MIZANTROP - Moliere

OSOBE
ALCESTE, Celimenin obožavatelj
PHILINTE, Alcesteov prijatelj
ORONTE, Celimenin obožavatelj
CELIMENA, Alcesteova ljubav
ELIJANTA, Celimenina sestrična
ARSINOJA, Celimenina prijateljica
ACASTE KLITANDAR markizi
BASQUE, Celimenin sluga
STRAŽAR Francuskog maršalskog suda
DU BOIS, Alcesteov sluga
Događa se u Parizu.
PRVI ČIN
PRVI PRIZOR
Philinte, Alceste
PHILINTE
No, stoje? Stoje s vama?
ALCESTE
Ma idite već jednom!
PHILINTE
Al recite mi barem, zašto sad odjednom...?
ALCESTE
Ma nosite se, rekoh, bez nepotrebnih riječi!
PHILINTE
Al poslušajte, ipak, bez ljutnje, što ću reći!
ALCESTE
Ne želim čuti ništa! I namjerno se ljutim! 5
PHILINTE
Ja ne shvaćam vaš bijes i zato teško šutim: pa ja sam, konačno, vaš prijetelj! Štoviše...!
ALCESTE
Moj prijatelj? Tko? Vi? A, ne! Ne! Niste više!
Sve do sad sam, doduše, mislio da jeste,
al nakon vaših riječi i vaše čudne geste, 10
ne cijenite me bliskim! Da, iskreno vam velim -
u pokvarenu srcu mjesta ja ne želim!
PHILINTE
Vi mislite, Alceste, da nešto skrivih vama?
ALCESTE
Da, mislim! Trebalo bi da umrete od srama!
Jer nema isprike za himbu vašeg čina, 15
od koje časne ljude spopada mučnina!
Ma vidio sam vas gdje izjavama, laskom
i prisegom na ljubav i pretjeranom paskom
obasipate nekog neznaca, grlite ga
i ljubite! A potom, kad vas nakon svega 20
priupitah za ime vašeg ljubimca, vi ste
mi rekli da mu ime nikad čuli niste!
Tek stoje otišao, vi ste za tren oka
govorili o njemu posprdno, svisoka!
Pa to je, dovraga, nepristojno i jadno, 25
štoviše licemjerno, podlo, ružno, gadno!
Da ja se tako ružno ponesem, slično vama, ja bih se objesio, na prvi stup, od srama!
PHILINTE
To meni ipak nije razlog da se vješam!
Oprostite što drsko u vaš sud se miješam, 30
no budite mi blaži u vašem strogom sudu
i ne dajte da umrem na užetu zaludu!
ALCESTE
Ta vaša neslana me šala ipak čudi!
PHILINTE
Pa dobro, što u biti vi tražite od ljudi?
ALCESTE
Što? Samo to da budu časni, da ne lažu 35
i uvijek samo ono što i misle kažu!
PHILINTE
Kad zagrli nas netko i tome se veseli,
nije li red da čovjek tu radost s njim i dijeli
i da mu, na svoj način, istim novcem plaća -
da daje riječ za riječ, a pažnju pažnjom vraća? 40
ALCESTE
Ne, ja ne primam vaše modne običaje,
sve što u vašem krugu već dosta dugo traje!
A najviše od svega mrzim kreveljenje
svih onih što vam nude sve svoje povjerenje,
darivatelja slatkih, glupih zagrljaja 45
i laskavih kozera, što brbljaju bez kraja, u uslužnosti što se nadmeću i mjere, a podjednako
cijene poštene i pozere! I što vam vrijedi, kad vam takav čovjek kaže da ste mu dragi, da se u
svemu s vama slaže i da vas neizmjerno poštuje i cijeni, kad shvatite da isto tepa svakoj
beni!? Ne, svaka zbiljski časna i poštena duša sve takve, prazne, laske s nelagodom sluša, ne
poštujući ljubav što se lako nudi, u svakoj zgodi, svima; stotinama ljudi! Jer, ljubav, to je -
izbor! A svi što vole ljude općenito, nasumce - praznoglave su lude! I ako ste sad i vi ko svi ti
vaši znanci -ne poznajem vas više! Od sada smo stranci! Ne! Srce svakom sklono nije znak
dobrote! Sto vrijedi ljubav koja ne cijeni vrednote u samo jednom biću? Taj izbor - to se traži
od prave ljubavi, a sve su drugo - laži!
PHILINTE
Ja ipak mislim da su u boljem društvu nužni ti znaci uljudnosti, vama tako ružni!
ALCESTE
A ja pak mislim, daje na ruglo i sramotu taj sajam lijepih riječi u današnjem životu! Ma
ostanimo ljudi! Kad imamo što reći, nek iz dubine duše poteku naše riječi! A riječ nek bude
izraz naše prave biti, a ne naklapanje, što bitno želi skriti!
PHILINTE
Al ima trenutaka kad biti iskren znači,
u biti, biti smiješan i predaleko zaci!
Ja znam da se to s vašim načelima ne slaže, 75
no ponekad je bolje kad čovjek malo - laže!
Bi 1' od nas bilo mudro kad bismo baš svima
i svakom zgodom rekli što mislimo o njima?
Pa kad nam je tko mrzak i stran po svojoj ćudi,
da baš ga svatko, odmah, prekorava i kudi? 80
ALCESTE
Da!
PHILINTE
Rekli biste staroj Rosaliji da nije ni ljepša, a ni mlada, kad šminkom bore krije? I daje
smiješna, daje sav svijet u lude broji?
ALCESTE
Pa da!
PHILINTE
A Dorilasu daje glupan, koji vas i na cesti vreba, tražeć kakvu zgodu 85
da naklapa o svom junaštvu i svom rodu?
ALCESTE
Dakako!
PHILINTE
Zbilja?
ALCESTE
Zbilja! Ja ne cijenim junake na jeziku, pa grdim lašce i glupake! U gradu i na dvoru, kamo
god zavirim, nailazim na glupost, pa se jedva smirim 90
i žučno planem nad tim meni zbilja stranim oblicima života! Ja se tako sramim tog općeg
truleža! Ja mrzim svu tu tupost i nepravdu i himbu i gramzivost i glupost! I svega mije dosta!
Pa mislim, prvom zgodom, 95 otići, raskinuti s cijelim ljudskim rodom!
PHILINTE
Filozofska je vaša srdžba - neupitna,
al čini mi se više smiješna, nego bitna!
I sad smo vi i ja, u svemu, slični braći
iz "Škole za muškarce", što u biti znači, 100
da vi...
ALCESTE
Poštedite me svojih glupih prispodoba!
PHILINTE
Poštedite vi mene svojih sitnih zloba,
u želji da se mijenja i sama narav ljudi!
I ako vam je zbilja iskrenost po ćudi,
ja iskreno vam velim, u ime drugih, sviju, 105
da vi baš niste zdravi, da ljudi vam se smiju!
Ta vaša strašna srdžba na navike i ljude
jednodušno se shvaća ko ispad jedne lude!
ALCESTE
To bolje, k vragu! Sjajno! Ja tek to i želim!
Pa to je dobar znak i čak mu se veselim! 110
Jer ja baš mrzim ljude i ne znam ništa mrze
od njih! I bjesnio bih da me mudrim drže!
PHILINTE
Vaš gnjev na ljudsku narav cijenim nazlobrzim!
ALCESTE
I s pravom! Ja je mrzim! Strahovito je mrzim!
PHILINTE
I ta se vaša mržnja odnosi, zacijelo, 115
na sav naš ljudski rod! Pa, to je zbilja smjelo, no mudro, ipak, nije! - Svi, koji tako sude...!
ALCESTE
Da, to je opća mržnja! Ja mrzim sve! Sve ljude!
Većinu zato što su podli, zli, što lažu,
a druge zato što se s njima druže, slažu; 120
bez truna one mržnje što se ipak budi,
na podlost i na pakost, u duši časnih ljudi!
A kako svaki obzir prema grijehu škodi,
to vidimo po hulji što sa mnom parbu vodi:
zaludu mu što skriva svoje pravo lice, 125
prevrtljiva načela i narav propalice,
jer njegov ljigav glas i oči, lažno smjerne,
obmanut će neznance i one lakovjerne,
al sav svijet zna da taj se gnus u društvu penje
na sam vrh tek uz podlost i uz nepoštenje! no
Zbog naglog uspona tog pripuza, te blune,
sav častan svijet crveni, a tek se rijetki bune!
Zaludu mu vi rekli i kakav je i stoje,
on oholo i drsko i dalje tjera svoje!
Nazovite ga javno huljom, gnjidom, gadom, 135
svi će vam pljeskati, a ipak će ga, kradom,
i dalje zvati k sebi, da se s njime druže,
da mu se dive, da ga časte, da mu služe!
I ako neku počast mora spletkom steći,
pobijedit će sve premce, bit će od svih veći! 140
A mene vam to ždere! Meni vam je strana
popustljivost spram takvih poroka i mana
i dođe mi da bježim u neku pustoš, tamo,
gdje nema žive duše! Zamislite samo!
PHILINTE
Ma ostavimo slabost navika i ljudi 145
i ne budimo strogi prema ljudskoj ćudi!
Zbog čega da se od nje savršenstvo traži?
Spram nekih naših mana valja biti blaži!
Vrlina nikad nije razmetljiva, već blaga,
pa tako čak ni mudrost nije svima draga. 150
Da! Istinska se mudrost krajnjeg suda kloni,
a svi su umni ljudi pomirenju skloni.
A ona kruta sklonost nekadašnjih dana
sad je i vremenu i našoj ćudi strana;
zaludu ljudi čistom savršenstvu streme, 155
jer vladati se treba kako traži vrijeme!
I lud je svaki onaj koji silno želi
sav svijet popravljati, pa svima packe dijeli!
Pa i ja često vidim u našoj sredini
koješta što se meni nedoličnošću čini, 160
u danom trenu, ali ja rijetko kada padam
zbog te sitnice u gnjev, nekako se svladam
i mirno primam ljude onakve kakvi jesu,
pa podnosim što čine ne predajuć se bijesu!
A taje moja "flegma", na dvoru i u kući, 165
filozofska, u biti, baš poput vaše "žuči"!
ALCESTE
A ta se vaša "flegma", što tako mudro zbori,
ta vam se flegma, kažem, nikad ne razgori?
Da vam se dogodi da prijatelj vas vuče
na sud, svojatajući vaš novac, zemlju, kuće, 170
uz podvale i laži i uvrede i grdnje -
to ne bi izazvalo bar iskru vaše srdnje!
PHILINTE
Te mane, vama mrske, ja shvaćam kao puku
kob ljudske naravi, svih nas, u neku ruku;
i jednako mi malo vrijeđa duh i srce 175
kad vidim hulje, lašce, gramzivce i škrce,
kao kad vidim orla, gladna plijena, strvi,
il objesno majmunče, il vuka, žedna krvi.
ALCESTE
Da trpim podlost, kradu, klevetu i prosta podmetanja i šutim?! Prokletsvo! Neću! Dosta!
180 Za takvu drsku mudrost zbilja nemam volje!
PHILINTE
Da, šutjeti je, znate, često mnogo bolje nego na protivnika praskati zaludu: pripremite svoj
duh i um za spor na sudu!
ALCESTE
To ne kanim ni u snu i o tom nema zbora! 185
PHILINTE
A tko vas brani, mislim, glede vašeg spora?
ALCESTE
Sto? Mene? Pravo! Pravda! I činjenično stanje!
PHILINTE
A nećete li k sucu, na malo svjetovanje?
ALCESTE
A, ne! Pa taj je slučaj jasan od početka!
PHILINTE
Maja se s vama slažem, taj spor je čista spletka 190 i sve...
ALCESTE
Ja na to više ne trošim ni riječi! Nek bude kako bude!
PHILINTE
A, nemojte priseći...!
ALCESTE
Ma žalibože truda!
PHILINTE
Al protivnik vas čeka i s nekim dokazima, a znat će ih...
ALCESTE
Pa? Neka!
PHILINTE
Ma nasjest ćete!
ALCESTE
I? Što? Ništa nije trajno! 195
PHILINTE
Ma...!
ALCESTE
Izgubim li proces - to će biti sjajno!
PHILINTE
No, čujte..!
ALCESTE
Vidjet ću, doskora, na tom sudu, svu mjeru ljudske zloće! I kako je zaludu sva borba protiv
jednog podlog, zlobnog stvora, kad on, pred licem svijeta, pobijedi u sporu! 200
PHILINTE
0, kakav je to čovjek!
ALCESTE
Da, bilo bi mi milo izgubiti taj slučaj! Ma to bi sjajno bilo!
PHILINTE
Ma smijali bi vam se, Alceste, i s punim pravom, da sad vas netko čuje, s ovakvim vašim
stavom!
ALCESTE
To gore po smijače!
PHILINTE
A možete li naći 205
tu dosljednost, što vama tako mnogo znači, tu čistu istinitost, do koje vam je stalo, u vašoj
ljubavi? No? Da, razmislite malo! Mene vam, naime čudi, što vi, baš svakom zgodom, koliko
znam, u svađi s cijelim ljudskim rodom, 210 kraj svega onoga što vam se čini gadnim,
prigrljujete ono što nalazite skladnim: a još me više čudi (i ne baš samo mene!), vaš zbilja
čudan izbor u odnosu na žene! Elijanta je draga i vama zbilja sklona, 215
Arsinoja pak čedna, a voli vas i ona: pa ipak, vaša narav odbija te žene i privolje se jarmu
lijepe Celimene, u koje tašta narav, a i koketno lice, u potpunom su skladu s duhom
današnjice! 220
Vi smrtno mrzite sve suvremene mane, a trpite ih, evo, u svoje odabrane!
Zar grijesi nisu grijesi, kad griješnici su lijepi? Zar njoj sve opraštate? Jeste li pred njom
slijepi?
ALCESTE
Koliko god ja volim tu mladu, razigranu 225
udovicu, ja vidim i svaku njenu manu.
Ja nisam zaslijepljen, ako za njom žudim
i prvi joj sve mane i otkrivam i kudim!
A ipak, priznat ću vam, bila kakva bila,
ona je moja slabost, da, ona mije mila! 230
I uzalud je korim, bjesnim, grdim, molim
da pripazi što radi, kad je ipak volim!
Očarala me, ali ja ću naći lijeka
da njenu dušu spasim od mana ovog vijeka!
PHILINTE
Da u tom uspijete, da, to bi bilo krasno! 235
Vi vjerujte da vas ona voli?
ALCESTE
Jasno! Da ja nju volim, a da o tom dvojim, što li?
PHILINTE
Kad mislite da ona vas isto tako voli, zbog čega bjesnite na ostale snuboke?
ALCESTE
Tko voli, taj ne trpi ni premce, ni svjedoke! 240
Baš zato sam sad ovdje, da joj jasno velim što ja o svemu mislim i što sve od nje želim.
PHILINTE
Na vašem mjestu, ja bih radije izabrao
njezinu sestričnu i njoj bih srce dao!
Elijanta vas voli, a ljupka je i mila, 245
i ona bi vas, mislim, zbilja usrećila!
ALCESTE
