VRHOVNI SUD CRNE GORE

Rev.br.540/17

U IME CRNE GORE

VRHOVNI SUD CRNE GORE, u vijeću sastavljenom od sudija Radoja

Orovića, kao predsjednika vijeća, Vesne Begović, Dragice Milačić, Nataše
Božović i Ranke Vuković, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužioca O. K.,
koju zastupa Sekretarijat za imovinsko pravne poslove, protiv tuženih J. E., iz
T. i Ž. M., iz K., koje zastupa punomoćnik B. G., advokat iz K., vrijednost
spora 11.000,00 €, odlučujući o reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Višeg
suda u Podgorici Gž.br.3843/16-13 od 17.01.2017.godine, u sjednici vijeća
održanoj dana 13.02.2018. godine, donio je

PRESUDU

Revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Podgorici Gž.br.3843/16-13 od

17.01.2017.godine odbijena je žalba tuženih kao neosnovana i potvrđena
presuda Osnovnog suda u Kotoru P.br.30/13 od 01.07.2016.godine, kojom je
odlučeno:"
 I.

USVAJA SE kao tužbeni zahtjev tužioca prema tuženima, pa se utvrđuje da je

Opština Kotor u odnosu na tužene vlasnik dijela katastarske parcele 305 K.O.
Muo I, koji odgovara dijelu čestice zemlje 583 K.O. Muo, po starom
katastarskom premjeru, u površini od 18 m2, a po nalazu definisanom
detaljnim tačkama koje su određene koordinatama i to:

YX

10.6562719.28 4698738.02

11.6562718.88 4698739.57

12.6562718.65 4698740.73

13.6562918.43 4698742.07

14.6562721.61 4698743.19

15.6562722.49 4698743.65

16.6562724.64 4698741.45

10.6562719.28 4698738.02

i dijela katastarske parcele 305 K.O. Muo I, koji odgovara dijelu čestice zemlje
583 K.O. Muo, po starom katastarskom premjeru, u površini od 12 m2, a po
nalazu definisanom detaljnim tačkama koje su određene koordinatama i to:

YX

11.6562718.88 4698739.57

19.6562713.59 4698738.66

20.6562711.31 4698738.18
25.6562707.60 4698737.45

26.6562706.24 4698737.21

39.6562711.34 4698739.31

12.6562718.65 4698740.73

11.6562718.88 4698739.57

i dijela katastarske parcele 305 K.O. Muo I, koji odgovara dijelu čestice zemlje
583 K.O. Muo, po starom katastarskom premjeru, u površini od 43 m2, a po
nalazu definisanom detaljnim tačkama koje su određene koordinatama i to:

YX

06.6562714.72 4698735.10

21.6562712.76 4698733.84

24.6562709.46 4698731.73

34.6562707.44 4698730.43

33.6562706.68 4698733.00

26.6562706.24 4698737.21

25.6562707.60 4698737.45

20.6562711.31 4698738.18

19. 6562713.59 4698738.66

07. 6562714.62 4698735.43

06. 6562714.72 4698735.10

što je tužena dužna priznati i trpjeti da se tužilac uknjiži kod Uprave za
nekretnine - PJ Kotor.

II.

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

Protiv drugostepene presude tuženi su izjavili reviziju zbog bitne povrede

odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
Predložili su da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji ili, pak,
da se nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na
ponovno sudjenje.

Odgovor na reviziju nije podnijet.

Po razmatranju spisa predmeta ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u smislu

odredbe čl.401 ZPP, pa je našao da revizija nije osnovana.

U postupku pred prvostepenim i drugostepenim sudom nije počinjena bitna

povreda postupka iz odredbe čl.367 st.2 tač.12 ZPP, na čije postojanje ovaj
sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl.367 st.2 tač.15 ZPP, na koju se
revizijom ukazuje jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne
može ispitati, a sadrži dovoljne i jasne razloge o odlučnim činjenicama koje u
potpunosti prihvata i ovaj sud i na iste upućuje revidente.

Neosnovani su navodi revizije kojima se ukazuje na pogrešnu primjenu

materijalnog prava.

Predmet tužbe u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za utvrđenje prava svojine na

djelovima kat. parc. 305 KO Muo I, koji odgovaraju djelovima čest. zem. 583
KO Muo po starom premjeru, u površinama i sa koordinatama označenim
izrekom prvostepene presude.

Iz činjeničnog utvrđenja sadržanog u spisima predmeta nesumnjivo proizilazi

da je bivša čest. zem. 583 KO Muo, bila upisana kao opštenarodna imovina -
organ uprave NOO Opštine Kotor u posj. listu br. 68 KO Muo. Vještačenjem
po vještaku geodetske struke utvrđeno je da je čest. zem. 583, u površini od
73 m2 koja je predmet ovog spora, upisana na tuženog drugog reda po
osnovu Ugovora o kupoprodaji, zaključenog sa tuženom prvog reda, koja se
kao vlasnik upisala po osnovu nasleđa. Vještak se decidno izjasnio na ročištu
pred prvostepenim sudom da čest. zem. 583 nije bila u vlasništvu pravnog
prethodnika tužene prvog reda, njenog oca pok. T. R., niti je na istoj imao
pravo korišćenja, u prilog čemu ide i činjenica da je isti u postupku izlaganja,
na zapisniku od 09.09.1986. godine, izjavio da je korisnik čest. zem. br. 398, a
ne 583, čija površina od 72 m2 je, kako je već rečeno predmet ovog postupka.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je usvojio

tužbeni zahtjev, a Viši sud je, prihvatajući činjenični i pravni zaključak
prvostepenog suda pobijanom presudom odbio žalbu tuženih i potvrdio
prvostepenu presudu.

