Zbornik Radova Lex Commisoria PDF

STVARNOPRAVNA SREDSTVA OBEZBJE\ENJA
NOVÂNIH POTRA@IVANJA
ZBORNIK RADOVA I ZAKLJUÂKA SA SAVJETOVANJA
ODR@ANOG U PODGORICI 13. JUNA 2003. GODINE
STVARNOPRAVNA SREDSTVA OBEZBJE\ENJA
NOVÂNIH POTRA@IVANJA
Zbornik radova i zaklju~aka sa savjetovanja odrànog u
Podgorici 13. juna 2003. godine
Izdava~
Centar za obuku sudija Republike Crne Gore
Stara varo{ 7, ulaz III/1, 81 000 Podgorica
Tel/fax: 081 622 704
coscg@cg.yu
www.coscg.org
Priredile
mr Tea Gorjanc Prelevi} i Ana Spasi}
Tira`
600
Priprema i {tampa
Dosije, Beograd
STVARNOPRAVNA
SREDSTVA
OBEZBJE\ENJA
NOVÂNIH
POTRA@IVANJA
ZBORNIK RADOVA I ZAKLJUÂKA SA
SAVJETOVANJA ODR@ANOG U PODGORICI
13. JUNA 2003. GODINE
Podgorica
novembar 2003.
Stvarnopravna sredstva obezbje|enja nov~anih potraìvanja
Sadràj
SADR@AJ
Program Savjetovanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
mr Emilija Durutovi}
– uvodno izlaganje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
dr Nenad Novakovi}
Zaloga kao sredstvo obezbje|enja potraìvanja prema
novom Zakonu o zalozi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
Dragana \uranovi}
Obezbje|enje potraìvanja na osnovu sporazuma pred
sudom na pokretnim i nepokretnim stvarima . . . . . . . . . . . 36
Draginja Adì}
Pravo prvenstvene naplate sa posebnim osvrtom na obim
hipoteke koji ima dràva u odnosu na potraìvanja
hipotekarnih povjerilaca i manifestovanje ovih odnosa na
privilegije kao sredstva obezbje|enja potraìvanja . . . . . . . 47
mr Emilija Durutovi}
Obezbje|enje povjerilaca po Zakonu o fiducijarnom
prenosu prava svojine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
Zakon o zalozi kao sredstvu obezbje|enja potraìvanja. . . 76
Obrasci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
1. Zajedni~ki predlog stranaka sudu za obezbje|enje
nov~anog potraìvanja zasnivanjem zalo`nog
prava na nepokretnosti; . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
prava na pokretnim stvarima du`nika . . . . . . . . . . . 108
5

potraìvanja zasnivanjem zalo`nog prava na
pokretnim stvarima du`nika bez njihove predaje
povjeriocu (bezdràvinska zaloga). . . . . . . . . . . . . . 112
Izjava i zapisnik iz obrasca 3. . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
Zaklju~ci Savjetovanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
6
PROGRAM SAVJETOVANJA
CENTAR ZA OBUKU SUDIJA REPUBLIKE CRNE GORE
,,Stvarnopravna sredstva obezbje|enja nov~anih potraìvanja“
13. jun, Podgorica, restoran ,,Ribnica“
9:20–10:00 Otvaranje seminara

mr Tea Gorjanc Prelevi},
izvr{na direktorka Centra
Uvodna rije~
mr Emilija Durutovi},
urednica programa Centra za gra|ansko pravo
10:00–11:20 Ugovorna zaloga i Zakon o zalozi kao sredstvu
obezbje|enja potraìvanja
dr Nenad Novakovi}, advokat
(izlaganje i diskusija – pitanja i odgovori)
11:20–11:40 Pauza
11:40–13:00 Sporazum stranaka pred sudom o zasnivanju
zaloge
Dragana \uranovi},
sudija Vi{eg suda u Podgorici
13:00–14:00 Ru~ak
14:00–15:15 Sudska i zakonska zaloga sa posebnim osvrtom
na redosljed naplate potraìvanja
Draginja Adì}, saradnik na katedri za
Gra|ansko pravo Pravnog fakulteta u Podgorici
7
15:15–16:15 Zakon o fiducijarnom prenosu prava svojine

mr Emilija Durutovi}, urednica programa
Centra za gra|ansko pravo
16:15–16:30 Pauza
16:30–17:00 Diskusija i zaklju~ci
17:00 Zatvaranje seminara
8
UVODNO IZLAGANJE
Po{tovane kolege i koleginice,

Sa zadovoljstvom ukazujem da je na inicijativu nekih os-
novnih sudova ovo savjetovanje posve}eno jednoj veoma aktu-
elnoj oblasti prava – pravu obezbje|enja potraìvanja, prije
svega nov~anih. I ina~e, to je dio orjentacionog programa obuke
u Centru. Ovu oblast, s jedne strane, karakteri{e reafirmacija
klasi~nih instituta zaloge i hipoteke koji su, iako regulisani u
najboljoj tradiciji kontinentalnog prava, zbog prirode dru{tveno
ekonomskih odnosa bili marginalizovani, ali koji su u me|uv-
remenu poprimili i neke nove karakteristike, tako da je zako-
nodavstvo Crne Gore, s druge strane, istovremeno i hvatanje
koraka sa savremenim tendencijama u ovoj oblasti, karakteris-
ti~nih za razvijene trì{ne privrede.
U iznalaènju najboljih i nejefikasnijih oblika obezbje|enja
povjerilaca, dijelom zbog nesre|enih uslova privre|ivanja, fa-
vorizovanja du`nika, njihove finansijske nediscipline, ali i ne-
dovoljne efikasnosti sudova, pored klasi~ne ru~ne zaloge (~l.
966–996 Zakona o obligacionim odnosima) i hipoteke (~l. 61–
69 Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima), u na{
pravni sistem na saveznom nivou uveden je i institut sporazum-
nog zasnivanja zaloge na pokretnim i nepokretnim stvarima pred
sudom i to izmjenama i dopunama Zakona o izvr{nom postupku
iz 1990. godine. Te odredbe preuzeo je i Zakon o izvr{nom
postupku iz 2000. godine (~l. 232–237). Ovim oblikom
obezbje|enja elimini{e se potreba za tzv. zalo`nom odnosno
hipotekarnom tu`bom koje su bile neophodne za sticanje pre-
9
sude kao izvr{nog naslova u realizaciji obezbije|enih potraìva-

nja iz zaloènih stvari. Po{to je navedeni sporazum o zasnivanju
zaloge i hipoteke pred sudom po svojoj pravnoj prirodi sudsko
poravnanje (nagodba), on predstavlja izvr{nu ispravu na osnovu
koje se neposredno pokre}e postupak izvr{enja. Ali kako ni
namirenje u izvr{nom postupku naj~e{}e nije jednostavno ni
dovoljno efikasno zbog brojnih radnji koje prate postupak
izvr{enja (podsjetimo se samo koje su to faze i radnje u
izvr{nom postupku i to po~ev od podno{enja predloga za
izvr{enje, zatim dono{enja rje{enja o izvr{enju, faza postupka
po prigovoru, utvr|ivanje vrijednosti stvari, zatim ulaganja pri-
govora na izvr{enu procjenu, dono{enje zaklju~ka o prodaji po
pravosna`nosti rje{enja o utvr|ivanju vijednosti, prvo i naredno
ro~i{te za javnu prodaju, eventualno upu}ivanje na parnicu zbog
osporavanja potraìvanja i kona~no, rje{enje o namirenju), tra-
galo se za jo{ efikasnijim sredstvima obezbje|enja. Sudska
praksa nije bila jedinstvena oko uvo|enja instituta fiducijarnog
prenosa prava svojine u na{ pravni sistem, dok je novija pravna
teorija, uklju~uju}i i predstavnike banaka kao najzainteresova-
nijih subjekata u postupku obezbje|enja, pledirala za uvo|enje
ovog instituta u na{ pravni sistem, o ~emu }e biti rije~i u
posebnom referatu.
Crna Gora je napravila zaokret i 1996. godine donijela
Zakon o fiducijarnom prenosu prava svojine (,,Sl. list RCG“,
br. 23/96) s ciljem da se otklone nedostaci u sistemu
obezbje|enja koji se odnose na neprakti~nost ru~ne zaloge (pig-
nusa), jer se stvar predavala povjeriocu u dràvinu, uvode}i tzv.
bezdràvinsko obezbje|enje na pokretnim stvarima, budu}i da
stvar ostaje kod prenosioca prava svojine. Pravnu vlast povje-
rioca prate ograni~enja koja u praksi ne}e dovoditi u pitanje
zabranu iz ~l. 973 st. 1 ZOO i ~l. 69 ZOSPO – tzv. lex
commissoria kojom se {tite du`nici. Tako|e, i opredjeljenjem
za napu{tanje na~ela oficijelnosti i povjeravanja prodaje pokret-
10
Emilija Durutovi}
nih i nepokretnih stvari povjeriocima uvodi se zna~ajna novina.

Istovremeno je djelimi~no odstupljeno i od klasi~nog na~ela
specijalnosti tako {to je kao predmet fiducijarnog prenosa svo-
jine uvedena i roba na lageru. Ono {to je tako|e bitno, publicitet
bezdràvinskog prava na stvari obezbje|uje se u skladu sa
posebnom Uredbom o upisu ugovora o fiducijarnom prenosu
prava svojine (,,Sl. list RCG“, br. 34/96 i 09/97) registrovanjem
ugovora o fiducijarnom prenosu i to kod Direkcije za nekretni-
ne, kako za pokretne tako i za nepokretne stvari. Time se
fiducijarni odnos izme|u povjerioca i du`nika samo po nazivu
i formi svodi na odnos povjerenja, jer registracija ima apsolutno
dejstvo (djeluje erga omnes), pa je prakti~no isklju~ena mo-
gu}nost zloupotrebe povjerenja otu|enjem stvari od strane pov-
jerioca na koga je svojina prenijeta.
Ukazujemo i na to da se od biv{ih ~lanica SFRJ, prakti~no
istovremeno kad i Crna Gora, i Republika Hrvatska opredijelila
za regulisanje instituta fiducijarnog prenosa prava svojine u
odredbama Ovr{nog Zakona iz 1996. godine, a u formi spora-
zuma pred sudom ili javnim bilje`nikom, analogno postupku o
zaklju~enju sporazuma pred sudom ili javnim bilje`nikom o
zasnivanju zaloge i hipoteke.
U materiji zalo`nog prava u Crnoj Gori je napravljen jo{
jedan zna~ajan zaokret pod pritiskom USAID-a, u cilju ja~anja
pozicije povjerilaca i pospje{ivanja stranih ulaganja, tako {to je
donijet Zakon o zalozi kao sredstvu obezbje|enja potraìvanja
(,,Sl. list RCG“, br. 38/2002). Donijet je s osloncem na Jedno-
obrazni trgova~ki zakon SAD (model zakon), odnosno zakon
jedne od dràva SAD, i njemu je na odgovaraju}i na~in dato
centralno mjesto na ovom savjetovanju.
Dok Zakon o fiducijarnom prenosu prava svojine u svemu
korespondira sa odgovaraju}im rje{enjima ZOO i ZOSPO, osim
u pogledu naprijed navedenih novina, dotle Zakon o zalozi
bukvalno predstavlja sistem zakonskih rje{enja zasnovanih na
11
potpuno druga~ijoj tradiciji. Moè se re}i zbog na~ina na koji

je preuzet, da djeluje donekle kao strano tijelo u sistemu, iako
sadrì izuzetno savremena i moderna rje{enja u oblasti
obezbje|enja nastala na visoko razvijenoj poslovnoj praksi,
neoptere}enoj previ{e tradicionalnim ograni~enjima i sa znatnim
odstupanjima od klasi~nih na~ela zalo`nog prava zastupljenih u
evropskom kontinentalnom pravnom sistemu (na~ela akcesorno-
sti, specijalnosti, oficijelnosti, nedjeljivosti, prioriteta i publici-
teta).
Ve} na prvi pogled otvara se pitanje potrebe daljeg posto-
janja paralelnih oblika obezbje|enja sa istom svrhom i dijelom
na istim predmetima izvr{enja i da li sada{nja jedinstvenost
sistema zalo`nog prava ure|ena Zakonom o zalozi (osim na
nepokretnostima) ne upu}uje na zaklju~ak da postoji prenormi-
ranost. Pri tom mislimo i na postojanje instituta zaklju~enja
sporazuma pred sudom za zasnivanje zalo`nog prava na pok-
retnim i nepokretnim stvarima. Ovo savjetovanje prilika je i da
se ta osnovna zapaànja tako|e istaknu i rasprave.
Treba imati u vidu da se zagovara i dono{enje posebnog
zakona o hipoteci, kao i da u materiju hipotekarnog prava treba
vratiti institut tzv. svojinske hipoteke (eventualno i kroz Zakon
o svojinskopravnim odnosima Crne Gore), te da zbog toga
sistem obezbje|enja jo{ uvjek nije zaokruèn. Dileme i rezerve
su manje prisutne oko toga da li se izdvajanjem zaloge i
hipoteke iz jedinstvenog sistema obligacionog i stvarnog prava
remeti taj sistem, ve} da li su se i na sre}niji na~in ponu|ena
rje{enja u novom zakonu mogla bolje uklopiti u taj sistem.
Plediramo da se cjelokupni pozitivnopravni sistem u materiji
obezbje|enja u {to skorijem periodu preispita, terminolo{ki
pobolj{a i osmisli na na~in kojim }e se izbje}i dvostruko ili
vi{estruko regulisanje iste materije. Na~in na koji je preuzeta
materija Zakona o zalozi kao sredstvu obezbje|enja potraìva-
nja, brzina kojom je donijet, neadekvatna pravna terminologija
12
Emilija Durutovi}
tamo gdje se mogla upodobiti ve} postoje}oj, dijelom i neadek-

vatni prevodi pojedinih pravnih pojmova oteàvaju bitno nje-
govu primjenu i zavrje|uju kritiku. Primjera za to ima jako
mnogo. Navodimo samo neke: umjesto {to se u ~lanu 2 Zakona
pod pojmom ,,inventara“ defini{u i sirovine, teku}i rad (?!),
materijali koji se koriste pri obavljanju djelatnosti, tj. u procesu
proizvodnje, adekvatnije bi bilo nazna~iti da predmet zaloge
mogu biti stvari odre|ene po rodu koje predstavljaju ekonomsku
cjelinu; nepotrebno se ,,nepokretnost po namjeni“ opisno od-
re|uje umjesto da se nazna~i da se radi o pripatcima ili prira{ta-
jima tih stvari; unosi zbrku tuma~enje pojmova ,,obezbije|eno
potraìvanje“, ,,potraìvanje“ i ,,ugovoreno pravo“, kad se jed-
nostavno moè nazna~iti da su u pitanju nov~ana i nenov~ana
potraìvanja; ,,perfektuiranje“ bi bilo bolje zamijeniti rije~ju
,,registracija“; ,,prihodi“ kao op{ti pojam za sve {to je primljeno
prodajom, razmjenom ili drugim raspolaganjem u su{tini pred-
stavlja protivuvrijednost stvari sa kojom je raspolagano. Unosi
se i pojam ,,pokretne imovine“ da ozna~i sve {to nije nepok-
retnost. Iako je u osnovi Zakona o zalozi (~l. 3, 11 i 12) zadràna
klasi~na podjela zaloge na pokretne stvari, te na potraìvanja i
druga prava (~l. 989–996 ZOO), ipak pod pokretnom stvari
podrazumijevaju se i nematerijalna prava. Ve} u ~lanu 1, koji
odre|uje predmet Zakona, trebalo je adekvatnije i preciznije
iskazati {ta ~ini predmet tog zakona. I u kontinentalnom pravu
se kod odre|ivanja predmeta zaloge pokazuje preuskim od-
re|enje da se zaloga odnosi na stvari, potraìvanja i prava, jer
se izdvaja zaloga na hartijama od vrijednosti, zatim udjelima,
a posebno mjesto daje se prenosivim instrumentima koji se
odnose i na kratkoro~ne i na dugoro~ne hartije od vrijednosti,
kao i dokumente koji sluè kao dokaz postojanja nekog preno-
sivog prava.
Zakon o zalozi, po na{em mi{ljenju, ~ini potpuno bezpred-
metnim istovremeno postojanje instituta fiducijarnog prenosa
13
prava svojine, i instituta zasnivanja zaloge i hipoteke sporazu-

mom pred sudom, ali ~ija je prednost {to ih karakteri{u jasno}a
i preciznost formulacija. Sada po ~lanu 20 st. 3 Zakona obi~an
pismeni ugovor o zalozi na osnovu kojeg je zaloga ,,perfektu-
irana“ tj. registrovana, ima snagu izvr{ne isprave u odnosu na
zaloènu stvar i prihod od zaloène stvari. U perspektivi te
ugovore trebalo bi da sa~injavaju javni bilje`nici. Savremena i
moderna rje{enja koja sadrì ovaj zakon vjerovatno }e brzo
pokazati svoju prednost u praksi, ali ostaje problem njegove
implementacije iz iznijetih razloga. Posebnu vrijednost ovog
zakona vidimo u mogu}nosti ve}e slobode ugovaranja stranaka
oko uslova i na~ina prodaje zaloène stvari, o ~emu }e tako|e
posebno biti rije~i. Fiducijarni prenos prava svojine u cilju
obezbje|enja, dakle, vidimo samo kao jednu prelaznu formu
obezbje|enja, koja je u datom momentu imala svog opravdanja
i ima}e je do osavremenjavanja propisa o hipoteci. Ina~e, kao
primjerak uspje{ne implementacije registrovane zaloge, posebno
u pogledu konciznosti i jasno}e, navodimo Zakon o registrova-
nim zalogama na pokretnim stvarima i ~lanskim udjelima (,,Sl.
glasnik RS“, br. 16/2000 i 52/2001).
Zakon o zalozi samo indirektno upu}uje na hartije od vri-
jednosti koje postoje isklju~ivo kao elektronski zapisi i to
odre|ivanjem njihovog ranga (~lan 9 st. 8 ta~. 1). U tom smislu
treba slijediti Pravila Centralne depozitarne agencije (,,Sl. list
RCG“, br. 28/01) i to ta~. 15, 16 i 17 koje se odnose na
konstituisanje i istovremeni publicitet zalo`nog prava, prava
fiducijarnog prenosa prava svojine, te zabilje`be prinudnog
izvr{enja, privremene mjere i prinudne prodaje hartija od vri-
jednosti. To dijelom treba da bude i zakonska materija. Uo~ava
se to i na primjeru da zakonom treba regulisati, kada je rije~ o
zalaganju akcija i udjela, ili fiducijarnom prenosu, ko vr{i pravo
glasa i realizuje ostala prava. U principu, ta prava zadràva
du`nik.
14
Emilija Durutovi}
U okviru koncepta Savjetovanja da se da pregled pozitiv-

nopravnog regulisanja instituta zalo`nog prava u Crnoj Gori,
kao i da se ukaè na te{ko}e u praksi, zamisao je bila i da se
da op{ti pregled regulisanja redosljeda namirenja u pozitivnom
zakonodavstvu. Zbog privilegovanih potraìvanja, zaloga i hi-
poteka, a sa njima treba izjedna~iti i fiducijarni prenos prava
svojine, ne pokazuju se uvjek efikasnim prilikom relizacije
privilegovanih potraìvanja. Prezentirani referat se u bitnom
ograni~io na privilegovana potraìvanja i potraìvanja da`bina
od strane dràve na nepokretnostima. Treba obratiti posebnu
pa`nju na stav 3 ~lana 9 Zakona kojim je regulisano da perfek-
tuirana zaloga koja ne nastaje na osnovu ugovora ima jednaku
pravnu snagu kao i perfektuirana ugovorna zaloga, a zaloga koja
ne nastaje na osnovu ugovora i nije perfektuirana, ima jednaku
pravnu snagu kao i neperfektuirana ugovorna zaloga i to na
na~in {to prva u vremenu ima prioritet, ako druk~ije nije pred-
vi|eno posebnim zakonom. Na~in nastanka poreskih obaveza,
njihova dospjelost, naj~e{}e pla}anje u vidu akontacija, ili
pla}anja unaprijed poreza na nekretnine, kako je to propisano
pozitivnim zakonodavstvom Crne Gore, ja~a poloàj zalo`nih i
hipotekarnih povjerioca. Tu poseban zna~aj imaju i odredbe
~lana 60 st. 2 i 3 Zakona o poreskoj administraciji (,,Sl. list
RCG“, br. 65/01) po kojima, iako je to vrsta zakonske zaloge,
ona se registruje kao hipoteka u katastarskim knjigama, odnosno
kao zaloga na pokretnim stvarima u registru zaloga na pokret-
nim stvarima (~lan 19 st. 2 Zakona o zalozi). U svakom slu~aju
registracija ovih zaloga treba da doprinese ve}im mogu}nostima
provjere boniteta potencijalnog korisnika kredita na pouzdan
na~in, od srane davaoca kredita. Registri za upis zasnivanja
zaloge na pokretnim stvarima i fiducijarnog prenosa prava
svojine na tim stvarima, treba da budu jedinstveni, {to za sada
nije slu~aj. Kada su u pitanju nepokretnosti treba da ostane
isklju~iva nadle`nost Direkcije nekretnina i njenih podru~nih
organa za upis odgovaraju}ih prava kojima se ograni~ava svo-
15
jina. Eventualna registracija ugovora o fiducijarnom prenosu

prava svojine, kako na pokretnim tako i na nepokretnim stva-
rima, ne moè imati konstitutivni zna~aj ako se uvodi u posebne
registre, kao {to je to sada propisano, ve} treba da sluì is-
klju~ivo u svrhe publiciteta.
I na kraju, da bismo olak{ali zasnivanje zalo`nog prava na
pokretnim i nepokretnim stvarima u formi zaklju~enja sporazu-
ma pred sudom, u materijalu smo prezentirali i nekoliko obra-
zaca. Poèljno bi bilo da ih svaki sud ima od{tampane na
formularima {to bi znatno ubrzalo postupak, naro~ito tamo gdje
su u upotrebi ra~unari.
16
dr Nenad Novakovi},
advokat
ZALOGA KAO SREDSTVO

OBEZBJE\ENJA POTRA@IVANJA
PREMA NOVOM ZAKONU O ZALOZI
I
1. Predmet na{eg Savjetovanja je efikasnost realnih sreds-
tava obezbje|enja nov~anih potraìvanja prema zakonskim od-
redbama koje se primjenjuju na teritoriji RCG i neka mogu}a
pobolj{anja tih sredstava. Iako se u ovom materijalu izlaè
zaloga po novom Zakonu, mora se naglasiti nekoliko rije~i o
jo{ nekim stvarima iz materije obezbje|enja potraìvanja.
Jednu okolnost moramo imati u vidu: u toku je oformljenje
novog pravnog regulisanja mnogih odnosa u Crnoj Gori. Tako,
potpuno je preure|en bankarski sistem, skoro potpuno je zaok-
ruèn sistem prava u privrednim dru{tvima, regulisane su neke
oblasti na nov i iscrpan na~in, kao: u~e{}e privatnog sektora u
javnim djelatnostima, javne nabavke i dr. Dakle, regulisan je
na nov na~in niz odnosa sa pretenzijom da to bude moderan
na~in regulisanja u smislu harmonizacije sa evropskim pravom.
2. Sve je to dovelo do situacije da je u na{ pravni sistem

uveden niz novih instituta i pojmova, koji zahtijevaju blià
obja{njenja.
Sa druge strane, struktura normi nekih novih zakonskih
tekstova drasti~no odudara od strukture na koju smo navikli i
koja je bila sigurno zasnovana na pravilima stare evropske
pravne {kole. Nijesmo navikli da nam se u istom ~lanu zakona
17
nalaze materijalne, procesne i kaznene norme, do detalja raz-

ra|ene tako da ~esto jedan ~lan zakona ne moè stati na dvijema
stranicama teksta, zatim, da jedan zakon imamo ura|en po
modelu evropskog prava, a drugi po modelu neke od dràva u
SAD, a uz sve to postoje}e zakonske norme jo{ nijesu ukinute
i niz takvih situacija.
3. Me|utim, izgleda, sve su to neophodnosti jednog prelaz-

nog perioda uvo|enja trì{nog prilaza stvarima, pa i prila-
go|avanja prava tom pristupu. A mo`da, ipak, djelimi~no i
na{im nedovoljnim uklju~ivanjem eminentnih imena pravne
doktrine i vrhunske prakse u radne grupe koje sa~injavaju
kosture tih zakonskih tekstova. Zbog toga za eventualne nejas-
no}e novih propisa ne moèmo svu krivicu svaljivati na druge,
ve} treba da nastojimo da se Udruènje pravnika Crne Gore,
Udruènje sudija, advokata i sli~ne asocijacije vi{e uklju~uju pri
izradi tekstova novih zakona.
Ovo je druga tema, problem organizacije rada na novim
zakonima, ali je tijesno povezana sa na{im ciljem i na{im
potrebama. Na primjer, na{ novi Zakon o zalozi ima niz vrlo
dobrih, uspjelih, modernih prilaza i institucija ~ije definicije
nama nijesu bile poznate u praksi. Na prvi pogled, neke njegove
odredbe ~ine se nejasnim. Ili, Zakon o privrednim dru{tvima,
koji ima i zadatak da reguli{e odnose me|u akcionarima, a
Zakon je dosta op{iran, pa ipak, nema norme o mogu}nosti da
akcionari sa vi{e od 50% akcija neposredno zakaù skup{tinu
akcionara, ako tom zahtjevu opstruira odbor direktora koga ti
akcionari biraju, ve} se za zakazivanje skup{tine mora obratiti
Privrednom sudu. Ti postupci u privredi moraju biti brzi. Niz
takvih pojedinosti se sigurno moraju regulisati na efikasniji
na~in. Bez obzira {to Zakon o privrednim dru{tvima smatramo
uspjelim novim zakonskim tekstom, uspje{nijim od mnogih
drugih zakonskih tekstova, i u njemu treba izvr{iti niz izmjena.
18
dr Nenad Novakovi}
4. Sa druge strane, ovo je samo po~etak jednog kompleks-

nog regulisanja odnosa u Crnoj Gori. Ima informacija da se
priprema dono{enje novog zakonskog teksta o hipoteci. S ob-
zirom na zna~aj instituta, a poslije svih ovih iskustava, smatra-
mo da se tom projektu mora organizovanije i temeljnije pri}i,
da nam se ne ponovi slu~aj sa novim Zakonom o zalozi, koji
~eka godinu dana da bi se po~eo primjenjivati.
5. Harmonizacija sa evropskim pravom bio je teàk proces

i za mnoge zemlje Evrope, koje nijesu imale na{u desetu dekadu
pro{log vijeka. Znamo da se mora brzo raditi, ali smatramo da
Crna Gora, koja nikada nije oskudijevala u vrsnim pravnicima,
sve to moè uspje{nije obaviti, ukoliko se dobro organizuje.
II
1. Da pre|emo na izlaganje o zalozi. Zalogu najranije
srije}emo u Zakonu 12 tablica, kao per pignosis capione (putem
uzimanja zaloge). Grci su imali vi{e oblika zaloge i pridavali
su joj veliki zna~aj kao sredstvu obezbje|enja naplate potraìva-
nja. Pomponije, savremenik i kolega Gajev, smatra ve} da je
bolje realno od li~nog obezbje|enja (D. 50.17.25.), misle}i u
prvom redu na zalogu, ali i na hipoteku.
Rimsko pravo poznaje tri oblika zaloge: fiduciju, pignus i
hipoteku. Preovladava stav da se zaloèna stvar ne upotrebljava,
{to zna~i da povjerilac nije imao pravo da stvar koristi, sa
obrazloènjem da bi to zna~ilo da krade upotrebu stvari (furtum
usus). Istovremeno se oformio i institut Lex Commissoria, koji
zabranjuje povjeriocu da zaloènu stvar zadrì u svojini. Taj
institut je bio, sa vrlo rijetkim izuzecima, priznavan do na{ih
dana.
Pravna teorija je do danas u dvojbi da li je zaloga konsen-
sualni ili realni ugovor. Ranije je preovladavao stav da je to
19
realni ugovor, a kasnije da je to konsensualni. Na{ Zakon o

obligacionim odnosima (ZOO) progla{ava ga konsensualnim
ugovorom, ali zahtijeva predaju stvari tretiraju}i je izvr{enjem
obaveze iz ugovora. Prakti~no, ZOO ipak ostaje pri stavu da je
predaja stvari elemenat zaklju~enja a ne izvr{enja ugovora. To
se najbolje vidi iz ~l. 968 ZOO, u kome stoji da: ,,zalogoprimac
sti~e zalo`no pravo kada mu stvar koja je predmet ugovora bude
predata“ u dràvinu, ~iji je osnov u pignusu rimskog prava.
2. Novija praksa dozvoljava da zaloèna stvar ne mora biti

u svojini du`nika, ve} da je moè zaloìti tre}e lice. U tom
slu~aju imamo dva razli~ita odnosa:
– realni du`nik je tre}e lice, i
– li~ni du`nik je du`nik iz ugovora o dugu,
– odnos vlasnika zaloène stvari i du`nika iz osnovnog
posla stvar je posebnog ugovora.
Ostalo je, me|utim, kao nepromijenjeno pravilo da se kod
ru~ne zaloge moè zaloìti samo pokretna stvar na kojoj postoji
pravo svojine zalogodavca. On mora biti vlasnik stvari (~l. 969
ZOO).
3. Po ZOO dvije karakteristike su bitne za zalogu: (i) ona

sluì za obezbje|enje jedne tra`bine i (ii) ona ovla{}uje povje-
rioca ako mu tra`bina ne bude pla}ena po dospje}u, da se prije
ostalih povjerilaca naplati iz njene vrijednosti, prodajom za-
loène stvari.
Povjerilac je duàn da zaloènu stvar ~uva i da je vrati
neo{te}enu.
Isklju~ena je svaka mogu}nost da zaloèna stvar ostane u
svojini zalogoprimca (povjerioca) za slu~aj da mu du`nik ne
isplati dug (zna~i, nema primjene lex commissoria).
20
dr Nenad Novakovi}
4. Prema na~inu nastanka, ru~na zaloga nastaje: na osnovu

ugovora (saglasnost volja), na osnovu zakona (bez saglasnosti
volja) i na osnovu odluke suda.
Zakonsko zalo`no pravo imaju prevoznici (~l. 679 ZOO),
skladi{tari (~l. 736 ZOO), komisionari (~l. 786 ZOO), a tu je i
pravo retencije ugostitelja na stvarima gosta (~l. 728 ZOO).
Za na{e razmatranje zna~ajno je naglasiti da i kod zakonske
zaloge, po normama postoje}eg ZOO, povjerilac ima stvar u
svojoj dràvini.
Kod sudske zaloge iz ZOO, imamo zakonom utvr|eni
za~etak zaloge uz zadràvanje stvari kod du`nika. Me|utim, u
teoriji je to kritikovano rje{enje (M. Orli}, M. Perovi} i dr.).
Zalo`no pravo je uvijek akcesorno, nema samostalnog prava
zaloge. Ono uvijek sluì za obezbje|enje potraìvanja i ne moè
se zasnovati bez istovremenog punova`nog postojanja neke
tra`bine za koju se zaloga daje.
5. Principi zalo`nog prava prema ZOO su: akcesornost,

oficijelnost, specijalnost, nedjeljivost, prioritet, publicitet. Na-
vodimo ih najvi{e zato {to neki od ovih principa nijesu zastu-
pljeni u novom Zakonu o zalozi.
Prodaju zaloène stvari vr{i sud, samo na javnoj dra`bi
(oficijelnost). Postoji i izuzetak, kada stvar ima berzansku ili
trì{nu cijenu (~l. 943 ZOO).
Princip specijalnosti: zalo`no pravo obuhvata samo zalaga-
nje individualno odre|enih stvari. Novi Zakon od toga odstupa.
Princip nedjeljivosti: ~itava stvar sluì za obezbje|enje po-
traìvanja. Na pojedinim sastavnim djelovima stvari ne moè
se konstituisati zaloga. Ta mogu}nost novim Zakonom nije
isklju~ena, uvo|enjem instituta nepokretnosti po namjeni, koji
se zna~ajno razlikuje od tog pojma u dosada{njim zakonskim
tekstovima.
21
Zaloga se moè dati za budu}u kao i za uslovnu obavezu

