Zecharia Sitchin Posljedni Dani PDF

"Uzbudljiva... intrigantna.
"
— Washington Times
"Obavezno štivo za sve koje zanimaju dre-

vni misteriji." — New York City Tribune
"Izvanredno napisano... Sitchin je revan

istraživač." — Kirkus Reviews
"Inventivno i provokativno."
— Daily Mirror
"Dojmljivo" — Booklist
"Zemaljskim kronikama je suđeno da posta-

nu j e d n a od najznačajnijih i najkontrover-
znijih dodataka literaturi. Briljantan rad...
obavezno štivo!" — CryticalReview
"Uzbudljivo... Vjerodostojno... provokati-

vno i dojmljivo." — Library Journal
ZECHARIA SITCHIN
POSLJEDNJI
DANI
A R M A G E D O N I P R O R O Č A N S T V A
0 P O V R A T K U
Sedma i posljednja knjiga Zemaljskih kronika
TELEdisk, 2009.
P O S V E Ć E N O
M O M BRATU,
DR. A M N O N U S I T C H I N U ,
ČIJA AVIOKOZM1ČKA ZNANJA
SU MI BILA NEPROCJENJIVA
K N J I G E Z E C H A R I E S I T C H I N A D O S A D A O B J A V L J E N E
N A H R V A T S K O M J E Z I K U
DVANAESTI P L A N E T - Prva knjiga Zemaljskih kronika
S T E P E N I Š T E DO N E B A - D r a g a knjiga Zemaljskih kronika
RATOVI BOGOVA I L J U D I - Treća knjiga Zemaljskih kronika
I Z G U B L J E N A KRALJEVSTVA - Četvrta knjiga Zemaljskih kronika
REVIZIJA P O S T A N K A - Zasebno izdanje

Sadržaj
Predgovor: Prošlost, b u d u ć n o s t 9
Prvo poglavlje: Mesijanski sat 11
Drugo poglavlje: "Tako se dogodilo" 30
Treće poglavlje: Egipatska proročanstva, ljudske sudbine 46
Četvrto poglavlje: O bogovima i polubogovima 61
Peto poglavlje: Odbrojavanje do Sudnjeg dana 77
Šesto poglavlje: Prohujalo s v i h o r o m 94
Sedmo poglavlje: Sudbina je imala pedeset imena 112
Osmo poglavlje: U i m e Boga 133

Deveto poglavlje: Obećana zemlja 153
Deseto poglavlje: Križ na obzoru 174
Jedanaesto poglavlje. D a n Gospodinov 194
Dvanaesto poglavlje: Podnevna t a m a 215
Trinaesto poglavije: Kada su bogovi otišli sa zemlje 242
Četrnaesto poglavlje Posljednji dani 268
Petnaesto pogla vije: Jeruzalem: nestali kalež 285
Šesnaesto poglavlje: A r m a g e d o n i proročanstva o povratku 305
Postskriptum 324
O autoru 326
Predgovor:
P R O Š L O S T , B U D U Ć N O S T
"Kada će se vratiti?"
Ljudi koji su čitali moje knjige bezbroj puta postavili su mi to pitanje
u kojem su "oni" — Anunnakiji, vanzemaljci koji su došli na Zemlju sa
svog planeta po i m e n u Nibiru i koji su u davnini štovani kao bogovi. Hoće
li to biti kada n a m se Nibiru idući svojom izduljenom orbitom ponovno
približi, i što će se tada dogoditi? Hoće li u p o d n e biti mrak i hoće li se Ze-
mlja raspasti? Hoće li na Zemlju doći mir ili armagedon? H o ć e m o li imati
tisućljeće velikih nevolja i teških kušnji ili mesijanski Drugi dolazak? Hoće
li se to dogoditi 2012. ili kasnije, ili se uopće neće dogoditi?
To su velika pitanja koja najdublje ljudske n a d e i strepnje povezuju s
religijskim vjerovanjima i očekivanjima, pitanja što ih d o d a t n o usložnjava-
ju tekući događaji: ratovi u zemljama u kojima su započeli odnosi između
bogova i ljudi; prijetnje n u k l e a r n i m holokaustom; zastrašujuća silina pri-
rodnih katastrofa. To su pitanja na koja se nisam usudio odgovarati sve ove
godine, no sada se to više ne smije odgađati. Pitanja o povratku, m o r a m o
znati, nisu nova; u prošlosti su, kao što su i danas, bila čvrsto povezana
s očekivanjem dana Gospodnjeg, kraja vremena, armagedona. Prije četiri
tisućljeća Bliski istok svjedočio je bogu i njegovom sinu koji su obećali raj
na Zemlji. Prije više od tri tisućljeća egipatski kralj i egipatski narod čeznuli
su za mesijanskim dobom. Prije dva tisućljeća narod Judeje pitao se je li se
POSLJEDNJI DANI
pojavio Mesija, a mi smo još uvijek obuzeti tajnama tih događaja. Jesu li se
proročanstva počela obistinjivati?
Bavit ćemo se zbunjujućim odgovorima koji su se nudili, rješavati
drevne enigme, dešifrirati podrijetlo i značenje različitih simbola kao što
su križ, ribe, kalež. Opisat ćemo ulogu "mjesta povezanih sa svemirom"
u povijesnim događajima i pokazati zašto se prošlost, sadašnjost i budu-
ćnost sastaju u Jeruzalemu, mjestu "Veze neba i Zemlje". Nadalje, promi-
šljat ćemo zašto je sadašnje dvadeset i prvo stoljeće nove ere toliko slično
dvadeset i prvom stoljeću prije nove ere. Ponavlja li se povijest, je li suđeno
da se ponovi? Upravlja li svime mesijanski sat? Je li vrijeme ostvarivanja
proročanstava blizu?
Prije više od dva tisućljeća Danijel iz Starog zavjeta više je puta pi-
tao anđele: Kada? Kada će doći posljednji dani, kraj vremena? Prije više
od tri stoljeća glasoviti sir Isaac N e w t o n , koji je razotkrio tajne kretanja
nebeskih tijela, napisao je rasprave o starozavjetnoj Knjizi Danijelovoj i
novozavjetnoj Knjizi otkrivenja. Analizirat ćemo njegove nedavno p r o n a -
đene, r u k o m pisane izračune povezane s posljednjim d a n i m a , kao i novija
pretkazanja Kraja.
I hebrejska Biblija i Novi zavjet tvrde da su tajne b u d u ć n o s t i skri-
vene u prošlosti, te da je s u d b i n a Z e m l j e povezana s nebesima, a život
i s u d b i n a čovječanstva s Bogom i bogovima. Baveći se o n i m e što se tek
treba dogoditi iz povijesti p r e l a z i m o na proročanstvo, j e d n o ne može
biti shvaćeno bez drugoga, pa ć e m o govoriti o oboje. Vođeni t i m e , p o -
g l e d a j m o ono što će se dogoditi kroz p r i z m u onoga što je bilo. Odgovo-
ri će vas zasigurno i z n e n a d i t i .
ZECHARIA S I T C H I N
New York, studeni 2006.
Prvo poglavlje
MESIJANSKI SAT
G
dje god se čovjek okrene, čovječanstvo kao d a j e obuzeto apokalipti-
č n o m strepnjom, mesijanskim žarom i tjeskobom kraja vremena.
Vjerski fanatizam iskazuje se u ratovima, p o b u n a m a i pokoljima "ne-
vjernika". Vojske koje su nagomilali kraljevi Z a p a d a ratuju s vojskama kra-
ljeva Istoka. Sudar civilizacija potresa temelje t r a d i c i o n a l n i h n a č i n a života.
Krvoprolića gutaju gradove; veliki i m o ć n i sklanjaju se iza visokih zaštitnih
zidova. Prirodne nepogode i sve snažnije katastrofe navode ljude da se pi-
taju: je li čovječanstvo zgriješilo, svjedoči li Božjem gnjevu, čeka li ga još
j e d a n opći potop? Je U ovo apokalipsa? M o ž e li biti — hoće li biti — spase-
nja? Je li mesijansko doba već otpočelo?
Vrijeme — dvadeset i prvo stoljeće poslije nove ere — ili je to bilo
dvadeset i prvo stoljeće prije nove ere?
Ispravan odgovor je 'da i 'da: i u našem v r e m e n u i u t i m d r e v n i m
v r e m e n i m a . To su okolnosti današnjeg vremena, ali i vremena od prije više
od četiri tisućljeća. Z a p a n j u j u ć a sličnost tih dvaju vremena posljedica je
događaja što su se dogodili na sredini perioda koji je protekao i z m e đ u njih
— u razdoblju povezanom s mesijanskim žarom za vrijeme Isusa.
Ta su tri kataklizmička razdoblja za čovječanstvo i njegov planet — dva
u pisanoj povijesti (oko 2100. godine pr. n. e. i z a t i m na prijelazu iz stare u
POSLJEDNJI DANI
novu ere) i jedno u bliskoj budućnosti — povezana. Jedno je dovelo do dru-

gog i jedno se može razumjeti isključivo razumijevanjem drugoga. Sadašnjost
proistječe iz prošlosti, prošlost je budućnost. Za sva tri razdoblja ključno je
Mesijansko očekivanje, sva tri povezuje Proročanstvo.
Odgovor na pitanje kako će se završiti sadašnje doba velike nevolje i
kušnje — na pitanje što nosi budućnost — zahtijeva ulazak u d o m e n u pro-
ročanstva. Naše proročanstvo neće biti gemišt od novootkrivenih pretkazanja
čija je glavna značajka strah od propasti ili kraja. Mi ćemo se osloniti na
drevne zapise koji su dokumentirali prošlost, predvidjeli budućnost i zabilje-
žili prijašnja mesijanska očekivanja — prorokujući budućnost u prošlosti i,
skloni smo misliti, budućnost koja je pred nama.
U sva tri apokaliptična primjera — dva koja su se već dogodila i jedan
koji će se uskoro dogoditi — fizički te duhovni odnos između neba i Zemlje
bio je i ostao od stožerne važnosti za događaje. Fizički aspekti bili su izraženi
postojanjem mjesta koja su Zemlju povezivala s nebesima, mjesta koja su bila
određena ključnima, koja su bila žarišta događaja, a duhovni su aspekti bili
izraženi u onome što nazivamo religija. U sva tri slučaja ključna je bila pro-
mjena odnosa između čovjeka i boga, osim oko 2100. godine pr. n. e., kada
se čovječanstvo suočilo s prvim od ta tri epohalna prevrata i kada se radilo o
odnosu između ljudi i bogova, u množini. Je li se taj odnos uistinu promijenio
čitatelj će uskoro otkriti.
Priča o bogovima, Anunnakijima ("onima koji su s neba došli na Ze-

mlju"), kako su ih zvali Sumerani, počinje s njihovim dolaskom na Zemlju
s planeta Nibiru u potrazi za zlatom. Priča o njihovom planetu u davnini
je opisana u Epu o stvaranju, dugačkom zapisu na sedam ploča. Obično se
smatra da se radi o alegorijskom mitu, plodu primitivnih umova koji su o
planetima govorili kao o živim bogovima koji se međusobno bore. No kao
što sam pokazao u svojoj knjizi Dvanaesti planet, taj drevni tekst u stvari je
sofisticirana kozmogonija koja n a m govori kako se zalutali planet prolazeći
kroz naš Sunčev sustav sudario s planetom zvanim Tiamat: sudar je rezultirao
12
MESIJANSKI SAT
n a s t a n k o m Zemlje i njezina mjeseca, asteroidnog pojasa i k o m e t a , te zaro-

bljavanjem samog "upadača" u veliku eliptičnu orbitu za čiji mu prolazak
treba oko 3.600 zemaljskih godina, (slika 1).
SLIKA I
S u m e r s k i zapisi kažu n a m da su A n u n n a k i j i na Z e m l j u došli sto

dvadeset takvih orbita — 4 3 2 . 0 0 0 z e m a l j s k i h g o d i n a — prije P o t o p a
("Velike p o p l a v e " ) . K a k o i zašto su došli, njihovi prvi gradovi u E . D I N -
u (biblijskom E d e n u ) , njihovo stvaranje A d a m a i Eve i razlozi tog stva-
ranja te d o g a đ a j i n a k o n k a t a s t r o f a l n o g p o t o p a — sve je i s p r i č a n o i opi-
sano u seriji m o j i h knjiga Zemaljske kronike i to ovdje n e ć e m o p o n a -
vljati. N o , prije nego što k r e n e m o kroz vrijeme do z n a č a j n o g dvadeset i
prvog stoljeća prije nove ere, m o r a m o se prisjetiti n e k i h p r e t p o t o p n i h i
poslijepotopnih prijelomnih događaja.
Biblijska p r i č a o P o t o p u , koja p o č i n j e šestim p o g l a v l j e m P o s t a n -
ka, svoje k o n t r a d i k c i j e p r i p i s u j e j e d n o m božanstvu, J a h v i , koji je isprva
o d l u č a n da izbriše čovječanstvo s lica Z e m l j e , a z a t i m se n a r o č i t o t r u d i
da ga spasi uz p o m o ć N o e i njegove arke. R a n i j i , s u m e r s k i izvori te p r i č e
n e z a d o v o l j s t v o č o v j e č a n s t v o m p r i p i s u j u bogu Enlilu, a p r o t u a k c i j u da
spasi čovječanstvo bogu Enkiju. U Bibliji je radi m o n o t e i z m a z a t a š k a n o
13
POSLJEDNJI DANI
ne samo neslaganje Enlila i Enkija nego i suparništvo i sukob između

dva klana A n u n n a k i j a koji je odredio tijek kasnijih zbivanja na Zemlji.
Taj sukob između dvojice bogova i njihovog potomstva, kao i između
zemaljskih područja koja su im bila dodijeljena nakon Potopa, mora se
imati u vidu kako bi se razumjelo sve što se nakon toga dogodilo.
Enki i Enlil bili su polubraća, sinovi vladara Nibirua po imenu Anu.
Njihov sukob na Zemlji vuče korijene s njihovog matičnog planeta Ni-
birua. Enki — tada zvan EA ("Onaj čiji je dom voda") — bio je Anu-
ov prvorođenac, m e đ u t i m ne od njegove zakonite supruge Antu. Kada je
Antu — Anuova polusestra — Anuu rodila Enlila, Enlil je postao zakoniti
prijestolonasljednik Nibirua iako nije bio prvorođeni sin. Neizbježno ogor-
čenje kod Enkija i obitelji njegove majke dodatno je potpirivala činjenica
da je već Anuovo sjedanje na prijestolje bilo problematično: nakon što je
Anu izgubio bitku za nasljedstvo od suparnika po imenu Alalu, kasnije je
uzurpirao prijestolje izvršivši državni udar, natjeravši Alalua da pobjegne s
Nibirua kako bi spasio goli život. To ne samo da je Enkijevo ogorčenje vra-
tilo u vrijeme njegovih predaka nego je postavilo i neke druge izazove pred
Enlilovo vodstvo, kao što je opisano u epu Priča o Anzuu. (Za zamršene
odnose kraljevskih obitelji Nibirua te za podrijetla Anua i Antu te Enlila i
Enkija pogledajte Izgubljenu knjigu Enkijevu.).
Ključ za razrješavanje tajne nasljeđivanja i brakova kod bogova bila je
moja spoznaja da su se ista pravila primjenjivala i na ljude koje su ovi iza-
brali da im služe kao njihovi opunomoćenici u čovječanstvu. Biblijska priča
o patrijarhu Abrahamu gdje se govori {Postanak 20:12) da on nije lagao
kada je svoju ženu Saru predstavio kao svoju sestru: "Doista, ona je moja
sestra, kći mog oca, ali ne i kći moje majke, i postala je m o j o m ženom."
Ne samo da je oženio svoju polusestru od druge majke (s kojom je imao
zajedničkog oca), nego je njezin sin — u ovom slučaju I z a k — postao zako-
niti nasljednik i nastavljač dinastije, a ne prvorođenac Jišmael, sin sluškinje
Hagare. (Kako su takva pravila o nasljeđivanju uzrokovala ogorčenu zavadu
između Raovih nasljednika u Egiptu, polubraće Ozirisa i Seta koji je oženio
polusestre IziGu i Neftis, objašnjeno je u knjizi Ratovi bogova i ljudi.)
14
MESIJANSKI SAT
Iako se ta pravila o nasljeđivanju čine zamršenima, temelje se na onome

što oni koji pišu o kraljevskim dinastijama nazivaju "krvne loze", što bi da-
nas trebalo biti prepoznato kao sofisticirane D N K genealogije koje su razliko-
vale generalnu D N K koja se nasljeduje od roditelja te mitohondrijsku D N K
(mtDNK) koju žene nasljeđuju isključivo od majke. Složeno no osnovno pra-
vilo bilo je sljedeće: dinastičke loze nastavljaju se kroz mušku lozu; prvorođeni
sin je sljedeći nasljednik; polusestra se može uzeti za ženu ako je imala drugu
majku; ukoliko ta polusestra kasnije rodi sina, taj sin — iako nije prvorođenac
— postaje zakoniti nasljednik i nastavljač dinastije.
Suparništvo dvojice braće - Eaa/Enkija i Enlila - zbog prijestolja bilo je do-
damo zakomplicirano njihovim osobnim suparništvom zbog ljubavi. Obojica
su željeli svoju polusestru Ninmah, čija majka je bila još jedna Anuova prile-
žnica. Ona je bila Eaova prava ljubav, m e đ u t i m nije mu bilo dopušteno da je
oženi. Zatim ju je uzeo Enlil i imao s njom sina po imenu Ninurta. Iako rođen
izvan braka, pravila o nasljeđivanju, s obzirom d a j e i prvorođeni sin i rođen od
kraljevske polusestre, učinila su ga Enlilovim neospornim nasljednikom.
Eaje, kako se navodi u knjigama Zemaljskih kronika, bio vođa prve skupine
od pedeset Anunnakija koji su stigli na Zemlju kako bi došli do zlata potrebnog
da zaštite atmosferu planeta Nibiru koja je propadala. Kada su početni planovi
propali na Zemlju je poslan njegov brat Enlil s još Anunnakija kako bi proširili
misiju na Zemlji. Kao da to nije bilo dovoljno da stvori neprijateljsko ozračje,
stigla je i N i n m a h kako bi služila kao glavna medicinska dužnosnica...
Dugačak tekst poznat pod nazivom Ep Alrahazjs priču o bogovima i

ljudima na Zemlji počinje s Anuovim posjetom Zemlji kako bi j e d n o m za
svagda riješio suparništvo svoje dvojice sinova koje je upropaštavalo sudbo-
nosnu misiju. Čak je ponudio da on ostane na Zemlji, a jedan od polubraće
preuzme kraljevsku krunu na Nibiruu. U tom smislu se, govore nam drevni
spisi, ždrijebalo ne bi li se odlučilo tko će ostati na Zemlji, a tko će zasjesti na
prijestolje Nibirua:
15
POSLJEDNJI DANI
Bogovi sklopili ruke,

Izvuko se ždrijeb i raspodijelile:
Anu se vrati u nebesa,
Enlilu je dana Zemlja;
Mora, kao petljom okružena,
Dana su princu Enkiju.
Ždrijeb je, dakle, presudio da se Anu vrati na Nibiru kao njegov

kralj. Ea, kojem je dana vlast nad m o r i m a i vodama (on je kasnije za
Grke bio "Posejdon", a za R i m l j a n e " N e p t u n " ) , dobio je epitet E N . K I
("Vladar Zemlje") kako bi ga se p r i m i r i l o , m e đ u t i m E N . L I L - u ("Gospo-
dar zapovjednik") je pripala sveukupnu vlast: "Enlilu je dana Zemlja."
Bio ogorčen ili ne, Ea/Enki nije mogao osporiti pravila nasljeđivanja ni
rezultate ždrijeba. I tako su ogorčenje, ljutnja zbog uskraćene pravde i
vatrena odlučnost da osveti nepravde p o č i n j e n e nad njegovim ocem i
precima, pa tako i nad n j i m e samime, navele Enkijevog sina po i m e n u
M a r d u k da započne sukob.
N e k o l i k o tekstova opisuje kako su A n u n n a k i j i podigli svoja naselja
u E . D I N - u (poslijepotopnom S u m e r u ) , pri čemu je svako naselje imalo
posebnu ulogu i bilo izgrađeno na lokacijama r a s p o r e đ e n i m u skladu
sa širim p l a n o m . Ključna veza sa svemirom — mogućnost n e p r e k i d n e
k o m u n i k a c i j e s m a t i č n i m p l a n e t o m te sa šatlovima i svemirskim brodo-
v i m a — o d r ž a v a n a je u E n l i l o v o m z a p o v j e d n o m m j e s t u u Nippuru, u
čijem je središtu bila slabo osvijetljena ćelija zvana D U R . A N . K I , "Veza
neba i zemlje". J o š j e d n a vitalna instalacija bila je svemirska luka locirana
u Sipparu ("Gradu ptica"). N i p p u r se nalazio u središtu k o n c e n t r i č n i h
kružnica na kojima sli bili smješten drugi "božji gradovi"; svi zajedno su
za svemirske brodove koji su dolazili na Z e m l j u formirali sletni koridor
čija je žarišna točka bio dvostruki vrh p l a n i n e Ararat — n a j i s t a k n u t i j a
topografska značajka na Bliskom istoku (Slika 2).
16
MESIJANSKI SAT
SLIKA 2
A kada je Potop "preplavio zemlju", izbrisao je sve božje gradove zajedno

s njihovim Kontrolnim centrom misije i svemirskom l u k o m te pokopao Edin
ispod milijuna tona blata i naplavina. Sve se moralo napraviti iznova, m e đ u t i m
mnogo toga više nije moglo biti isto. Prije svega, bilo je n u ž n o izgraditi novu
svemirsku luku, s novim K o n W U o l n i m centrom misije i novim signalnim posta-
17
POSLJEDNJI DANI
jama za sletni koridor. Novi slerni put ponovno je usmjeren prema dvostrukom
vrhu Ararata, međutim sve druge komponente bile su nove: svemirska luka bila
je na Sinajskom poluotoku, na tridesetoj sjevernoj paraleli; umjetni dvostruki
vrhovi kao signalne postaje bile su piramide u Gizi; a novo zapovjedno mjesto
misije bilo je na mjestu zvanom Jeruzalem (Slika 3). To je bio razmještaj koji je
odigrao ključnu ulogu poslijepotopnim događajima.
MESIJANSKI SAT
Potop je bio odlučujuća prekretnica kako za bogove tako i za ljude te za nji-

hove međusobne odnose: Zemljane, koji su bili napravljeni da služe bogovima i
rade za njih, odsada se tretiralo kao mlađe partnere na razorenom planetu.
Novi odnos između ljtidi i bogova bio je uspostavljen, posvećen i ozako-
njen kada je čovječanstvu dodijeljeno pravo da utemelji svoju prvu veliku civi-
lizaciju. Bila je to mezopotamska civilizacija, oko 3800. g. pr. n. e. Značajnom
događaju slijedio je Anuov državnički posjet Zemlji. No, Anu je došao ne samo
kao vladar Nibirua nego i kao vrhovno božanstvo zemaljskog panteona drevnih
bogova. Još jedan (vjerojatno glavni; op. a.) razlog njegova posjeta bila je uspo-
stava i afirmacija mira među samim bogovima. To je bio sporazum "živi i pusti
druge da žive" kojim su se zemlje Starog svijeta podijelile između dva glavna
anunnakijska klana - Enlilovog i Enkijevog - budući da su nove, poslijepoto-
pne okolnosti i nova lokacija svemirskih instalacija zahtijevali novu teritorijalnu
podjelu među bogovima.
To je podjela koja se odražava u biblijskom popisu naroda {Postanak,
glava 10.) u kojem je grananje čovječanstva koje je poteklo od tri Noina sina
zabilježeno po narodnosti i geografskom smještaju: Azija je pripala narodima
odnosno zemljama Sema, Europa potomcima Jafeta, Afrika narodima odnosno
zemljama Hama. Povijesni podaci pokazuju da je paralelna podjela među bo-
govima Aziju i Afriku dodijelila Enlilitima, a Afriku Enkiju i njegovim sinovi-
ma. Sinajski poluotok, koji spaja sva tri kontinenta i na kojem je bila smještena
važna poslijepotopna svemirska luka, ostavljen je po strani kao neutralno, sveto
područje.
Dok Biblija samo navodi zemlje i narode prema njihovom srodstvu s
Noom, raniji sumerski tekstovi zabilježili su činjenicu da je podjela bila na-
mjeran čin, rezultat vijećanja vodstva Anunnakija. Tekst poznat kao Ep 0 Etani
govori n a m da
Veliki Anunnakiji koji odlučuju o sudbini

sjedahu savjetujući se o Zemlji.
19
POSLJEDNJI DANI
Stvorile četiri regije,

podigle naseobine.
Na prvom području, između rijeka Eufrat i Tigris (Mezopotamija), uspo-

stavljena je prva napredna ljudska civilizacija - sumerska civilizacija. Tamo gdje
su se nalazili pretpotopni božji gradovi podignuti su ljudski gradovi. Svaki od
njih imao je svoju svetu četvrt u kojoj su, u svom ziguratu, prebivali bog ili
božica — Enlil u Nippuru, N i n m a h u Suruppaku, Ninurta u Lagašu, Nan-
nar/Sin u Uru, Inanna/Ištar u Uruku, Utu/Šamaš u Sipparu i tako dalje. U
svakom takvom urbanom centru je EN.SI, "Pravedni pastir" — u početku
izabrani polubog — bio izabran da vlada ljudima u ime bogova. Njegov glavni
zadatak bio je objavljivati kodekse pravde i morala. U svetoj četvrti svećenstvo
je na čelu s visokim svećenikom služilo bogu i njegovoj bračnoj družici, nad-
gledalo prazničke svečanosti te vodilo obrede žrtvovanja i molitve bogovima.
Slikarstvo, kiparstvo, muzika, ples i pjesme u slavu bogova, te iznad svega
pisanje i vođenje zapisa cvjetali su u hramovima ali i u kraljevskoj palači.
S vremena na vrijeme jedan od tih gradova bio bi izabran da služi kao
glavni grad, kao prijestolnica zemlje, a njegov bi vladar bio kralj, LU.GAL
("Veliki čovjek"). U početku i još dugo vremena nakon toga ta osoba, naj-
moćniji čovjek zemlje, bio je i kralj i visoki svećenik. Zbog njegove uloge i
autoriteta koji je uživao bio je p o m n o biran, a za sve fizičke simbole kraljevske
časti držalo se da su poslani ravno s nebesa, od Anua na Nibiruu. U sumer-
skom tekstu koji se bavi tom t e m o m navodi se da su simboli kraljevske časti
(kruna i žezlo) i kreposti prije nego što su dodijeljeni zemaljskom kralju "bili
položeni pred A n u o m na nebesima". Doista, sumerska riječ za kraljevsku čast
bila je Anuova Čast.
TDj aspekt "kraljevske časti" kao ključnog elementa civilizacije, ispravnog
ponašanja i moralnog kodeksa za čovječanstvo eksplicitno je izražen u navo-
du iz Sumerskog popisa kraljeva koji kaže da je nakon Potopa "kraljevska čast
donesena s nebesa. "To je izrazito važan navod koji se mora imati na umu dok
kroz ovu knjigu napredujemo prema mesijanskim očekivanjima — rječnikom
N o v o g zavjeta — povratka "Kraljevstva nebeskog" na Zemlju.
20
MESIJANSKI SAT
Oko 3100. g. pr. n. e. slična ali ne i ista civilizacija utemeljena je u Drugoj

regiji u Africi, u regiji rijeke Nil (Nubija i Egipat). Njezina povijest nije bila tako
harmonična kao povijest enlilitske civilizacije budući da su se između Enkijevih
šestero sinova, kojima nisu bili dodijeljeni gradovi nego čitava kopnena podru-
čja, nastavili suparništvo i sukobi. Najznačajniji je bio neprekidni sukob izme-
đu Enkijevog prvorođenogsina Marduka {Ra u Egiptu) i Ningišzide {Toth u
Egiptu) koji je doveo do progonstvo Totha i skupine njegovih afričkih sljedbe-
nika u Novi svijet (gdje je postao poznat kao Quetzalcoatl, Pernata zmija). Sam
Marduk/Ra bio je kažnjen i prognan kada je, protiveći se braku svog mlađeg
brata Dumuzija za Enlilovu praunuku Inannu/Ištar, ubio brata. Inanni/Ištar je
u znak zadovoljštine oko 2900. g. pr. n. e. dodijeljena civilizacija Treće regije,
civilizacija u dolini rijeke Ind. Postojao je dobar razlog za to što su sve civili-
zacije — kao i svemirska luka u svetoj regiji — bile smještene na tridesetoj
sjevernoj paraleli (slika 4).
SLIKA 4
21
POSLJEDNJI DANI
Prema sumerskim tekstovima, Anunnakiji su kraljevstvo — civilizaci-

ju i njezine institucije, kao što se najbolje vidi na primjeru Mezopotamije
— uspostavili kao novi poredak u svojim odnosima sa čovječanstvom, s
kraljevima/svećenicima koji su služili i kao veza i kao prepreka između bo-
gova i ljudi. No, kada se čovjek osvrne na to prividno "zlatno doba" bogova
i ljudi, očito je da su ciljevi bogova uvijek bili d o m i n a n t n i i da su određivali
ciljeve ljudi. Sve je zasjenila odlučnost M a r d u k a / R a a da ispravi nepravdu
nanesenu njegovom ocu Eau/Enkiju kada je, prema anunnakijskim pravi-
lima nasljeđivanja, umjesto Enkija Enlil proglašen zakonitim nasljednikom
njihova oca Anua, vladara na njihovom m a t i č n o m planetu Nibiruu.
Prema seksagezimalnom ("baza šezdeset") brojevnom sustavu koji su
bogovi podarili Sumeranima, svakom od dvanaest velikih bogova sumer-
skog panteona dodijeljen je brojčani rang, pri čemu je Anu imao najviši
rang — šezdeset. Rang pedeset dodijeljen je Enlilu, Enkijev rang bio je če-
trdeset, i tako dalje, izmjenjujući se između muških i ženskih božanstava
(slika 5). Po pravilima nasljeđivanja, Enlilov sin N i n u r t a bio je na redu
za rang pedeset na Zemlji, dok je M a r d u k imao nominalni rang deset. K
tomu, ta dva nasljednika na čekanju u početku još nisu bili medu dvanaest
"Olimpijaca".
Tako se Mardukova duga, ogorčena i neumoljiva borba, kojoj je u ko-
rijenu zavada Enlila i Enkija, kasnije usmjerila na sukob s Enlilovim sinom
N i n u r t o m za nasljeđivanje ranga pedeset, da bi se zatim proširila na En-
lilovu u n u k u Inannu/Ištar, čijem se braku s Dumuzijem, Enkijevim naj-
mlađim sinom, M a r d u k toliko protivio da je stvar završila Dumuzijevom
smrću. S vremenom se M a r d u k / R a , osim sukoba s T o t h o m koji smo već
spomenuli, sukobio i s drugom braćom i polubraćom — prvenstveno s
Enkijevim sinom po imenu Nergal koji se oženio za Enlilovu u n u k u po
imenu Ereškigal.
Sukobi bi se ponekad rasplamsali u prave ratove između dva božanska
klana. Neki od tih ratova u mojoj knjizi Ratovi bogova i ljudi nazvani su "Ra-
tovi piramida". U j e d n o m istaknutom primjeru borbe su okončane time da
je M a r d u k živ pokopan u Velikoj piramidi; u drugom je pao u Ninurtino za-
MESIJANSKI SAT
robljeništvo. M a r d u k j e , također, više puta bio u prognanstvu — i po kazni i

kao samonametnuto izbivanje. Njegova uporna nastojanja da zauzme položaj
koji je svojatao uključivao je i događaj koji je u Bibliji zabilježen kao incident
s kulom babilonskom; no, nakon brojnih frustracija, uspjeli je na kraju polu-
čio tek kad su se Zemlja i nebesa uskladili s mesijanskim satom.
23
POSLJEDNJI DANI
Doista, prvi kataklizmički niz događaja u dvadeset i prvom stoljeću

prije nove ere i mesijanska očekivanja koja su ga pratila prvenstveno je po-
vezan s pričom o M a r d u k u . Osim toga, ti kataklizmički događaji u prvi su
plan doveli njegovog sina po imenu Nabu — božanstvo, sina boga, no od
majke Zemljanke.
Tijekom čitave povijesti Sumera koja je trajala gotovo dvije tisuće go-
dina njegova se kraljevska prijestolnica više puta selila: najprije je to bio
Kiš (Ninurtin prvi grad), zatim Uruk (grad kojeg je Anu dodijelio Inanni/
Ištar), pa Ur (Sinovo sjedište i središte obožavanja); kasnije su prijestolnice
bili drugi gradovi, a zatim ponovno oni prvi. Naposljetku se, po treći put,
preselila u Ur. No Enlilov je grad Nippur, njegovo "središte kulta", kako
su ga stručnjaci skloni zvati, čitavo vrijeme ostao vjersko središte Sumera i
sumerskog naroda, ondje se određivao godišnji ciklus štovanja bogova.
Dvanaest "Olimpijaca" sumerskog panteona, svaki sa svojim nebeskim
p a n d a n o m među dvanaest članova Sunčevog sustava (Sunce, Mjesec i deset
planeta uključujući Nibiru), bili su također počašćeni s po j e d n i m mjese-
com u godišnjem ciklusu od dvanaest mjeseci. Sumerska riječ za mjesec,
E Z E N , u stvari je značila praznik, svečanost. Svaki takav mjesec bio je po-
svećen j e d n o m od dvanaest vrhovnih bogova. Potreba da se odredi točno
vrijeme kada svaki od tih mjeseci počinje i završava (a ne, kao što govore
udžbenici, da bi se seljacima omogućilo da znaju kada da započnu sjetvu
odnosno žetvu) je oko 3 7 6 0 g. pr. n. e. dovela do uvođenja prvog kalendara
na Zemlji. Taj je k a l e n d a r p o z n a t kao nipurski kalendar jer su z a d a ć u
da odrede komplicirani kalendarski raspored i da objave d a t u m e vjerskih
praznika za čitavu zemlju imali svećenici iz N i p p u r a . Taj je kalendar i
d a n d a n a s u upotrebi kao židovski vjerski kalendar: on 2009. godinu ove
ere broji kao 5769. godinu.
U pretpotopnim vremenima N i p p u r je služio kao kontrolni centar
misije, Enlilovo zapovjedno mjesto gdje je postavio D U R . A N . K I , "vezu
između neba i Zemlje" za komunikaciju s m a t i č n i m p l a n e t o m Nibiruom
24
MESIJANSKI SAT
te sa svemirskim b r o d o m koji je povezivao Zemlju i Nibiru. (Poslije Potopa

te su djelatnosti preseljene na mjesto koje je kasnije postalo poznato kao
Jeruzalem.) Smatralo se d a j e njegova središnja lokacija, koja je bila j e d n a k o
udaljena od drugih centara u E . D I N - u u kojima su se obavljale različite
djelatnosti (vidi sliku 2 ) , j e d n a k o udaljena i od "četiri kuta Zemlje", pa je
dobio n a d i m a k "pupak Zemlje". U hvalospjevu posvećenom Enlilu ovako
se govorilo o N i p p u r u i njegovoj funkciji:
Enlile,
Kada si zacrtao božanske naseobine na Zemlji,
Nippur si podigao kao svoj vlastiti grad...
Izgradio si Dur-An-Ki
U sredini četiri ugla Zemlje.
(Izraz "četiri ugla Zemlje" nalazimo i u Bibliji; nadalje, kada je Jeruzalem

zamijenio N i p p u r u ulozi kontrolnog centra misije, i on je ponio n a d i m a k
"pupak Zemlje".)
Na sumerskom jeziku izraz za četiri zemaljske regije bio je U B , no može
se pronaći i kao A N . U B — nebeska, zvjezdana četiri "ugla" — u ovom slu-
čaju je to astronomski pojam povezan s kalendarom. Smatra se da se odnosi
na četiri točke godišnjeg ciklusa Zemlje u odnosu na Sunce, koje danas nazi-
vamo ljetni solsticij, zimski solsticij, te dva sunčeva prelaska ekvatora — je-
d n o m kao proljetni ekvinocij i j e d n o m kao jesenski ekvinocij. U nipurskom
kalendaru godina je započinjala d a n o m proljetnog ekvinocija što se zadržalo
u kasnijim kalendarima drevnog Bliskog istoka. Proljetni je ekvinocij odre-
đivao vrijeme najvažnijeg praznika u godini — praznika Nove godine, do-
gađaja koji je trajao deset dana tijekom kojih su se morah slijediti detaljni i
kanoniziram rituali.
Za određivanje kalendarskog vremena bilo je nužno promatrati nebo
u zoru, kada se sunce tek počinje dizati iznad istočnog horizonta ali je nebo
još uvijek dovoljno mračno da pokazuje zvijezde u pozadini. N a k o n što bi
se dan ekvinocija utvrdio na temelju činjenice da su tada dan i noć točno
25
POSLJEDNJI DANI
istog trajanja, položaj Sunca na helijakalnom izlasku označio bi se podiza-

njem kamenog stupa kako bi se po njemu mogla voditi buduća promatra-
nja. Ta procedura kasnije se slijedila na primjer u Stonehengu u Velikoj
Britaniji. Budući da su u Stonehengu dugotrajna p r o m a t r a n j a pokazala
da se skupina zvijezda ("konstelacija") u pozadini promijenila (slika 6),
t a m o je monolit poravnanja zvan "markacijski kamen", koji danas na dan
solsticija pokazuje prema točki izlaska sunca, namješten prvotno prema
izlasku sunca oko 2000. g. pr. n. e.
Fenomen zvan precesija ekvinocija ili samo precesija proizlazi iz činje-
nice da se Zemlja nakon završetka jedne godišnje orbite oko Sunca ne vraća
na točno isto mjesto na nebesima. Dolazi do blagog, vrlo blagog zaostajanja
koje iznosi jedan stupanj (od tristo i šezdeset stupnjeva u p u n o m krugu) u
sedamdeset i dvije godine. Enki je bio prvi koji je zvijezde koje se mogu vi-
djeti sa Zemlje grupirao u "konstelacije" i podijelio nebesa po kojima Zemlja
kruži oko Sunca na dvanaest dijelova, što se od tada naziva zodijački krug
SLIKA 6
26
MESIJANSKI SAT
konstelacija (slika 7). Budući da svaka dvanaestina kruga zauzima trideset

stupnjeva nebeskog svoda, zaostajanje ili precesijski pomak iz jedne u drugu
kuću zodijaka traje (matematički) 2 1 6 0 godina (72 x 30), a puni zodijački
krug traje 25.920 godina (2160 x 12). Približni d a t u m i zodijačkih doba
prema istoj podjeli na dvanaest dijelova a ne prema realnim astronomskim
opažanjima — ovdje su dodani čitateljima na ravnanje.
2100 N . E.
SLIKA 7
Da je zodijački kalendar nastao prije pojave ljudskih civilizacija potvr-