I po ocjeni ovog suda, pravilno su postupili prvostepeni sudovi odlučujući na

navedeni način.

Naime, nižestepeni sudovi zaključuju da je tužilac pravni sljedbenik NOO

Kotor koji je bio upisan kao posjednik predmetne čest. zem. 583 u posj. listu
br. 68 KO Muo, te da je imovina bila u režimu opštenarodne imovine, odnosno
državne imovine. Dalje zaključuju da su narodni odbori bili organi državne
vlasti preko kojih je narod vršio svoju vlast u administrativno - teritorijalnim
jednicama, shodno odredbama Opšteg zakona o narodnim odborima (Sl. list
FNRJ, br. 43/46), da opštenarodnom imovinom lokalnog značaja upravlja NO,
što znači da je imao samo pravo upravljanja. Prema odredbi čl. 1 Uredbe o
knjiženju prava svojine na nepokretnoj imovini (Sl. list FNRJ, br. 58/47),
državna imovina se knjiži kao opštenarodna imovina sa označenjem organa
kome je predata na upravljanje.

Stoga su navodi revizije kojima se spori stvarna legitimacija tužioca u cjelosti

neosnovani, a revidenti se upućuju na date razloge nižestepenih sudova koje
u potpunosti prihvata i ovaj sud, bez potrebe da ih posebno ponavlja.

U postupku je utvrđeno da se sporno zemljište nalazi u obuhvatu DUP-a Muo,

a koja činjenica nije sporna među strankama, što znači da predstavlja imovinu
kojom raspolaže opština, u smislu Zakona o državnoj imovini i u skladu sa
pravnim stavom Vrhovnog suda Crne Gore Su.I br. 96/15, što znači da je
tužilac aktivno legitimisan u ovom sporu, pa je navode revizije date u tom
pravcu takođe valjalo odbiti kao neosnovane.
Nasuprot navodima revizije, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da, kod
utvrđene činjenice da pravni prethodnik tužene prvog reda pok. Tomo
Radulović, nije bio ni vlasnik, ni korisnik kat. parc. br. 305 u dijelu koji
odgovara čest. zem. u spornoj površini od 73 m2, to su bez uticaja na
drugačije presuđenje rješenje o nasleđivanju donijeto u postupku raspravljanja
zaostavštine iza njegove smrti, kao i ugovor o fizičkoj diobi, o čemu
nižestepene presude sadrže dovoljne i jasne razloge koje u potpunosti
prihvata i ovaj sud.

Pravilno zaključuju nižestepeni sudovi da se izgrađene betonske stepenice na

dijelu sporne parcele ne mogu tretirati kao građevinski objekata u smislu
odredbe čl. 41 Zakona o svojinsko pravnim odnosima, jer se isti ne primjenjuje
na građevine koje kao pripadak služe nekoj drugoj građevini ili zemljištu, pa je
i ove navode reviziije valjalo odbiti kao neosnovane.

Neprihvatljivi su navodi revizije kojima se ističe da je tužena bila zakonit i

savjestan držalac sporne nepokretnosti, te da je ispunila sve zakonske uslove
da predmetnu nepokretnost stekne putem redovnog održaja, računajući
vrijeme za koje je njen pravni prethodik pok. T. R. držao spornu nepokretnost,
kao savjestan i zakonit držalac od 1988. godine.

Nesumnjivo je utvrđeno da je sada pok. Tomo u postupku izlaganja podataka

na zapisniku izjavio da nije vlasnik ni korisnik čes. zem. br. 583 tako da, sve i
da je imao posjed na istoj njegova državina nije bila zakonita ni savjesna, jer
je znao da ta čest. zem. nije njegova. To znači da se period od 1988. godine
pa do donošenje rješenja o nasleđivanju 2009. godine ne može uzeti u obzir,
a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta 2013. godine to nije mogao
proteći rok neophodan za sticanje prava svojine po osnovu održaja. Takođe,
ni tuženi drugog reda nije bio savjestan, jer je kao kupac sporne nepokretnosti
bio upoznat sa činjenicom da se vodi spor po tužbi tužioca protiv tužene prvog
reda oko prava svojine nad istom.

Ovaj sud je cijenio i ostale navode revizije, ali je našao da isti ne utiču na
donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari.

Kako navodima revizije nijesu dovedeni u sumnju razlozi pobijane presude, to

je reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu.

Sa izloženog, primjenom odredbe čl.408 ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 VRHOVNI SUD CRNE GORE

Podgorica, 13.02.2018.godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA,

Radoje Orović, s.r.