Da, znam. To čak i meni često na um pada, no ljubav nije nešto u čemu razum vlada!
PHILINTE
A ja se bojim da vam ta ljubav ne bi tugu bez nade...!
DRUGI PRIZOR
Orontc, Alceste, Philinte
ORONTE
Već sam dolje saznao, od slugu, 250
daje Elijanta sa Celimenom vani, a vi da ste tu gore, na katu, poštovani, pa rekoh, idem k
vama, da vas obrađujem, da iskreno vam priznam koliko vas štujem i cijenim, kako mije već
dugo vruća želja 255
da jednom budem prvi od vaših prijatelja! Da, ja svim srcem ćutim - vi ste sjajni, svoji, pa
zato želim da nas i prisna družba spoji; a gorljiv prijatelj se, mislim, sličan meni, ne odbija,
zar ne, već poštuje i cijeni! 260
Ja vama govorim, ne okrečite leda!
(Dok Oronte govori, Alceste se doima zamišljeno i očito ne primjećuje da se Oronte obraća
njemu.)
ALCESTE
Što? Meni, molim?
ORONTE
Vama! To vas možda vrijeđa?
ALCESTE
To ne: iznenađen sam. Začudi me samo vaš izljev poštovanja, a jedva da se znamo!
ORONTE
Ja ne znam zašto vas to poštovanje čudi! 265
Očekujte ga, s pravom, i od drugih ljudi.
ALCESTE
Gospodine...!
ORONTE
I znajte, u našoj zemlji, vama baš nitko nije ravan po svojim odlikama!
ALCESTE
Gospodine...!
ORONTE
O da, da! Štoviše, po mom sudu, vi ste u svemu prvi, da, vi ste ravni čudu! 270
ALCESTE
Gospodine...!
ORONTE
I smjesta umro, ako lažem! A da i dokažem, što od srca vam kažem, dopustite mi da vas ko
prisnog prijatelja i zagrlim, jer to je moja davna, žarka, želja! No, molim, evo ruke! Dakle,
odsad, vi ste 275
moj prisni prijatelj!
ALCESTE
Gospodine!
ORONTE
Što? Niste?
ALCESTE
Gospodine, ta čast je i laskava i sjajna,
no pravo prijateljstvo ipak je i - tajna!
Oskvrnut ćemo mu i značenje i ime
razbacujemo li se i razmećemo njime. 280
Tu vezu stvara srodnost, ljudi u njoj slute
da su si slični, da se poznaju i ćute,
a vi i ja, u biti, možda smo dva svijeta
i trenutna nam bliskost možda samo smeta!
ORONTE
Da! To ste mudro rekli, to su prave riječi 285
i zbog njih ste u mojim očima još veći! Pa dobro, neka vrijeme naše težnje spoji,
a dotle, sve što imam - na usluzi vam stoji!
I treba li vam veza na dvoru, tu sam, zna se;
naš kralj me, naime, strašno voli! Događa se 290
da samo mene sluša i samo moj sud cijeni,
pa iznimno se lijepo i drži prema meni!
No, dakle, vaš sam sluga, prepun poštovanja!
A znajuć da ste puni kojekakva znanja
i za početak veze, do koje će tek doći, 295
pokazat ću vam sonet, spjevan ove noći;
da čujem vrijedi li, u tisak bih ga dao!
ALCESTE
Gospodine, ne mogu, strašno mije žao, ja nisam za te stvari...!
ORONTE
A zašto?
ALCESTE
Ja bih bio i odveć iskren u tom, što možda ne bih smio! 300
ORONTE
Ja samo to i tražim! Da, strašno mije stalo da vaš sud bude iskren, teško bi mi palo da me
poštedujete, jer laskanja se gnušam!
ALCESTE
Pa, kad baš hoćete!... No, dobro, molim! Slušam!
ORONTE
Khm!... SONET. - To je sonet! - NADA. - Tu se radi 305 o ženi koju ljubim u bezizglednoj
nadi! Khm!... NADA. - Ne služim se čvrstim, jakim stihom, ne, skloniji sam nježnom,
čeznutljivom i tihom.
Pri svakom prekidanju pogledava Alcestea.
ALCESTE
No dobro, vidjet ćemo!
ORONTE
NADA. - Al morate mi reći, za stil, je 1' dosta gibak i tečan, a za riječi, 310
jesu li ishitrene, je li ih vješto slažem!
ALCESTE
Pa, vidjet ćemo!
ORONTE
Zatim... Iskreno vam kažem, za četvrt sam ga sata napisao, ne više!
ALCESTE
Ma vrijeme nije bitno, kad čovjek pjesme piše!
ORONTE
Nada još načas i blaži 315
Žestinu i bol našeg jada, No, Filido, tko daje traži, Kad nada i ostaje - nada!
PHILINTE
Početak vam je krasan, to je tako... jasno!
ALCESTE, tiho Ma nećete mi reći, daje ovo krasno!
ORONTE
Tek mi dobrostivi bjeste; Što niste na tom i stali, Pa da se ni trudili nijeste, Kad samo ste nadu
mi dali!
PHILINTE
O, kakvu li ste dražest tim izrazima dali!
ALCESTE, tiho O podli laskavce! On ovo još i hvali!
ORONTE
O, ako sad odista gubim, U čekanju, ono što ljubim, Tek smrt mi preostaje tada!
Zalud me gledate slatko, Jer, Filido, zdvojanje svatko, Tko vječito samo se nada!
PHILINTE
O, divno, sjajno! A tek poanta! Ma divota!
ALCESTE, tiho Ma idi k vragu, to je poanta? Ta strahota? Ma razbit ću ti nos, ti, lašče, čuješ
li me!? 335
PHILINTE
Ti nečuveno zvonki stihovi, te rime!
ALCESTE
Prokletstvo!
ORONTE
Laskate mi! A možda su vam ove...
PHILINTE
Ma ne laskam vam!
ALCESTE
Lašče! A kako se to zove?
ORONTE, Alcesteu
A vi? Da čujem. Znate, stoje utanačeno:
govorite po duši, iskreno, pošteno! 340
ALCESTE
Gospodine, ta stvar vam nije predmet šale!
Znam, literati vole da ih ljudi hvale,
no jednom znancu, ime ne navodim, dakako,
pročitavši mu pjesme, rekoh, da bi svatko
tko znade stoje ukus, razbor, a i mjera, 345
tek s krajnom pažnjom smio laćati se pera;
da vagnuti nam valja svaku taštu želju
za pukim isticanjem (rekoh prijatelju),
jer tko baš svakom čita svoje pjesmotvore,
taj često bude smiješan, da ne kažem što gore! 350
ORONTE
Što? Na taj ste mi način, uvijeno, dali do znanja kako nisam...
ALCESTE
To neću reći! Ali, nedoživljen je stih znak nemoći, u stvari, i najčešće nam, rekoh, opći ugled
kvari; jer imali mi bezbroj vrlina, svijet nas sudi 355
po našim slabostima! Ljudi su vam - ljudi!
ORONTE
Moj sonet, za vas, nije plod pjesničkoga dara?
ALCESTE
To ne kažem! U želji da više ne piskara, nabrojih mu sijaset vrijednih ljudi, koje, zbog iste
slabosti, svi u čudake broje! 360
ORONTE
Zar i ja loše pišem? Pa da se klonim pera?
ALCESTE
To ne kažem! I što vas, rekoh znancu, tjera
na sricanje tih rima? A mnogi jadnik spiska
imetak, da to štivo, na kraju, još i tiska!
No dobro, takvo djelce oprostivo je kada 365
ga tiska neki bijednik, što živi od tog rada!
Al vama dajem savjet: svladajte na vrijeme
tu napast stihoklepstva, zbog svijeta, slušajte me!
I ne dopustite da, zbog neke zvonke rime,
na dvoru izgubite svoj ugled, svoje ime, 370
priskrbivši uz pomoć potkupljivca tiskara
glas jadnog, svima smiješnog - pjesnika bez dara!
No, evo, to sam, znancu, objasnio; sad znate.
ORONTE
Ma znam i shvaćam! Ali, molim da mi date,
svoj sud o mom sonetu! Možda vam se neće? 375
ALCESTE
Da budem iskren, njegov je usud - koš za smeće. Vaš sonet je plod loših uzora; oblikom, i
izrazom i stihom i naglaskom i slikom! Pa stoje to - "Žestinu i bol našeg jada?"
Pa - "Kad nada i ostaje nada!" 380
I - "Pa da se ni trudili nijeste,
Kad samo ste nadu mi dali!" Ili - "No, Filido, zdvojanje svatko,
Tko vječito samo se nada!? " Znam, taj se kićen stil sad na sva usta slavi, 385
al on je ishitren i sam se sobom bavi, u pukoj igri riječi, u pjevnom zvuku sloga; tu nema
prirodnosti, ničega izvornoga! Loš ukus našeg vijeka počiva na laži, pa su mi naši stari,
začinjavci, draži! 390
I manje cijenim ono čemu sad se dive, od jedne stare pjesme, iskrene i žive:
Kad bi Kralj mi dati htio
Pariz, golem grad, Samo ne bi ostavio 395
Svoju dragu sad, Reko bih mu: idi k vragu, Ti i pusti Pariz tvoj, Ja više volim svoju dragu,
Dragu svoju, oj! 400
Tu slog baš nije kićen, a slik je škrt, štoviše, no ne čujete li da to ipak vrijedi više od svih
tričarija i suvišnoga sjaja, da zvuči kao izraz čistog osjećaja?!
Kad bi Kralj mi dati htio 405
Pariz, golem grad, Samo ne bi V ostavio
Svoju dragu sad, Reko bih mu: idi k vragu, Ti i pusti Pariz tvoj! 4io
Ja više volim svoju dragu, Dragu svoju, oj! Da, to je govor srca i mladenačkih ljeta!
(Philinteu)
Da, da, podsmješljivče! Ja u brk svih esteta
čak i to volim više od raskošnoga bljeska 415
dragulja lažnog sjaja, od iznuđena pljeska!
ORONTE
Moj stih je ipak dobar, štoviše - savršen je!
ALCESTE
Vi imate svoj razlog za takvo uvjerenje; al ja vam imam svoje, pa shvaćate, zacijelo, da ja na
drugi način sudim vaše djelo.
PHILINTE
Ja vjerujem svom sudu, jer me mnogi cijene!
ALCESTE
Svi nisu iskreni i stvarni poput mene!
ORONTE
Vi umišljate da ste mudri, je li tako?
ALCESTE
A da vas mudro hvalim, bio bih, dakako!
PHILINTE
Proživjet ću ja vašu uskratu priznanja!
ALCESTE
I morat ćete, uz sva dužna poštovanja!
ORONTE
Kad i vi na tom polju nešto slično date, ocijenit ću ja vas, da vidim što vi znate!
ALCESTE
Da čak i sročim nešto, loše, baš ko i vi, ja ne bih tražio da netko mi se divi!
ORONTE
I grubi ste i tašti! A ja se rijetko svadim...
ALCESTE
A ja pak malokad i malokome - kadim!
ORONTE
Gospodine moj skromni, spustite se s neba!
ALCESTE
Gospodine moj dični, ja ostajem gdje treba!
PHILINTE, stupi medu njih Hej, gospodo, ma dosta! Čemu takva prenja! 435
ORONTE
Za sve sam ja kriv, žalim! Pa idem! Do viđenja! Gospodine, vaš sluga, cijelim srcem svojim!
ALCESTE
Gospodine, moj naklon! Na usluzi vam stojim!
TREĆI PRIZOR
Philinte, Alceste
PHILINTE
Sad vidite: zbog vaše iskrenosti, eto,
dogodila se svađa! A zašto? Čemu sve to? 440
Oronte je htio malu pohvalu za svoje...
ALCESTE
Ma prestanite!
PHILINTE
Ali...!
ALCESTE
Ma odlazite! Stoje?
PHILINTE
Pa ipak...!
ALCESTE
Idite!
PHILINTE
I kad bih...
ALCESTE
Dosta mije!
PHILINTE Zar tako..?
ALCESTE
Ne slušam vas!
PHILINTE
Ma...!
ALCESTE
PHILINTE
Opet!
Tko baš smije...?
ALCESTE
Ma pustite me s mirom! Vi nemate trun srama! 445
PHILINTE
Vi niste ozbiljni! Ma, ne -ja idem s vama!
DRUGI ČIN
PRVI PRIZOR Alceste, Celimena
ALCESTE
Da budem posve iskren, gospodo, je V tako?
Uzrujava me vaše ponašanje! Dakako!
Zbog njega mije srce puno gorke žuči,
a naša veza puca! I to me tako muči! 450
Da. Lagao bih vam da kažem nešto drugo:
naš raskid je sve bliži! Ja to znam! Već dugo!
I da vam sad obećam: pobijedit ću te more,
za dan-dva klonut ću i bit će mi još gore!
CELIMENA
I samo ste me zato dopratili kući,
da čujem taj vaš prijekor, taj pravi izljev žuči? 455
ALCESTE
To nije žuč, al vaša ćud vas često čini i odveć pristupačnom u ovoj zloj sredini;
vas vaši udvarači ko muhe oblijeću, a menije to mrsko, ja tako više neću!
CELIMENA
I? Je li grijeh već i to što se s nekim viđam? Je T moja krivnja ako nekom se i sviđam? Kad
netko me iz pažnje posjeti, što, da ga ne primim, već ga štapom tjeram sa svog praga?
ALCESTE
Ne tako, gospodo, ne štapom, nego stavom; 465
suzdržljivošću, hladnim srcem, trijeznom glavom.
Vi jeste dražesni i ljupki, no i slabi:
vaš odveć topli prijam udvarače vabi!
Ta vaša pristupačnost dovršava, ustvari,
u srcu poklonika djelo vaših čari! 470
I tek što im vi malo više nade date,
ne samo što vas traže, već se uz vas jate!
A da ste prema njima hladni, suzdržani,
većina bi tog društva ostala po strani!
I što ste to u svom Klitandru našli, te ga 475
sve radije i češće primate? Baš njega!
Za kakvu je vrlinu, ljepotu ili znanje,
zaslužio, baš u vas, takvo poštovanje?
I zar ga dugi nokat lijevog malog prsta
u vaše odabrane udvarače svrsta? 480
Je li mu uzimate, ko zaslugu i diku,
ko mnogi pomodari, svjetlokosu periku?
Očara li vas čipkom, raskošnoga kroja,
il' vrpcama o gležnju, u bezbroj raznih boja?
A možda su vas modne, poširoke hlače 485
zaludile, postfdjev sve druge udvarače?
A možda vas je ženskastim, falsetnim glasom osvojio, il' smijehom, ili možda stasom?
CELIMENA
Bezrazložna je vaša srdžba prema njemu! Da, ja sam dobra s njim, a znate zašto? Čemu?
490 Ja jako slabo stojim u jednom sudskom sporu, a on mi traži vezu, ne znam gdje, na dvoru!
ALCESTE
Izgubite taj spor, uz osmijeh, vedra lika, no riješite se meni mrskog suparnika!
CELIMENA
Pa u vama svi ljudi ljubomoru bude! 495
ALCESTE
Da! Zato što vi toplo primate sve ljude!
CELIMENA Baš to je razlog više da ne mislite tako, dok svoju pažnju pružam svima,
podjednako! I s više biste prava bili povrijeđeni da moje srce, možda, samo jednog cijeni!
500
ALCESTE
Noja, po vama čudak ljubomorne ćudi, po čemu sam ja više od svih tih vaših ljudi?
CELIMENA
Vi imate tu sreću što vas, ipak, volim!

