Professional Documents
Culture Documents
PLAĆANJA
DIPLOMSKI RAD
Mentor: Student:
2015.
S A D R Ž A J
1 UVOD.......................................................................................................................1
1.1 Metod rada................................................................................................................2
2 INTERNET..............................................................................................................3
2.1 Istorija........................................................................................................................4
2.2 World Wide Web (WWW)........................................................................................6
2.3 E - mail (elektronska pošta)......................................................................................7
3 ELEKTRONSKO POSLOVANJE.........................................................................9
3.1 Istorijat elektronskog poslovanja.............................................................................9
3.2 Načini elektronskog poslovanja..............................................................................10
3.3 Prednosti i mane elektronskog poslovanja............................................................11
3.4 Internet bankarstvo................................................................................................13
3.4.1 Razvoj internet bankarstva...................................................................................................13
3.4.2 Vrste i načini primene internet bankarstva..........................................................................14
3.4.3 Osnovi pojmovi u primeni Internet bankarstva...................................................................14
4 PAYPAL SISTEM ELEKTRONSKOG PLAĆANJA........................................16
4.1 Istorijat....................................................................................................................16
4.2 Struktura i način zarade PayPal sistema...............................................................18
4.3 Način rada PayPal sistema.....................................................................................21
4.4 Otvaranje PayPal korisničkog računa...................................................................23
4.5 Plaćanje....................................................................................................................25
4.6 Phishing...................................................................................................................25
4.6.1 Šta kaže statistika.................................................................................................................25
4.6.2 Kako opljačkati banku?.......................................................................................................26
4.6.3 Tehnologije sigurnosti..........................................................................................................27
4.6.4 Veza sa Spam porukama......................................................................................................27
4.7 PayPal - mere zaštite...............................................................................................28
4.8 Prednosti PayPal sistema........................................................................................28
4.9 Mane PayPal sistema..............................................................................................29
5 ZAKLJUČAK........................................................................................................32
6 LITERATURA.......................................................................................................34
1 UVOD
Metod ovog diplomskog rada je raznolik, u vecem delu rada preovladava opisno
prikazivanje i objašnjavanje svih elemenata diplomskog rada. Primeri su deo ovog
diplomskog rada jer se opisnim prikazivanjem i objašnjavanjem nece sve reci, pa se
primeri koriste kao prikaz i opis teme ovog diplomskog rada.
Zbog velike popularnosti problematike ovog diplomskog rada literature ima na
pretek, i u ovom diplomskom radu je korištena raznorazna literatura, pomocu koje
možemo videti kako neki drugi ljudi vide ovu problematiku, na koji nacin mogu da
postignu najbolje rezultate i veliku uspešnost u ovoj problematici. Takode iz literature
možemo da vidimo i razne primere, pomocu kojih dolazimo do sopstvenih zakljucaka ili
pak koristimo te primere da bi nešto dokazali ili nešto prikazali. Takode iz literature
možemo da izvucemo i da prikažemo negativne elemente ove problematike, kako ne
treba raditi, cega se treba cuvati i sl.
2 INTERNET
Internet je globalna računarska mreža. Pre svega, pojam internet znači mreža
unutar mreže, ili internakonekcija između više računara. Strukturno postoje male mreže
koje se međusobno vezuju, i time čine ovu strukturu. Internet se sve više naziva
globalnom mrežom informacija (velika internacionalna-globalna baza podataka). Broj
računara na internetu se trenutno procenjuje na oko 150.000.000. Količina informacija
koju ti serveri poseduju je ogromna, i teško je proceniti i prikazati realno kolika je ona
zaista.[8]
Aktuelna istraživanja i futurološke procene ukazuju da se radi o promenama
koje su veće od onih koje su svojevremeno izazvali radio i televizija zajedno. Na
Internetu čovek nije, kao u slučaju televizije, u poziciji da bude samo pasivni primalac
poruka. Naprotiv, mogućnost interaktivne komunikacije su praktično neograničene.