đuje činjenica da je upotrijebljen kod Enkijevog prvog boravka na Zemlji
(kada su prve dvije kuće zodijaka nazvane njemu u čast). Da kalendar nije
djelo grčkog astronoma (Hiparha) iz trećeg stoljeća prije nove ere (kao što se
i dalje tvrdi u većini udžbenika) potvrđuje činjenica da su Sumerani dvanaest
kuća zodijaka po imenima (slika 8) i po slikovnim prikazima (slika 9) kakve
koristimo dandanas poznavali tisućama godina prije toga.
POSLJEDNJI DANI
1. G U . A N . N A ("NEBESKI BIK"), BIK.
2. M A S H . T A B . B A ("BLIZANCI"), BLIZANCI
3. D U B ("KLIJEŠTA" ILI "MAŠICE"), NAŠ RAK.
4. U R. G U LA ("LAV"), LAV
5 . A B . S I N ("NJEZIN OTAC JE BIO SIN"), DJEVA, DJEVICA
6. Z I . B A . A N . N A ("NEBESKA SUDBINA"), VAGA
7. G I R . T A B ("KOJI UBADA I REŽE"), ŠKORPION
8. P A . BI L ("BRANITELJ"), STRIJELAC
9. S U H U R . M A S H ("KOZORIBA"), JARAC
10. GU ("VLADAR VODA"), VODONOŠA, VODENJAK
11. S I M . M A H ("RIBE"), RIBE
12. K U . M A L ("STANOVNIK POLJA"), OVAN
SLIKA 8
U When Time Began opširno se govori o kalendarima bogova i ljudi.

Budući da su došli s Nibirua, čije je ophodno vrijeme SAR iznosilo 3600
(zemaljskih) godina, razumljivo je da je ta jedinica, čak i na Zemlji, koja
orbitira relativno brzo, bila prvo kalendarsko mjerilo Anunnakija. Doista,
tekstovi koji se bave početkom njihovog boravka na Zemlji, kao što je Popis
sumerskih kraljeva, označavali su razdoblja ovog ili onog vladara na Zemlji
sarovima. Ja sam to nazvao božansko vrijeme. K a l e n d a r dan čovječanstvu,
zasnovan na orbitalnim značajkama Zemlje i njezina mjeseca nazvan je ze-
maljsko vrijeme. Ističući da im je zodijački p o m a k od 2 1 6 0 godina (za
Anunnakije manje od godine) omogućavao bolji omjer između dva ekstre-
ma — "zlatni omjer" od 10:6 — to sam nazvao nebesko vrijeme.
Kao što je M a r d u k otkrio, to nebesko vrijeme je bilo "sat" po kojem
će biti određena njegova sudbina.
N o , što je bio mesijanski sat čovječanstva, koji o d r e đ u j e njegovu
budućnost i sudbinu? Je li to bilo zemaljsko vrijeme, kao na primjer bro-
janje pedesetogodišnjih jubileja, brojanje u stoljećima ili tisućljeće? Je li
to bilo božansko vrijeme, sinkronizirano s orbitom Nibirua? Ili je to bilo
nebesko vrijeme koje slijedi polaganu rotaciju zodijačkog sata?
28
MESIJANSKI SAT
SLIKA 9
Vidjet ć e m o da n e d o u m i c a koja je čovječanstvo zbunjivala u dre-

vnim v r e m e n i m a i dalje leži u srži tekućeg pitanja Povratka. Odgovor
na postavljeno pitanje tražio se i prije: tražili su ga babilonski i asirski
svećenici-zvjezdoznanci, biblijski proroci, postavljalo se u Knjizi D a n i j e -
lovoj te u Otkrivenju svetog Ivana, postavljali su ga ljudi p o p u t »> Isaaca
N e w t o n a , postavljamo ga svi mi danas.
Odgovor će nas zapanjiti. K r e n i m o u opsežnu potragu.
29
Drugo poglavlje
"TAKO SE DOGODILO"
V rlo je znakovito što je Biblija u svojim zapisima o Sumeru i ranoj

sumerskoj civilizaciji izabrala istaknuti incident sa svemirskom vezom
p o z n a t k a o "priča o babilonskom tornju".
Ali kako su se ljudi selili s istoka,

tako se dogodilo da naiđu na jednu dolinu
u zemlji Sinearu i tu se nastane,
jedan drugome reče:
"Hajdemo praviti opeke i peći ih da otvrdnu!'
Opeke su im bile mjesto kamena,
a smola zemljana im služila za žbuku.
Onda rekoše: "Hajde da sebi izgradimo grad
i toranj s vrhom do neba."
POSTANAK I I: 2-4
Ovako je u Bibliji zabilježen Mardukov najsmioniji pokušaj da dode

do premoći, kada je pokušao uspostaviti vlastiti grad u srcu enlilitskih ze-
malja i, povrh toga, u n j e m u izgraditi vlastitu svemirsku instalaciju s
vlastitim lansirnim tornjem. To je mjesto u Bibliji i m e n o v a n o Babilon.
"TAKO SE D O G O D I L O "
Biblijska priča u pitanju izvanredna je na mnogo načina. Kao prvo, go-

vori o naseljavanju ravnice Eufrata iTigrisa poslije Potopa, nakon što se tlo
dovoljno osušilo da omogući ponovno naseljavanje. Novu zemlju ispravno
naziva Sinear, što je hebrejski naziv za Sumer. Daje važnu indiciju o tome
odakle su — s planinskih područja na istoku — došli naseljenici. Uočava
d a j e t a m o nastala prva čovjekova urbana civilizacija — gradnja gradova.
Ispravno, nadalje, konstatira da su u toj zemlji, u kojoj se tlo sastojalo
od slojeva osušenog blata i nije bilo domaćeg k a m e n a , ljudi za gradnju
koristili opeke od blata, a stvrdnjavanjem opeka u pećima mogli su ih
koristiti umjesto kamena. K tomu, spominje upotrebu katrana (pakline)
kao žbuke u gradnji, što je zapanjujuća informacija budući da je katran,
prirodni produkt nafte, u južnoj Mezopotamiji istjecao iz tla, no u zemlji
Izrael ga uopće nije bilo.
Autori ovog poglavlja u Postanku stoga su bili dobro informirani o
izvorima i glavnim inovacijama sumerske civilizacije, a uočili su i važnost
incidenta s "babilonskim tornjem". Kao i u pričama o stvaranju A d a m a te
RPotopu, spojili su različita sumerska božanstva u m n o ž i n u Elohim ili u
sveobuhvatnog i vrhovnog Jahvu, no u priči su ostavili činjenicu da je reče-
nicu "hajde da siđemo (u množini!)" i zaustavimo taj neprijateljski pokušaj
(Postanak 11:7) morala izgovoriti skupina bogova.
Sumerski a kasnije babilonski zapisi potvrđuju istinitost biblijske priče L
sadrže mnoge druge pojedinosti, povezujući taj incident s općenito na-
petim odnosima između bogova koji su poslije Potopa doveli do izbijanja
dvaju "ratova piramida". Sporazumi o "miru na Zemlji", održani oko 8650.
g- pr. n. e., ostavili su prijašnji Edin u Enlilovim rukama. S time su bili
zadovoljni Anu, Enlil, pa čak i Enki — ali ne i M a r d u k / R a . Tako je, kada
su se "ljudski gradovi" počeli raspoređivati bogovima, M a r d u k potegnuo
pitanje: "A što je sa m n o m ? "
Iako je Sumer bio samo središte enlilitskih teritorija, a njegovi gradovi
Hnlilitska "središta kultova", postojala je jedna iznimka: na jugu Sumera, na
Uubu močvara, nalazio se Eridu koji je poslije potopa bio ponovno izgrađen
na točno istom mjestu gdje se nalazilo Eaova/Enkijeva prva naseobina na
31
POSLJEDNJI DANI
Zemlji. Anu je inzisrirao da Enki, nakon što suparnički klanovi A n u n n a k i j a

razdijele Zemlju, Eridu zauvijek zadrži kao vlastiti grad. Oko 3 4 6 0 . g. pr.
n. e. M a r d u k je odlučio iskoristiti tu povlasticu svog oca i također imati
svoje uporište u središnjoj enlilitskoj regiji.
Dostupni tekstovi ne otkrivaju n a m zašto je M a r d u k odlučio da baš
to mjesto na obali rijeke Eufrat bude njegov novi stožer, m e đ u t i m njegov
smještaj između ponovno izgrađenog Nippura (pretpotopnog kontrolnog
centra misije) i ponovno izgrađenog Sippara (pretpotopne svemirske luke
Anunnakija) daje n a m naslutiti da je M a r d u k vjerojatno tamo kanio imati
instalaciju koja će obavljati obje funkcije. Kasnija karta Babilona nacrtana
na glinenoj pločici (slika 10) prikazuje ga kao "pupak svijeta", što je tako-
đer bio izvorni n a d i m a k Nippura. Ime koje je M a r d u k dao tom mjestu,
Bab-Ili, na akadskom jeziku značilo je "prolaz bogova", mjesto iz kojeg su se
bogovi mogli dizati i spuštati, gdje je odgovarajući glavni objekt bio "toranj
kojem će vrh biti do neba" — lansirni toranj!
Kako u biblijskoj priči tako i u njezinim usporednim (i r a n i j i m ) m e -
z o p o t a m s k i m i n a č i c a m a navodi se da se taj pokušaj uspostavljanja ile-
galne svemirske instalacije izjalovio. Iako fragmentirani, mezopotamski
tekstovi (preveo ih je George Smith 1876. godine) jasno govore da je
M a r d u k o v čin razbjesnio Enlila koji "u gnjevu zapovijeda" n o ć n i n a p a d
radi uništenja tornja.
Egipatski zapisi izvještavaju d a j e početku vladavine faraona u Egiptu,
oko 3 1 1 0 . g. pr. n. e., prethodilo kaotično razdoblje koje je trajalo tristo
i pedeset godina. Taj vremenski okvir dovodi nas do d a t u m a babilonskog
incidenta oko 3 4 6 0 g. pr. n. e., jer je završetak tog kaotičnog razdoblja
obilježen povratkom M a r d u k a / R a a u Egipat, izgonom Totha i početkom
obožavanja boga Ra.
Iako je taj put bio osujećen, M a r d u k nikada nije odustao od svojih
pokušaja da zavlada službenim svemirskim postrojenjima koja su služila
kao "Veza neba i Zemlje", veza između Nibirua i Zemlje, ili da uspostavi
vlastito postrojenje za vezu sa svemirom. Budući d a j e naposljetku M a r d u k
uspio ostvariti svoje ciljeve u Babilonu, zanimljivo pitanje glasi: zašto nije
32
S L I K A IO
uspio 3 4 6 0 g. pr. n. e.? Jednako je zanimljiv odgovor: Zato što je to je bio

pogrešan trenutak.
Glasoviti tekst zabilježio je razgovor između M a r d u k a i njegova oca
Enkija u kojem obeshrabreni M a r d u k pita oca u čemu je pogriješio. Pogri-
ješio je u tome što nije uzeo u obzir činjenicu da je vrijeme tada — nebesko
vrijeme — bilo doba Bika, Enlilovo doba.
M e đ u tisućama drevnih ispisanih pločica koje su iskopane na Bliskom
istoku, velik broj ih je sadržavao podatke o mjesecima povezanim s određe-
33
POSLJEDNJI DANI
nim božanstvima. U k o m p l i c i r a n o m kalendaru koji započinje u Nippuru

3 7 6 0 g. pr. n. e., prvi mjesec, Nišanu, bio je E Z E N (prazničko doba) po-
svećen Anuu i Enlilu (u prijestupnoj godini s trinaestim l u n a r n i m mjese-
com čast se dijelila između njih dvojice). Popis "častoprimaca" mijenjao se
tijekom vremena, a mijenjao se i sastav članstva vrhovnog panteona dva-
naestorice. Povezanosti s određenim mjesecima mijenjale su se i lokalno,
ne samo u različitim zemljama nego ponekad i kako bi se odala čast bogu
nekog grada. Na primjer, znamo da je planet koji zovemo Venera prvotno
bio povezan s N i n m a h , te kasnije s Inannom/Ištar.
Takve su promjene otežale prepoznavanje tko je bio povezan s kojom
konstelacijom, m e đ u t i m o nekim zodijačkim asocijacijama može se jasno
zaključiti iz tekstova ili crteža. Enki (kojeg su najprije zvali E.A, "Onaj čiji
je dom voda") jasno je povezan s vodonošom, "Vodenjakom" (slika 11), a
u početku je, ako ne uvijek, bio povezivan s "Ribama" (Pisces). Konstela-
cija nazvana Blizanci ( G e m i n i ) nedvojbeno je tako nazvana u čast j e d i n i m
poznatim božanskim blizancima rođenim na Zemlji, a to su djeca N a n -
nara/Sina, U t u / S a m a š i Inanna/Ištar. Ženska konstelacija Djevica (Virgo;
SLIKA 11
34
točnije "Djeva", a ne "Djevica"; op. a.) koja je, kao i planet Venera, isprva
najvjerojatnije nazvana u čast N i n m a h , preimenovana je u A B . S I N ("Čiji
je otac Sin"), što vrijedi samo za Inannu/Ištar. Strijelac (Saggitarius) ili Za-
štitnik odgovarao je m n o g i m tekstovima i h i m n a m a u kojima se božanstvo
Ninurta slavi kao božanski strijelac, ratnik i zaštitnik svog oca. Sippar, grad
Utua/Samaša, koji nakon potopa više nije bio mjesto svemirske luke, u su-
merskim je vremenima smatran središtem zakona i pravde, a njegova boga
su smatrali (čak i kasniji Babilonci) glavnim sucem na Zemlji. Bez svake
sumnje, njegova konstelacija bila je Vaga (Libra).
Nadalje, tu su bili nadimci koji su junaštvo, snagu i druge osobine
bogova uspoređivali s nekom životinjom prema kojoj su osjećali straho-
poštovanje. Enlilova je životinja, kao što se ponavlja u m n o g i m zapisima,
bio Bik. Prikazivali su ga na cilindričnim pečatima, na pločicama s astro-
nomijom te u umjetnosti. Neke od najljepših umjetnina pronađenih u
kraljevskim grobnicama Ura bile su brončane, srebrne i zlatne skulpture
bičjih glava ukrašenih poludragim kamenjem. N e m a sumnje, konstelacija
Bika (Taurus) simbolizirala je Enlila. Njezino ime, G U D . A N N A , značilo je
"nebeski bik", a tekstovi u kojima se govorilo o stvarnom "nebeskom biku"
povezivali su Enlila i njegovu konstelaciju s j e d n i m od nekoliko i z n i m n i h
mjesta na Zemlji.
To je bilo mjesto zvano Mjesto slijetanja gdje j o š i dandanas stoji
jedna od najčudesnijih građevina na Zemlji, uključujući kameni toranj
koji dodiruje nebo.
Mnogi drevni tekstovi uključujući hebrejsku Bibliju opisuju ili spomi-
nju jedinstvenu šumu od velikih cedrovih stabala u Libanonu. U drevnim
vremenima ona se prostirala kilometrima i okruživala jedinstveno mjesto
— golemu kamenu platformu koju su bogovi izgradili kao svoje prvo mjesto za
vezu sa svemirom na Zemlji, prije nego što su uspostavljeni njihovi centri i
prava svemirska luka. To je bila, potvrđuju sumerski zapisi, jedina građevi-
na koja je preživjela Potop i koja je stoga odmah nakon Potopa A n u n n a k i -
jima mogla poslužiti kao baza za njihove operacije. Iz nje su nanovo oživjeli
poharane zemlje novim usjevima i domaćim životinjama. To mjesto, koje
35
POSLJEDNJI DANI
se u Epu o Gilgamesu naziva "Mjesto slijetanja", bilo je kraljevo odredište

u potrazi za besmrtnošću. Iz epa saznajemo da je tamo, u svetoj cedro-
voj šumi, Enlil držao G U D . A N N U — "nebeskog bika", simbol Enlilovog
doba Bika.
Ono što se tada dogodilo u svetoj šumi utjecalo je na buduće odnose
bogova i ljudi.
Putovanje u cedrovu šumu i Mjesto slijetanja koje se u njoj nalazilo,
kako saznajemo iz epa, započelo je u Uruku, gradu što ga je Anu darovao
svojoj praunuci [naftni (to ime znači "Anuova voljena"; op. a.). Njegov je
kralj početkom trećeg tisućljeća prije nove ere bio Gilgameš (slika 12). On
nije bio običan čovjek jer njegova majka bijaše božica Ninsun, pripadnica
Enlilove obitelji. Zbog toga je Gilgameš bio ne samo obični polubog, nego
onaj koji je "dvije trećine bog". Kada je postao stariji te počeo razmišljati
o pitanjima života i smrti, zaključio je da bi to što je dvije trećine bog tu
moralo biti važno. "Zašto bih bio kao običan smrtnik?", upitao je svoju
36
majku. Ona se složila, no objasnila mu je da je prividna besmrtnost bogova

u stvari dugovječnost zbog dugog ophodnog vremena njihova matičnog
planeta. Da bi stekao takvu dugovječnost, morao se pridružiti bogovima na
Nibiruu; a da bi to učinio, morao je otići na mjesto na koje slijeću i s kojeg
polijeću rakete.
Iako su ga upozorili na opasnosti, Gilgameš je bio odlučan da krene
na put. Ako ne uspijem', rekao je, 'barem će me pamtiti kao nekoga tko je
pokušao'. Na inzistiranje njegove majke umjetni dvojnik Enkidu (ENKI.
D U , što znači "Enkijev stvor") bio je njegov pratitelj i zaštitnik na putu. O
njihovim avanturama, koje su opisane na dvanaest ploča epa o Gilgamesu
i u njegovim brojnim drevnim prikazima, možete saznati u našoj knjizi
Stepenište do neba. U stvari, radi se o dva putovanja a ne j e d n o m (slika 13):
jedno je bilo do Mjesta slijetanja u cedrovoj šumi, a drugo u svemirsku luku
na Sinajskom poluotoku gdje su, prema egipatskim crtežima (slika 14),
rakete bile smještene u podzemne komore.
Na prvom putovanju oko 2860. g. pr. n. e., onom u cedrovu šumu u
Libanonu, dvojcu je pomagao bog Šamaš, Gilgamešov kum, te su napre-
dovali relativno brzo i glatko. Prispjevši u šumu, tijekom noći svjedočili su
lansiranju rakete. Ovako je to opisao Gilgameš:
Vizija koju sam imao bila je posve zastrašujuća!

Nebesa su urlala, Zemlja je tutnjila.
Premda je svitao dan, zavlada tama.
Munje su parale nebo, plamen poletje u vis.
Oblaci se sk upiše; zapljušta smrt!
Zatim sjaja nestade; vatra se ugasi.
I sve što bijaše palo pretvori se u pepeo.
Ispunjeni strahopoštovanjem ali ne i obeshrabreni, Gilgameš i Enkidu

sutradan su otkrili tajni ulaz koji su koristili Anunnakiji, m e đ u t i m čim
su ušli napao ih je čuvar nalik robotu, naoružan smrtonosnim zrakama.
Uspjeli su uništiti čudovište te su se opustili kraj potoka, misleći da im
37
POSLJEDNJI DANI
je put slobodan. N o , kada su ušli dublje u cedrovu šumu pojavio se novi

p r o t i v n i k : Nebeski bik.
Nažalost, šesta pločica na kojoj je ep napisan previše je oštećena da bi
reci koji opisuju to stvorenje i bitku bili p o t p u n o čitljivi. Svejedno, čitljivi
38
"TAKO SE DOGODILO"
SLIKA 14
dijelovi jasno govore da su se dvojica drugova dala u bijeg spašavajući goli
život te da ih je Nebeski bik potjerao natrag sve do U r u k a , gdje ga je Enki-
du uspio zaklati. Tekst postaje čitljiv kada hvastavi Gilgameš, nakon što je
biku odrezao b u t i n u , "poziva obrtnike, majstore i kovače" Uruka da se dive
bikovim rogovima. Tekst sugerira da su rogovi bili umjetni— "sačinjeni od
trideset m i n a lazura, a na svakom je bio oklop debeo dva prsta."
D o k se ne otkrije pločica na kojoj su reci čidjivi n e ć e m o moći sa si-
gurnošću znati je li Enlilov nebeski simbol u cedrovoj šumi bio posebno
izabrani živi bik ukrašen zlatom i dragim k a m e n j e m ili robotsko stvorenje,
mehaničko čudovište. Ono što sa sigurnošću z n a m o je da je nakon njegova
usmrćivanja "Ištar u svom d o m u ispustila krik" koji se čuo sve do A n u a na
nebesima. Situacija je bila tako ozbiljna da su A n u , Enlil, Enki i Samaš sa-
zvali božansko vijeće da sude drugovima (na kraju je kažnjen samo E n k i d u )
i razmotre posljedice ubojstva.
39
POSLJEDNJI DANI
Ambiciozna Inanna/Ištar doista je imala razloga za lelek: bila je pro-

bodena sama nepobjedivost Enlilova doba, a simboličkim odsijecanjem bi-
kova buta samo doba je skraćeno. Iz egipatskih izvora, uključujući slikovne
prikaze na astronomskim papirusima (slika 15)> znamo da je taj simbo-
lizam primijetio i Marduk: on je iz toga izvukao zaključak da se Enlilovo
doba okončalo i na nebesima.
SLIKA 15
Mardukov pokušaj da uspostavi alternativnu svemirsku luku Enliliti

nisu shvaćali olako. Dostupni podaci daju naslutiti da su Enlil i Ninurta
bili radili na uspostavljanju vlastite alternativne svemirske luke na drugoj
strani Zemlje, u Americi, blizu poslijepotopnih nalazišta zlata.
M e đ u t i m , to njihovo odsustvo, kao i incident s nebeskim bikom, naja-
vili su razdoblje nestabilnosti i meteža u Mezopotamiji, tom središtu enlilit-
skih područja, izloživši je upadima iz susjednih zemlja. Najprije Gutejci, a
za njima Elamiti došli su s Istoka; sa Zapada su stigli narodi koji su govorili
semitskim jezikom. No, dok su istočnjaci štovali iste enlilitske bogove kao
i Sumerani, Arnurru ("zapadnjaci") su bili drukčiji. Duž obala "Gornjeg
mora" (Sredozemlja), u zemljama Kanaanaca, ljudi su bili predani enkiit-
skim egipatskim bogovima.
U tome — možda i dandanas — leži korijen svetih ratova koji su se
pokretali "u Božje ime", osim što su različiti narodi imali različite nacional-
ne bogove...
40
TAKO SE DOGODILO
I n a n n a se, m e đ u t i m , dosjetila briljantnog rješenja koje se može opisati

kao "ako ih ne možete pobijediti, pozovite ih k sebi". Jednog dana, dok je
tumarala nebesima u svojoj nebeskoj odaji — to se dogodilo oko 2 3 6 0 g.
pr. n. e. — u j e d n o m je vrtu ugledala usnulog čovjeka koji joj se svidio pa
je kraj njega sletjela. Dopadao joj se taj spol, dopadao joj se taj muškarac.
Bio je zapadnjak i govorio je semitskim jezikom. Kako je kasnije pisao u
svojim memoarima, nije znao tko mu je otac, no znao je da mu je majka
Entu, božja svećenica. Ona ga je bila stavila u crvenu košaru koju je rijeka
odnijela do vrta koji je uređivao Akki Navodnjivač, koji ga je prihvatio i
odgojio kao sina.
Inanni je sama mogućnost da bi snažan i naočit muškarac, zvao se
Amurru, mogao biti odbačeni sin boga bila dovoljna da ga ostalim bogo-
vima predloži za sljedećeg kralja zemlje. Pošto su prihvatili njezinu pre-
poruku, bogovi su A m u r r u u dodijelili pridjevak Saru-kin, drevni počasni
naslov sumerskih kraljeva. Kako nije potjecao iz neke priznate sumerske
loze izgrađen mu je potpuno novi grad da mu služi kao prijestolnica. Na-
zvan je Aggade — "Grad saveza". U našim udžbenicima taj se kralj naziva
Sargon Akadski, a njegov semitski jezik akadski. Njegovo kraljevstvo, koje
je drevnom Sumeru dodalo sjeverne i sjeverozapadne provincije, zvalo se
Sumer i Akad.
Sargon nije gubio vrijeme da provede zadatak za koji je izabran — vra-
ćanje "pobunjenih zemalja" pod kontrolu. U hvalospjevima koji su u to
vrijeme pisani o Inanni — od tada nadalje poznatoj po njezinom akad-
skom imenu Ištar — Inanna Sargonu govori da će biti p a m ć e n po tome
sto je "razorio pobunjenu zemlju, poubijao njezine ljude i ispunio njezine
rijeke krvlju". Sargonovi vojni pohodi bilježeni su i slavljeni u njegovim
kraljevskim analima. Njegove se pothvate u Sargonovim kronikama opisuje
riječima:
Sharru-kin, kralj Aggada,

u eri Ištar na vlast došao je.
Iza sebe ni suparnika ni protivnika ostavio nije.
41
POSLJEDNJI DANI
Užasom strahopoštovanje po svim zemljama širio je.

Na istoku more prešao je,
cijelu zemlju zapada osvojio je.
Ovo hvalisanje implicira d a j e u I n a n n i n o / I š t a r i n o ime osvojio sveto

mjesto povezano sa svemirom, Mjesto slijetanja duboko u "zemlji zapa-
da", ali ne bez otpora. Čak i u tekstovima n a p i s a n i m a u njegovu slavu
navodi se da su se "u Sargonovoj starosti sve provincije p o b u n i l e protiv
njega." Anali njegovih protivnika, koji su događaje bilježili onako kako
su viđeni s M a r d u k o v e strane, otkrivaju da je M a r d u k poveo kaznenu
protuofenzivu:
Zbog skrnavljenja što ga počini Sargon,

Veliki Marduk se razbjesni...
Od istoka do zapada on podigne ljude protiv Sargona
I kazni ga vječnim nespokojem.
M o r a se i s t a k n u t i da su Sargonovi teritoriji obuhvaćali samo j e d n o

od četiri p o s l i j e p o t o p n a mjesta povezana sa svemirom — samo M j e -
sto slijetanja u Cedrovoj šumi (vidi sliku 3). Na prijestolju S u m e r a i
A k a d a n a k r a t k o su ga naslijedila njegova dvojica sinova, m e đ u t i m Sar-
gonov pravi nasljednik, n a s l j e d n i k u d u h u i djelu, bio je njegov u n u k po
i m e n u N a r a m - S i n . Z n a č e n j e tog i m e n a j e "Sinov o m i l j e n i " , m e đ u t i m
anali i zapisi o njegovoj vladavini i v o j n i m p o h o d i m a govore n a m da
je on u stvari bio Ištarin miljenik. Tekstovi i slikovni prikazi bilježe da
je Ištar p o t i c a l a kralja da postane slavan i velik n e u m o r n i m osvajanjem
i u n i š t a v a n j e m njezinih neprijatelja te da mu je aktivno p o m a g a l a na
bojištima. Crteži Ištar, na kojima je obično prikazivana kao privlačna
božica ljubavi, sada su je prikazivali kao do zuba n a o r u ž a n u božicu rata
(slika 1 6 ) .
42
SLIKA I 6
Svrha tih ratova bila je suprotstaviti se M a r d u k o v i m a m b i c i j a m a i za

Ištar osvojiti sva mjesta povezana sa svemirom. Popis gradova koje je osvojio
i pokorio N a r a m - S i n pokazuje da je on ne samo došao do Sredozemnog
mora — uspostavivši kontrolu nad M j e s t o m slijetanja — nego i da je kre-
nuo p r e m a jugu kako bi napao Egipat. Takav upad u područje Enkiita bio
je bez presedana i mogao se dogoditi, kako n a m otkriva pažljivo čitanje
zapisa, zato što je I n a n n a / i š t a r sklopila nesveti savez s N e r g a l o m , M a r d u k o -
vim b r a t o m koji je oženio I n a n n i n u sestru. Nadiranje u Egipat zahtijevalo
je i prelazak preko neutralnog Svetog područja na Sinajskom p o l u o t o k u ,
gdje je bila smještena svemirska luka, što je bila još j e d n a povreda davnog
mirovnog sporazuma. Ponosan zbog svojih uspjeha, N a r a m - S i n si je dodi-
jelio naslov "Kralj četiriju regija"...
M o ž e m o čuti Enkijeve prosvjede. M o ž e m o čitati zapise koji bilježe
Mardukova upozorenja. To je bilo previše čak i za vodstvo Enlilita. U du-
gačkom tekstu pod naslovom Prokletstvo Aggada, koji govori o akadskoj
dinastiji, jasno se navodi da je do kraja došlo "nakon mrgođenja Enlilovog
čela". Tako je "riječ Ekura" — Enlilova odluka iz njegova h r a m a u N i p p u r u
43
POSLJEDNJI DANI
— privela stvar kraju: "Riječ Ekurova pala je na Aggad" da se uništi i izbriše

s lica zemlje. Naram-Sinov kraj došao je oko 2 2 6 0 . g. pr. n. e.. Tekstovi iz
tog vremena govore n a m da su instrument božjeg gnjeva bile trupe lojalne
Ninurti koje su napale s teritorija na istoku zvanog Guteja; Aggad nije
nikada obnovljen niti ponovno naseljen. I doista, taj kraljevski grad nikad
nije pronađen.
Saga o Gilgamešu s početka trećeg tisućljeća pr. n. e. te vojni pohodi

akadskih kraljeva pri njegovom kraju daju n a m jasnu pozadinu za doga-
đaje tog tisućljeća: ciljevi su bila mjesta povezana sa svemirom — Gilga-
meš je preko njih želio steći dugovječnost bogova, a kraljevi odani Ištar
prevlast.
Bez sumnje, Mardukov je pokušaj s "Babilonskom kulom" kontrolu
nad mjestima povezanim sa svemirom stavio u središte pozornosti bogova
i ljudi. Kao što ćemo vidjeti, to centralno mjesto dominiralo je većinom
— a k o ne i svim — kasnijim događaja.
Akadska faza rata i mira na Zemlji nije bila bez nebeskih ili "mesi-
janskih" aspekata.
U Sargonovim k r o n i k a m a njegovi počasni naslovi bili su uobičajeni,
"Ištarin zaštitnik, kralj Kiša, veliki Ensi od Enlila", no nazivali su ga i "po-
mazani svećenik Anuov". To je b i o prvi p u t da se u d r e v n i m z a p i s i m a
pojavljuje da je netko božanski pomazan, što je u stvari doslovno značenje
riječi "Mesija".
M a r d u k je u svojim proglasima upozoravao na predstojeće prevrate i
kozmičke fenomene:
Dani će postati mračni,