ALCESTE
A kakav dokaz imam za to? Koji, molim?
CELIMENA
Pa dokaz je već i to što sam smogla riječi 505
za to priznanje, što vam treba još i veći?
ALCESTE
A tko mi, molim, jamči, da slične riječi niste govorili još nekom, možda čak posve iste!
CELIMENA
No! Zbilja lijepe riječi jednog udvarača!
Ja njemu dajem ljubav, a on mi zloću vraća! 510
Pa dobro, da vas ne bi i dalje sumnja pekla,
ja povlačim sve ono što sam prije rekla;
i ako vas tko vara, e, to ste, žalibože,
vi sami! Evo, tako!
ALCESTE
A ja nju volim! Bože! Da svoje srce kako istrgnuti mogu 515
iz vaših ruku, znate, zahvalio bih Bogu! Ne tajim, sve bih dao da se kako skruši taj trepet u
mom srcu i nemir u duši; no uludo mi sav trud, zaludu se sokolim, kad Bog me, valjda, kazni,
da vas, evo, volim! 520
CELIMENA
Vaš ljubavni je žar jedinstven! Pravo čudo!
ALCESTE
Da! U tom nemam premca: kad volim, volim ludo, jer moja ljubav ne zna ni granice, ni
mijene; i nitko vas ne ćuti duboko poput mene!
CELIMENA
To vidim! Nešto čudno takvu ljubav stvori, 525
kad uživa tek u tom, da nekog stalno kori! Sav plam u vašem srcu tek za prijekor gori; tko
ikad vidje ljubav što samo rogobori!?
ALCESTE
No stoji samo do vas, da joj srdžba mine! Okanimo se, molim, svađe i gorčine,
530
govorimo iz duše, zašto da nas more...!
DRUGI PRIZOR
Celimena, Alceste, Basque
CELIMENA
Stoje?
BASQUE
Acaste je dolje!
CELIMENA
Pa neka dođe gore!

TREĆI PRIZOR
Celimena, Alceste
ALCESTE
Ah, kada ćemo biti sami, četvrt sata!
Vi svakome i smjesta otvarate vrata!
Sto ne biste bar jednom rekli služinčadi 535
da kažu da vas nema! Pa to se tako radi!
CELIMENA
Vi želite da prema svima budem drska?
ALCESTE
Obzirnost mije vaša kadikad zbilja mrska!
CELIMENA
Taj čovjek bi mi strašno zamjerio, da ga,
ko sve dosadljivce, istjerujem, već s praga! 540
ALCESTE
I zašto vam to smeta? Sto iz toga slijedi?
CELIMENA
0, Bože! Naklonost tih ljudi mnogo vrijedi;
pa to su ljudi koji, ni sama ne znam kako,
imadu riječ na dvoru, a drugdje isto tako.
U sve se pletu, svagdje glavnu riječ vode, 545
ne pomažu baš uvijek, aY često lako škode.
Ma tko da stoji uz vas, tom brbljavcu se mora
ugibati u svađi, s njim nema lakog spora!
ALCESTE
Znam, uvijek ćete naći slično opravdanje
za svoje brojne goste, za ovo glupo stanje, 550
za vaš obazriv sud i katkad ne baš časno...
ČETVRTI PRIZOR Basque, Alceste, Celimena
BASQUE
Još jednom, vaš Klitandar, gospodo!
ALCESTE
Pa jasno! (Krene, kao da će otići.)
CELIMENA
Ma kamo ćete?
ALCESTE
Idem!
CELIMENA
Ma pričekajte!
ALCESTE
Na što?
CELIMENA
Ma čekajte!
ALCESTE
Ne mogu!
CELIMENA
Al' ja to hoću!
ALCESTE
Zašto? Ti vaši razgovori već me zbilja muče i zašto da ih trpim? To je već nemoguće!
CELIMENA
Ma ostanite ovdje!
ALCESTE
Ne mogu, dosta mije!
CELIMENA
Pa onda nestanite! Čujete? Što prije1
PETI PRIZOR
Elijanta, Philinte, Acaste, Klitandar,
Alceste, Celimena, Basque
ELIJANTA
Ne dolazim vam sama, tamo vani stoje još dva...
CELIMENA
Da, znam, markizi! Brzo, stolce! Stoje? 560
(Alcesteu.) Što? Još ste ovdje?
ALCESTE
Da. Jer želim jasno čuti je li vam draže sa mnom, il s njima prekinuti!
CELIMENA
Ma šutite!
ALCESTE
Ja to još danas moram znati!
CELIMENA
Pa vi ste ludi!
ALCESTE
Nisam! No moram ustrajati!
CELIMENA
Oh!
ALCESTE
Birajte, po volji!
CELIMENA
Do šale vam je, je li? 565
ALCESTE
A, ne! Al' mije dosta! Što vaše srce želi?
KLITANDAR
Na primanju kod Kralja, u Louvreu, prije mise, Kleon se osramoti, ko nikad, čini mi se! Zar
nema prijatelja, pa da ga lijepo uče ponašanju na dvoru, to nije nemoguće! 570
CELIMENA
Da, točno; gdje god bio, on brblja i lupeta, bez repa i bez glave! I svagdje samo smeta! Pa kad
se nakon duže stanke negdje javi, još nam je čudniji i još nas više gnjavi!
ACASTE
Pa kad smo već kod takvih smiješnih gnjavatora, 575 baš sad sam sreo jednog takvog, teškog,
stvora; no! - brbljavog Damona! Taj me je, nasred puta, na suncu, mrcvario - pedeset pet
minuta!
CELIMENA
Da, on je strašno brbljav! I melje tako vješto
i umješno, al' dvojim, da ikad kaže nešto! 580
Ja ne shvaćam bit svega što mi misli reći,
pa čujem samo zvuk, suh romon zvučnih riječi!
ELIJANTA, PMinteu
Baš lijepo, za početak! I sad će na rešeto svi naši znanci! Nama baš ništa nije sveto!
KLITANDAR
Timante je, gospodo, ko čovjek, zbilja krasan! 585
CELIMENA
Ja priznajem da meni baš nije posve jasan;
jer kad ga negdje sretnem, namrgodi se, duri;
ja znam da nema posla, a uvijek mu se žuri!
Pri svakom razgovoru kreveljivo se smješka,
izvještačena mu je narav zbilja teška! 590
Iz čista vam se mira unosi u lice,
da vam, ko tajnu, kaže - tek neke puste trice!
Pa on u najvećoj sitnici gleda čudo,
on vam i "dobar dan" na uho šapće! Ludo!
ACASTE
A stoje sa Geraldom?
CELIMENA
Taj brbljavac vam samo 595 o moćnicima priča! A što i kako - znamo! Progurava se u
krug novodobnih plemića, prepričava što kažu, do neba ih veliča: zaludio ga dvorski život,
stalno sanja o kolima i psima, ko vrhu blagostanja; 600
za ljude s dvorskog vrha kaže - "oni moji", a sama riječ "gospodin"za njega ne postoji!
KLITANDAR
Sad ima prisnu vezu s Belisom, kako kažu!
CELIMENA
Ta žena nema duha, baš zato se i slažu!
Kad ona dođe k meni, ja se mučim, znojim 605
i ne znam što bih rekla, kao nijema stojim,
jer njezin stil i rječnik, o tom nema spora,
umrtvljuju mogućnost svakog razgovora:
da prekinemo glupu šutnju, ja joj smjesta
na izbor nudim ona glupa, opća mjesta, 6io
o vremenu, o kiši, o studeni, o tuči,
al ona i s tim zapne, svaka riječ je muči!
A ipak se njen posjet, po svemu nemoguće
dosadljiv, mučan, težak, do u beskraj vuče!
Zaludu gledam na sat, mrštim se od jada 615
i zijevam, kad vam ona sjedi kao klada!
ACASTE
A što nam je s Adrasteom?
CELIMENA
Ah, on je preuzetan, pun sebe, tašt i bahat! A uz to smutljiv, spretan u podvali, jer često čak i
sam dvor grdi, osuđuje ga, ruži, na sve se redom srdi! 620
Na svako promaknuće, na dvoru i u gradu, on prosvjeduje, bjesni, da tu čast njemu kradu!
KLITANDAR
Što kažete o mladom i poletnom Kleonu, o cvijetu našeg društva u njegovu salonu?
CELIMENA
Ja mislim da te goste, na posve očit način, 625
tek vrstan kuhar vabi, a ne sam domaćin!
ELIJANTA
No jela za svoj stol sam zbilja brižno bira!
CELIMENA
To da, no voljela bih da sebe ne servira!
Ta glupa osoba se, naime, teško vari,
a onda takvo jelo i druga jela kvari! 630
PHILINTE
A njegov stric, Damis, no, vi već pogađate, i drag i cijenjen...?
CELIMENA
On je... moj prijatelj, to znate!
PHILINTE
Znam; on je bistar, cijenjen, što radi, dobro radi!
CELIMENA
To, da!... No meni smeta, što se mudrim gradi!
Razmetljiv je, pun sebe, čak pomalo silovit 635
u stalnom nastojanju da ispadne duhovit!
A otkad misli da baš sve zna, njemu nitko,
ni u čemu, ne valja; sve mu je glupo, plitko!
Što god se danas piše - on obvezatno kudi;
priznanje smatra znakom ograničenih ljudi! 640
Jer znalci ne hvale ni mrtve, niti žive
i tek se glupi nečem smiju, ili dive!
Odbijajući sve što danas netko stvara,
on misli daje genij, da mu nema para!
On čak i razgovore prezire, jer cijeni 645
da su mu ispod časti, bez duha, ishitreni,
pa samo skriži ruke i sažalno, s visine,
pogledava sve ukrug, čim netko samo zine!
ACASTE
E, to je zorna slika, to, za ime svijeta!
KLITANDAR
No, vi ste zbilja vješti u slikanju portreta! 650
ALCESTE
No, samo naprijed, hrabro, dragi prijatelji,
raspalite po svima, bez obzira, po želji!
No čujte, da se ma tko od njih ovdje stvori,
potekli biste k njemu; ne da ga netko kori,
već da ga grli, da mu, uz osmijeh, ruku pruži, 655
ko zalog zdušne želje da mu, u svemu, služi!
KLITANDAR
Pa što smo mi tu krivi? Ako vas to vrijeđa, vaš prigovor će pasti na gospodina leda!
ALCESTE
Ne, već na vaša, k vragu! Vaš osmijeh u njoj budi tu potrebu da svakog ogovara i kudi!
660
Njezin podrugljiv duh iz trena u tren hrane tek vaše podle laske, priznanje s vaše strane! Da,
ona ne bi bila tako podrugljivom i reskom, da vije niste smijehom bodrili, i pljeskom! Da,
valja priznati da laskavci su krivi 665
što svijet u poroku i zabludama živi!
PHILINTE
Što znači taj vaš napor da branite te ljude, kad sve ih sudite ko svi tu što ih sude?
CELIMENA
Pa kako da gospodin naš, opći, nazor slijedi?
Za njega ne vrijedi, što za sve druge vrijedi! 670
On jednostavno mora, gdje treba i ne treba,
iskazati svoj bunt, ko volju samog neba!
Jer on je gluh i slijep za tuđe osjećaje,
pa svakome, i svemu, drugi značaj daje;
preobičnim bi, valjda, slovio, da primi 675
i neki tuđi nazor, da misli što i svi mi!
Ta žed za prijeporom, kadikad ga saleti
s tolikom mahnitošću, da njemu samom šteti!
On ponekad zataji sva svoja uvjerenja,
kad ih od drugog čuje, pa ih odmah mijenja! 680
ALCESTE
Za ovaj će vas podsmijeh, gospodo, dakako, nagraditi i pljeskom i smijehom! Je li tako?
PHILINTE
No ipak, priznajte, vaš duh u trenu plane,
na svaku napomenu, na svaku riječ se zgrane!
Ko što ste sami rekli: vaš duh je pun gorčine, 685
za vas je kriv i prav pogriješio čim zine!
ALCESTE
Pa zato što svi griješe, u svakom pogledu!
I svaki je moj prijekor potpuno u redu;
jer svi su oni isti: kad grde, grde - vrijedne,
kad hvale, hvale - glupe, kako se kome htjedne! 690
CELIMENA
Noja...!
ALCESTE
Ne, gospodo, ja ni pod koju cijenu ne prihvaćam vaš život, tu ludost ishitrenu! A ovi, vaši,
griješe, što vas bodre u tim ludorijama vašim, pa se i na to ljutim!
KLITANDAR
Ja ne znam, ali tvrdim, da ja, sa svoje strane, 695 u gospođinoj ćudi ne mogu naći mane!
ACASTE
Ja samo vidim daje ljupka, daje draga, a od tih vaših mana ne vidim ni traga!
ALCESTE
A ja ih ipak vidim, jer pred njima ne žmirim;
a gospoda već zna s čim seja teško mirim! 700
Tko nekog zbilja voli, laskanjem ga kvari;
tko voljenom sve prašta, škodi mu, u stvari!
Da ja sam žensko, ja bih smjesta rastjerala
praznoglavce, mekušce, dodvorljivce i zjala,
što svakom se mom hiru cerekaju i dive, 705
što tek za laž, za spletku i za himbu žive!
CELIMENA
To znači, prema vama, da prava ljubav traži odricanje od svijeta, od ugode i draži,
da svaka istinska i prava ljubav žeđa
samo za jednom slašću - da voljenoga vrijeđa? 710
ELIJANTA
Za ljubav su vam zakon i razbor puste priče;
pa svatko od nas hvali obožavano biće,
u žaru strasti slijepi za sitne nedostatke,
u dragih su nam često čak i mane slatke,
kadikad nam se čine tek ljupkom osobinom: 715
izokreneš joj ime, pa bude lijepom, finom!
Bljedolika je žena - bjelja od jasmina,
mrkoputa je - eban, ljeskavih oblina,
suhonjava je - vitka i prepuna tajanstva,
debela - ima stav i značaj dostojanstva, 720
zamazanka, bez truna draži i vrednote,
popraćuje se slavom - nehajne ljepote!
Gorostaska je - moćna božica s nebesa,
patuljka je - zrnce svemirskih čudesa;
u ohole je - srce vrijedno carskog blaga, 725
prevrtljivka je - mudra, glupača je - draga,
blebetuša je - zgodna i vrlo drage ćudi,
a šutljivica - čedna, pa se kloni ljudi!
Da, tako voli pravi muškarac, prepun snage,
kad voli, onda voli i mane svoje drage! 730
ALCESTE
Ja ipak tvrdim...
CELIMENA
Molim, dosta razgovora! Da malo prošetamo, nakon ovog spora! H' se gospodi žuri?
KLITANDAR i ACASTE
Ne! Zašto? Sada? Kamo?
ALCESTE
Baš vam je sada do njih? - Da se ne varamo: gospoda mogu sjesti, ili se smjesta dići -
735
noja ću, danas, od vas, tek nakon njih otići!
ACASTE
Na gospodi je, molim, kako će sve to proći, jer ja sam slobodan, pa i do kasne noći!
KLITANDAR
Večeras imam mali prijam, kod kralja, znate,
al ostat ću tu, kod vas, ako mi dopuštate! 740
CELIMENA
Pa to je smiješno!
ALCESTE
Nije! No, usput, za gospodu ja ću otići od vas - tek pošto oni odu!
PETI PRIZOR
Basque, Alceste, Celimena, Elijanta Acaste, Philinte, Klitandar i Stražar
BASQUE, Alcesteu
Gospodine, tu vani -jedan čovjek želi s vama govoriti, a stvar je hitna, veli.
ALCESTE
Ja nemam hitnog posla, nek dođe drugi puta. 745
BASQUE
A nosi čudan kaput, s dva široka skuta, opšiven zlatom...!
CELIMENA
Hajde, pa čujte što li želi! Još bolje, neka ude!
ALCESTE, Stražaru koji se pojavi
No, stoje? Što ste htjeli? Pa ulazite!
ŠESTI PRIZOR
Stražar, Alceste, Celimena, Elijanta, Acaste, Klitandar i Philinte
STRAŽAR
Molim, na nekoliko riječi!
ALCESTE
Govorite pred svima, što ste htjeli reći! 750
STRAŽAR
Ja imam služben sudski nalog da vas smjesta privedem na stražarstvo i to s lica mjesta,
gospodine!
ALCESTE
Što? Mene?
STRAŽAR
Da, vas!
ALCESTE
A zašto? Stoje?
PHILINTE
Zbog onog smiješnog spora s Oronteom, eto, to je!
CELIMENA Zbog čega?
PHILINTE
Ma, Alceste se s Oronteom nešto zgrabi, 755 zbog nekih stiščića, jer reče da su slabi; sad
želi, na početku, toj svađi na kraj stati!
ALCESTE
Ja nikad nikom neću, lažno, polaskati!
PHILINTE
No, sud je sud, pa hajde, nađite rješenje!
ALCESTE
Ja nisam spreman ni za kakvo pomirenje! 760
I zar me misle sudom primorati da hvalim tog lošeg stihoklepca? Ne mogu! Neću! Žalim! Od
onoga što rekoh, ne povlačim ni riječi! Jer pjesma mu je loša!
PHILINTE
No mogli biste reći...
ALCESTE
Ti stihovi su strašni, pa ostajem pri svome! 765
PHILINTE
Ublažite bar sud svoj! I iskaz, prema tome! No, idite!
ALCESTE
Pa, idem! Al ne kanim povući Svoj sud, ni ocjenu!
PHILINTE
No, baš ste nemogući!
ALCESTE
Pa da me čak na želju, i nalog, samog kralja podstrekuju da hvalim taj sonet, što ne valja,
770 ustvrdio bih daje loše sklepan, smiješan, a njegov pjesnik vrijedan - tek da bude vješan!
(KHtandru i Acastu, koji se smiju)
To zbilja nije smiješno, već tužno, sto mu jada, ja mislim ozbiljno!
CELIMENA
Požurite se sada, kud vas već zovu!
ALCESTE
Idem! No vraćam se doskora, da potražimo rasplet ovog našeg spora!
TREĆICIN
PRVI PRIZOR KHtandar, Acaste
KLITANDAR
Moj dragi markiže, s tvog lica zrači čista nepomućena radost! Tvoj osmijeh srećom blista!
Misliš li ozbiljno da imaš kakvu veću i čvršću podlogu za radost i za sreću? 780
ACASTE
Pa, nemam razloga za zlovolju i tugu,
koliko znam i vidim, u prkos tvojem rugu!
Pa bogat sam i mlad sam, iz plemenite kuće,
što još iz srednjeg vijeka slavnu lozu vuče;
pa mislim da sam rodom i staležom, po znanju 785
i spremi, svagdje, prvak; pa i po blagostanju!
Što hrabrosti se tiče, ne hvalim se, ali -
svi znaju da sam srčan, al nesklon svakoj šali.
U jednom časnom sporu, nema tome davno, iskazan duh i srce, po općem sudu - slavno! A uz
svoj um i ukus, uključujem se lako u svaki prijepor, čak i nespreman, dakako! A prigodom
premijera, koje vjerno gledam, u sjedala na sceni, kao stručnjak, sjedam, pa ravnam
ugođajem: plješčem ili šičem na određene scene, sad grohoćem, sad vičem! A sposoban sam,
lijep sam, posvuda na glasu po lijepim zubima, po krepkom, muškom stasu, a glede odjeće,
ne, pa zna se, tu sam prvi, tu zbilja nema spora, ne, to mije u krvi! A svi me vole, štuju, u
svakoj pravoj ženi podjarujem žar strasti, a čak i kralj me cijeni! I zašto da se onda zaražavam
tjeskobom, kad zbilja mogu biti prezadovljan sobom?
KLITANDAR
A zašto onda oko lijepe Celimene, 805
zaludu, oblijećeš, a sve te druge cijene?
ACASTE
Tko? Ja? Ja nisam takav, ni izgledom, ni ćudi,
pa da me takva, hladna i čudna žena sludi!
Jer samo beznačajni muškarci žarko žude
za hladnim ljepojkama, pa, naravno, polude, 8io
jer, prezreni i zdvojni, jecaju i cvile,
moljakaju i kleče, za ljubav svoje mile,
te ludom strpljivošću misle steći ono
što im zbog brojnih mana, uglavnom, nije sklono!
A čovjek poput mene nikad ne moljaka 815
za ljubav, markiže! A ne, ja nisam takav!
Ma kako žene bile prekrasne i vrijedne,
ja znam da nisam gori, u biti, ni od jedne!
Kad koja mene želi, mora odmah znati
da za moj duh i srce valja i nešto dati! 820
Uglavnom, svaka veza postupno se stvara,
uz punu uzajamnost, tek onda ima cara!
KLITANDAR
I misliš markiže, da i ovdje imaš nade?
ACASTE
Ja, markiže, što znam, znam! A to i ona znade!
KLITANDAR
Strahovito se varaš, sam sebi laskaš, sanjaš, 825
i bojim se da ovdje tek puku tlapnju ganjaš!
ACASTE
Pa dobro, laskam si! I sanjam! To, dakako!
KLITANDAR
No, dobro, tu si sretan; no zašto misliš tako?
ACASTE
Pa - laskam si!
KLITANDAR
No što je srž tih tvojih nada?
ACASTE
Ja sanjam!
KLITANDAR
Daj mi bar jedan dokaz, sto mu jada! 830
ACASTE
Pa velim ti da sanjam!
KLITANDAR
Je li ti Celimena baš rekla da te ljubi? - Bože, čudna žena!
ACASTE
Ne, ona mene muči!
KLITANDAR
Daj, sredi se, bar sada!
ACASTE
I odbija me!
KLITANDAR
Ma daj, ne luduj, sto mu jada! Da čujem, kakvu ti je stvarnu nadu dala! 835
ACASTE
Ne, ti si njen ljubimac! Mene je otjerala!
Da, ja sam joj čak mrzak! I vidim, nema druge
već da se ovih dana objesim, od tuge!
KLITANDAR
Čuj, markiže! Daj da se bar jednom u pogledu
te ljubavi i veze nagodimo? U redu? 840
Kad jedan od nas primi dokaz veće cijene i sigurnog prvenstva u srcu Celimene -da drugi
uzmakne pred tim izabranikom i ne bude mu više stalnim suparnikom!
ACASTE
Pa, to mi se već sviđa, tome se veselim! 845
Taj prijedlog primam, jer ja to isto želim!
Pšt!
DRUGI PRIZOR
Celimena, Acaste, Klitandar
CELIMENA
Niste otišli?
KLITANDAR
Ne, jer to nam ljubav brani!
CELIMENA
Ja mislim da sam čula neka kola vani. Pa tko je to sad?
KLITANDAR
Ne znam!

