements in Nineteenth Century Russia, (1952), New York, 1966.
Verfassung, Die, des Sozialistischen Staates der Arbeiter und Bauern, Strasbourg,
1937.
VOLKMANN, Erich/ELSTER, Alexander/KÜCHENHOFF, Günther (prir.), Die
Rechtsentwicklung der Jahre 1933 bis 1935/6, u: Handwörterbuch der
Rechtswissenschaft, Bd. VIII, Berlin/Leipzig, 1937.