(~l. 971 ZOO).
Sredstvo publiciteta izraàva se u dràvini pokretne stvari.
Osnovni princip novog Zakona je isklju~enje dràvine kod
zalogoprimca, osim zakonom utvr|enih slu~ajeva.
Prema ZOO potrebna je sposobnost raspolaganja stvari koja
se daje u zalogu (~l. 969 ZOO). Zapravo, bilo je i izuzetaka od
ovog principa, ali je sada u novom Zakonu zastupljen potpuno
suprotan princip, gdje se to ne zahtijeva.
Zaloga na ve} zaloènoj stvari postoji u oba zakonska teksta.
Za razliku od novog Zakona, savezni ZOO je sadrào jedan
vaàn institut: protezanje zaloge na druge obaveze zalogodavca
(~l. 972 ZOO) ~ega nema u novom Zakonu.
Me|utim, novi Zakon ne zabranjuje da to bude predmet
posebnog ugovoranja.
Poznata su rje{enja ZOO o zajedni~kom ~uvanju stvari,
predaji stvari tre}em licu ili u depozit suda.
6. Savezni ZOO dozvoljava zalaganje potraìvanja, ali to

veoma precizno reguli{e, posebno zahtijevaju}i da du`nik bude
pismeno obavije{ten o zaklju~enom ugovoru o zalozi (~l. 11. i
12. Zakona).
Zlogodavac je duàn da preda zalogoprimcu ispravu o za-
loènom potraìvanju (~l. 989 ZOO).
ZOO je poznavao i davanje potraìvanja iz hartija od vri-
jednosti u zalogu (~l. 990 ZOO). Me|utim, strogo je vodio
ra~una o podjeli prava na prava na hartiju i prava iz hartije.
Zbog poznatog na~ina elektronskog evidentiranja akcija i ~inje-
nice da se uglavnom izdaju akcije na ime, u na{em sistemu ovo
jo{ nije detaljno regulisano.
22
dr Nenad Novakovi}
Kod regulisanja davanja u zalogu drugih prava, ZOO (~l.

995) strogo je vodio ra~una da se samo imovinski dio iz
autorskog, pronalaza~kog, prava na modele, ìgove i licencu, to
moè ~initi. Me|utim, ne dozvoljava zalogu na prava vezana za
li~nost.
III
1. Sada imamo poseban Zakon o zalozi kao sredstvu

obezbje|enja potraìvanja (,,Sl.list RCG“, br. 38/02) kao vaè}i
propis koji treba primjenjivati. Odredbe o zalozi iz saveznog
ZOO nijesu mogle biti stavljene van snage, ali se ne primjenjuju
(~l. 1 st. 1 i ~l. 23 Zakona).
Ugovor o zalozi iz novog Zakona je subsidijarni, formalni,
pismeni, registrovani ugovor, zaklju~en izme|u zalogodavca i
zalogoprimca, kojim zalogodavac zalaè jednu ili vi{e pokretnih
stvari, koje mu ostaju u pritaànju, kao sredstvo obezbje|enja
izvr{enja neke obaveze du`nika prema povjeriocu iz osnovnog
posla.
Karakteristike ovog ugovora su: subsidijarnost, formalnost,
oficijelnost, neobaveznost prenosa pokretne stvari zalogoprimcu
i mogu}a neposredna naplativost. Zalogodavac i zalogoprimac
mogu biti svako doma}e ili strano, fizi~ko ili pravno lice. U
zakonom odre|enim slu~ajevima nije neophodno svojstvo prav-
nog lica da bi se steklo svojstvo stranke ovog ugovora. To moè
biti dràvni organ ili organ lokalne samouprave. Ipak, stranka
mora biti pravilno ozna~ena.
1a. Predmet zaloge je mnogo {iri od klasi~nog pojma pok-

retnih stvari. To moè biti:
a) svaka pokretna stvar ~iji je promet dozvoljen, b) minerali
i sirovine, c) prava na eksploataciju minerala i sirovina, d)
23
neposje~eno drve}e, neobrani plodovi, nero|ena mladun~ad

ìvotinja, e) pravo potraìvanja, nepokretnost po namjeni, f)
robni legitimacioni papiri, g) materijalni dio li~nih prava, h)
inventar i njegov sadràj, i) roba na lageru, j) instrumenti
pla}anja.
Najve}i dio vrijednosti koje su ovdje nabrojane, definisane
su na klasi~an na~in, poznat i u na{oj praksi. Me|utim, ima i
pojmova koji su potpuno novi, ne samo kao predmet zaloge.
Tako, pod mineralnim sirovinama podrazumijevaju se odvojene
generi~no odre|ene stvari. Prava na eksploataciju minerala i
sirovina naj~e{}e su pravo koncesije, BOT i lizing. Nepokret-
nost po namjeni, koja moè biti predmet samostalne zaloge (~l.
9 st. 7 novog Zakona) predmet je na{eg posebnog razmatranja.
Po{to novi Zakon ima odre|ene karakteristike zakonskog
teksta koji nije potpuno istovjetan sa tekstom odredbi o zalozi
u ZOO, ovdje }emo poku{ati da ukaèmo na neke bitne razlike,
ne pretenduju}i da smo ih sve uo~ili.
Prvo, novi Zakon pripada korpusu propisa usvojenih u Crnoj
Gori po ugledu na prava zemalja razvijene trì{ne privrede, koje
imaju druga~iju, utvr|enu pravnu infrastrukturu. Samim tim,
novi Zakon nosi odre|ena druga~ija rje{enja za niz instituta
zaloge. On nagla{ava ja~e institut nepovrjedivosti svojine i
slobodnog kretanja roba, odnosno nastoji da ukloni sve zapreke
za njihov promet na principima trì{ta. To }emo posebno vidjeti
kod odre|enih instituta, kao {to su: inventar, stovari{te, nag-
la{eni zn~aj registracije kao deklarativnog ~ina transparentnosti
i dr.
Drugo, Zakon pripada kompoziciji prava u SAD, zasnova-
nog na Jedinstvenom trgova~kom zakoniku, koji ima dosta
specifi~nosti i u odnosu na evropski pravni sistem, posebno u
dijelu procedure. Zakon nema one stroge podjele na materijalne
i procesne norme iz evropskog i na{eg prava, nego su u istom
24
dr Nenad Novakovi}
~lanu i norma i procedura i sankcija odre|enog instituta. No, sa

tim smo se ve} sreli, posebno u Zakonu o privrednim dru{tvima,
pa nam to nije nepoznato.
Tre}e, napu{ten je stari, klasi~ni institut pignusa i obavezna
dràvina zaloène stvari od strane zalogoprimca, kao princip
zaloge. To vi{e nije bitan elemenat. Naprotiv, polazi se od toga
da }e stvar naj~e{}e ostati kod zalogodavca na priteànje i
upotrebu. Pravo zaloge }e se, umjesto predajom stvari, realizo-
vati upisom zaloge u odre|eni registar. U tome je i su{tinska
novost u regulisanju ovog instituta. Me|utim, ni Zakon ne
zanemaruje zna~aj dràvine.
Neizvr{enjem glavne obaveze zalogoprimac sti~e pravo da
zaloènu stvar uzme u dràvinu i da je zadrì. U tome se vidi
razlika izme|u dràvinske i bezdràvinske zaloge, a posebno
zna~aj bezdràvinske – registrovane zaloge.
êtvrto, pismeni ugovor o zalozi ostao je osnovnim institu-
tom nastanka zaloge, ali su kao osnovi nastanka zaloge uneseni
i zakon i sudska odluka.
Ugovor mora biti zaklju~en u pismenoj formi i ima sastojke
utvr|ene zakonom. Bez obzira {to to nije izri~ito propisano,
ugovor treba da sadrì i osnovne podatke o potraìvanju iz
osnovnog posla, za koji se zaloga daje.
Peto, ru~na zaloga se registruje kod dràvnog organa, na
na~in utvr|en zakonom. Ta registracija nema konstitutivan ka-
rakter, a pro{iruje pojam na{eg, ranije definisanog deklarativnog
karaktera i naziva ga principom transparentnosti, {iroke mo-
gu}nosti saznanja da na odre|enoj stvari postoji zaloga, {to treba
da je od zna~aja za sve koji su namjeravali da ustanove zalogu
na odre|enoj stvari. Ovakvo na~elo publiciteta, na izvjestan
na~in, bri{e razliku izme|u zaloge i hipoteke.
[esto, i dalje je bitno da zalogodavac bude vlasnikom stvari
koja se zalaè, ali uz odstupanja da se moè zaloìti i neposto-
je}a, budu}a stvar.
25
(Na nekim mjestima u tekstu Zakona pogre{no su prevedeni

odredjeni izrazi, kao na primjer, u ~lanu 3 stav 5, gdje je umjesto
,,svojina“ unesen izraz ,,dràvina“).
2. Mnogi pojmovi i formulacije nijesu upodobljeni pozitiv-

nom pravu. Postoji i niz druga~ijih regulisanja odre|enih poz-
natih pojmova, a ima i dosta potpuno druga~ije definisanih
pojmova. Ovdje }emo se najvi{e zadràti na poku{aju razja{nja-
vanja tih novih definicija, pojmova i odnosa.
Nov pojam je zaloga na predmetu kupoprodaje, ~ija se cijena
ne ispla}uje u cjelini. U na{oj praksi je obezbje|enje sli~nih
potraìvanja ra|eno sa vi{e drugih instituta.
3. Zakon unosi jedan izuzetno vaàn princip, a to je da nije

vi{e apsolutno vaè}i princip da se zaloèna stvar mora sudskim
putem prodati, pa da se iz cijene namire povjerioci, ve} povje-
rilac moè neposredno zadràti stvar u svojinu, kao realizaciju
zaloge. Tako je ostavljeno mnogo vi{e prostora za slobodno
ugovaranje stranaka i po{tovanje principa raspolaganja sopstve-
nom imovinom. Ovaj princip se provla~i kroz vi{e odredaba
novog Zakona o zalozi i podsje}a na institut fiducije na pok-
retnoj stvari.
Predmet zaloge je, po pravilu, pokretna stvar na koju zalo-
godavac ima pravo svojine i kojom moè raspolagati.
Nije vi{e neophodno da predmet zaloge bude individualno
odre|ena pokretna stvar, ve} to mogu biti i generalno odre|ene
stvari, po vrsti, uz uslov da bude odre|ena koli~ina, odnosno
broj tih stvari. To moè biti i zbir pokretnih stvari, inventar,
roba na skladi{tu i dr.
Po ve} prihva}enoj ameri~koj pravnoj doktrini, pod pokret-
nom stvari se podrazumijevaju i prava, ali su u ovom zakonu
ipak nagla{ena prava zaloge na pravima (na pravu potraìvanja
i dr. pravima). Me|utim, samo u materijalnom izrazu tih prava,
26
dr Nenad Novakovi}
ne i onih vezanih za li~nost ili onih gdje je to zakonom

zabranjeno.
Predmet zaloge moè biti i pokretna stvar ~ija se svojina
stekne nakon zasnivanja ugovorne zaloge. To nije izri~ito re~eno
za sudsku i zakonsku zalogu, ali nema ni zabrana da se i na te
vrste zaloge odnosi.
Uveden je i novi pojam restriktivne zaloge, koji zna~i da se
ugovorom o zalozi, a kasnije upisom, utvrdi da se zaloèna stvar
ne moè ponovo zalagati.
Zalogodavac, prema Zakonu, moè biti i nevlasnik pokretne
stvari u momentu zaklju~enja ugovora o zalozi, a to zna~i i
dràlac tu|e stvari koji o~ekuje da postane vlasnik te stvari.
Otuda i odre|eno mije{anje pojmova ,,dràlac“ i ,,vlasnik“, koji
su u na{oj praksi jasno definisani kao posebni pravni pojmovi.
Zaloga je ostala u kategoriji zavisnih pravnih ugovora, koji
prati glavni pravni posao. Taj glavni posao nije ni~im (osim
zakonskom zabranom ili nemogu}no{}u izvr{enja) ograni~en.
Prema tome, zaloga se moè dati za bilo koji pravni posao i
kao sredstvo obezbje|enja izvr{enja obaveze, koja ne mora biti
nov~ana obaveza.
Ispo{tovan je i princip da izvr{enjem obaveze iz osnovnog
posla, prestaje i pravo zaloge, kao zavisni pravni posao, koji
prati osnovni posao.
U novom Zakonu srije}emo se i sa jednim, u na{em dosa-
da{njem pravu nepoznatim, na~inom prestanka zaloge. To je
slu~aj kada je zaloga stavljena na inventar kao vrstu stvari, koji
pripada vlasniku radnje u kojoj se takvim inventarom redovno
trguje. Ovdje je napravljena jedna, zapravo labava veza zaloge
sa svojstvom li~nosti zalogodavca i njegovom profesijom: ako
on, koji je stavio zalogu na robu kojom stalno trguje, proda
takvu robu, kupac te robe, inventara, kupuje tu robu, inventar,
neoptere}enu zalogom.
27
Ovdje vidimo tako|e i vezu zaloge sa prometom zaloène

stvari (koja je ostala kod zalogodavca) i instituta sticanja svo-
jine, odnosno dràvine na toj stvari, regulisane na potpuno
druga~iji na~in od dosada{njeg regulisanja u na{em pravu. Ova
razlika je i logi~na, jer ne moè biti istovjetna situacija kod
zaloge gdje se stvar predaje zalogoprimcu i zaloge gdje ta stvar
ostaje kod zalogodavca. O~igledno je da zaloèna stvar moè
biti u pravnom prometu (promjena svojine) i fakti~kom prometu
(promjena dràvine), a da tu stvar prati, kao teret, zaloga u svim
tim kretanjima. U ovom zadnjem slu~aju, pojam zaloge se vi{e
pribliàva pojmu hipoteke ili pojmu ,,zastave iz Crnogorskog
Op{teg imovinskog zakonika“, jer, slikovito re~eno ,,zastava“
ostaje na zaloènoj stvari, bez obzira {to je ta stvar promijenila
vlasnika, odnosno dràoca, naravno ukoliko se ne radi o tome
da je, na osnovu izri~ite odredbe Zakona, uga{ena.
4. I po novom Zakonu, prioritet ima, ranije registrovana

zaloga (prior tempore potior iure). Prioritet moè biti promije-
njen ugovorom.
Dràvina stvari ima odre|ene prednosti u institutu zaloge.
Tako, dràvinska ugovorna zaloga ima prioritet nad bilo kojom
drugom ugovornom zalogom na istoj stvari, koja je data od
istog zalogodavca, ali pod uslovom da je registrovana i da je o
tome u pismenoj formi obavije{ten raniji zalogoprimac. To se
posebno vidi iz definicije pojma ,,perfektuirane zaloge“.
5. Na izvjestan na~in je nova i odredba da se zaloèna stvar

prenosi sa prenosom obezbije|enog potraìvanja. Prema tome,
odnos zalo`nog du`nika i zalo`nog povjerioca iz vremena zak-
lju~enja ugovora o zalozi, kao li~ni odnos se gubi (osim onog
izuzetka kod inventara), a zaloga dobija ve}i zna~aj realnog
obezbje|enja nego {to ga je imala u odredbama saveznog ZOO.
Zaloga prati obavezu, bez obzira na svojstvo i li~nost povjeri-
oca: ona se gasi kada se ugasi osnovna obaveza.
28
dr Nenad Novakovi}
6. Bez obzira na dosada{nja obja{njenja nekih instituta

zaloge iz novog Zakona o zalozi, smatramo da nije suvi{no
zadràti se jo{ na nekim pojmovima i pravnim konstrukcijama
koje se stvarno ili prividno razlikuju od rje{enja u ZOO. Tu,
na prvom mjestu spadaju definicije odre|enih izraza iz ~lana 2
Zakona. Nagla{avamo da ne}emo komentarisati one izraze koje
smatramo nespornim u odnosu na njihovo zna~enje u saveznom
ZOO.
1) U pojmu ,,instrumenti“, srije}emo se sa naj{ire shva-
}enim pojmom ,,prenosivi dokumenti“, u koje spadaju
kako hartije od vrijednosti i asignaciona dokumenta, tako
i transportna dokumenta, pa ~ak i obi~ne potvrde o dugu
ili nov~ane i robne uputnice.
2) Pojam ,,inventar“ veoma je {iroko definisan. Ako je
imovina skup prava i obaveza jednog subjekta, pa po{to
su i prava i obaveze predmet prometa ili zakupa, ispada
da bi se pod inventarom mogla svrstati sva imovina
odre|enog subjekta. Me|utim, zakonodavac nije ba{ tako
mislio. On je ovdje regulisao one djelove imovine ~ijom
se prodajom ili zakupom vlasnik bavi kao svojom redov-
nom djelatno{}u. Kada se tako shvati, onda je sve mnogo
razumljivije. Me|utim, pod istom ta~kom, ipak nije do-
voljno jasan pojam ,,teku}i rad“, kao dio inventara.
Veoma je te{ko objasniti i podvesti teku}i rad pod poj-
mom inventar ili pod pojmom robe na lageru ili stova-
ri{tu.
Ako se radi o zaloènom inventaru dovoljan je opis tog
inventara, na osnovu koga se mogu odrediti djelovi i
elementi inventara. Ugovorna zaloga se pro{iruje na sve
djelove i elemente inventara, bez obzira da li su bili u
svojini zalogodavca u vrijeme zasnivanja ugovorne za-
loge ili su kasnije pribavljeni.
29
Zakonom se posebno èli naglasiti da je pravo zaloge,

koje je upisano na osnovu zakona, sveobuhvatno, te da
se odnosi i na druga prava drugih lica – nevlasnika stvari,
kao {to su: pravo upotrebe, pravo zakupa i sl. Re~eno je
~ak i to da, ako je zaloga data na stvari datoj u lizing
tre}em licu, i ta zaloga vaì. Drugim rije~ima, vlasnik
moè dati u zalogu svaku stvar, i ne samo stvar, na kojoj
ima svojinu. To zna~i odstupanje od na~ela specijalnosti.
Postoji i odredba o jednom specifi~nom obliku konstitu-
isanja zaloge na prodatoj a nepla}enoj ili prete`no nep-
la}enoj stvari, koja se, nepla}ena prenosi kupcu.
3) Izraz ,,konstituisanje“, ipak nije ,,izvr{nost“ u klasi~nom
zna~enju, ve} zna~i uspostavljanje prava zaloge na lega-
lan na~in, zaklju~enje ugovora ili dono{enja odluke, tako
da se zaloga moè ,,perfektuirati“.
4) U smislu ovog Zakona,“ licem“ se smatra i organ lokalne
samouprave. To zahtijeva da se pojam ,,lice“ tuma~i
restriktivno, samo u smislu ovog Zakona.
5) Najvi{e nedoumica moè izazvati shvatanje pojma ,,ne-
pokretnost po namjeni“ u smislu ovog Zakona, jer je taj
pojam poznat u na{em pravu, ali u drugim zna~enjima.
Ovdje se vi{e ne radi o dilemama definisanja pod ovim
pojmom brodova i vazduhoplova, ve} o ugra|enim stva-
rima. Dilema nastaje najvi{e zato {to nije nagla{eno kada
se pravo, kao pravo zaloge na nepokretnosti po namjeni,
moè konstituisati. Mo`da bi se ovo moglo objasniti
pravnim pojmovima ,,pripadak“ ili ,,prira{taj“, ali sa
dosta {irokim tuma~njem. Mi u na{em pravu nijesmo
imali nepokretnost po namjeni kao pravni izraz za ug-
ra|enu stvar. Ako prava na takvoj nepokretnoj stvari
(koja je nepokretnost po namjeni) nastaju u skladu sa
Zakonom kojim se ure|uju prava na nepokretnostima,
onda je to nepokretnost (ta~ka 1). Me|utim, ta~ka 2 daje
30
dr Nenad Novakovi}
ne{to jasnije tuma~enje, koje bi se moglo shvatiti da se

radi o slu~aju kada se pokretne stvari kasnije ugrade u
neku nepokretnost. Naknada }e se platiti za slu~aj (samo)
prekomjernog o{te}enja, a prekomjerno o{te{}enje nepo-
kretnosti }e se cijeniti od slu~aja do slu~aja.
6) Uobi~ajeni tok poslovanja, kao zakonski pojam, obuhva-
ta kupovinu djelova inventara, kao sastavni dio uobi~aje-
nog poslovanja prodavca, a kada kupac sti~e pravo svo-
jine neoptere}eno ugovornom zalogom, bez obzira {to je
zaloga tih stvari perfektuirana i bez obzira {to je kupac
imao saznanje o toj zalozi.
7) Prodavac koji se obi~no bavi prodajom one vrste inven-
tara koju kupac nabavlja (uz uslov nepovezanosti i sav-
jesnosti), moè je prodati stvarno neoptere}enu zalogom.
To zna~i da, ako kupac kupi od njega inventar, smatra}e
se da je kupio robu neoptere}enu zalogom.
8) Definisan je i pojam ,,uobi~ajeni tok poslovanja“. Ako
je u uobi~ajenom toku poslovanja do{lo do kupovine
inventara, kupac sti~e pravo svojine neoptere}eno ugo-
vornom zalogom, ~ak i ako je zaloga perfektuirana i ako
je kupac znao za tu zalogu.
9) Skupna prodaja inventara ne smatra se uobi~ajenim to-
kom poslovanja, a pod skupnom prodajom inventara
podrazumijeva se svaki prenos ve}eg dijela iste vrste
inventara privrednog subjekta ili inventara koji postoji
na odre|enoj lokaciji na kojoj posluje taj privredni sub-
jekat. Drugim rije~ima, pravi se razlika izme|u prodavca
koji se prodajom inventara bavi kao redovnom djelat-
no{}u i onoga koji se takvom prodajom ne bavi, ve} mu
inventar sluì kao sredstvo za rad.
7. U novom Zakonu se srije}emo i sa pojmom ,,perfektui-

ranje“, kao izrazom na~ela publiciteta i pojmom ,,konstituisa-
31
nje“, kao sa dva razli~ita pojma. Konstituisanje je uslov za

perfektuiranje, ali ipak nedovoljan. Potrebno je jo{ da prijava
zaloge bude registrovana ili da je zalogoprimac primio stvar u
dràvinu, da bi perfektuiranje bilo potpuno.
To je, o~igledno, najve}i stepen sigurnosti zaloge. Me|utim,
ova dva zadnja uslova su ipak, dva razli~ita stepena realnosti
za sigurnost povjerioca. Mi tek treba da se u praksi izborimo
da isti zna~aj ima ,,registracija zaloge u skladu sa zakonom“ i
,,dràvina zaloène stvari“, jer je, bar za sada, dràvina mnogo
sigurnije sredstvo obezbje|enja.
8. Defini{u}i ,,pokretnu stvar“ da je to ,,sve {to moè biti

predmet svojine bilo da se radi o materijalnim iili nematerijal-
nim stvarima, izuzev nepokretnosti“, zakonodavac potvr|uje
stav anglo-saksonske doktrine da su i prava pokretne stvari.
9. ,,Potraìvanje je pravo na naplatu nov~anog iznosa“

(pogre{no je upotrijebljen izraz ,,obaveza“ umjesto ,,potraìva-
nje“), jer se, po pravilu, obaveza duguje a ne potraùje. Sa
ovolikim isklju~enjima potraìvanje je dosta ograni~eno.
10. Sigurno je da }e nam trebati dosta vremena da prihva-

timo pravo svojine, imovinu, prihode, ugovoreno pravo, inven-
tar i jo{ neke pravne kategorije kako ih Zakon defini{e od
pojmova tih kategorija u do sada vaè}em pravu.
11. Jo{ jednom nagla{avamo da, bez obzira, {to se svaka

zaloga, u smislu ovog Zakona, zasniva pismenim ugovorom,
postoji i zakonom posebno definisani pojam ugovorne zaloge:
ona daje pravo zalogoprimcu da zaloènu pokretnu imovinu
zalogodavca preuzme u dràvinu u cilju namirenja obezbi-
je|enog potraìvanja.
32
dr Nenad Novakovi}
12. Zaloga na predmetu kupoprodaje je u stvari

obezbje|enje robnog kredita sa stvari koja se kupuje sredstvima
tog kredita. Mogla je biti i do sada konstituisana, ali nije bila
posebno zakonom regulisana.
IV
1. Po pravilu, po novom Zakonu, zaloga se obavezno regi-
struje uno{enjem odre|enih podataka u zvani~ni registar.
Registrovanje se smatra obavljenim kada se registru
dostavi prijava zaloge.
2. Prijava zaloge je valjana kada sadrì odre|ene elemente
koji su u Zakonu pobrojani.
I ovdje je nagla{eno da je osnovna svrha prijave zaloge
obavje{tenje tre}eg lica o postojanju ili mogu}em postojanju
zalo`nog prava na imovini zalogodavca. Nije nagla{eno da ovaj
upis ima konstitutivan karakter, odnosno nema taj karakter, ve}
ima odre|eni oblik deklarativnog karaktera: obavje{tenje tre}ih
lica. Me|utim, ako zainteresovanim licima ono {to je upisano
nije dovoljno, pa im je potrebno dodatno informisanje – te
dodatne informacije mogu dobiti uvidom u dokumentaciju re-
gistra.
Prijava zaloge vaì 3 godine nakon datuma registracije.
Moè biti produèna na zahtjev zalogoprimca, ali samo za jo{
jedan rok od 3 godine. Po isteku ovog drugog roka, zaloga
postaje neperfektuirana, ako nije postala perfektuirana prelas-
kom predmeta zaloge u dràvinu zalogoprimca.
3. Va`no je naglasiti da se registar vodi na jednom mjestu
u Republici, da ga osniva Vlada RCG, da se bliè
propisuje posebnim republi~kim propisom i da je dostu-
pan javnosti, da se upis u registar pla}a i da }e to biti
modernizovan postupak upisivanja.
33
1. Prestanak ugovorne registracije posebno je utvr|en za-

konom. Zaloga prestaje ispunjenjem obaveze iz osnov-
nog posla za ~ije izvr{enje je data. Prijavu za prestanak
zaloge podnosi zalogoprimac, ako to ne u~ini blagovre-
meno, odgovoran je za {tetu zalogodavcu.
2. Zakon nagla{ava da ugovorna zaloga prestaje:
a) kada se zalogodavac i zalogoprimac o tome dogovore,
b) kada obezbije|eno potraìvanje bude namireno,
c) kada tre}e lice stekne pravo na zaloènu stvar, u slu~aje-
vima kada se po ovom Zakonu zaloga bri{e (~l. 13. st.
2.),
d) kada zaloèna stvar bude ponovo pre{la u dràvinu
tre}eg lica (~l. 20). To je slu~aj kada zalogodavac ne
ispuni obavezu, pa zalogoprimac stekne pravo da stupi
u dràvinu stvari.
3. Sudska za{tita zaloge predvi|ena je ~lanom 20 Zakona.