TREĆI PRIZOR
Basque, Celimena, Acaste, Klitandar
BASQUE
Gospodo, baš sada Arsinoja je stigla!
CELIMENA
Što? Ona? Kako? Kada? 850
BASQUE
Razgovara u trijemu; s Elijantom se srela.
CELIMENA
Ma što joj pada na um? I što bi samo htjela?
ACASTE
Nju cijene malne svetom; ta žena baš ni časka, u pobožnom svom žaru...
CELIMENA
Ah, maska, puka maska! U duši nije sveta! I samo gleda gdje će 855
ma koga upecati! Al u tom nema sreće! Od silne zavisti i zlobe, sva zeleni kad muški udvaraju
nekoj drugoj ženi, dok njena jadna dražest, nezamijećena, čeka, pa bjesni na sljepoću ovog
našeg vijeka! 860
I stalno kuša velom vrline, ili srama,
prikrivati strahotu što živi, jadna, sama! Da kako spasi ugled svojih svelih draži, u caru drugih
žena samo porok traži! A ipak, što sve ne bi za ljubavnika dala! Da, čak se i za Alcesta, jadna,
zagrijala! To, što on voli mene - vrijeđa njene čari, te misli da ja njega njoj otimam, u stvari!
Ljubomorna od srdžbe, koju s mukom krije, u svakoj zgodi na me sikće poput zmije! Da
skratim: mislim daje ta smiješna, jadna, nadasve glupa, drska! Pa i nestaložena, čak...
ČETVRTI PRIZOR Arsinoja, Celimena
CELIMENA
Vi ste! Kakva vas to sreća nosi k nama? Već sam se zabrinula, draga! Stoje s vama?
ARSINOJA
Oh, htjela sam vam samo nešto reći, znate! 875
CELIMENA
Baš lijepo što vas vidim! Dugo se ne javljate!
(Klitandar i Acaste izlaze, smijući se.)
ARSINOJA
Gospoda, vidim, idu; za mene - na svu sreću!
865
870
žena,

CELIMENA
Pa... nećete li sjesti?
ARSINOJA
Ne, hvala lijepa, neću! U pravom prijateljstvu, sve se neumitno odražava u onom stoje
vrijedno, bitno; 880
a kako ništa nije vrijednije, ni preče od časti i poštenja, kako netko reče, u znak svog
prijateljstva došla sam vam reći, u svezi s vašom čašću nekoliko riječi. U jednoj časnoj kući,
spomenuo je netko, 885
baš sinoć, uz riječ, i vas, i to dosta jetko! Vaš način vladanja, čak ispadi, i slično, pretreseni su
kao nešto ne baš dično! Sve vaše ljubavi, pa spletke što ih prate, pa vaše brojne goste, koje
okupljate, 890
osudili su tako strogo, da se želim ograditi od svih njih, ja taj sud ne dijelim! Vi znate da sam
tamo bila na vašoj strani, pa, vidjev kako nema nikog da vas brani, istupih ja, da kušam vaš
značaj opravdati, 895
te jamčim čašću da vas taj skup neprav blati! No, nažalost, uz sva ta moja nastojanja -za neke
stvari, ipak, nema opravdanja; i priznat ću vam, vama prije svega škodi stil vašega života, on
vas u propast vodi! 900
Jer pred svim svijetom prima opake oblike ko glavni uzrok svih tih naklapanja i krike, te da
biste se mogli obraniti, pred svima, od spletaka i grdnja, tek rjeđim ispadima!
To ne znači da sumnjam u stupanj vaše časti, 905
ne, to mi, zbilja, nikad neće na um pasti,
no svijet u svemu vidi tek zlo i mane, zna se,
jer nitko nije otok, ne živi sam za se!
O, gospodo, znam, vi ste trijezna, umna, žena,
ne zamjerite mi zbog ovih napomena, 9io
jer one su znak moje naklonosti, čiste
i brižne skrbi za vas, mog žara, shvatili ste!
CELIMENA
Ne, gospodo, na svemu - najljepša vam hvala,
vi me obvezujete, što bih vam zamjerala!
Za uzvrat ću vas, odmah, doduše s manje strasti, 915
izvijestiti o nečem u svezi s vašom časti! -
Pa kako vaš mig shvaćam ko skrb sklonog bića,
što bliskoj duši javlja što se o njoj priča,
vaš hvalevrijedan primjer slijedit ću i sama,
pa čujte što taj isti svijet govori o vama! 920
Najednom prijateljskom sijelu, prošli tjedan,
u krugu časnih ljudi, poveo se jedan
spor o tome tko časno i pošteno živi,
a u toj raspravi ste spomenuti i vi!
No nitko vašu javnu pobožnost i vrlinu 925
ne označi ko uzor, ko dobru osobinu;
vaš vanjski, lažni stav u kreposnu smirenju,
vaš vječni razgovor o časti i poštenju,
vaš sram i zgražanje, zbog nedužnih sitnica,
zbog dvosmislenih riječi, ili uzrečica; 930
sva vaša oholost, sva odbojnost vaše ćudi,
podsmješljiv prezir prema većini bliskih ljudi,
pa vaše prodike o ćudoređu, o časti,
što časne ljude crne, ko bića niskih strasti -
da, gospodo, sve to su, osudili, svi redom, 935
ko zlobnu podlost bića ispunjena jedom!
"Pa što joj vrijedi čedno lice" - netko reče -
"i vanjska krijepost, kad je skriven porok niječe?
U svakoj zgodi moli, pa uzdiše, pa plače,
a doma tuče sluge, uskraćuje im plaće! 940
U crkvama i čednom i pobožnom se kaže,
no stalno se i licka, naprašuje se, maže;
dok slike golih ljudskih tijela velom skriva,
u zbiljskom je životu ne boji izaziva!"
U želji da vas branim od onoga što kažu, 945
ustvrdila sam da vas kleveću, da lažu;
no konačno podlegoh, protiv svoje volje,
pred općim zaključcima da bi bilo bolje
da manje gledate na djela drugih ljudi
i pazite na svoja, da vaš duh ne zabludi; 950
da svatko mora prvo sebe pogledati,
kad želi ocjenu i sud o drugom dati!
Da samo uzornim životom s naše strane
poboljšavamo svijet i otklanjamo mane!
I zašto da se čovjek za sve to čak i bori 955
kad Nebo za tu svrhu nekog drugog stvori!
Pa vi ste, gospodo, bez dvojbe, umna žena
i shvatit ćete značaj mojih napomena,
jer one su znak mojeg prijateljstva, samo
skrb za stvorenje koje duboko osjećamo! 960
ARSINOJA
Da, jasno, prijekor nije nikome po ćudi, no vaš me spreman uzvrat ipak malo čudi,
jer vidim, gospodo, da zelenite od žuči,
jer vas moj iskren iskaz do u dno srca muči!
CELIMENA
Ne, zašto, gospodo? Pa razborite žene 965
ovakve uzajamne vijesti samo cijene!
Ovakav, iskren odnos poboljšava i mijenja
svu našu samosvijest, sva kriva uvjerenja!
I stoji samo do vas da lijepo nastavljamo
s ovakvim uslugama, kad znamo što znamo! 970
I tako ću ja vama, a vi meni, jasno,
ispričati što svijet govorka! Dobro? Krasno!
ARSINOJA
A, ne, vas ljudi cijene, pa čak i kad se spore, dok mene, s punim pravom, svagdje, samo kore!
CELIMENA
Pa sve se, draga, s pravom hvali ili kudi, 975
kad uzmemo u obzir dob i ukus ljudi!
Postoji jedno doba, kad se ljubav vodi,
i drugo, kad nam više mir i krijepost godi:
Taj lukav ustroj svijeta sam usud, valjda, stvara!
Kad jednom više nema mladenačkog žara, 980
čovjek svoj ljudski poraz odijeva ćudoređem!
I ja vam, možda, jednom, u vaš soj žena prijeđem,
jer vrijeme čini svoje! No koja od nas, žena,
u dvadesetoj, želi biti - staložena?!
ARSINOJA
Sva vaša čast i krijepost, čovjeku se zgadi, 985
kad stalno ističete koliko ste mladi!
Vi jeste nešto mladi, al niste baš toliko
da budete i drski! Da, to je ipak plitko!
Ja ne znam, gospodo, što znači vaša žučna
pa čak i drska srdžba, pomalo čak mučna! 990
CELIMENA
A ja se pitam - što to vas, u biti, muči,
da mene gadite pretičkom svoje žuči!
Da ja sad plaćam što ste vi tako loše sreće?
Pa je li moja krivnja, što vas baš nitko neće?
A to što mene ljudi cijene, što me vole,
udvaraju mi, često čak i za ruku mole,
to ipak nije razlog svih vaših izaziva!
Što ja tu mogu? Je li? Što sam ja tu kriva?
Zavedite si i vi koga vam se hoće,
a mene štedite od svoje žučne zloće!
ARSINOJA
Vi možda vjerujete da netko gorko plače
zbog vašeg ponosa na brojne udvarače?
I daje tako teško prosuditi i reći
uz koju ste ih cijenu, uglavnom, znali steći!?
Tko da vam vjeruje da muški svijet se lijepi 1005
na vašu draž, na izgled! Pa nismo baš svi slijepi!
I da tek čista ljubav u nekom od njih gori
i da se za vas samo zbog vaše časti bori?
Ne, ne vjeruju ljudi u privid, mila moja,
ne, tako glupi nismo! Znam da bi mnogokoja 1010
i od nas, drugih žena, na taj način znala
osvajati muškarce - kad bi na to spala!
995
1000
I, da sad sve to sažmem, recimo ovako:
muškarac svoje srce ne daje baš tako,
na lijepe oči, draga! Svakog udvarača 1015
većina žena, ipak, i nečim drugim plaća!
Ne razmećite mi se lakim uspjesima
i sitnim pobjedama, kakve svatko ima;
i ne likujte, draga, gledajuć svisoka
nas druge, samo zbog svog zavodljivo zlog oka! 1020
Jer, da vam zavidimo na vašim uspjesima -
i mi bismo se druge rado dale - svima,
da nemamo i srama! Ljubavnika naći
može i svaka od nas! Vi znate što to znači!
CELIMENA
Pa dajte, nađite ih! Da svijet i to vidi! 1025
Što znate, možda vam se baš takva ljubav svidi, pa možete...
ARSINOJA
Ne, dosta! Bit ovog razgovora već prelazi okvire prijateljskog spora! Ja bih se bila od vas
oprostila i prije, no kočija mi nije stigla na vrijeme, žao mije! 1030
CELIMENA
Ma ostanite samo, do kad vam se hoće, bar u tom, nadajmo se, nema poteškoće! Noja vas
samo gnjavim, pa neka bude! Dosta! Priuštit ću vam društvo jednog dragog gosta, gospodin
će vas, evo, odsad zabavljati, 1035
uspješnije od mene! Sam Bog ga k meni svrati!