Poremetit će se riječni tokovi,
Na zemlji pustoš će nastati,
Ljudi će izginuti.
Gledajući unatrag i prisjećajući se sličnih biblijskih proročanstava, ja-

sno je da su u predvečerje dvadeset i prvog stoljeća pr. n. e. bogovi i ljud
očekivali dolazak apokalipse.
45
Treće poglavlje
EGIPATSKA PROROČANSTVA,
LJUDSKE SUDBINE
U analima o Čovjeku na Zemlji, dvadeset i prvo stoljeće pr. n. e. na p o -

dručju Bliskog istoka svjedočilo je j e d n o m od najblistavijih civilizacij-
skih poglavlja poznatom kao razdoblje Ura III. To je u isto vrijeme bilo i
najteže i najtegobnije razdoblje jer svjedočilo je kraju Sumera u smrtonosnom
nuklearnom oblaku. Nakon toga više ništa nije bilo isto.
Kao što ćemo vidjeti, ti su značajni događaji ujedno bili korijen mesi-
janskih pojava čije je središte - na prijelazu iz stare u novu eru, dakle nekih
dvadeset i jedno stoljeće kasnije - bio Jeruzalem.
Povijesni događaji iz tog znamenitog stoljeća — kao i svi događaji u po-
vijesti — imaju svoje uzroke u onome što se zbilo ranije. Tu je 2 1 6 0 . pr. n. e.
godina koju vrijedi upamtiti. Anali kraljevstva Sumera i Akada iz tog vremena
bilježe veliku promjenu u politici enlilitskih bogova. U Egiptu su te godine
započele promjene vjersko-političkog karaktera, a ono što se dogodilo na oba
područja koincidira s novom fazom Mardukove kampanje za osvajanje vrho-
vne vlasti. Doista, Mardukovi šahovski strateški manevri i geografska kretanja
s jednog mjesta na drugo upravljali su rasporedom "božanske igre šaha" u toj
eri. Njegovi potezi i pokreti počeli su odlaskom iz Egipta kako bi (u očima
Egipćana) postao A m o n (piše seiAmun teAmen; op.a.), "Nevidljivi".
EGIPATSKA PROROČANSTVA, LJUDSKE SUDBINE
G o d i n u 2160. pr. n. e. egiptolozi smatraju početkom takozvanog Prvog

međurazdoblja, kaotičnog perioda između kraja Starog kraljevstva i dinasti-
čkog početka Srednjeg kraljevstva. Tijekom tisuću godina Starog kraljevstva,
kada je vjersko-politička prijestolnica bio Memfis u srednjem Egiptu, Egi-
pćani su štovali panteon boga Pta te n j e m u , njegovu sinu i njihovim božan-
skim nasljednicima podizali velebne hramove. Glasoviti zapisi o faraonima iz
Memfisa slavili su bogove i obećavali zagrobni život za kraljeve. Vladajući kao
surogati bogova, ti su faraoni nosili dvostruku k r u n u Gornjeg (južnog) Egi-
pta i Donjeg (sjevernog) Egipta koja nije simbolizirala samo upravno nego i
vjersko ujedinjenje dviju zemalja — ujedinjenje koje je ostvario Horus pora-
zivši Seta u njihovoj borbi za naslijeđe boga Pta/Ra. A zatim su se 2 1 6 0 . g.
pr. n. e. to jedinstvo i religijska stabilnost urušili.
U previranju je došlo do raspada saveza, napuštanja prijestolnice, napada
s juga od strane tebanske princeze koja je htjela preuzeti vlast, do u p a d a stra-
naca, oskvrnuća hramova, sloma zakona i reda, suša, poplava i nereda zbog
nestašice hrane. O t i m okolnostima govori se na papirusu p o z n a t o m kao
Opomene Ipu-Wera, dugačkom tekstu pisanom hijeroglifima koji se sastoji od
nekoliko dijelova u kojima se izvještava o velikim nesrećama i kušnjama, za
vjerske prijestupe i društvena zla krivi nesvetog neprijatelja, te poziva ljude da
se pokaju i nanovo se prime održavanja vjerskih obreda. Proročki dio opisuje
dolazak Otkupitelja, a u završnom dijelu papirusa veličaju se idealna vremena
koja će uslijediti.
Na p o č e t k u teksta govori se o s l o m u z a k o n a i reda te f u n k c i o n a l n o g
društva — s t a n j u u kojem "vratari kreću u pljačku, perač rublja odbija
ponijeti svoj tovar... razbojstva su posvuda... otac smatra sina neprijate-
ljem". Iako se Nil izlio i navodnjava zemlju, "nitko ne ore... sjeme p r o -
pade... skladišta su prazna... posvuda samo prašina... širi se pustinja...
žene postadoše jalove i n i j e d n a zanijeti ne može... mrtvi se samo bacaju
u rijeku... rijeka je crvena od krvi". Ceste su bile nesigurne za putovanje
pa je trgovina p r e k i n u t a , u p r o v i n c i j a m a Gornjeg Nila više se ne ubire
porez. "Izbio je građanski rat... barbari iz t u đ i n e došli su u Egipat... sve
je u ruševinama."
47
POSLJEDNJI DANI
Neki egiptolozi smatraju da je u srži tih zbivanja obična borba za bo-

gatstvo i m o ć ; pokušaj (naposljetku uspješan) tebanske princeze s juga da
zavlada čitavom zemljom. Novija istraživanja slom Starog kraljevstva po-
vezuju s "klimatskom p r o m j e n o m " koja je uzdrmala društvo zasnovano na
poljoprivredi, uzrokovala nestašice hrane i p o b u n e zbog h r a n e , društveno
previranje i raspad vlasti. No, u istraživanjima se malo pozornosti poklonilo
velikoj i možda najvažnijoj promjeni: u spisima, hvalospjevima, počasnim
naslovima i u h r a m o v i m a , umjesto dotadašnjeg Ra, stajalo je Ra-Amon ili
samo Amon, koji je štovan od tada pa na dalje. Ra je postao A m o n , Ra N e -
vidljivi, b u d u ć i da je otišao iz Egipta.
Doista, politički i vjerski slom prouzročila je vjerska p r o m j e n a , napisao
je neidentificirani Ipu-Wer; s m a t r a m da je ta p r o m j e n a to što je Ra postao
A m o n . Prevrat je započeo p r e k i d o m vjerskih obreda koji se manifestirao
oskrnavljivanjem i n a p u š t a n j e m hramova, gdje je "Mjesto tajni ogoljeno,
sveti su tekstovi razbacani i ljudi ih kidaju po ulici... magija je razotkrivena
i vidljiva o n o m e tko je ne poznaje." Sveti simbol bogova koji kralj nosi na
kruni, Uraeus (božanska z m i j a ) , "postao je predmet pobune... vjerski datu-
mi su poremećeni... sa svećenicima se loše postupa."
N a k o n poziva ljudima da se pokaju, "da upale t a m j a n u hramovi-
ma... da p o n u d e bogovima žrtvu", papirus poziva da pokajnici b u d u kr-
steni— da se "sjere u r o n i t i pod vodu." Z a t i m riječi na p a p i r u s u postaju
proročke: u o d l o m k u koji čak i egiptolozi nazivaju "istinski mesijanskim",
Opomene govore o "vremenu koje će doći", kada će se pojaviti n e i m e n o -
vani Spasitelj— "bog-kralj". Najprije će imati m a l o sljedbenika, a ljudi će
o n j e m u govoriti:
On unosi vedrinu u srca,

On je pastir svih ljudi.
Njegova su stada možda mala,
No život će provesti skrbeći za njih...
Zatim će ustati protiv zla i uništiti ga.
48
"Ljudi će pitati: 'Gdje je danas? Spava li? Zašto se njegova moć ne oči-
tuje?'" - napisao je Ipu-Wer i odgovorio: "Pazite, slava njegova vidjeti se ne
može, (ali) vlast, spoznaja i pravda su sa njim."
Ipu-Wer je u svojim proročanstvima objavio da će tim i d e a l n i m vreme-
nima prethoditi njihove vlastite mesijanske porođajne muke: "Čitavu će ze-
mlju zahvatiti p o m u t n j a , u neobuzdanoj galami ljudi će ubijati j e d n i druge,
mnogi će ubiti nekolicinu." Ljudi će pitati: "Zar Pastir želi smrt?" Ne, on
je odgovorio: "zemlja je ta koja traži smrt," m e đ u t i m nakon godina razdora
prevladat će pravednost i ispravno štovanje. To je, zaključuje papirus, ono
"što je Ipu-Wer rekao odgovorivši na veličanstvenost Gospoda."
Ne samo opis događaja i mesijanskih proročanstava nego se i sama for-
mulacija teksta na t o m drevnom egipatskom papirusu čini z a p a n j u j u ć o m .
Ali ima toga još. Stručnjaci znaju za još j e d a n proročki/mesijanski tekst koji
je do nas došao iz Starog Egipta, m e đ u t i m smatraju d a j e zapravo napisan
nakon događaja o kojima govori te samo glumi d a j e proročanski, predsta-
vljajući se starijim nego što jest. Konkretno, tekst navodno donosi proro-
čanstva nastala za vrijeme Sneferua, faraona Četvrte dinastije (oko 2.600
g. pr. n. e . ) , m e đ u t i m egiptolozi smatraju d a j e zapravo napisan za vrijeme
A m e n e m h e t a Prvog iz Dvanaeste dinastije (oko 2.000 g. pr. n. e.) — nakon
događaja o kojima tobože prorokuje. U n a t o č t o m e , "proročanstva" služe
kao potvrda tih p r e t h o d n i h zbivanja. Nadalje, mnoge pojedinosti i način
izražavanja u t i m proročanstvima najbolje se m o g u opisati kao sablasni.
Proročanstva je kralju Sneferuu navodno izrekao "veliki svećenik-vi-
dovnjak" po i m e n u Nefer-Rohu, "ugledan čovjek, pisar vješt s prstima".
Pozvan kralju da pretkaže b u d u ć n o s t , N e f e r - R o h u je "posegnuo u kutiju s
pisaćim priborom, izvadio svitak papirusa" i zatim na njega, slično Nostra-
damusu, počeo zapisivati ono što je predviđao:
Gle, ima nešto o čemu govore ljudi;

Grozno je...
To što će doći nije bilo nikad prije.
Zemlja potpuno strada.
49
POSLJEDNJI DANI
Kopno razoreno, ništa preostalo nije.

Nema sunčeve svjetlosti daje ljudi vide,
Pod gustim oblacima sve umire.
Vjetar sjeverac sudara se s južnjakom.
Egipatske su rijeke prazne...
Ra mora nanovo položiti temelje Zemlje.
Prije nego što Ra obnovi "temelje Zemlje", dogodit će se invazije, rato-

vi i krvoprolića. Zatim će nastupiti nova era mira, spokoja i pravde. Uvest
će je onaj što ga sada zovemo Spasitelj, Mesija:
Zatim suveren će doći —

Ameni ("nepoznati"),
Pobjednik će ga zvati.
Sin Čovjekov njegovo će ime na vijeke vjekova biti...
Nestat će nepravde;
Pravda zamijenit će je;
Ljudi njegova vremena sretni će biti.
Zapanjujuće je takva mesijanska proročanstva apokaliptičnih vre-

mena, iza kojih će slijediti nestanak nepravdi i dolazak — to j e s t p o -
vratak - mira i pravde, pronaći na papirusu napisanom prije otprilike
4 . 2 0 0 godina. S a b l a s n o je u njima pronaći terminologiju vrlo sličnu
onoj iz N o v o g zavjeta — o n e p o z n a t o m , trijumfalnom spasitelju, S i n u
čovječjem.
To je, kao što ćemo vidjeti, spona u međusobno povezanim događaji-
ma koji se protežu tisućljećima godina.
U Sumeru je razdoblje kaosa, strane okupacije, oskvrnjivanja hramova

i p o m u t n j e oko toga gdje će biti prijestolnica i tko će biti kralj nastupilo
nakon kraja Sargonske ere Ištar, 2 . 2 6 0 . g. pr. n. e.
J e d n o vrijeme j e d i n o sigurno mjesto bio je Lagaš, N i n u r t i n o "sredi-

šte kulta" iz kojeg su se odbijale strane gutejske trupe. Svjestan M a r d u -
kovih neumoljivih ambicija, N i n u r t a je odlučio ponovno istaknuti svo-
je pravo na rang pedeset te je naložio t a d a š n j e m kralju Lagaša Gudeji da
za njega u gradskom Girsu (svetoj četvrti) p o d i g n e nov i drugačiji h r a m .
N i n u r t a — ovdje zvan N I N . G I R S U , "Gospodar Girsua" — ondje je
već imao svoj h r a m , kao i poseban ograđeni prostor za svoju "božansku
crnu pticu", odnosno leteći stroj. G r a d n j a novog h r a m a zahtijevala je
posebnu dozvolu od Enlila koji ju je naposljetku i dao. Iz zapisa saznaje-
mo da je novi h r a m m o r a o i m a t i posebne osobine koje su ga povezivale
s nebesima i omogućavale p r o m a t r a n j e o d r e đ e n i h nebeskih pojava. U tu
svrhu N i n u r t a je u Sumer pozvao boga Ningišzidu ("Totha" u Egiptu),
Božanskog arhitekta i Čuvara tajni p i r a m i d a u Gizi. Č i n j e n i c a da je
Ningišzida/Toth bio brat kojeg je M a r d u k oko 3100. godine prije Kri-
sta natjerao u izgnanstvo svakako nije bila n e b i t n a za sve uključene.
O z a p a n j u j u ć i m okolnostima najave, p l a n i r a n j a , izgradnje i posve-
ćenja E . N I N N U - a ( " D o m / H r a m pedesetorice") vrlo se podrobno govo-
ri u G u d e j i n i m zapisima. Iskopani su na ruševinama Lagaša (to mjesto
danas se zove Telio) i opsežno citirani u knjigama Zemaljskih kronika.
Ono što je očito iz opsežnog teksta (na j a s n o m sumerskom k l i n a s t o m
pismu urezanog na dva glinena cilindra, slika 17) je činjenica da su od
najave pa sve do posvećenja svaki korak izgradnje novog h r a m a i svaku
njegovu pojedinost diktirali različiti nebeski aspekti.
Ti posebni nebeski aspekti bili su povezani i sa samim vremenom po-
četka gradnje hrama. Bilo je to vrijeme, kao što zapisi jasno objavljuju, kada
se "na nebesima određivahu zemaljske sudbine":
U vrijeme kada se na nebesima

određivahu zemaljske sudbine,
"Lagaš će se podići prema nebesima
u skladu s Velikom tablicom sudbina"
odluči Enlil u korist Ninurte.
51
POSLJEDNJI DANI
SLIKA 17
Posebno vrijeme kada su se zemaljske sudbine određivale na nebesima

je ono što smo nazvali Nebesko vrijeme, odnosno Zodijački sat. Da je takvo
određivanje bilo povezano s d a n o m ekvinocija jasno je iz ostatka Gudejine
priče kao i iz Tothovog egipatskog i m e n a Tehuti, Onaj koji uravnotežuje
52
(dan i noć) i "razvlači mjerničko uže" za orijentaciju novog hrama. Takve

nebeske okolnosti dominirale su projektom Eninnu od početka do kraja.
Gudejina priča počinje sa snom-vizijom koji nalikuje epizodi televizij-
ske serije Zona sumraka. Naime, iako je nekoliko bogova koji su mu došli u
san nestalo nakon što se probudio, različiti predmeti koje su mu bogovi u
snu bili pokazivali ostali su fizički ležati uz njega!
U tom snu-viziji (prvom u nizu) bog Ninurta pojavio se na točki izla-
ska sunca, a Sunce je bilo poravnato s J u p i t e r o m . Bog je progovorio i oba-
vijestio Gudeju da je izabran da izgradi novi hram. Zatim se pojavila božica
Nisaba koja je na glavi nosila prikaz strukture hrama; u rukama je držala
ploču na kojoj je bilo nacrtano zvjezdano nebo, te pero kojim je stalno
pokazivala na "pogodnu nebesku konstelaciju". Treći bog Ningišzida (tj.
Toth) imao je pločicu lazura na kojoj je bio urezan tlocrt hrama; držao je i
glinenu opeku, kalup za izradu opeka te graditeljsku korpu. Kada se Gudeja
probudio, troje bogova je nestalo, no arhitektonska ploča mu je bila u krilu,
a opeka i kalup za nju ležali su mu do nogu! (Slika 18)
Slika 18
53
POSLJEDNJI DANI
Gudeja je trebao pomoć božice-proročice i još dva sna-vizije da otkrije

značenje svega toga. U trećem snu-viziji prikazana mu je animirana demon-
stracija izgradnje hrama slična hologramu. Krenula je s prikazivanjem po-
četnog usklađivanja s naznačenom točkom na nebesima, pa s polaganjem
temelja, kalupljenjem opeka i tako dalje — korak po korak, pokazan mu je
cjelokupan proces gradnje. I početak gradnje i završna ceremonija posve-
ćivanja trebali su se, po u p u t a m a bogova, održati u točno određene dane;
oboje su pali na dan Nove godine, što znači na dan proljetnog ekvinocija.
H r a m se "podigao prema nebesima" u uobičajenih sedam faza, m e -
đ u t i m — što je neobično za sumerske zigurate koji imaju ravne gornje
dijelove — vrh mu je morao biti zašiljen, "u obliku roga". Stoga je Gudeja
na vrh hrama morao postaviti vršni kamen! Njegov oblik nije opisan, no
po svoj prilici to je bio piramidión, sličan vršnom kamenju na egipatskim
p i r a m i d a m a (slika 19). K tome, umjesto da zid od opeke ostavi gol, kao
što je bilo uobičajeno, Gudeja ga je morao obložiti fasadom od crvenkastog
kamenja, zbog čega je sličnost egipatskoj piramidi još veća. " H r a m je izvana
izgledao kao gora."
SLIKA 19
Da je podizanje građevine koja nalikuje egipatskoj piramidi imalo svoju

svrhu jasno je iz riječi samog Ninurte. Novi će se hram, rekao je Gudeji, "vidjeti
izdaleka; njegova zadivljujuća pojava sezat će do nebesa; m o m hramu divit će se
posvuda, njegovo nebesko ime izgovarat će se u zemljama na krajevima svijeta:
54
U Maganu i Meluhi ljudi će zbog njega govoriti:

Ningirsu ("Vladar Girsua"),
Veliki junak iz Zemalja Enlilovih,
Bog je kojemu nema ravna;
On je vladar čitave Zemlje.
M a g a n i M e l u h a bili su sumerska i m e n a za Egipat i Nubiju, dvije

zemlje bogova Egipta. Svrha E n i n n u a bila je da čak i t a m o , u M a r d u -
kovim zemljama, uspostavi N i n u r t i n o n e n a d m a š n o gospodstvo: "Bog
kojemu n e m a ravna, vladar cijele Zemlje."
P r o k l a m i r a n j e N i n u r t i n e (a ne M a r d u k o v e ) vrhovne vlasti zahti-
jevalo je da E n i n n u ima posebne značajke. Ulaz zigurata morao je biti
okrenut p r e m a S u n c u t o č n o na istoku, a ne, kao što je bilo uobičaje-
no, na sjeveroistoku. Na najvišoj razini h r a m a G u d e j a je m o r a o podići
S H U . G A . L A M — "tamo gdje se naviješta sjaj, mjesto otvora, mjesto
određivanja," iz kojeg je N i n u r t a mogao vidjeti "Ponavljanje iznad ze-
malja." To je bila odaja s dvanaest položaja, svaki je bio označen zodija-
čkim simbolom, s otvorom za p r o m a t r a n j e nebesa — drevni planetarij
usklađen s konstelacijama zodijaka!
U dvorištu h r a m a Gudeja je dao izgraditi dva k a m e n a kruga za
p r o m a t r a n j e nebesa povezana prolazom o k r e n u t i m p r e m a izlasku sun-
ca. J e d a n krug je imao šest, a drugi sedam k a m e n i h stupova. Budući
da se s p o m i n j e samo j e d a n prolaz, pretpostavlja se da su krugovi bili
jedan u n u t a r drugoga. Kada čovjek proučava svaki izraz, t e r m i n o l o g i j u
i s t r u k t u r a l n e pojedinosti postaje očito da je ono što je uz p o m o ć N i n -
gišzide/Totha izgrađeno u Lagašu bio kompleksan no p r a k t i č a n k a m e n i
opservatorij čiji j e d a n dio, u p o t p u n o s t i posvećen zviježđima zodijaka,
podsjeća na sličan k a m e n i opservatorij otkriven u D e n d e r a h u u Egiptu
(slika 2 0 ) , a da je drugi, usklađen s nebeskim izlascima i zalascima,
pravi S t o n e h e n g e na obali rijeke Eufrat!
55
POSLJEDNJI DANI
SLIKA 20
Poput Stonehenga na Britanskom otočju (slika 2 1 ) , i opservatorij

izgrađen u Lagašu imao je markacijsko kamenje za promatranje solisticija i
ekvinocija, m e đ u t i m njegova najvažnija vanjska značajka bilo je nastajanje
"pravca gledanja" koji je išao od središnjeg kamena, između dva kamena
stupa, pa niz prolaz sve do drugog kamena. Takav pravac gledanja, precizno
orijentiran prilikom planiranja građevine, omogućavao je da se u trenu-
tku helijakalnog izlaska odredi u kojoj se zodijačkoj konstelaciji pojavljuje
56
Sunce. To je bila glavna svrha čitave te kompleksne instalacije — određivanje

zodijačkog doba preciznim opažanjem.
SLIKA 21
U S t o n e h e n g u je takav pravac gledanja išao (i još uvijek ide) od sre-

dišnjeg k a m e n o g stupa zvanog oltarni k a m e n , i z m e đ u dva k a m e n a stupa
poznata kao Sarsenovo k a m e n j e broj 1 i 30, te niz prolaz do takozvanog
"markacijskog k a m e n a " . O p ć e n i t o se s m a t r a da S t o n e h e n g e , njegov dvoj-
nik Krug u Bluestonu te markacijski k a m e n kruga nazvanog S t o n e h e n g e
II d a t i r a j u iz r a z d o b l j a i z m e đ u 2 2 0 0 . i 2 1 0 0 . g. pr. n. e. U to isto vrijeme
— točnije, 2160. godine — izgrađen je i "Stonehenge na rijeci Eufrat"!
To n i k a k o nije m o g l a biti slučajnost. U isto vrijeme, na d r u g i m mjesti-
ma na Zemlji p o d i z a n i su drugi k a m e n i opservatoriji slični t i m dvama zodi-
j a č k i m opservatorijima. G r a đ e n i su na različitim mjestima u Europi, J u ž n o j
57
POSLJEDNJI DANI
Americi, na Golanskoj visoravni sjeveroistočno od Izraela, pa čak i u dalekoj

Kini (gdje su arheolozi u provinciji Shanzi otkrili kameni krug iz 2100. g.
pr. n. e. s trinaest stupova usklađenih sa zodijakom). Sve su to bili Ninurtini
i Ningišzidini promišljeni protupotezi u božanskoj igri šaha s Mardukom:
željeli su pokazati čovječanstvu d a j e zodijačko doba i dalje doba Bika.
Različiti tekstovi iz tog vremena, uključujući jedan Mardukov autobi-

ografski tekst i dulji tekst poznat pod nazivom Erra Epos pojasnili su M a r -
dukova putovanja izvan Egipta zbog kojih je postao poznat kao "Onaj koji
je skriven". Osim toga, tekstovi n a m otkrivaju da je M a r d u k bio uporan i
agresivan u svojim traženjima zato što je bio uvjeren d a j e došlo vrijeme nje-
gove vlasti nad Zemljom. "Nebesa navješćuju moju slavu kao Gospodara"
- njegova je izjava. Zašto? Zato što je, kako je objavio, doba Bika, Enlilovo
doba, okončano; počelo je doba Ovna, Mardukovo doba. To je, baš kao što
je N i n u r t a bio rekao Gudeji, bilo vrijeme kada se na nebesima odlučivalo
o sudbinama na Zemlji. Zodijačka doba su, sjetit ćete se, posljedica feno-
mena precesije, kašnjenja Zemlje u orbiti oko Sunca. U sedamdeset i dvi-
je godine nakupi se jedan stupanj kašnjenja. Proizvoljna podjela "Velikog
kruga" na dvanaest isječaka od po trideset stupnjeva svaki znači da zodijački
kalendar, matematički, iz jednog doba u drugo prelazi svakih 2160 godina.
Budući da se prema sumerskim tekstovima potop dogodio u dobu Lava,
naš Zodijački sat mogao je započeti otprilike 1 0 . 8 6 0 . g. pr. n. e.
Ako u tom matematički određenom 2160-godišnjem zodijačkom ka-
lendaru za početnu točku umjesto 10.860 uzmemo 10.800 g. pr. n. e.,
dobivamo zapanjujući raspored.
10.800. do 8.640. — doba Lava

8.640. do 6.480. — doba Raka
6.480. do 4.320. — doba Blizanaca
4.320. do 2.160. — doba Bika
2.160. do 0. — d o b a Ovna
58
Ostavimo li po strani jasan krajnji rezidtat koji taj kalendar sinkronizi-

ra s kršćanskom erom, čovjek ne može a da se ne zapita je li puka slučajnost
da se Ištar-Ninurtina era okončala 2.160 godine ili negdje oko te godine,
baš kada je, prema gore navedenom zodijačkom kalendaru, završavalo doba
Bika, tj. Enlilovo doba? Vjerojatno nije; M a r d u k svakako nije to mislio.
Dostupni podaci sugeriraju da je M a r d u k bio siguran da je po Nebeskom
vremenu nastupilo vrijeme njegove vlasti, njegovo doba. (Suvremena istra-
živanja mezopotamske astrologije doisra porvrduju da je zodijački krug bio
podijeljen na 12 kuća s po 30 stupnjeva svaka, što je bila m a t e m a t i č k a po-
djela, a ne podjela nastala na temelju izravnog p r o m a t r a n j a nebesa.)
Različiti tekstovi koje smo spomenuli pokazuju da je M a r d u k za vrije-
me svojih lutanja izvršio još j e d a n upad u središnje područje Enlilita (po-
tomci Enlila, op. prev.) te je praćen sljedbenicima ušao u Babilon. Umjesto
da pribjegnu oružanom sukobu, Enliliti su angažirali M a r d u k o v o g brata
Nergala (čija supruga je bila Enlilova u n u k a ) da dode u Babilon iz J u ž n e
Afrike i nagovori svog brata da ode. U svojim m e m o a r i m a p o z n a t i m a kao
Erra Epos Nergal je izvijestio da je M a r d u k o v glavni argument bio da je
stiglo njegovo vrijeme, doba Ovna. No, Nergal mu je odgovorio protuar-
g u m e n t o m da to zapravo nije tako, da doba Ovna u stvari nije stiglo. Heli-
jakalni izlazak, rekao je M a r d u k u , i dalje je u konstelaciji Bika.
Razjaren, M a r d u k je posumnjao u točnost opservacija. "Sto se dogo-
dilo s t o č n i m i p o u z d a n i m i n s t r u m e n t i m a iz vremena prije Potopa, koji su
bili instalirani u D o n j e m svijetu?" - pitao je Nergala. Nergal mu je objasnio
da je Potop i n s t r u m e n t e uništio. "Dodi i sam se uvjeri koje se zviježđe u
zoru određenog dana vidi na istočnom obzoru!" - pozvao je M a r d u k a . Je li
M a r d u k otišao u Lagaš radi te opservacije nije n a m poznato, m e đ u t i m ipak
je otkrio uzrok nepodudarnosti.
Iako se m a t e m a t i č k i izmjenjuju svakih 2160 godina, kada ih p r o m a -
tramo, doba se u stvari ne izmjenjuju u točno t o m intervalu. N a i m e , zvije-
žđa zodijaka, u kojima su zvijezde grupirane proizvoljno, nisu iste veličine.
Neka zauzimaju veći dio nebeskog svoda, a neka manji. "Slučaj" je htio da
konstelacija Ovna b u d e j e d n a od manjih, stisnuta između većih konstela-
59
POSLJEDNJI DANI
cija Bika i Riba (slika 22). Kada gledamo nebesa konstelacija Bika, koja
zauzima više od trideset stupnjeva nebeskog svoda, zadržava se barem dva
stoljeća dulje od onoga koliko bi matematički trebala trajati.
U dvadeset i prvom stoljeću pr. n. e. nebesko vrijeme i mesijansko

vrijeme nisu se podudarali.
"Idi u miru i vrati se kada nebesa objave tvoje doba" - rekao je Nergal
M a r d u k u . Pokoravajući se svojoj sudbini, M a r d u k je doista otišao, ali ne
predaleko.
As njim j e , kao poslanik, glasnogovornik i glasnik, bio njegov sin,
čija je majka bila Zemljanka.
Četvrto poglavlje
O BOGOVIMA
I POLUBOGOVIMA
M ardukova odluka da ostane u spornim zemljama odnosno u njihovoj

blizini te da u borbu za naklonost čovječanstva uključi svog sina uvjerila
je Enlilite da glavni grad vrate u Ur, središte Nannarovog (Su-en ili Sin na akad-
skom, op. a.) kulta. To je bio treći put da je Ur izabran za prijestolnicu i stoga
su ga u tom razdoblju zvali "Ur III".
Taj je potez odnose sukobljenih bogova povezao s biblijskom pričom
RAbrahamu, taj isprepleteni odnos utječe na religiju i dandanas.
Jedan od mnogih razloga da se Nannar/Sin izabere za enlilitskog prvaka
bila je spoznaja d a j e borba s M a r d u k o m nadišla sferu božanskih odnosa i prera-
sla u borbu za srca i umove ljudi — samih onih Zemljana koje su bogovi stvorili
koji su sada sačinjavali vojske koje su ratovale u ime svojih stvoritelja...
Za razliku od drugih Enlilita, Nannar/Sin nije sudjelovao u ratovima bo-
gova, njegov izbor trebao je ljudima posvuda, čak i onima u "pobunjeničkim
zemljama", poručiti da će pod njegovim vodstvom početi era mira i napretka.
On i njegova supruga Nergal (slika 23) bili su vrlo omiljeni medu Sumerani-
PDa sam Ur je odisao napretkom i blagostanjem; samo njegovo ime, u znače-
Qju "urbano, pitomo mjesto", počelo je značiti ne samo "grad", nego i grad nad
gradovima — urbani dragulj drevnih zemalja.
POSLJEDNJI DANI
SLIKA 23
Tamošnji h r a m N a n n a r a / S i n a , zigurat koji je parao nebesa, gradio

se u fazama. Bio je smješten u n u t a r z i d i n a m a ograđene svete četvrti
gdje su razne vrste građevina služile kao boravište bogova te kao re-
zidencije i f u n k c i o n a l n e zgrade za legiju svećenika, službenika i slugu
koji su se brinuli za potrebe božanskog para i organizirali održavanje
vjerskih obreda za kralja i ljude. Izvan tih zidina širio se veličanstveni
grad s dvije luke i k a n a l i m a koji su ga povezivali s rijekom Eufrat (slika
24) — veliki grad s kraljevskom p a l a č o m , a d m i n i s t r a t i v n i m zgradama
(uključujući zgrade za pisare i vođenje arhiva te za ubiranje poreza), pri-
v a t n i m n a s t a m b a m a na više razina, r a d i o n i c a m a , školama, trgovačkim
skladištima i stajama — sve na p r o s t r a n i m u l i c a m a na čijim su m n o g i m
raskrižjima bila izgrađena molitvena svetišta koja su bila otvorena za sve
p u t n i k e n a m j e r n i k e . Veličanstveni zigurat sa svojim m o n u m e n t a l n i m
stepeništem (rekonstrukcija, slika 25), iako već dugo u ruševinama, čak
i n a k o n 4.000 godina još uvijek d o m i n i r a čitavim krajolikom.
62
0 BOGOVIMA I POLUBOGOVIMA
SLIKA 25
No, postojao je još j e d a n snažan razlog. Za razliku od suprotstavljenih

Ninurte i M a r d u k a , koji su obojica na Zemlji bili "imigranti" s Nibirua,
N a n n a r / S i n je rođen na Zemlji. On ne samo da je bio Enlilov prvorođeni
63
POSLJEDNJI DANI
sin na Zemlji, on je pripadao prvoj generaciji bogova rođenih na Zemlji.