Poruke se mogu primati i upućivati u realnom vremenu (live), ili odloženo(delayed) i to
sve u odnosu na jednog ili mnoštvo drugih učesnika u komunikaciji na Mreži. Zbog
implikacija koje Internet sa sobom nosi, dobro je ukazati na neke osnovne karakteristike
ovog novog dostignuća čovečanstva. Najkraće rečeno, Internet je skup multimedijalnih
vidova višesmerne komunikacije ljudi i kompjutera povezanih svetskom
telekomunikacionom mrežom. Za ovu novu globalnu svetsku komunikaciju i
informatičku infrastrukturu koja je podržava, u svetu se za kratko vreme odomaćio
jednostavan termin –„MREŽA”. Uz pomoć kompjutera i specijalnog softvera za
komunikaciju na Mreži, preko svetskog telekomunikacionog sistema ljudi stupaju u
medjusobni kontakt na svim zamislivim rastojanjima, razmenjujući tekstualne, govorne,
grafičke, muzičke i druge poruke. Na brojnim računarima rasutim posvetu instalirani su
tzv. Internet-sajtovi (‘sedišta) sa kojih se dobija obilje podataka o kompanijama,
agencijama, institucijama, univerzitetima, ljudima, događajima, nauci, tehnici,
obrazovanju, biznisu, kulturi, zabavi, prirodi, . - bukvalno o svemu što čoveku padne na
pamet. Na sajtovima koji u Mreži imaju precizne i jedinstvene adrese, instalirane su
takozvane web-prezentacije koje, nakon što im se sa bilo kog računara u Mreži pristupi,
nude posetiocu obilje informacija, obično o vlasniku sajta. Na primer, ako pristupi sajtu
Tehničkog fakulteta u Zrenjaninu, posetioca očekuje vizuelno efektna informacija o
fakultetu, institutima, katedrama, profesorima i saradnicima, nastavnim planovima i
programima, savetovanjima i simpozijumima, izdatim knjigama, zatim mnoštvo
fotografija, fakulteta, ljudi, i konačno, animacije i umetnički radovi na kompjuteru. Ili,
ako se korisnik odluči da pogleda šta trenutno na tržištu nudi Sony korporacija,
dovoljno je da na svom računaru odtipka odgovarajuću Internet-adresu i da sačeka
nekoliko sekundi dok preko Mreže ne stigne na odabrani sajt. Kada ‘stignes, posetilac je
zapravo ‘negde tamo i web-prezentaciju istražuje na kompjuteru za koji najčešće uopšte
ne zna gde se nalazi. Kod tako velikih korporacija uobičajeno je da se više identičnih
sajtova poveže u tzv. prsten da bi se komunikacija ubrzala. To praktično znači da
evropljani pretražuju sajt Sony-ja lociran negde u Evropi, azijati pristupaju sajtu negde
na svom kontinentu i sl. Čak i u tom domenu nema ograničenja; na primer, sa ovih
prostora se bezikakvih problema umesto evropskom može pristupati i Sony-jevim
‘mirrors(ogledalo)-sajtovima na drugim kontinentima. Pretraživanje Sony-jevog prstena
sajtova nudi informacije o korporaciji, predstavništvima usvetu proizvodima, cenama,
itd. Adrese kompjuterskih Internet sajtova danas su potpuno uobičajene u standardnim
poštanskim komunikacijama, preko novina ili televizije. Dovoljno je prepoznati
jednostavnu troslovnu kombinaciju“www” (od engleskih reči world-wide-web, ili u
slobodnom prevodu “svetski rasprostranjena mreža”) na početku informacije da bi se
znalo da se radi o Internet-adresi. Agresivnost u saopštavanju ovih adresa danas je
nesumnjivo ‘u modi; frekventnost pojavljivanja Internet-adresa na televiziji, jednaka je
ili već a od frekventnosti saopštavanja telefonskih brojeva kao tradicionalnih delova
adresa. Uzgred, saopštavanje faks-brojeva je već uočljivo retko, a faks-mašine će po
svemu sudeći biti kratkotrajna pojava u svetu komunikacija sa rokom trajanja najdalje
do kraja veka.