Alceste, ja moram napisati što prije

još jedno hitno pismo; što mogu, žao mije!
A gospoda mi neće zamjeriti stoje
sad vama prepuštam! Do viđenja - vas dvoje! 1040
PETI PRIZOR
Alceste, Arsinoja
ARSINOJA
Zacijelo nije htjela da budem posve sama,
dok čekam svoja kola i prepusti me vama!
No ništa nije mogla učiniti, ni reći,
što bi mi bilo draže*baš od tih, škrtih, riječi!
Svi vrijedni ljudi, puni odlika i znanja, 1045
u svakom društvu stječu ljubav i priznanja,
no vi ste iznad sviju, prepuni vrline,
što moje srce nagna da se za vas brine,
pa želim da i dvor sva vaša svojstva cijeni,
po zasluzi i pravdi! - A vi ste prikraćeni 1050
i svi vam čine krivo! Strahovito me ljuti
kad svakog dana vidim da dvor o vama šuti!
ALCESTE
A zašto, gospodo? I zašto baš ja, sada?
Pa čime ja zadužih dvor, državu? I kada?
I što lija to stvorih, recite vi meni, 1055
pa da se žalim što me naš dvor slabo cijeni?
ARSINOJA
Pa mnogi, koje naš dvor podržava i hvali,
sve do sad nisu neka krupna djela dali;
za sve se traži zgoda, a ne samo sprema!
V imate vrlina kakvih nitko nema, 1060
jer vi ste...
ALCESTE
Nemojte! Ma pustimo vrline! I zašto da se za njih čak i naš dvor brine!? No, imao bi briga i
posla, da se trudi otkrivati vrline i mane naših ljudi!
ARSINOJA
Pa istinska vrlina otkriva se sama! 1065
A mnogi točno takve pripisuju i vama! I znajte, da sam jučer čula gdje vas slave i hvale, na
dva mjesta, vrlo mudre glave!
ALCESTE
Ah, gospodo, te hvale odviše su lake;
i u tom naš vijek brka mudrace i bedake! 1070
Ma sve je sad vrlina, dostojna priznanja,
te pohvala i nije izraz poštovanja!
I sve nas pravi pljusak hvalospjeva zali!
Pa čak i mojeg slugu u novine su dali.
ARSINOJA
A ja bih tako htjela da se zagrijete 1075
za neku dvorsku službu, da se istaknete!
Da za to pokažete samo iskru želje,
pokrenula bih za vas znance, prijatelje
i pouzdane veze, da vam bez teškoće
isposluju i srede što god vam srce hoće! 108O

ALCESTE
A zašto, gospodo, da svemu tome težim?
Pa moja narav traži da od sveg toga bježim!
Ja nisam stvoren za to ozračje, tu moru,
ko drugi, koji lude za motanjem po dvoru;
ja, prije svega, nemam potrebnih vrlina 1085
za uspjeh u tom krugu praznih veličina!
Jer ja sam samo iskren i nemam većeg dara;
ja nisam taj što ljude obmanjuje i vara!
A onaj što svoj stav i misli ne zna kriti,
taj ovdje, kod nas, nikad neće priznat biti! 1090
Znam, izvan dvora nema ni podrške ni nade,
ni odličja, što dvor ih dijeli kako znade -
no čovjek lišen toga, ipak nije dužan
baš svakom biti luda, skroman, tih, uslužan,
što trpi poniženje i uskratu slobode 1095
a hvali pjesmotvore samouke gospode,
a određenoj dami bezobzirno laska
i neumorno s mudrim markizićima ćaska!
ARSINOJA
Ah, ostavimo sve to! No, mom ste srcu dali
sve razloge da vas i vaše srce - žali! 1100
Da budem otvorena, strahovito me peče
što vaša ljubav nije bila bolje sreće;
sudbina vam je u tom bila nepravedna,
jer vaša ljubav, vas, ja mislim, nije vrijedna!
ALCESTE
A nemate li dojam, da ne biste baš smjeli 1105
o prijateljici, baš tako - ružno, je li?
ARSINOJA
Da, ja sam toga svjesna, sve to znam i sama, no teško praštam njenu krivicu prema vama! Vaš
položaj me muči! Ja vam moram reći -iznevjerila vas je; u ljubavi i sreći! 1110
ALCESTE
Zahvaljujem vam, gospo, na vašoj opomeni, tko voli, takve vijesti neobično cijeni!
ARSINOJA
Znam, prijateljice smo, al ona je, i bit će,
nedostojna da stekne vama slično biće!
Žar njena srca, za vas, lažnim bljeskom sjaji! 1115
ALCESTE
Pa, možda! Tko zna, što se u čijem srcu taji!
No, bilo bi mi draže da u srce mi nije,
s tom vašom brigom, ušla i sumnja, maloprije!
ARSINOJA
Pa, ako vam je draže ostati ovako,
namagarčeni, molim, to je barem lako! 1120
ALCESTE
To ne, jer u toj stvari sumnja vam je gora od svega na tom svijetu! To je prava mora! I bilo bi
mi draže i čuti, a i znati tek ono što mi može i stvarni dokaz dati!
ARSINOJA
Pa dobro, neka bude, kad vam je tako draže! 1125

Nek samo jasan dokaz istinu vam kaže;

ocijenit ćete sami sve dvojbe svoga loma!
No, pružite mi ruku i otpratite doma,
pa ću vam stvarni dokaz staviti pred lice,
da prozrete zlo srce svoje miljenice! 1130
I, ako niste slijepi za neke druge draži -
pronaći ćemo ono što vaše srce traži!
ČETVRTI ČIN
PRVI PRIZOR Elijanta, Philinte
PHILINTE
Još nikad ne vidjeh duh tako krut i žučan,
ni slučaj tako težak! I više nego mučan!
Natezali smo vam se s njim, al, da!- zaludu: 1135
on ostade na svome, još i tamo, na sudu!
Ja mislim da ni umna gospoda sudskog zbora
još nikad nisu srela tako čudnog stvora!
"Ja čvrsto stojim - reče - gospodo, na svome,
i popuštam u svemu, samo ne u tome! 1140
I zašto se on vrijeđa? I tuži me, štoviše!
Pa je li to stvar časti, kad netko loše piše?
I što sam ja tu kriv, što on sve krivo shvati?
I pošten čovjek može loš stih ispjevati!
U takvim područjima nije riječ o časti! 1145
No, dobro, on je čestit, vjerno služi vlasti,

i fin je, ljubak, zgodan, i otmjen, ponajprije,

i sve što god vam drago, no dobar pjesnik - nije!
Pohvalit ću ga, molim, zbog roda, zbog imanja,
zbog jahanja, zbog plesa, ili mačevanja, 1150
no hvaliti mu pjesme, oprostite mi - neću!
Tko nije pravi pjesnik, sav u tom umijeću,
nek pusti stihotvorstvo i stihotvorsku slavu
i ne laća se pera, ma ni za živu glavu!" -
I, konačno, za volju bar nekog izmirenja, 1155
na koje s mukom nagna i svoju ćud i htijenja,
zaključio je, držeć novi stil svoj blažim:
"Gospodine, ja žalim što možda mnogo tražim,
i volio bih, vama za ljubav, reći kako
vaš sonet cijenim sjajnim, a to baš nije lako!" 116O
Da svrše proceduru, s mnogo su ih muke
naveli, ipak, na to da si pruže ruke!
ELIJANTA
No, da, jedinstven je u svojim postupcima,
al ja ga jako cijenim, priznajem! - On ima
u svojoj iskrenosti i duhu zbilja jaka 1165
i plemenita svojstva, čar istinskog junaka!
I voljela bih da ta vrlina, danas rijetka,
i druge ljude krasi. Da, sve, bez izuzetka!
PHILINTE
A mene, kad ga gledam, mnogo više čudi
ta neobična strast, u kojoj sada ludi! 1170
A s takvim značajem, ja ne znam kako može
i misliti na pravu ljubav, blagi Bože!
A još me više čudi, kakvo ga nagnuće
baš k vašoj rođaci toliko snažno vuče!?
ELIJANTA
Pa to je jasan dokaz da ljubav dvoje ljudi 1175
ne ovisi baš uvijek od sličnosti po ćudi! Taj njegov primjer niječe daje ljubav samo sladunjava
i nježna, kakvom je već znamo.
PHILINTE
A ona njega voli, ili hini ljubav, što li?
ELIJANTA
Pa, to je teško reći - kad netko nekog voli! liso
Da 1' istinski ga voli? Po čemu da to znamo, kad njeno srce nije s tim nacistu ni samo!
Kadikad nekog voli, a nije svjesna toga; a vjeruje da voli, kad ne voli nikoga!
PHILINTE
Ta vaša sestrična je sad već prava mora 1185
za našeg prijatelja! A bit će još i gora!
Da ima mrvu mojeg srca, moju vjeru,
uputio bi ljubav u posve drugom smjeru;
taj bi ga, bolji, izbor, spasio svih laži:
znam, naime, da bi kod vas našao što traži! 1190
ELIJANTA
Pa, što se mene tiče, bit ću otvorena
(jer iskrenost je duša zaljubljenih žena),
ja nemam ništa protiv - voli li on koga,
no mene, ipak, muči ishod svega toga!
I kad bi sve to bilo tek u mojoj moći, 1195
ja bih mu od sveg srca voljela pomoći;

no ako njegov izbor skonča naopako,

i ako jednom shvati daje tome tako,
i da je ona zbilja drugu ljubav srela -
e, onda bih uzela što ona nije htjela! 1200
A ja mu zbilja nikad ne bih dala znati
da s pravom trpi poraz, da sada s pravom pati!
PHILINTE
Ja isto tako nemam ništa protiv svega
što vaše srce nagna da zavolite njega!
I, ako htjedne, on vam lako može potom 1205
i sam potvrditi što njemu rekoh o tom;
no pristane li ona postati mu žena,
pa vaša čežnja bude... no... neuzvraćena -
uznastojat ću ja sam jednom steći ono
što tako nesebično bješe njemu sklono; 1210
i bit ću sretan ako darujete meni
što drugi, gospodo, ne spozna i ne cijeni!
ELIJANTA
Philinte...!
PHILINTE
Ne, ne šalim se! To nije ništa novo; ja iz dubine duše govorim sve ovo i s nestrpljenjem
čekam kad će jednom stići 1215
trenutak da vam smijem kao prosac prići!
DRUGI PRIZOR
Alceste.Eljanta, Philinte
ALCESTE
O, gospodo, da znate kakvo poniženje! Ja gubim svaku nadu i svako povjerenje!
ELIJANTA
Pa stoje, što vas muči? Da čujem, stoje bilo?
ALCESTE
Do smrti neću znati što se sve to zbilo! 1220
Ja ne bih bio slomljen, lud, bez duše, da i sam svemir prasne, da se nebesa ruše! Svršetak!
Moja ljubav... Ja za to nemam riječi!
ELIJANTA
Priberite se malo, lakše ćete reći!
ALCESTE
O, Bože, je li pravo da tolika ljepota 1225
u srži krije porok najnižeg života!
ELIJANTA
Ma što vas ipak tako...?
ALCESTE
Ah, sve mi... sve mi ruše! Pa ja sam prevaren!... Ubijen! Ko bez duše! Ma Celimena mene...!
Zamisllite samo: Da, ona mene vara otkako se znamo! 1230