Njegova djeca, blizanci U t u / S a m a š i Inanna/Išcar te njihova sestra Ereški-
gal, koji su pripadali trećoj generaciji bogova, svi su rođeni na Zemlji. Svi su
bili bogovi, no istovremeno su bili i rođeni Zemljani. U svjetlu nadolazeće
borbe za privrženost ljudi, sve je to nesumnjivo imalo svoju težinu.
Novog kralja koji je trebao ponovno započeti kraljevanje u Sumeru i iz
Sumera također se p o m n o biralo. Prošli su dani kada je Inanna/Ištar, kojaje
Sargona akadskog izabrala da započne novu dinastiju zato što joj je bio do-
bar ljubavnik, imala odriješene ruke da bira koga želi. Novoga kralja, nazva-
nog U r - N a m m u ("Radost U r a " ) , pažljivo je izabrao Enlil, a odobrio Anu, i
on nije bio obični Zemljanim On je bio sin — i to "ljubljeni sin" — božice
Ninsun; ona bijaše, čitatelj će se sjetiti, Gilgamešova majka. Budući da se ta
božanska genealogija uvijek iznova ponavlja u zapisima iz U r - N a m m u o v e
vladavine, u prisutnosti N a n n a r a i drugih bogova, m o r a m o pretpostaviti da
je ta tvrdnja istinita. To je U r - N a m m u a učinilo ne samo polubogom nego
i — kao što je bio slučaj s Gilgamešem — dvije trećine božanskim. Doista,
tvrdnja da mu je majka božica N i n s u n stavila je U r - N a m m u a u isti rang s
Gilgamešem čiji pothvati su bili glasoviti i čije ime se i dalje štovalo. Njegov
je izbor tako bio poruka, kako prijateljima tako i neprijateljima, da su se
vratili slavni dani nesporne vlasti Enlila i njegova klana.
Sve to je bilo važno, možda čak i krucijalno, zato što je i sam M a r d u k
posjedovao atribute zbog kojih je bio privlačan masama čovječanstva. Či-
njenica koja je Z e m l j a n i m a bila posebno privlačna je to da je Mardukov
glavni savjetnik i voditelj kampanje bio njegov sin Nabu — koji ne samo da
je bio rođen na Zemlji, nego gaje rodila majka koja je sama bila Zemljanka.
Doista, M a r d u k je još davno, u p r e t p o t o p n o m vremenu, prekršio sve obi-
čaje i tabue te uzeo Zemljanku za zakonitu ženu.
To da su mladi Anunnakiji uzimali Zemljanke za žene ne treba nas

posebno iznenaditi jer o tome lijepo piše u Bibliji koja je svima dostupna.
Ono što je čak i stručnjacima malo poznato, budući da se ti podaci nalaze
64
O BOGOVIMA I POLUBOGOVIMA
u tekstovima koji su z a n e m a r e n i i mora ih se potvrditi u k o m p l i c i r a n i m

Popisima bogova, jest činjenica da je upravo M a r d u k dao primjer koji su
slijedili "sinovi bogova":
Kad su se ljudi počeli širiti po Zemlji

i kćeri im se narodile,
opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale,
pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli.
POSTANAK 6: 1-2
Biblijsko objašnjenje razloga za Potop u prvih osam z a g o n e t n i h redaka

šeste glave Knjige Postanka jasno ukazuje na m e đ u s o b n e brakove i p o t o m -
stvo iz takvih brakova kao uzrok božanskog gnjeva:
U ona su vremena — a i kasnije — na Zemlji bili Nefili,

kad su sinovi Elohima općili s ljudskim kćerima
pa im one rađale djecu.
(Čitatelji m o j i h knjiga možda će se sjetiti da sam kao dječak postavio

pitanje zašto se Nefili — što doslovno znači "Oni koji su se spustili" [s n e -
besa na Z e m l j u ; op. a.} — obično prevodi kao 'divovi'. M n o g o kasnije sam
shvatio da je hebrejska riječ za divove, Anakim, u stvari inačica sumerskog
Anunnaki.)
Biblija jasno navodi takve m e đ u s o b n e brakove — "uzimati za žene"
• — između m l a d i h sinova božjih (sinovi Elohima, Nefili) i Z e m l j a n k i ("kćeri
ljudskih") kao Božji razlog da potopi čovječanstvo: " N e ć e moj D u h u čo-
vjeku ostati dovijeka; jer čovjek je tjelesan i griješio j e . . . I Bog se pokaja i u
svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na Zemlji, i reče: Ljude koje sam
stvorio izbrisat ću s lica Zemlje."
Sumerski i akadski tekstovi koji n a m govore o Potopu objašnjavaju
da su u tu d r a m u bila uključena dva boga: Enlil je bio bog koji je pokušao
Potopom uništiti čovječanstvo a Enki ga je spriječio p o t a j n o naloživši N o i
65
POSLJEDNJI DANI
da izgradi spasonosnu arku. Kada u đ e m o u pojedinosti nalazimo da Enlilov

gnjev zato što je čovječanstvo "prevršilo svaku mjeru" s jedne strane i Enki-
jevi protunapori s druge strane nisu bili samo stvar načela. Jer sam Enki je
bio taj koji je počeo spolno općiti sa ženama Zemljankama i raditi im djecu, a
M a r d u k , Enkijev sin, pružio je primjer sklapanja brakova s njima.
Kada je anunnakijska Misija Zemlja bila u p u n o m jeku, na Zemlji je
bilo stacionirano šesto Anunnakija; povrh toga, tri stotine njih, koji su bili
poznati kao I G I . G I ("Oni koji promatraju i vide") upravljali su u s p u t n o m
p l a n e t a r n o m postajom — na Marsu! — i letjelicom koja je povezivala dva
planeta. Nadalje, z n a m o da je N i n m a h , glavna anunnakijska medicinska
službenica, došla na Zemlju na čelu skupine medicinskih sestara (slika 26).
Ne navodi se koliko ih je bilo, kao ni je li bilo drugih anunnakijskih žena,
m e đ u t i m jasno je da medu A n u n n a k i j i m a nije bilo mnogo žena. Takva
situacija zahtijevala je stroga pravila glede seksa i nadzor starješina, i to u to-
likoj mjeri da su (prema j e d n o m tekstu) Enki i N i n m a h morali vršiti ulogu
bračnih posrednika te određivati tko će se s kime oženiti.
SLIKA 26
Sam Enlil, inače zagovornik čvrste discipline, postao je žrtva nestašice

žena kada je nakon ljubavnog sastanka silovao mladu medicinsku sestru. Za
to je čak i on, glavni zapovjednik na Zemlji, bio kažnjen izgonom; kazna je
n a k n a d n o ublažena kada je pristao uzeti Sud za zakonitu bračnu družicu.
66
Ona je ostala njegova jedina supruga do samog kraja.

Enki je, s druge strane, u m n o g i m tekstovima opisivan kao ljubakalo
s božicama svih dobi, no uvijek mu je uspijevalo da ga u tome ne uhvate.
Štoviše, j e d n o m kada su se razmnožile "kćeri ljudske", nije zazirao ni od
seksualnih odnosa s n j i m a . . . Sumerski spisi veličali s u A d a p u , "najmudrijeg
medu ljudima" koji je odrastao u Enkijevom kućanstvu, Enki g a j e naučio
pisati i računati. Adapa je bio prvi Zemljanin koji je bio odveden u nebesa
da posjeti Anua na Nibiruu, a spisi također otkrivaju da je Adapa bio tajni
Enkijev sin iz odnosa sa Z e m l j a n k o m .
Apokrifni spisi izvještavaju nas da je kada se rodio Noa, biblijski j u n a k
Potopa, mnogo toga vezanog uz dijete i njegovo rođenje N o i n a oca Lameka
navelo da se zapita nije li pravi otac djeteta j e d a n od Nefila. Biblija navodi
samo d a j e Noa bio genealoški "savršen" čovjek koji je "Hodao s bogovima".
Sumerski tekstovi, u kojima se j u n a k Velike poplave zove Ziusadra, sugeri-
raju da je on bio polubog, sin Enkija.
Tako se M a r d u k j e d n o g dana požalio majci da su njegovi drugovi do-
bili žene, a on nije: " N e m a m ženu, n e m a m djecu." Rekao joj je i da je
zavolio kći "visokog svećenika, vrsnog liječnika" (Sve govori da je to bio
Enmeduranki iz sumerskih spisa, p a n d a n biblijskog Enoha.) Kada su se
uvjerili da se mlada Zemljanka — ime joj bijaše Tsarpanit - slaže, njegovi
su mu roditelji dali dopuštenje.
U braku su dobili sina kojem je ime bilo EN.SAG, "Uznositi Gospo-
din." N o , za razliku od Adape, koji bijaše polubog Zemljanin, M a r d u k o v
je sin bio uključen u sumerski popis bogova, gdje su ga zvali i "božanski
M E S " , što je pak izraz koji se koristio (npr. u G i l g a M E S ) da se označi polu-
bog. Tako je on bio prvi polubog koji je bio bog. Kasnije, kada je u očevo ime
vodio mase čovječanstva dobio je n a d i m a k Nabu — Glasnik, Prorok — j e r
to je doslovno značenje te riječi, isto kao i značenje hebrejske riječi Nabih,
koja se također prevodi kao "prorok".
Nabu je stoga bio sin božji i sin ljudski iz drevnih spisa, onaj čije
samo ime znači P r o r o k . K a o u ranije citiranim egipatskim spisima, nje-
govo ime i uloga postali su povezani s mesijanskim očekivanjima.
POSLJEDNJI DANI
I t a k o je u, d a n i m a prije P o t o p a , M a r d u k p r u ž i o p r i m j e r d r u g i m
m l a d i m i n e o ž e n j e n i m bogovima: p r o n a đ i t e si Z e m l j a n k u i oženite j e . . .
Prekid tabua p o s e b n o se svidio Igigi bogovima koji su većinu v r e m e n a
bili na M a r s u , a glavna postaja na Zemlji im je bilo mjesto slijetanja na
C e d r o v o j p l a n i n i . Č i m se pojavila prilika — m o ž d a poziv da d o đ u na
proslavu M a r d u k o v o g vjenčanja — ugrabili su Z e m l j a n k e i odveli ih na
M a r s kao svoje žene.
N e k o l i k o izvanbiblijskih knjiga p o z n a t i h kao Apokrifi, na p r i m j e r
Knjiga jubileja, Knjiga Henokova i Knjiga Noina, bilježe i n c i d e n t s bra-
kovima Z e m l j a n k i i Nefila te d o n o s e nove p o j e d i n o s t i . O t p r i l i k e dvje-
sto " N a d g l e d n i k a " ( " O n i h koji p r o m a t r a j u i vide") organizirali su se u
dvadeset s k u p i n a , a svaka je s k u p i n a i m e n o v a l a voÿu. J e d a n od njih,
zvan S a m y a z a , bijaše zapovjednik sviju. Poticatelj p r i j e s t u p a , "onaj koji
je zaveo sinove božje, doveo ih na zemlju i zaveo ih p o m o ć u kćeri ljud-
skih," zvao se Y e q o n . . . Izvori p o t v r đ u j u da se to d o g o d i l o za H e n o k o -
vog v r e m e n a .
Usprkos njihovih nastojanja da sumerske izvore u k l o p e u m o n o t e -
ističke okvire — vjerovanje u samo j e d n o g Svemogućeg Boga — sasta-
vljači hebrejske Biblije završili su taj dio u šestoj glavi Postanka s p r i z n a -
n j e m č i n j e n i č n o g ishoda. Sto se tiče p o t o m a k a iz tih m i j e š a n i h brakova,
Biblija iznosi dva p r i z n a n j a : kao prvo, da je do m e đ u s o b n i h brakova
došlo prije P o t o p a , "a i kasnije"; i kao d r u g o , da su od potomstva "došli
od starine po junaštvu glasoviti ljudi". Sumerski tekstovi p o k a z u j u da su
p o s l i j e p o t o p n i k r a l j e v i - j u n a c i doista bili takvi polubogovi.
N o , nisu oni bili samo p o t o m c i Enkija i njegova k l a n a : p o n e k a d su
kraljevi u enlilitskoj regiji bili sinovi e n l i l i t s k i h bogova. Na primjer, Su-
merski popis kraljeva jasno navodi da je na p o č e t k u kraljevanja u U r u k u
( j e d n o m od e n l i l i t s k i h regija) za kralja izabran M E S H , polubog:
Meškiagašer, sin Utua,

Postade visoki svećenik i kralj.
68
U t u je n a r a v n o bio bog U t u tj. Šamaš, Enlilov u n u k . Niže na istoj

dinastičkoj liniji nalazio se slavni Gilgameš, "dvije trećine bog", sin enli-
litske božice N i n s u n od oca visokog svećenika U r u k a , Z e m l j a n i n a (U toj
liniji je još nekoliko vladara, kako u U r u k u tako i u U r u , koji su nosili
naslov "Meš" ili "Mes".)
U Egiptu su također neki faraoni tvrdili da imaju božansko podrijetlo.
M n o g i u 18. i 19. dinastiji dobivali su teoforična imena s prefiksom ili
sufiksom M S S (prevedeno kao Mes, Mose, Mojsije), koji znači "potječe od"
ovog ili onog boga — otuda i m e n a Ah-mes ili Ra-mzes (RA-MeSes — "po-
tječe od", p o t o m a k od boga R a ) . Slavna kraljica Hatšepsut koja je, iako je
bila žena, uspjela steći naslov i sve privilegije faraona, ostvarila to pravo na
temelju toga što je bila polubog — veliki bog A m o n , kako je isticala u za-
pisima i na crtežima u njezinom g o l e m o m h r a m u u Deir el Bahriju, "uzeo
je lik njegova veličanstva kralja", supruga njezine kraljice-majke, i "spolno
općio s njom", n a k o n čega se rodila Hatšepsut, njegova polubožanska kći.
Kanaanski tekstovi sadrže priču o Keretu, kralju koji je bio sin boga Ela.
Zanimljiva varijanta takvih običaja da polubog postane kralj je slučaj
E a n n a t u m a , sumerskog kralja u N i n u r t i n o m Lagašu tijekom ranih "juna-
čkih" vremena. U j e d n o m zapisu koji je kralj stavio na svoj glasoviti spome-
nik ("Stela strvinara"), njegov status poluboga se pripisuje umjetnoj oplodnji
koju je proveo N i n u r t a (Gospodar Girsua, svete červrti), te p o m o ć i I n a n n e /
Ištar i N i n m a h (ovdje zvane njezinim n a d i m k o m N i n h a r s a g ) :
Gospodin Ningirsu, ratnik Enlilov,

u utrobu (...)
umetnu sjeme Enlilovo za Eannatuma.
Na (rođenju) njegovom bijaše Inanna,
koja ga nazva "Uglednik u Eanninom hramu"
I položi u sveto krilo Ninharsagino.
Imena koja u sebi sadrže ime Boga ili nekog p o s e b n o g božanstva; op. prev.
POSLJEDNJI DANI
Ninharsag mu ponudi svoju svetu dojku.

Ningirsu se radovao Eannatumu —
sjemenu koje je on sam u utrobu umetnuo.
Premda spominjanje "sjemena Enlilovog" ostavlja nejasnim smatra li

se tu N i n u r t i n o / N i n g i r s u o v o sjeme "sjemenom Enlilovim", budući da je
on bio Enlilov prvorođenac, ili se za oplodnju koristilo Enlilovo vlastito
sjeme (što je slabo vjerojatno), u zapisu jasno stoji da je E a n n a t u m o v a
majka (čije je ime na steli nečitko) u m j e t n o oplođena, tako da je polubog
z a č e t bez o p ć e n j a — što je slučaj bezgrešnog začeća u Sumeru trećeg
milenija pr. n. e.!
Da umjetna oplodnja bogovima nije bila strana potvrđuju egipatski
tekstovi u kojima stoji da je, nakon što je Set ubio i raskomadao Ozirisa,
bogToth izvukao sjeme iz Ozirisova falusa i oplodio njime Ozirosovu ženu
IziGu, koja je zatim rodila Horusa. Crtež tog pothvata prikazuje Totha i
božice rađanja koje drže dvije niti upotrijebljene D N K te IziGu s novoro-
denčerom Horusom u naručju (slika 27).
Jasno je, dakle, da su nakon Potopa i Enliliti/Enlijanci prihvatili i spol-

no općenje sa Z e m l j a n k a m a i plodove tog općenja, p o t o m k e koje su sma-
trali "po junaštvu glasovitim ljudima", p o g o d n i m a da budu kraljevi.
To je bio početak kraljevskih "loza" polubogova.
J e d a n od prvih U r - N a m m u o v i h zadataka bilo je provođenje moralnog

i vjerskog preporoda. I u tome se, također, slijedilo prijašnjeg kralja koji je
i dalje bio štovan i ostao u dobrom sjećanju. Tako je objavljen novi zakonik
sa zakonima o m o r a l n o m ponašanju, zakonima o pravdi — o pridržavanju,
stajalo je u zakoniku, zakona za koje su Enlil i N a n n a r i Samaš željeli da ih
kralj n a m e t n e , a ljudi da po njima žive.
O karakteru tih zakona, popisu pravila ponašanja, može se suditi na
temelju U r - N a m u o v e izjave da zbog tih pravednih zakona "siroče ne pade
žrtvom bogataša, udovica ne pade žrtvom moćnika, čovjek s j e d n o m ovcom
ne bi izručen čovjeku s j e d n i m volom... u zemlji se uspostavila pravda."
U tome je oponašao — ponekad upotrebljavajući potpuno iste fraze
— prethodnog sumerskog kralja, Urukaginu Lagaškog, koji je tri stotine
godina ranije objavio zakonik kojim su bile provedene društvene, pravne i
ekonomske reforme (između ostalog, pod p a t r o n a t o m božice Bau, N i n u r t i -
ne supruge, osnovane su sigurne kuće za žene.) To su, mora se naglasiti, bila
ista ona načela pravde i moralnosti čije su provođenje u sljedećem tisućljeću
biblijski proroci zahtijevali od kraljeva i ljudi.
Kada je počela era Ura III. došlo je do očitog pokušaja da Sumer (sada
Sumer i Akad) obnovi svoju staru slavu i vrati se u dane prosperiteta, m o -
ralnosti i mira, vremena koja su prethodila posljednjem sukobljavanju s
MarGukom.
Zapisi, spomenici i arheološki nalazi potvrđuju da je za vrijeme Ur-
N a m m u o v e vladavine, koja je započela 2113. g. pr. n. e., došlo do opse-
žnih javnih radova, obnove riječne plovidbe te ponovne izgradnje i zaštite
p r o m e t n i c a u zemlji: "Izgradio je ceste koje su išle od donjih do gornjih
zemalja" - glasio je zapis. Sve to rezultiralo je boljom trgovinom. Došlo je
71
POSLJEDNJI DANI
do velikog napretka u umjetnosti, obrtništvu i školstvu te u socijalnom i eko-

nomskom životu (uključujući uvođenje točnijeg sustava tegova i mjera). Spo-
razumi sa susjednim vladarima na istoku i sjeveroistoku proširili su napredale
i blagostanje. U čast velikih bogova, posebno Enlila i Ninlila, obnovljeni su i
prošireni hramovi te se, po prvi put u povijesti Sumera, svećenstvo Ura udružilo
sa svećensrvom Sippara, što je dovelo do procvata religije.
Svi stručnjaci se slažu da je na praktički svaki način razdoblje Ura III po-
čelo kada je U r - N a m m u doveo sumersku civilizaciju na novu razinu. Taj je
zaključak samo pojačao zbunjenost koju je izazvala predivno izrađena škrinjica
što su je iskopali arheolozi: njezine intarzije, s prednje i stražnje strane, prikazu-
ju dvije kontradiktorne scene iz života Ura. Dok jedna intarzija (sada poznata
kao "Mirovna intarzija") prikazuje gošćenje, trgovanje i druge prizore iz građan-
skog života, druga ("Ratna intarzija") prikazuje vojnu kolonu od naoružanih
vojnika s kacigama i bojnih kola koja ide u rat. (slika 28).
SLIKA 28
Pažljiv pregled zapisa iz tog vremena otkriva n a m da iako je Sumer pod

U r - N a m m u o v i m vodstvom sam Sumer doista doživio procvat, neprijatelj-
stvo "pobunjeničkih zemalja" prema E n l i l i t i m a / E n l i j a n c i m a nije se sma-
njivalo nego je samo raslo. Situacija je očito bila takva da se nešto moralo
poduzeti, jer prema U r - N a m m u o v i m zapisima, Enlil mu je dao "božansko
oružje koje bez milosti h r p i m i c e kosi pobunjenike," da n j i m e "napadne
neprijateljske zemlje, uništi zle gradove i očisti ih od protivnika." Te "pobu-
njeničke zemlje" i "grješni gradovi" nalazili su se zapadno od Sumera. Bile
su to zemlje M a r d u k o v i h sljedbenika Amorejaca, ondje je "zlo" — nepri-
jateljstvo spram Enlila — raspirivao N a b u koji je išao od grada do grada i
okupljao pristaše za M a r d u k a . U enlilitskim zapisima zvali su ga "Ugnjeta-
vač ", čiji se utjecaj na "grješničke gradove" mora uništiti.
Ima nekih naznaka da mirovna i ratna intarzija u stvari prikazuju sa-
moga U r - N a m m u a : na jednoj se gosti te slavi mir i prosperitet, a na drugoj
je u kraljevskim b o j n i m kolima i vodi svoju vojsku u rat. Njegovi vojni
p o h o d i odveli su ga daleko izvan sumerskih granica u z a p a d n e zemlje. No,
U r - 1 a m m u — veliki reformator, graditelj i ekonomski "pastir" kakav je bio
— razočarao je kao vojskovođa. Usred biWke njegova su bojna kola zapela
u blatu; U r - N a m m u je pao s njih, " m e đ u t i m kola poput oluje pojuriše
preko njega," ostavivši kralja iza sebe, "napuštenog p o p u t razbijenog vrča."
Tragedija je postala još veća kada je brod koji je prevozio U r - N a m m u o v o
tijelo natrag u Sumer "potonuo na n e p o z n a t o m mjestu; valovi ga potopiše
skupa s njime."
Kada su vijesti o porazu i tragičnoj pogibiji U r - N a m m u a stigle do Ura,
t a m o je počelo veliko žalovanje. Ljudi nisu mogli razumjeti kako je tako re-
ligiozan kralj, pravedni "pastir" koji je samo slijedio božje upute, s oružjem
koje su oni stavili u njegove ruke, mogao skončati na tako nečastan način.
"Zašto ga Gospodin N a n n a r nije pridržao za ruku?", pitali su; "Zašto I n a n -
na, Gospa od Nebesa, nije ovila svoju p l e m e n i t u ruku oko njegove glave?
Zašto mu smioni U t u nije priskočio u p o m o ć ? "
Sumerani, koji su vjerovali da su svi događaji predodređeni, pitali su
se: "Zašto su ti bogovi stajali po strani kada se odlučivalo o U r - N a m m u o v o j
73
POSLJ E D N J I DANI
gorkoj sudbini?" Ti su bogovi, N a n n a r i njegova blizanačka djeca, zacijelo

znali što su Anu i Enlil određivali, a ipak nisu rekli ništa da ga zaštite. Za to
može postojati samo j e d n o objašnjenje, zaključili su ljudi Ura i Sumera dok
su plakali i jadikovali: Veliki bogovi zacijelo su pogazili svoju riječ:
Kako se sudba junaka promijeniti mogla!

Anu promijeni svoju svetu riječ.
Enlil ispodmukla izmijeni svoju odluku!
To su teške riječi koje velike enlilitske bogove optužuju za podmuklost

i prijevaru! One n a m pokazuju koliko je veliko bilo razočaranje ljudi.
Ako je tomu bilo tako u Sumeru i Akadu, možemo samo zamisliti ka-
kva je reakcija bila u pobunjenim z a p a d n i m zemljama. Enlilijanci/Enliliti
su posustajali u bitci za srca i umove čovječanstva. N a b u , "glasnogovornik
pojačao je kampanju za svog oca M a r d u k a . Status mu je bio poboljšan i
promijenjen: njegova psorma, božanskost sada se slavila mnoštvom obožava-
lačkih epiteta. Poznat i kao Nabih, Prorok, Nabu je inspirirao proročanstva
o budućnosti, o onome što će se dogoditi, koja su se počela širiti zemljama
oko kojih su se vodili sukobi.
Z n a m o o čemu su ta proročanstva govorila jer je p r o n a đ e n o mnogo
glinenih pločica na kojima su bila zapisana starobabilonskim klinastim pi-
smom. Stručnjaci su ih grupirali u takozvana Akadska proročanstva odno-
s n o Akadske apokalipse. Zajedničko svim tim proročanstvima je gledište
da su prošlost, sadašnjost i budućnost dijelovi kontinuiranog t o k a do-
gađaja; da u n u t a r okvira predodređene sudbine postoji nešto mjesta za slo-
bodnu volju; da o sudbini čovječanstva odlučuju bogovi Nebesa i Zemlje; i
da stoga događaji na Zemlji odražavaju zbivanja na nebesima.
Kako bi se proročanstva učinila uvjerljivima, tekstovi su ponekad pre-
tkazanje budućih događaja vezali za neki poznati prošli događaj ili enti-
tet. Z a t i m se opširno govori o tome što je pogrešno u sadašnjosti, zašto je
promjena potrebna. Tekući događaji pripisuju se o d l u k a m a jednog ili više

velikih bogova. Pojavit će se božji Poslanik, Glasnik; p r o r o č a n s k i tekst
možda su njegove riječi koje je zapisao pisar, ili pak očekivani proglasi; vrlo
često, "sin će govoriti u ime svog oca." Pretkazani događaj (i) bit će povezani
s kobnim predznacima na primjer, sa smrću kralja ili nebeskim znamenjem:
pojavit će se nebesko tijelo i proizvoditi grozan zvuk; "oganj plameni" spu-
stit će se na Zemlju; "zvijezda će poput buktinje sijevnuti iz nebesa;" i,
najvažnije, "planet će se pojaviti prije svoga vremena."
Loše stvari, apokalipsa, prethodit će k o n a č n o m događaju. Bit će kata-
strofalnih kiša, golemih, razornih valova, ili pak suša, zamuljivanja kanala,
najezdi skakavaca i gladi. M a j k a će se okrenuti protiv kćeri, susjed protiv
susjeda. Gradovi će biti n a p a d n u t i i ostat će pusti. Kraljevi će umirati, biti
rušeni s vlasti i zarobljavani; "jedno prijestolje svrgavat će drugo." Svećenici
i službenici bit će ubijani; hramovi će biti napušteni; obustavit će se obredi
i žrtvovanja.
Z a t i m će uslijediti pretkazani događaj — velika promjena, nova era,
novi vođa, Otkupitelj. Dobro će prevladati zlo, prosperitet će zamijeniti
patnju; gradovi će se ponovno naseliti, preostali raseljeni ljudi vratit će
se svojim k u ć a m a . H r a m o v i će biti obnovljeni i ljudi će izvoditi ispravne
vjerske obrede.
Kao što je bilo za očekivati, ta babilonska ili promardukova proročan-
stva prst krivnje za nedjela uperila su na Sumer i M a d (kao i na njihove
saveznike Elam, zemlju Hetita i morske zemlje) i navela A m u r r u Zapadnja-
ke kao instrument božje osvete. Nabrojana su Elilitska "središta kultova"
Nippur, Ur, UrXk, Larsa, Lagaš, Sippar i Adab; oni će biti n a p a d n u t i i
opljačkani, a njihovi hramovi napušteni. Enlilitski bogovi opisani su kao
zbunjeni ("izmučeni nesanicom"). Enlil zaziva Anua, no ignorira Anuov
savjet (neki prevodioci tu riječ prevode kao "zapovijed") da objavi edikt
misharu — naredbu za "dovođenje stvari u red". Enlil, Ištar i Adad bit će
prisiljeni da promijene kralja u Sumeru i Akadu. "Sveti obredi" preselit će
se iz Nippura. Na nebeskom p l a n u , u zviježđu Ovna pojavit će se "veli-
ki planet". Riječ M a r d u k će prevladati; "on će pokoriti Četiri regije, čitav
75
POSLJEDNJI DANI
planet trest će se na spomen njegova i m e n a . . . Nakon njega sin će njegov

vladati kao kralj i postati gospodar cijele Zemlje."
U nekim proročanstvima određena su božanstva predmet konkretnih
predviđanja: "Pojavit će se kralj," prorokovao je jedan tekst u vezi s kra-
ljicom Ištar, "udaljit će božicu zaštitnicu Uruka od Uruka i natjerati je da
prebiva u Babilonu... U Uruku će uspostaviti Anuove obrede." Igigi se
također posebno spominju: "Uobičajena žrtvovanja za Igigi bogove, koja
su obustavljena, ponovno će se uspostaviti."
Kao što je bio slučaj s egipatskim proročanstvima, većina stručnjaka

"akadska proročanstva" smatraju "pseudoproročanstvima" odnosno teksto-
vima post aventum —zapravo napisanima dugo nakon "pretkazanih" do-
gađaja. M e đ u t i m , kao što smo zamijetili glede egipatskih tekstova, reći da
događaji nisu prorokovani jer su se već bili dogodili znači samo nanovo
potvrditi da su se događaji sami po sebi dogodili (bilo da su pretkazani
ili ne), a to je ono što je nama najvažnije. To znači da se proročanstva jesu
obistinila.
A ako je tako, najturobnije proročanstvo (u tekstu poznatom kao Pro-
ročanstvo "B"J je:
Strašno oružje Erra

stuštit će se na zemlje i ljude
kao božja kazna.
To doista j e s t najturobnije proročanstvo, j e r prije nego što je za-

vršilo dvadeset i prvo stoljeće pr. n. e., stigla je "božja kazna za zemlje
i ljude," kada je bog Erra ("Razoritelj") — to je Nergalov nadimak
— upotrijebio nuklearno oružje i doveo do kataklizme koja je predsta-
vljala ostvarenje proročanstava.
76
Peto poglavlje
ODBROJAVANJE DO
S U D N J E G DANA
K atastrofalno dvadeset i prvo stoljeće pr. n. e. počelo je s t r a g i č n o m i

p r e r a n o m smrću U r - N a m m u a 2096. g. pr. n. e, a kulminiralo je 2024.
g. pr. n. e. besprimjernom katastrofom koju su izazvali sami bogovi. Vre-
menski raspon između ta dva d a t u m a je sedamdeset i dvije godine — točno
onoliko koliko je potrebno za precesijski p o m a k od jednog stupnja. Ako
je to bila samo slučajnost, tada je to bila samo još j e d n a u nizu "slučajnih"
pojava koje su na stanovit način dobro u s k l a đ e n e . . .
N a k o n tragične smrti U r - N a m m u a prijestolje Ura preuzeo je njegov
sin Sulgi. On nije mogao imati status poluboga, ali je (u svojim zapisima;
op. a.) ustvrdio kako je on svejedno rođen pod božanskim pokroviteljstvom:
sam bog N a n n a r uredio je da dijete bude, snošajem i z m e đ u U r - N a m m u a i
Enlilove visoke svećenice, začeto u Enlilovom h r a m u u N i p p u r u , "tako da
dijete, 'mali Enlil', b u d e prikladan za kralja i prijestolje."
Ta genealoška tvrdnja nije bila za odbaciti. Sam U r - N a m m u , kao što
je već s p o m e n u t o , bio je dvije trećine božanski budući da mu je majka bila
božica. Premda visoka svećenica koja je bila Sulgijeva majka nije imenova-
na, sam njezin položaj sugerira da je ona također bila od neke svete loze,
jer bila je kraljeva kći izabrana da b u d e E N . T U ; a kraljevi Ura, počevši od
POSLJEDNJI DANI
prve dinastije, vukli su podrijetlo od polubogova. To što je sam N a n n a r

organizirao da se snošaj odvije u Enlilovom h r a m u u N i p p u r u također je
bilo značajno. Kao što je već navedeno, pod U r - N a m m u o v o m vladavinom
svećenstvo N i p p u r a po prvi se p u t udružilo sa svećenstvom nekog drugog
grada, k o n k r e t n o sa svećenstvom Ura.
O m n o g o toga što se događalo u S u m e r u i oko njega u to vrijeme sa-
znalo se iz takozvanih " D a t u m s k i h formula" — kraljevskih zapisa u kojima
je svaka g o d i n a vladavine nekog kralja zabilježena najvažnijim d o g a đ a j e m
te godine. U Sulgi jevom slučaju poznato je m n o g o više b u d u ć i da je on
iza sebe ostavio i druge kratke i duge zapise, uključujući poeziju i ljubavne
pjesme.
Ti zapisi pokazuju da je Sulgi ubrzo nakon što se uspeo na prijestolje
— m o ž d a u nadi da će izbjeći očevu s u d b i n u na b o j n o m polju — napra-
vio p o t p u n i zaokret u odnosu na m i l i t a n t n u politiku svog oca. Poveo je
p o h o d u susjedna područja, uključujući "pobunjeničke zemlje", m e đ u t i m
umjesto da se služi oružjem on je n u d i o trgovinu i mir, kao i svoje kćerke
na udaju. Smatrao se nasljednikom Gilgameša te je njegova ruta obuhvatila
dva odredišta tog slavnog j u n a k a : Sinajski p o l u o t o k (na kojem se nalazila
svemirska luka) na j u g u te Mjesto slijetanja na sjeveru. Poštujući svetost
Četvrte regije, Sulgi je zaobišao p o l u o t o k i iskazao počast bogovima na
njegovoj granici, na mjestu opisanom kao "Veliko utvrđeno mjesto bogo-
va". Krećući se prema sjeveru z a p a d n o od Mrtvog mora, radi bogoštovlja se
zaustavio na "Mjestu blistavih proročišta" — mjestu koje danas p o z n a j e m o
kao J e r u z a l e m — i t a m o izgradio oltar "bogu koji sudi" (epitet koji se obi-
čno koristi za U t u a / S a m a š a ) . U "Mjestu prekrivenom snijegom" na sjeveru
izgradio je oltar i prinio žrtve. N a k o n što se tako "povezao" sa svim mjesti-
ma povezanim sa svemirom, slijedio je "plodni polumjesec" — trgovački i
migracijski put između istoka i zapada čiji su oblik luka diktirali geografija
i izvori vode — a z a t i m je nastavio p r e m a j u g u , u ravnicu Tigrisa i Eufrata,
natrag u j u ž n i Sumer.
Kada se vratio u Ur, Sulgi je i m a o m n o g o razloga da vjeruje da je

kako bogovima tako i ljudima donio "mir za sva vremena" (da upotrijebim
78
ODBROJAVANJE DO SUDNJEG DANA
suvremenu a n a l o g i j u ) . Bogovi su mu dodijelili naslov "Visoki svećenik