2.1 Istorija
Već od prvih dana pa sve do danas, Internet je proslavio mnogo „rođendana“, ali
koji je pravi teško će se složiti i najbolji poznavaoci istorije informatike. Neki tvrde
kako je to 1961. kad je dr. Leonard Klajnrok na univerzitetu MIT prvi put objavio rad o
packet-swiching tehnologiji. Neki navode 1969. godinu kao godinu rođenja Interneta jer
je tada Ministarstvo odbrane SAD-a odabralo Advanced Research Project Agency
Network, poznatiju kao ARPANET, za istraživanje i razvoj komunikacija i komandne
mreže koja će preživeti nuklearni napad. Sedamdesete godine donele su nekoliko veoma
važnih otkrića koja su obeležila razvoj Interneta kakvog danas znamo, a potom se
dogodilo i odvajanje ARPANET-a iz vojnog eksperimenta u javni istraživački projekt.
Verovatno je najvažniji trenutak bio 1983. kad je tadašnja mreža prešla sa NCP-a
(Network Control Protocol) na TCP/IP (Transmission Control Protocol / Internet
Protocol), što je značilo prelazak na tehnologiju kakva se i danas koristi.[9]
Protokoli su standardi koji omogućavaju komunikaciju računara putem mreže, a
1983. godine manje od 1000 računara je bilo spojeno sa ARPANET koristeći relativno
primitivni Netvork Kontrol Protokol, koji je uprkos mnogim ograničenjima, bio
upotrebljiv u malim mrežama, i nije bio dovoljno fleksibilan za širu upotrebu. Kako se
ARPANET eksponencijalno povećavao, videlo se kako je potreban opštiji pristup
komunikacionom protokolu kako bi mogli biti udovoljeni sve veći zahtevi i stvarana sve
komplikovanija mreža računara.
Vinton Cerf koji je sa Robertom Kanom stvorio TCP/IP protokol, jednom je
rekao:
„Stvorili smo protokol koji će se koristiti i u velikom mrežama s velikom brojem
računara, protokol koji će nositi Internet budućnosti, što je značilo da mora biti
fleksibilan kako bi različite mreže mogle funkcionisati u zajedničkom okruženju“.
Naime već je tada bilo jasno kako će Internet biti velika mreža sastavljena od
velikog broja manjih mreža. Ali tada je prelaz na TCP/IP bio kontraverzan: neki delovi
informatičke zajednice želeli su prihvatanje drugih standarda, a najviše se pominjao
Open System Interconection Protocol. ARPANET je pre službenog prelaza na TCP/IP u
nekoliko navrata isključio NCP prenos podataka kako bi uverio „neverne tome“ da se
NCP može isključiti po želji.
Vinton Cerf i Robert Kan počeli su rad na novom protokolu puno pre 1983.
godine, tačno 10 godina ranije javila se ideja o novom protokolu, a sledećih godina su
se razvijali i usavršavali detalji protokola koji će promeniti istoriju. Implementacija
TCP/IP-a u tadašnje vreme i operativne sisteme trajala je skoro 5 godina, dok je na
ARPANET bilo spojeno oko 400 računara. Situaciju je pojednostavio detalj što su
mnogi računari koristili Packet Radio i Packet Satellite koje su već nekoliko godina
radile sa TCP/IP protokolom.
2.2 World Wide Web (WWW)
WWW, World Wide Web, W3 ili skraćeno Web, relativno je nov multimedijalni
informacioni servis baziran na hiper-tekstu. Razvila ga je grupa naučnika iz Evropskog
centra za nuklearnu fiziku(CERN) sa ciljem da se “običnim” korisnicima omoguci
jednostavan pristup raznovrsnim servisima mreže i za kratko vreme je postao
najkorišćeniji servis na Internetu. Milioni ljudi svih profila lako se navikavaju na
hipertekst linkove koji povezuju dokumente. Sledeći ove veze jednostavno se prelazi sa
servera na server, bez ograničenja širom sveta. Ovo kretanje se naziva i ”navigacija”
ili“surfovanje” (engl. navigation, odnosno net surfing). Osim standardnog teksta,
dokumenti mogu sadržati i slike, zvukove, pokretne slike i sl., tako da se zapravo radi o
vrlo atraktivnom multimedijalnom sistemu. Iz specijalnih kompjuterskih programa za
pristup WWW-u moze se pristupati i drugim servisima Interneta, kao što su Gopher,
News, Anonimni ftp, Telnet i sl.