To je slu~aj kada zalogoprimac odlu~i da pokrene postupak pred
sudom, predlogom za dono{enje rje{enja o izvr{enju, na osnovu
koga }e zaloèna stvar biti oduzeta od zalogodavca i predata
zalogoprimcu.
Protiv rje{enja suda nije dozvoljen prigovor.
Ugovor o zalozi ima snagu izvr{ne isprave. Zakonom je
razra|en i sudski postupak povodom ovog predloga. A u Zakonu
je predvi|en, u ~lanu 21 i postupak protiv vodioca registra, za
slu~aj njegovog nepostupanja po zakonu.
O zalozi u smislu novog Zakona moè se i vi{e re}i, i na
drugi na~in i sa druga~ijim prilazom.
34
dr Nenad Novakovi}
Ovdje nije obra|en postupak upisa zaloge, jer je to predmet

novog regulisanja.
Ovaj rad je samo podsticaj da se o bezdràvinskoj zalozi,
regulisanoj novim Zakonom u Crnoj Gori, jo{ raspravlja radi
njegove {to uspje{nije primjene.
35
Dragana \uranovi},
sudija Vi{eg suda u Podgorici
OBEZBJE\ENJE POTRA@IVANJA NA
OSNOVU SPORAZUMA PRED
SUDOM NA POKRETNIM I
NEPOKRETNIM STVARIMA
Obezbje|enje potraìvanja na pokretnim i nepokretnim stva-

rima na osnovu sporazuma stranaka, predmet je kako vaè}eg
Zakona o izvr{nom postupku, tako i Zakona o obligacionim
odnosima u odredbama o zalozi, odnosno sada i Zakona o zalozi
kao sredstvu obezbje|enja potraìvanja (,,Sl.list RCG“, br.
38/02), te Zakona o fuducijarnom prenosu prava svojine (,,Sl.
List RCG“, br. 23/96), kao i Zakona o osnovnim svojin-
skopravnim odnosima kada se govori o hipoteci kao najsigur-
nijem na~inu obezbje|enja potraìvanja. To zna~i da po ovom
pitanju postoji raznolika za{tita u sistemu.
Me|utim, sam postupak realizacije obezbje|enja potraìva-
nja je razli~ito regulisan zavisno od toga da li je zaklju~en u
vansudskom ili postupku pred sudom, a uporednopravno i pred
javnim bilje`nikom (notarom). Uvo|enje ovog instituta predstoji
i u Crnoj Gori.
Sada{nji savezni Zakon o izvr{nom postupku, ovu proble-
matiku reguli{e u odredbama ~l. 232 - 237. U su{tini, preuzete
su odredbe noveliranog ZIP-a iz 1990. godine.
S obzirom na aktuelnost ove problematike uslovljene izmje-
nama dru{tvenih odnosa (zaloga je nezaobilazni institut trì{ne
privrede) pojavljuje se kao aktuelan zahtjev za dopunu i izmjenu
postoje}ih odredbi, a {to je i u~injeno Predlogom novog ZIP-a,
36
Dragana \uranovi}
kao republi~kog zakona, koji predlaè radna grupa u okviru

reforme postoje}ih procesnih zakona iz oblasti pravosu|ja. Pod-
sjetimo se da zaloga nije mogla biti zasnovana na dru{tvenoj
svojini, odnosno samo je izuzetno mogla biti zasnovana na
pokretnim stvarima (~l. 967 ZOO).
Predloène izmjene i dopune u postupku obezbje|enja u
formi sporazuma pred sudom inspirisane su rje{enjima sa-
drànim u Ovr{nom zakonu Hrvatske iz 1996. godine, radi ~ega
}emo se osvrnuti na ta rje{enja jer su ne{to sveobuhvatnija, a
kompatibilna su sa na{im sistemom obezbje|enja potraìvanja
i mogu se ugraditi kroz ugovornu praksu.
Taksativnim nabrajanjem {to sadrì i obuhvata predlog za
obezbje|enje potraìvanja {iri se predmet obezbje|enja i to vi{e
nijesu samo pokretne i nepokretne stvari, ve} i ra~uni kod
banaka, {tedni ulozi i druga imovinska prava, hartije od vrijed-
nosti, akcije i udjeli u privrednim dru{tvima, dakle, sve ono {to
je i ina~e predmet realnog obezbje|enja. Po{to je nekoliko
godina ranije donijet Zakon o javnim bilje`nicima, istu pravnu
snagu kao i sporazum pred sudom o zasnivanju zaloge na
pokretnim i nepokretnim stvarima i ostaloj imovini du`nika, ima
i sporazum zaklju~en pred javnim bilje`nikom. Novelom
Ovr{nog zakona iz 1999. godine kao predmet obezbje|enja,
pored odre|enih potraìvanja u momentu zasnivanja zaloge,
postaju i odrediva potraìvanja. Dovoljno je da se nazna~i
okvirni iznos budu}eg potraìvanja, koje moè nastati iz konk-
retnog pravnog odnosa – naj~e{}e ugovora o zajmu ili ugovora
o kreditu. To moè biti neka {teta ili kamata zbog docnje. Takvo
rje{enje nije posebna novina u pravnom sistemu jer ga poznaje
i Zakon o obligacionim odnosima u odredbama ~l. 971 i 972
koji se odnose na budu}a i uslovna potraìvanja, odnosno druga
potraìvanja koja mogu nastati iz konkretnog ugovornog odno-
sa. Izri~ito je takvo rje{enje sadràno i u ~l. 4 st. 3 Zakona o
zalozi kao sredstvu obezbje|enja potraìvanja, kojim je propi-
37
sano da obezbije|eno potraìvanje moè biti odre|eno ili odre-

divo, te da obezbije|eno potraìvanje ne mora da postoji u
trenutku kada zalogodavac zasniva ugovornu zalogu. Takvo
rje{enje nije smetnja ni za zaklju~enje sporazuma pred sudom
o ustanovljavanju zaloge, bez obzira {to ono ima snagu izvr{nog
naslova.
U postupku obezbje|enja stranke se adekvatnije ozna~avaju
kao predlaga~ obezbje|enja (osoba koja pokre}e postupak obez-
bje|enja svog potraìvanja) i to se odnosi i na subjekte koji
zaklju~uju sporazum o obezbje|enju. Zalogodavac se ozna~ava
kao protivnik obezbje|enja, a to moè biti ne samo du`nik na
~ijim se stvarima zasniva sporazumno zalo`no pravo, ve} i tre}e
lice. I njegova izjava postaje sastavni dio sudskog, odnosno
javnobilje`ni~kog sporazuma. Bez obzira o kom obliku obez-
bje|enja se radi (prethodna mjera, privremena mjera ili spora-
zum stranaka), predmet obezbje|enja, kako je ve} re~eno, mogu
biti sve stvari i prava, koja mogu biti predmet izvr{enja, zbog
~ega se obezbje|enje, za slu~aj docnje sa isplatom, realizuje
onim izvr{nim radnjama koje su u postupku prinudnog izvr{enja
pravni osnov za unov~enje predmeta izvr{enja. Osim pokretnih
i nepokretnih stvari predmet obezbje|enja su i potraìvanja
protivnika osiguranja, na njegovim primanjima, ra~unu kod
banke ili {tednoj knjiìci, na drugim imovinskim odnosno ma-
terijalnim pravima, hartijama od vrijednosti, akcijama i udjelu
u privrednim dru{tvima. Postupak se pokre}e predlogom jedne
ili obije stranke radi odre|ivanja ro~i{ta, a sud je po tom
predlogu duàn da odredi ro~i{te na kome }e zapisni~ki utvrditi
sporazum stranaka o postojanju potraìvanja, vremenu dospi-
je}a, te saglasnost o radnjama kojima }e se obezbijediti pot-
raìvanja. Novina je mogu}nost da stranke u sporazumu odrede
i vrijednost predmeta osiguranja koje }e biti osnov za vrijednost
predmeta izvr{enja, radi njegovog unov~avanja. Potpisani zapis-
nik ima snagu sudskog poravnanja, ~ime se izbjegava dugi
38
Dragana \uranovi}
sudski parni~ni postupak u pore|enju sa vansudskim ugovornim

zalo`nim pravom. Na temelju zapisnika se moè traìti izvr{enje
ne samo na imovini na kojoj je ste~eno zalo`no pravo, ve} i na
drugom dijelu imovine na kome se izvr{enje moè sprovesti.
Na temelju ovakvog sporazuma sud rje{enjem odre|uje mjeru
izvr{enja kojom se sti~e zalo`no pravo na predmetu izvr{enja i
duàn je po slu`benoj du`nosti da je sprovede. To rje{enje ima
va`nost re{anja o izvr{enju. Radi provo|enja obezbje|enja sti-
canjem zalo`nog prava sud raspisuje oglas osim na nekretnina-
ma upisanim u zemlji{ne knjige i to oglas u dnevnim novinama.
Izvr{ni Zakon Republike Hrvatske uvodi i sudsko dobrovoljno
obezbje|enje sticanjem zalo`nog prava na nekretninama drugih
osoba, koja se pozivaju na ro~i{te i potpisuju zapisnik, a rok za
predlog ne postoji, ve} je isklju~ivo uslovljen dospjelo{}u pot-
raìvanja.
Kada se sporazum o zasnivanju zalo`nog prava zaklju~uje
pred javnim bilje`nikom, on spise dostavlja sudu radi uno{enja
u sudski upisnik zalo`nog prava. Prije dono{enja ovog zakona
bilo bi dragocjeno pratiti sudsku praksu i iskustva sudija koji
su radili na ovoj materiji.
Izloèna rje{enja u bitnom su predvi|ena i predlogom ZIP-a
RCG sa izvjesnim odstupanjima koja su po na{em mi{ljenju
mogla biti izbjegnuta (npr. da i tre}e lice moè biti zalogodavac
tj. pristupiti sporazumu kao zalo`ni du`nik).
S obzirom da i Zakon o zalozi kao sredstvu obezbje|enja
potraìvanja u naj{irem obimu odre|uje predmet zaloge, ~ak i
u odnosu na zamjenjljive i potro{ne stvari, pravni institut spo-
razuma o zasnivanju zaloge na pokretnim stvarima pred sudom
treba preispitati i polaze}i od odredaba tog zakona, posebno {to
je u pitanju druga~iji koncepcijski pristup. Postavlja se pitanje
opravdanosti postojanja u pravnom sistemu instituta obez-
bje|enja sa istom svrhom, a proisteklim iz razli~itih pravnih
tradicija - kontinentalne i anglosaksonske. Na ovoj drugoj zas-
39
novan je Zakon o zalozi kao sredstvu obezbje|enja potraìvanja.

Bitna razlika je prije svega u pojednostavljenoj formi zasnivanja
zaloge, jer je za njenu punova`nost dovoljan pismeni ugovor,
koji stranke mogu, a ne moraju ovjeriti kod suda (~l. 6 st. 4
Zakona o zalozi kao sredstvu obezbje|enja potraìvanja). Mo-
mentom neispunjenja obaveze zalogoprimac ima pravo da stupi
u dràvinu zaloène stvari (do tada je ona bezdràvinska), a
sudu se obra}a samo radi dono{enja rje{enja o izvr{enju na
osnovu kojeg }e zaloèna stvar biti oduzeta i predata zalogop-
rimcu, napu{teno je na~elo oficijelnosti prilikom prodaje stvari
i {to je najbitnije, ne mora da pristupi javnoj prodaji zaloène
stvari, ako to ekonomski nije opravdano (npr. nepovoljna trì{na
cijena), ve} moè dati stvar u zakup i iz prihoda se namirivati,
a pod odre|enim uslovima moè i sam otkupiti zaloènu stvar
na javnom nadmetanju ili je preuzeti u svojinu (~l. 20 st. 2, 3,
10, 15 i 16 Zakona o zalozi kao sredstvu obezbje|enja pot-
raìvanja). Zalogoprimac postupa po standardu ekonomske op-
ravdanosti, {to je mnogo elasti~nije rje{enje u odnosu na sudsku
prodaju kod koje se normira na~in sniàvanja cijene ako prva
prodaja ne uspije.
Kao zalo`no pravo na tu|oj nepokretnoj stvari hipoteka je
naj~e{}i i najsigurniji oblik obezbje|enja potraìvanja. Ustano-
vljena radi povjerilaca koji sve ~e{}e dolaze u situaciju da ne
mogu naplatiti svoja potraìvanja, a neuredno pla}anje dovodi
do poreme}aja ukupnih privrednih tokova, hipoteka, je do sada
naj~e{}e kori{}ena u na{oj praksi, zbog ~ega }emo se ne{to
detaljnije zadràti na op{tim karakteristikama ovog instituta.
Na osnovu hipoteke hipotekarni povjerilac moè u slu~aju
da du`nik ne ispuni svoju nov~anu obavezu da naplati svoja
potraìvanja iz vrijednosti zaloène stvari. Nepokretna stvar je
optere}ena ovim pravom. Hipoteka je odredjena u Zakonu o
osnovnim svojinskopravnim odnosima (~l. 63 – 69). Tako|e se
moè zasnovati u formi sporazuma pred sudom po odredbama
40
Dragana \uranovi}
Zakona o izvr{nom postupku. Da bi se hipoteka stekla nepo-

hodno je da je du`nik upisan u javnoj knjizi. U na{em pozitiv-
nom pravu to je katastar nepokretnosti koji se vodi po zem-
lji{no-knji`nim principima u skladu sa Zakonom o dràvnom
premjeru, katastru i upisima prava na nepokretnostima (,,Sl.list
RCG“, br. 55/2000). Pravni posao koji se obezbje|uje hipote-
kom je naj~e{}e zajam ili kredit. U sporazumu o hipoteci mora
se ozna~iti i iznos potraìvanja koji se hipotekom obezbje|uje
kao i opis zemlji{no-knji`nog tijela (jedna ili vi{e nekretnina,
odnosno kat. parcela vlasnika u kat.op{tini na kojoj se hipoteka
konstitui{e).
Kod hipoteke vaì princip nedjeljivosti. Zaloèna nepokret-
nost obezbje|uje potraìvanje u cjelini, bez obzira na kasniju
podjelu nepokretnosti. Me|utim, u uporednom pravu i pravnoj
teoriji se zagovara napu{tanje ovog na~ela nakon prete`ne ot-
plate duga, tako da nepla}enu razliku pokriva srazmjerni dio
nepokretnosti. Hipoteka se moè zasnovati i na vi{e nepokret-
nosti - zajedni~ka hipoteka (kad je vrijednost jedne nepokret-
nosti manja od nov~anog potraìvanja koje se obezbje|uje hi-
potekom). Hipotekarni povjerilac moè zasnovati hipoteku na
postoje}oj hipoteci u korist tre}eg lica bez pristanka hipotekar-
nog du`nika (nadhipoteka).
Hipotekarni povjerilac ima pravo da iz nepokretnosti na
kojoj je stekao hipoteku naplati svoja potraìvanja. To je javna
prodaja, ali prije nje mora sudskom presudom dokazati posto-
janje svog potraìvanja, ako nije u pitanju zaklju~enje sporazu-
ma o sticanju zaloge (hipoteke) pred sudom. U ovom slu~aju
nepotrebna je hipotekarna tu`ba, jer sporazum ima snagu
izvr{ne isprave. Upisom hipoteke dolazi do izraàja njena stvar-
nopravna priroda. Na taj na~in ona ima apsolutno dejstvo, tj.
djeluje prema svima. Vlasnik stvari na kojoj je konstituisana
hipoteka, bez obzira da li je on du`nik, mora trpjeti da se
povjerilac naplati iz tog dobra. I u slu~aju ste~aja povjerilac
41
potraìvanje obezbije|eno hipotekom namiruje iz vrijednosti

nepokretnosti na kojoj je hipoteka konstituisana.
Predmet hipoteke ne mogu biti nepokretnosti koje se ne
nalaze u prometu, odnosno koje nijesu stvari u gra|anskoprav-
nom smislu (putevi, parkovi, mora, jezera, rudna blaga i prirod-
na bogatstva). U principu subjekti hipoteke mogu biti i strana
lica, jer oni mogu biti i subjekti obligacionih odnosa pa time i
svoja potraìvanja obezbijediti hipotekom. U mjeri u kojoj
mogu biti vlasnici nekretnina, mogu se pojaviti kao hipotekarni
du`nici.
Bez obzira da li je osnov hipoteke pravni posao, odnosno
sporazum pred sudom ili sudska odluka, ona se sti~e upisom u
javne knjige. Na~in sticanja je upis u javne knjige, a osnov
sticanja je neki pravni posao. Upis u javne knjige ima konsti-
tutivni karakter pri ~emu pravni osnov potreban za nastanak
hipoteke ne moè biti isti sa osnovom iz koga je nastalo
potraìvanje koje se obezbje|uje hipotekom.
Ugovor o hipoteci nije ure|en zakonom. Realno upis hipo-
teke sa konstitutivnim dejstvom nije mogu} bez pisanog doku-
menta o njenom zasnivanju. To indirektno proizilazi iz odredbe
~l. 64 st. 1 Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima
kojim je propisano da se na osnovu pravnog posla ili sudske
odluke hipoteka sti~e upisom u javnu knjigu ili na drugi odgo-
varaju}i na~in odre|en zakonom. Taj drugi odgovaraju}i na~in
upravo predstavlja sporazum zaklju~en pred sudom o zasnivanju
zaloge na nepokretnosti.
Hipoteka ima teretni karakter, jer hipotekarni povjerilac vr{i
~inidbu prema du`niku o~ekuju}i od njega protiv~inidbu. Ov-
la{}enja hipotekarnog povjerioca su: pravo namirenja, prven-
stva, sledovanja i prava u slu~aju smanjenja vrijednosti hipoteke.
De lege ferenda, obaveze hipotekarnog du`nika i njegov pravni
poloàj treba na~elno regulisati, a dispozitivnim normama regu-
42
Dragana \uranovi}
lisati pravo na nepokretnim stvarima. U reformi hipotekarnog

zakonodavstva zagovara se dopu{tenost svojinske hipoteke, koju
prati ustanovljenje fiksnog ranga zaloge, zatim odstupanje od
na~ela nedjeljivosti zaloge, kao i stvoriti prostor za izdavanje
hipotekarnih hartija od vrijednosti. Na taj na~in hipotekovane
nepokretnosti ne bi predstavljale ,,mrtvi kapital“.
[to se ti~e svojinske hipoteke, teorija je mi{ljenja da je treba
prihvatiti zbog njene ekonomske opravdanosti i interesa poten-
cijalnog hipotekarnog du`nika. Naime, njome vlasnik hipoteko-
vane nepokretnosti pro{iruje pravo svojine, odnosno mogu}nost
uslovnog raspolaganja svojinom. Ova vrsta hipoteke obi~no se
koristi za dobijanje kredita. Njema~ko pravo, koje poznaje ovaj
pravni institut, omogu}ava vlasniku nepokretnosti da upi{e hi-
poteku na svojoj nepokretnosti u svoju korist za odre|eni iznos
duga koji jo{ nije nastao i na osnovu takvog upisa izdaje mu
se hipotekarno pismo u kome se taj dug konstatuje. Ovaj dug
se moè prenijeti na svoje kreditore, kao obezbje|enje, tako da
kreditori postaju hipotekarni povjerioci. Isplata duga ne dovodi
do brisanja hipoteke i ona prelazi na vlasnika i ne postoji
namirenje u rangu, kao u na{em pravu.
Sporazum o zasnivanju hipoteke pred sudom po pravilima
izvr{nog postupka o obezbje|enju potraìvanja, na{e pravo poz-
naje od 1990. godine. Sporazum ima snagu izvr{nog naslova,
zbog ~ega se potraìvanje moè realizovati iz hipotekovane
nepokretnosti, kao {to je ve} re~eno bez vo|enja parni~nog
postupka. To je velika prednost, s obzirom na duìnu trajanja
parni~nog postupka. Taj postupak zamjenjuje sporazum, odnos-
no poravnanje pred sudom na osnovu koga sud po slu`benoj
du`nosti donosi rje{enje o sprovo|enju uknji`be zalo`nog prava
na nepokretnosti. Daljim reformisanjem ove vrste hipoteke,
odnosno uvo|enjem instituta javnog bilje`nika, ostavlja se pro-
stor njenog zasnivanja umjesto kod suda ili paralelno sa tim
postupkom, i kod javnog bilje`nika. To u na~elu treba da se
43
odnosi i na zasnivanje zaloge na pokretnim stvarima, ali u tom

pravcu dileme stvara novodonijeti Zakon o zalozi kao sredstvu
obezbje|enja potraìvanja koji se koncepcijski razlikuje od na-
vedenih odredbi, o ~emu }e posebno biti rije~i. Bitno je da i u
jednom i u drugom slu~aju poloàj du`nika ne bi bio ugroèn,
a parni~ni postupak bi se vodio samo u slu~aju spora o puno-
va`nosti potraìvanja ili hipoteke. U slu~aju vo|enja parnice
zastalo bi se sa izvr{nim postupkom.
Kona~no, reformisanje istituta hipoteke je zahtjev funkcio-
nisanja kreditnog sistema i trì{ne privrede, ta praksa treba da
da svoje vi|enje i eventualno predloì jedinstvena zakonska
rje{enja u pogledu obezbje|enja potraìvanja, a posebno da
dozvoli uvo|enje svojinske hipoteke.
Treba ukazati i na mogu}nost u na{em pravnom sistemu
obezbje|enja potraìvanja putem ugovora o fiducijarnom pre-
nosu svojine. To reguli{e Zakon o fidurcijarnom prenosu prava
svojine iz 1996. godine. Radi se o ugovoru koji shodno ~l.1
Zakona zahtijeva pismenu formu i mora biti ovjeren kod suda.
Ovim ugovorom obezbje|uje se kako budu}a tako i uslovna
obeveza, a njime se garantuju i druge obaveze koje bi nastale
poslije zaklju~enja ovog ugovora. Ugovor ne smije sadràti
odredbe da }e stvari koje su predmet ovog ugovora definitivno
pre}i u svojinu povjerioca ako njegovo potraìvanje ne bude
namireno o dospjelosti kao i odredbe o pravu kori{}enja fidu-
cijom obuhva}ene stvari. Ugovaranje ovakvog prava svojine
moè se izvr{iti osam dana od nastanka potraìvanja, a stvari
mogu biti taksativno nabrojane, pri ~emu se fiducija odnosi na
cijelu stvar kao i na robni lager (ma{ine i dr). Pri tome se mora
utvrditi i vrijednost robe na lageru, a ugovorom se moè pred-
vidjeti i da se stvar zajedni~ki ~uva od strana ugovornica, a
moè biti povjerena i tre}em licu na ~uvanje. Ovaj ugovor se
upisuje u javni registar osam dana od zaklju~enja, a prijava za
upis mora biti potpisana od obije strane. Ako se upis ne izvr{i
44
Dragana \uranovi}
u roku od osam dana ugovor je ni{tav. Postavlja se pitanje

opravdanosti odredbe o ni{tavosti ugovora kada je u pitanju
nepokretnost, jer se fiducijarni prenos konstitui{e sa dejstvom
prema tre}im licima i upisom u javne knjige o evidenciji prava
na nepokretnostima. Registar je, ina~e, javan, a upis sadrì opis
osobenih znakova optere}ene stvari i vrstu i broj stvari, kada
su u pitanju pokretne stvari. Pravo svojine povjerioca prestaje
kad prestane potraìvanje ~ije je ispunjenje bilo obezbije|eno
ili se povjerilac odrekne pismenom izjavom za pokretne, a za
nepokretne stvari izjavom kod organa koji vodi katastar nepo-
kretnosti.
Prednost ovog oblika obezbje|enja u odnosu na klasi~nu
zalogu i hipoteku je {to na~elo publiciteta koje se obezbje|uje
registracijom, elimini{e kao uslov predaju pokretnih stvari u
posjed zalo`nog povjerioca, posebno {to prodaju kako pokretnih
tako i nepokretnih stvari vr{i sam povjerilac. Time se napu{ta
na~elo oficijelnosti na kome se zasniva sporazum o zasnivanju
zaloge pred sudom kako na pokretnoj tako i na nepokretnoj
stvari. Povjerila~ku prodaju detaljno reguli{e Zakon o zalozi kao
sredstvu obezbje|enja potraìvanja. Prodaja stvari i po Zakonu
o fiducijarnom prenosu prava svojine kao i po Zakonu o zalozi
kao sredstvu obezbje|enja potraìvanja mora da se obavi u
skladu sa postoje}im trgova~kim obi~ajima i po standardu ra-
zumne, odnosno ekonomske opravdanosti. Ovaj standard uspo-
stavlja potrebnu ravnoteù interesa zalo`nog povjerioca i za-
lo`nog du`nika zbog ~ega je o~igledna njegova prednost u
odnosu na prodaju zaloène stvari u postupku pred sudom.
Kod klasi~ne zaloge i zaloge na pokretnim stvarima koja se
zaklju~uje zaklju~enjem sporazuma pred sudom, predaja stvari
je neophodan uslov za postojanje ovog instituta. To je na~in
sticanja i neophodan uslov za nastanak zalo`nog prava. Sam
ugovor o zalozi je imenovani ugovor i na izloèni na~in (osnov
nastanka i sadrìna) regulisan je odredbama ~l. 966 - 996 ZOO.
45
Po odredbama ZOO za njegovo zaklju~enje je dovoljna prosta

saglasnost o bitnim elementima, pa je time neformalan, a sa-
mostalno ne moè da egzistira. Stvar zalaè po pravilu du`nik,
ali moè i tre}e lice koje nije du`nik zalo`nog povjerioca.
Predaja stvari kao uslov zasnivanja zaloge moè biti fizi~ka,
simboli~na (npr. predaja isprave koja daje imaocu pravo raspo-
laganja njome) i fiktivna. Fiktivnu predaju ZOO ne pominje,
me|utim, u pozitivnopravnom sistemu RCG navedenim Zako-
nom o zalozi kao sredstvu obezbje|enja potraìvanja izri~ito se
uvodi bezdràvinska zaloga na pokretnim stvarima. Po ovom
zakonu ugovor o zalozi zaklju~uje se u pismenoj formi sa
odre|enim bitnim elementima propisanim zakonom (~lan 6);
registracijom, odnosno perfektuiranjem zaloge u poseban regi-
star (~l. 19 st. 2) obezbje|uje se publicitet. Konceptualno, zbog
bezdràvinske zaloge i na~ina prodaje (samostalno povjerila~ko
namirenje), u pitanju je potpuno druga~iji pristup od onog koji
se odnosi na klasi~nio namirenje povjerioca iz zaloène stvari.
Zato treba o~ekivati da se u najskorije vrijeme razrije{e bitno
razli~iti pristupi jednom institutu, jer njihovo paralelno opstaja-
nje u sitemu nema opravdanja.
U svakom slu~aju, sve ove oblike obezbje|enja i njihov
razvoj, kao i razvoj dru{tva i dru{tvenih odnosa u cjelini, treba
pratiti radi njihovog reformisanja i prilago|avanja op{tedru{tve-
nim uslovima.
46
Draginja Adì},
saradnik na katedri za Gra|ansko pravo Pravnog
fakulteta u Podgorici
PRAVO PRVENSTVENE NAPLATE

SA POSEBNIM OSVRTOM NA OBIM
HIPOTEKE KOJI IMA DR@AVA U
ODNOSU NA POTRA@IVANJA
HIPOTEKARNIH POVJERILACA I
MANIFESTOVANJE OVIH ODNOSA
NA PRIVILEGIJE KAO SREDSTVA
Obrada teme ne}e se odnositi na prvenstveno pravo naplate
izme|u dràve i hipotekarnih povjerilaca u onom obimu u kome
bi to pretpostavljao sam naslov rada. Su{tina na{e rasprave bi}e
usmjerena na potrebu da obiljeìmo granice uzajamnih prava
dràve kao privilegovanog povjerioca u odnosu na hipotekarnog
povjerioca kao nosioca prvenstvenog prava naplate. Te granice
respektivnih prava potrebno je odrediti u slu~aju konkurentne
naplate iz dobara njihovog zajedni~kog du`nika, kako bi se na
osnovu tih granica odredio i sam obim u postupku uzajamnog
namirenja potraìvanja.
U odnosu na ~injenicu po osnovu koje, ,,sa potraìvanjem
na prijemnika prelaze i uzgredna prava, kao {to su pravo
prvenstvene naplate, hipoteke, zaloge, prava iz ugovora sa
jemcem...“1 zaklju~ujemo da se o pravu prvenstvene naplate
1 ^lan 362 Skice za zakonik o obligacijama i ugovorima, Klasici jugoslo-

venskog prava, Mihailo Konstantinovi}, Beograd 1969.
47
govori kao o uzgrednom pravu. Neminovno se postavlja pitanje:

u odnosu na koje ,,glavnije“ pravo (tako da ga figurativno
nazovemo) je pravo prvenstvene naplate uzgredno? Odgovorom
na ovo pitanje, spoznajemo sloènu dimenziju instituta prava
prvenstvene naplate, o kome se moè govoriti, kako u okvirima
zalo`nog prava, tako i van tih okvira.
Problem nije te{ko rije{iti kada su zahtjevi za namirenjem
potraìvanja nastali onim redom, u kojem sam zakon predvi|a
redosljed kojim }e se namirivati pojedina potraìvanja, npr. u
postupku prinudne realizacije potraìvanja, gdje je prvo zahtjev
za namirenje postavilo lice po osnovu prava na zakonsko
izdràvanje, a potom je prema istom licu postavljen zahtjev po
osnovu prava na naknadu {tete, nastale usljed o{te}enja zdravlja
i gubitka radne sposobnosti. Pravo prvenstvene naplate u nami-
renju potraìvanja, realizova}e se u korist lica koje uìva pravo
na zakonsko izdràvanje, pa }e se iz preostalog dijela namiriti
drugo pomenuto lice.2
U okviru instituta zalo`nog prva ,,zalogoprimac ima pravo
da se naplati iz vrednosti postignute prodajom zaloène stvari,
pre ostalih poverilaca. U tome se ogleda njegovo pravo prven-
stvene naplate u namirenju iz zaloène stvari...“3
,,Hipotekarni poverilac ima pravo prvenstva prilikom nap-
late svog potraìvanja iz vrednosti hipotekovane nepokretnosti.
On ima pravo da se naplati pre obi~nih hirografernih poverilaca,
bez obzira da li je njihovo potraìvanje nastalo pre ili posle
prava potraìvanja hipotekarnog poverioca.“4
Na osnovu pomenutih primjera, zaklju~ujemo da nema
sloènosti u pravnoj prirodi instituta prava prvenstvene naplate,
u slu~ajevima gdje redosljed odre|uje zakonodavac, npr. u
2 ^lan 163 Zakona o izvr{nom postupku.