Anuov, svećenik N a n n a r o v " . U t u / S a m a š mu je postao prijatelj, a I n a n -
n a / I š t a r mu se udvarala (u l j u b a v n i m p j e s m a m a se hvalisao da mu je u
svom h r a m u darovala svoju s t i d n i c u . ) .
M e đ u t i m , dok se Sulgi u m j e s t o d r ž a v n i m poslovima bavio o s o b n i m
u ž i c i m a , n e m i r u " p o b u n j e n i č k i m z e m l j a m a " se nastavljao. N e s p r e m a n
za v o j n u akciju, Sulgi je z a m o l i o svoje e l a m i t s k e saveznike da mu ustu-
pe svoje t r u p e , n u d e ć i za n a g r a d u j e d n u od svojih kćerki da se u d a za
njihovog kralja te sumerski grad Larsu kao m i r a z . S tim elamitskim
t r u p a m a p o k r e n u t je veliki vojni p o h o d na "grješne gradove" na z a p a d u ;
t r u p e su došle do U t v r đ e n o g mjesta bogova na g r a n i c i Č e t v r t e regije.
Sulgi se u svojim z a p i s i m a r a z m e t a o p o b j e d o m , no u stvari je n e d u g o
n a k o n toga p o č e o graditi u t v r đ e n i zid kako bi zaštitio S u m e r od n a p a d a
sa z a p a d a i sjeverozapada.
D a t u m s k e f o r m u l e nazivale su ga Veliki z a p a d n i zid, a s t r u č n j a c i
s m a t r a j u da je išao od Eufrata do Tigrisa sjeverno od mjesta gdje se
d a n a s nalazi Bagdad, b l o k i r a j u ć i u p a d e u p l o d n u d o l i n u i z m e đ u dviju
rijeka. Bila je to o b r a m b e n a mjera starija od Kineskog zida, koji je izgra-
đen zbog sličnih razloga, za gotovo dvije tisuće g o d i n a !
G o d i n e 2 0 4 8 . pr. n. e. b o g o v i m a na čelu s E n l i l o m dozlogrdili su
Sulgijevi državnički neuspjesi kao i njegov osobni dolce vita. Utvrdivši
da "nije proveo božje u r e d b e " , osudili su ga na "smrt grješnika". Ne z n a -
m o kakva j e t o vrsta s m r t i bila, m e đ u t i m povijesna j e č i n j e n i c a d a g a j e
te g o d i n e na prijestolju U r a z a m i j e n i o njegov sin A m a r - S i n , o k o j e m u iz
zapisa z n a d e m o da je p o k r e t a o j e d a n vojni p o h o d za d r u g i m — kako bi
ugušio p o b u n u na sjeveru i borio se sa savezom pet kraljeva na z a p a d u .
Kao i kod m n o g o čega drugog, glavni uzroci onoga što se d o g a đ a l o
nalazili su se u k a t k a d a vrlo d a v n i m , prošlim v r e m e n i m a i d o g a đ a j i m a .
N a i m e , " p o b u n j e n i č k e zemlje" su, iako su bile u Aziji i stoga na p o d r u -
čju e n l i l i t s k i h zemalja N o i n o g sina S e m a , bile su naseljene r a z l i č i t i m
" K a n a a n c i m a " — p o t o m c i m a biblijskog K a n a a n a koji je, iako je p o -
tekao od H a m a (i stoga p r i p a d a A f r i c i ) , zaposjeo dio Semovih zemalja
79
POSLJEDNJI DANI
{Postanak, glava 10). Da su "zemlje Z a p a d a " duž obale Sredozemnog

mora nekako bile sporni teritorij pokazuju i drevni egipatski tekstovi
koji s p o m i n j u ogorčeni sukob Horusa i Seta oko Sinaja i istih spornih
zemalja koji je završio z r a č n i m b i t k a m a između njih dvojice.
Vrijedi zapaziti da su u svojim vojnim p o h o d i m a , čiji je cilj bio da
pokore i kazne "pobunjeničke zemlje" na zapadu, i Ur N a m m u i Sul-
gi dospjeli do Sinajskog p o l u o t o k a , m e đ u t i m nisu ulazili u tu Četvrtu
regiju. T a m o š n j a vrednota bilo je mjesto zvano T I L . M U N — "Mjesto
raketa" — mjesto poslijepotopne svemirske luke A n u n n a k i j a . Kad su
završili Ratovi p i r a m i d a , sveta Četvrta regija povjerena je n e u t r a l n o j
N i n m a h (koja je tada p r e i m e n o v a n a u N I N . H A R . S A G — "Gospa pla-
ninskih vrhova"), iako je stvarno zapovjedništvo nad svemirskom l u k o m
stavljeno u ruke U t u a / S a m a š a (ovdje prikazanog u njegovoj krilatoj u n i -
formi, slika 2 9 , k a k o zapovijeda " l j u d i m a - o r l o v i m a " , slika 3 0 ) .
SLIKA 44
80
SLIKA 30
N o , čini se da se to promijenilo kada se borba za prevlast intenzivirala. Nije

jasno zašto, ali različiti sumerski tekstovi i "popisi bogova" počeli s u T i l m u n po-
vezivati s M a r d u k o v i m sinom Ensagom/Nabuom. U to je očito bio uključen
Enki, jer u tekstu koji se bavi aferom između Enkija i Ninharsag navodi se da su
njih dvoje odlučili dodijeliti to mjesto M a r d u k o v o m sinu: "Neka Ensag bude
vladar Tilmuna", rekli su.
Drevni izvori navode da se iz sigurne svete regije Nabu kretao na opasna
putovanja u zemlje i gradove duž obale Sredozemnog mora, čak i na neke Sredo-
zemne otoke, razglašavajući posvuda poruku o nastupaj ućoj Mardukovoj vlasti.
On je, dakle, bio zagonetni "Sin ljudski" iz egipatskih i akadskih proročanstava,
Božanski sin koji je istovremeno bio i ljudski sin, sin boga i Zemljanke.
Enliliti, razumije se, nisu mogli prihvatiti takvo stanje stvari. Tako su,
upravo u trenutku kada je Amar-Sin nakon Sulgija zasjeo na prijestolje Ura,
ciljevi i strategija vojnih pohoda Ura III promijenjeni — sada je valjalo nanovo
uspostaviti enlilitsku vlast nad T i l m u n o m , odsjeći svetu regiju od "pobunje-
ničkih zemalja" i zatim silom oružja odbiti te zemlje od utjecaja N a b u a i
81
POSLJEDNJI DANI
M a r d u k a . Počevši od 2047. g. pr. n. e., sveta Četvrta regija postala je cilj

i pijun u borbi Enlilita s M a r d u k o m i N a b u o m . Kao što otkrivaju kako
biblijski tako i mezopotamijski tekstovi, taj je sukob eskalirao u najveći me-
đunarodni "svjetski rat" drevnih vremena. Taj "Rat kraljeva" obuhvatio je
i Hebreja Abrahama te mu dodijelio središnju ulogu u međunarodnim
događajima.
Godine 2 0 4 8 . pr. n. e. životni putovi utemeljitelja monoteizma Abra-
hama i anunnakijskog boga M a r d u k a susrele se u mjestu zvanom Haran.
Haran — "Karavanseraj" (stjecište karavana; op. prev.) — od pradavnih

je vremena bio važno trgovačko središte u Hattiju (zemlji Hetita; op. a.).
Nalazio se na raskrižju glavnih m e đ u n a r o d n i h trgovačkih i vojnih kopne-
nih putova. Budući d a j e bio smješten na gornjem toku rijeke Eufrat, bio je
i žarište riječnog prometa koji je išao nizvodno sve do samog Ura. Okružen
p l o d n i m livadama navodnjavanima iz Eufratovih pritoka, rijeka Balikh i
Khabur, bio je središte ovčarstva. Slavni "trgovci iz Ura" dolazili su o n a m o
po haransku vunu, a u zamjenu su donosili glasovitu ursku vunenu odje-
ću. Slijedila je trgovina m e t a l i m a , kožama, drvetom, lončarskom robom i
začinima. (Prorok Ezekijel, koji je u babilonskim v r e m e n i m a bio izgnan
iz Jeruzalema na područje rijeke Khabur, spomenuo je haranske "trgovce
biranih tkanina, izvezenih plavih ogrtača i šarenih sagova.").
H a r a n (u Turskoj, blizu granice sa Sirijom, postoji grad tog istog ime-
na i ja sam ga 1997. godine posjetio) je u drevnim vremenima bio poznat
i kao "Ur daleko od Ura"; u središtu grada stajao je veliki h r a m posvećen
N a n n a r u / S i n u . G o d i n e 2095. pr. n. e., kada je Sulgi preuzeo prijestolje
Ura, svećenik po i m e n u Terah bio je iz Ura poslan u H a r a n da služi u t o m
hramu. Sa sobom je poveo i svoju obitelj, uključujući sina Abrama. O Tera-
hu, njegovoj obitelji i njihovom p u t u iz Ura u Haran saznajemo iz Biblije:
A ovo su događaji iz života Terahova:

Terahu su se rodili Abram, Nahor i Haran,
82
a Haranu se rodio Lot.

Potom je Haran umro prije oca svog Teraha
u zemlji gdje se rodio, u Uru Kaldejskom.
A Abram i Nahor uzeli su sebi žene.
Ženi Abramovoj bilo je ime Saraja,
dok je ženi Nahorovoj bilo ime Milka...
Poslije toga Terah je uzeo sina svojega Abrama
unuka svojega Lota, sina Haranova,
i snahu svoju Saraju,
Ženu sina svojega Abrama,
i oni su s njim pošli iz Ura Kaldejskoga
i krenuli u zemlju Kanaan;
Nakon nekog vremena stigli su u Haran i ondje se nastanili.
POSTANAK, I I: 27-31
Tim recima hebrejska Biblija započinje ključnu priču o Abrahamu

— kojega su u početku nazivali po njegovom sumerskom i m e n u Abram.
Njegov je otac, rečeno n a m je ranije, potekao iz patrijarhalne loze koja ide
sve do âema, najstarijeg sina N o e (junaka Potopa); svi ti Patrijarsi imali su
duge živote: âem je živio do dobi od 600 godina, njegov sin Arpakšad do
438. godine, a naredni muški potomci živjeli su redom 433, 460, 239 i 230
godina. Nahor, otacTeraha, živio je 205 godina. Jedanaesta glava Postanka
objašnjava da su Arpakšad i njegovi potomci živjeli u zemljama koje su
kasnije postale poznate kao Sumer i Elam te p o d r u č j i m a oko njih. Stoga je
Abraham, kao Abram, bio pravi Sumeranin.
Već samo ti genealoški podaci pokazuju da je Abrahamovo podrijedo
bilo vrlo posebno. Njegovo sumersko ime, A B . R A M , značilo je "Očev vo-
ljeni", što je ime prikladno za sina koji se napokon rodio sedamdesetogodi-
šnjem ocu. Očevo ime Terah potječe od sumerskog epitetskog i m e n a T I R -
H U ; ono je označavalo Svećenika proročišta — svećenika koji je promatrao
nebesko z n a m e n j e ili primao proročanske poruke od boga i objašnjavao ih
ili prenosio kralju. Ime Abramove žene Saraja (kasnije Sara na hebrejskom)
83
POSLJEDNJI DANI
značilo je "Princeza"; ime Nahorove žene Milka značilo je "Kao kraljica",

oba imena, dakle, daju naslutiti kraljevsku genealogiju. Budući d a j e kasnije
otkriveno da je Abrahamova žena bila njegova polusestra — "kći mog oca,
ali ne i moje majke", kako je objasnio — iz toga proizlazi d a j e Sarajina/Sa-
rina majka bila kraljevske krvi. Porodica je stoga pripadala najvišim slojevi-
ma Sumera, objedinjujući u sebi kraljevsko i svećeničko podrijetlo.
Još jedan značajan trag za utvrđivanje povijesti Abrahamove porodice
je to što je sam Abraham više puta, kada se sastajao s vladarima u Kanaanu
i Egiptu, za sebe govorio d a j e Ibri — "Hebrej". Riječ potječe od korijena
Abor — 'doći prijeko, prijeći' — pa su bibličari pretpostavili da to znači
d a j e prešao s j e d n e strane rijeke Eufrat na drugu, to jest da je došao iz
Mezopotamije. Pa ipak, osobno mislim da je taj izraz bio konkretniji. Ime
koje se koristilo za sumerski "Vatikan", Nippur, a k a d s k a j e izvedenica izvor-
nog sumerskog naziva N I . I B R U , "Veličanstveno mjesto prelaska". Abram
i njegovi potomci, koji se u Bibliji nazivaju Hebrejima, pripadali su obitelji
koja se predstavljala kao "Ibru"— Nippurijanci. To bi značilo da je Terah
najprije bio svećenik u N i p p u r u , da se zatim preselio u Ur i naposljetku u
H a r a n , vodeći sa sobom svoju obitelj.
Usklađivanjem biblijskih, sumerskih i egipatskih kronologija (kao što
je detaljno objašnjeno u Ratovima bogova i ljudi) odredili smo da je 2123.
g. pr. n. e. godina Abrahamova rođenja. Odluka bogova da središte kulta
boga N a n n a r a / S i n a - Ur - postane glavni grad Sumera te da njegovo pri-
jestolje dođe U r - N a m m u donesena je 2113. g. pr. n. e.. Nedugo zatim po
prvi su put udružena svećenstva Nippura i Ura; vrlo je vjerojatno da se
upravo tada nipurski svećenik Tirhu preselio zajedno sa svojom obitelji,
uključujući desetogodišnjeg dječaka Abrama, kako bi služio u N a n n a r o v o m
hramu u Uru.
Godine 2095. pr. n. e. kada je Abraham imao dvadeset i osam godina
i već bio oženjen, Terah je prebačen u H a r a n , kamo je poveo i svoju obitelj.
Ne može biti puka slučajnost da je te iste godine Sulgi naslijedio U r - N a m -
m u a . Scenarij koji se nazire je da su kretanja te obitelji bila na stanovit
način povezana s geopolitičkim događajima t e ere. D o i s t a , k a d a j e s a m
84
Abraham izabran da provede božanske naredbe da ode iz Harana i požuri

u Kanaan, veliki bog Marduk poduzeo je presudan korak preseljenja u Haran.
G o d i n e 2 0 4 8 . pr. n. e. odigrala su se dva poteza: M a r d u k o v dolazak u
H a r a n da bi t a m o kratko proboravio i Abrahamov odlazak iz H a r a n a
u daleki Kanaan.
SLIKA 31
Iz Knjige Postanka znademo da je Abram imao sedamdeset i pet go-

dina, stoga je to bila 2048. g. pr. n. e., kada mu je Gospod rekao: "Idi iz
zemlje svoje i iz roda svojega i iz d o m a oca svojega" — dakle, ostavi za
sobom Sumer, N i p p u r i H a r a n — i idi "u zemlju koju ću ti pokazati." Sto
se tiče M a r d u k a , dugačak tekst poznat kao Mardukovo proročanstvo kojega
je naslovio na građane Harana (glinena pločica, slika 31) predstavlja trag
koji potvrđuje činjenicu da je vrijeme njegove selidbe u H a r a n — upravo
85
POSLJEDNJI DANI
2 0 4 8 . g. pr. n. e. Te dvije selidbe nikako ne mogu biti međusobno ne-

povezane.
N o , 2048. g. pr. n. e. bila je i godina kada su se enlilitski bogovi odlu-
čili riješiti Sulgija te ga osudili na "smrt grješnika". Bio je to potez koji je
označio kraj nastojanja da se problemi riješe na miroljubiv način i povratak
agresivnim sukobima; ni to, također, nikako ne može biti slučajnost. Ne, ta
tri poteza — Mardukov odlazak u H a r a n , Abrahamov odlazak iz H a r a n a
u Kanaan te uklanjanje dekadentnog Sulgija — morala su biti međusobno
p o v e z a n a : tri istovremena i povezana poteza u božanskoj partiji šaha.
Bili su to, kao što ćemo vidjeti, koraci u odbrojavanju do Sudnjeg dana.
Sljedeće dvadeset i četiri godine — od 2048. do 2024. g. pr. n. e.

—vrijeme su vjerskog žara i vrenja, m e đ u n a r o d n e diplomacije i intrige,
vojnih saveza i sudara vojsci te borbe za stratešku n a d m o ć . Svemirska luka
na Sinajskom p o l u o t o k u te druga mjesta povezana sa svemirom stalno su
bili u središtu događaja.
Z a p a n j u j u ć e je što su različiti zapisi iz drevnih vremena preživjeli sve
do danas te n a m ne pružaju samo glavne crte događaja, nego mnoštvo po-
jedinosti o b i t k a m a , strategijama, raspravama, a r g u m e n t i m a , sudionici-
ma i njihovim potezima, kao i o p r e s u d n i m o d l u k a m a koje su uzrokovale
najveći prevrat na Zemlji nakon Potopa.
Potkrijepljeni D a t u m s k i m f o r m u l a m a i različitim drugim izvorima,
glavni izvori za rekonstrukciju tih d r a m a t i č n i h događaja jesu relevantna
poglavlja u Knjizi Postanka; M a r d u k o v a autobiografija poznata kao Mar-
dukovo proročanstvo; skupina pločica iz "Spartolijeve zbirke" u British
M u s e u m u poznata kao Kedor-Laomerovi zapisi i dugački povijesno-auto-
biografski tekst što ga je bog Nergal izdiktirao povjerljivom pisaru, tekst
poznat pod naslovom Erra Epos. Kao u filmu — najčešće kriminalisti-
čkom trileru — u kojem različiti svjedoci i sudionici isti događaj opisuju
na ne baš dokraja isti način, no iz čijih se opisa nazire prava priča, tako i
mi u ovom slučaju možemo doći do j e d n a k o g rezultata.
86
M a r d u k o v glavni šahovski potez 2048. g. pr. n. e. bilo je uspostavljanje

zapovjednog mjesta u H a r a n u . T i m e je N a n n a r u / S i n u oduzeo to sjeverno
raskrižje važnih putova i odsjekao S u m e r od sjevernih hetitskih zemalja.
Osim što je i m a o vojnu važnost, taj je potez Sumer ujedno lišio trgovačkih
veza koje su bile ključne za njegovu e k o n o m i j u . Također, omogućio je N a -
buu da "zavlada svojim gradovima i zaputi se p r e m a Velikom moru". Nazivi
mjesta u t i m tekstovima daju naslutiti da su glavni gradovi z a p a d n o od
rijeke Eufrat, uključujući i najvažnije Mjesto slijetanja, dolazili p o d p u n u
ili d j e l o m i č n u vlast t i m a otac-sin.
A b r a m u / A b r a h a m u bilo je zapovjeđeno da ode u najnaseljeniji dio Ze-
malja zapada — Kanaan. Otišao je iz H a r a n a zajedno sa svojom obitelji i
n e ć a k o m Lotom. Hitro je putovao p r e m a j u g u , zaustavljajući se samo da
bi na o d a b r a n i m mjestima podao slavu svom Bogu. Odredište mu bijaše
Negev, suho područje koje graniči sa Sinajskim p o l u o t o k o m .
No ondje se nije dugo zadržao. Č i m je Sulgijev nasljednik A m a r - S i n
2047. g o d i n e pr. n. e. doveden na prijestolje Ura, A b r a m u je naloženo da
se vrati u Egipat. O n d j e su ga o d m a h odveli da se sastane s faraonom te ga
opskrbili "ovcama, volovima i m a g a r c i m a , slugama i sluškinjama, magari-
c a m a i devama." Biblija ne govori ni riječi o razlozima takvog kraljevskog
t r e t m a n a , izuzev nagovještaja da je faraon, n a k o n što mu je rečeno da je
Saraja Abrahamova sestra, pretpostavio da mu je n u d e da se n j o m e oženi
— što sugerira da se razgovaralo o sporazumu. Da su se između A b r a m a i
egipatskog kralja vodili pregovori na tako visokoj m e đ u n a r o d n o j razini čini
se uvjerljivim kada čovjek shvati da je godina kada se Abram n a k o n sedmo-
godišnjeg boravka u Egiptu vratio u Negev — 2040. pr. n. e. — bila upravo
godina u kojoj je tebanska princeza iz Gornjeg Egipta porazila p r e t h o d n u
dinastiju iz Donjeg Egipta i tako uspostavila egipatsko ujedinjeno Srednje
kraljevstvo. Još jedna geopolitička slučajnost!
A b r a m se, sada ojačan u ljudstvu i devama, vratio u Negev u pravi čas,
njegovzadatak sada je bio jasan: obraniti Četvrtu regiju zajedno sa sve-
m i r s k o m l u k o m . Kako n a m otkriva biblijska priča, sada je sa sobom i m a o
elitne snage Ne'arim — izraz što se najčešće prevodi kao "mladići" — me-
87
POSLJEDNJI DANI
đ u t i m mezopotamski su tekstovi analogni izraz L U . N A R ("NAR-ljudi")

koristili za naoružane j a h a č e . M o j a je sugestija da je A b r a h a m , n a k o n što
su ga u H a r a n u izvrsni ratnici Hetiti podučili vojnoj taktici, u Egiptu do-
bio u d a r n u j e d i n i c u koja se sastojala od brzih ratnika na devama. Baza u
K a n a a n u p o n o v n o mu je bio Negev, p o d r u č j e koje graniči sa Sinajskim
poluotokom.
U č i n i o je to u posljednji t r e n u t a k jer m o ć n a vojska — legije saveza
enlilitskih kraljeva — bila je na p u t u ne samo da uništi i kazni "grješne
gradove" koji su promijenili stranu i priklonili se "drugim bogovima", nego
i da osvoji svemirsku luku.
Sumerski tekstovi koji se bave vladavinom Amar-Sina, Sulgijevog sina

i nasljednika, obavještavaju nas d a j e on 2 0 4 1 . g. pr. n. e. započeo svoj naj-
veći (i posljednji) vojni pohod protiv Z a p a d n i h zemalja koje su potpale pod
M a r d u k - N a b u o v utjecaj. U sNlopu tog pohoda m e đ u n a r o d n i je savez izvršio
invaziju ne samo na ljudske gradove nego i na uporišta bogova i njihovih
potomaka.
Doista, bio je to tako velik i besprimjeran događaj da mu je Biblija po-
svetila čitavo poglavlje — Postanak, glava 14. Bibličari tu glavu nazivaju "Rat
kraljeva", b u d u ć i da kulminira ratom između "četiri kralja Istoka" i udru-
ženih snaga petorice "kraljeva Zapada" i naposljetku s izvanrednim vojnim
pothvatom Abrahamove brze "konjice".
Biblija svoj izvještaj o t o m velikom m e đ u n a r o d n o m ratu započinje popi-
som kraljevstava i kraljeva s Istoka koji su "došli i započeli rat" na Zapadu.
Tako se dogodilo
kad Amrafel bijaše kralj Sineara
Ariok kralj Elazara,
Kedor-Laorner kralj Elama,
i Tidal kralj Gojima.
88
Asirolog Theophilus Pinches 1897. godine na predavanju u Victoria In-

stitute u Londonu prvi je upozorio stručnjake na skupinu pločica nazvanu Ke-
dor-Laomerovi zapisi. Oni jasno opisuju one iste događaje, doduše s mnogo
više pojedinosti, koji sačinjavaju m e đ u n a r o d n i rat iz četrnaeste glave Postanka;
doista, sasvim je moguće da su te pločice poslužile kao izvor autorima Biblije.
Te pločice "Kedor-Laomera kralja Elama" identificiraju kao elamitskog kralja
Kudur-Lagamara, koji je poznat iz povijesnih zapisa. "Ariok" je identificiran
kao ERI.AKU ("Sluga boga Mjeseca"), koji je stolovao u gradu Larsi (biblij-
skom "Elazaru"), a Tidal je identificiran kao Tud-Gula, vazal kralja Elama.
O i d e n t i t e t u "Amrafela kralja Sineara" dugo su se godina vodile ra-
sprave; prijedlozi su išli čak do H a m u r a b i j a , babilonskog kralja što je živio
stoljećima kasnije. Sinear je bilo stalno biblijsko ime za Sumer, a ne za Babi-
lon, i tko je onda, u Abrahamovo vrijeme, bio njegov kralj? U svojoj knjizi
Ratovi bogova i ljudi uvjerljivo sugeriram da na hebrejskom treba stajati ne
Amra-Fel, nego Amar-Fel, a od sumerskog A M A R . P A L — što je inačica od
A M A R . S I N — čije D a t u m s k e formule potvrđuju d a j e 2 0 4 1 . g. pr. n. e.
doista p o k r e n u o rat kraljeva.
Tu p o t p u n o identificiranu koaliciju su prema Bibliji predvodili Elamiti
— tu pojedinost potvrđuju mezopotamski zapisi koji ističu da je N i n u r t a po-
novno preuzeo vodeću ulogu u borbi. Biblija, također, tu Kedor-Laomerovu
invaziju datira opaskom da se dogodila četrnaest godina nakon prethodnog
upada Elamita u Kanaan — još jedna pojedinost koju potvrđuju zapisi iz Sul-
gijevog vremena.
Ovaj put je ruta invazije, m e đ u t i m , bila drukčija: skraćujući udaljenost iz
Mezopotamije riskantnim prolaskom kroz pustinjsko područje, napadači su
izbjegli gusto naseljenu obalu Sredozemnog mora tako što su napredovali isto-
č n o m stranom rijeke Jordan. Biblija nabraja mjesta gdje su se te bitke odvijale
i s kim su se enlilitske snage tamo borile; ti podaci pokazuju d a j e došlo do po-
kušaja izravnavanja računa sa starim neprijateljima — p o t o m c i m a bogova Igigi
koji su sklapali međusobne brakove s ljudima, te č a k s potomcima Uzurpatora
Zua — koji je očito podupirao ustanke protiv Enlilita. Ipak, iz vida se nije
gubio glavni cilj: svemirska luka. Invazorske snage napredovale su takozvanim
89
POSLJEDNJI DANI
Putem kralja, koji je pod tim imenom poznat od biblijskih vremena, od sjevera
prema jugu po istočnoj strani rijeke Jordan. No, kada su skrenuli na zapad pre-
ma vratima u Sinajski poluotok, naišli su na snage koje su im zapriječile put. To
su bili Abraham i njegovi ratnici na devama (slika 32)
90
Grad na ulazu u poluotok, D u r - M a h - I l a n i ("Veliko utvrđeno mjesto

bogova") — Biblija ga naziva Kadeš-Barnea — Kedor-Laomerovi zapisi ja-
sno navode kao mjesto gdje je zapriječen put:
Svećenikov sin,
kojega su bogovi po svom najboljem nahođenju pomazali,
pljačku spriječio je.
Po mom mišljenju, "sin svećenika" kojeg su pomazali bogovi bio je

Abram, sin svećenika Teraha.
Pločica s Amar-Sinovom datumskom formulom ispisana je s obje stra-
ne (slika 33) te sadrži njegovo hvalisanje o tome kako je uništio NE.IB.
R U . U M — "Ovčarsko mjesto Ibru'uma. " M e đ u t i m , pred svemirskom lu-
kom zapravo nije bilo nikakve bitke: sama prisutnost Abrahamove udarne
jedinice na devama uvjerila je osvajače da se okrenu — bogatijim i uno-
snijim ciljevima. Ako taj navod doista govori o Abramu, tada je to još jedna
izvan biblijska potvrda Patrijarških zapisa, bez obzira na to tko je pobijedio.
SLIKA 33
m
POSLJEDNJI DANI
Nakon što je spriječena u ulasku na Sinajski poluotok, vojska Istoka kre-

nula je prema sjeveru. Mrtvo more u to je vrijeme bilo kraće; njegov sadašnji
južni dio još nije bio pod vodom: u to je vrijeme to bila plodna ravnica bogata
obradivom zemljom, voćnjacima i trgovačkim središtima. Tamošnja naselja
uključivala su pet gradova, između ostalih i zloglasne Sodomu i G o m o r u .
Okrenuvši se prema sjeveru, osvajači su se sada suočili s udruženim snaga-
ma, kako ih je Biblija nazvala, "pet grješnih gradova". T a m o su, kazuje n a m
Biblija, četiri kralja pobijedila petoricu kraljeva. Pljačkajući gradove i uzima-
jući zarobljenike, osvajači krenuše natrag, ovaj put z a p a d n o m stranom rijeke
Jordan. Usredotočenost Biblije na te bitke mogla je završiti tim povratkom
da nije činjenice da je m e đ u zarobljenicima bio i Abramov nećak Lot. Nakon
što je izbjeglica iz Sodome Abramu ispričala što se dogodilo, on je "naoružao
svoje uvježbane ljude, njih tristo osamnaest, i dao se u potjeru." Njegovi ja-
hači sustigli su napadače tek na sjeveru, blizu Damaska (vidi sliku 32), gdje je
Lot oslobođen, a opljačkani plijen vraćen. Biblija o tom pothvatu kaže da je
Abram "do nogu potukao Kedor-Laomera i kraljeve koji bijahu s njim."
Povijesni zapisi sugeriraju da "Rat kraljeva", ma koliko smion i opsežan,
nije uspio zaustaviti Marduk-Nabuovo nadiranje. Amar-Sin je, kao što zna-
mo, u m r o 2039. g. pr. n. e.: nije pao od protivnikovog koplja već od uboda
škorpiona. G o d i n e 2030. pr. n. e. zamijenio g a j e njegov brat Su-Sin. Podaci
o devet godina njegove vladavine bilježe dva vojna pohoda prema sjeveru,
m e đ u t i m nijedan prema zapadu; govore većinom o obrambenim mjerama
koje je poduzimao. Tu se najviše oslonio na gradnju novih dijelova "Zapa-
dnog zida" koji je sprječavao najezde Amorejaca. M e đ u t i m , bedemi su se
svaki put premještali prema središtu Sumera, a teritorij kojim se upravljalo iz
Ura stalno se smanjivao.
Kada se sljedeći (i posljednji; op.a.) vladar dinastije Ura III, Ibbi-Sin, po-
peo na prijestolje, napadači sa zapada su se probili kroz obrambeni zid i u n u -
tar sumerskog teritorija se borili s Urovom "Stranom legijom," elamitskim
trupama. U njihovom napredovanju prema dragocjenom cilju Zapadnjacima
je rukovodio Nabu. Sam M a r d u k , njegov božanski otac, na ponovno zauzi-
manje Babilona čekao je u H a r a n u .
92
Veliki bogovi tada su pozvani na hitno vijećanje na kojem su odo-

brili izvanredne mjere koje su zauvijek promijenile budućnost.
93
Šesto poglavlje
PROHUJALO S VIHOROM
O pasnost od upotrebe "oružja za masovno uništenje" na Bliskom isto-

ku u osnovi je straha od ispunjenja proročanstava o armagedonu.
Tužna činjenica je da je eskalacija sukoba — između bogova, ne između
ljudi —dovela do upotrebe nuklearnog oružja, na tom istom mjestu, prije
četiri tisuće godina. Ako je ikada postojao čin maksimalno vrijeđan žaljenja
koji je imao p o t p u n o neočekivane posljedice, to je bio taj.
D a j e nuklearno oružje na Zemlji prvi put upotrijebljeno ne 1 9 4 5 .
g. n. e. nego 2 0 2 4 . g. pr. n. e. je činjenica, a ne fikcija. Taj k o b n i d o g a đ a j
zabilježen je u mnogo različitih drevnih zapisa na temelju kojih se može
doći do odgovora na pitanja što, kako, tko i zašto, te ih staviti u pravi
kontekst. J e d a n od tih drevnih izvora je hebrejska Biblija, budući d a j e prvi
židovski patrijarh Abraham bio svjedok te grozomorne katastrofe.
To što rat kraljeva nije rezultirao pokoravanjem "pobunjeničkih ze-
malja" dakako d a j e obeshrabrilo Enlilite a ohrabrilo M a r d u k i t e , no doga-
đaji su učinili i više od toga. Po Enlilovim u p u t a m a , N i n u r t a se prihvatio
izgradnje alternativne svemirske luke na drugoj strani svijeta, čak u Južnoj
Americi, na području današnjeg Perua. Tekstovi navode d a j e i sam Enlil na
duga vremenska razdoblja izbivao iz Sumera. Takve selidbe bogova navele
su posljednja dva sumerska kralja, Su-Sina i Ibbi-Sina, da se pokolebaju u
PROHUJALO S VIHOROM
svojoj privrženosti Enlilitima i u njegovom sumerskom uporištu Eriduu

p o č n u štovati Enkija. Odsutnost bogova također je oslabila vlast nad ela-
m i t s k o m " S t r a n o m regijom", pa zapisi govore o "oskvrnućima" što su ih
počinile elamitske trupe. Zbog svega toga bogovi i ljudi bili su sve više
ogorčeni.
Posebno bijesan bio je M a r d u k koji je p r i m i o vijesti o pljačkama, ra-
zaranjima i oskvrnućima u njegovom voljenom Babilonu. Kao što je već
rečeno, posljednji put kada je M a r d u k bio t a m o njegov polubrat Nergal
nagovorio ga je da ode na m i r a n n a č i n i pričeka dok nebesko vrijeme ne
dođe na doba Ovna. M a r d u k je to u č i n i o n a k o n što mu je Nergal obećao
da u Babilonu ništa neće biti p o r e m e ć e n o i oskvrnavljeno, no dogodilo se
suprotno. M a r d u k se razbjesnio kada je saznao da su "nevrijedni" Elamiti
oskvrnavili njegov tamošnji hram: "Od babilonskog h r a m a napraviše brlog
za stotine pasa; glasno kriješteći lete gavrani i ispuštaju ondje svoj gnjus."
Iz H a r a n a je vapio d r u g i m bogovima: " D o k a d ? " Nije li Vrijeme već
stiglo, pitao je u svojoj proročanskoj autobiografiji:
0, veliki bogovi, čujte moje tajne:

Ja sam božanski Marduk, veliki bog.
Bijah izgnan zbog svojih grijeha,
i u planine otiđoh.
U mnogim sam zemljama lutalica bio,
skitao se od kraja do kraja svijeta.
Dođoh u gorje Hattija,
u zemlji Hattiproročište pronađoh;
i u njemu zavapih — "Dokad?"
"Dvadeset i četiri godine u H a r a n u se gniježđah", nastavio je M a r d u k ,

"moje je vrijeme isteklo!" Došao je čas, rekao je, da se zaputi p r e m a svom
gradu ( B a b i l o n u ) , "da p o n o v n o izgradim svoj h r a m i trajno prebivalište
osnujem." U vizionarskom zanosu govorio je kako vidi svoj h r a m E.SAG.
ILA ( " H r a m uzvišenog krova") kako se poput p l a n i n e uzdiže s platforme
95
POSLJ EDNJI DANI
u Babilonu. Nazivao ga je "Kuća mog zavjeta". Pretkazao je da će Babilon biti

vječan, s kraljem po njegovu izboru, da će to biti grad p u n radosti, s Anuovim
blagoslovom. Mesijanska vremena, prorokovao je Marduk, "otjerat će zlo i ne-
sreću i donijeti čovječanstvu majčinsku ljubav."
G o d i n a u kojoj je dvadesetčetverogodišnjem boravku u H a r a n u došao
kraj bila je 2024. g. pr. n. e.. Točno sedamdeset i dvije godine prije toga
M a r d u k je bio pristao mirno otići iz Babilona i pričekati na prorokovano
nebesko vrijeme.
Mardukov vapaj "dokad?" upućen velikim bogovima nije bio uzaludan jer
vodstvo Anunnakija stalno se savjetovalo, kako neslužbeno tako i na službenim
vijećima. Zabrinut zbog pogoršanja situacije, Enlil se je žurno vratio u Sumer,
šokiravši se kada je saznao da su čak i u samom NippXru stvari krenule po
zlu. Ninurta je pozvan da objasni nedolično ponašanje Elamita, no on je svu
krivnju svalio na Marduka i Nabua. Pozvan je Nabu i "pred bogove doÿe sin
svoga oca." Njegov glavni optužitelj bio je Utu/âamaš koji je, opisujući strašnu
situaciju, rekao: "Sve to skrivio je Nabu." Govoreći u ime svog oca, N a b u je
okrivio N i n u m i i oživio stare optužbe protiv Nergala zbog nestanka pretpoto-
pnih instrumenata za nadgledanje nebesa te neuspjeha da spriječi oskvrnuća u
Babilonu. Počeo je vikati kako bi nadglasao Nergala te je, "stao bez poštovanja
govoriti .. .grozote protiv Enlila: 'Nema pravde, razaranje je bilo planirano, En-
lil je potaknuo zlu zavjeru protiv Babilona.'" Bila je to nečuvena optužba protiv
Gospodara zapovjednika.
Zatim se javio Enki, no govorio je u obranu sina, a ne Enlila. "Za što su
M a r d u k i Nabu u stvari optuženi?" Njegova srdžba bila je usmjerena osobito na
njegova sina Nergala: "Zašto ne nastaviš s potporom?"- pitao gaje. N j i h dvojica
su se toliko prepirali da je Enki naposljetku viknuo na Nergala da se udalji.
Vijećanje bogova prekinulo se u neredu.
M e đ u t i m , sve te raspre, optužbe i protuoptužbe odvijale su se usprkos
sve očitijoj činjenici — onome što je M a r d u k nazivao nebeskim proročištem
— da se - kako vrijeme prolazi, s presudnim p o m a k o m precesijskogVPMHUD]D
jedan stupanj - na nebesima doba Bika, zodijačko doba Enlila, privodi kraju,
a počinje se pomaljati doba Ovna, Mardukovo doba. M a r d u k je to nazivao
PROHUJALO S VIHOROM
nebeskim proročištem. Ninurta je dolazak novog doba mogao vidjeti u svom

hraPX E n i n n u u Lagašu (što g a j e izgradio Gudeja); Ninigšzida/Toth mogao ga
je potvrditi p o m o ć u svih kamenih krugova koje je podigao drugdje po Zemlji;
za njegov su dolazak znali i ljudi.
Tada je Nergal — nakon što su ga M a r d u k i N a b u oklevetali, a vlastiti otac
istjerao — "savjetujući se sam sa sobom", došao na ideju da upotrijebi "strašno
oružje". Nije znao gdje je skriveno, no znao je da se nalazi negdje na Zemlji,
spremljeno na tajnom podzemnom mjestu (prema zapisu katalogiziranom kao
CT-xvi, reci 44-46, negdje u Africi, na području brata mu Gibila):
Tih sedam u planinama leže;