WWW je klijent-server sistem, gde se podaci nalaze na serverima na mreži.
Klijenti pomoću korisničkih programa, kao što su pre svih Microsoft (MS) Internet
Explorer i NetScape Navigator (postoje i drugi manje popularni, kao što su Lynx,
Mosaic, Cello ili Arena), pristupaju serverima odgovarajućim protokolom koji se naziva
HTTP (Hyper Text Transfer Protocol). Prednost je u tome što se isti dokumenti bez
teškoća prikazuju na vrlo raznovrsnim operativnim sistemima na računarima širom
sveta. Najčešće se radi o popularnim operativnim sistemima MS-Windows, Unix i dr.
Na početku su Web aplikacije bile statičke, a prva verzija Web-a bila je u karakter-
orijentisanom tekst okruženju sa orijentacijom na stranu ili dokument. (Odatle i termin
home page za prvu stranu na Web serveru). Danas mnoge vodeće Web lokacije imaju
front-end relacione baze podataka koje podržavaju dinamičke i adhoc upite i u trenutku
generišu multimedijalne dokumente. Standardni format dokumenata koji se prenose je
HTML (Hyper Text Markup Language). To su tekstualne datoteke sa dodatkom
sekvenci za formatiranje teksta. Suštinska osobina Web-a kao hipermedijalnog sistema
je mogućnost referenciranja drugih dokumenata iz HTML-a. Ovo referenciranje može
biti u okviru istog servera ili pozivanjem drugog servera u mreži, što se na ekranu
obično prikazuje kao podvučen tekst. Kreiranje sadržaja Web-a vrši se pomoć u
specijalnih softvera, odnosno programskih jezika i editora. Među poznatijima su
grafički orijentisani jezik Java (pomoću koga korisnici mogu kreirati Web stranice sa
animacijama poput crtanih filmova ili 3-D virtuelnih svetova) i FrontPage editor sa
odličnim mogućnostima brzog komponovanja i realizacije sadržaja Web stranica.
Korišćenje:
Sa radne stanice aktivira se program NetScape ili Internet Explorer levim klikom
miša na odgovarajuć u ikonicu na ekranu. Odabrani program postaje čitač HTML
stranica, odnosno dobija status klijent programa za pristup Web serverimana Internetu.
Ako se u odgovarajućem prozoru korisničkog menija izabere lokacija www.tf.zr.ac.yu,
dobiće se prva strana (home page) Web servera Univerziteta u Zrenjaninu. Pojedini
sadržaji HTML stranice na koju je ostvaren pristup predstavljaju događaje. Koji će se
događaj desiti ako se izabere to mesto, piše u donjem levom uglu WWW čitača (može
biti start za slanje elektronske pošte, hipertekst link prema drugim dokumentima,
prelazak na drugi računar gde se nalazi tema koja zanima korisnika, aktiviranje neke
animacije, pesme itd).
Danas razlikujemo više modela mrežnog poslovanja: B2B, B2C, B2B2C, C2C...
- sa odgovarajućim formama istog modela ( zastupanje, trgovina, oglašavanje,
pretplata ).
B2C označava prodaju roba ili usluga krajnjim potrošačima posredstvom
Interneta. Osnovna forma B2C ekonomije su automatizovane onlajn prodavnice.
Prednosti su štednja vremena, konkurentost, niže cene roba, usluga i transakcija.