ELIJANTA
A imate li razlog za takvo uvjerenje?
PHILINTE
A možda je to, ipak, samo sumnjičenje? Vaš ljubomoran duh kadikad malo mari...!
ALCESTE
Ah, vi se brinite samo za svoje stvari!
0 njenoj prijevari ja imam jedan prisan, 1235 povjerljiv list u džepu, njenom rukom
pisan!
Da, gospo, list Oronteu, list, što mom životu
i časti nosi propast, a njezinom - sramotu;
Oronteu, koji, mišljah, nikad nije bio
ni meni pravi premac, a niti njoj baš mio! 1240
PHILINTE
No pismo nije uvijek pun iskaz našeg bića, već slab, loš ogled, varka, prazna, puka priča!
ALCESTE
Gospodine, još jednom, dosta s prepirkama!
1 ostavite ono što nema ništa s vama!
ELIJANTA
Primirite svoj bijes, ta uvreda će proći...! 1245
ALCESTE
O, sad je, gospodo, sve tek u vašoj moći! Sad moje srce u vas traži utočište od boli i tjeskobe,
što ga tako tište!
Osvetite me vi kod one nevjernice,
što prezre moju ljubav i šlaga mi u lice! 1250
Osvetite za podlu igru s ojećajem!
ELIJANTA
Ja? Kako?
ALCESTE
Evo - sada vama srce dajem! Ako ga ona odbi, nemojte ga i vi! Osvetit ću se tako za sve što
mi skrivi i kazniti je odmah iskrenim priznanjem, 1255
dubokom odanošću, punim poštovanjem i nježnom skrbi, spremnim i brižnim uslugama i
pravom ljubavlju svog srca - prema vama!
ELIJANTA
Izražavam svu sućut srcu koje pati, pa ponuđenu ljubav neću prezirati; no zla su, često, manja
nego što se čine, a žed za osvetom kadikad brzo stine! Kad voljeno nam biće uvredu nanese,
ne valja zdvajati, jer čovjek sve podnese iznevjerena ljubav, doduše, strašno boli, no dio
muškog srca i nevjernicu voli, sav njegov gnjev i mržnja ubrzo se gube svi znamo stoje srdžba
onih koji ljube!
ALCESTE
Ne uvreda je smrtna! S tom bolnom uspomenom ne mogu više natrag! Ja prekidam s tom
ženom! 1270
Odlučio sam, idem! -Ja sada, možda, patim, no bio bih mekušac, da joj se ikad vratim! Gle,
evo i nje! Sad već bjesnim čim je spazim! A čim nju posramim i sav njen ponos zgazim -ja
vama dajem srce, oslobođeno laži te žene, pune ljupke, ali kobne draži!

TREĆI PRIZOR
Celimena, Alceste
ALCESTE
O, kako da se sredim, kad bijes mi misli muti!?
CELIMENA
O, vi ste, čini mi se, nešto hladni, ljuti?
Što znači taj vaš mrki pogled, svi ti uzdisaji?
No, stoje? Što se u tom vašem stavu taji? 1280
ALCESTE
Što? To, da nema zla u ljudskome stvorenju ni mržeg, a ni sličnog vašem nepoštenju! Da u
zlu, Bog ni vrag, a ni sudbina sama, ne stvoriše još nikad nikog sličnog vama!
CELIMENA
Zadivljuje me vaša nježnost, baš vam hvala! 1285
ALCESTE
0, ne rugajte mi se, jer ovo nije šala!
I bolje da vam rumen srama bukne s lica,
jer imam jasan dokaz da ste lažljivica!
Sad znam što znači slutnja što mi dušu smuti,
znam da mi srce s pravom stalni nemir ćuti; 1290
da! - moja sumnja, koja vas, dakako, čudi,
naslutila je zlo što sad mi tišti grudi!
Zaludu ste se iza ljupke krinke krili,
mom suncopasu, valjda, niste bili mili!
A mislili ste da ću sva vaša poniženja 1295
podnositi do smrti, bez osvete, bez prenja!?
Znam, ljudski osjećaj u svemu svoj put slijedi,
a ljubav ne niče po ma kakvoj zapovijedi;
u ljudsko srce, dakle, ne ulazi se silom,
već pristankom, na poziv, dakle - milom! 1300
Pa tako ne bi bilo krivo niti meni,
da ste mi bili uvijek, u svemu, otvoreni;
da ste me odbili, no, onako, uistinu,
okrivio bih za sve nesretnu sudbinu!
No vi ste moju ljubav, lažno, prihvaćali, 1305
a to je bilo podlo! I nisko! Vi ste znali
da takva prijevara, gnusoba takvih laži,
osvetiti se mora! To čast i ponos traži!
Da, da, zbog te sramote, sam se sebi čudim,
ma sav sam izvan sebe, evo bjesnim, ludim! 1310
U samo ste me srce uboli, pa sada
svim mojim bićem srdžba mjesto uma vlada;
u opravdanu bijesu, pamet mi se smela,
pa nisam svjestan svojih riječi, svojih djela!
CELIMENA
Ma stoje? Stoje vama? Što vas tako žesti? 1315
Da ne gubite razum, zadnji tračak svijesti?
ALCESTE
Da, gubim, na žalost, kad otrovni napitak
iz vaših zjena ispih uz najveći užitak
i kad u vašoj čarnoj draži mišljah naći
bar iskru iskrenosti, iz koje ljubav zrači! 1320
CELIMENA
A kakva vas to moja neiskrenost draži?
ALCESTE
Pa vaša dvoličnost, vaš prijetvor, vaše laži!
No svršimo bar sad s tim, kad već prije nismo!
Je li vam poznat ovaj rukopis, to pismo?
Taj list će vas, bez dvojbe, bar sada natjerati 1325
da priznate krivicu, pa da se naš spor skrati!
CELIMENA
I sad ste zbog tog lista tako uzbuđeni?
ALCESTE
Da! I? Što? Vaše lice ni zbog tog ne crveni?
CELIMENA
A zašto da crveni? Da! Čega da se stidim?
ALCESTE
Sve ljepše! Sad ste još i drski, kako vidim! 1330
List nema potpis, možda pismo nije vaše?
CELIMENA
Ne, moje je, ne tajim; mene tajne straše.
ALCESTE
I savjest vam je mirna, niste uzbuđeni? Pa to je pismo pravi zločin prema meni!
CELIMENA
Ma vi ste zbilja smiješni! Smušenjak, čudak jedan! 1335
ALCESTE
A! Za vas ni taj dokaz nije pažnje vrijedan! No sve te nježne riječi, Oronteu upućene, ne
sramote li vas? Ne vrijeđaju li mene?
CELIMENA
Oronteu? Tko to kaže? Po čemu se to znade?
ALCESTE
Po tvrdnji osobe što mi to pismo dade! 1340
Pa čak da ste to pismo i kome drugom slali,
to nije dosta da se moje srce žali?
Je 1' time manja vaša krivnja prema meni?
CELIMENA
No ako je to pismo upućeno ženi -zbog čega bih ja bila kriva, a vi kivni? 1345
ALCESTE
No, sjajan izgovor! Ma vi ste zbilja divni!
Taj obrat vam je bio zbilja iznenadan!
I, evo, priznat ću vam -ja sam opet svladan!
Vaš izgovor je sličan plitkoj, drskoj varci!
Jesmo li za vas tako glupi mi, muškarci? 1350
No, dobro, vidjet ćemo hoćete li znati
toj plitkoj laži čvršće opravdanje dati!
Jer, kako ćete sada primijeniti na ženu
svu prisnu, strasnu, nježnost, u pismu izraženu?
Pročitat ću vam pismo, pa ako vam je stalo,
objasnite svoj prijestup...!
CELIMENA
To nikad! Ja? Ni malo! I odakle vam drskost da mi, netremice, te svoje gnusne grdnje saspete
u lice!
ALCESTE
No, dobro, smirimo se! - I lijepo mi to pismo objasnite, sve redom, pa mir! - I spašeni smo!
1360
CELIMENA
Ne, sada sve to više nije truda vrijedno! Vi činite što znate, menije svejedno!
ALCESTE
Dokažite mi, molim, ako ste pošteni, daje to vaše pismo napisano ženi!
CELIMENA
Ne, nije, već Oronteu, kad vam se baš hoće! 1365 Da, on je drag i otmjen, živ uzorak
finoće, ja cijenim njegov um, duh, nadasve trijeznu glavu, ma sve što god vam drago! Posve
ste u pravu! No, je 1' vam sada lakše? Sad mije svega dosta, i vas i te gnjavaže - kad moram
biti prosta! 1370
ALCESTE
O, ima li što gore od ovog, mojeg, jada?!
O tko još poput mene od slične zloće strada? Ja, evo, s pravom bjesnim, a ona ni da trene!
Štoviše, sad svu krivnju prebacuje na mene!
Pa mene bol i sumnja u samom srcu pali, 1375
a ona priznaje svoj grijeh! I još se hvali!
No moje kukavno se srce ipak steže
pri pomisli da kidam sve ono što nas veže,
pa da se riješi mržnjom, ako nema snage,
te nevjernice; mrske, a ipak tako drage! 1380
Vi tako vješto znate, bez krzmanja i srama,
zlorabiti svu moju sklonost prema vama!
Svu moju žarku ljubav, što se nekoć rodi
iz vašeg izdajničkog oka, u jednoj davnoj zgodi!
Ma branite se barem, ako niste krivi; 1385
ne glumite nevjerstvo, ne ludujte sad i vi,
objasnite to pismo; spreman sam vam poći
u susret, u tom škripcu i sam ću vam pomoći!
Prikažite se vjernom, vrijednom da vas štujem,
ko prije, trudit ću se da vam povjerujem! 1390
CELIMENA
U svojoj ljubomori i glupi ste i grubi i niste vrijedni toga da vas netko ljubi!
1 tko da od mene, i s kakvim pravom, traži da se ponižavam i srozavam do laži!
Čak i da volim koga drugog, ja to smijem 1395
i otvoreno reći! Zašto da to krijem?
Pa priznala sam vam što osjećam, a vi me
i dalje napadate! Što postižete time?
Moj čin je za vas sraman! A vaša sumnja nije?
O, da, uvredljiva je i ružna! Gnusna mije! 1400
Pa kad se žensko srce, slomljeno od boli,
odlučuje svom dragom reći da ga voli,
(jer ugled, strogi čuvar čednosti i časti,
ne dopušta da žene govore o strasti!),
no, smije li muškarac, sramno (znajuć sve to!), 1405
posumnjati u ljubav, to nešto divno, sveto?!
Pa nije li čak zlotvor muškarac koji čuje
priznanje takve vrste, al mu ne vjeruje!?
Da! Mene bjesni vaša sumnja prema meni,
vi niste vrijedni toga da vas žena cijeni! 1410
Pa već se sama na se i svoju glupost ljutim,
što još i trun dobrote prema vama ćutim
i voljela bih drugom svoju ljubav dati,
da možete svu sumnju bar time opravdati!
ALCESTE
O, nevjernice, slab sam prema vašoj draži! 1415
Te vaše slatke riječi nedvojbeno su laži -
svejedno! - prepuštam se sudbinskom rješenju:
sad prepuštam sve biće vašemu poštenju
i neka vam se srce u punom svjetlu kaže,
da vidim je li tako podlo - da mi slaže! 1420
CELIMENA
Ne, vi me ne volite kako ja to želim!
ALCESTE
O, volim vas, nadasve, sve dok vas ne dijelim s kim drugim, pa vas želim oteti svem svijetu;
no pri tom činim nešto i na vašu štetu!
0, da! Da! Volio bih da nikom niste mili, 1425
da najgori vas udar usuda ucvili,
da ne dade vam Bog baš ništa u životu:
ni plemstvo, ni podrijetlo, ni blago, ni ljepotu -
pa da se moje srce samo za to brine
da svojom žrtvom ništi nepravdu sudbine! 1430
Da ja steknem tu čast i da mi usud služi
u želji da vam moja ljubav sreću pruži!
CELIMENA
Na malo čudan način želite mi sreću!
0, izbavi me, Bože, nadam se da neću...
Gle, traži vas Du Bois! Smiješan je, u cijelom... 1435
ČETVRTI PRIZOR Du Bois, Alceste, Celimena
ALCESTE
Ma kako se to držiš? Što ćeš s tim odijelom? No, što?
DU BOIS
Gospodine...!
ALCESTE
No, stoje?!
DU BOIS
Zlo je, zlo je!
ALCESTE
Govori!
DU BOIS
Naše stvari jako slabo stoje!
ALCESTE
Da? Zašto?
DU BOIS
Smijem glasno?
ALCESTE
Smiješ, ali skrati!
DU BOIS
A ovdje nema nikog...?
ALCESTE
No, ovaj zbilja mlati! 1440
No, dakle?
DU BOIS
Morat ćemo, gospodine, uteći!
ALCESTE
Što veliš?
DU BOIS
Velim: treba pobjeći, bez riječi!
ALCESTE
A zašto?
DU BOIS
Morat ćemo što dalje iz tog kraja!
ALCESTE
Zbog čega?
DU BOIS
Kažem: na put, bez dugih oproštaja!
ALCESTE
A zašto sve to pričaš, ako smijem znati? 1445
DU BOIS
Prtljagu, gospodaru, treba hitro zbrati!
ALCESTE
Ma razbit ću ti njušku, huljo, sto mu jada, ne ispričaš li smjesta sve redom, kako spada!
DU BOIS
U kuhinju nam banu, sav crn, a mrka lica,
čovuljak neki; gledam - u ruci ceduljica, 1450
sva nekud iščrčkana, ukriž, ravno, krivo,
ma sam bijes da goneta - kakvo je to štivo!
Vaš proces je posrijedi, sudim, ništa više;
no vrag će mu ga znati što sve tamo piše!
ALCESTE
I kakve veze ima taj papir s odlaženjem, 1455
o kojem tu lupetaš, s tolikim uzbuđenjem?
DU BOIS
Pa takve, gospodaru: nakon jednog sata
naš jedan stalni gost nam zakuca na vrata
i sve u nekoj žurbi, zapita me za vas;
pa kad vas nije bilo, uputi me da vas 1460
(jer on me kao vašeg dobrog slugu znao!)
opomenem... trenutak!... Ma kako li se zvao!?
ALCESTE
Daj, ostavi sad ime, da čujem ono glavno!
DU BOIS
Da, ime nije bitno! Vaš znanac, jednostavno,
mi reče da vam prijeti, ma što vam ja znam, neka 1465
opasnost, da vas ovdje i zatvor, možda, čeka!
ALCESTE
Zar ta upozorenja nisu bila... šira?
DU BOIS
Ne, nisu! Molio me tek pero i papira,
pa brzo sroči pismo, koje će vam reći
bit cijele tajne, točno, od riječi do riječi! 1470
ALCESTE
Pa daj mi ga!
CELIMENA Što znači to pismo? Stoje ovo?
ALCESTE
Ma ne znam, vidjet ćemo! Glupost, ništa novo! Stoje s tim pismom, gade? Sad mije već dosta!
DU BOIS, nakon dugotrajna traženja Sve mislim da mi doma, na vašem stolu osta! 1475
ALCESTE
Ja ne znam što me priječi...!
CELIMENA
Hej, mirno! Sad je kasno! Požurite se doma i sve će biti jasno.
ALCESTE
Ja mislim da nam sad već i sam usud priječi
da mirno izmijenimo nekoliko riječi;
no da mu doskočim i da što manje patim -
dopustite mi da se još večeras vratim! 1480