U šupljini pod zemljom počivaju.
Na temelju današnjeg stupnja tehnološkog razvoja može se reći da je to

bilo sedam nuklearnih naprava: "Užasom ispunjene, s bljeskom lete." Bile su
davno donesene na Zemlju s Nibirua i skrivene na n e k o m t a j n o m , sigurnom
mjestu. Enki je znao gdje, no znao je i Enlil.
Ratno vijeće bogova nadglasalo je Enkija i prihvatilo Nergalov prijedlog
da se M a r d u k u zada teški udarac. Postojala je stalna komunikacija s A n u o m :
"Od A n u a ka Zemlji riječi su putovale, od Zemlje do A n u a riječi su stizale."
On je jasno dao do znanja d a j e njegovo odobrenje tog koraka bez presedana
ograničeno na to da se M a r d u k a liši sinajske svemirske luke, ali da se pri tome
ne smije naškoditi ni bogovima ni ljudima. "Anu, vladar bogova, smilovao se
Zemlji", stoji u drevnim tekstovima. Izabravši Nergala i N i n u r t u da izvrše
misiju, bogovi su im više nego jasno dali do znanja d a j e misija ograničenog
i uvjetovanog opsega.
No, stvari se nisu odvijale tim p u t e m : došlo je do katastrofalnih neželje-
nih posljedica.
N a k o n katastrofe koja je rezultirala smrću nebrojenih ljudi i opustoše-

njem Sumera, Nergal je povjerljivom pisaru izdiktirao svoje viđenje događa-
97
POSLJEDNJI DANI
ja, pokušavajući se osloboditi krivnje. Taj dugački tekst poznat je kao Erra
Epos jer Nergala naziva e p i t e t o m Erra ( " U n i š t a v a t e l j " ) , a N i n u r t u Ishum
("Pržitelj"). Do istinite priče m o ž e m o doći kada t o m tekstu p r i d o d a m o
p o d a t k e iz nekoliko drugih sumerskih, akadskih i biblijskih izvora.
Tako saznajemo da je Nergal o d m a h po d o n o š e n j u odluke, ne če-
kajući N i n u r t u , požurio u Gibilovo afričko p o d r u č j e kako bi p r o n a š a o
oružje. N i n u r t a je na svoje zaprepaštenje saznao da se Nergal ne obazire
na z a d a n a ograničenja misije te da namjerava upotrijebiti oružje n e k o n -
trolirano kako bi izravnao osobne r a č u n e : "Uništit ću sina i ostaviti oca
da ga p o k o p a ; z a t i m ću uništiti i oca, kojeg neće i m a t i tko p o k o p a t i " ,
hvalisao se Nergal.
D o k su se on svađali, stigla im je vijest da N a b u ne m i r u j e : "Iz svog
h r a m a k r e n u o je svim gradovima svojim zavladati, p r e m a Velikom m o r u
zaputio se; u Veliko m o r e ušao je i zasjeo na prijestolje što njegovo nije."
N a b u ne s a m o da je obraćao z a p a d n e gradove, nego je z a u z i m a o sredo-
z e m n e otoke i imenovao se n j i h o v i m v l a d a r o m ! N e r g a l / E r r a zbog toga je
prigovarao da u n i š t e n j e svemirske luke nije dovoljno: N a b u a i gradove
koji su mu pristupili također treba kazniti — treba ih uništiti!
B u d u ć i da su sada imali dvije m e t e , Nergal i N i n u r t a našli su se pred
još j e d n i m p r o b l e m o m : neće li razaranje svemirske luke upozoriti N a b u a
i njegove grješne sljedbenike da pobjegnu? Rješenje su pronašli u razdva-
j a n j u : N i n u r t a će napasti svemirsku l u k u , a Nergal će napasti obližnje
"grješne gradove". N o , tek što je sve dogovoreno N i n u r t a se počeo p r e m i -
šljati. Inzistirao je da treba upozoriti ne samo A n u n n a k i j e koji upravljaju
svemirskim instalacijama nego čak i neke ljude: " H r a b r i Erra" - rekao je
Nergalu - "zar ćeš i nevinoga iskorijeniti s krivim? Hoćeš li s onima koji sa
griješili protiv tebe uništiti i one koji nisu griješili?"
P r e m a d r e v n o m tekstu, N e r g a l / E r r a je bio nagovoren: "Erri se riječi
Ishumove svidješe kao fino ulje." I tako su j e d n o g j u t r a njih dvojica, podi-
jelivši i z m e đ u sebe sedam n u k l e a r n i h naprava, krenuli na svoju k o n a č n u
misiju:

PROHUJALO S VIHOROM
Uto junak Erra naprijed krenu

pamteći riječi Ishurnove.
Ishum također u bitku pode
u skladu s danom riječi,
tjeskoba u srcu njegovome.
Dostupni n a m tekstovi čak govore tko je otišao na koji cilj: "Ishum se

zaputi prema najvišoj planini" (da je svemirska luka bila pokraj te planine
z n a m o iz epa o Gilgamešu). "Ishum podigne ruku svoju, planina se sruši
... Ono što bijaše podignuto za ispaljivanje prema A n u u bijaše uništeno,
pročelje mu izbrisano, oko njega sve opustošeno." N i n u r t a je izbrisao sve-
mirsku luku i njezine instalacije j e d n i m n u k l e a r n i m udarcem.
Drevni tekst zatim opisuje što je učinio Nergal: "Slijedeći Ishumov
primjer, Erra pođe Putem kralja te gradove dokrajči, u pustoš ih pretvori";
njegovi ciljevi bili su "grješni gradovi" čiji kraljevi su sklopili savez protiv
Kraljeva istoka. Ti gradovi nalazili su se na ravnici j u ž n o od Mrtvog mora.
Tako je 2 0 2 4 . godine pr. n. e. na Sinajskom p o l u o t o k u i obližnjoj
ravnici M r t v o g mora upotrijebljeno nuklearno oružje: uništena je sve-
mirska luka i pet gradova.
S obzirom na naše objašnjenje Abrahamove misije u Kanaanu to nije

čudno, m e đ u t i m ipak zaprepašćuje kako se upravo u tom apokaliptičnom
događaju spajaju Biblija i mezopotamski tekstovi.
Iz mezopotamskih tekstova koji opisuju te događaje znamo da su, kao
što je zatraženo, Anunnakiji koji su čuvali svemirsku luku bili upozoreni:
"Njih dvojica (Nergal i N i i n u r t a , op. a.), na zlo nahuškani, natjeraše nje-
gove čuvare u stranu, bogovi tog mjesta napustiše ga — zaštitnici njegovi u
nebeske visine otiđoše." Ipak, iako mezopotamski tekstovi ponavljaju da su
"dvojica natjerala bogove u bijeg, da pobjegnu od izgaranja", dvosmisleni
su u pogledu toga je li to upozorenje dano i ljudima u gradovima osuđeni-
ma na propast. Tu n a m Biblija daje pojedinosti koje nedostaju: u Postanku
99
POSLJEDNJI DANI
možemo pročitati da su i Abraham i njegov nećak Lot doista bili upozoreni,

no ne i drugi stanovnici "grješnih gradova."
Biblijski izvještaj, osim što rasvjetljava različite "katastrofalne" aspekte
događaja, sadrži pojedinosti koje n a m na nevjerojatan način rasvjetljavaju
kako bogove općenito tako i njihov odnos s Abrahamom. Priča počinje u
18. glavi Postanka kada Abraham, tada u devedeset i devetoj godini života,
dok je jednog vrućeg poslijepodneva sjedio na ulazu u svoj šator, "podigavši
pogled, opazi tri čovjeka gdje stoje nedaleko od njega." Premda ih se opisuje
kao anashim, što znači "ljudi", bili su na neki način drukčiji odnosno neo-
bični budući da je Abraham izjurio iz šatora i poklonio im se do zemlje te
im — nazivajući se njihovim slugom — oprao noge i ponudio ih h r a n o m .
Kako se ispostavilo, trojica su bili božanska bića.
Dok su odlazili njihov vođa, sada identificiran kao Gospodin Bog,
odlučuje otkriti Abrahamu njihov zadatak: utvrditi jesu li Sodoma i G o -
mora doista grješni gradovi čije uništenje je opravdano. Dok su dvojica od
trojice nastavili p r e m a Sodomi, Abraham prilazi Bogu i prigovara mu (!)
riječima koje su identične onima u mezopotamskom tekstu: Hoćeš li iskori-
jeniti i nevinoga s krivim? (Postanak 18:23).
Z a t i m je uslijedilo nevjerojatno pogađanje čovjeka i Boga. "Možda ima
pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti
zbog pedeset nevinih koji budu ondje?" - pitao je Abraham Boga. Kada mu
je Bog odgovorio da će, u redu, grad biti spašen ako u njemu živi pedeset
nevinih, Abraham je pitao, a što ako ih ima samo četrdeset? A ako ih ima
samo trideset? I tako se to spustilo sve do deset... "I čim je završio razgovor
s A b r a h a m o m Jahve ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto."
Druga dva božanska bića — u nastavku priče u 19. glavi naziva ih se
malachim, što doslovno znači "izaslanici", ali se obično prevodi kao "anđeli"
— navečer su stigli u Sodomu. Ono što se zbivalo u Gomori potvrdilo je
iskvarenost tamošnjih ljudi, i u zoru su dvojica pozvala Abrahamovog neća-
ka Lota da pobjegne zajedno s cijelom svojom obitelji, "jer će Jahve uništiti
grad." Obitelj je oklijevala pa je jedan od "anđela" pristao da se uništenje
odgodi dok Lot i njegova obitelj ne dođu do sigurnosti planina.
100
PROHUJALO S VIHOROM
"Sutradan ujutro Abraham ...upravi pogled prema S o d o m i i G o -

mori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom, kao
dim kakve klačine."
Abraham je tada imao devedeset i devet godina; kako je bio rođen
2123. g. pr. n. e., to je morala biti 2024. g. pr. n. e.
Podudaranje mezopotamskih zapisa s biblijskim Postankom što se tiče
uništenja Sodome i Gomore u isti je mah jedna od najznačajnijih potvrda
vjerodostojnosti Biblije općenito te posebno potvrda statusa i uloge Abra-
hama. Pa ipak, podudarnost je to koje se teolozi i drugi stručnjaci najvi-
še klone, budući da dio o događajima na dan prije uništenja, kada su tri
božanska bića ("anđela" koji su izgledali poput ljudi) posjetila Abrahama,
neodoljivo podsjeća na priču o "drevnim astronautima". Oni koji sumnjaju
u Bibliju, a mezopotamske tekstove smatraju p u k i m mitovima pokušali su
uništenje Sodome i G o m o r e pripisati nekoj prirodnoj katastrofi, m e đ u -
tim biblijska verzija priče dva puta potvrđuje da "uništenje... s u m p o r n i m
ognjem" nije bilo prirodna katastrofa nego unaprijed smišljeni, odgodivi te
čak opozivi događaj: j e d n o m kada se Abraham pogađao s Gospodom da
poštedi gradove kako ne bi nevine uništio s krivima, te ponovno kada je
zbog njegovog nećaka Lota uništenje odgođeno.
SLIKA 34
101
POSLJEDNJI DANI
Fotografije Sinajskog poluotoka snimljene iz svemira (slika 34) i dalje

pokazuju golemu šupljinu i raspuklinu na površini na mjestu gdje je došlo
do nuklearne eksplozije. Po tom području je i dandanas razasuto razlomlje-
no, izgorjelo i zacrnjeno kamenje (slika 35); to kamenje sadrži neuobičaje-
no visok udio izotopa urana-235, što prema mišljenjima stručnjaka ukazuje
na naglo izlaganje golemoj toplini nuklearnog podrijetla.
SLIKA 35
Uništenje gradova na ravnici Mrtvog mora izazvalo je rušenje južne

obale mora, što je dovelo do poplavljivanja nekoć plodnog područja koje je
i dandanas, kao dodatak, od mora odvojeno barijerom zvanom "El-Lissan"
("Jezik") (slika 36). Nastojanja izraelskih arheologa da istraže tamošnje
morsko dno urodila su otkrićem zagonetnih podvodnih ruševina, m e đ u t i m
HašHmiWska Kraljevina Jordan, na čijoj polovici Mrtvog mora se ruševine
nalaze, zaustavila je daljnja istraživanja. Zanimljivo je da relevantni mezo-
potamski tekstovi potvrđuju tu topografsku promjenu te čak sugeriraju da
je more postalo mrtvo kao posljedica nuklearne eksplozije: Erra je, navode,
"kopao kroz more i podijelio ga na dvoje; doveo je do izumiranja svega što
u njemu živi, čak i krokodila."
102
PROHUJALO S VIHOROM
SLIKA 36
Erra i Ishum su, kako se ispostavilo, izazvali mnogo više od uništenja

svemirske luke i "grješnih gradova": kao posljedica n u k l e a r n i h eksplozija,
Oluja, zao vjetar

kružio je nebom.
103
POSLJEDNJI DANI
I počela je lančana reakcija neželjenih posljedica.
Povijesni zapisi pokazuju da je sumerska civilizacija doživjela slom

u šestoj godini Ibbi-Sinove vladavine u U r u — 2 0 2 4 . g. pr. n. e.. To j e ,
čitatelj će se sjetiti, bila godina kada je Abraham imao devedeset i devet
godina...
Povjesničari su isprva pretpostavljali da su sumersku prijestolnicu Ur
pregazili "barbarski osvajači"; m e đ u t i m ne postoje dokazi o takvoj razornoj
invaziji. Z a t i m je otkriven tekst pod naslovom "Jadikovka nad uništenim
Urom" koji je zbunio stručnjake. N a i m e , u njemu se nije oplakivalo fizičko
uništenje Ura, nego njegovo "napuštanje": bogovi koji su tamo boravili na-
pustili su ga, ljudi koji su t a m o živjeli otišli su, njegove staje su se ispraznile.
Hramovi, kuće i obori bili su nedirnuti — cijeli, no prazni.
Zatim su otkriveni i drugi tekstovi s jadikovkama. U njima se jadiko-
valo ne samo nad U r o m , nego i nad čitavim Sumerom. I opet su govorili
o "napuštanju": ne samo da su bogovi Ura, N a r m a r i Ningal, napustili Ur;
Enlil, "Divlji Bik", napustio je svoj voljeni h r a m u N i p p u r u ; njegova druži-
ca Ninlil također je bila otišla. N i n m a h je napustila svoj grad Keš; I n a n n a ,
"kraljica Ereha", napustila je Ereh; N i n u r t a j e napustio svoj hram, Eninnu;
njegova supruga Bau također je otišla iz Lagaša. J e d a n sumerski grad za
drugim nabrajani su kao "napušteni" — bez svojih bogova, ljudi i životinja.
Stručnjaci su sada pokušavali odgonetnuti kakva je to "strašna katastrofa",
tajanstvena nesreća pogodila cijeli Sumer. Sto je to moglo biti?
Odgovor na zagonetku nalazio se u samim tekstovima: Prohujalo s
vihorom.
Ne, nije to igra riječi povezana s naslovom slavnog romana/igranog
filma. To je bio refren u tekstovima jadikovki: Enlil je napustio svoj hram,
"nestao s vihorom". Ninlil je "nestala s vihorom" iz svog hrama. N a n n a r je
napustio U r — njegovi obori za ovce su "ispražnjeni vihorom"; i tako dalje,
1 tako dalje. Stručnjaci su pretpostavili da je to ponavljanje riječi literarno
sredstvo, refren koji su naricatelji ponavljali kako bi naglasili svoju žalost.
104
PROHUJALO S VIHOROM
M e đ u t i m , to nije bilo literarno sredstvo — to je bila doslovna istina: Sumer

i njegovi gradovi doslovno su bili ispražnjeni djelovanjem vihora.
Digao se "zao vihor", kako se navodi u j a d i k o v k a m a (i drugim tekstovi-
m a ) , i prouzročio da "katastrofa, dotad n e p o z n a t a l j u d i m a , pogodi zemlju."
To je bio Zao vihor koji je "opustošio gradove, opustošio kuće, opustošio
staje, ispraznio obore za ovce." Došlo je do opustošenja, ali ne i razaranja;
praznine, ali ne i ruševine; gradovi su bili ondje, kuće su bile ondje, staje
i obori za ovce bili su ondje — m e đ u t i m nije ostalo ništa živoga. Č a k je i
"sumerskim rijekama tekla voda koja je bila gorka, nekoć obrađivana polja
obrasla su u korov, bilje na livadama je uvelo." Sav život je nestao. Bila je to
katastrofa kakve nikad prije nije bilo:
Zemlju Sumer zadesi katastrofa

ljudima nepoznata.
Katastrofa nikad viđena,
za izdržati nemoguća.
N o š e n a Z l i m vihorom, to je bila smrt od koje nije bilo bijega: smrt

"koja t u m a r a ulicom, koja je puštena na cestu... Najviši zid, najdeblji zid,
prolazi kao poplava; nijedna vrata ne m o g u je zadržati, nijedan kračun zau-
staviti." Oni koji su se skrili iza zatvorenih vrata popadali su u k u ć a m a ; oni
koji su pobjegli na krovove p o m r l i su na krovovima. Bila je to nevidljiva
smrt: "Stoji kraj čovjeka, a ipak je nitko ne može vidjeti; kad u đ e u k u ć u ,
ne z n a se d a j e došla." Bila je to strašna smrt: "Kašalj i sluz oslabiše im prsa,
usta im p u n a pljuvotine, n a j e d n o m malaksali i ošamućeni postadoše...
strašna malaksalost... i glavobolja." Kada je Zao vjetar ščepao svoje žrtve,
"usta im bijahu oblivena krvlju." M r t v i i u m i r u ć i ležali su posvuda.
Tekstovi jasno ističu da Zao vihor, koji je "nosio beznađe od grada do
grada", nije bio p r i r o d n a katastrofa; bio je izravna posljedica odluke velikih
bogova. Prouzrokovala ga je "velika oluja što naredi je A n u , (odluka) iz srca
Enlilovog." Nadalje, bila je to posljedica pojedinačnog događaja — "naje-
d a n p u t , u bljesku m u n j e izazvan" — do kojeg je došlo daleko na zapadu:
105
POSLJEDNJI DANI
"Došlo je iz p l a n i n a , došlo je preko Ravnice ne-milosti... Poput gorkog

otrova od bogova, došlo je sa zapada."
D a j e uzrok "zlog vihora" bilo n u k l e a r n o uništenje na Sinajskom polu-
otoku i u njegovoj blizini postaje jasno kada tekstovi navode da su bogovi
znali njegovo podrijetlo i uzrok — udar, eksplozija.
Zao udar najavi oluju kobnu,

Zao udar bijaše njezin preteča.
Moćno potomstvo, sinovi junački,
glasnici pošasti bijahu.
Autori tekstova s j a d i k o v k a m a , sami bogovi, ostavili su n a m zoran

prikaz onoga što se dogodilo. Č i m su N i n u r t a i Nergal iz nebesa lansirali
Strašno oružje, "ono je proizvelo strašne zrake što sve su opržile p o p u t va-
tre." Nastala je oluja koja se "stvorila u bljesku munje". Z a t i m se u nebesa
digao "gust oblak što propast donosi" — nuklearna gljiva — a iza nje su
slijedili "udari vjetra... oluja što spržila je nebo." To je bio dan koji se ne
smije zaboraviti:
Tog dana,
nebo je zdrobljeno
a zemlja razorena,
lice joj istrto u vihoru —
Kada se nebo zacrnilo
i prekrilo nas sjenom —
tog dana rodio se Zao vihor.
Različiti tekstovi otrovni vjetar u p o r n o pripisuju eksploziji "na mjestu

gdje bogovi uzlaze i spuštaju se" — uništenju svemirske luke, a ne razara-
nju "grješnih gradova". T a m o je, "usred planina", u j a k o m bljesku došlo do
n u k l e a r n e eksplozije u obliku gljive — i o d a n d e su vjetrovi sa Sredozemnog
mora donijeli otrovni nuklearni oblak prema istoku, do Sumera, te t a m o
106
PROHUJALO S VIHOROM
izazvali ne uništenje nego tiho istrebljenje, donoseći s radioaktivnim zra-

kom smrt svemu što je živjelo.
Iz svih relevantnih tekstova je razvidno, možda uz izuzetak Enkij a, koji
je upozoravao i prosvjedovao protiv upotrebe Strašnog oružja, da nijedan
od bogova nije očekivao takav ishod. Većina ih je bila rođena na Zemlji i
za njih su priče o n u k l e a r n i m ratovima na N i b i r u u bile "priče starijih". Je
li A n u , koji je trebao biti pametniji, možda mislio da će oružje, nakon što
je toliko dugo bilo skriveno, biti poluupotrebljivo ili posve neupotreblji-
vo? Jesu li Enlil i N i n u r t a (koji je bio došao s N i b i r u a ) pretpostavili da će
vjetrovi, ako uopće, odnijeti nuklearni oblak prema nenaseljenim pustinja-
ma koje obuhvaća današnja Saudijska Arabija? Ne postoji zadovoljavajući
odgovor; tekstovi tek navode da su "veliki bogovi problijedjeli vidjevši ko-
liko golema je oluja." Ipak, jasno je da su, čim se shvatilo koliko je snažan
nuklearni otrov i kuda ga vjetrovi nose, svi na njegovom putu — kako
bogovi tako i ljudi — upozoreni da bježe i spase život.
Panika, strah i metež koji su u Sumeru i njegovim gradovima zavladali
kada je oglašena uzbuna živopisno su opisani u nizu jadikovki, kao što su
Urska jadikovka, Jadikovka nad pustošenjem Ura i Sumera, Nipurska jadi-
kovka, Uručka jadikovka i druge. Sto se tiče bogova, čini se da je uglavnom
vrijedilo načelo "svatko za sebe". P o m o ć u svojih različitih letjelica i plovila
odlazili su zrakom i m o r e m ne bi li izbjegli nuklearni oblak. Sto se ljudi
tiče, bogovi su ih upozorili prije no što su pobjegli. Kao što stoji u U r u č k o j
jadikovki: "Ustajte! Bježite! Sakrijte se u stepu!" ljudima je rečeno usred
noći. " S p o p a d n u t i strahom, odani građani Uruka bježali su ne bi li spasili
živu glavu, no Zli vihor ih je svejedno pokosio."
Slika doduše nije posvuda bila j e d n a k a . U U r u , glavnom gradu, N a n -
n a r / S i n je bio tako skeptičan da nije povjerovao da je sudbina njegovog
grada zapečaćena. Njegov dugački i emotivni apel njegovom ocu Enlilu da
spriječi katastrofu zabilježen je u Urskoj jadikovki (koju je sastavila Ningal,
Nannarova supruga). Zabilježeno je i Enlilovo izravno priznanje neizbje-
žnosti:
107
POSLJEDNJI DANI
Uru je podarena kraljevska čast —

Vječna vladavina podarena mu nije...
N e s p r e m n i prihvatiti neizbježno i previše privrženi g r a đ a n i m a Ura da

bi ga napustili, N a n n a r i Ningal odlučili su ondje ostati. Bio je dan kada
je Zli vihor došao do Ura; "i dalje d r h t i m na spomen tog dana", napisala
je Ningal, "no od nečistog zadaha tog dana nismo pobjegli." Kada je došao
sudnji dan, "u Uru se digla gorka j a d i k o v k a , no nismo pobjegli od nečisti.
Božanski je par noć n o ć n i h mora proveo u "termitnjaku", podzemnoj
prostoriji d u b o k o ispod njihova zigurata. U j u t r o , kada je otrovni oblak
"odnesen iz grada", Ningal je opazila da je N a n n a r bolestan. Ž u r n o se
o d j e n u l a i naredila da se boga iznese iz U r a i odnese daleko od grada kojeg
su oboje voljeli.
Zli vihor naškodio je još barem j e d n o m božanstvu; bila je to N i n u r -
tina supruga Bau, koja je bila sama u Lagašu (budući da je njezin suprug
bio zauzet uništavanjem svemirske luke). Omiljena u svom narodu koji ju
je zvao " M a j k a Bati", bila je liječnica i jednostavno se nije mogla natjerati
da ode. Jadikovke bilježe da je "tog d a n a oluja sustigla Gospu Bau; kao da
bijaše smrtnica, oluja ju pogodi." Nije jasno koliko teško je bila pogođena,
m e đ u t i m kasniji zapisi iz Sumera sugeriraju da nije dugo poživjela.
Enkijev grad Eridu, smješten najdalje na j u g u , očito je bio na rubu
puta k o j i m je prolazio Zli vihor. Iz Eriduške jadikovke saznajemo da je N i n -
ki, Enkijeva supruga, odletjela iz grada i sklonila se u Enkijevom afričkom
Abzuu: " N i n k i , Velika Gospa, odletje p o p u t ptice i napusti svoj grad." M e -
đ u t i m , sam Enki se sklonio tek onoliko koliko je potrebno da se m a k n e
s puta Z l o m vihoru: "Gospodar Eridua stajao je kraj svog g r a d a . . . zbog
sudbine njegove gorke je suze lio." M n o g i građani Eridua su ga slijedili te,
utaborivši se u poljima, sa sigurne udaljenosti dan i pol promatrali kako
oluja "zahvaća Eridu."
Z a č u d o , n a j m a n j e pogođen od svih glavnih sumerskih središta bio je
Babilon jer je ležao izvan sjevernog ruba oluje. Kada je oglašena uzbuna
M a r d u k je kontaktirao svog oca i z a m o l i o ga za savjet: 'Što da rade gra-
108
PROHUJALO S VIHOROM
đani Babilona?' - pitao ga je. 'Oni koji m o g u bježati trebaju ići na sjever',
odgovorio mu je Enki; j e d n a k o kao što su dvojica "anđela" savjetovala Lota
i njegovu obitelj da se ne osvrću kada su bježali iz S o d o m e , tako je i Enki
u p u t i o M a r d u k a da kaže svojim sljedbenicima "da se ne okreću i ne osvr-
ću". Ako bijeg nije m o g u ć ljudi trebaju potražiti zaklon pod z e m l j o m :
"Skloni ih u odaju p o d z e m l j o m , u t a m u " , glasio je Enkijev savjet. Budući
da su poslušali taj savjet i zbog smjera vjetra, Babilon i njegovi g r a đ a n i
prošli su bez posljedica.
Kada je Zao vihor prošao (njegovi ostaci, kako iz zapisa saznajemo,
doprli su najistočnije do p l a n i n e Zagros), ostavio je iza sebe opustošen i
iznuren Sumer. "Oluja je opustošila gradove, opustošila kuće." M r t v i su
ostali ležati, n e p o k o p a n i , t a m o gdje su se srušili: "Mrtvaci su, kao mast
na suncu, sami od sebe nestajali." Na ispaši "stoka sitna i k r u p n a nestade,
svi živi stvorovi skončaše." Obori za ovce "padoše žrtvom Z l o m vjetru."
Obrađena polja su se osušila; "na obalama Tigrisa i Eufrata samo bolestan,
nezdrav korov bješe rastao, u m o č v a r a m a trstika t r u n u l a je u smradu." "Ni-
tko putovima ne kroči, nitko ne ide cestama."
"O, h r a m u boga N a n n a r a u U r u , gorka je tvoja pustoš!" jadikovalo
se u p j e s m a m a ; "O, božice Ningal, čija zemlja je stradala i natjerala srce
tvoje u plač!"
Grad je ostao stran grad,

kako da čovjek sada živi?
Kuća je postala kuća suza,
to tjera srce moje u plač.
Ur i hramovi njegovi,
padoše žrtvom Zlog vihora.
N a k o n dvije tisuće godina velika sumerska civilizacija zauvijek je ne-

stala s vihorom.
109
POSLJEDNJI DANI
Posljednjih godina arheolozima su se pridružili geolozi, klimatolozi i

drugi znanstvenici koji proučavaju zemlju te zajednički, u multidisciplinar-
nim projektima, pokušavaju riješiti enigmu naglog sloma Sumera i Akada
krajem trećeg tisućljeća prije nove ere.
Studija pod naslovom "Klimatske promjene i slom Akadskog carstva:
dokazi iz dubokog mora", objavljena u znanstvenom časopisu Geologija od
travnja 2000. godine koju je provela m e đ u n a r o d n a multidisciplinarna sku-
pine od sedam znanstvenika pokrenula je nove trendove. U sklopu istraži-
vanja proveli su kemijsku i radiološku analizu pradavnih slojeva prašine iz
tog razdoblja s različitih lokaliteta na Bliskom istoku, no prvenstveno s dna
Omanskog zaljeva. Došli su do zaključka da je neobična klimatska pro-
mjena na područjima uz Mrtvo more uzrokovala olujne vjetrove s oblacima
guste prašine s isušenog tla (engl. dust storms) te da je prašina — neobična
"atmosferska mineralna prašina" — bila nošena zračnim strujama preko j u -
žne Mezopotamije do Perzijskog zaljeva i dalje (slika 37), a upravo je to bio
put sumerskog "Zlog vjetra". Određivanje starosti neobične "atmosferske
prašine" pomoću ugljika dovelo je do zaključka da je ona nastala kao po-
sljedica "neuobičajenog, dramatičnog događaja koji se dogodio prije otprilike
4025godina. " To, drugim riječima, znači "otprilike 2 0 2 5 . g. pr. n. e. "
— upravo 2024. godine koju smo naveli!
Zanimljivo je da su znanstvenici koji su sudjelovali u tom istraživanju
primijetili da je "razina Mrtvog mora u to vrijeme naglo pala za sto metara."
Tu stavku ostavljaju bez objašnjenja — no očito je da proboj južne barijere
Mrrvog mora i poplavljivanje ravnice, kao što smo to opisali, objašnjava što
se dogodilo.
Znanstveni časopis Science broj od 27. travnja 2001. posvetio je svjet-
skoj paleoklimi. U dijelu koji se bavio događajima u Mezopotamiji poziva
se na dokaze iz Iraka, Kuvajta i Sirije o tome d a j e do "masovnog napuštanja
aluvijalne ravnice" između rijeka Eufrata i Tigrisa došlo zbog "oluja prašine
koje su započele prije 4025 godina. Studija ne objašnjava uzrok nagle "kli-
matske promjene", m e đ u t i m navodi za nju isti d a t u m : 4025 godina prije
2001. godina n.e..
no
PROHUJALO S VIHOROM
SLIKA 37
Sudbonosna godina, potvrđuje suvremena znanost, bila je 2 0 2 4 .

g. pr. n. e.
Sedmo poglavlje
S U D B I N A J E IMALA
PEDESET IMENA
P ribjegavanje nuklearnom oružju na kraju dvadeset i prvog stoljeća p, n. e.

najavilo je — "s praskom", mogli bismo reći — Mardukovo doba. To je u
gotovo svakom pogledti bilo istinski Novo doba, čak i u današnjem smislu tog
pojma. Najveći paradoks sastojao se u tome što je ljude nagnalo da gledaju na
nebesa, dok je istovremeno bogove s nebesa dovelo na Zemlju. Promjene koje
je izazvalo to Novo doba utječu na nas i dandanas.
Za M a r d u k a je Novo doba predstavljalo ispravak nepravde, ostvarenje a m -
bicije, ispunjenje proročanstava. Cijena koja je za nj plaćena — opustošenje
Sumera, bijeg njegovih bogova i desetkovanje njegovog naroda — nisu bili nje-
govo djelo. U najmanju ruku, oni koji su patili bili su kažnjeni zbog ometanja
Sudbine. Nepredviđena nuklearna oluja, "zao vjetar", i njezina putanja po kojoj
kao da je bio selektivno voÿen n e k o m nevidljivom rukom samo su potvrdili
ono što su najavila nebesa: stiglo je doba M a r d u k a , doba Ovna.
Prijelaz iz doba Bika u doba Ovna posebno se slavio i obilježavao u M a r -
dukovoj domovini - Egiptu. Na astronomskim prikazima nebesa (kao što je
h r a m u Denderi, vidi sliku 20.) konstelacija Bika bila je središnje mjesto zodija-
čkog cildusa. Popis zodijačkih konstelacija nije počinjao s Bikom kao u Stune-
ru, nego s O v n o m (slika 38). Najdojmljivije manifestacije bili su redovi sfingi
SUDBINA JE IMALA PEDESET IMENA
s glavom bika koji su obrubljivali procesijski put prema velikim hramovima u

Karnaku (slika 39) koje su faraoni novo uspostavljenog Srednjeg Carstva po-
čeli graditi o d m a h po uspostavi Raove/Mardukove vrhovne vlasti. To su bili
faraoni koji su nosili teoforična imena u čast A m o n a / A m e n a , tako da su i
hramovi i kraljevi bili posvećeni M a r d u k u / R a u kao A m o n u , Nevidljivom,
budući da je M a r d u k , povukavši se iz Egipta, za svoj Vječni grad izabrao
Babilon u Mezopotamiji.
113
POSLJEDNJI DANI
SLIKA 39
I M a r d u k i N a b u preživjeli su n u k l e a r n u oluju neozlijeđeni. Iako je

N a b u a želio uništiti Nergal/Erra osobno, on se najvjerojatnije sakrio na ne-
k o m od sredozemnih oWoka i tako se spasio. Zapisi koji potječu iz vremena
nakon toga kažu da mu je u M e z o p o t a m i j i bilo dodijeljeno vlastito središte
kulta po i m e n u Borsippa, novi grad smješten u blizini Babilona koji je bio
središte kulta njegova oca, m e đ u t i m N a b u je nastavio putovati i obožavali
su ga u njemu o m i l j e n i m Z a p a d n i m zemljama. Njegovom obožavanju u
Z a p a d n i m zemljama i u M e z o p o t a m i j i svjedoče sveta mjesta nazvana nje-
mu u čast — kao što je p l a n i n a Nebo blizu rijeke J o r d a n (na kojoj je kasnije
p r e m i n u o Mojsije) — kao i teoforična kraljevska i m e n a (na primjer, N a b o -
pol-asar, Nebo-šad-nezar i mnoga druga) koja su se dodjeljivala kraljevima
Babilona. Njegovo je ime, kao što smo već istaknuli, postalo s i n o n i m za
"proroka" i proročanstvo diljem drevnog Bliskog istoka.
Sam M a r d u k , sjetit ćete se, kada je došlo do s u d b o n o s n i h događaja, iz
svog se Zapovjednog mjesta u H a r a n u zapitao: "Do kada?" U svom a u t o -
114
biografskom tekstu Mardukovo proročanstvo predvidio je dolazak mesijan-

skog doba, kada će bogovi i ljudi priznati njegovu vrhovnu vlast, u kojem
će mir zamijeniti rat, a obilje prognati siromaštvo, te kada će kralj kojeg će
on izabrati "Babilon učiniti najnaprednijim", s h r a m o m Esagilom koji (kao
što njegovo ime govori) će se dizati do nebesa:
Pojavit će se kralj babilonski;

moj hram podići će se do nebesa,
Usred grada mog Babilona;
Esagil, velik k'o planina, kralj će izgraditi,
Plan Nebo-Zemlja
za Esagil, velik k'o planina, narisat će;
l nebeska će se otvoriti vrata.
U mom gradu Babilonu kralj pojavit će se;
U obilju stolovat će;
Za ruku primit će me
I u procesijama voditi me ...
U grad svoj i hram Esagil
na vijeke vjekova ću ući.
Ta nova Babilonska kula nije, međutim, bila sagrađena kao lansirni toranj
(kao što je to bio slučaj s prvom babilonskom kulom). Njegova vrhovna vlast,
uvidio je Marduk, sada nije proistjecala samo iz vlasti nad fizičkom vezom sa
svemirom, nego iz Nebeskog znamenja — iz zođijačkog Nebeskog vremena, iz
položaja i kretanja nebeskih tijela, kakkabu (zvijezda/planeta) na nebesima.
Slijedom toga, predvidio je da će njegov budući hram Esagil postad glavni
astronomski opservatorij, te učiniti suvišnima Ninurtin Eninnu i različite 'sto-
nehengove što ili jeToth podigao. Kada je Esagil naposljetku dovršen, to je bio
zigurat sagrađen prema iscrpnim i preciznim planovima (slika 40): njegova vi-
sina, razmještaj njegovih sedam razina i njegova orijentacija bili su takvi da mu
je vrh bio usmjeren direktno prema zvijezdi Iku — glavnoj zvijezdi zviježđa
Ovna oko 1960, g. pr. n. e.
115
POSLJEDNJI DANI
Nuklearna apokalipsa i njezine neželjene posljedice doveli su do iznena-

dnog kraja spora oko toga čije zodijačko doba je bilo na snazi; Nebesko vrijeme
sada je bilo Mardukovo vrijeme. No, planet bogova, Nibiru, i dalje je kružio i
određivao Božansko vrijeme — i Mardukova se pozornost preusmjerila na to.
Kao što je jasno istaknuto u njegovim proročanstvima, sada je pretkazao da će
svećenici-astronomi s različitih razina zigurata na nebesima tražiti "Esagilov
pravi planet":
116
Poznavatelji znamenja popet će se na nj.