3 Obren Stankovi} i Miodrag Orli}: Stvarno pravo, Beograd 1996.
4 Isto.
48
Draginja Adì}
posebnim postupcima namirenja, zatim u odnosima povjerilaca

gdje prvenstvo u namirenju potraìvanja, npr. pripada nosiocima
zalo`nog prava, u kom slu~aju se“red po kome se ispla}uju
zalo`ni povjeroci u slu~aju vi{estrukog zalaganja jedne iste
pokretne stvari, odre|uje prema vremenu kada su nastala njiho-
va zalo`na prava.“5
U odnosima hirografernih i hipotekarnih povjerilaca, pravo
prvenstvene naplate u namirenju potraìvanja odre|uje se u
korist hipotekarnih povjerilaca. Hipotekarni povjerilac ima pra-
vo prvenstvene naplate potraìvanja iz hipotekovane nepokret-
nosti u odnosu na sve ostale hipotekarne povjerioce, ~ije je
zalo`no pravo docnije upisano u javne knjige.6
Ono {to je posebno interesantno i {to otkriva sloènu di-
menziju prava prvenstvene naplate, jeste sukob hipotekarnog
potraìvanja sa privilegovanim potraìvanjem. Pomenuti sukob
se manifestuje, kroz ~injenicu {to hipotekarni povjerilac smatra
da ima pravo prvenstvene naplate, po osnovu ranije upisane
hipoteke, u odnosu na povjerioca (konkretno dràvu), koja je
nosilac privilegovanog potraìvanja, a njen zahtjev za namirenje
potraìvanja je nastao kasnije od momenta kada je u javne
knjige upisana hipoteka.
S druge strane, dràva kao privilegovani povjerilac, smatra
da uvjek ima pravo prvenstvene naplate u namirenju potraìva-
nja po osnovu epiteta privilegovanog potraìvanja, koji se prav-
da op{tim i dru{tvenom interesom, koji ima ve}i zna~aj od
interesa pojedinca (u ovom slu~aju interesa hipotekarnog pov-
jerioca).
U odgovoru na pitanje: koliki je obim hipoteke dràve u
odnosu na pravo prvenstvene naplate hipotekarnog povjerioca,
5 Zoran P. Ra{ovi}: Stvarno pravo, Podgorica 2002.

6 Obren Stankovi} i Miodrag Orli}: Stvarno pravo, Beograd 1996.; Zoran
P. Ra{ovi}: Stvarno pravo, Podgorica 2002.
49
potrebno je prvo da elimini{emo slu~aj, da se dràva u konkursu

sa hipotekarnim povjeriocima javlja u svojstvu pravnog lica.
Kao pravno lice, dràva bi u pogledu svojih prava i obaveza,
u odnosima sa pojedincima, imala status obi~nog fizi~kog lica.
,,Ako se dràva, u svojstvu pravnog lica, pojavljuje kao pove-
rilac nekog drugog lica, bilo fizi~kog, bilo pravnog, ona ne moè
imati, ni drugih ni {irih prava nego i sami pojedinci.“7 U slu~aju
da, npr. dràva bude pretpostavljena nekom hipotekarnom pov-
jeriocu, i ona mora (u odnosu na prethodno iznesenu konstata-
ciju) imati hipoteku na du`nikovim dobrima, upisanu po zahtje-
vima intabulacione uredbe i sa ranijom inskripcijom, po onom
pravilu rimskog prava prior tempore potior iure, da bi imala
pravo prvenstvenog namirenja potraìvanja.
,,Mi ovde uzimamo dràvu, u njenom drugom svojstvu,
uzimamo je u svojstvu vlasti. Dejstvuju}i u toj ulozi, dràva se
moè ista}i kao poverilac.“8
S obzirom na ~injenicu, da smo odredili svojstvo u kojem
}emo posmatrati dràvu, konstatujemo da }emo u ovome radu
obim hipoteke dràve odrediti u situaciji kada jedno du`nikovo
nepokretno dobro duguje dràvi porez, a na istom dobru postoje,
u korist privatnih lica, hipoteke. Koji }e izme|u tih svih pov-
jerilaca, biti na prvom mjestu, za koliku sumu i pod kojim
uslovima?
Odgovorom na ova pitanja, mi bismo poku{ali da {to de-
cidnije odredimo i sam obim hipoteke dràve u odnosu na
potraìvanja hipotekarnih povjerilaca, i samim tim damo i su{ti-
nu samoj sadrìni rada.
7 @ivojin M. Peri}: O prvenstvenom pravu naplate izme|u dràve i hipo-

tekarnih poverilaca, Beograd 1901.
50
Draginja Adì}
U postupku namirenja potraìvanja, dràva u cilju naplate

poreza i doprinosa, ima pravo zaloge na du`nikovim dobrima.
Da bi bila u poziciji da zahtijeva namirenje potraìvanja, dràva
prethodno to svoje potraìvanje mora osigurati nekom garanci-
jom. Garancija dràve za naplatu poreza i doprinosa sastoji se
u ,,pravu prodaje imovine du`nikove i naplate cene koja se
otuda dobija.“9 Ova imovinska garancija moè biti op{ta i
specijalna.
,,Op{ta garancija, to je pravo op{te zaloge, koju poverioci
imaju na svima dobrima du`nikovim, i ona ni jednom poveriocu
ne daje prvenstvo, ve} ih stavlja u isti red...“
,,Specijalna garancija, pretpostavlja neku naro~itu garanciju
u svom op{tem pravu poverilaca da se napla}uju iz vrednosti
du`nikovih dobara.“10
Na osnovu prethodno citirane odredbe moèmo zaklju~iti da
op{ta garancija u postupku namirenja potraìvanja podrazumi-
jeva naplatu po srazmjeri, dok se na osnovu ostvarenja prava
po osnovu specijalne garancije, ostvaruju dva prava:
a) pravo prvenstvene naplate u postupku namirenja pot-
raìvanja;
b) pravo da se za eventualni ostatak tra`bine, za koji se ne
bi mogao naplatiti prodajom te stvari, povjerilac naplati
iz ostalih du`nikovih dobara.
Na osnovu dva prethodno navedena prava, povjerilac ima
privilegiju po osnovu statusa povjerioca, kojeg karakteri{u svoj-
stva kako op{teg, tako i privilegisanog povjerioca.11
9 Isto
11 Isto.
51
Mogli bismo zaklju~iti, da je sam zakonodavac morao stvo-

riti ovaj izvjestan privilegovan poloàj, da bi osigurao naplatu
da`bina bez kojih dràva ne bi mogla funkcionisati, {to ujedno
i zna~i da je dràva, shodno prethodno navedenome, uvr{}ena
u red povjerilaca sa naro~itim garancijama. Na osnovu prethod-
ne analize, moèmo zaklju~iti da zaloga koju ima dràva ima
sve karakteristike zakonske zaloge, tj. da dràva u odnosu na
du`nikovo nepokretno dobro ima zakonsko zalo`no pravo. S
toga }emo, obim hipoteke dràve u odnosu na prava hipotekar-
nog povjerioca, u postupku namirenja potraìvanja, posmatrati
kao odnos izme|u dràve koja potraùje po osnovu zakonskog
zalo`nog prava, naspram hipotekarnog povjerioca kao nosioca
hipotekarnog potraìvanja.
Sve prethodno navedeno, upu}uje na potrebu da postavimo
uporedni odnos izme|u zakonskog zalo`nog prava u odnosu na
ostale oblike zalo`nog prava. Zakonodavac je odredio da:
1. za nastanak zakonskog zalo`nog prava nije potrebna
saglasnost du`nika, ono nastaje i u slu~aju, kada du`nik
na to ne pristaje, ako su ispunjene ~injenice predvi|ene
zakonom za nastanak samog zakonskog zalo`nog prava,
{to nije karakteristi~no za hipoteku;
2. zakonsko zalo`no pravo moè postojati i bez publiciteta,
tj. zakonsko zalo`no pravo ne upisuje se u javne knjige,
za razliku od hipoteke koja se upisuje u javne knjige;
3. zakonsko zalo`no pravo ima prvenstvo u odnosu na
ugovorno zalo`no pravo.12
Ako smo konstatovali da je hipoteka dràve u svojoj prirodi
istovremeno i zakonska zaloga, proizilazi da se i ,,hipotekarni
12 U tom smislu vidi ~l. 61–64 Zakona o osnovama svojinskopravnih

odnosa, Podgorica 1999.; Obren Stankovi} i Miodrag Orli}: Stvarno
pravo, Beograd 1996.; Zoran P. Ra{ovi}: Stvarno pravo, Podgorica 2002.
52
Draginja Adì}
poverioci napla}uju tek po{to prethodno dràva za porez bude

izmirena. Bila ta hipoteka ugovorna ili sudska, ona dolazi posle
dràvine hipoteke. Hipotekarni poverilac bi}e isklju~en dràvi-
nom hipotekom.“13
Potvrda ove konstatacije je i ~lan 163 ZIP-a, gdje se u
postupku prinudne prodaje nepokretnosti, prvo izmiruju tro{kovi
izvr{nog postupka, potom da`bine dospjele za posljednjih go-
dinu dana i tako redom do hipotekarnog povjerioca koji na red
za namirenje svog potraìvanja dolazi tek na osmo mjesto.
Pitanje obima namirenja ne bi bilo potrebno postavljati u
slu~aju da se u postupku prinudne prodaje nepokretnosti dobije
suma koja je dovoljna za namirenje svih potraìvanja u cjelosti.
Me|utim, {ta ako ta suma nije dovoljna za namirenje svih
potaìvanja, a svaki povjerilac ima interes da njegovo potraìva-
nje bude izmireno. U tom slu~aju postavi}e se pitanje: u kom
obimu namiriti privilegovano potraìvanje dràve, u odnosu na
potraìvanje hipotekarnog povjerioca?
Po nama, odgovor na ovo pitanje zavisi}e od sposobnosti
zakonodavca da poku{a, u {to ve}oj mjeri, da otkloni dvije mane
postoje}eg sistema, tj. zakonskog rje{enja.
Prva se sastoji u tome, {to je dràvi za obezbje|enje poreza
data takva privilegija, koja je u o~iglednoj suprotnosti sa pot-
rebama kredita .
Druga se odnosi na garancije pruène pojedincima radi
odbrane njihovih prava, u slu~aju da do|u u sukob sa dràvom
kao poreskim povjeriocem.
Slaèmo se sa ~injenicom da je zakonodavac tu garanciju
dràvi morao ustanoviti u interesu {to sigurnije naplate poreza.

53
On dràvu ne moè ostaviti u rizi~nom poloàju u odnosu na

sve ostale povjerioce (ovdje konkretno u odnosu na hipotekarne
povjerioce). Ne moèmo, a da ne primijetimo, da je klju~na
mana privilegije dràve u njenoj ,,generalnosti“.
,,Generalnost se ti~e ostalih poverilaca poreskog obavezni-
ka. Ovde po~inju nedostaci, jer se dràva sukobljava sa poje-
dincima. I sve dok se interesi ovi ne sudare sa interesima dràve,
indiferentno je za njih pitanje, da li }e dràva imati ili ne
zakonsku zalogu, da li }e biti oslobo|ena formalnosti ili ne, da
li }e biti generalna ili specijalna. Ali, kada se desi, da se interesi
dràve i privatnih poverioca na|u u koliziji, onda za poverioce
nije ni malo ravnodu{an obim zaloge koju ima dràva.“14
Tu po~inje te{ko}a, koja se sastoji u potrebi da se na|e jedan
sistem koji bi bio podesan, da u isti mah zadovolji i interese
dràve, ali i interese pojedinaca. Po na{em mi{ljenju, ovdje bi
bilo potrebno prona}i jedno srednje rje{enje, jer kada bismo
stali, bilo na stranu dràve, bilo na stranu hipotekarnih povje-
rilaca, doveli bismo, s jedne strane, u opasnost dràvni, tj.op{ti
interes ili bismo pak, s druge strane, povrijedili privatne interese
pojedinaca, ali i interese hipotekarnih kredita.
Ako se osvrnemo na rje{enja francuskog i italijanskog za-
konodavca, ustanovi}emo da i u tim zakonodavstvima pot-
raìvanja dràve imaju prvenstvo u namirenju, u odnosu na
ostala, pa samim tim ta potraìvanja dràve, kao prvenstvena,
dobijaju epitet privilegovanih potraìvanja.15
U navedenom zakoniku, pravi se razlika izme|u dvije vrste
poreza:

15 U tom smislu vidi ~l. 2092, 2093, 2094 i 2095 francuskog Gra|anskog
zakonika - 12. novembar 1808.
54
Draginja Adì}
a) poreza na nepokretnim dobrima;

b) ostalih neposrednih poreza.
,,[to se ti~e prve vrste poreza, dràva ima privilegiju samo
na plodovima i drugim prihodima od nepokretnih dobara, ali
samo za jednu pro{lu i teku}u godinu. [to se ostalih neposrednih
poreza ti~e, privilegija dràvina, rasprostire se za isti razmak
vremena na sva pokretna dobra du`nikova.“16
I italijansko zakonodavstvo pravi razliku izme|u poreza na
nepokretnim dobrima i ostalih neposrednih poreza.
,,U odnosu na prvu vrstu poreza, dràva ima privilegiju na
svim nepokretnim dobrima. Ta privilegija isklju~uje hipotekarne
i ostale privilegisane poverioce. Samo ta privilegija dràvina,
ograni~ena je na porez za teku}u i jednu pro{lu godinu.“17
Ako povu~emo paralelu sa rje{enjem na{eg zakonodavstva,
u postupku namirenja potraìvanja, dràva tako|e ima privile-
giju za naplatu poreza i doprinosa, ali za period u posljednjih
godinu dana.18 Ovo je jedan od vidova ograni~enja koji ima
dràva, ali i garancija vi{e za namirenje potraìvanja hipotekar-
nih i ostalih povjerilaca. Prema najnovijim rje{enjima koja su
prihva}ena u poreskom sistemu, a odre|ena su odredbama
poreskih zakona, predvi|ene su dodatne garancije koje osigura-
vaju poloàj hipotekarnog povjerioca u eventualnom budu}em
postupku namirenja potraìvanja.
Prvo, da skrenemo pa`nju na Zakon o zalozi kao sredstvu
obezbje|enja potraìvanja (,,Sl. list RCG“, br. 38/02), kojim su
predvi|eni razli~iti oblici zaloge (ugovorna, sudska, poreska) i

18 ^lan 163 Zakona o izvr{nom postupku.
55
njihovo rangiranje.19 Zakon se ne odnosi na nepokretnosti.

Zakon pravi razliku izme|u konstituisane zaloge i perfektuirane.
Konstituisana zaloga upu}uje na osnov nastanka, i nièg je
ranga u odnosu na perfektuiranu zalogu. Perfektuiranje se po
pravilu vr{i registrovanjem, odnosno predajom zaloène stvari
povjeriocu.
Novim poreskim propisima predvi|a se obavezna registra-
cija svih oblika zaloge.20
Registrovana, odnosno perfektuirana zaloga koja ne nastaje
na osnovu ugovora ima jednaku pravnu snagu kao i perfektui-
rana ugovorna zaloga, a zaloga koja ne nastaje na osnovu
ugovora i nije perfektuirana ima jednaku pravnu snagu kao i
neperfektuirana ugovorna zaloga i to na na~in {to prva u vre-
menu ima prioritet, ako druk~ije nije predvi|eno posebnim
zakonom.21
S obzirom da smo u ovoj raspravi poseban akcenat stavili
na odnos konkurentne naplate izme|u dràve i hipotekarnih
povjerilaca, to se ovdje i postavlja pitanje poja~ane garancije,
tj. obezbje|enja potraìvanja hipotekarnih povjerilaca.
Zakonom o porezu na nepokretnosti RCG (,,Sl. list RCG“,
br. 65/2001), predvi|eno je pravilo po kome je svaki poreski
obveznik duàn da unaprijed plati da`bine dràvi. Na osnovu
toga, dobi}e potvrdu (priznanicu) kojom se potvr|uje da je on
oslobo|en poreskih obaveza.22 Ova mjera, uz ostale predvi|ene
poreskim zakonodavstvom (samostalnost obra~una od strane
19 Vidjeti: Zakon o zalozi kao sredstvu obezbje|enja potraìvanja (,,Sl. list

RCG“, br. 38/2000).
20 Zbirka novih poreskih zakona RCG, ~l. 9 st. 3 i ~l. 19 st.2.
21 ^lan 9 stav 3 Zakona o zalozi kao sredstvu obezbje|enja potraìvanja.
22 Vidjeti: Zakon o porezu na nepokretnosti RCG (,,Sl.list RCG“ br.
65/2001) - ~l. 7 i ~l. 13.
56
Draginja Adì}
poreskog obveznika, akontaciona pla}anja, strogost sankcija za

neizvr{enje poreskih obaveza i dr.), tako|e je u funkciji ve}e
za{tite povjerilaca i pribliàvanja tretmana dràve u naplati, kao
javnopravnog subjekta, sa njihovim poloàjem.
Na osnovu potvrde o izmirenju obaveze, poloàj hipotekar-
nog povjerioca je znatno sigurniji jer }e on sada mo}i da
konstitui{e hipoteku na du`nikovoj nepokretnosti i da je kao
oblik zaloge registruje. Hipotekarni povjerilac }e znati da je, u
momentu registracije hipoteke, du`nik izmirio sve da`bine pre-
ma dràvi. Ukoliko bi izvjesna potraìvanja nastala u vremenu
nakon registrovane hipoteke, hipotekarni povjerilac bi bio u
mogu}nosti da u slu~aju konkurentne isplate sa ostalim povje-
riocima, me|u kojima je i dràva, realizuje pravo prvenstvene
naplate u svoju korist.
U kontekstu svega navedenog, postavlja se i pitanje, koliki
obim privilegija, u postupku namirenja potraìvanja, treba dati
hipoteci dràve?
,,Bilo bi pravilno da rizik dugog trajanja prodaje du`nikovih
nepokretnih dobara podnese, u realnoj meri, i dràva i hipote-
karni poverilac. Dràva ima privilegiju samo za naplatu polo-
vine cifre toga poreza, ma koliko ta polovina iznosila.“23
Zaklju~ujemo, da po mi{ljenju prof. Peri}a, hipoteka dràve
treba da se ograni~i samo na sumu poreza koje doti~no dobro
duguje. Ako du`nik ima vi{e nepokretnih dobara, onda }e se iz
ovih, neposredni porez dugovan na ra~un ne~eg drugog, podi-
jeliti na sva ta dobra srazmjerno njihovoj vrijednosti. Zna~i, da
}e se hipotekarni povjerilac naplatiti samo za onaj dio, koji na
njega pada po re~enoj srazmjeri.
I na{ zakonodavac, kao {to moèmo vidjeti na osnovu
prethodno citirane odredbe, u ~l.163 ZIP-a, tako|e predvi|a

57
ograni~enje privilegije dràve, koje se ogleda u namirenju po-

reza i doprinosa, u periodu za posljednjih godinu dana. Po
postoje}im zakonskim rje{enjima, hipotekarni povjerilac dolazi
na red da namiri svoje potraìvanje tek na osmo mjesto.
S obzirom na ~injenicu da je potreba za hipotekarnim kre-
ditima sve ve}a, da li mo`da postoje}a zakonska rje{enja dovode
u pitanje sam opstanak potrebe za kreditiranjem? Jer ako se
nastavi trend da se dràva namiruje kao privilegovani povjerilac,
da li }e vi{e postojati interesa, npr. hipotekarne banke za
davanje hipotekarnih kredita, ako }e u eventualnom postupku
prinudne prodaje nepokretnosti nekad hipotekarni povjerilac
ostati u potpunosti nenamiren, zbog drugih koji se namiruju
prije njega.
Prvo, potrebno je osvrnuti se na prvobitnu konstataciju sa
po~etka rada, a to je citirana odredba ~l. 362 Skice za zakonik
o obligacijama i ugovorima i ~l. 437 ZOO. Izme|u prava
prvenstvene naplate i privilegovanih potraìvanja nema razlike,
na tom mjestu moèmo postaviti znak jednakosti, tj. svako
prvenstveno pravo, po osnovu samog epiteta prvenstveno, sa-
mim tim postaje i privilegovano potraìvanje. U na{em slu~aju,
mi govorimo o privilegovanim potraìvanjima dràve u odnosu
na potraìvanja hipotekarnih povjerilaca. Potraìvanja dràve
imaju prvenstvo u namirenju, u odnosu na potraìvanja hipote-
karnih povjerilaca, i zato su u odnosu na njih i privilegovana
potraìvanja. Privilegija dràve ograni~ena je na namirenje
da`bina dospjelih za period od posljednjih godinu dana. U
svemu ostalome, daje se pravo hipotekarnom povjeriocu. Mi
stojimo na stanovi{tu da, u pojedinim slu~ajevima (koje treba
ta~no predvidjeti zakonom), hipotekarnom povjeriocu treba dati
mogu}nost da se namiri u cjelosti, pa makar to bilo i na u{trb
potraìvanja dràve, koja u ovom slu~aju ne}e imati karakter
privilegovanog potraìvanja. Taj karakter sada bi imalo hipote-
karno potraìvanje. Brojni razlozi mogu opredijeliti zakonodav-
58
Draginja Adì}
ca za ovakav na{ stav, npr. veliki iznosi hipotekarnih kredita

~ije nenamirenje moè dovesti u pitanje i samo postojanje
hipotekarnog povjerioca kao pravnog lica. Mo`da se moèmo
zapitati: a za{to bi hipotekarni povjerilac doveo sebe u situaciju
da padne pod ste~aj? Ako postoji veliki broj subjekata, koji bi
postavili zahtjeve za hipotekarnim kreditima, mo`da njihovi
iznosi, od slu~aja do slu~aja, ne bi bili velikog iznosa, ali bi
sabrani zajedno bili velikog iznosa, tako da nijedan nenamiren
(pod pretpostavkom insolventnosti svih du`nika) dovodi hipo-
tekarnog povjerioca pod ste~aj.
Pod pretpostavkom da sami iznosi hipotekarnih kredita i
nijesu toliko bitni, tj. da ne dovode u pitanje postojanje hipo-
tekarnog povjerioca kao pravnog lica, za{to dràvi uvijek davati
prvenstvo u namirenju potraìvanja? Ako bi smo odgovor na
ovo pitanje pravdali op{tim interesom, ne treba da zaboravimo
i interese pojedinaca, ~ije je zadovoljenje interesa ujedno i
pretpostavka za normalno funkcionisanje same dràve. Ukratko,
da zaklju~imo, dràvi treba dati prvenstvo, ,samim tim i privi-
legiju u postupku namirenja potraìvanja, u odnosu na hipote-
karne povjerioce, ali u onom obimu u kojem to ne bi na{kodilo
interesima hipotekarnih povjerilaca. Nekada, u ta~no odre|enim
slu~ajevima, prvenstvo u namirenju, samim tim i privilegiju,
treba dati hipotekarnim povjeriocima, ali u mjeri u kojoj to ne
bi ugrozilo interese dràve. Zna~i, ne bi smo se trebali dràti
epiteta ,,privilegovana“ potraìvanja dràve ili ,,privilegovana“
potraìvanja hipotekarnih povjerilaca. S obzirom da se opet
vra}a vrijeme kada se daje veliki broj kredita, neminovno je da
}e biti i onih du`nika koji ne}e biti u mogu}nosti da izmire
svoje dugove, i da }e se sprovoditi postupak prinudne prodaje
nepokretnosti, u kome }e veliki broj povjerilaca imati potrebu
da namiri svoja potraìvanja, a da vrijednost prodate nepokret-
nosti ne}e biti dovoljna da namiri interese svih povjerilaca. Tada
}e se postaviti pitanje, ne samo redosljeda u namirenju, ve} i
59
pitanje obima namirenja potraìvanja. Upravo tada treba voditi

ra~una o interesima svih povjerilaca, a ne samo o interesima
dràve. Zadovoljenje samo jednog interesa vodi neminovno
ugroàvanju drugog, npr. zadovoljenje interesa dràve, dovodi
u pitanje interese hipoteke, a samim tim i ugroàva interese
hipotekarnih kredita, a s druge strane, zadovoljenje samo inte-
resa hipotekarnih povjerilaca dovodi u pitanje interese dràve,
koje se ogleda u nenamirenju dràvnih da`bina, {to bi imalo za
posljedicu, npr. neisplatu li~nih dohodaka.
Hipoteci dràve treba dati privilegiju, u obimu u kojem ta
privilegija ne}e ugroziti interese hipotekarnih povjerilaca. Ne-
kada, tu privilegiju treba dati i hipotekarnom povjeriocu, ali u
obimu u kome namirenje njegovog potraìvanja ne}e {koditi
prioritetnim interesima dràve. Treba voditi ra~una i o op{tim,
ali i o interesima pojedinca, jer je zadovoljenje jednog od njih
pretpostavka za uspje{no ostvarenje onog drugog.
60
OBEZBJE\ENJE POVJERILACA PO
ZAKONU O FIDUCIJARNOM
PRENOSU PRAVA SVOJINE
Do dono{enja Zakona o fiducijarnom prenosu prava svojine
(,,Sl. list RCG“ br. 23/96) sistem realnih sredstava obezbje|enja
zasnivao se na ru~noj zalozi (~l. 966–996 ZOO) i hipoteci (~l.
69–61 ZOSPO), odnosno mogu}nosti zaklju~enja sporazuma
pred sudom o zalozi na pokretnim i nepokretnim stvarima koja
je uvedena u pravni sistem noveliranjem ZIP-a iz 1990. godine
(~l. 232–236 ZIP-a iz 2000. godine) kao pojednostavljenog i
efikasnijeg na~ina za{tite povjerilaca. Novouvedeni institut
prakti~no jo{ nije u praksi dovoljno zaìvio, a ve} se opravdano
postavilo pitanje i njegove efikasnosti, jer je prednost u odnosu
na ru~nu zalogu i hipoteku, kako su tada bile regulisane nave-
denim zakonima, on imao samo u dijelu u kojem je izostalo
vo|enje parnice putem zalo`ne ili hipotekarne tu`be da bi se
izdejstvovao izvr{ni naslov. Po{to je sam sporazum po slovu
zakona, imao snagu sudskog poravnanja zaklju~enog pred su-
dom i samim tim svojstvo izvr{nog naslova, ostali su isti
problemi u dijelu koji se odnosi na nedovoljnu efikasnost
izvr{nog postupka i realizaciju prava zaloge (dovoljno je pods-
jetiti se svih radnji od predloga za dono{enje rje{enja o izvr{enju
do namirenja zalo`nog ili hipotekarnog povjerioca), kao i zbog
toga {to je zaloga zaklju~ena sporazumom stranaka pred sudom
tako|e podrazumijevala predaju zaloène stvari u posjed zalo-
goprimcu. To o~igledno nije odgovaralo savremenim potrebama
pravnog prometa, a ne smije se izgubiti iz vida ni to da ovi
instituti nijesu bili previ{e bliski postoje}oj poslovnoj praksi u
61
sistemu dru{tvene svojine1. Predaja pokretnih stvari u dràvinu

zalogoprimcu oteàvala je kreditiranje razvoja privatnosvojins-
kog sektora (tzv. male privrede) koji je zajmove i kredite morao
da vra}a upravo kori{}enjem u procesu proizvodnje novopriba-
vljenih stvari i osnovnih sredstava. Tek danas, kada sredstva
opreme i druga proizvodna sredstva zna~ajne vrijednosti mogu
biti predmet privatne svojine, postaje sasvim jasno od kakvog
je zna~aja da iako zaloèna, ostanu u dràvini zalogodavca. [to
se ti~e hipoteke koja je uvjek podrazumijevala ostajanje nepo-
kretnosti u dràvini zalogodavca, u me|uperiodu, nakon reafir-
macije klasi~nih instituta ru~ne zaloge i hipoteke, trebalo je
rije{iti i problem efikasnijeg postupka prodaje, odnosno umjesto
klasi~nog na~ela oficijelnosti u zalo`nom pravu, te prelaska na
postupak prodaje od strane zalo`nog odnosno hipotekarnog
povjerioca, trebalo je omogu}iti sprovo|enje postupka prodaje
od strane samog povjerioca. To je aktuelizovalo vra}anje kla-
si~nom, veoma starom institutu fiducijarnog prenosa prava svo-
jine. I dok se sudska praksa kolebala da li treba prihvatiti ili ne
ovaj institut, Crna Gora se odlu~ila za zna~ajniji zaokret do-
no{enjem Zakona o fiducijarnom prenosu prava svojine.
Fiducia cum creditore contracta je pravni institut stariji od
ru~ne zaloge i hipoteke. Podrazumijevao je predaju stvari u
svojinu zalogoprimcu i zasnivao se na odnosu povjerenja da }e
zalogodavcu nakon izmirenja duga svojina biti vra}ena. U sebi
1 Tek je na Savjetovanju gra|anskih i gra|anskoprivrednih odjeljenja Sa-