PETI ČIN
PRVI PRIZOR
Alceste, Philinte
ALCESTE
Ne, odluka je čvrsta, tek toliko da znate!
PHILINTE
Taj udarac je težak, no zašto da se date...!
ALCESTE
Zaludu vam i savjet i sve te mudre riječi,
sve ovo što vam rekoh - ne kanim poreći!
Naš vijek je odveć opak, bez ijedne vrline 1485
i ja se povlačim iz ove zle sredine!
Na mojoj strani stoje, ako ćemo pravo,
poštenje, istina, neporočnost i pravo;
uz pravični moj slučaj stoji javno mnjenje,
ja imam pravni temelj za svoje uvjerenje, 1490
a ipak - prevaren sam, nebo li mu ljubim!
Uz mene stoji pravda, a slučaj ipak gubim!
Sad jedan znani lupež, gnus, lažna veličina,
pobjeđuje, uz pomoć samih neistina!
Ne istinsko poštenje, već porok stječe slavu! 1495
Upropasti mi život - a ostaje u pravu!
Taj dvoličnik, taj podlac, taj gad, ta smiješna luda,
izigrava naš zakon, ismijava bit suda,
da krunu zla u sudskoj odluci doživi!
No njemu nije dosta zla koje mi skrivi, 1500
pa neku gnusnu knjigu dijeli medu ljude,
nedostojnu da čak i prolistana bude,
a vrijedna svake pokude i osude, zacijelo -
a nju taj lupež dijeli kao moje djelo!
A iza svega njušim Orontea, kako kradom 1505
tu podlu, po me kobnu, varku širi gradom!
Baš on, na dvoru cijenjen kao pošten, mio,
a prema kojemu sam samo iskren bio,
kad nezvan dođe amo da stihove mi čita,
pa još me i za sud o svom sonetu pita, 1510
on, zato što sam bio pošten, prije svega,
ne vrijeđajući pri tom istinu ni njega -
sad meni priši zločin, varkom, kako rekoh!
Da, evo kako smrtnog protivnika stekoh:
jer njega u dno srca, smrtno, povrijedi 1515
što ne slagah da njegov sonet zlata vrijedi!
Ma kako ljudi mogu tako nisko pasti,
a sve rad puste slave i kakve-takve vlasti!
Da, tek se na to svodi sva njihova vrlina,
poštenje, pravičnost i duh i veličina! 1520
Ne, odviše je mučno trpjeti ta lica,
napustimo tu gnjilež, to leglo ubojica, gdje čovjek čovjeka, bez duše, vučji, kolje! Za suživot s
tom bagrom zbilja nemam volje!
PHILINTE
Tu odluku ste možda stvorili u brzini, 1525
zlo nije tako strašno ko što nam se čini!
A spletke, koje taj vaš vješti premac pravi,
još nisu razlog da vas vlast u zatvor stavi.
Jer laži jako često i samom lašcu štete;
na kraju se i sam u svoje spletke splete! 1530
ALCESTE
Tko? On? Ne, on vam sve to radi godinama! On ima dopuštenje za zločin, stoje vama!? I
mjesto da mu ugled zbog zločinstava pada, on vam se diže, moćan, dok pošten čovjek strada!
PHILINTE
No vi i sami znate da ljudi ne vjeruju 1535
u klevete i spletke koje od njeg čuju;
tu nema bojazni i za to ćemo lako!
A presuda, na koju bjesnite, dakako,
ponoviti se može, na vaš priziv, koji
bi sudsku odluku...
ALCESTE
Ne, ona neka stoji! 1540
Tu odluku ja shvaćam ko uvredu poštenja i strašnu krivdu, ali - ne želim da se mijenja; jer tu
se divno vidi tko kome kako sudi!
Pa neka se potomstvo, potom, čudom čudi
tom strašnom svjedočanstvu o izobilju mana, 1545
bezakonju i zloći ljudi naših dana!
Znam, grdne će me svote taj sramni slučaj doći,
no bar znam da ću po tu cijenu odsad moći
navaliti na porok i mane ljudske ćudi!
Jer mrzim baš sve za čim ljudska narav žudi! 1550
PHILINTE
No, dakle...!
ALCESTE
Dakle, stvarno: hvala vam na trudu, što god biste još rekli posve je zaludu! Ma biste li mi
smjeli ustvrditi u lice da sve su te strahote - bezazlene sitnice?
PHILINTE
0 ne, ja dobro shvaćam razlog vašeg bijesa, 1555 jer danas vlada zakon spletke, interesa;
tek prijevara je ono stoje danas jako;
da ljudi nisu takvi - ne bi bilo tako!
No, vrijedi li se ipak zbog loše okoline
povlačiti iz društva i vlastite sredine? 1560
Pa ljudsko zlo nam vrlo često samo
podastire mogućnost da ga obaramo!
1 taje borba naše pravo određenje!
I kad bi baš sve bilo bezazleno poštenje,
sva srca iskrena i pravična i čedna, 1565
većina bi vrlina bila malo vrijedna,
kad bismo mogli, mirno, u svim prilikama,
podnositi krivicu i zločin prema nama i kad bijedno srce, čestito i časno...
ALCESTE
Znam, znam, gospodine, vi govorite krasno; 1570
vaš um ni u kom sporu ne može podleći;
no šteta vam za vrijeme i vaše lijepe riječi!
Postoji valjan razlog da odem u samoću:
sad govorim i više nego što baš hoću
i bubnut ću koješta što mnogokoga vrijeđa, 1575
da tako nove brige natovarim na leda!
No, dosta raspravljanja, čekam Celimenu,
da čuje moju želju, a ja da čujem njenu;
da vidim - voli li me, kao što se kaže,
jer sad je pravo vrijeme da to i dokaže! 1580
PHILINTE
A dotle bismo mogli k Elijanti sići...!
ALCESTE
Ne, odviše sam zbunjen, sad ne mogu ići!
Vi idite, a ja ću provesti minutu
sa svojom crnom tugom u ovom mračnom kutu.
PHILINTE
U čudnom ćete društu čekanje provesti; 1585
No, ja ću Elijantu ovamo dovesti!

DRUGI PRIZOR
Oronte, Celimena, Alceste
ORONTE
Dakako, gospodo, sad ostaje na vama
da utvrdite odnos i ljubav medu nama.
No meni treba dokaz da ste sada moji;
jer ljubav nije ljubav, kad se o njoj dvoji! 1590
I ako vam je moja ljubav zbilja mila,
ja ne znam zašto bi se tajila i krila!
A prije svega tražim od vas da se smjesta
otarasite onog napasnog Alcestea,
i da ga žrtvujete radi mene, za nas! 1595
Da, otjerajte ga iz svog doma, da, još danas!
CELIMENA
A što vas tako zlobnim prema njemu čini? Baš vas! Vas, hvalospjevca njegovoj vrlini!
ORONTE
To zbilja nije vrijedno objašnjenja, znate!
Sad želim čuti jedno: što vi osjećate! 1600
Pa birajte, po želji - mene, ili njega;
ja čekam tek vaš izbor, no iskren, prije svega!
ALCESTE
Izlazi iz kuta u koji se bio povukao Pa jasno, birajte, gospodin dobro kaže, gospodinov se
zahtjev i s mojom željom slaže; jer sad me k vama nagna posve isto htijenje - 1605 i moja
ljubav traži jasno izjašnjenje!
Odgađali smo sve to i više nego dugo, izjasnite se, dakle, ne ostaje vam drugo!
ORONTE
Gospodine, ja jesam žestok, ali neću
da moj žar, bilo kako, kvari vašu sreću...! 1610
ALCESTE
Ljubomor, il što drugo, ne da mi da želim, gospodine moj, ženu koju s drugim dijelim...!
ORONTE
Pa ako vaša ljubav gospodi više znači...
ALCESTE
Pa ako gospoda u vama misli naći...
ORONTE
Ja prisižem, da više ne kanim joj prići! 1615
ALCESTE
Ja prisižem, da kanim zauvijek otići!
ORONTE
Govorite, gospodo, posve otvoreno!
ALCESTE
Izjasnite se, hrabro, gospodo, pošteno!
ORONTE
I recite nam jasno - koji vam je draži!
ALCESTE
Priklonite se jednom, samo to se traži! 1620
ORONTE
Da taj vam izbor, možda, ne stvara teškoće?
ALCESTE
Zar vaše srce nije sigurno što hoće?
CELIMENA
O Bože, što ste sada navalili odjednom!?
Tu nečuvenu ludost ja ne praštam! Nijednom!
Ja valjda znam i sama odlučiti, kad treba; 1625
Tko kaže da se moje srce sad koleba!?
Za njega nema dvojbe kojeg od vas hoće!
Tko voli, lako bira i sam, bez poteškoće!
No bilo bi mi mučno da tako, nemilice,
sad pljusnem to priznanje nekome u lice! 1630
Te možda bolne riječi ne bismo ni smjeli
pred nekim drugim reći, ma koliko to htjeli!
Pa srce može nekom reći da ga ljubi
i bez toga da o tom pred cijelim svijetom trubi!
A s druge strane, možda ipak zvuči blaže 1635
kad nekome se naš "ne" bez svjedoka kaže!
ORONTE
Ne! Samo iskrenost je ono što sad želim! Ne bojim je se!
ALCESTE
Ni ja! I čak joj se veselim!
Ja čekam od vas samo istinsko priznanje! Ne želim obzir, nego srce, ništa manje!
1640
Znam, vi biste nas htjeli obojicu, pa jasno! No meni se sad žuri, već sutra - bit će kasno!
Iziđite sad s jasnim i konačnim rješenjem, u protivnom - i šutnju cijenim izjašnjenjem!
Štoviše, shvatit ću tu nepoželjnu šutnju 1645
ko potvrdu za moju sumnju i zlu slutnju!
ORONTE
Odobravam vaš gnjev, da, vi ste me pretekli, što god sam htio reći, to ste vi sad rekli!
CELIMENA
Vas ovo luckasto natezanje veseli?
I je li za vas pravo to što biste htjeli? 1650
Nisam li već sve rekla? Ne budite ludi!
No, ide Elijanta, pa nek nam ona sudi!

TREĆI PRIZOR
Elijanta, Philinte, Oronte, Alceste, Celimena
CELIMENA
Ah, sestrično, gospoda mi ne daju mira!
Iz nekog zajedničkog, dogovorenog, hira
i s podjednakim žarom, svaki od njih traži 1655
da otvoreno kažem - koji mije draži!
A drugome u lice kažem - da se gubi! I da mu zabranim da i dalje me ljubi! Što, jesu li te
stvari možda dopuštene?
ELIJANTA
To možda niste smjeli upitati baš mene 1660
i tu vam, možda, ne bih umjela pomoći; ja tražim da mi ljudi kažu sve u oči!
ORONTE
Ti vaši razlozi su svima nama tuđi!
ALCESTE
To vaše izmicanje čini me još ludim!
ORONTE
No, guknite već jednom, dosta mije smutnje! 1665
ALCESTE
A menije već jasan razlog vaše šutnje!
ORONTE
Tek jednu jasnu riječ, da svršimo s tim sporom!
ALCESTE
A ja i šutnju cijenim jasnim odgovorom!