Oblici elektronskog poslovanja neće se ravnomerno razvijati. Stručnjaci
procenjuju da svetski B2C, godinu do dve u svom razvoju prednjači ispred B2B
poslovanja. Prema jednoj studiji Forrester Research, evropska online B2C prodaja će se
u narednih pet godina gotovo udvostručavati svake godine, i direktno je povezana sa
ekspanzijom Internet korisnika, korišćenjem eura kao jedinstvene valute, pravnim
regulisanjem poslovanja na Internetu, ali i drugim tehnološkim pretpostavkama.
Poslovni sistemi su stvorili novog nelojalnog i izuzetno dobro informisanog kupca.
Prosečan online kupac je danas u superiornoj poziciji u odnosu na off-line populaciju.
Internet je izvor svih informacija do kojih on želi da dođe.
Uobičajen proces koji se odvija od ideje do izvršenja kupovine podrazumeva[2, str. 53.]:
Pronalaženje kvalitetne robne marke ( ovaj deo populacije radije kupuje poznate
brendove u čiji kvalitet ima poverenja),
Kada se odluči za određeni proizvod, kreće u potragu za najpovoljnijom cenom,
Kada se informiše o rasponu cena ( u svetu i lokalno), odlučuje se za kupovinu
( u najpovoljnijoj online ili offline trgovini)
Poslovni sistemi se danas mogu podeliti u tri grupe, prema online prisustvu na tržištu :
"cigla-i-malter" (eng. brick-and-mortar) je metafora za sisteme koji koriste
isključivo tradicionalne metode prodaje i distribucije i tradicionalne
komunikacione medije,
"cigla-i-klik" (eng. brick-and-click) predstavljaju poslovne sisteme koji klasične
kanale prodaje i komunikacije široko podupiru Internet servisima (nabavke,
prodaja, komunikacija),
"dot-com" su poslovni sistemi koji kompletno poslovanje vrše u virtuelnom
svetu Interneta i e-trgovine.
B2C sajtovi su portali koji povezuju preduzeća i potrošače (Amazon, eBay, Yell,
Classmates, Gap i sl. ). Većina ovih firmi primarno postoji na Internetu ( elektronske
firme ). Njihove kancelarije i skladišta postoje zbog njihove potrebe za uspehom.
Nosilac elektronske trgovine je Amazon. U početku, celokupnu njihovu ponudu
činile su knjige, da bi se vremenom njihova ponuda proširila na razne kategorije
proizvoda kao što su muzika, video izdanja, tehnika, pokloni i sl. Načini plaćanja su
raznovrsni, ali se najčešće koriste kreditne kartice. Obim trgovine u 2004. godini
iznosiće oko 40 milijardi dolara.
Broj Web sajtova 2002. godine je iznosio 12.000.000 u svetu, dok je u našoj
zemlji oko 16,000. Od toga samo je oko 50% adresa bilo aktivno. Na ostalima se ili
pojavljuje prazna stranica ili je sajt u izradi. Većina prezentacija su male, daju samo
osnovne informacije bez interakcije i rađene su uglavnom samo na srpskom (manji broj
na srpsko-engleskom).
4.1 Istorijat
Sistem Pay Pal je počeo sa radom u Silikonskoj dolini u martu 1999. Godine, ali
su tek u oktobru te iste godine započele sa radom prve transakcije.
Registrovan je u USA u državi Delaware. 31. decembra 2001. god. imali su 600
zaposlenih.
U februaru 2002. godine su se pojavili na NASDAQ-u kao akcionarsko društvo
sa inicijalnom vrednošću po akciji od 13 $ .
PayPal beleži za sada intenzivan rast, i to znači da će i nadalje biti uspešan.
Od svog nastanka Pay pal je doživeo izuzetno brz rast.
Od početka rada do danas ima oko 12 miliona registrovanih korisnika
uključujući i više od 2.2 miliona poslovnih računa.
Za tako kratko vreme je gotovo nezamislivo prikupiti toliko korisnika, sa njima
uspostaviti poslovni odnos, otvoriti im račune i primiti i proslediti sredstva, a
sve to uz maksimalnu dozu sigurnosti.
To znači da je prosečno dnevno se registrovalo oko 18000 novih korisnika.