veznog suda, republi~kih i pokrajinskih sudova i Vrhovnog vojnog suda
odrànog u Ohridu maja mjeseca 1989. godine donijet zaklju~ak da nije
protivan prinudnim propisima pravni posao izme|u dru{tveno-pravnih
lica o zasnivanju hipoteke na nepokretnostima u dru{tvenoj svojini, nakon
~ega je ubrzo uslijedila izmjena ~lana 68 ZOSPO kojom su brisane
odredbe o prestanku hipoteke zbog prelaska optere}ene nepokretnosti u
dru{tvenu svojinu. ^lanom 967 ZOO bilo je ograni~eno i pravo zalaganja
pokretnih stvari u dru{tvenoj svojini jer su se po toj odredbi one mogle
dati u zalogu samo kada je to predvi|eno tim ili drugim zakonom.
62
Emilija Durutovi}
je vrlo ~esto prikrivao zelena{ke elemente jer se takav ugovor

sklapao u stanju nu`de ili bilo kakve nepovoljne situacije za
zalogodavca, a uz to se po pravilu davala stvar znatno ve}e
vrijednosti od potraìvanja. To je razlog {to je i u ~l. 973 st.1
ZOO izri~ito propisano da je ni{tava odredba ugovora o zalozi
ako njegovo potraìvanje ne bude namireno o dospjelosti, kao
i odredba da }e u tom slu~aju povjerilac mo}i po unaprijed
odre|enoj cijeni prodati zaloènu stvar. Odgovaraju}a zabrana
sadràna je i u odredbi ~l. 69 ZOSPO tako {to je propisano da
je ni{tava odredba ugovora o hipoteci kojom hipotekarni pov-
jerilac ugovara za sebe pravo da u slu~aju neisplate duga namiri
svoje potraìvanje sticanjem prava svojine na zaloènoj nepok-
retnosti, ubiranjem plodova koje ta nepokretnost daje ili isko-
ri{}avanjem nepokretnosti na drugi na~in.
Kako je Zakon o fiducijarnom prenosu prava svojine razri-
je{io i otklonio {tetno dejstvo navedenih zakonskih zabrana
objasni}emo ne{to kasnije. Za sada nalazimo za potrebno da
ukaèmo i da je na Savjetovanju gra|anskih i gra|anskopriv-
rednih odjeljenja Saveznog suda, Vrhovnih sudova i Vrhovnog
vojnog suda odrànog u Beogradu 16. i 17. 11. 1993. godine
zauzet pravni stav parafraziranjem zakonskih tekstova da je
ni{tava svaka odredba ugovora kojom se u trenutku zaklju~enja
ugovora o zalozi na nepokretnoj stvari (hipoteka) ili na pokret-
noj stvari (ru~na zaloga) predvi|a da }e zaloèna stvar pre}i u
svojinu povjerioca ako njegovo potraìvanje ne bude namireno
u momentu dospjelosti2. Najvi{e sudske instance su se pri
2 Navedeni pravni stav zauzet je uprkos naraslim pritiscima kreditnih

institucija da se ubrza postupak realizacije naplate potraìvanja koja su
se obezvrje|ivala u uslovima narastaju}e inflacije. Moglo bi se re}i da
tada sudska praksa nije ispoljila dovoljno sluha za potrebe prakse jer su
ve} postojale sudske odluke da se takav sporazum moè zaklju~iti nakon
dospjelosti potraìvanja kada je du`nik u prilici da realnije sagleda svoju
ekonomsku situaciju i {ta mu u datom momentu odgovara. (Odluka
63
opredjeljenju navedenog stava o~igledno rukovodile i ~injeni-

com da se po pravilu sporazum zaklju~uje pred sudom u formi
sudske nagodbe, prenebregavaju}i pri tom da upravo sporazum
podrazumijeva ve}u slobodu ugovaranja, te da ne isklju~uje
naknadno dogovaranje kada se prilike izmijene. Mogla se ob-
ratiti pa`nja i na odredbu ~lana 981 ZOO kojom je propisana
mogu}nost (za pokretne stvari) da kada su u pitanju potraìvanja
iz ugovora u privredi, ako du`nik ne namiri o dospjelosti
potraìvanje, povjerilac nije duàn obra}ati se sudu nego moè
pristupiti prodaji po isteku 8 dana od upozorenja u~injenom
du`niku, kao i zalogodavcu, kad to nije isto lice, da }e tako
postupiti.
Zakon o fiducijarnom prenosu prava svojine u primjeni je
u Crnoj Gori prakti~no ve} sedam godina (stupio je na snagu
7. jula 1996. godine), a kao prate}i propis donijeta je Uredba
o upisu ugovora o fiducijarnom prenosu prava svojine (,,Sl. list
RCG“, br. 34/96 i 09/97). Kako je u me|uvremenu donijet i
Zakon o zalozi kao sredstvu obezbje|enja potraìvanja (,,Sl. list
RCG“, br. 38/02), koji se ne odnosi na zalaganje nepokretnosti,
to postoji potreba za preispitivanjem mjesta i uloge ovog Za-
kona u pozitivnopravnom sistemu zalo`nog prava u Crnoj Gori,
njegovih prednosti i nedostataka, ali i iz ugla reformi u sistemu
hipotekarnog obezbje|enja koje tek predstoje.
Direktno ili indirektno inspirisana ovim zakonom, ali i
potrebama prakse, i stru~na pravna javnost na podru~ju dosa-
da{nje SRJ se u ve}oj mjeri okrenula ovom institutu. Posebno
se ukazuje da je u uporednom pravu zastupljena fiducija na
pokretnim stvarima i da je u tom pravcu najdalje oti{la njema~ka
Vrhovnog suda Crne Gore G`. br. 215/59 od 26. 09. 1959. godine
potvr|ena odlukom Saveznog Vrhovnog suda Rev. br. 487/60; odluka
Vrhovnog suda BiH Rev. br. 250/78 od 29. 09. 1978. godine i druge –
citirano prema Komentaru Zakona o fiducijarnom prenosu prava svojine
– ~lana 4, autora dr. Zorana Ra{ovi}a, Podgorica 1997. godine).
64
Emilija Durutovi}
ugovorna praksa3, jer to nije zakonski institut, kao i da je u

pozitivnom pravu zastupljena, pored fiducijarnog prenosa prava
svojine kao stvarnopravnog odnosa, i fiducijarna cesija pot-
raìvanja radi obezbje|enja4, a koju poznaje i ZOO u ~lanu 445.
U {iroj elaboraciji istorijata ovog pravnog instituta i njegovoj
zastupljenosti u savremenom pravu, koju daje dr Zoran Ra{ovi},
posebno se insistira na zna~aju koji ima kao bezdràvinski oblik
obezbje|enja. Upu}uje se i na to kako se bezdràvinska zaloga
razvijala u francuskom, {vajcarskom i austrijskom zakonodav-
stvu, te daje osvrt i na englesko pravo koje poznaje slu~ajeve
bezdràvinske zaloge na imovini (cjelokupnoj postoje}oj ili
budu}oj) jednog dru{tva ili na preduze}u. Posebno se upu}uje
na Jednoobrazni trgova~ki zakonik SAD koji je od svih zakona
uporednog prava najpotpunije regulisao institut bezdràvinske
zaloge5.
Zakon o zalozi kao sredstvu obezbje|enja potraìvanja nije
neposredno zasnovan na odgovaraju}im odredbama Jednoobraz-
nog trgova~kog zakonika SAD, jer je to model zakon, zna~ajno
noveliran tokom 2000. i 2001. godine, ve} je izvr{ena komplet-
na recepcija odgovaraju}eg zakona jedne od dràva SAD. Dok
Zakon o fiducijarnom prenosu prava svojine korespondira sa
odgovaraju}im institutima postoje}eg zalo`nog prava i njihova
je dopuna, odnosno ra|en je na tradiciji evropskog kontinental-
nog prava i posebno ga karakteri{u konciznost, jasno}a normi,
na drugoj strani, dobili smo jedan sadràjno savremen i moderan
zakon, zasnovan na veoma razvijenoj poslovnoj praksi, unijet u
pravni sistem bez odgovaraju}e harmonizacije i na na~in da
3 V. Joèf Salma: Fiducijarni pravni posao i fiducijarni prenos svojine radi

obezbje|enja potraìvanja, Pravni ìvot br. 10/98, str. 393; R. Bijorac i
P. Kneèvi}: Realizacija zalo`nog prava na nepokretnosti, Pravni ìvot
10/96, str. 788 i sl.
4 V. Joèf Salma: Ibid, str. 388.
5 Dr Zoran P. Ra{ovi}: Fiducijarni pravni poslovi i fiducijarna svojina, str.
26–34.
65
djeluje kao strano tijelo. Njegovu primjenu nesumnjivo }e

oteàvati i ne ba{ najbolji prevod i uno{enje termina za koje
smo ve} imali izgra|enu pravnu terminologiju. Dok se ne izvr{i
reforma zakonodavstva koje se odnosi na hipoteku, Zakon o
fiducijarnom prenosu prava svojine bi}e i dalje neophodan. U
preostalom dijelu sadrìnski se uklapa u novodonijeti zakon i
prakti~no postaje bezpredmetan, jer je realno o~ekivati da }e se
prednost novih rje{enja koja sadrì Zakon o zalozi relativno
brzo ispoljiti i u na{oj praksi. Ipak, ostaje problem pribliàvanja
na{oj poslovnoj praksi zakona kompletno zasnovanog na anglo-
saksonskom sistemu prava.
Ostavljaju}i zakonodavcu da ovo nepotrebno multipliciranje
oblika i na~ina obezbje|enja6 razrije{i u bliòj ili daljoj bu-
du}nosti, mi }emo kroz pregled klju~nih odredbi Zakona o
6 Prakti~no u isto vrijeme kad i Crna Gora i Republika Hrvatska je,

odràvaju}i kontinuitet u materiji izvr{nog postupka sa zakonodavstvom
koje nam je bilo zajedni~ko, ugradila u novodonijeti Ovr{ni Zakon (,,Nar.
novine“, br. 57/96 i 29/99) i institut fiducijarnog prenosa prava svojine
na stvari i prenosom prava u svrhu obezbje|enja – ~l. 273–279. Njegove
bitne odlike su sljede}e: navedeni prenos vr{i se u formi sudskog i javnog
bilje`ni~kog osiguranja odnosno obezbje|enja; zapisnik u koji je unijet
sporazum ima dejstvo sudskog poravnanja; obezbje|enje se odnosi po
klasi~noj podjeli – na nepokretne i pokretne stvari, nov~ana potraìvanja
i druga prava, uz odgovaraju}u primjenu i kada je u pitanju prenos
dionica, odnosno udjela u trgova~kom dru{tvu, pri ~emu prenosilac prava
zadràva pravo glasa i pravo u~e{}a u dobiti, ako se druga~ije ne
dogovori; predmet fiducijarnog obezbje|enja mogu biti i nenov~ana
potraìvanja ako se iskaè njihova nov~ana protivuvrijednost; odnosi se
i na potraìvanja koja su odrediva u pogledu visine dospjelosti; dràvina
stvari ostaje prenosiocu, a ako ipak pravni vlasnik otu|i stvar ili unov~i
pravo protivno sporazumu odgovara za naknadu {tete; prodaja stvari vr{i
se preko javnog bilje`nika po najniòj cijeni koju odredi prenosilac, s
tim {to ako prodaja ne uspije u roku od tri mjeseca pravni sticalac moè
postati potpuni vlasnik; on tada moè i sam pristupiti prodaji stvari, s
tim {to je duàn da postupa s pa`njom dobrog privrednika, a ako stvar
ne uspije da proda po cijeni koju je odredio prenosilac, ima pravo na
razliku do visine potraìvanja.
66
Emilija Durutovi}
fiduciji ukazati koja rje{enja mogu ostati trajno ugra|ena u

sistem, eventualno modifikovana odgovaraju}im rje{enjima u
Zakonu o zalozi, koji tako|e dopu{ta fiducijarni prenos prava
svojine nakon dospjelosti potraìvanja po izri~itom ili pretpos-
tavljenom sporazumu stranaka.
Predmet fiducije po ovom zakonu su pokretne i nepokretne
stvari, kao i roba na lageru7. Ugovor je vansudski i mora biti
zaklju~en u pismenoj formi. U perspektivi, uvo|enjem instituta
javnog bilje`nika u na{ pravni sistem, logi~no je o~ekivati da
}e se zaklju~ivati u javno-bilje`ni~koj formi. Po prirodi stvari
ugovor je akcesoran, ali se fiducijarni prenos prava svojine
moè izvr{iti i radi obezbje|enja budu}e kao i uslovne obaveze,
~ime se odstupa od ovog na~ela. Iako nije izri~ito nagla{eno,
budu}a obaveza morala bi biti odrediva u pogledu visine i
vremena dospjelosti, jer fiducijarni prenos prava svojine, kao i
zaloga slijede na~elo specijalnosti ne samo u pogledu odre|eno-
sti predmeta, ve} i pogledu odre|enosti obaveza odnosno pot-
raìvanja. Sli~no odstupanje regulisano je odredbom ~lana 3
Zakona, jer se fiducijarno obezbje|enje moè odnositi i na
,,druge obaveze“ koje bi nastale izme|u povjerioca i du`nika
poslije zaklju~enja ugovora o prenosu prava svojine a koje bi
dospjele za isplatu prije namirenja obaveze za ~ije obezbje|enje
je izvr{en prenos svojine, ako druk~ije nije ugovoreno8.
Prenosilac – fiducijant osim du`nika, kao i kod zaloge, moè
biti i tre}e lice.
7 Iako nije predmet ovog zakona, na{ pozitivnopravni sistem poznaje i

ustupanje potraìvanja radi obezbje|enja (fiducijarnu cesiju – ~l. 445
ZOO), a u Pravilima Centralne depozitarne agencije (,,Sl. list RCG“, br.
28/01), regulisana je i procedura fiducijarnog prenosa prava svojine
hartija od vrijednosti (dugoro~nih) koje postoje u formi elektronskih
zapisa – ta~. 16.1.–16.7. Pravila.
8 Takve obaveze su uvjek odredive jer poti~u iz osnovnog ugovornog
odnosa povjerioca i du`nika. Analogno rje{enje sadràno je u ~lanu 972
ZOO.
67
Po{to je fiducijarni prenos prava svojine vrsta bezdràvins-

kog obezbje|enja povjerilaca, oni ustvari sti~u samo formalno-
pravni status vlasnika, dok ekonomsku vlast, odnosno isko-
ri{}avanje stvari nastavlja da vr{i du`nik ili tre}e lice kao
fiducijant, {to naro~ito odgovara privrednim subjektima. Fidu-
cija se po na{em pravu u su{tini svodi samo na oblik ili formu
obezbje|enja jer se bezdràvinski prenos svojine obavezno re-
gistruje, ~ime se obezbje|uje publicitet nastalog pravnog odnosa
sa apsolutnim dejstvom erga omnes. Tre}a lica kao sticaoci
pokretnih stvari ne bi se mogla pozivati na savjesnost i da nijesu
u saznanju za ograni~enja koja prate fiducijarni prenos prava
svojine.
Po ~lanu 23 Zakona ugovor o fiducijarnom prenosu prava
svojine upisuje se u javni registar koji vodi specijalizovana
agencija. Ako se upis ne izvr{i ugovor je ni{tavan. Tako|e,
ugovor mora da se upi{e u registar u roku od 8 dana od dana
zaklju~enja. Noveliranim odredbama Uredbe o upisu ugovora o
fiducijarnom prenosu prava svojine, taj upis se vodi kod Direk-
cije za nekretnine kojoj je stavljeno u du`nost i da vr{i procjenu
optere}enih pokretnih i nepokretnih stvari i robnog lagera, te
vr{i obiljeàvanje stvari i robnog lagera.
Navedeni na~in regulisanja otvara nekoliko klju~nih pitanja.
Najprije, za{to se ugovor o fiducijarnom prenosu prava svojine
na nepokretnosti uop{te mora registrovati i to uz sankciju
ni{tavosti ukoliko se to ne u~ini, ako se konstitutivno dejstvo
fiducijarnog prenosa prava svojine i publicitet ve} obezbje|uje
zabilje`bom u zemlji{ne ili druge javne knjige? (~lan 1 stav 3
Zakona).
Smatramo da uslovljavanje punova`nosti ugovora o fiduci-
jarnom prenosu prava svojine registracijom treba ograni~iti
samo na pokretne stvari i potraìvanja. Tako|e, treba preispitati
nadle`nost Direkcije za nekretnine u pogledu obaveze obi-
ljeàvanja i markiranja, te procjene pokretnih stvari koje su
68
Emilija Durutovi}
predmet fiducijarnog prenosa. Nadle`nost Direkcije za nekret-

nine i njenih podru~nih organa odre|ena je zakonom i koliko
smo u saznanju u praksi ova nadle`nost nije preuzeta. Tako|e,
kada se ima u vidu da po ~lanu 19 Zakona o zalozi Vlada
Republike Crne Gore osniva poseban registar9 za upis zaloge
na pokretnim stvarima, pravima i potraìvanjima, mi{ljenja
samo da treba objediniti funkciju ovog registra i za upis svih
ostalih oblika obezbje|enja. Po odredbama ovog Zakona zasni-
vanje zaloge je punova`no bez obzira da li je registrovano ({to
bi trebalo da vaì i za fiducijarni prenos prava svojine kao odnos
povjerenja), a perfektuiranjem se obezbje|uje publicitet i prio-
ritet u odnosu na tre}a lica.
Kada su u pitanju hartije od vrijednosti u smislu Zakona o
hartijama od vrijednosti koje se vode kao elektronski zapisi,
tako|e je, kao i kod nekretnina, bezpredmetan poseban upis
zaloge ili fiducijarnog prenosa prava svojine u ovaj registar, jer
takav upis u ovim slu~ajevima ima konstitutivni karakter.
Postavlja se i pitanje u kakvom su odnosu sudska i poreska
zaloga prema ugovornoj u pogledu prioriteta, te da li njihovo
perfektuiranje, odnosno registrovanje, kako to propisuje Zakon
o zalozi, podrazumijeva u pogledu ranga i odgovaraju}a odstu-
panja i koja10. Mi{ljenja smo da su sva ta pitanja, odnosno
pravila i izuzeci, trebala da budu regulisana ovim zakonom.
9 U me|uvremenu Vlada RCG je donijela Uredbu o osnivanju Registra

zaloga kao dijela Privrednog suda u Podgorici, s tim {to uputstva o
njegovom radu treba da budu naknadno donijeta (,,Sl. list RCG“, br.
31/03).
10 Zakon o zalozi daje isti rang ugovornoj zalozi i zalogama koje ne nastaju
na osnovu ugovora (sudska, poreska i dr.) kada su perfektuirane, ako
druk~ije nije predvi|eno posebnim zakonom (~lan 9 stav 3 Zakona).
Tako|e, u ~lanu 19 stav 2 se izri~ito propisuje da je Registar organ
registracije poreskih zaloga, sudskih zaloga i drugih zaloga u skladu sa
tim zakonom.
69
Zakon o fiducijarnom prenosu prava svojine u ~lanu 4 stav

1 propisuje da je ni{tava odredba ugovora o fiducijarnom pre-
nosu prava svojine da }e stvari koje su objekti ovog prava
definitivno pre}i u svojinu povjerioca ako njegovo potraìvanje
ne bude namireno o dospjelosti bez prethodno sprovedenog
postupka predvi|enog tim zakonom, kao i odredba po kojoj
povjerilac ugovara za sebe upotrebu optere}ene stvari, ubiranje
plodova koje ta stvar daje ili iskori{}avanje stvari na drugi
na~in. Ovakvo ugovaranje je prema stavu 2 istog ~lana dozvo-
ljeno nakon isteka roka od 8 dana od nastanka potraìvanja. U
pitanju je klasi~na zabranjenja odredba pod nazivom lex com-
missoria kojom se èli sprije~iti zloupotreba stanja nu`de ili
uop{te nepovoljnog stanja u kome se du`nik nalazi kada zak-
lju~uje ugovor o zajmu, odnosno kreditu.
Postavlja se pitanje {ta se su{tinski mijenja u roku od 8 dana
od nastanka potraìvanja (tj. zaklju~enja ugovora) u materijal-
nom poloàju du`nika i za{to se mogu}nost zaklju~enja ovog
sporazuma ne vezuje za dospjelost potraìvanja? Odgovor treba
traìti u drugim za{titnim mehanizmima, a naime, da nakon
dospjelosti potraìvanja i neizmirenja duga povjerilac ne postaje
i vlasnik stvari osim ako je izvr{ena stru~na procjena njene
vrijednosti i povjerilac prihvati da u visini te vrijednosti zadrì
stvar.
Jedna od zna~ajnih novina u sistemu obezbje|enja pot-
raìvanja povjerilaca koju je Zakon unio u pozitivno pravo je
da predmet fiducijarnog prenosa prava svojine moè biti i roba
na lageru (ma{ine, automobili i druge robne zalihe). Ovaj oblik
fiducijarnog obezbje|enja regulisan je sa ~etiri odredbe (~l. 6–9
Zakona), a Uredbom (~l. 11–13) date su i bliè instrukcije kako
se roba na robnom lageru individualizira da bi se slijedilo na~elo
specijalnosti. To se ~ini putem izrade skica robnog lagera, blièg
odre|ivanja i obiljeàvanja lagerskog prostora, zatim obiljeàva-
njem i markiranjem same robe u tom prostoru, te sastavljanjem
70
Emilija Durutovi}
lagerskih lista za proizvode koji imaju serijski broj. U nedosa-

tatku prakti~nog iskustva ovo je zna~ajan pomak naprijed, ali
ne odgovara trì{noj privredi da te poslove obavlja Direkcija za
nekretnine kao dràvni organ. To treba da budu samo, primjera
radi, naj~e{}i oblici markiranja koji se pojavljuju u praksi i koje
specijalizovani privredni subjekti treba da sugeri{u saugova-
ra~ima. Mi{ljenja smo da Zakon ostavlja prostor da kao roba
na lageru, na kojoj se vr{i fiducijarni prenos prava svojine,
mogu biti generi~ne stvari ako su uskladi{tene tako da se mogu
individualizovati (silosi, tankovi ili cistijerne, specijalizovana
skladi{ta odre|ene zapremine, hladnja~e i sl.). Ovo tim prije {to
takve stvari mogu biti predmet zaloge po Zakonu o zalozi
uklju~uju}i i sirovine, materijale koji se koriste u procesu
proizvodnje ako se odràvaju na lageru, skladi{tu ili drugom
odgovaraju}em mjestu u odre|enoj koli~ini i vrijednosti.
Zakonodavac se nije izri~ito opredijelio za na~elo nedjelji-
vosti stvari prenijetih u svojinu, ali kada je u pitanju koli~ina
robe na lageru ili ve}i broj pokretnih stvari, kao {to je npr.
vozni park, razli~ite proizvodne ma{ine i sl., mislimo da nema
smetnji da stranke ugovore da }e se nakon izmirenja odre|enog
dijela duga, na dijelu stvari brisati fiducijarni prenos svojine.
Time se du`niku omogu}ava da do|e do novih sredstava kredita
na bazi istih stvari putem zaloge ili fiducijarnog prenosa.
Zakonom su na na~in uobi~ajen kao i kada su u pitanju
zaloène stvari, regulisana prava i obaveze du`nika ili tre}eg
lica kao fiducijanta i povjerioca kao fiducijara, a polaze}i od
toga da stvar ostaje u dràvini du`nika ili tre}eg lica. Ne
isklju~uje se i mogu}nost predaje tre}em licu stvari ili isprave
o svojini na stvari, odnosno sporazuma da se oni zajedni~ki
~uvaju. Du`nik je duàn ~uvati stvar sa pa`njom dobrog priv-
rednika, odnosno dobrog doma}ina. Osim obaveze obavje{tava-
nja o promjeni na stvari koje mogu ugroziti interese povjerioca
(~lan 12 Zakona), ovaj pravni standard, iako Zakonom to nije
71
izri~ito propisano, podrazumijeva obavezu osiguranja stvari,

omogu}avanja povjeriocu da uvjek moè pregledati u kakvom
su stanju stvari. Ostalo je otvoreno i pitanje ko pla}a, odnosno
ko snosi tro{kove investicionog odràvanja stvari ili pla}anja
poreza kada su u pitanju nekretnine. Mi{ljenja smo da to treba
da bude du`nik ili tre}e lice koje ekonomski iskori{}ava stvar.
Zakonodavac se opredijelio za klasi~an pristup u odnosu na
plodove koje stvar daje. Osim {to je zabranjena odredba po
kojoj povjerilac ugovara za sebe upotrebu optere}ene stvari,
ubiranje plodova koje ta stvar daje ili iskori{}avanje stvari na
drugi na~in (~lan 4 Zakona), izri~ito je propisano da povjerilac
ima pravo na plodove koje daje optere}ena stvar od momenta
kona~nog sticanja prava svojine na njoj (~lan 14 Zakona). Ne
bi bilo protivno Zakonu ako bi se ugovorilo iskori{}avanje stvari
(upotreba) uz istovremeno smanjenje duga (prebijanje protivu-
vrijednosti). Povjerilac svoje interese moè za{tititi i zahtjevom
sudu da se optere}ena stvar oduzme od du`nika i preda nekom
tre}em na ~uvanje ili upotrebu ako sa njom postupa protivno
ugovoru i Zakonu (tzv. sekvestar). Tako|e zna~ajno pravo pov-
jerioca, osim da traì prodaju prije vremena ukoliko je stvar
sklona kvaru i gubljenju vrijednosti, je i pravo da moè uz
saglasnost du`nika, prije dospjelosti potraìvanja, prodati opte-
re}enu stvar odre|enom licu, ako na|e da je cijena povoljna.
Dobijena cijena sluì kao obezbje|enje umjesto prodate stvari.
U trì{nim uslovima kada vrijednost stvari moè varirati, na-
ro~ito kod nekretnina i hartija od vrijednosti, ovo ovla{}enje
treba da ima ve}i prakti~ni zna~aj.
Nedostatak fiducijarnog prenosa svojine je {to povjerilac
nakon dospjelosti potraìvanja koje ostane nenapla}eno, mora
tu`bom da traì od du`nika ili tre}eg lica predaju stvari, ako se
ona dobrovoljno ne preda. Po{to ima svojinski osnov (pismeni
registrovani ugovor o fiducijarnom prenosu), takav postupak sud
treba da provede bez odugovla~enja.
72
Emilija Durutovi}
Ako du`nik isplati dug, ex lege, odnosno automatski, vra}a

mu se svojina na stvari. Ipak, kod nepokretnosti mora da traì
brisanje zabilje`be o fiducijarnom prenosu, kao i brisanje regi-
strovanog ugovora. Isto vaì i za nematerijalne hartije od vri-
jednosti.
Ono {to je po na{em mi{ljenju veoma zna~ajno, pored
napu{tanja na~ela oficijelnosti kod prodaje stvari, je uvo|enje
novog standarda u postupanju povjerilaca u cilju namirenja
potraìvanja. ^lanom 21 Zakona je propisano da sve mjere koje
preduzima povjerilac u cilju namirenja potraìvanja moraju da
odgovaraju postoje}im trgova~kim obi~ajima i da budu trgo-
va~ki razumne. Napu{taju}i standard postupanja s pa`njom do-
brog privrednika, odnosno dobrog doma}ina za koji se opredi-
jelio kod obaveze ~uvanja stvari (~lan 11 Zakona), zakonodavac
je o~igledno htio da otvori prostor jednom druga~ijem, elasti~ni-
jem i sveobuhvatnijem standardu karakteristi~nom za anglo-sak-
sonsko pravo. Taj standard obuhvata i ve}u slobodu ugovaranja
i bolju ravnoteù interesa saugovara~a kroz izbor vremena,
mjesta, na~ina i uslova prodaje. To naro~ito postaje jasno iz
odredbi ~lana 20 st.10 ta~.3 i st.13 Zakona o zalozi11 koji u
su{tini polazi od istog standarda samo ne{to druga~ije formuli-
sanog – ,,postupanja u skladu sa principom ekonomske oprav-
danosti“. Ako je vrijednost stvari procijenjena stranke mogu
ugovoriti ili se naknadno dogovarati kada i kako }e se prodati
i da li u neizmijenjenoj vrijednosti. Time se povjerilac po{te|uje
rizika da ostane nenamiren iz prodajne cijene, kao {to je to
11 Navedenim odredbama je propisano da zalogoprimac koji poku{a da se

namiri iz zaloènog potraìvanja mora to u~initi u skladu sa principom
ekonomske opravdanosti, kao i da raspolaganje zaloènom stvari moè
biti sprovedeno javnim nadmetanjem ili neposrednom pogodbom, te da
na~in, vrijeme, mjesto i uslovi raspolaganja moraju biti u skladu sa istim
principom.
73
slu~aj u postupku sudskog izvr{enja (mada i tamo povjerilac

