1) Uvod

Petrićeva povijest dio je renesansnog shvaćanja čovjeka svijeta i čovjekovog položaja

u njemu.
Čini se da Petrić želi objasniti sve segmente povijesti posežući za matematikom kao
mjerodavnom metodom.
Petrićevo djelo nastaje u političkom previranju renesanse i zbivanja u njemu.
Politička previranja renesanse i zbivanja u njoj uključuju pad vladavine, sukobe
interesnih grupa, donošenje zakona itd.
Petrićevo djelo nastaje unutar pomenutih promjena, ali dotiče se i današnjih
suvremenih tema.
Dotičući se tema Petrić želi sagledati segmente koji ujedinjuju čovjeka njegovo
mitsko i njegovo stvarno.
Stoga je Petrićeva povijet most između onoga mitskoga i onoga stvarnoga.
Unutar Petrićeva djela prisutne su tematike poput pada vladavina, rasta plemstva,
pučke bune ,a svi oni dotiču se socijalno- političkih dimenzija povijesti.
Sve te teme ukazuju na Petrićev eruditizam i poznavanja događaja svog vremena.
Osim socialno političkih tematika prisutnih u Petrićevu djelu važno je za naglasiti da
mit čini bitnu okosnicu djela.
U svojoj etičkoj dimenziji sreće Petrić želi prikazati sretne građane koji svojom
revnošću poštuju zakone i time dovode do potpune sreće.
Bitno je naglasiti da sreća i dobro kao etičke dimenzije zasjenjuju istinu koju Petrić
uvelike navodi u svom djelu.
Petrić želi svojom poviješću pokazati da je njegov prijelaz između mitskog i
racionalnog izložen mijenju to jest da sve ljudsko ne posjeduje izvjesno znanje.
Njegova interpretacija povijesti ostaje otvorenom, to jest on rastvara probleme koje
povijest ima u sebi.
Sve teme u kojima je Petrić govorio ujedinjuju povijest u jednu disciplinu vrijednu
proučavanja svoga vremena.
2.) Razlaganje teme što i kako , zašto u povijesti?

Petrićeva povijest započinje mitom jer je to jedini način da se neupućenom mnoštvu

prikaže prikriveno istina.
Drugi argument koji tome ide u prilog je usmena predaja znanja u Europu.
Mit započinje velikim promjenama u svijetu uništavanjem i razaranjem u kojima su se
Deuuklion i pira spasili od požara skočivši u vodu, a to je navelo Grke da od stvarnosti
rade mit.
Sve to dio je koji povezuje nakon razaranja stvaranje zajednice zatim grada , države.
To znači da Petrićev presjek nudi prijelaz između onga mitskoga u ono stvarno.
Sve to Petriću je ispričao fra Anton Marcel Petrić, a njemu starac Hamun koji je to
zapisao na četverostranom stupu, kao jedan oblik sjećanja.
Perić navodi da postoje mnogo spomenika pod zemljom koji su izvor sjećanja da se
mogu prema tome satkati mnoge povijesti.
Stoga njegova definicija povijesti biti će da je povijest jedan oblik sjećanja.
Povijest pošto je starac Hamun i mnogi drugi ostavio stup kao sjećanje na buduće dane
odnosi se na prošlost jednako kao i na budućnost.
Pošto je naveo segmente povijesti Petrić saznaje samo da je povijest sjećanje bilo da je
klesano pisano ili slikano.
Drugi dio povijesti odnosi se na ono stvarno racionalno, a uključuje pojedinca i
njegovu zajednicu, pa sve do većih problema uspostave vladavine, vladanja, pučke
bune njenog nastajanja i smirivanja.
Petrić tvrdi da je svrha povijesti dobro i sreća, a postiže se valjanim upravljanjem
ponašanjem građana i dobrim zakonima.
Osim svrhe bitna dimenzija povijesti je istina unutar istine Petrić ističe mnoge
probleme kao što su pisanje povijesti, sama istina povijesti i pisci povijesti.
Za pisanje povijesti Petrić uključuje dvije muze kako on navodi, a to su laskanje i
strah koje služe svakom pojedincu da isprevrne događaje.
Samu istinu povijesti navodi kao istinu na četiri stupnja a pisce povijesti dijeli na one
na vlasti i one iz puka.
Pisci na vlasti pisati će povijest prema naklonostima vladara, dok će oni iz puka pisati
povijest kako se pišu novosti za ulicu.
Petrić je povijest podijelio na veliku povijest, malu povijest, opću povijest i povijest
nečijeg života.
Opća povijest u svom opsegu obuhvaća kako racionalno upravljati zajednicom,
vladavine, vladari i njihov pad, pučke bune kako nastaju i njihovo smirivanje, dok
mala povijest samo jedno djelo, jednog vladara, a povijest nečijeg života odnosi se na
pojedinu osobu.
3.) Zaključak

Petrić je sa svojom povijesti ukazao na mnogobrojne probleme koji se pojavljuju.

U njegovom djelu tvrdnja je da je teško sročiti istinitu povijest jer je izložena
mnijenju.
Njegovu povijest moguće je reinterpretirati sa mnogo stajališta jer nudi otvoren
kontekst na probleme koji se pojavljuju u njoj.
Ona povijest nije puko nabrajanje činjenica već se odnosi na filozofijsko razmatranje
problema.
Petrić svoju povijest smješta između filozofije i poezije te retorike , a njeno
utemeljenje nalazi u matematici.
Njegova povijest otvara mnoge probleme te ih ostavlja neriješenima.