Slijeva i zdesna, na suprotnim stranama,
stajat će odvojeno.
Zatim će doći kralj;
Zakonitog Esagilovog kakkabua
iznad zemlje opazjt će.
R o đ e n a je Zvjezdana religija. B o g — M a r d u k — p o s t a o je zvi-

jezda; zvijezda (mi ga zovemo planet) — Nibiru — p o s t a o je " M a r -
duk". Religija je postala astronomija, a astronomija je postala a s t r o -
logija.
U skladu s novom Zvjezdanom religijom, ep o stvaranju Enurna
Elisu svojoj je babilonskoj verziji revidiran tako da je u njemu M a r d u k u
dodijeljena nebeska dimenzija: on ne samo d a j e došao s N i b i r u a , on jest
Nibiru. U tom epu n a p i s a n o m na "babilonskom", dijalektu akadskog
jezika (materinjeg jezika S e m i t a ) , M a r d u k je izjednačen s N i b i r u o m ,
m a t i č n i m p l a n e t o m A n u n n a k i j a , a ime " M a r d u k " dano je Velikoj zvije-
z d i / p l a n e t u koji je došao iz dalekog svemira da bi se osvetio i nebeskom
Eau i Eau na Zemlji (slika 4 1 ) . To je " M a r d u k a " učinilo " G o s p o d a r o m "
kako na nebesima tako i na Zemlji. Njegova sudbina — na nebesima to
je njegova p u t a n j a — bila je najveća od svih nebeskih bogova (drugih
p l a n e t a ) (vidi sliku 1). Istovremeno, bio je p r e d o d r e đ e n da postane n a j -
veći m e đ u a n u n n a k i j s k i m bogova na zemlji.
Revidirani ep o stvaranju javno se čitao četvrte noći svetkovine
Nove godine. U njemu se M a r d u k u pripisuje pobjeda nad "čudovištem"
T i a m a t o m u Nebeskoj bitci, stvaranje Zemlje (slika 42) i preoblikova-
nje Sunčevog sustava (slika 43), što su sve pothvati koji su se u izvornoj
sumerskoj verziji, kao dio sofisticirane znanstvene kozmogonije, pripi-
sivali N i b i r u u . Nadalje, nova je verzija M a r d u k u pripisivala čak i "vje-
što oblikovanje Čovjeka", izum kalendara te odabir da Babilon bude
"Pupak Zemlje."
117
POSLJEDNJI DANI
SLIKA 28
US
S U D B I N A JE IMALA PEDESET IMENA
SLIKA 43
Festival Nove godine — najvažnija svetkovina u godini — počinjao je

prvog dana mjeseca Nissana, koji se p o d u d a r a o s proljetnim ekvinocijem.
Na babilonskom se taj festival zvao Akiti i u Babilonu se iz sumerskog de-
119
POSLJEDNJI DANI
setodnevnog A.KI.TI-ja (donosi život na Zemlju) razvio u proslavu dugu

dvadeset dana. Izvodio se prema temeljito definiranim ceremonijama i pro-
pisanim obredima koji su (u Sumeru) nanovo uprizorivali priču o Nibiruu
i dolasku Anunnakija na Zemlju, kao i (u Babilonu) priču o Mardukovom
životu. Priča je uključivala i epizode iz Ratova piramida, kada je bio osuđen
na smrt u zapečaćenoj grobnici, te njegovo "uskrsnuće", kada je izašao iz nje
živ; njegovo izgnanstvo uslijed kojeg je postao "Nevidljivi"; i naposljetku,
njegov pobjedonosni povratak. Procesije, dolasci i odlasci, pojavljivanja i
nestanci, čak i uprizorenja "pasije" u kojoj su glumci ljudima živopisno
predstavljali Marduka kao boga patnika — koji pati na Zemlji, ali napo-
sljetku pobjeđuje i stječe vrhovnu vlast preko svog nebeskog p a n d a n a . (No-
vozavjetna priča o Isusu toliko je slična da su teolozi u Europi još prije sto
godina raspravljali nije li Marduk "Isusov prototip".)
Ceremonije su se sastojale od dva dijela. Prvi je uključivao Mardukovu
samotnu vožnju čamcem preko rijeke, do građevine zvane Bit Akiti ("Kuća
Akitija"), a drugi se odvijao u samom gradu. Očito je da je samotni dio sim-
bolizirao Mardukovo nebesko putovanje s lokacije na njegovom m a t i č n o m
planetu u dalekom svemiru u unutrašnjost Sunčevog sustava — putovanje
u čamcu/brodu po vodama, što je u skladu s drevnim konceptom da je
m e đ u p l a n e t a r n i prostor praiskonska "vodena Dubina" koju se može prijeći
"nebeskim brodovima" (svemirskim letjelicama) — taj je koncept grafički
predočen u egipatskoj umjetnosti, u kojoj su nebeski bogovi prikazivani
kako putuju nebom u "nebeskim lađama" (slika 44).
SLIKA 44
120
Javne svečanosti počinjale su nakon Mardukovog uspješnog povratka

iz dalekog i samotnog Bit Akitija. Te javne i vesele ceremonije počinjale su
tako što su drugi bogovi stojeći na m o l u pozdravljali M a r d u k a , a zatim su
ga kraljevi i svećenici pratili u svetoj procesiji kojoj su se pridruživala sve
veća mnoštva. Opisi procesije i put kojim je ona prolazila bili su toliko
podrobni da su se upravo njima vodili arheolozi koji su iskopali drevni
Babilon. Na temelju zapisa urezanih na glinene pločice te iz otkopane to-
pografije grada pokazalo se da se sveta procesija radi obavljanja propisanih
obreda zaustavljala na sedam postaja. Postaje su nosile i sumerska i akadska
imena. Simbolizirale su (u S u m e r u ) putovanja A n u n n a k i j a u n u t a r Sunče-
vog sustava (od Plutona do Zemlje, sedmog planeta) i (u Babilonu) "posta-
je" u M a r d u k o v o m životu: njegovo božansko rođenje u "ýistom mjestu";
kako mu je uskraćeno njegovo pravo po rođenju, pravo na vrhovnu vlast;
kako je osuđen na smrt; kako je zakopan (živ, u Veliku p i r a m i d u ) ; kako je
spašen i uskrsnut; kako je protjeran u izgnanstvo; te kako su se čak i veliki
bogovi A n u i Enlil pokorili sudbini te ga proglasili vrhovnim.
Izvorni sumerski ep o stvaranju obuhvaćao je šest glinenih pločica
(koje se p o d u d a r a j u s biblijskih šest dana stvaranja). Prema Bibliji, Bog se
sedmog dana o d m a r a o i iskoristio ga za pregled svog djela. Babilonska do-
rada epa k u l m i n i r a l a je s e d m o m pločicom koja je bila u cijelosti posvećena
glorifikaciji M a r d u k a kojem je dodijeljeno pedeset i m e n a — to je čin koji
je simbolizirao njegovo dobivanje Ranga pedeset koji je do tada bio Enlilov
(i kojega je sljedeći trebao dobiti N i n u r t a ) .
Počevši s njegovim t r a d i c i o n a l n i m i m e n o m M A R . D U K , "sin Čistog
mjesta", i m e n a — koja su naizmjence bila sumerska i akadska —pripisivala
su mu epitete koji su se kretali od "Stvoritelja svega" pa do "Gospodina
koji je oblikovao nebesa i Zemlju" te drugih titula što su se odnosile na
nebesku bitku s T i a m a t o m i stvaranje Zemlje i Mjeseca: "Najistaknutiji
medu bogovima", "Djelitelj zadataka Igigijima i A n u n n a k i j i m a " i njihov
Zapovjednik, "Bog koji održava život... bog koji oživljava mrtve", "Gospo-
dar svih zemalja", bog čije odluke i dobrohotnost održavaju čovječanstvo,
ljude koje je stvorio, "Onaj koji omogućuje kultivaciju", koji donosi kiše
121
POSLJEDNJI DANI
kako bi poboljšao usjeve, raspoređuje polja i "stvara obilje", kako za bogove

tako i za ljude.
N a p o k o n , dodijeljeno mu je ime N I B I R U , "Onaj koji će držati prije-
laz između nebesa i Zemlje":
Kakkabu koji na nebesima blješti...

Onaj koji neumorno juri Vodenom dubinom —
neka "Prijelaz" bude njegovo ime'.
Neka održava putanje /upravlja putanjama zvijezda na nebesima,
Neka bude pastir nebeskim bogovima kao ovcama.
"Rang 'Pedeset' bogovi mu dodijeliše; Onoga čije ime je 'Pedeset' bo-

govi proglasiše najvišim," stoji u zaključku dugačkog teksta.
Kada je otprilike u zoru cjelonoćno čitanje sedam pločica bilo dovršeno, sve-
ćenici koji su obavljali obrednu službu izgovarali su sljedeće propisane proglase:
Neka se pedeset imena pamti...

Neka mudri i učeni govore o njima.
Neka ih otac recitira sinu,
Neka uši pastira slušaju.
Neka se vesele Marduku, "Enlilu" medu bogovima,
Cija odluka je čvrsta, zapovijed nepromjenjiva;
Ciju riječ nijedan bog ne može promijeniti.
Kada bi se M a r d u k pojavljivao pred ljudima bio je odjeven u veličan-

stveno ruho koje je postiđivalo jednostavnu vunenu odjeću starih bogova
Sumera i Akada (slika 45).
Iako je M a r d u k u Egiptu bio nevidljivi bog, ondje je prilično brzo
došlo do njegovog prihvaćanja i štovanja. Hvalospjev R a u - A m o n u , koji je
po uzoru na akadskih Pedeset i m e n a boga slavio nizom različitih i m e n a , na-
zivao ga je "Bog nad bogovima, koji ga gledaju nasred obzora" — nebeski
bog — "koji je stvorio čitavu Zemlju", kao i bog na Zemlji "koji je stvorio
122
SLIKA 45
ljude i zvjerad, koji je stvorio voćke, pašnjake i podario život stoci — bog
"za kojega se slavi šesti dan." Podudarnosti s mezopotamskim i biblijskim
pričama su očigledne.
Prema tim izrazima vjere, R a / M a r d u k na Zemlji, u Egiptu, nije bio vi-
dljiv zato što je njegovo glavno boravište bilo drugdje: j e d a n dugački hvalo-
spjev u stvari je naveo Babilon kao mjesto u kojem bogovi slave Mardukovu
pobjedu (stručnjaci m e đ u t i m pretpostavljaju da se tu ne govori o mezopo-
tamskom Babilonu nego o gradu istog imena u Egiptu). Na nebesima nije
bio vidljiv zato što se nalazio "daleko na nebesima," zato što je otišao "s onu
stranu obzora... u visinu nebesa". Vladajući simbol Egipta — krilati disk,
obično okružen dvjema zmijama — najčešće se objašnjava kao Sunčev disk
"budući da je Ra bio Sunce"; m e đ u t i m , u drevnom svijetu to je u stvari bio
širokorasprostranjeni simbol za planet Nibiru (slika 46), i upravo je Nibiru
bio nebesko tijelo koje je postalo daleka, nevidljiva "zvijezda".
Budući da M a r d u k a / R a a fizički nije bilo u Egiptu, u Egiptu se njegova
Zvjezdana religija razvila u svom najčišćem obliku. Tamo je Aten, "Zvi-
jezda milijuna godina" koja je predstavljala nebeski aspekt R a a / M a r d u k a ,
123
POSLJEDNJI DANI
SLIKA 46
postao Nevidljiv jer je bio "daleko na nebesima," zato što je otišao "s onu
stranu obzora."
U enlilitskim zemljama prijelaz u M a r d u k o v o Novo doba i novu re-

ligiju nije protekao tako glatko. Kao prvo, južna M e z o p o t a m i j a i zapadne
zemlje koje su se našle na putu otrovnog vjetra morale su se oporaviti od
njegova djelovanja.
124
Katastrofa koja je pogodila Sumer, sjetit ćete se, nije bila nuklearna
eksplozija sama po sebi nego radioaktivni vjetar nastao uslijed nuklearne
eksplozije. Gradovi su ostali bez svojih stanovnika i stoke, m e đ u t i m fizički
su bili neoštećeni. Vode su bile zatrovane, m e đ u t i m protok dviju velikih
rijeka ubrzo je to ispravio. Tlo je upilo radioaktivni otrov i tu je oporavak
trajao dulje, no i to se s v r e m e n o m popravilo. Tako su ljudi polagano mogli
ponovno naseljavan tu opustošenu zemlju i ondje živjeti.
Prvi zabilježeni administrativni vladar na opustošenom jugu bio je
bivši vladar Marija, grada sjeverozapadno od rijeke Eufrat. Saznajemo da
on "nije bio sumerskog podrijetla"; njegovo i m e Išbi-Erra u stvari je bilo
semitsko. On je uspostavio svoj stožer u gradu Isinu i odatle nadgledao
nastojanja da se ožive drugi veliki gradovi, m e đ u t i m taj je proces bio spor,
težak i povremeno kaotičan. Obnoviteljske napore nastavilo je nekoliko
njegovih nasljednika koji su također imali semitska imena, takozvana "Isin-
ska dinastija." Sveukupno im je trebalo gotovo stoljeće da ožive Ur, go-
spodarsko središte Sumera, i naposljetku Nippur, tradicionalno religijsko
središte zemlje. M e đ u t i m do tada je taj proces grad-po-grad počeo nailaziti
na otpore od drugih lokalnih vladara i gradova, tako da je prijašnji Sumer
postao rascjepkana i razbijena zemlja.
ý a k j e i sam Babilon, iako nije bio izravno na p u t u Zlog vjetra, trebao
nanovo oživljenu i naseljenu zemlju ako se želio uzdići do imperijalne veli-
čine i statusa te prilično dugo nije postigao veličanstvenost iz M a r d u k o v i h
proročanstava. M o r a l o je proći više od jednog stoljeća da prva formalna
dinastija, koju stručnjaci nazivaju Prva babilonska dinastija, zasjedne na
svoj tron (oko 1900. godine pr. n. e.). Još j e d n o stoljeće moralo je proći
da babilonsko prijestolje zauzme kralj koji će ispuniti pretkazanu veličinu
— njegovo ime bilo je H a m u r a b i . Najpoznatiji je po zakoniku koji je pro-
glasio — zakonima zabilježenim na k a m e n o j steli koju su otkrili arheolozi
(i koja se sada nalazi u pariškom Louvreu).
Ipak, trebala su proteći otprilike dva stoljeća da se obistini M a r d u k o v a
proročanska vizija o Babilonu. Oskudni dokazi iz vremena poslije kata-
strofe — neki stručnjaci razdoblje n a k o n propasti Ura nazivaju m r a č n i m
125
POSLJEDNJI DANI
d o b o m m e z o p o t a m s k e povijesti — sugeriraju da je M a r d u k d r u g i m
bogovima, čak i svojim p r o t i v n i c i m a , dao da se p o b r i n u za oporavak
i p o n o v n o naseljavanje starih središta njihovih vlastitih kultova, m e -
đ u t i m nije jasno jesu li oni prihvatili njegov poziv. Oporavak i obnova
koje je započeo Išbi-Erra počeli su u U r u , ali nema spomena o povratku
N a n n a r a / S i n a i N i n g a l u Ur. N i n u r t i n a povremena prisutnost u S u m e r u
se s p o m i n j e , posebno u vezi s postavljanjem t r u p a iz Elama i Gucija,
ali n e m a p o d a t a k a o t o m e da su se on ili njegova supruga Bau ikada
vratili u svoj voljeni Lagaš. Nastojanja Išbi-Erra i njegovih nasljednika
da obnove središta kultova i njihove hramove k u l m i n i r a l a su — poslije
sedamdeset i dvije g o d i n e — u N i p p u r u , ali n e m a s p o m e n a da su Enlil
i N i n l i l nastavili živjeti u t o m gradu.
Kamo su nestali? J e d a n n a č i n da se odgovori na to i n t r i g a n t n o pi-
tanje je utvrditi što je sam M a r d u k — sada vrhovni bog koji izdaje
zapovijedi svim A n u n n a k i j i m a — bio p l a n i r a o za njih.
Tekstualni i drugi dokazi iz tog v r e m e n a pokazuju da M a r d u k o v o
p r e u z i m a n j e vrhovne vlasti nije o k o n č a l o mnogoboštvo — vjerovanje
u više bogova. Upravo s u p r o t n o , njegova vrhovna vlast zahtijevala je
nastavak mnogoboštva jer da bi bio najviši m e đ u svim d r u g i m bogo-
vima bilo je n u ž n o da postoje drugi bogovi. N j e m u je bilo u interesu
da ih ostavi na m i r u sve dok su njihovi prerogativi bili podložni njego-
voj kontroli. Na j e d n o j babilonskoj pločici (na n j e z i n o m n e o š t e ć e n o m
dijelu) zabilježen je sljedeći popis božanskih atributa koji su od tada
pripadali Marduku.
Ninurta je Marduk motike

Nergal je Marduk napada
Zababa je Marduk borbe
Enlil je Marduk gospodstva i savjeta
Sin je Marduk koji osvjetljuje noć
Šamaš je Marduk pravde
Adad je Marduk kiše
126
Drugi bogovi su se zadržali, njihovi atributi su se zadržali — m e đ u t i m

sada su nosili M a r d u k o v e atribute, atribute koje im je on dodijelio. On je
dopustio da se njihovo štovanje nastavi; samo ime privremenog vladara
na j u g u , Išbi-Erra ("Errov svećenik", tj. Nergalov svećenik) potvrda je te
tolerantne politike. N o , ono što je M a r d u k očekivao bilo je da oni dođu i
ostanu s njim u Babilonu kakvog ga je pretkazao, kao zatvorenici u z l a t n i m
kavezima, moglo bi se reći.
U svojim autobiografskim Proročanstvima M a r d u k je jasno naveo svoje
namjere u vezi s d r u g i m bogovima, uključujući svoje protivnike: oni su tre-
bali doći i živjeti uz njega, u babilonskoj svetoj četvrti. Svetišta ili paviljoni
za Sina i N i n g a l , u kojima su oni trebali živjeti — "zajedno sa svojim bla-
g o m i imovinom"! — posebno se spominju. Tekstovi koji opisuju Babilon
i tamošnja arheološka iskapanja pokazuju da je u skladu s M a r d u k o v i m
željama babilonska sveta četvrt sadržavala i rezidencije-hramove posvećene
N i n m a h , A d a d u , âamaãu t e č a k N i n u r t i .
Kada se Babilon n a p o k o n — za H a m u r a b i j a — uzdigao do i m p e r i -
jalne m o ć i , njegov z i g u r a t - h r a m doista je d o d i r n u o nebo; pretkazani veliki
kralj na vrijeme je sjeo na svoje prijestolje; m e đ u t i m u svetu četvrt p u n u
svećenika bogovi nisu navalili.
SLIKA 47
127
POSLJEDNJI DANI
Na steli na kojoj je napisan Hamurabijev zakonik (slika 47) vidimo

Hamurabija kako prima zakone od nikoga drugog nego U t u a / S a m a š a —
prema gorenavedenom popisu, upravo onoga čiji su prerogativi Boga pra-
vde sada pripadali M a r d u k u ; nadalje, preambula napisana na steli prizivala
je Anua i Enlila — onoga čije je "gospodstvo i savjet" po svemu sudeći
preuzeo M a r d u k — kao bogove kojima je M a r d u k dužan za svoj položaj.
Uzvišeni Anu,
Bog nad bogovima koji s nebesa došao je,
I Enlil, Bog neba i Zemlje,
Koji određuje sudbine zemalja,
Dodijelio je Marduku, prvorođencu Enkijevom,
Enlilove ovlasti nad čitavim čovječanstvom.
To priznanje kontinuiranih ovlasti enlilitskih bogova dva stoljeća na-

kon što je počelo Mardukovo doba odražava pravo stanje stvari. Oni nisu
otišli u mirovinu u Mardukovu svetu červrt. Rastjerani iz Egipta, neki su
se pridružili svojim sljedbenicima na svim stranama svijeta; drugi su se za-
držali u blizini i okupljali svoje sljedbenike, stare i nove, ne bi li nanovo
ugrozili M a r d u k a .
U božanskim u p u t a m a Abramu iz Nippura u predvečerje nuklearne
kataklizme — da "semitizira" svoje ime u Abraham (kao i ime svoje žene
Saraje u Sara), te da se trajno naseli u Kanaanu — više nije bilo jasnih
aluzija o Sumeru kao domovini. Abraham i njegova žena nisu bili jedi-
ni Sumerani kojima je bilo potrebno novo utočište. Nuklearna katastrofa
pokrenula je migracije dotad neviđenih razmjera. Prvi val ljudi išao je iz
pogođenih zemalja; njegov najznačajniji aspekt, kao i aspekt s najtrajnijim
u č i n k o m , bilo je raspršivanje ostataka sumerske civilizacije izvan Sumera.
Sljedeći val migranata išao je u tu napuštenu zemlju, dolazeći u valovima
iz svih smjerova.
Kojim god da su smjerom migracijski valovi išli, plodove dvije tisuće
godina stare sumerske civilizacije sada su usvajali drugi narodi koji su u
128
iduća dva tisućljeća koristili njihove blagodati. Doista, iako je Sumer kao
fizički entitet bio uništen, njegova postignuća ostala su s nama sve do danas
—pogledajte samo svoj kalendar s dvanaest mjeseci, provjerite vrijeme na
vašem satu koje je zadržalo seksagezimalni sustav ("baza šezdeset"), ili se
povezite u svojoj napravi na kotačima (automobilu).
Dokazi o široko rasprostranjenoj sumerskoj dijaspori s njezinim jezi-
kom, spisima, simbolima, običajima, poznavanjem nebesa, vjerovanjima
i bogovima javljaju se u raznim oblicima. Pored glavnog dijela — religije
zasnovane na panteonu bogova koji su došli s nebesa, božanskoj hijerarhiji,
božjih imena-epireta koji znače isto na različitim jezicima, astronomskog
znanja koje je obuhvaćalo matični planet bogova, zodijaka s dvanaest kuća,
praktički identičnih priča o stvaranju te sjećanja o bogovima i polubogo-
vima koje znanstvenici tretiraju kao "mitove" — mnoštvo je zapanjujućih
specifičnih sličnosti koje se mogu objasniti jedino stvarnom prisutnošću
Sumerana.
SLIKA 48
Njihova prisutnost izražena je u širenju Ninurtinog simbola dvostru-

kog orla (slika 48) po Europi. Činjenici je da su tri europska jezika — m a -
đarski, finski i baskijski — slični jedino sumerskom; Ta je prisutnost i u
129
POSLJEDNJI DANI
širom svijeta — čak i u Južnoj Americi — rasprostranjenim prikazima Gil-

gameša kako goloruk svladava dva divlja lava. (slika 49).
SLIKA 49
Na D a l e k o m istoku nalazimo jasnu sličnost između sumerskog kli-

nastog pisma i pisma u Kini, Koreji i J a p a n u . Sličnost nije samo u pismu:
m n o g i slični "glifi" identično se izgovaraju te imaju i ista značenja. U J a -
p a n u se civilizacija pripisuje z a g o n e t n o m p r a p l e m e n u zvanom A I N U . Za
carsku obitelj se smatra da pripada lozi polubogova koji su potekli od boga
130
Sunca, a ceremonije ustoličenja novih kraljeva uključuju tajni, samotni no-

ćni boravak s božicom Sunca — ritualna ceremonija koja sablasno nalikuje
obredima Svetog braka u drevnom Sumeru, kada je novi kralj provodio noć
s Inannom/Ištar.
U prijašnje Četiri regije migracijski valovi različitih naroda izazvani
n u k l e a r n o m k a t a k l i z m o m i M a r d u k o v i m N o v i m d o b o m , slično n a b u j a l i m
rijekama i rječicama n a k o n olujnih kiša, ispunjavali su stranice narednih
stoljeća u s p o n i m a i padovima naroda, država i država-gradova. U pustoš
Sumera dolazile su pridošlice sa svih strana; njihova arena, njihova središnja
pozornica, i dalje su bile zemlje koje s pravom m o ž e m o zvati zemljama Bi-
blije. Doista, do pojave suvremene arheologije o većini njih se znalo malo
ili ništa osim onoga što se spominje u hebrejskoj Bibliji. Ona je dala ne
samo zapise o tim različitim narodima, nego i o njihovim " n a c i o n a l n i m
bogovima" — i ratovima što su se vodili u ime tih bogova.
S druge strane, narode kao što su Hetiti, države kao što je M i t a n i ili
kraljevske prijestolnice kao što su M a r i , Karkemiš i Susa, koji su bili za-
gonetke p u n e nepoznanica, doslovno je iskopala arheologija; na njihovim
ruševinama p r o n a đ e n i su ne samo znakoviti artefakti nego i na tisuće ispisa-
nih glinenih pločica koje su iznijele na svjetlo dana kako njihovo postojanje
tako i razmjere njihove zaduženosti sumerskoj ostavštini. Gotovo posvuda
u svijetu sumerski pronalasci i dosezi u znanosti i tehnologiji, literaturi i
umjetnosti, na području kraljevanja i svećeničke uloge bili su temelji na
kojima su se razvile kasnije kulture. U astronomiji su se zadržali sumer-
ska terminologija, orbitalne formule, popisi planeta i zodijački koncepti.
Sumersko klinasto pismo ostalo je u upotrebi još više od tisuću godina.
Proučavao se sumerski jezik, sastavljani su sumerski rječnici, prepisivali su
se i prevodili sumerski epovi o bogovima i j u n a c i m a . Nadalje, j e d n o m kada
su dešifrirani različiti jezici tih naroda, ispostavilo se da su njihovi bogovi,
sve u svemu, pripadnici starog anunnakijskog p a n t e o n a .
Jesu li sami enlilitski bogovi slijedili svoje sljedbenike kada je došlo

do takvog prijenosa sumerskog znanja i vjerovanja u dalekim zemljama?
Podaci o t o m e nisu sasvim određeni. N o , ono što je historijski sigurno je da
131
POSLJEDNJI DANI
su za dva ili tri stoljeća Novog doba, u zemljama koje su graničile s Babi-
lonijom, oni koji su trebali postati Mardukovi umirovljeni gosti pokrenuli
jedan novi oblik religioznosti: nacionalne religije.
M a r d u k j e možda skupio Pedeset božanskih imena; no to nije spri-
ječilo da se, od tada na dalje, narod bori protiv naroda i da se ljudi
m e đ u s o b n o ubijaju "u ime Boga" — njihovog boga.
132
Osmo poglavlje
U IME BOGA
A ko n a m proročanstva i mesijanska očekivanja koja su pratila Novo

doba iz dvadeset i prvog stoljeća prije nove ere zvuče poznaro, ni boj-
ni pokliči u stoljećima iza toga neće n a m biti n e p o z n a t i . Ako se u trećem
tisućljeću pr. n. e. bog borio protiv boga koristeći vojske ljudi, u d r u g o m
tisućljeću pr. n. e. ljudi su se borili protiv ljudi "u ime boga".
Trebalo je svega nekoliko stoljeća od početka M a r d u k o v o g Novog
doba da se pokaže da se njegova proročanstva o grandioznosti Sumera
neće ostvariti bez poteškoća. Z n a k o v i t o je da otpor nisu toliko pružali
raštrkani elilitski bogovi koliko ljudi, mnoštva njihovih privrženih štova-
telja! Trebalo je proći više od stoljeća od v r e m e n a n u k l e a r n e kataklizme da
se grad Babilon na povijesnoj pozornici pojavi kao Babilonija — država
— kojom je vladala njezina Prva dinastija. T i j e k o m tog razdoblja j u ž n a
M e z o p o t a m i j a — stari Sumer — ostavljena je da se oporavi u r u k a m a
p r i v r e m e n i h vladara sa sjedištem u Isinu i poslije u Larsi; njihova teofo-
rična i m e n a — Lipit-//tar, Ur-Ninurta. Rim-5/w, Enlil-Bahi — hvastala
su se njihovom lojalnošću Enlilitima. Njihovo glavno postignuće bila je
obnova nipurskog h r a m a t o č n o sedamdeset i dvije g o d i n e nakon n u k l e -
arne katastrofe — još j e d n a indikacija njihove lojalnosti, kao i indikacija
zodijačkog r a č u n a n j a vremena.
POSLJEDNJI DANI
Ti nebabilonski vladari bili su potomci kraljeva koji su govorili se-

mitski, iz grada-države po i m e n u M a r i . Pogledamo li kartu koja pokazuje
države iz prve polovice drugog tisućljeća pr. n. e. (slika 5 0 ) , jasno je da su
tada nemardukitske države držale Veliki Babilon u snažnom stisku: Elam i
Guteja bili su na jugoistoku i istoku, Asirija i Hatti na sjeveru, i kao zapa-
dno uporište obruča, M a r i na srednjem dijelu rijeke Eufrat.
SLIKA 50
M e d u tim državama M a r i (grad-država) je bio "najsumerskiji" te je

j e d n o m čak bio sumerski glavni grad, deseti otkako je ta funkcija počela
rotirati m e d u velikim gradovima Sumera. M a r i je bio drevni lučki grad na
134
U IME BOGA
rijeci Eufrat i kao takav važno stjecište ljudi, dobara i kulture iz M e z o p o -

tamije na istoku, mediteranskih zemalja na zapadu i Anatolije na sjevero-
zapadu. Njegove spomenike krasili su najljepši primjeri sumerskog pisma,
a njegova golema središnja palača bila je ukrašena m u r a l i m a u čast božice
Ištar zapanjujuće u m j e t n i č k e razine (slika 5 1 ) . (Poglavlje o M a r i j u i m o m
posjetu njegovim ruševinama možete pročitati u knjizi The Earth Chronicles
Expeditions.)
SLIKA 51
Njegov kraljevski arhiv s tisućama glinenih pločica otkrio je kako je