moè i}i na obustavu, te ponovno pokretanje postupka izvr-
{enja), a du`nik da mu dug u neizmirenom dijelu stoji kao
prijetnja u odnosu na ostalu postoje}u imovinu, ili u odnosu na
onu koju tek treba da stekne. Povjerilac se ni kod fiducijarnog
prenosa svojine, kao ni kod zaloge, ne li{ava prava namirenja
iz ostale imovine.
U Zakonu je izostalo rje{enje {ta ako povjerilac ne po{tuje
navedeni standard prilikom namirenja potraìvanja i bliè od-
re|enje koja i kakva odstupanja predstavljaju povredu tog stan-
darda12. Ono {to smatramo potrebnim da istaknemo je da
preuzimanje standarda pona{anja iz druga~ijih pravnih sistema
koji nam nijesu dovoljno bliski, podrazumijeva i poznavanje
njihovog tuma~enja i sudske prakse tamo gdje su nastali. To
iziskuje dodatne napore i posebnu specijalizaciju onih koji se
bave ovom materijom.
Moèmo zaklju~iti time da danas u pozitivnom pravnom
sistemu Crne Gore imamo nekoliko pravnih instituta sa istom
svrhom obezbje|enja, ali u razli~itim varijantama. To su: spo-
razum o zasnivanju zaloge na pokretnim i nepokretnim stvarima
pred sudom, fiducijarni prenos prava svojine na pokretnim i
nepokretnim stvarima i robi na lageru, odnosno na potraìva-
njima i hartijama od vrijednosti po posebnim propisima, te kao
najsveobuhvatniji Zakon o zalozi. I on ostavlja mogu}nost
fiducijarnog prenosa prava svojine tako {to propisuje da zalo-
goprimac moè ponuditi da primi zaloènu stvar radi potpunog
ili djelimi~nog ispunjenja obezbije|enog potraìvanja, odre-
|uju}i pri tom i uslove pod kojim takva obaveza postaje oba-
12 U tom smislu konkretnija i instruktivnija rje{enja sadrì Zakon o zalozi

koji u ~lanu 20 stav 18 reguli{e prava zalogodavca za slu~aj preduzimanja
radnji koje su protivne standardu postupanja po principu ekonomske
opravdanosti.
74
Emilija Durutovi}
vezuju}a13. Zbog toga fiducijarni prenos svojine na pokretnim

stvarima, kako je sada regulisan, treba da bude prelazno rje{enje
u ukupnom sistemu obezbje|enja. U odnosu na institut hipoteke,
jedina mu je prednost, i to za sada, {to omogu}ava prodaju
nepokretnosti od strane du`nika. Hipoteka i ru~na zaloga su i
elasti~niji pravni instituti, jer omogu}avaju vi{estruko zalaganje.
O prednosti svojinske hipoteke, ukoliko bi se uvela u pravni
sistem, ovom prilikom ne}emo govoriti. Samo ukazujemo da
ona omogu}ava samostalno zasnivanje hipoteke na nekretnini i
prije nastanka kreditnog odnosa.
Navedeno {arenilo, ne samo da je nepotrebno, ve} unosi i
zbrku u praksi, radi ~ega treba temeljito preispitati {to treba da
ostane u sistemu obezbje|enja. Eventualno, to se moè preispi-
tati prilikom dono{enja Zakona o obligacionim odnosima i
Zakona o svojinskopravnim odnosima na nivou Crne Gore, ako
su ve} neke druge okolnosti onemogu}ile da se reformi zako-
nodavstva u ovoj oblasti pristupi dugoro~nije i osmi{ljenije.
13 V. ~lan 20 stav 16 Zakona o zalozi kao sredstvu obezbje|enja potraìva-

nja.
75
ZAKON O ZALOZI KAO SREDSTVU
Zakon je objavljen u ,,Slu`benom listu RCG“,
br. 38/2002 od 26.7.2002. godine.
Glava I
OP[TE ODREDBE
Predmet zakona
^lan 1
(1) Ovim zakonom ure|uje se jedinstven sistem ugovornog
zalo`nog prava na pokretnoj imovini (stvarima) u Republici
Crnoj Gori (u daljem tekstu: Republika).
(2) Ugovorne zaloge na pokretnim stvarima (u daljem tek-
stu: ugovorne zaloge) zasnivaju se i proizvode pravno dejstvo
prema tre}im licima na na~in i pod uslovima utvr|enim ovim
zakonom.
(3) Ovaj zakon primjenjuje se na pravne poslove koji za cilj
imaju zasnivanje ugovorne zaloge.
(4) Ovaj zakon se ne primjenjuje na:
1) prenos potraìvanja po osnovu naknada iz radnog odnosa
zaposlenog;
2) prodaju potraìvanja po ra~unima kao dio kupoprodaje
ili drugog pravnog posla iz kojih su nastali;
3) zalo`no pravo na nepokretnostima, izuzev ako se radi o
nepokretnostima po namjeni.
76
Emilija Durutovi}
Zna~enje izraza
^lan 2
Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljede}e
zna~enje:
,,instrumenti“ su: 1) dokumenti koji sluè kao dokaz pos-
tojanja nekog prenosivog prava, kao i prenosivi dokumenti koje
imaocu daju pravo da primi novac ili robu i 2) prenosivi
instrumenti;
,,inventar“ su: 1) dijelovi imovine koji se drè radi prodaje
ili zakupa ili isporu~uju po ugovorima o uslugama ili kupopro-
daji; 2) sirovine, teku}i rad, materijali koji se koriste pri obav-
ljanju djelatnosti.
,,izvr{itelj“ je slu`benik suda ili organa unutra{njih poslova
koji po nalogu suda sprovodi izvr{enje, u skladu sa ovim
zakonom;
,,konstituisanje“ je zalo`no pravo koje je postalo izvr{no u
odnosu na pokretnu stvar koja je predmet ugovora o zalozi;
,,lice“ je fizi~ko lice, pravno lice, republi~ki organ ili organ
lokalne samouprave;
,,nepokretnost“ je zemlji{te i imovina koja je neodvojiva od
njega, kao i zgrade, instalacije ili objekti koji su ~vrsto povezani
sa zemljom;
,,nepokretnost po namjeni“ je pokretna stvar koja je na takav
na~in povezana sa nepokretno{}u: 1) da prava na takvoj pok-
retnoj stvari nastaju u skladu sa zakonom kojim se ure|uju prava
na nepokretnostima ili 2) da pokretna stvar ne moè biti odvo-
jena od nepokretnosti sa kojom je povezana bez prekomjernog
o{te}enja te nepokretnosti;
,,obezbije|eno potraìvanje“ je svako potraìvanje koje je
obezbije|eno zalogom;
77
,,perfektuiranje“ zna~i: 1) da je zalo`no pravo konstituisano

i 2) da je prijava zaloge registrovana u skladu sa ovim zakonom
ili da je zalogoprimac primio u dràvinu zaloènu stvar;'
,,pokretna stvar“ je sve ono {to moè biti predmet prava
svojine, bilo da se radi o materijalnim ili nematerijalnim stva-
rima, izuzev nepokretnosti;
,,potraìvanje“ je pravo na naplatu nov~ane obaveze, is-
klju~uju}i akreditive (kreditna pisma), depozitne ra~une i instru-
mente pla}anja;
,,prihodi“ su sve {to je primljeno prodajom, razmjenom,
naplatom ili drugim raspolaganjem zaloènom stvari; prihod
uklju~uje naplate po osnovu osiguranja za gubitke ili o{te}enja
prvobitnog predmeta zaloge ili prihoda od te zaloge, kao i
gotovinske i druge prenosive instrumente, ukoliko je iste mo-
gu}e identifikovati;
,,registar“ je slu`ba osnovana posebnim propisima koja je
nadle`na za registrovanje prava, u skladu sa ovim zakonom;
,,stvar sa serijskim brojem“ je stvar koja se ne drì radi
prodaje ili zakupa u uobi~ajenom toku poslovanja: motorno
vozilo, prikolica, kamp-ku}ica, vazduhoplov ili plovni objekat,
na na~in definisan op{tim aktom organa nadle`nog za registra-
ciju;
,,ugovoreno pravo“ je pravo na zahtjevanje nekog ~injenja
ili pla}anja na osnovu ugovora;
,,ugovorna zaloga“ je, slobodnom voljom, zasnovano pravo
na pokretnoj imovini koje daje zalogoprimcu pravo da preuzme
u dràvinu tu imovinu u cilju namirenja obezbije|enog pot-
raìvanja, u skladu sa ovim zakonom;
,,ugovor o zalozi“ je ugovor u pisanoj formi kojim zalogo-
davac zasniva zalo`no pravo na pokretnoj stvari u korist zalo-
goprimca;
78
Emilija Durutovi}
,,zaloga koja ne nastaje na osnovu ugovora“ je obezbje|enje

potraìvanja koje nastaje na osnovu zakona ili odluke suda, bez
saglasnosti vlasnika stvari, radi obezbje|enja potraìvanja ~iji
je predmet pla}anje ili drugi na~in izvr{enja obaveze;
,,zaloga na predmetu kupoprodaje“ je zaloga kojom zalogo-
primac daje novac zalogodavcu radi sticanja prava svojine ili
prava kori{}enja odre|ene stvari koja postaje predmet zaloge;
,,zalogodavac“ je lice koje ima sposobnost da raspolaè
imovinom koju daje u zalogu;
,,zalogoprimac“ je lice u ~iju je korist zasnovana utovorna
zaloga;
,,zaloèna stvar“ je pokretna stvar koja je predmet ugovora
o pokretnoj zalozi.
Zaloèna stvar
^lan Z
(1) Predmet ugovorne zaloge moè biti svaka pokretna stvar
~iji je promet dozvoljen u skladu sa vaè}im propisima.
(2) Minerali i sirovine, kao i prava na njihovu eksploataciju
mogu biti predmet zaloge, ukoliko to nije u suprotnosti sa
zakonom.
(3) Neposje~eno drve}e, neobrani plodovi i nero|ena mla-
dun~ad ìvotinja mogu biti predmet zaloge.
(4) Ugovorna zaloga se moè izvr{iti samo u granicama
prava koja zalogodavac ima na zaloènoj stvari.
(5) Pokretna stvar ~ija se dràvina stekne nakon zasnivanja
ugovorne zaloge moè biti predmet ugovora o zalozi. Ugovorna
zaloga se pro{iruje i na stvari na kojoj zalogodavac stekne pravo
svojine nakon zasnivanja ugovorne zaloge, ako je predmet
zaloge odre|en u ugovoru o zalozi, a u odnosu na tre}a lica,
79
ako je ta stvar odre|ena i opisana u prijavi zaloge, u skladu sa

ovim zakonom.
(6) Kada ugovor o zalozi i prijava zaloge sadrè opis op{tih
karakteristika zaloènog inventara na na~in na koji se mogu
odrediti djelovi i elementi inventara, ugovorna zaloga se
pro{iruje na sve djelove i elemente inventara, bez obzira da li
su bili u svojini zalogodavca u vrijeme zasnivanja ugovorne
zaloge ili su kasnije pribavljeni. Zalogoprimac ugovorne zaloge
na inventaru ne mora zasnivati novu ugovornu zalogu na sva-
kom dijelu ili elementu inventara na kojem zalogodavac stekne
pravo svojine, niti mora preduzimati radnje u cilju perfektuira-
nja ugovorne zaloge u pogledu tih dijelova ili elemenata inven-
tara.
(7) Ugovorna zaloga se pro{iruje i na sva prava koja zalo-
godavac ima na zaloènoj stvari na osnovu bilo kojeg ugovora
ili sporazuma.
(8) Prira{taj zaloène pokretne stvari je predmet ugovorne
zaloge, ukoliko ugovorom o zalozi nije predvi|eno druk~ije.
(9) Pravni posao u kojem je prodavac-davalac lizinga vlas-
nik stvari i daje stvar na lizing kupcu-korisniku lizinga smatra
se zalogom na predmetu kupoprodaje.
(10) Pravni posao u kojem prodavac pokretne stvari prenosi
pravo svojine kupcu, ali uslovljava taj prenos kup~evim
pla}anjem prodavcu znatnog dijela ili ukupne kupoprodajne
cijene je zaloga na predmetu kupoprodaje.
Potraìvanja obezbije|ena zalogom

^lan 4
(1) Ugovorna zaloga obezbje|uje ~itav iznos obezbije|enog
potraìvanja, uklju~uju}i nepla}enu glavnicu, kamatu, ugovorne
kazne, tro{kove povra}aja stvari, odràvanja, prodaje, kao i
druga obezbije|ena potraìvanja, ako nije druk~ije predvi|eno
80
Emilija Durutovi}
ugovorom o zalozi ili pismenim odricanjem od prava. Ista

ugovorna zaloga ne sluì kao obezbje|enje za neki budu}i
ugovor o kreditu izme|u istih stranaka koji jo{ nije izvr{en, ili
za kredit na ~iju se uplatu zalogoprimac obavezao prilikom
zaklju~enja prvobitnog ugovora o zalozi, ukoliko nije druk~ije
predvi|eno ugovorom o zalozi. U smislu ovog zakona, smatra}e
se da je zalogoprimac izvr{io obavezu iz ugovora o kreditu,
ako:
1) je zalogodavcu ustupio nov~ana sredstva ili njihov ekvi-
valent;
2) se u korist zalogodavca uzdrào od nekog ~injenja;
3) je zalogodavcu na drugi na~in ustupio neku vrijednost,
bilo prethodno ili naknadno, u zamjenu za davanje zaloge od
strane zalogodavca, ukoliko ugovorom o zalozi nije druk~ije
utvr|eno.
(2) Ista ugovorna zaloga moè obezbje|ivati jedno ili vi{e
potraìvanja.
(3) Obezbije|eno potraìvanje moè biti odre|eno ili odre-
divo. Obezbije|eno potraìvanje ne mora da postoji u trenutku
kada zalogodavac zasniva ugovornu zalogu.
Glava II
UGOVORNE ZALOGE I ZALOGE KOJE NE
NASTAJU NA OSNOVU UGOVORA
Op{te odredbe o ugovornoj zalozi i zalogama koje

ne nastaju na osnovu ugovora
^lan 5
(1) Ugovorna zaloga je zasnovana kada zalogodavac i za-
logoprimac zaklju~e ugovor o zalozi.
81
(2) Ugovorna zaloga je konstituisana kada:

1) postoji propisno zaklju~en ugovor o zalozi;
2) zalogoprimac daje neku stvar ili avansira novac zalogo-
davcu;
3) zalogodavac ima pravo na stvari koja je predmet zaloge.
(3) Zaloga koja ne nastaje na osnovu ugovora konstitui{e
se momentom zasnivanja ili na na~in propisan posebnim zako-
nom.
(4) Zaloga koja ne nastaje na osnovu ugovora perfektuira
se na na~in propisan ovim zakonom.
(5) Dràvinska ugovorna zaloga na stvari koja je u dràvini
depozitara moè biti perfektuirana kada zalogoprimac stupi u
dràvinu:
1) prenosivog tovarnog lista izdatog od strane depozitara, a
koji se odnosi na zaloènu stvar;
2) skladi{nice izdate od strane depozitara, koja se odnosi na
zaloènu stvar i koja glasi na zalogoprimca;
3) drugog dokumenta izdatog od strane depozitara koji
sadrì opis zaloène stvari, ukoliko nije u suprotnosti sa drugim
zakonima.
Ugovor o zalozi
^lan 6
(1) Ugovor o zalozi moè da se odnosi na jednu ili vi{e
pokretnih zaloga.
(2) Ugovor o zalozi zaklju~uje se u pisanoj formi i sadrì
sljede}e elemente:
1) podatke o zalogodavcu, licu koje je du`nik u pravnom
poslu (ako to lice nije zalogodavac) i podatke o zalogoprimcu;
82
Emilija Durutovi}
2) posebni ili uop{teni opis dovoljan da se na uobi~ajen

na~in odredi predmet zaloge, koja moè uklju~ivati stvari koje
}e biti nabavljene od zalogodavca nakon zaklju~enja ugovora o
zalozi;
3) potpise zalogodavca i zalogoprimca ili potpise u njihovo
ime.
(3) U ugovor o zalozi mogu se unijeti i drugi podaci i pitanja
o kojima se ugovora~i saglase, a ugovor se moè naknadno
dopuniti.
(4) Ugovorne strane mogu se saglasiti da ugovor o zalozi
ovjere kod suda.
Prava i dokazivanje prava zalogodavca i

zalogoprimca
^lan 7
(1) Ugovorna zaloga je pravno valjana i mogu}e ju je izvr{iti
samo ako je obezbije|eno potraìvanje na koje se ta zaloga
odnosi pravno valjano i ako ga je mogu}e ispuniti.
(2) U postupku u kojem zalogoprimac dokazuje prava koja
nastaju iz ugovorne zaloge, zalogoprimac snosi teret dokaziva-
nja u pogledu zasnivanja ugovorne zaloge. Kada je zalogopri-
mac dokazao da je ugovorna zaloga zasnovana, zalogodavac ili
drugo lice u postupku snosi teret dokazivanja u pogledu pres-
tanka zaloge ili drugih ~injenica koje im idu u prilog.
Prava i obaveze na zaloènoj stvari

^lan 8
(1) Ugovorne strane u ugovoru o zalozi mogu da ugovore
i druga prava i obaveze, ako druk~ije nije propisano ovim
zakonom. Pravna za{tita ugovornih strana utvr|ena je ovim
zakonom.
83
(2) Ako zalogoprimac i zalogodavac izri~ito ne ugovore da

je ugovorna zaloga perfektuirana stupanjem u dràvinu, zalogo-
davac i nakon zasnivanja ugovorne zaloge ima pravo drànja,
kori{}enja i sva ostala prava na zaloènoj stvari, ukoliko nije
druk~ije propisano ovim zakonom.
(3) Prava zalogodavca na predmetu zaloge uklju~uju i pravo
spajanja zaloène stvari sa drugim stvarima ili pravima, pravo
kori{}enja predmeta zaloge u bilo kojem procesu proizvodnje
ili drugoj djelatnosti, ostvarivanje prihoda, izuzev prihoda po
osnovu osiguranja i kod ugovornih zaloga kod kojih je predmet
zaloge inventar, da ga prodaju ili koriste u uobi~ajenom poslo-
vanju, ukoliko nije druk~ije predvi|eno ugovorom o zalozi. Ova
prava prestaju po zapo~injanju izvr{nih radnji, u skladu sa ovim
zakonom.
(4) Zalogodavac ne moè prodati, dati u zakup ili na drugi
na~in raspolagati zaloènom stvari, izuzev na na~in koji je
propisan ovim zakonom ili ugovorom o zalozi. Zalogodavac
odgovara zalogoprimcu za {tetu koja nastane kr{enjem ove
zabrane.
(5) Ako je zalogodavac zaloènu stvar predao u dràvinu
zalogoprimcu u cilju perfektuiranja zaloge stupanjem u dràvi-
nu, zalogodavac ima pravo, po davanju blagovremenog obav-
je{tenja zalogoprimcu, da izvr{i pregled zaloène stvari.
(6) Zalogodavac koji drì stvar koja je predmet ugovorne
zaloge duàn je da se uzdrì od nesavjesnog kori{}enja te stvari,
mora je odràvati sa du`nom pa`njom i koristiti je na na~in
uobi~ajen za tu vrstu stvari. Zalogodavac odgovara zalogoprim-
cu za {tetu koja nastane kr{enjem ove obaveze. Ukoliko ugo-
vorom o zalozi nije predvi|eno druk~ije, zalogoprimac ima
pravo, uz obavje{tenje zalogodavca u razumnom roku, da izvr{i
pregled zaloène stvari.
84
Emilija Durutovi}
Glava III
PRAVA TRE]IH LICA
Prioritet zalo`nih prava

^lan 9
(1) Zalogodavac moè zasnovati vi{e od jedne ugovorne
zaloge na istoj stvari, ukoliko ugovorom o zalozi nije druk~ije
ugovoreno.
(2) Prioritet razli~itih ugovornih zaloga na istoj stvari od-
re|en je u skladu sa redoslijedom u vremenu kada su te zaloge
perfektuirane, ukoliko odredbama ovog ~lana nije druk~ije pro-
pisano. Prva perfektuirana ugovorna zaloga ima prvenstvo u
odnosu na bilo koju ugovornu zalogu koja je naknadno perfek-
tuirana, sve dok prva perfektuirana zaloga proizvodi pravno
dejstvo. Svaka naknadna ugovorna zaloga iste stvari rangira se
po redosljedu datuma perfektuiranja. Neperfektuirane ugovorne
zaloge rangiraju se nakon svih perfektuiranih ugovornih zaloga,
po redoslijedu odre|enom u zavisnosti od vremena u kojem su
konstituisane na predmetu zaloge.
(3) Perfektuirana zaloga koja ne nastaje na osnovu ugovora
ima jednaku pravnu snagu kao i perfektuirana ugovorna zaloga,
a zaloga koja ne nastaje na osnovu ugovora i nije perfektuirana
ima jednaku pravnu snagu kao i neperfektuirana ugovorna za-
loga i to na na~in {to prva u vremenu ima prioritet, ako druk~ije
nije predvi|eno posebnim zakonom.
(4) Zaloga instrumenata koja je perfektuirana stupanjem u
dràvinu ima prioritet u odnosu na bilo koju prethodnu ugovor-
nu zalogu ili zalogu koja ne nastaje na osnovu ugovora.
(5) Zaloga na predmetu kupoprodaje ima prioritet u odnosu
na bilo koju drugu ugovornu zalogu na istoj stvari koja je data
85
od strane istog zalogodavca i u odnosu na bilo koju zalogu koja

ne nastaje na osnovu ugovora.
(6) Zaloga na stvari sa serijskim brojem perfektuirana je
samo ukoliko prijava zaloge sadrì opis stvari i njen serijski
broj. Kupac ili zakupac kupuje, odnosno uzima u zakup stvar
sa serijskim brojem neoptere}enu zalogom samo ukoliko je
kupac ili zakupac kupio, odnosno uzeo u zakup bez znanja o
zalozi, a stvar sa serijskim brojem nije bila valjano ozna~ena
sa navedenim serijskim brojem u prijavi zaloge podne{enoj u
skladu sa ovim zakonom.
(7) Zaloga, u skladu sa ovim zakonom, moè biti zasnovana
na stvari koja predstavlja nepokretnost po namjeni ili moè biti
produèna na stvari koja postaje nepokretnost po namjeni. Ne
moè se zasnovati zaloga na gra|evinskom materijalu koji je
ugra|en u zemlji{te radi pove}anja njegove vrijednosti. Prioritet
u pogledu nepokretnosti po namjeni odre|uje se na sljede}i
na~in:
1) zaloga na predmetu kupoprodaje koji je nepokretnost po
namjeni ima prioritet u odnosu na bilo koje suprotstavljeno
pravo hipotekarnog povjerioca, zalogoprimca zaloge koja ne
nastaje na osnovu ugovora, ili vlasnika nepokretnosti ako hipo-
tekarni povjerilac, zalogodavac, zalogoprimac zaloge koja ne
nastaje na osnovu ugovora ili vlasnik ima uknjièno pravo na
nepokretnosti ili ako je dràlac nepokretnosti, a zaloga je per-
fektuirana registrovanjem prijave zaloge prije nego {to je stvar
postala nepokretnost po namjeni ili u roku od 20 dana nakon
toga. Ukoliko to nije u suprotnosti sa odredbama ovog stava,
zaloga na nepokretnosti po namjeni ima niì nivo prioriteta u
odnosu na hipoteku na objektu u izgradnji uknjiènu prije nego
{to je stvar postala nepokretnost po namjeni, ako je stvar postala
nepokretnost po namjeni prije zavr{etka gradnje;
2) perfektuirana zaloga na nepokretnosti po namjeni ima
prioritet u odnosu na bilo koje suprotstavljeno pravo hipotekar-
86
Emilija Durutovi}
nog povjerioca, zalogoprimca zaloge koja ne nastaje na osnovu

ugovora ili vlasnika nepokretnosti, ako hipotekarni povjerilac,
zalogodavac, zalogoprimac zaloge koja ne nastaje na osnovu
ugovora ili vlasnik ima uknjièno pravo na nepokretnosti ili ako
je dràlac nepokretnosti, a zaloga je perfektuirana registrova-
njem prijave zaloge prije nego {to je pravo hipotekarnog pov-
jerioca, zalogoprimca zaloge koja ne nastaje na osnovu ugovora
ili vlasnika nastalo;
3) perfektuirana zaloga na nepokretnosti po namjeni ima
prioritet u odnosu na bilo koje suprotstavljeno pravo hipotekar-
nog povjerioca, zalogoprimca zaloge koja ne nastaje na osnovu
ugovora ili vlasnika nepokretnosti, ukoliko nepokretnost po
namjeni predstavlja lako pokretan proizvodni objekat ili kance-
larijske ma{ine ili ku}ne aparate koji predstavljaju robu {iroke
potro{nje;
4) u slu~aju neispunjenja ugovorne obaveze, zalogoprimac
koji ima prioritet u skladu sa odredbama ovog ~lana moè
odvojiti nepokretnost po namjeni sa nepokretnosti. Zalogopri-
mac koji odvoji nepokretnost po namjeni duàn je da hipote-
karnom povjeriocu hitno nadoknadi tro{kove popravke ili bilo
koju {tetu koju nanese nepokretnosti. Zalogoprimac nije duàn
da nadoknadi umanjenje vrijednosti prouzrokovano odsustvom
odvojene stvari ili potrebom da se stvar zamijeni. Lice koje ima
pravo na naknadu {tete moè odbiti da dozvoli odvajanje sve
dok zalogoprimac pruì odgovaraju}e obezbje|enje da }e
izvr{iti obavezu u pogledu naknade.
(8) Prioritet u pogledu hartija od vrijednosti i mjenica
odre|uje se na sljede}i na~in:
1) ugovorna zaloga na hartijama od vrijednosti ~iji je ra~un
kod Centralne depozitarne agencije blokiran u korist zalogop-
rimca ima prioritet nad bilo kojom ugovornom zalogom ili
zalogom koja ne nastaje na osnovu ugovora, koju ima lice u
~iju korist nije izvr{ena blokada ra~una hartija od vrijednosti;
87
2) na prioritet u odnosu na zaloènu mjenicu primjenjuju se

odredbe propisa kojima se ure|uju ugovorni odnosi banaka. U
suprotnom, zaloga na mjenici koja je perfektuirana dràvinom
na materijalnom dokazu o vlasni{tvu na toj mjenici ima prioritet
u odnosu na suprotstavljenu ugovornu zalogu ili zalogu koja ne
nastaje na osnovu ugovora, za koje je prijava zaloge registro-
vana u skladu sa ovim zakonom;
3) u svim drugim slu~ajevima, prioritet me|u suprotstavlje-
nim ugovornim zalogama i zalogama koje ne nastaju na osnovu
ugovora ure|en je ostalim odredbama ovog zakona.
(9) Prioritet ugovorne zaloge moè biti promijenjen pisanim
ugovorom potpisanim od:
1) zalogoprimca druge ugovorne zaloge koja bi kao rezultat
promjene izgubila prioritet koji je imala u odnosu na ugovornu
zalogu ~iji je redoslijed prioriteta promijenjen;
2) zalogoprimca druge ugovorne zaloge koji kao rezultat
promjene ne bi stekao prioritet u odnosu na ugovornu zalogu
~iji je redosljed prvenstva promijenjen;
3) lica koje je registrovalo prijavu zaloge koja ne nastaje
na osnovu ugovora u skladu sa ovim zakonom, ali samo ako bi
prava tog lica u odnosu na stvar koja je predmet te zaloge bila
umanjena.
Prenos obezbije|enog potraìvanja

^lan 10
(1) Ugovor kojim zalogoprimac ustupa obezbije|eno pot-
raìvanje je ugovor o prenosu zaloène stvari koja obezbje|uje
odgovaraju}e potraìvanje, ukoliko nije druk~ije predvi|eno
ugovorom o zalozi ili predvi|eno ugovorom o ustupanju pot-
raìvanja.
88
Emilija Durutovi}
(2) Ugovor o ustupanju potraìvanja koje je obezbije|eno

dràvinskom ugovornom zalogom je ugovor o prenosu zaloène
stvari koja je u dràvini zalogoprimca, samo ukoliko u vrijeme
ustupanja potraìvanja:
1) zalogoprimac prenese dràvinu na zaloènoj stvari novom
zalogoprimcu ili novom zalogoprim~evom zastupniku;
2) ako je ustupilac saglasan da drì zaloènu stvar u ime
novog zalogoprimca.
(3) Zalogodavac moè da istakne prema svakom sljede}em
zalogoprimcu - sticaocu sve prigovore koje je mogao isticati
protiv prethodnog zalogoprimca - ustupioca.
(4) Ako zalogoprimac ustupi samo dio obezbije|enog pot-
raìvanja, novi zalogoprimac sti~e zalo`no pravo i sva sa njim
povezana prava u skladu sa ugovorom o zalozi zajedni~ki sa
zalogoprimcem-ustupiocem srazmjerno iznosu ustupljenog
obezbije|enog potraìvanja.
(5) Ako se prenos obezbije|enog potraìvanja vr{i na osno-
vu zakona, prenosi se i svaka ugovorna zaloga data radi
obezbje|enja tog potraìvanja.
Zaloga potraìvanja
^lan 11
(1) U ugovornoj zalozi ~iji je predmet potraìvanje, lice koje
je du`nik u pravnom poslu iz kojeg je nastalo zaloèno pot-
raìvanje moè da vrati dug na na~in dogovoren sa zalogodav-
cem, ukoliko zalogodavac ili zalogoprimac ne obavijesti du`ni-
ka da je potraìvanje zaloèno i da moè isklju~ivo biti nami-
reno pla}anjem zalogoprimcu ili licu koje zalogoprimac odredi.
Zalogoprimac moè i neposredno traìti namirenje od lica koje
raìvanje.
89
(2 ) Obavje{tenje u pisanoj formi iz stava 1 ovog ~lana

sadrì:
1) podatke o zalogodavcu;
2) opis potraìvanja na na~in koji omogu}ava licu koje je
du`nik da zaloèno potraìvanje odredi;
3) ozna~enje zalogoprimca;
4) potvrdu o prijemu.
(3) Ugovorna zaloga potraìvanja moè biti perfektuirana
samo registracijom prijave zaloge.
Zaloge ugovorenih prava, novca i hartija od

vrijednosti
^lan 12
(1) Ako je predmet ugovorne zaloge ugovoreno pravo koje
ne predstavlja pravo na naplatu nov~anog potraìvanja, lice koje
raìvanje moè tu obavezu ispuniti na na~in na koji to dogovori
sa zalogodavcem, ukoliko nije primio obavje{tenje od zalogo-
davca u skladu sa ovim zakonom.
(2) Zaloga ugovorenih prava perfektuira se registrovanjem
prijave o zalozi, u skladu sa zakonom.
(3) Ugovorna zaloga na novcu (gotovini) ili instrumentima
perfektuira se kada novac, odnosno instrument pre|e u dràvinu
zalogoprimca.
Sticanje stvari koja je predmet zaloge