U elektronskoj trgovini postoji nešto što se zove "mrežni efekat" – što više ljudi
posećuje neki sajt, to je taj sajt atraktivniji. Jedan od onih koji uspešno koriste taj
fenomen je PayPal - sajt za plaćanje preko Interneta, sa godišnjim prometom od preko
17 milijardi dolara. PayPal nije banka, ali za one koji na Internetu kupuju i prodaju
obavlja manje-više istu funkciju kao da jeste. Sajt navodno ima pedesetak miliona
korisnika, odnosno vlasnika računa širom sveta (poređenja radi, najmoćnija svetska
banka, Citigroup, ima samo četiri puta više vlasnika računa).
Najveći broj PayPalovih korisnika kupuje, dakle plaća, robu sa eBaya, ali sve je
više i onih koji koriste ovaj sajt za transakcije na drugim mestima - procenjuje se da je
samo u prvom kvartalu 2005 godine na PayPalovom sajtu obavljeno transakcija u
vrednosti od milijardu dolara koje se ne odnose na eBay. Osim kupovine na drugim
sajtovima, preko PayPala možete da plaćate porez ako živite u nekim delovima Južne
Karoline, šaljete donacije azilu za mačke u Masačusetsu i poklon vaučere prijateljima i
rođacima koje ne možete lično da posetite.
Zašto vam PayPal skida 1,95 dolara? Razlog je jednostavan, na taj način PayPal
želi dokazati da je kartica koju smo naveli zaista naša. Korisnik to dokazuje na način da
u banci izvadi ispis transakcija gde će pronaći taj četverocifreni broj nazvan Expanded
use Number. Nakon toga taj broj upisujemo prema uputstvima PayPala koje su nam
poslane na email adresu. Kad se PayPal-u javi taj četverocifreni broj onda je siguran da
je prijavljena kartica naša jer samo korisnik kartice ima pristup transakcijama. Da nema
toga na PayPal bi svako mogao prijaviti bilo čiju karticu samo da zapiše brojeve s nje.
4.5 Plaćanje
4.6 Phishing
Tokom 2004. godine trend rasta broja detektovanih Phishing Email poruka je
povećan za prosečno 36% mesečno. Sličan trend uvećanja je registrovan i po pitanju
Web sajtova na koji se prevareni korisnici upućuju, njihov rast je na nivou od 25%
mesečno.
Interesantno je da je pri tome broj "brendova" koji su predmet prevara
konstantan i da se kreće u opsegu od 42 do 46. Industrije koje su ovime pogođene su:
finansijske usluge (70%), Internet servis provajderi (15%) i trgovinski lanci (7%).
Prevare se obavljaju preko Web sajtova koji su najčešće u S.A.D.-u (29%) i zatim u
Kini, Koreji i Rusiji. Uočava se i trend pomeranja prevara van američkih granica, ali je
veoma važan podatak da je broj Phisihing Web sajtova koji se nalaze na
kompomitovanim PC računarima sa širokopojasnim Internet konekcijama dostigao
50%.
Smatra se i da oko 5% primaoca poruka pozitivno reaguju na mamce i time
postaju žrtve Phishing napada.[2, str. 146.]
Na PayPalu se može:
Fizičko lice ili preduzeće može da prima Paypal vrednost (novac) od drugih
osoba ili preduzeća.
Kreditna kartica je zaštićena, znači prodavač usluge ne može da zloupotrebi
kreditne kartice.
Paypal vrednost (novac) se može isplatiti na bankovni račun osobe ili preduzeća.
Paypal pruža zaštitu kako kupcima tako i prodavačima.
Paypal pruža mogućnosti primanja kreditnih kartica i bez posebnog računa za
primanje kreditnih kartica.
Kako paypal pokušava stati na svim silama na kraj, dizajnirao je sistem koji se
bavi isključivo ovime. U slučaju da paypal primeti bilo koje sumnjive radnje on
automatski zaključava korisnički račun dok osoba koja je pravi vlasnik računa ne obavi
određene radnje da bi uklonila pretnje i dokazala da je stvarni vlasnik računa.