ČETVRTI PRIZOR
Acaste, Klltandar, Arsinoja, Philinte, Elijanta, Oronte, Celimena, Alceste
ACASTE
Oprostite, gospodo, navratili smo k vama
da jednom raščistimo s nekim stvarčicama! 1670
KLITANDAR, Oronteu i Alcesteu
Baš dobro što ste ovdje! Kao naručeni! I vi ste, gospodo, u sve to upleteni!
ARSINOJA
Ja shvaćam, gospodo, moj dolazak vas čudi, no doveo me k vama slučaj ovih ljudi: Gospoda
su mi došla i tužiti se stala na nešto ružno, u što ne bih vjerovala! I odviše vas cijenim, a da
povjerujem u neku vašu slabost, za koju od njih čujem: nisam čak vjerovala ni jasnim
dokazima i tako se odlučih poći k vama, s njima, da vidim, kraj svih naših sitnih zadjevica,
gdje spirate tu ljagu laži sa svog lica!
ACASTE
Da, gospodo, da čujem, što li ćete sada,
da vidim, je li vam bar ovo teško pada!
Jeste li ovo pismo Klitandru, možda, slali? 1685
KLITANDAR
Jeste li ovaj listak Acasteu otposlali?
ACASTE, Oronteu i Alcesteu
Taj rukopis gospoda također znaju, je li, i vi ste ga zacijelo također, sretni, smjeli gonetati i
štiti, pa neznano vam nije! A doista je vrijedno truda da se štije!
" Čudan ste vi čovjek, kad osuđujete moje vedro ponašanje i kad mi predbacujete da s vama
nikad nisam tako vesela; to je tako nepravedno; i ako odmah ne dođete i ne zamolite me za
oproštenje, zbog te uvrede, neću vam je oprostiti dok živim! Naš golemi glupan, barun..."
Šteta, što nije ovdje!
"... naš golemi glupan barun, s kojim počinjete svoje prigovore, nije čovjek koji bi bio meni
po volji!! I otkako sam ga vidjela kako tri četvrti sata pljuje u zdenac ne bi li napravio
kolobare na vodi, ne mogu više imati dobro mišljenje o njemu. Što se tiče markizića..."
Nije da se hvalim, gospodo, ali to sam ja!
"... što se tiče markizića, koji me sinoć dugo držao za ruku, mislim da na svijetu nema ničega
beznačaj-nijega od cijele njegove osobe; izvana gladac, iznutra jadac! A glede čovjeka sa
zelenim vrpcama..." (Alcesteu.) Sad ste vi na redu, gospodine!
".. .glede čovjeka sa zelenim vrpcama, on me ponekad zabavlja svojom osornošću i svojom
namrgođenom sjetom; ali često mislim kako je on najveće zanovijetalo na svijetu! A što se
tiče gospodina u fraku s lentom..." (Oronteu.)
Tu su i vaše karte!
"... a što se tiče čovjeka u fraku s lentom, koji se bacio u pjesničke vode i silom želi postati
pjesnik, ne mogu samu sebe prisiliti na to da slušam što govori; njegova mi je proza jednako
dosadna kao i njegovi stihovi! Shvatite dakle da se ne zabavljam baš uvijek tako dobro kao
što vi mislite; da mi nedostajete i više nego što bih željela, u svim onim društvima u koja me
odvlače i daje prisutnost voljenih ljudi najveći užitak što ga čovjek može osjetiti".
KLITANDAR
A sada, evo, i mene:
"Vaš Klitandar, kojega mi spominjete i koji se pokazuje tako osjećajnim, jedan je od
posljednjih prema kojima bih osjetila neku sklonost. Smiješan je, ako umišlja da ga volim, a
vi također, ako vjerujete da vas ne volim. Ako ste pametni, promijenite svoja uvjerenja i
posjećujte me što češće, da mi pomognete podnositi njegovo dosađivanje".
Vaš fin se značaj vidi u svakom vašem slovu! A znate li, gospodo, kako sve to zovu? No,
idemo, nek svijet vidi je V mu nova ta slika vašeg srca, stvorena od slova!
ACASTE
Ja znam i štošta drugo, no bolje je da šutim, 1695 vi niste vrijedni toga da se zbog vas
ljutim! Pokazat ću vam kako "markizić" može steći i mnogo skuplja srca i uspjeh mnogo veći!
ORONTE
Zar nakon sviju vaših pisama i riječi
da dočekam i ovo? Da i to moram prijeći? 1700
Da srce vam pod maskom ljubavnoga žara
obećava se svima, a sve nas redom vara!
Ne želim nikom biti glupim, smiješnim svatom!
I sad vas barem poznam, baš vam hvala na tom!
Da, spasio sam srce, a vama se s užitkom 1705
osvećujem, tek vašim istinskim gubitkom!
(Alcesteu.) Gospodine, ne, ja vam smetnja neću biti, pa možete svoj slučaj s gospodom
nastaviti!
ARSINOJA
Da, sve je ovo nisko i dostojno prezrenja;
ne mogu šutjeti od silnog uzbuđenja! 1710
O ima li još negdje žena sličnih vama!?
Ne govorim o onim drugim osobama,
no ovaj tu gospodin, vama tako predan,
bez dvojbe zbilja častan, pošten, iskren, vrijedan,
vaš odani poklonik, što beskrajno vas cijeni, 1715
da i on...!
ALCESTE
Gospodo, prepustite vi meni da sve te svoje stvari sam već jednom sredim! Ja ovog vašeg
truda doista ne vrijedim. Da, moje srce s pomnjom vašu pomoć prati, no nema čime da vam tu
usrdnost i plati! 1720
Da tražim drugu ženu, u želji da se svetim, ne bih ni pokušao da se baš vas sjetim!
ARSINOJA
Gospodin možda misli da mu se netko nudi?
Da možda netko za njim zbilja ludo žudi?
Pretjerujete, mislim, s tim uobraženjem 1725
i laskate si takvim smiješnim uvjerenjem!
Kad takvu robu čak ni gospoda ne želi,
to znači - nema takvih koji bije htjeli!
Te misli su vam lude i uobražene!
Pa vama ne trebaju žene poput mene, 1730
prepustite se vi i dalje njenom caru;
veselit ću se tako prekrasnome paru!
(Odlazi.)
ALCESTE
No, slušao sam šutke kako stvari stoje
i puštao sve druge, da svatko kaže svoje.
I nisam li se dosta uspio suspreći, 1735
da mogu barem sada...
CELIMENA
Da, možete sve reći! Optužite me, vi ste potpuno u pravu! Izgrdite me, dobro, ja saginjem
glavu! Ja evo priznajem svu krivnju prema vama i ne branim se lažnim ni praznim isprikama!
1740 Ja srdžbu onih drugih cijenim samo smiješnom, no prema vama zbilja osjećam se
griješnom! Vaš gnjev je opravdan, zašto da sad hinim. Ja znam da vam se sada strašno krivom
činim i zbilja nepoštenom, pa sve to skupo plaćam i shvaćam vašu mržnju i prezir, zbilja
shvaćam! Da, evo, mrzite me!
ALCESTE
O, nevjernice, kako?! Da mrzim onu koju volim tako jako? Pa kad bih to i htio, kako da me
duša i kako da me bolno srce u tom sluša?! 1750
(Elijanti i Philinteu.)
Sad vidite što glupa nježnost od nas čini
i kako li sam slab, u bezvoljnoj gorčini!
No ni to nije sve, pokazat ću vam sada
gdje ova moja slabost u samu krajnost pada,
da razbor nije sve, te sve se njime sudi, 1755
pa da smo u dnu srca svi ipak samo ljudi!
(Celimeni.)
0, da, zaboravit ću sve, sve, prijetvornice,
oprostit ću vam grijeh i nanijete krivice
i shvatiti sve to ko slabost mlade žene,
u porok vremena i društva uvučene - 1760
tek ako vaše srce primi ko sudbinu
da treba ostaviti ovu zlu sredinu
i budete li spremni ovog trena poći
da sa mnom živite u pustinjskoj samoći!
I samo ćete tako, poniznom i čistom, 1765
umanjiti sramotu s onim gnusnim listom!
Jer ako svijet sve sazna, zauvijek vas gubim,
koliko god vas trebam, koliko god vas ljubim!
CELIMENA
Da bježim od sveg svijeta, te se s vama sada zakopavam u pustoš? Tako živa, mlada?
1770
ALCESTE
Pa ako me bar malo volite, zbog čega
da žalite za svijetom, nakon našeg bijega?
Zar ja vam nisam sve i vrjedniji od svijeta?
CELIMENA
Samoća plaši biće od dvadesetak ljeta!
A ja vam nisam dosta jaka, dosta smjela 1775
za jedan takav korak, koliko god to htjela!
No ako vam je dosta samo moja ruka,
bit ću vam vjerna žena, pa je kraj svih muka
i svađa...!
ALCESTE
Sad vas opet mrzim! Dosta mije! To nećkanje je gore nego išta prije! 1780
I budući da niste baš oduševljeni da ja vam budem sve, a tako i vi meni, da, sad vas mrzim!
Uz vas ćutim samo jezu i nepovratno kidam našu sramnu vezu! (Celimena odlazi, Alceste se
obraća Elijanti.) O, gospodo, vi, tako vrijedni, tako krasni, 1785
a oduvijek, u svemu, iskreni i časni, da znate: ja vas cijenim kao malo koga, no, to nek' nam
oboma bude dosta! Stoga ne zamjerite ako, od pregoleme muke, ne odajem vam čast i
prošnjom vaše ruke; 1790
ja nisam toga vrijedan i postaje mi jasno da nisam niti stvoren za nešto tako krasno! Da, sa
mnom biste bili samo poniženi, da vama nudim otpad, nuđen drugoj ženi, pa zato...
ELIJANTA
Molim vas, da skratimo tu muku! 1795
Ja sada imam kome dati svoju ruku: vaš prijatelj je ovdje i on će bez teškoće osvojiti tu ruku i
smjesta, ako hoće!
PHILINTE
O, gospodo, ta čast je jedinstvena vrednota,
sve moje krvi vrijedna, cijelog mog života!
ALCESTE
Pa, čuvajte te svoje lijepe osjećaje,
da vaša zajednička sreća vječno traje!
A ja ću, obmanut i slomljen prijevarama,
otići iz tog svijeta poroka i srama
u neku pustu zabit, da živim u poštenju, 1805
u potpunoj slobodi, sam u svom smirenju!
(Odlazi.)
PHILINTE
Uputimo se za njim! Ne bismo baš smjeli dopustiti da čovjek i ostvari što želi!

KAZALO IMENA, POJMOVA, MANJE POZNATIH RIJEČI

"Još tisuću" - Ovu lakonsku, okrutnu i ciničnu ratnu krilaticu Louisa II Bourbonskoga, zvanog
Grand Conde, Vojvoda od Enghiena, ili najčešće samo Conde, znamenitog vojskovođe i
tvorca brojnih francuskih pobjeda, koji je počeo stjecati slavu kao mladić od 21 godinu, valja
shvatiti kao "Još tisuću ljudskih žrtava do cilja!"
Libertinac- Čovjek "slobodnog" života, razvratnik... (prvotno oslobođeni rob u starom Rimu.)
Gassenndi, Pierre (1592-1653), francuski matematičar. Fizičar i filozof, protivnik skolastičkog
aristotelizma, smatra daje Epikur bliži kršćanstvu od Aristotela.
Gaston d' Orleans (1608-1660), sin Henrya II i Marije Medici, mladi brat Louisa XIII,
sudjelovao u zavjerama protiv Richelieua i Mazarina.
Loptalište - Moguća riječ za "jeu de paume", zatvoreno igralište za igru loptom, koja se
prebacivala između igrača prvotno dlanom (la paume=dlan), a poslije drvenim loparom.
Le Theatre du Marais, u to doba jedno od kazališta, u četvrti Marais (=močvarište)
Fronda - Pokret višeg plemstva protiv Richelieuova apsolutizma. (Le fronde=praćka)
Tabarin - Znameniti lakrdijaš onog vremena, tipične odjeće i ponašanja.
Scaramouche - Od tal. Scaramucchio (=čarkanje, okršaj), poznati talijanski glumac Tiberio
Fiorelli.
Conti, Armand de Bourbon (1629-1666), brat Velikog Condea, sudjelovao u pobunama
Fronde, oženio se Mazarinovom nećakinjom.
Gospodin - Brat Kralja Loisa XIV, kojeg, kojeg su najčešće nazivali "Gospodin" (Monsieur)

Jensenist - Pristaša uvjerenja da čovječja narav nakon zgrešenja više nije sposobna za dobra
djela, (po belg, biskupu Jansenu Corneliusu, 1585-1638),
Jakobinac - Po samostanu Sv. Jakova u koji u koji su se smjestili najsmjeliji predstavnici
revolucionarne buržoazije u borbi protiv monarhizma i feudalizma.
Flegma - Limfa, jedna od 4 tekućine koje kolaju ljudskim tijelom; uvjetuje miran značaj.
Zuč - Držalo se da višak žuči u organizmu uzrokuje žestinu ljudskog značaja, ili potištenost.
Falset - Visok muški glas, koji podsjeća na ženski.
"U sjedala na sceni, kao stručnjak, sjedam" - Prema običaju onog vremena, videniji su
gledatelji ponekad sjedali na samu pozornicu, postrance.
Suncopas - Zodijak.
"Ma kako se to držiš? Što ćeš s tim odijelom?" - Du Bois je očito bio odjeven kao kočijaš,
obuven u čizme.
"... glede čovjeka sa zelenim vrpcama..." - Zelenim su vrpcama najčešće kitili odjeću -
lakrdijaši.
VREMENSKI PREGLED MOLIEREOVA ŽIVOTA
(1622-1673)
1622. 15. siječnja, krštenje u crkvi Sveti-Eustahije, Jean-Baptiste PoqueIin, prvorodeni sin
trgovca tapetara Jeana PoqueIina i Marie Cresse.
1632. Svibanj, smrt Marie Cresse
1637. Jean Poquelin osigurava sinu nasljedstvo svoje službe u svojstvu stalnog tapetara
kraljevskoga doma.
1636. Počinje školovanje Jean-Baptistea u koledžu Clermont, a traje do 1639 (1640?).
1642. Završava studij prava u Orleansu i dobiva diplomu. (Nije pouzdano!)
1643. Upoznavši glumicu, Madeleine Bejart, odbija zvanje svog oca; uzima ime Moliere i
utemeljuje Slavno kazalište, koje prikazuje predstave u Rouenu, a potom i u Parizu.
1645. Slavno kazalište propada; Molierea zbog dugova zatvaraju u Chatelet.
1645. Moliere putuje jugoistočnom pokrajinom, kao član družine kojoj je pokrovitelj
Vojvoda od Epernona (traje do 1450.)
1650. Moliere postaje ravnatelj družine, otada pod pokroviteljstvom kraljevića Contija,
guvernera pokrajine Languedoc.
1652. Predstave u Lyonu i u Pezenasu.
1655. Moliere predstavlja u Lyonu svoju prvu izvorno napisanu komediju Smušenjak.
1656. Beziers, prva predstava komedije Ljubavni jadi. 1659. Moliere i njegova družina
vraćaju se u Pariz i postaju
Gospodinova družina.
1659. 24. listopada Moliereova družina predstavlja pred Kraljem Corneilleova Nikomeda i
farsu Ljubav kao liječnik. Kralj im odobrava da otada igraju predstave u dvorani Petit-
Bourbon.
1659. Praizvedba komedije Kaćiperke. Velik uspjeh.
1660. Nakon smrti brata Jeana, Moliere ponovno prihvaća očevu službu dvorskog tapetara,
koju mu je ustupio 1654. Sganarel.

1661. Moliere prelazi u Palais Royal. Dom Garcie de Navarre, tragikomični igrokaz,
neuspjeh. Škola za muževe, uspjeh. Gnjavatori prikazani u Vauxu, kod Fouqeta.
1662. 20. veljače, Moliere uzima za ženu Armandu Bejart, sestru (ili kćer) Madeleine
Bejart.
1662. 26. prosinca Škola za žene. Moliereova prva velika komedija.
1663. Moliere odgovara kritičarima Škole za žene igrokazima "Kritika Škole za žene" i
Versailleska improvizacija.
1664. Rođenje i smrt Moliereova prvog djeteta, kojemu je bio kum Louis XIV. Komedija-
balet Ženidba na silu.
1664. 7-13. svibnja Svečanosti na Začaranom otoku, Kraljevna Elide i Tartuffe, u tri čina.
Zabrana prikazivanja u Parizu.
1665. Don Juan, prekinut na petoj reprizi. Louis daje Moliereovoj družini naslov Kraljeva
družina. Ljubav liječnik. Svađa s Racineom.
1666. 4. lipnja Mizantrop. Liječnik protiv volje.
1666. (6. kolovoza pa do prosinca 1667.) Svečanosti "Ples muza", u Saint-Germaineu,
Melicerta, Pastoralna komedija, Sicilijanac.
1667. Tartuffe, prikazan u Palais-Royalu, pod nazivom Varalica, već sutra zabranjen.
1668. Amfitrion, George Dandin, Škrtac.
1669. 5. veljače, repriza Tartuffea, 25. veljače umire Moliereov otac. Gospodin de
Pourceaugnac,
u Chambordu.
1670. Veličanstveni ljubavnici (veljača, u Saint-Germaineu). Građanin plemić (listopad, u
Chambordu.)
1671. Psyche, tragedija-balet, u suradnji s Corneilleom, Quinaultom i Lullijem. Scapinove
spetke, Grofica d'Escarbagnas.
1672. 17. veljače umire Madeleine Bejart. "Učene žene".
1673. 10. veljače, Umišljeni bolesnik. - 17. veljače, Moliere osjeti slabost, na pozornici,
odnose ga doma, gdje gotovo odmah umire. Pokopan je noću, 21.
1680. 16. kolovoza, spajanje Moliereove družine i družine
Bourgogne, pod nazivom Kraljevska družina. (Poslije, pa sve do danas Comedie-Francaise).