^lan 13
(1) Lice sti~e pravo svojine na zaloènoj stvari optere}eno
zalogom, ako nije druk~ije propisano ovim zakonom.
90
Emilija Durutovi}
(2) Izuzetno od odredbe stava 1 ovog ~lana, lice sti~e pravo

na zaloènoj stvari i neoptere}eno zalogom:
1) u pravnom poslu u kojem zalogodavac prenosi pravo

putem prodaje u uobi~ajenom toku poslovanja, u skladu sa
~lanom 14 ovog zakona;
2) u pravnom poslu u kojem zalogodavac prenosi zaloènu

stvar sa pisanom saglasno{}u svih zalogoprimaca koji imaju
ugovornu zalogu na toj stvari;
3) u pravnom poslu u kojem je stvar koja se prenosi, a koja

je predmet zaloge: akcija ili instrument duga koji se kotira na
priznatom trì{tu; instrument; ili novac (gotovina).
Uobi~ajeni tok poslovanja

^lan 14
(1) Uobi~ajenim tokom poslovanja, u smislu odredbe ~lana
13 stav 2 ta~ka 1) ovog zakona, smatra se kupovina dijelova
inventara u skladu sa uobi~ajenim poslovanjem prodavca ~ime
kupac sti~e pravo svojine neoptere}eno ugovornom zalogom,
~ak i ako je ta zaloga perfektuirana i ako je kupac imao saznanje
o toj zalozi.
(2) Kupci sti~u pravo svojine, u skladu sa stavom 1 ovog

~lana, ako kupuju od prodavca koji se obi~no bavi prodajom
one vrste inventara koju kupac nabavlja, pod uslovom da kupac
i prodavac nijesu povezani i da savjesno posluju. Skupna pro-
daja inventara ne smatra se uobi~ajenim tokom poslovanja.
(3) Skupna prodaja je svaki prenos ve}eg dijela iste vrste

inventara privrednog subjekta ili inventara koji postoji na od-
re|enoj lokaciji na kojoj posluje taj privredni subjekat.
91
Glava IV
REGISTAR I UVID JAVNOSTI U
UGOVORNE ZALOGE
Registrovanje prijave zaloge
^lan 15
(1) Da bi zaloga bila perfektuirana mora biti registrovana
prijava zaloge, ukoliko nije druk~ije propisano ovim zakonom.
Registrovanje se smatra obavljenim dostavljanjem registru pri-
jave zaloge koja sadrì podatke propisane odredbom ~lana 16
stav 1 ovog zakona. Vremenom registracije smatra se vrijeme
dostavljanja prijave zaloge registru.
(2) Prijava zaloge koja sadrì podatke iz ~lana 16 stav 1
ovog zakona pravno je valjana ako je registrovana u cilju
perfektuiranja ugovorne zaloge na:
1) stvari koja je ve} predmet ugovorne zaloge registrovane
u drugoj dràvi, kada ta stvar bude unesena u Republiku ili
kada je zalogodavac premjestio svoje prebivali{te, odnosno
sjedi{te u Republiku (u takvoj prijavi zaloge mora se navesti
da je zaloèna stvar unesena u Republiku ili da je zalogodav~evo
prebivali{te, odnosno sjedi{te premje{teno u Republiku);
2) stvari u odnosu na koju je vaènje prijave zaloge isteklo;
3) stvari koja je pribavljena nakon promjene imena, drugih
podataka ili organizacione strukture privrednog subjekta - zalo-
godavca.
(3) Prijava zaloge moè biti dopunjena dostavljanjem zahtje-
va za dopunu potpisanog od strane zalogoprimca. Dopuna pri-
jave nema za posljedicu produènje perioda vaènja prijave
zaloge. Zalogoprimac mora dati ovla{}enje za dopunu prijave
zaloge, a dopuna proizvodi pravno dejstvo u odnosu na dopu-
njeni predmet zaloge samo od momenta registracije dopune.
92
Emilija Durutovi}
Dopuna prijave mora biti sa~injena na formularu za prijavu

zaloge i mora sadràti opis dopune, izjavu da se vr{i dopuna i
evidencioni broj prijave zaloge u registru. Registar }e registro-
vati dopune nakon:
1) dostavljanja zahtjeva za dopunu;
2) pla}anja odgovaraju}e naknade;
3) provjere da zahtjev za dopunu sadrì evidencioni broj
prijave zaloge u registru.
(4) Zaloga koja ne nastaje na osnovu ugovora moè biti
perfektuirana registrovanjem prijave zaloge koja sadrì:
1) adresu du`nika i povjerioca ~ije je potraìvanje obezbi-
je|eno zalogom;
2) opis zaloge;
3) uop{teni ili posebni opis imovine na kojoj je konstituisana
zaloga;
4) potpis povjerioca ~ije je potraìvanje obezbije|eno zalo-
gom ili lica koje on ovlasti.
Sadrìna prijave zaloge

^lan 16
(1) Svrha prijave zaloge i sistema registrovanja je obavje{ta-
vanje tre}ih lica o postojanju ili mogu}em postojanju zalo`nog
prava na imovini zalogodavca. Ukoliko postoji potreba za do-
datnom informacijom, tre}a lica se mogu informisati o zalogo-
davcu ili zalogoprimcu uvidom u dokumentaciju registra. Pri-
java o zalozi je pravno valjana ako sadrì:
1) ime, adresu ili broj telefona ili adresu elektronske po{te
zalogoprimca ili lica koje on ovlasti; ime i adresu zalogodavca
ili lica koje je du`nik u pravnom poslu iz kojeg je nastalo
obezbije|eno potraìvanje (ako to lice nije zalogodavac);
93
2) posebno ili op{te odre|enje predmeta zaloge;

3) potpis zalogodavca ili zalogoprimca.
(2) Zalogodavac mora dati ovla{}enje za podno{enje prijave
zaloge. Potpisom ugovora o zalozi zalogoprimac se smatra
ovla{}enim od strane zalogodavca za podno{enje prijave zaloge
u ime zalogodavca. Zalogodavac moè dati ovla{}enje i na drugi
na~in, u pisanoj formi. Prijava zaloge moè se registrovati prije
zaklju~enja ugovora o zalozi.
(3) Prijava zaloge na pravno valjan na~in odre|uje zalogo-
davca, ako sadrì li~no ime zalogodavca-preduzetnika ili naziv
drugog subjekta koji je zalogodavac, identi~ne kao u dokumen-
tima registracije, u skladu sa vaè}im propisima. Ukoliko je
zalogodavac fizi~ko lice koje se ne bavi privrednom djelatno{}u,
prijava zaloge na pravno valjan na~in odre|uje zalogodavca, ako
sadrì ime, adresu i jedinstveni mati~ni broj.
(4) Ukoliko zalogodavac promijeni ime, druge relevantne
podatke ili organizacioni oblik na na~in da registrovana prijava
zaloge u vezi s tim moè da dovede do zablude, registracija
nema za posljedicu perfektuiranje ugovorne zaloge na imovini
koju zalogodavac pribavi nakon proteka perioda od ~etiri mje-
seca od nastale promjene, izuzev ukoliko izmijenjena prijava
zaloge bude registrovana prije isteka tog roka.
(5) Prijava o zalozi koja u bitnom ispunjava uslove iz ovog
zakona proizvodi pravno dejstvo i ako sadrì manje gre{ke koje
ne dovode do zablude.
Trajanje registracije i organizacija sistema

registrovanja
^lan 17
(1) Registrovanje se smatra izvr{enim dostavljanjem registru
akata u propisanoj formi i pla}anjem propisane naknade.
94
Emilija Durutovi}
(2) Prijava zaloge vaì tri godine nakon datuma registracije.

Po isteku registracije ugovorna zaloga postaje neperfektuirana,
ukoliko nije postala perfektuirana prelaskom predmeta zaloge u
dràvinu zalogoprimca.
(3) Zalogoprimac moè podnijeti zahtjev za produènje
prijave zaloge u roku od tri mjeseca prije isteka va`nosti te
prijave. Zahtjev za produènje mora biti potpisan od strane
zalogoprimca, sadràti broj prijave na osnovu koje je registro-
vana ta zaloga. Ako je zahtjev za produènje potpisan od lica
koje nije prvobitni zalogoprimac, mora imati u prilogu izjavu
potpisanu od prvobitnog zalogoprimca koja potvr|uje prenos
ugovorne zaloge na drugo lice. Naknadni zahtjevi za produènje
registrova}e se na isti na~in. Po blagovremenom registrovanju
zahtjeva za produènje, prvobitna prijava zaloge na koju se
zahtjev odnosi vaì jo{ tri godine, po~ev od datuma isteka
registracije, nakon ~ega prestaje da vaì u skladu stavom 2 ovog
~lana.
(4) Registar }e:
1) ozna~iti svaki registrovani dokument evidencionim bro-
jem, prema redosljedu prijema, datumom i vremenom registra-
cije;
2) odmah omogu}iti javni uvid u dokumentaciju, odnosno
elektronsku verziju registra, koji moraju biti ozna~eni evidenci-
onim brojem;
3) odmah indeksirati svaki dokument prema li~nom imenu,
odnosno nazivu zalogodavca, navode}i u indeksu evidencioni
broj dokumenta i adresu zalogodavca identi~no kao u odgova-
raju}oj registrovanoj dokumentaciji;
4) u~initi indeks dostupnim za javni uvid;
5) na zahtjev izdati ovjerenu povrdu o registraciji i ovjereni
izvod iz registra koji sadrì podatke o vremenu i datumu
registracije.
95
(5) Sistem registrovanja i indeks su centralizovani i vode

se samo na jednom mjestu u Republici, ali se moè omogu}iti
i elektronski pristup radi pregleda podataka u registru.
Prestanak ugovorne zaloge

^lan 18
(1) Kada je registrovana prijava zaloge, zalogoprimac, uko-
liko ne postoji neko drugo obezbije|eno potraìvanje, niti nje-
gova obaveza na davanje kredita ili neka druga obaveza, u roku
od mjesec dana, dostavlja registru svojeru~no potpisanu prijavu
prestanka ugovorne zaloge kojom konstatuje da je prestalo
njegovo obezbije|eno potraìvanje koje je bilo navedeno u
prijavi zaloge, a prijava prestanka ugovorne zaloge se ozna~ava
odgovaraju}im evidencionim brojem. Ukoliko prijavu prestanka
zaloge potpisuje lice koje nije zalogoprimac, registrovanje takve
prijave ne moè se obaviti, ako uz prijavu nije priloèna i
potvrda o prenosu potraìvanja. Za prijavu prestanka ugovorne
zaloge pla}a se taksa u korist registra.
(2) Zalogoprimac koji propusti da registruje prijavu pres-
tanka ugovorne zaloge na na~in propisan stavom 1 ovog ~lana
odgovoran je zalogodavcu za {tetu koja nastane kao posljedica
tog propu{tanja.
(3) Registar odmah prijavu prestanka ozna~ava evidencio-
nim brojem i unosi njenu registraciju u indeks. Registar obez-
bje|uje da svako pozivanje na prijavu zaloge, kao i sama prijava
zaloge uklju~uju i poziv na prijavu prestanka zaloge.
(4) Ugovorna zaloga prestaje kada:
1) se zalogodavac i zalogoprimac o tome sporazumiju;
2) obezbije|eno potraìvanje bude namireno ili na drugi
na~in prestane;
96
Emilija Durutovi}
3) tre}e lice stekne pravo na zaloènoj stvari u skladu sa

odredbama ~lana 13 stav 2 ili ~lana 14 stav 1 ovog zakona;
4) zaloèna stvar bude ponovo pre{la u dràvinu tre}eg lica

u skladu sa ~lanom 20 ovog zakona.
(5) U slu~aju dràvinske ugovorne zaloge, zalogoprimac

vra}a zaloènu stvar zalogodavcu po prestanku takve zaloge,
ukoliko nije druk~ije dogovoreno izme|u zalogoprimca i zalo-
godavca.
^lan 19
(1) Registar }e osnovati Vlada Republike Crne Gore u cilju
obavljanja funkcije propisane ovim zakonom. Bliì na~in rada
Registra uredi}e se op{tim aktom, u skladu sa ovim zakonom.
(2) Registar je organ registracije poreskih zaloga, sudskih

zaloga i drugih zaloga, u skladu sa ovim zakonom.
(3) Registar }e obezbijediti da indeks i dokumentacija u

sistemu registrovanja budu dostupni javnosti za uvid tokom
najmanje pet sati svakog radnog dana.
(4) Organ u okviru kojeg bude formiran registar }e op{tim

aktima propisati naknade za registrovanje i sve dodatne usluge
koje }e registar pruàti u skladu sa ovim zakonom. Naknade }e
biti utvr|ene u iznosima kojima }e se naknaditi tro{kovi koji
nastanu registrovanjem ili u vezi sa registrovanjem i tro{kovi
drugih usluga, u skladu sa ovim zakonom, i ne mogu prelaziti
te iznose.
(5) Registar }e, ~im budu postojali prakti~ni i finansijski

uslovi, omogu}iti kori{}enje tehnologije za usluge javnog pris-
tupa informacijama putem Interneta, elektronsko registrovanje,
kompjuterski pristup arhivi i sli~no.
97
Glava V
NEISPUNJENJE OBAVEZA I IZVR[ENJE
Prava u vezi sa neispunjenjem obaveza

^lan 20
(1) Neispunjenjem obaveze smatra se propu{tanje izvr{enja
obaveze iz pravnog posla iz kojeg je nastalo obezbije|eno
potraìvanje ili kr{enje odredaba ugovora o zalozi od strane
zalogodavca ili lica koje je du`nik u pravnom poslu iz kojeg je
nastalo obezbije|eno potraìvanje.
(2) U slu~aju neispunjenja obaveze zalogoprimac ima pravo
da stupi u dràvinu zaloène stvari.
(3) Ako zalogoprimac odlu~i da pokrene postupak pred
sudom, ima pravo da se obrati nadle`nom sudu predlogom za
dono{enje rje{enja o izvr{enju na osnovu kojeg }e zaloèna
stvar biti oduzeta i predata zalogoprimcu. Protiv predloga za
izvr{enje nije dozvoljen prigovor. Ugovor o zalozi na osnovu
kojeg je zaloga perfektuirana ima snagu izvr{ne isprave u
odnosu na zaloènu stvar i prihode od zaloène stvari, u skladu
sa ugovorom o zalozi i ovim zakonom.
(4) Povodom predloga za izvr{enje odrà}e se ro~i{te na
kome se utvr|uju samo sljede}e ~injenice: 1) da li postoji
perfektuirana ugovorna zaloga; 2) da li je do{lo do neispunjenja
obaveze du`nika iz pravnog posla koji je obezbije|en ugovor-
nom zalogom.
Ukoliko zalogoprimac tvrdi da su ova dva uslova ispunjena,
na zalogodavcu je teret dokazivanja suprotnog.
(5) Zalogodavac ima pravo da bude obavije{ten o ro~i{tu
povodom odlu~ivanja o predlogu zalogoprimca za izvr{enje,
najvi{e pet dana prije ro~i{ta, putem telegrama i putem obav-
je{tenja istaknutog na oglasnoj tabli suda. Ukoliko se du`nik
98
Emilija Durutovi}
li~no ili putem punomo}nika ne pojavi na ro~i{tu, sud }e usvojiti

predlog zalogoprimca za izvr{enje.
(6) Ukoliko odlu~i u korist zalogoprimca, sud }e donijeti
rje{enje kojim }e odrediti izvr{itelja i naloìti mu da oduzme
zaloènu stvar od zalogodavca ili lica koje ima dràvinu na
zaloènoj stvari i da je preda u dràvinu zalogoprimcu ili licu
koga zalogoprimac za to ovlasti. Izvr{itelj nije obavezan da o
oduzimanju zaloène stvari prethodno obavijesti zalogodavca ili
lice koje ima zaloènu stvar u dràvini.
(7) Zalogoprimac je duàn da predujmi tro{kove po odmje-
renju suda, a po okon~anju postupka da namiri stvarne tro{kove
u vezi sa oduzimanjem zaloène stvari. Zalogoprimac ima pravo
da u posebnom postupku pred sudom osporava odluku o tro{ko-
vima.
(8) Izvr{itelj ne moè odbiti da sprovede, odnosno nastavi
sprovo|enje izvr{enja, osim ukoliko nije pruèno obezbje|enje
da }e stvarni tro{kovi izvr{enja biti pla}eni.
(9) O predlogu za izvr{enje sud rje{ava u roku od tri radna
dana od dana podno{enja predloga. Protiv rje{enja o izvr{enju
iz stava 5 ovog ~lana, dozvoljena je àlba drugostepenom sudu
u roku od osam dana od dana prijema rje{enja. Podno{enjem
àlbe ne odlaè se sprovo|enje rje{enja.
(10) Ako je predmet ugovorne zaloge potraìvanje zalogo-
davca, zalogoprimac, pored prava na pokretanje postupka u
skladu sa ovim ~lanom, ima i sljede}a prava:
1) zalogoprimac ima pravo da se namiri iz zaloènog pot-
raìvanja;
2) u slu~aju neispunjenja ili kada se sa tim saglasi zalogo-
davac, zalogoprimac ima pravo da obavijesti du`nika iz pravnog
posla iz kojeg je potraìvanje zaloèno da je duàn da izvr{i
pla}anje zalogoprimcu;
99
3) zalogoprimac koji poku{a da se namiri iz zaloènog

potraìvanja mora to u~initi u skladu sa principom ekonomske
opravdanosti i ima pravo da obra~una tro{kove namirenja, u
kom slu~aju je duàn da sa~ini specifikaciju tih tro{kova. Uko-
liko ugovorom o zalozi nije utvr|eno druk~ije, zalogoprimac je
duàn da vrati zalogodavcu vi{ak sredstava, a zalogodavac je
odgovoran zalogoprimcu za nepotpunu isplatu duga, uz speci-
fikaciju sa~injenu od strane zalogoprimca.
(11) Zalogoprimac, nakon legalno ste~ene dràvine, moè
prodati, dati u zakup ili na drugi na~in raspolagati zaloènom
stvari. Prihodi od raspolaganja raspore|uju se po sljede}em
redosljedu:
1) za razumne tro{kove koje je imao zalogoprimac prilikom
stupanja u dràvinu zaloène stvari, njenog ~uvanja radi prodaje
i druge razumne tro{kove povezane sa prodajom;
2) za namirenje obezbije|enog potraìvanja;
3) eventualne preostale iznose, nakon namirenja tro{kova iz
ta~. 1) i 2) ovog stava, zalogoprimac je duàn da poloì u sudski
depozit, sa specifikacijom tro{kova koji su nastali u ovom
postupku.
(12) Svi preostali prihodi od raspolaganja bi}e dodijeljeni
zalogodavcu nakon okon~anja postupka.
(13) Raspolaganje zaloènom stvari moè biti sprovedeno
javnim nadmetanjem ili neposrednom pogodbom. Na~in, vrije-
me, mjesto i uslovi raspolaganja moraju biti u skladu sa prin-
cipom ekonomske opravdanosti.
(14) Zalogoprimac je duàn da obavijesti zalogodavca o
vremenu i mjestu prodaje. Zalogoprimac }e obavijestiti i svakog
drugog zalogoprimca koji ima zalogu na istoj stvari, a koji
po{alje u pisanoj formi obavje{tenje o zainteresovanosti za
100
Emilija Durutovi}
zaloènu stvar prije nego {to obavje{tenje bude poslato zalogo-

davcu.
(15) Zalogoprimac ima pravo da kupi zaloènu stvar na
javnom nadmetanju, a putem neposredne pogodbe samo ako se
takve stvari prodaju na priznatom trì{tu ili kada postoji {iroko
rasprostranjena standardna cijena takvih stvari.
(16) Zalogoprimac moè ponuditi da primi zaloènu stvar
radi potpunog ili djelimi~nog ispunjenja obezbije|enog pot-
raìvanja. Ova ponuda postaje obavezuju}a ako:
1) je zalogodavac dao saglasnost u pisanoj formi;
2) zalogodavac, lice koje je du`nik u pravnom poslu iz kojeg
je nastalo obezbije|eno potraìvanje, garant ili sporedni du`nik
ne stavi prigovor u pisanoj formi u roku od osam dana od
prijema ponude.
(17) Zalogodavac, du`nik obezbije|enog potraìvanja ili
bilo koji garant ili sporedni du`nik moè povratiti svojinu na
zaloènoj stvari kada namiri sva potraìvanja obezbije|ena za-
logom i razumne tro{kove predvi|ene stavom 11 ovog ~lana.
Povra}aj svojine moè biti izvr{en do trenutka raspolaganja
zaloènom stvari od strane zalogoprimca ili prije nego {to
zalogoprimac prihvati tu stvar radi potpunog ili djelimi~nog
ispunjenja obezbije|enog potraìvanja.
(18) Ako zalogoprimac preduzima radnje koje nijesu u
saglasnosti sa odredbama ove glave, kao na primjer: prekom-
jerno o{te}enje, uni{tenje i drugo, nadle`ni sud moè zalogop-
rimcu, na zahtjev zalogodavca ili lica ovla{}enog da primi
obavje{tenje (uklju~uju}i lice o ~ijoj je zalozi na istoj stvari dato
odgovaraju}e obavje{tenje zalogoprimcu prije raspolaganja),
ograni~iti pravo ili zabraniti raspolaganje. Ako je raspolaganje
ve} izvr{eno, zalogodavac ili bilo koje lice ovla{}eno da primi
obavje{tenje ima pravo da se naplati od zalogoprimca za svaki
101
gubitak prouzrokovan neispunjenjem uslova iz odredaba ove

glave.
Sudska za{tita
^lan 21
(1) U postupku pred bilo kojim sudom protiv registra
(,,tuènog“) ili bilo kojeg od njegovih rukovodilaca, zaposlenih
ili zastupnika koji se ti~e bilo koje radnje preduzete u postupku
propisanom ovim zakonom, u odlu~ivanju suda po pitanju da li
je tuèni postupao nezakonito, na {tetan na~in ili nemarno, sud
}e jedino utvr|ivati da li je tuèni o~igledno prekora~io ov-
la{}enja ili vr{io du`nosti na arbitraran ili samovoljan na~in, u
svjetlu svih ~injenica i okolnosti, odredaba i cilja ovog zakona.
(2) Ovla{}eno lice, slu`benik ili zastupnik registra nije
odgovoran za {tetne ili druge posljedice radnji ili propusta,
u~injenih u postupku ukoliko je postupao savjesno.
Glava VI
PRELAZNA I ZAVR[NA ODREDBA
Prelazna odredba
^lan 22
1) Zalo`na prava i drugi tereti na pokretnim stvarima koji
postoje na dan stupanja na snagu ovog zakona proizvode pravno
dejstvo u odnosu na tre}a lica, ako povjerilac registruje prijavu
o zalozi u roku od 60 dana od dana po~etka rada registra. Prijava
o zalozi registrovana u skladu sa ovim ~lanom ne mora biti
dostavljena u prisustvu du`nika ili uz njegov potpis.
2) Odredbe drugih zakona koje su u suprotnosti sa odred-
bama ovog zakona, nakon njegovog stupanja na snagu ne}e se
primjenjivati.
102
Emilija Durutovi}
Zavr{na odredba
^lan 23
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljiva-
nja u ,,Slu`benom listu Republike Crne Gore“, a primenjiva}e
se od 1. januara 2003. godine.
103
OSNOVNOM SUDU XXX
Povjerilac: XXX
Du`nik: XXX
ZAJEDNI^KI PREDLOG ZA OBEZBJE\ENJE

prava na nepokretnosti
Izme|u povjerioca i du`nika zaklju~en je Ugovor o kreditu
broj _______ od _______ godine u iznosu od _______ EUR,
sa rokom vra}anja od _______ dana (mjeseci ili godina) i
kamatom od _______ % godi{nje.
Povjerilac i du`nik u smislu ~lana 234 ZIP-a saglasno
predlaù da Sud odredi ro~i{te na kome }e u zapisniku utvrditi
sporazum o postojanju potraìvanja i vremenu njegovog dospi-
je}a, njihovu saglasnost da se popisom zalo`nog prava na
nepokretnosti du`nika obezbje|uje nov~ano potraìvanje povje-
rioca.
DU@NIK POVJERILAC
Na osnovu saglasnog predloga stranaka podnijetog u smislu
~lana 233 ZIP-a, Sud primjenom ~lana 234 istog Zakona
utvr|uje Sporazum stranaka o postojanju potraìvanja i vremenu
dospije}a i njihovu saglasnost da se upisom zalo`nog prava na
nepokretnosti Du`nika obezbijedi potraìvanje Povjerioca, kako
slijedi:
SPORAZUM
o obezbje|enju nov~anog potraìvanja upisom
zalo`nog prava na nepokretnosti Du`nika
zaklju~en izme|u:
104
Obrasci
1. Povjerioca: XXX (u daljem tekstu: Povjerilac)

2. Du`nika: XXX (u daljem tekstu: Du`nik)
I Povjerilac i du`nik saglasno konstatuju da su zaklju~ili:
– Ugovor o kreditu broj _______ u iznosu od _______
EUR, sa rokom vra}anja od _______ dana (mjeseci
ili godina) i kamatom od _______ % godi{nje, koji
je u prilogu ovog Sporazuma.
II Za obezbje|enje nov~anog potraìvanja iz Ugovora na-
vedenog u stavu I, Povjerilac i Du`nik su saglasni da se
izvr{i uknji`ba zalo`nog prava na nepokretnosti Du`nika
radi sticanja zalo`nog prava Povjerioca i to:
Red.br.
Opis nepokretnosti
Br.kat.parc.
KO i posj.list
Pribli`na vrijednost
Napomena (povr{ina i sl.)
III Du`nik se obavezuje da:
– nepokretnost(i) iz stava II ne}e otu|ivati ni opte-
re}ivati bez pismene saglasnosti Povjerioca do ko-
na~nog izmirenja svih obaveza po Ugovoru iz stava
I, odnosno da }e se za vrijeme trajanja zaloge
uzdràvati od bilo koje radnje koja bi umanjivala
vrijednost zaloènih stvari, bilo pravnim poslom ili
fizi~kim radnjama, a u protivnom Povjerilac je ov-
la{}en da cjelokupno potraìvanje sa pripadaju}im
kamatama obezbije|eno ovom zalogom naplati prije
dospjelosti.
(Eventualno)
– da }e nepokretnost(i) iz stava II do kona~nog izmi-
renja svih obaveza po Ugovoru iz stava I redovno
105
osiguravati od svih rizika na punu stvarnu vrijednost

sa vinkulacijom polise u korist Povjerioca.
IV Povjerilac i du`nik su saglasni da ovaj Sporazum potpi{u
na zapisnik pred sudom koji ima snagu sudskog porav-
nanja.
U slu~aju da Du`nik ne izvr{i u roku svoju dospjelu obavezu
po Ugovoru iz ta~ke I ili se steknu uslovi za raskid Ugovora,
smatra}e da je ovaj Sporazum postao izvr{an i Povjerilac je
ovla{}en da podnese predlog sudu da odredi izvr{enje na nepo-
kretnosti Du`nika radi namirenja ukupnog nov~anog potraìva-
nja obezbije|enog ovim Sporazumom sa pripadaju}om ugovor-
nom i zateznom kamatom i tro{kovima, a prema Zakonu o
izvr{nom postupku.
V Sve sudske i druge tro{kove u vezi sprovo|enja ovog
Sporazuma snosi}e Du`nik.
Nakon {to je prednji Sporazum pro~itan prisutnim puno-
mo}nicima stranaka i oni izjavili da on predstavlja izraz njihove
slobodne volje, da shvataju zna~aj me|usobno preuzetih obave-
za i Zapisnik bez primjedbi potpisuju i priznaju mu snagu
sudskog poravnanja i izvr{nog naslova, Sud donosi
RJE[ENJE
Prihvata se Sporazum stranaka o obezbje|enju potraìvanja

uknji`bom zalo`nog prava na nepokretnosti Du`nika, unijet u
ovaj Zapisnik koji ima snagu sudskog poravnanja.
Na osnovu ~lana 235 Zakona o izvr{nom postupku OD-
RE\UJE SE OBEZBJE\ENJE nov~anog potraìvanja Povjeri-
oca, XXX, prema du`niku XXX shodno Ugovoru o kreditu broj
_______ u iznosu od _______ EUR, sa rokom vra}anja od
_______ dana (mjeseci ili godina) i kamatom od _______ %
106
Obrasci
godi{nje, uknji`bom zalo`nog prava Povjerioca na napokretnosti

Du`nika koja je u upisana u Sporazumu stranaka.
Opisana nepokretnost se ostavlja na kori{}enje Du`niku.
Du`niku se zabranjuje raspolaganje opisanom nepokret-
no{}u otu|enjem ili optere}enjem i upozorava se na krivi~no-
pravne posljedice postupanja protivno ovoj zabrani.
Obavezuje se du`nik da plati sudske tro{kove u iznosu od
_______ EUR, a na ime predloga, sprovo|enja uknji`be i drugih
tro{kova.
Ovaj potpisani Zapisnik o sporazumu stranka ima snagu
sudskog poravnanja.
Rje{enje je strankama objavljeno.
Potpisom Zapisnika stranke potvr|uju da su primile prim-
jerak Zapisnika.
Du`nik se odri~e prava na prigovor, a Povjerilac prava na
àlbu.
Utvr|uje se da je Rje{enje postalo pravosna`no i izvr{no.
ZAPISNIÂR, STRANKA,
PREDSJEDNIK VIJE]A SUDIJA,
107
OSNOVNOM SUDU XXX

Povjerilac: XXX
Du`nik: XXX
ZAJEDNI^KI PREDLOG ZA OBEZBJE\ENJE

prava na pokretnim stvarima Du`nika
Izme|u Povjerica i Du`nika zaklju~eni je Ugovor o kreditu
broj _______ od _______ godine u iznosu od _______ EUR,
sa rokom vra}anja od _______ dana (mjeseci ili godina) i
kamatom od _______ % godi{nje.
Povjerilac i Du`nik u smislu ~lana 234 ZIP-a saglasno
je}a, njihovu saglasnost da se popisom pokretnih stvari Du`nika
obezbijedi nov~ano potraìvanje Povjerioca.
DU@NIK POVJERILAC
Na osnovu saglasnog predloga stranaka podnijetog u smislu

~lana 233 ZIP-a, Sud primjenom ~lana 234 istog Zakona
utvr|uje Sporazum stranaka o postojanju potraìvanja i vremenu
dospije}a i njihovu saglasnost da se popisom pokretnih stvari
Du`nika obezbijedi potraìvanje Povjerioca, kako slijedi:
SPORAZUM
o obezbje|enju nov~anog potraìvanja
zasnivanjem zalo`nog prava popisom pokretnih
stvari Du`nika
zaklju~en izme|u:
108
Obrasci
1. Povjerioca: XXX (u daljem tekstu: Povjerilac)

2. Du`nika: XXX (u daljem tekstu: Du`nik)
I Povjerilac i Du`nik saglasno konstatuju da su zaklju~ili:
– Ugovor o kreditu broj _______ u iznosu od _______
EUR, sa rokom vra}anja od _______ dana (mjeseci
ili godina) i kamatom od _______ % godi{nje, koji
je u prilogu ovog Sporazuma.
II Za obezbje|enje nov~anog potraìvanja iz Ugovora na-
vednog u stavu I, Povjerilac i Du`nik su saglasni da se
izvr{i popis pokretnih stvari Du`nika radi sticanja za-
lo`nog prava Povjerioca i to:
Red.broj
Opis pokretnih stvari
Broj komada
Lokacija stvari, mjesto, ul. i br.
Pribli`na vrijednost
Napomena
III Du`nik se obavezuje:
– da pokretne stvari iz stava II ne}e otu|ivati ni opte-
re}ivati bez pismene saglasnosti Povjerioca do ko-
na~nog izmirenja svih obaveza po Ugovoru iz stava
I, odnosno da }e se za vrijeme trajanja zaloge
uzdràvati od bilo koje radnje koja bi umanjivala
vrijednost zaloènih stvari, bilo pravnim poslom ili
fizi~kim radnjama, a u protivnom Povjerilac je ov-
la{}en da cjelokupno potraìvanje sa pripadaju}im
kamatama obezbije|eno ovom zalogom naplati prije
dospjelosti.
– da }e pokretne stvari iz stava II do kona~nog izmi-
renja svih obaveza po Ugovoru iz stava I redovno
109
osiguravati od svih rizika na punu stvarnu vrijednost

sa vinkulacijom polise u korst Povjerioca.
IV Povjerilac i Du`nik su saglasni da ovaj Sporazum potpi{u
na zapisnik pred sudom koji ima snagu sudskog porav-
nanja.
U slu~aju da Du`nik ne izvr{i u roku svoju dospjelu
obavezu po Ugovoru iz stava I ili se steknu uslovi za
raskid Ugovora, smatra}e se da je ovaj Sporazum postao
izvr{an i Povjerilac je ovla{}en da podnese predlog sudu
da odredi izvr{enje na pokretnim stvarima Du`nika radi
namirenja ukupnog nov~anog potraìvanja obezbije|e-
nog ovim Sporazumom sa pripadaju}om ugovornom i
zateznom kamatom i tro{kovima, a prema Zakonu o
izvr{nom postupku.
V Sve sudske i druge tro{kove u vezi sprovo|enja ovog
Sporazuma snosi}e Du`nik.
mo}nicima stranaka i oni izjavili da on predstavlja izraz njihove
slobodne volje, da shvataju zna~aj me|usobno preuzetih obave-
za i Zapisnik bez primjedbi potpisuju i priznaju mu snagu
sudskog poravnanja i izvr{nog naslova, Sud donosi
RJE[ENJE
Prihvata se Sporazum stranaka o obezbje|enju potraìvanja

zasnivanjem zalo`nog prava popisom pokretnih stvari Du`nika,
unijet u ovaj Zapisnik koji ima snagu sudskog poravnanja.
Na osnovu ~lana 235 Zakona o izvr{nom postupku OD-
RE\UJE SE OBEZBJE\ENJE nov~anog potraìvanja Povjeri-
oca, XXX, prema du`niku XXX shodno Ugovoru o kreditu broj
_______ u iznosu od _______ EUR, sa rokom vra}anja od
_______ dana (mjeseci ili godina) i kamatom od _______ %
110
Obrasci
godi{nje, POPISOM POKRETNIH STVARI koje su pobrojane

u Sporazumu stranaka.
Popisane stvari se ostavljaju na ~uvanje Du`niku.
Du`niku se zabranjuje raspolaganje popisanim stvarima
otu|enjem ili optere}enjem i upozorava se na krivi~no-pravne
posljedice postupanja protivno ovoj zabrani.
Povjerilac isti~e ovim popisom zalo`no pravo na popisanim
stvarima.
_______ EUR, a na ime predloga, sprovo|enja popisa i drugih
tro{kova.
Ovaj potpisani Zapisnik o sporazumu stranka ima snagu
sudskog poravnanja.
jerak Zapisnika.
Du`nik se odri~e prava na prigovor, a Povjerilac prava na
àlbu.
Utvr|uje se da je Rje{enje postalo pravosna`no i izvr{no.
ZAPISNIÂR, STRANKA,
PREDSJEDNIK VIJE]A SUDIJA,
111
OSNOVNI SUD XXX
Povjerilac: XXX
Du`nik: XXX
ZAJEDNI^KI PREDLOG
za obezbje|enje nov~anog potraìvanja
zasnivanjem zalo`nog prava na pokretnim
stvarima Du`nika bez njihove predaje povjeriocu
Izme|u Povjerioca i Du`nika zaklju~eni su Ugovor o kreditu

br._______ od _______ u iznosu od _______ EUR sa rokom
vra}anja od _______ dana (mjeseci ili godina) i kamatom od
_______ % godi{nje i Ugovor o davanju garancije za pla}anje
br. _______ od _______ u iznosu od _______ EUR sa rokom
vaènja do _______.
Povjerilac i Du`nik u smislu ~lana 234 ZIP-a saglasno
je}a, njihovu saglasnost da se konstituisanjem zalo`nog prava
na pokretnim stavrima Du`nika obezbijedi nov~ano potraìvanje
povjerioca i donese:
RJE[ENJE
na osnovu ~lana 235 Zakona o izvr{nom postupku odre|uje

se obezbje|enje nov~anog potraìvanja XXX prema Du`niku
XXX po Ugovoru o kreditu br. _______ od _______ u iznosu
od _______ EUR sa rokom vra}anja od _______ dana (mjeseci
ili godina) i kamatom od _______ % godi{nje i Ugovoru o
112
Obrasci
davanju garancije za pla}anje br. ______ od _______ u iznosu

od _______ EUR sa rokom vaènja do _______.
Popisom pokretnih stvari Du`nika popisuju se sljede}e po-
kretne stvari:
1. Vu~no vozilo marke XXX, broj {asije XXX, broj moto-
ra_______, registarske oznake XXX,
2. Vu~no vozilo marke XXX, broj {asije XXX, broj motora
XXX, registarske oznake XXX,
3. Priklju~no vozilo marke XXX, broj {asije XXX, regis-
tarske oznake XXX,
tarske oznake XXX.
_______ EUR, a na ime predloga, sprovo|enja popisa i drugih
tro{kova.
POVJERILAC DU@NIK
XXX XXX
PRILOG:
– Sporazum
– Ugovor o kreditu
113
IZJAVA1
1. XXX XXX
(naziv – ime lica ) (sjedi{te – adresa)
korisnik kredita po Ugovoru o kreditu br. _______ od _______
u iznosu od _______ EUR sa rokom vra}anja _______ dana
(mjeseci ili godina) i kamatom od _______ % godi{nje i Ugo-
voru o davanju garancije za pla}anje br. ________ od ________
u iznosu od ________ EUR sa rokom vaènja do ________,
kao obezbje|enje traènog plasmana predlaè zasnivanje ru~ne
zaloge na pokretnim stvarima i to:
tarske oznake XXX,
tarske oznake XXX.
Vlasnik pokretnih stvari iz ta~. 1 ove izjave izjavljuje:
– da pokretne stvari ne}e otu|ivati do kona~nog izmi-
renja svih obaveza po odobrenom kreditu,
– da predloène stvari nijesu zaloène i da ne}e biti
zaloène do otplate kredita u cjelosti,
– da }e sa XXX zaklju~iti sporazum na zapisnik pred
Sudom na osnovu koga se vr{i obezbje|enje datog
kredita zasnivanjem zalo`nog prava na pokretnim
1 Izjava se daje jer pokretne stvari ostaju kod du`nika (tzv. bezdràvinska
zaloga)
114
Obrasci
stvarima shodno odredbama Zakona o izvr{nom po-

stupku,
– da je upoznat sa odredbama Poslovne politike XXX,
prema kojim odredbama je obezbje|enje potraìvanja
uslov za pu{tanje plasmana u te~aj.
U XXX, Davalac izjave:
24. 10. 2002. god.
(potpis ovla{}enog lica-du`nika)
115
OSNOVNI SUD XXX
PRISUTNI OD SUDA:
Sudija:
Zapisni~ar: Dana:
ZAPISNIK
Bez poziva pristupili punomo}nik povjerioca XXX i zastup-
nik du`nika XXX sa predlogom da Sud donese rje{enje o
uknji`bi zalo`nog prava po zajedni~kom predlogu Povjerioca i
Du`nika.
Sud donosi sljede}i:
ZAKLJUÂK
Prihvata se predlog stranaka pa se zapisni~ki konstatuje
njihov sporazum kako slijedi.
Povjerilac u svemu ostaje pri zajednilkom predlogu.
Du`nik u svemu, kao i punomo}nik Povjerioca prihvata da
se sa~ini i potpi{e navedeni Sporazum radi obezbje|enja
nov~anog potraìvanja zasnivanjem zalo`nog prava na pokret-
nim stavrima Du`nika i to:
tarske oznake XXX,
116
Obrasci

tarske oznake XXX,
Sa ovim Povjerilac i Du`nik u smislu odredaba ~l. 234
Zakona o izvr{nom postupku zaklju~uju sljede}i:
SPORAZUM
o obezbje|enju potraìvanja uknji`bom zalo`nog
prava na pokretnim stvarima Du`nika
1. Du`nik XXX prihvata da se za obezbje|enje nov~anog

potraìvanja XXX nastalog po osnovu Ugovora o kreditu
br. ________od________ u iznosu od ________ EUR,
sa kamatama i tro{kovima i Ugovora o davanju garancije
za pla}anje br. ________ od________ u iznosu od
________ EUR zasnuje zalo`no pravo na pokretnim
stvarima koje du`nik ima u svom vlasni{tvu.
Ukupno predmetno potraìvanje Povjerioca prema Du`niku
u svemu prema Ugovoru iznosi ________ EUR.
2. Du`nik se obavezuje da pokretne stvari iz ta~. 1 ne}e
otu|iti do kona~nog izmirenja obaveza po Ugovoru iz
ta~. 1 ovog Sporazuma, odnosno da }e se za vrijeme
trajanja zaloge uzdràvati od bilo koje radnje koja bi
umanjila njihovu vrijednost.
3. Povjerilac i Du`nik su saglasni da ovaj Sporazum pot-
pisan na Zapisnik pred Sudom ima snagu sudskog po-
ravnanja.
U slu~aju da du`nik ne izvr{i u roku svoju obavezu po
Ugovoru ili se steknu uslovi za raskid Ugovora, ovaj
Sporazum ima snagu izvr{ne isprave u smislu ~l. 17 i 19
Zakona o izvr{nom postupku i Povjerilac je ovla{}en da
podnese predlog Sudu da odredi izvr{enje na pokretnim
117
stvarima Du`nika radi namirenja ukupnog nov~anog po-

traìvanja obezbije|enog ovim Sporazumom.
4. Sve sudske i druge tro{kove u vezi sprovo|enja ovog
Sporazuma snosi Du`nik.
mo}nicima stranaka i oni izjavili da isti predstavlja izraz
njihove slobodne volje, da shvataju zna~aj me|usobnih
preuzetih obaveza i Zapisnik bez primjedbe potpisuju i
priznaju mu snagu sudskog poravnanja i izvr{nog naslo-
va, Sud donosi:
RJE[ENJE
Na osnovu ~l. 234 Zakona o izvr{nom postupku utvr|uje se

prednji Sporazum stranaka o obezbje|enju potraìvanja uk-
nji`bom zalo`nog prava na pokretnim stvarima Du`nika unijet
u ovaj Zapisnik koji ima snagu sudskog poravnanja i izvr{ne
isprave.
Na osnovu ~l. 235 Zakona o izvr{nom postupku odre|uje
se obezbje|enje nov~anog potraìvanja Povjerioca – XXX pre-
ma Du`niku – XXX.
Istovremeno, Du`niku se zabranjuje raspolaganje popisanim
stvarima u smislu otu|enja ili optere}enja i upozorava se na
krivi~no-pravne posljedice postupanja protivno ovoj zabrani (~l.
236 st. 2 u vezi ~l. 71 Zakona o izvr{nom postupku).
Povjerilac sti~e ovim popisom zalo`no pravo na popisanim
stvarima.
Obavezuje se Du`nik da plati sudske tro{kove u iznosu od
________ EUR.
118
Obrasci

jerak Zapisnika.
Du`nik se odri~e prava na prigovor.
Utvr|uje se da je rje{enje postalo izvr{no.
U XXX
Zapisni~ar, Sudija,
Stranke:
1. Povjerilac:
XXX
2. Du`nik:
XXX
119
ZAKLJU^CI SAVJETOVANJA
CENTAR ZA OBUKU SUDIJA REPUBLIKE CRNE GORE

,,Stvarnopravna sredstva obezbje|enja nov~anih potraìvanja“
13. jun, Podgorica
U iznalaènju najboljih i najefikasnijih oblika obezbje|enja

povjerilaca, pored klasi~ne ru~ne zaloge (~l. 966–996 ZOO) i
hipoteke (~l. 61–69 ZOSPO), u na{ pravni sistem na saveznom
nivou uveden je i institut sporazumnog zasnivanja zaloge na
pokretnim i nepokretnim stvarima pred sudom. Crna Gora je
napravila zna~ajniji pomak naprijed u sistemu obezbje|enja
kada je donijela Zakon o fiducijarnom prenosu prava svojine
(,,Sl. list RCG“, br. 23–96), a izuzetno zna~ajne novine u
sistemu obezbje|enja donio je Zakon o zalozi kao sredstvu
obezbje|enja potraìvanja (,,Sl. list RCG“, br. 38/02).
– Zakon o zalozi donijet je sa ciljem da predstavlja ,,Je-
dinstveni sistem zalo`nog prava na pokretnoj imovini“
(~l. 1 st. 1 Zakona) uz odre|enje da se ,,odredbe drugih
zakona koje su u suprotnosti sa odredbama tog zakona,
nakon njegovog stupanja na snagu, ne}e primjenjivati“
(~l. 22 st. 2 Zakona).
– Uspostavljeni su raznolikost i paralelizam oblika obez-
bje|enja, koji nijesu u suprotnosti sa Zakonom o zalozi,
ali to ukazuje na neujedna~enost sistema, {to izaziva
ozbiljne zabune u praksi.
120
Zaklju~ci Savjetovanja
– I dalje su u primjeni, jer nijesu u suprotnosti sa Zakonom

o zalozi, budu}i da predstavljaju samo sloèniju formu,
odredbe Zakona o izvr{nom postupku iz 2000. godine
(~l. 232–237), o zaklju~enju sporazuma pred sudom o
zasnivanju zaloge na pokretnim i nepokretnim stvarima
pred sudom. Te odredbe preuzima i pro{iruje u pogledu
predmeta obezbje|enja i Predlog ZIP-a Crne Gore iz
2003. godine. Treba preispitati postojanje i dalje potrebe
za ovim odredbama. Po dono{enju Zakona o javnim
bilje`nicima, taj sporazum bi trebalo da ima javnobi-
lje`ni~ku formu, nasuprot obi~nog pismenog ugovora o
zalozi, kako ga reguli{e Zakon o zalozi.
– Tako|e, treba usaglasiti (mo`da i preispitati) postojanje
odredbi o sticanju svojine na zaloènoj stvari iz Zakona
o fiducijarnom prenosu prava svojine, u odnosu na od-
redbe ~l. 20 st. 16 i 17 Zakona o zalozi, koje ukazuju
na razli~iti koncepcijski pristup mogu}nosti sticanja svo-
jine na stvari du`nika (ili tre}eg lica) u postupku
obezbje|enja potraìvanja.
– Do dono{enja novog i savremenijeg zakonodavstva o
hipoteci, objektivno bi trebalo da otpadne i potreba za
fiducijarnim prenosom prava svojine na nepokretnosti-
ma, jer fiducijarni prenos svojine na nepokretnostima
,,umrtvljuje“ taj dio kapitala, i nije u funkciji razvoja
hipotekarnog trì{ta i hipotekarnih hartija od vrijednosti,
koji kod nas treba razvijati.
– Zakon o fiducijarnom prenosu prava svojine nesumnjivo
je predstavljao zna~ajniji zaokret u sistemu obezbje|enja,
jer je uveo bezdràvinsko obezbje|enje, pro{irio predmet
obezbje|enja i napustio na~elo oficijelnosti prilikom pro-
daje stvari u cilju namirenja. U tom dijelu, oslanja se na
rje{enja anglo-saksonskog sistema. U pogledu tehnike
121
obrade, jasno}e i konciznosti, uskla|en je sa odgovara-

ju}im odredbama ZOO i ZOSPO.
– Nasuprot njemu, Zakon o zalozi iako sadrì veoma sav-
remena rje{enja i rezultat je visoko razvijene poslovne
prakse, kakva postoji u Sjedinjenim ameri~kim dràva-
ma, predstavlja potpunu recepciju zakona iz anglo-sak-
sonskog sistema i zato djeluje kao strano tijelo u na{em
sistemu.
Izostala je njegova neophodna harmonizacija i uklapanje
u postoje}i sistem.
Ovaj Zakon se odlikuje neodgovaraju}om pravnom ter-
minologijom. Mnogi pojmovi i formulacije nijesu upo-
dobljeni pozitivnom pravu. Postoji i niz druga~ijeg oz-
na~avanja poznatih pojmova pozitivnog prava, osim onih
koji su potpuno novi. Tako|e, postoje i primjeri o~igled-
no pogre{nih prevoda.
Na primjer, analizom ~lana 2 Zakona o zalozi, uvi|a se
sljede}e:
– pojam pokretne imovine (stvari) u st. 1 Zakona, zbog
odre|enja u zagradi, je nejasan i nedovoljno razgrani~en
u odnosu na pojam ,,pokretne stvari“ iz ~l. 2 Zakona i
,,imovinu“ kako je odre|ena u ~l. 15 st. 4 ta~. 3 Zakona.
Svo|enje pojma ,,imovine“ na stvari je neprihvatljivo;
– ,,sirovine“ i ,,materijale koji se koriste pri obavljanju
djelatnosti“, trebalo je definisati kao stvari odre|ene po
rodu koje ~ine ekonomsku cjelinu;
– za ,,nepokretnosti po namjeni“, adekvatniji nazivi su
,,pripadci“ i ,,prira{taj“;
– u ~l. 12 Zakona regulisano je perfektuiranje hartija od
vrijednosti u materijalizovanom obliku (njihovim ustu-
panjem u dràvinu zalogoprimcu).
122
Zaklju~ci Savjetovanja
Izostalo je da li se i kako perfektuiraju nematerijalizo-

vane hartije od vrijednosti koje su sada dominantne,
odnosno da li je dovoljno da se zaloga upi{e u Centralni
registar akcija ili upis treba izvr{iti i u Registar zaloga;
– ,,potraìvanje i ugovoreno pravo“, u na{em pravu je
klasi~na podjela na nov~ana i nenov~ana potraìvanja;
– umjesto pojma ,,prihod“ za sve {to je primljeno proda-
jom, razmjenom i dr., trebalo je upotrijebiti ustaljeni
pojam ,,protivuvrijednost“; nepotrebno je definisanje i
pro{irivanje pojma ,,lica“ i na republi~ke organe i organe
lokalne samouprave, s obzirom na to da kod nas ovi
organi ionako nemaju svojstvo pravnih lica; pored defi-
nisanja pojma ugovorne zaloge, suvi{no je definisanje
pojmova ,,zalogodavac“ i ,,zalogoprimac“, kao i pojma
,,zaloèna stvar“; jasno je i {to zna~i ,,obezbije|eno
potraìvanje“;
– me|utim, bilo je neophodno definisati pojam ,,teku}i
rad“, s obzirom na to da se po prvi put javlja u vezi sa
pojmom zaloge;
– nedosljedna je upotreba rije~i ,,imovina“ i ,,pokretna
stvar“;
– kod pojma ugovorne zaloge, u ~l. 3 st. 5 upotrebljava se
termin ,,dràvina“ umjesto ,,svojina“, jer zalogodavac
moè biti isklju~ivo vlasnik stvari.
Preuzimanje kompletnih zakonskih tekstova iz anglo-sak-
sonskog pravnog sistema problemati~no je, jer je veoma te{ko
razumjeti i primjenjivati zakon nezavisno od postoje}eg pravnog
sistema, koji je vjekovima gra|en na tradiciji kontinentalnog
prava, sa ustaljenim zna~enjem odre|enih apstraktnih pravnih
pojmova. Ova ~injenica }e bitno oteàti primjenu Zakona. U
na{em okruènju imamo suprotnih primjera. Na primjer, ,,Za-
kon o registrovanim zalogama na pokretnim stvarima i ~lanskim
123
udjelima“ Republike Srpske, u primjeni od 23.06. 2002. godine,

donijet je na insistiranje Ameri~ke agencije za me|unarodni
razvoj (USAID) sa ciljem da podstakne razvoj privatnog sek-
tora, ali je to u~injeno na na~in koji se uklapa u sistem,
konciznim i jasnim jezikom, primjereno postoje}oj tradiciji.
S obzirom na to da prema Ustavnoj Povelji Srbije i Crne
Gore, Crna Gora treba samostalno da donese Zakon o obliga-
cionim odnosima i Zakon o osnovnim svojinskopravnim odno-
sima, kao sistemske zakone, prilika je da se u me|uvremenu
preispitaju svi oblici obezbje|enja u pravnom sistemu, da se
upodobe tom sistemu, bez obzira da li }e obezbe|enje biti
predmet posebnog zakona ili dio sistema.
Treba hitno donijeti i propis o registru zaloga osnovom ~lana
19. Zakona o zalozi kao sredstvu obezbje|enja za upis ugovor-
ne, procesne i sudske zaloge. Tom registru treba povjeriti i upis
fiducijarnog prenosa prava svoijine na pokretnim stvarima (sad
su regulisani Uredbom Vlade o upisu ugovora o fiducijarnom
prenosu prava svojine), da bi se, uz posebno evidentirane po-
datke o optere}enju nekretnina, mogle na jednom mjestu sagle-
dati sve dugoro~ne obaveze i optere}enje ukupne imovine nekog
subjekta i njegov bonitet.
Sistem zakonskih propisa o obezbje|enju potraìvanja je
me|usobno konzistentan sistem normi sa istim ciljem. Tako ga
treba posmatrati i pri regulisanju i ujedna~avati, pojmovno i
terminolo{ki, a mo`da razmisliti i o kodifikaciji ovih propisa,
ako ne u jedan zakonik-zakon, a ono u jedan srodan sistem
pravnih normi, zasnovanih na istoj pravnoj {koli, primjenljivih
u Crnoj Gori.
Redovno se izbjegava regulisanje rambursnog ovla{}enja
kao jednog, u cijelom bankarskom svijetu prihva}enog sredstva
obezbje|enja. Sve banke svijeta ga primjenjuju. I to treba
obuhvatiti kod nas u jednom novom razmatranju sistema sred-
stava obezbje|enja potraìvanja.
124

Zbornik Radova Lex Commisoria PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zbornik Radova Lex Commisoria PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

STVARNOPRAVNA SREDSTVA OBEZBJE\ENJA

3. Zajedni~ki predlog stranaka sudu za obezbje|enje

Zaklju~ci Savjetovanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120

9:20–10:00 Otvaranje seminara

15:15–16:15 Zakon o fiducijarnom prenosu prava svojine

Po{tovane kolege i koleginice,

sude kao izvr{nog naslova u realizaciji obezbije|enih potra`iva-

nih i nepokretnih stvari povjeriocima uvodi se zna~ajna novina.

potpuno druga~ijoj tradiciji. Mo`e se re}i zbog na~ina na koji

tamo gdje se mogla upodobiti ve} postoje}oj, dijelom i neadek-

prava svojine, i instituta zasnivanja zaloge i hipoteke sporazu-

U okviru koncepta Savjetovanja da se da pregled pozitiv-

jina. Eventualna registracija ugovora o fiducijarnom prenosu

ZALOGA KAO SREDSTVO

2. Sve je to dovelo do situacije da je u na{ pravni sistem

nalaze materijalne, procesne i kaznene norme, do detalja raz-

3. Me|utim, izgleda, sve su to neophodnosti jednog prelaz-

4. Sa druge strane, ovo je samo po~etak jednog kompleks-

5. Harmonizacija sa evropskim pravom bio je te`ak proces

realni ugovor, a kasnije da je to konsensualni. Na{ Zakon o

2. Novija praksa dozvoljava da zalo`ena stvar ne mora biti

3. Po ZOO dvije karakteristike su bitne za zalogu: (i) ona

4. Prema na~inu nastanka, ru~na zaloga nastaje: na osnovu

5. Principi zalo`nog prava prema ZOO su: akcesornost,

Zaloga se mo`e dati za budu}u kao i za uslovnu obavezu

6. Savezni ZOO dozvoljava zalaganje potra`ivanja, ali to

Kod regulisanja davanja u zalogu drugih prava, ZOO (~l.

1. Sada imamo poseban Zakon o zalozi kao sredstvu

1a. Predmet zaloge je mnogo {iri od klasi~nog pojma pok-

neposje~eno drve}e, neobrani plodovi, nero|ena mladun~ad

~lanu i norma i procedura i sankcija odre|enog instituta. No, sa

(Na nekim mjestima u tekstu Zakona pogre{no su prevedeni

2. Mnogi pojmovi i formulacije nijesu upodobljeni pozitiv-

3. Zakon unosi jedan izuzetno va`an princip, a to je da nije

ne i onih vezanih za li~nost ili onih gdje je to zakonom

Ovdje vidimo tako|e i vezu zaloge sa prometom zalo`ene

4. I po novom Zakonu, prioritet ima, ranije registrovana

5. Na izvjestan na~in je nova i odredba da se zalo`ena stvar

6. Bez obzira na dosada{nja obja{njenja nekih instituta

Zakonom se posebno `eli naglasiti da je pravo zaloge,

ne{to jasnije tuma~enje, koje bi se moglo shvatiti da se

7. U novom Zakonu se srije}emo i sa pojmom ,,perfektui-

nje“, kao sa dva razli~ita pojma. Konstituisanje je uslov za

8. Defini{u}i ,,pokretnu stvar“ da je to ,,sve {to mo`e biti

9. ,,Potra`ivanje je pravo na naplatu nov~anog iznosa“

10. Sigurno je da }e nam trebati dosta vremena da prihva-

11. Jo{ jednom nagla{avamo da, bez obzira, {to se svaka

12. Zaloga na predmetu kupoprodaje je u stvari

1. Prestanak ugovorne registracije posebno je utvr|en za-

3. Sudska za{tita zaloge predvi|ena je ~lanom 20 Zakona.

Ovdje nije obra|en postupak upisa zaloge, jer je to predmet

Obezbje|enje potra`ivanja na pokretnim i nepokretnim stva-

kao republi~kog zakona, koji predla`e radna grupa u okviru

sano da obezbije|eno potra`ivanje mo`e biti odre|eno ili odre-

sudski parni~ni postupak u pore|enju sa vansudskim ugovornim

novan je Zakon o zalozi kao sredstvu obezbje|enja potra`ivanja.

Zakona o izvr{nom postupku. Da bi se hipoteka stekla nepo-

potra`ivanje obezbije|eno hipotekom namiruje iz vrijednosti

lisati pravo na nepokretnim stvarima. U reformi hipotekarnog

odnosi i na zasnivanje zaloge na pokretnim stvarima, ali u tom

u roku od osam dana ugovor je ni{tav. Postavlja se pitanje

Po odredbama ZOO za njegovo zaklju~enje je dovoljna prosta

PRAVO PRVENSTVENE NAPLATE