Babilon u nastajanju najprije koristio Marijevo bogatstvo i m e đ u n a r o d n e
veze s d r u g i m gradovima-državama, a zatim ga iznevjerio. N a k o n što je
vladarima Marija najprije dodijeljena obnova južne Mezopotamije, babi-
lonski su se kraljevi — hineći mir i neizazvani — počeli prema M a r i j u
postupati kao prema neprijatelju. G o d i n e 1760. pr. n. e. babilonski kralj
H a m u r a b i napao je, opljačkao i uništio M a r i , njegove hramove i palače.
To je postignuto, hvalio se H a m u r a b i u svojim analima, "uz p o m o ć silnog
Marduka."
N a k o n pada Marija plemenski vode iz "Morskih zemalja" — močvar-
nih područja Sumera uz Donje more (Perzijski zaljev) — kretali su u osva-
jačke p o h o d e prema sjeveru i s vremena na vrijeme preuzimali kontrolu nad
svetim g r a d o m N i p p u r o m . No, to su bili samo privremeni dobici i H a m u -
rabi je bio siguran da je njegova pobjeda nad M a r i j e m zaokružila političku
135
POSLJEDNJI DANI
i vjersku dominaciju Babilona u starom Sumeru i Akadu. Dinastija kojoj je

on pripadao, a koju stručnjaci nazivaju Prva babilonska dinastija, započela
je stoljeće prije njega i preko njegovih nasljednika trajala još dva sroljeća. U
tim t u r b u l e n t n i m vremenima bio je to nemali uspjeh.
Povjesničari i teolozi se slažu da je 1 7 6 0 . g. pr. n. e. Hamurabi, koji je
sebe nazivao "Kralj Četiri kraja", "proslavio Babilon" i lansirao Marduko-
vu posebnu Zvjezdanu religiju.
Nakon što je tako uspostavljena politička i vojna premoć Babilona bilo

je vrijeme za uspostavu i jačanje njegove vjerske dominacije. U gradu čija
se raskoš veliča u Bibliji i čiji vrtovi su se smatrali j e d n i m od čudesa dre-
vnog svijeta, sveta četvrt, sa z i g u r a t o m - h r a m o m Esagilom u središtu, bila
je zaštićena vlastitim zidinama i čuvarima na vratima. U njoj su u skladu
sa zahtjevima vjerskih ceremonija bili uređeni procesijski putovi i svetišta
izgrađena za druge bogove (za koje je M a r d u k očekivao da će biti njego-
vi nedobrodošli gosti). Kada su arheolozi iskopali Babilon, pronašli su ne
samo ostatke grada nego i takozvane "projektne pločice" na kojima su se
nalazili opisi i planovi grada. Iako su mnoge građevine ostaci iz kasnijih
vremena, ovaj umjetnički prikaz središta svete červrti (slika 52) dobro nam
predočava Mardukovo velebno sjedište.
SLIKA 52
136
U IME BOGA
Kao što dolikuje "Vatikanu", u svetoj četvrti također se nalazio impre-

sivan broj svećenika čije se vjerske, ceremonijalne administrativne, političke
i fizičke zadaćama mogu razaznati iz njihovih raznovrsnih grupacija, klasi-
fikacija i određenja.
Na d n u hijerarhije bilo je uslužno osoblje Abalu — "Nosači" — koji
su čistili h r a m i sporedne zgrade, osiguravali oruđa i potrepštine koje su
trebali drugi svećenici i radili kao opskrbno i skladišno osoblje, osim za
vuneno predivo koje se povjeravalo isključivo svećenicima Shu'uru. Posebni
svećenici, kao na primjer Mushshipu i Mulillu, obavljali su usluge ritualnog
pročišćavanja, osim što su ugrize zmija morali rješavati Mushlahhu. Uman-
nu, Zanatlije, radili su u r a d i o n i c a m a u kojima su se izrađivali u m j e t n i č k i
vjerski predmeti; Zabbu je bila skupina svećenica-kuharica koje su pripre-
male obroke. Druge svećenice djelovale su kao (profesionalne) narikače na
sprovodima — Bakate su znale kako liti gorke suze. I zatim, postojali su
Shangu — jednostavno "svećenici" — koji su nadgledali sveukupno funkci-
oniranje hrama, brinuli se za glatko odvijanje rituala i rukovanje sa žrtve-
n i m darovima, ili oni koji su bili odgovorni za odjeću bogova, i tako dalje,
i tako dalje.
"Baderske" usluge rezidentnim bogovima pružala je mala, posebno
izabrana elitna skupina svećenika. Postojali su Ramaqu koji su bili zaduženi
za obrede pročišćavanja vodom (koji su se slavili k u p a n j e m boga), te Nisaku
koji su izlijevali upotrijebljenu vodu. Pomazivanje boga "svetim uljem" —
d e l i k a t n o m mješavinom posebnih a r o m a t i č n i h ulja — bilo je prepušteno
stručnim rukama, počevši od Abaraku koji su miješali masti, i uključujući
Pashishu koji su izvodili pomazivanje (u slučaju pomazivanja božice svi su
svećenici bili e u n u s i ) . Z a t i m su postojali sasvim drugi svećenici i svećenice,
uključujući Sveti kor: Naru koji su pjevali, Lallaru koji su bili pjevači i
muzičari te Munabu, čija specijalnost su bile žalopojke. U svakoj skupini
nalazio se Rabu — starješina, voda skupine.
Kao što je M a r d u k predvidio, j e d n o m kada se z i g u r a t - h r a m Esagil
podigao prema nebesima njegova je glavna funkcija bila neprekidno m o -
trenje neba. I doista, najvažniji hramski svećenici bili su oni čiji je zadatak
137
POSLJEDNJI DANI
bio p r o m a t r a t i nebesa, pratiti kretanja zvijezda i planeta, bilježiti posebne

pojave (kao što su p l a n e t a r n e konjunkcije ili p o m r č i n e ) te pratiti nalazi li
se na nebesima kakvo z n a m e n j e i ako se nalazi, t u m a č i t i što to z n a m e n j e
pretkazuje.
Svečenici-astronomi, generalno zvani Mashmashu, obuhvaćali su razli-
čite specijalnosti; svećenik Kalu, na primjer, bio je specijaliziran za m o t r e -
nje zviježđa Bika. Dužnost svećenika Lagaru bila je voditi p o d r o b n e d n e -
vne bilješke o p r o m a t r a n j i m a neba i prenositi informacije kadru svećenika
t u m a č a . M e đ u njima su — sačinjavajući vrh svećeničke hijerarhije — bili
Ashippu, stručnjaci za z n a m e n j e , Mahhu, "oni koji m o g u čitati znakove"
i Baru — "istinozborci" koji su "poznavali misterije i božanske znakove."
Specijalni svećenik Zaqiqu bio je zadužen za prenošenje božjih riječi kralju.
Nadalje, na čelu tih svećenika astronoma i astrologa nalazio se Urigallu,
Veliki svećenik, koji je bio svetac, čarobnjak i liječnik, čija je bijela odora
imala fino izrađene, obojane porube.
Kada je p r o n a đ e n o sedamdesetak glinenih pločica koje su tvorile k o n -
t i n u i r a n i niz nebeskih opservacija i njihovih značenja, nazvanih po uvo-
d n i m riječima Enuma Anu Enlil, one su razotkrile kako prijenos iz sumer-
ske astrologije tako i postojanje proročanskih formula koje su određivale
što koja pojava znači. S v r e m e n o m se hijerarhiji pridružilo mnoštvo gata-
oca, t u m a č a snova, vračara i sličnih, no oni su bih u kraljevoj službi, a ne
u službi bogova. Osim toga, s v r e m e n o m se p r o m a t r a n j e neba degradiralo
na astrološko z n a m e n j e za kralja i zemlju, z n a m e n j e koje je pretkazivalo
rat, razdoblje m i r a , svrgnuća, dugotrajan život ili smrt, obilje ili pošasti,
božanske blagoslove ili božji gnjev. N o , u početku su opservacije nebesa bile
u cijelosti astronomske i bile su od velike važnosti bogu — M a r d u k u — a
tek s e k u n d a r n o kralju i ljudima.
Nije slučajno da je svećenik Kalu bio specijaliziran za p r o m a t r a n j e svih
nepovoljnih pojava u Enlilovoj konstelaciji Bika, jer glavna svrha Esagila
kao opservatorija bilo je zodijački promatrati nebesa i paziti na Nebesko
vrijeme. Č i n j e n i c a da su se važni događaji prije nuldearnog udara dogodili
u intervalima od sedamdeset i dvije godine, te da su se nakon udara nastavi-
1a
U IME BOGA
li događati u istim intervalima (vidi gornje i p r e t h o d n a poglavlja), sugerira

da se nastavilo pratiti zodijački sat, u kojem su sedamdeset i dvije godine
bile potrebne da dođe do precesijskog p o m a k a od j e d n o g stupnja, i ravnati
se po n j e m u .
Iz svih astronomskih (i astroloških) tekstova iz Babilona vidi se da su
njegovi svećenici-astronomi zadržali sumersku podjelu nebesa na tri puta
ili staze, od kojih svaka zauzima šezdeset stupnjeva nebeskog svoda: Enlilov
put za sjeverno nebo, Eaov put za j u ž n o nebo te Anuov kao središnji pojas
(slika 53). U p o t o n j e m su bile smještene zodijačke konstelacije i tu se "Ze-
mlja sastajala s nebesima" — na obzoru.
SLIKA 53
M o ž d a zato što je M a r d u k stekao vrhovnu m o ć prema N e b e s k o m

v r e m e n u , z o d i j a č k o m satu, njegovi su svećenici-astronomi n e p r e k i d n o
motrili nebo na obzoru, sumerski A N . U R , "Nebesku bazu". Nije bilo
svrhe p r o m a t r a t i sumerski A N . P A , "Vrh nebesa", zenit, jer je M a r d u k kao
"zvijezda", N i b i r u , tada već bio otišao i nije ga se moglo vidjeti.
M e đ u t i m , kao orbitirajući p l a n e t , iako tada nevidljiv, bilo mu je su-
đ e n o da se vrati. U varijaciji t e m e M a r d u k - j e - N i b i r u , egipatska inačica
139
POSLJEDNJI DANI
Mardukove Zvjezdane religije ocvoreno je obećavala da će doći vrijeme kada

će se bog-zvijezda ponovno pojaviti kao ATEN.
Upravo taj aspekt Mardukove Zvjezdane religije — povratak do kojeg će
s v r e m e n o m doći —izravno je izazvao babilonske protivnike Enlilita i žarište
sukoba prebacio na obnovljena mesijanska očekivanja.
Od postsumerskih aktera na pozornici Starog svijeta četiri koja su se

uzdigla do imperijalnog statusa ostavili su najdublji trag u povijesti. To su
Egipat, Babilonija, Asirija i H a t t i (zemlja H e t i t a ) . Svaka od tih zemalja imala
je svog "nacionalnog boga".
Prve dvije pripadale su taboru E n k i - M a r d u k - N a b u ; druge dvije bile su
zadužene Enlilu, Ninurti i Adadu. Njihovi nacionalni bogovi zvali su se Ra-
A m o n i Bel/Marduk, Ašur i Tešub. U i m e tih bogova neprekidno su se vo-
dili dugi i krvavi ratovi. Ratovi su, povjesničari će možda reći, bili potaknuti
uobičajenim razlozima za rat: prirodni resursi, teritorij, potreba, pohlepa.
M e đ u t i m kraljevski anali koji su detaljno opisali te ratove i vojne p o h o d e
prikazali su ih kao vjerske ratove u kojima se bog j e d n i h slavio, a suprotstavlje-
no božanstvo ponižavalo. No, očekivanja Povratka pretvorila su te ratove u
teritorijalne kampanje koje su za svoje ciljeve imale točno određena mjesta.
Prema kraljevskim analima svih tih zemalja, ratove je pokretao kralj "na
zapovijed svog boga", tog i tog; vojni pohodi su se pokretali "u skladu s proro-
čanstvom" ovog ili onog boga. I, nerijetko, do pobjede se dolazilo uz pomoć
oružja kojemu s e j e nemoguće suprotstaviti ili uz neku drugu izravnu božju po-
moć. Jedan egipatski kralj u svojim je ratnim bilješkama napisao: "Ra me voli,
A m o n me podržava" te da su mu oni naložili da "krene na neprijatelje koje Ra
prezire." Asirski kralj u zapisima o porazu što ga je nanio protivničkom kralju
hvali se kako je slike gradskih bogova u gradskom hramu zamijenio "slikama
mojih bogova i proglasio ih bogovima te zemlje od sada na dalje."
Zoran primjer vjerskog aspekta tih ratova — kao i namjernog odabi-
ra ciljeva — može se pronaći u hebrejskoj Bibliji, u Drugoj knjizi o kra-
ljevima, glava 18-19, gdje je opisana opsada Jeruzalema od strane vojske
140
U IME BOGA
asirskog kralja Sanheriba. Nakon što je opkolio grad asirski je zapovjednik

započeo psihološki rat kako bi branitelje grada natjerao na predaju. Vičući
na hebrejskom kako bi ga svi na gradskim zidinama mogli razumjeti, pre-
nio im je poruku asirskog kralja: Nemojte da vas vaši vode zavaraju da će
vas Jahve zaštititi; "Jesu li bogovi drugih naroda ikada izbavili svoje zemlje
iz ruku kralja asirskoga? Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi
sefarvajimski, henski i ivski, gdje su bogovi samarijski da izbave Samari ju iz
ruke moje? Koji su medu svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz
moje ruke da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?" (Jahve je, povijesni
podaci pokazuju, to učinio.)
Oko čega su se vodili ti vjerski ratovi? Ti ratovi, i nacionalni bogovi
u čije ime su vođeni, imaju smisla tek kada shvatimo da je u središtu tih
sukoba bilo ono što su Sumerani zvali D U R . A N . K I — "Veza nebo-zemlja."
Drevni tekstovi uvijek iznova govore o katastrofi "u kojoj se Zemlja odvo-
jila od nebesa" — kada je svemirska luka što ih je povezivala bila uništena.
Pitanje od kolosalne važnosti koje se pojavilo nakon nuklearnog udara bilo
je s l j e d e ć e . T k o — koji bog i njegov narod — sada može ustvrditi da
jedini na Zemlji posjeduje vezu s nebom?
Za bogove je uništenje svemirske luke na Sinajskom poluotoku bio ma-
terijalni gubitak objekta koji je trebalo zamijeniti. M e đ u t i m , možete li za-
misliti utjecaj — duhovni i vjerski — te okolnosti na čovječanstvo? Sasvim
iznenada, obožavani bogovi nebesa i Zemlje bili su odsječeni od nebesa...
Sada kada je svemirska luka bila uništena, u Starom svijetu ostala su
samo tri mjesta povezana sa svemirom: Mjesto slijetanja u cedrovini plani-
nama; poslijepotopno Zapovjedno mjesto misije koje je zamijenilo N i p p u r
i Velike piramide u Egiptu koje su bile jedna od markacijskih točaka sletnog
koridora. Sada kada je svemirska luka bila uništena jesu li ta druga mjesta
još uvijek bila upotrebljiva za povezivanje s nebesima pa stoga i vjerski zna-
čajna?
Na to pitanje donekle z n a m o odgovor j e r se sva tri mjesta j o š uvi-
j e k nalaze na Zemlji te čovječanstvo izazivaju svojim tajnama, a bogove
dižući se prema nebesima.
141
POSLJEDNJI DANI
SLIKA 5 5
U IME BOGA
Najpoznatije je Velika piramida u Gizi i njezine pratilje (slika 54).

Njezina veličina, geometrijska preciznost, unutarnja kompliciranost, uskla-
đenost s nebeskim tijelima i drugi zapanjujući aspekti dugo su bacali su-
mnju na tvrdnju da ju je izgradio faraon koji se zvao Keops — koju podupi-
re jedino pronalazak hijeroglifa njegovog imena unutar piramide. U Stepe-
ništu do neba predstavio sam dokaze da su ti znaci suvremena krivotvorina.
U toj i drugim knjigama objavljen je obiman tekstualni i slikovni dokazni
materijal koji objašnjava kako su i zašto Anunnakiji projektirali i izgradili te
piramide. Nakon što su tijekom ratova bogova ostale bez radijacijske opre-
me za navođenje, Velika piramida i njezine pratilje nastavile su služiti kao
fizički signali za Sletni koridor. N a k o n što je svemirska luka bila uništena,
one su ostale samo nijemi svjedoci nestale prošlosti i nema naznaka da su
ikada postale sveti vjerski objekti.
Mjesto slijetanja u cedrovoj šumi ima drukčiju povijest. Gilgameš,
koji je došao do njega gotovo tisućljeće prije nuklearne kataklizme, tamo
je svjedočio lansiranju rakete. Feničani u obližnjem gradu Biblosu na obali
Sredozemnog mora na novčiću (slika 55) su prikazali raketu postavljenu na
posebnoj zatvorenoj platformi na tom istom mjestu, gotovo tisuću godina
poslije n u k l e a r n o g ekscesa. D a k l e , Mjesto slijetanja nastavilo je biti u
funkciji i bez svemirske luke.
Mjesto Ba'albek ("Baalova dolina ") u Libanonu u drevnim se vreme-
nima sastojalo od goleme (površine od oko četiristo i pedeset tisuća kva-
dratnih metara) platforme popločene kamenjem na čijem sjeverozapadnom
uglu se prema nebu uzdizala golema kamena građevina. Bila je izgrađena od
savršeno oblikovanih golemih kamenih blokova od kojih je svaki težio šesto
do devetsto tona, a njezin zapadni zid bio je posebno utvrđen najtežim
k a m e n i m blokovima na Zemlji, uključujući tri bloka teška nevjerojatnih
tisuću i sto tona svaki, poznata kao Triliton (slika 56). Zapanjujuća činje-
nica o tim divovskim k a m e n i m blokovima je da su izvađeni s mjesta oko tri
kilometra dalje u dolini, gdje jedan takav blok, čije vađenje nije dovršeno,
još uvijek strši iz tla. (slika 57).
143
POSLJEDNJI DANI
Si ili A c-7
U IME BOGA
Grci su to mjesto još od vremena Aleksandra Makedonskog štovali

kao Heliopolis (Grad Boga sunca); Rimljani su ondje izgradili najveći h r a m
posvećen Zeusu. Bizantinci su ga pretvorili u veliku crkvu; m u s l i m a n i su
nakon njih t a m o izgradili džamiju; a današnji maronitski kršćani štuju to
mjesto kao relikt iz Vremena divova. (Posjet t o m mjestu i ruševinama, te
kako je funkcioniralo kao lansirni toranj, opisani su u knjizi The Earth
Chronicles Expeditions.)
I d a n d a n a s najsvetije i najštovanije je mjesto koje je služilo kao Z a p o -
vjedni centar misije — Ur-Shalem ("Grad Sveobuhvatnog Boga"), Jeruza-
lem. I t a m o , slična onoj u Baalbeku, ali manja, velika k a m e n a platforma
počiva na temelju od stijene i izrezanog kamenja, uključujući masivni zapa-
dni zid s tri divovska bloka koji teže o k o šest s t o t i n a t o n a svaki (slika 58).
SLIKA 58
Na toj, otprije postojećoj platformi kralj Salomon je izgradio Jahvin h r a m ,

čija Svetinja nad svetinjama je sa Zavjetnim kovčegom počivala na svetoj
stijeni iznad podzemne komore. Rimljani, koji su u Baalbeku izgradili naj-
veći h r a m posvećen Jupiteru svih vremena, namjeravali su i u Jeruzalemu
izgraditi h r a m posvećen Jupiteru, na mjestu h r a m a posvećenog Jahvi.
145
POSLJEDNJI DANI
(Jeruzalemskim) Brdom Krama danas d o m i n i r a Kupola na stijeni (sli-

ka 59) koju su izgradili m u s l i m a n i : njezina pozlaćena kupola prvotno je
prekrivala muslimansko svetište u Baalbeku, što je dokaz da je postojala
snažna veza između dva mjesta povezana sa svemirom.
Je li u tegobnim vremenima nakon nuklearne katastrofe M a r d u k o v
Bab-Ili, njegova "Vrata bogova" mogao biti zamjena za stara mjesta "veze
nebo-zemlja"? Je li M a r d u k o v a nova Zvjezdana religija mogla ponuditi
odgovor z b u n j e n i m masama?
Drevna potraga za odgovorom se, kako se čini, nastavila sve do dana-
šnjeg vremena.
SLIKA 59
N a j n e u m o r n i j i neprijatelj Babilona bili su Asirci. Njihovo područje,

oko gornjeg dijela toka rijeke Tigris, u s u m e r s k i m se v r e m e n i m a zvalo
Subartu i bilo je najsjeverniji dio Sumera i Akada. Po jeziku i rasnom
podrijetlu čini se da su Asirci bili srodni Sargonu akadskom, i to u tolikoj
mjeri da su - kada je Asirija postala kraljevstvo i imperijalna sila - neki od
146
U IME BOGA
njezinih najpoznatijih kraljeva uzeli i m e Saru-kin — Sargon — kao svoje

kraljevsko ime.
Sve to, izvučeno iz arheoloških nalaza iz protekla dva tisućljeća, po-
tvrđuje kratke navode iz Biblije (Knjiga postanka, glava 10) koji Asirce
svrstavaju m e d u p o t o m k e Sema, a asirsku prijestolnicu Ninivu i druge gla-
vne gradove opisuju kao one "koji proizlaze iz" — kao izdanke, proširenja
— Sineara ( S u m e r a ) . Njihov je p a n t e o n bogova bio sumerski p a n t e o n , nji-
hovi bogovi bili su A n u n n a k i j i Sumera i Akada, a teoforična imena asirskih
kraljeva i visokih dužnosnika ukazivala su na štovanje bogova Ašura, Enlila,
N i n u r t e , Sina, Adada i Samaša. N j i m a u čast gradili su se hramovi. Isto se
činilo i za božicu Inannu/Ištar, koju se također štovalo u velikoj mjeri. J e -
dan od njezinih najpoznatijih crteža, na kojem je prikazana kao pilotkinja s
kacigom (slika 6 0 ) , p r o n a đ e n je u njezinom h r a m u u Ašuru (gradu).
SLIKA 60
147
POSLJEDNJI DANI
Povijesni d o k u m e n t i tog vremena upućuju na to da su se Asirci sa sje-

vera prvi vojno suprotstavili M a r d u k o v o m Babilonu. Prvi zabilježeni asirski
kralj Ilušuma vodio je oko 1900. g. pr. n. e. uspješan vojni pohod niz rijeku
Tigris prema jugu, sve do granice s Elamom. Njegovi natpisi navode da
mu je cilj "dovesti slobodu u Ur i Nippur". I doista, na n e k o j e vrijeme te
gradove oslobodio Mardukova stiska.
Bila je to samo prva borba između Asirije i Babilonije u sukobu koji se
nastavio tijekom više od tisuću godina i trajao sve do kraja obje strane. To
je bio sukob u kojem su asirski kraljevi najčešće bili agresori. Kako su bili
susjedi te govorili isti akadski jezik, i budući da su i jedni i drugi nasljeđivali
sumerske temelje, Asirci i Babilonci razlikovali su se samo po jednoj LdLli-
čnoj razlici - svom n a c i o n a l n o m bogu.
Asirija je samu sebe zvala "Zemlja boga Ašura" ili jednostavno AŠUR,
po njezinom n a c i o n a l n o m bogu, jer njegovi kraljevi i stanovnici taj su reli-
gijski aspekt smatrali najvažnijom stvari. Njezina prva prijestolnica također
se zvala "Ašurov grad" ili jednostavno Ašur. To ime je značilo "Onaj tko
vidi" ili "Onaj koji je viđen". Pa ipak, pored nebrojenih njemu posvećenih
himni i molitvi te drugih spominjanja boga Ašura osWaje nejasno tko je
točno, u sumersko-akadskom p a n t e o n u , on bio. Na popisima bogova bio
je jednakovrijedan Enlilu; na drugim mjestima ponekad se sugerira da je
on bio N i n u r t a , Enlilov sin i nasljednik. M e đ u t i m , budući d a j e kad god
bi se spominjala njegova supruga njezino ime uvijek bilo Ninlil, nameće se
zaključak da je Asirac "Ašur" ipak bio Enlil.
Povijesni zapisi o Asiriji su zapisi o osvajanjima i agresiji protiv mnogih
drugih naroda i njihovih bogova. Njihove nebrojene vojne k a m p a n j e pro-
tezale su nadaleko i naširoko i vodile su se, naravno, "u ime boga" — nji-
hovog boga Ašura: "Na zapovijed mog boga Ašura, velikog gospodara" bila
je uobičajena uvodna izjava u zapisima asirskih kraljeva o nekoj njihovoj
vojnoj kampanji. Ali kada govorimo o ratu s Babilonom zapanjujući aspekt
asirskih napada b i o je njihov glavni cilj: to nije bilo tek smanjivanje Ba-
bilonovog utjecaja — nego stvarno, fizičko uklanjanje samog M a r d u k a
iz njegova hrama u Babilonu!
148
U IME BOGA
Pa ipak, osvajanje Babilona i zarobljavanje M a r d u k a pothvat je koji nije

pošao za r u k o m Asircima nego njihovim susjedima na sjeveru — Hetitima.
Oko 1900. g. pr. n. e. Hetiti su se počeli širiti iz svojih uporišta u sjever-
n o m dijelu središnje Anatolije (današnjeTurske), postali su velika vojna sila te
se pridružili lancu enlilitskih država suprotstavljenih M a r d u k o v o m Babilonu.
U relativno kratkom vremenskom razdoblju ostvarili su imperijalni status
pa su se područja pod njihovom vlašću proširila na jug i obuhvaćala većinu
biblijskog Kanaana.
Arheološko otkriće Hetita, njihovih gradova, zapisa, jezika i povijesti
zapanjujuća je i uzbudljiva priča o otkrivanju i potkrepljivanju postojanja
ljudi i mjesta koja su dotada bila poznata samo iz hebrejske Biblije. Hetiti se
opetovano spominju u Bibliji, m e đ u t i m bez prijezira ili nipodaštavanja rezer-
viranih za štovatelje poganskih bogova. Biblija govori o njihovoj prisutnosti
širom zemalja u kojima se odvijala priča o židovskim patrijarsima i njihova
povijest. Oni su bili Abrahamovi susjedi u H a r a n u i od hetitskih zemljopo-
sjednika u H e b r o n u , j u ž n o od Jeruzalema, on je kupio pogrebnu špilju na
poljani Makpeli. Batšeba, za kojom je u Jeruzalemu žudio kralj David, bila
je žena hetitskog časnika u njegovoj vojsci; i od hetitskih je poljodjelaca (koji
su to mjesto koristili za mlaćenje pšenice) David kupio platformu za h r a m
na planini Moriji. Također, kralj Salomon kupio je konje za bojna kola od
hetitske princeze te se oženio j e d n o m od hetitskih kćeri.
Biblija je smatrala da Hetiti genealoški i povijesno pripadaju narodi-
ma zapadne Azije, dok suvremeni stručnjaci smatraju da su bili doseljenici
u M a l u Aziju te da su vjerojatno došli iz predjela s druge strane kavkaskog
gorja. Budući da je za njihov jezik, nakon što je dešifriran, urvrđeno da pri-
pada indoeuropskoj skupini jezika (kao i grčki jezik s j e d n e strane te sanskrt
s druge), došlo se do zaključka da su Hetiti nesemitski "Indoeuropljani". N o ,
j e d n o m kada su se naselili, Hetiti su svom posebnom pismu dodali sumersko
klinasto pismo, a u vlastitu terminologiju sumerske "posudenice". Nadalje,
proučavali su i prepisivali sumerske "mitove" i epove te prihvatili sumerski
panteon — uključujući zbroj od dvanaest "Olimpijaca". U stvari, neke od
najstarijih priča o bogovima na N i b i r u u i s N i b i r u a otkrivene su samo u
149
POSLJEDNJI DANI
svojim hetitskim verzijama. Hetitski bogovi nesumnjivo su bili sumerski

bogovi te su na spomenicima i kraljevskim pečatima bili beziznimno pri-
kazivani zajedno s vrlo raširenim simbolom Krilatog diska (vidi sliku 4 6 ) ,
simbolom Nibirua. Ti su se bogovi u hetitskim tekstovima ponekad nazi-
vali po njihovim sumerskim ili akadskim i m e n i m a : pronalazimo kako se
opetovano spominju A n u , Enlil, Ea, N i n u r t a , I n a n n a / I š t a r te U t u / â a m a ã .
U drugim slučajevima bogovi se nazivaju hetitskim i m e n i m a . Na čelu im
je bio hetitski nacionalni bog Tešub — "onaj koji puše vjetar" ili "Bog olu-
ja". On nije bio nitko drugi nego Enlilov najmlađi sin I Š K U R / A d a d . Na
crtežima u ruci kao oružje drži m u n j u , We obično stoji na biku — simbolu
nebeske konstelacije njegova oca (slika 6 1 ) .
SLIKA 6 1
150
U IME BOGA
Biblijske navode o velikom širenju i vojnoj vještini Hetita potvrdila su

arheološka otkrića kako na hetitskim lokalitetima tako i u zapisima drugih
naroda. Znakovito je da su Hetiti u svom širenju prema jugu obuhvatili
dva mjesta povezana sa svemirom: Mjesto slijetanja (današnji Baalbek) i po-
slijepotopni Zapovjedni centar misije (Jeruzalem). To ih je širenje ujedno
dovelo n a d o m a k Egiptu, zemlji R a a / M a r d u k a . Tako su bili ispunjeni svi
uvjeti da se dvije strane upuste u oružani sukob. U stvari, njihovi m e đ u s o -
bni ratovi uključivali su neke od najpoznatijih bitaka drevnog svijeta koje
su se vodile "u ime boga".
No, umjesto da n a p a d n u Egipat, Hetiti su priredili iznenađenje. H e -
titska vojska, najvjerojatnije prva koja je u vojne k a m p a n j e uvela bojna kola
koja su vuNOi konji, oko 1595. g. pr. n. e. p o t p u n o se neočekivano spustila
niz rijeku Eufrat, osvojila Babilon i M a r d u k a odvela u z a t o č e n i š t v o .
Iako bi bilo dobro da su otkriveni detaljniji zapisi iz tog vremena, ono
što je poznato upućuje na to da hetitski napadači nisu kanili zauzeti Babi-
lon i vladati njime: povukli su se ubrzo n a k o n što su prodrli kroz gradske
linije obrane, ušli u svetu četvrt i odveli M a r d u k a sa sobom, neozlijeđenog,
ali očito pod stražom, u grad po i m e n u H a n a (tek ga treba iskopaWi) u okru-
gu Terka uz rijeku Eufrat.
M a r d u k o v a ponižavajuća odsutnost iz Babilona trajala je dvadeset i
četiri g o d i n e — točno onoliko koliko je M a r d u k bio u izgnanstvu iz H a r a -
na pet stoljeća ranije. Poslije nekoliko godina zbrke i nereda, kraljevi koji
su pripadali dinastiji zvanoj Kasitska dinastija preuzeli su vlast n a d Babi-
lonom, obnovili M a r d u k o v o svetište, "uzeli M a r d u k a za ruku" i vratili ga
u Babilon. Kako god bilo, povjesničari smatraju da je hetitsko pljačkanje
Babilona označilo kraj kako slavne Prve babilonske dinastije tako i staroba-
bilonskog razdoblja.
Iznenadni hetitski upad u Babilon i privremeno uklanjanje M a r d u k a

ostaje neriješena povijesna, politička i vjerska zagonetka. Je li n a k a n a iza tog
napada bila samo da se osramoti i oslabi M a r d u k a — "sreže" njegov ego,
151
POSLJEDNJI DANI
zbuni njegove sljedbenike — ili je postojao mnogo dalekosežniji cilj — ili

uzrok?
Je li moguće d a j e M a r d u k postao žrtva poslovičnog "uhvatiti se u
vlastitu stupicu"?
152
Deveto poglavlje
OBEĆANA ZEMLJA
M ardukovo zarobljavanje i odvođenje iz Babilona imalo je geopoli-

tičke reperkusije i na nekoliko je stoljeća težište zbivanja iz M e z o -
potamije premjestilo prema zapadu, na zemlje duž Sredozemne obale. U
vjerskim okvirima bilo je to j e d n a k o tektonskom poremećaju: sva M a r d u -
kova velika očekivanja da će se pod njegovom egidom okupiti svi bogovi
i sva mesijanska očekivanja njegovih sljedbenika odjednom su se srušili
poput kule od karata.
M e đ u t i m , kako u geopolitičkom tako i u vjerskom smislu, glavnina
previranja može se rezimirati kroz priču o tri planine — tri mjesta poveza-
na sa svemirom koja su Obećanu zemlju smjestila u središte svega: planina
Sinaj, planina Morija i planina Libanon.
Od svih zbivanja nakon događaja bez presedana u Babilonu, ono
glavno i najtrajnije bio je Izlazak äidova iz Egipta, kada su po prvi put
mjesta koja su dotada bila samo božja povjerena ljudima.
Kada su se Hetiti koji su odveli M a r d u k a u zarobljeništvo povukli iz
Babilona, iza sebe su ostavili politički nered i vjersku enigmu: Kako se to
moglo dogoditi? Zašto se dogodilo? Kada su se ljudima događale loše stvari
rekli bi da su bogovi ljuti; a što sada kada su se loše stvari događale bogovi-
ma? Marduku? Postoji li Bog iznad vrhovnog boga?
POSLJEDNJI DANI
U samom Babilonu Mardukovo oslobođenje do kojeg je naposljetku

došlo i njegov povratak nisu dali odgovor na to pitanje. U stvari, samo su
pojačali misterij, jer "Kasiti" koji su dopratili zarobljenog M a r d u k a nazad u
Babilon bili su nebabilonski stranci. Babilon su nazivali "Karduniaš" i imali
su imena poput Barnaburiaš i Karaindaš, m e đ u t i m o njima i njihovom
izvornom jeziku zasad se još ne zna mnogo. Ni dandanas nije jasno otkuda
su došli i zašto je njihovom kraljevima dopušteno da oko 1660 g. pr. n. e.
zamijene Hamurabijevu dinastiju i da od 1560. g. pr. n. e. do 1 1 6 0 . g. pr.
n. e. vladaju Babilonom.
Suvremeni stručnjaci razdoblje nakon Mardukovog poniženja nazivaju
"mračno doba", ne samo zbog nereda koje je ono prouzročilo, već ugla-
vnom zbog malog broja babilonskih zapisa iz tog vremena. Kasiti su se brzo
integrirali u sumersko-akadsku kulturu, uključujući jezik i klinasto pismo,
m e đ u t i m nisu bili ni pedantno vodili bilješke poput Sumerana, niti su bili
ravni prijašnjim babilonskim piscima kraljevskih ljetopisa. N a i m e , većina
od nekolicine kraljevskih zapisa kasitskih kraljeva pronađeni su ne u Babi-
lonu nego u Egiptu, i to glinene pločice u arhivu kraljevske koresponden-
cije u El-Amarni. Zanimljivo je da su se na tim pločicama kasitski kraljevi
egipatskim faraonima obraćali s "moj brate".
Taj izraz, premda figurativan, nije bio neopravdan, jer Egipat je s Ba-
bilonom dijelio zajedničko obožavanje R a a - M a r d u k a te je, kao i Babilonija,
također prolazio kroz "mračno doba". Stručnjaci to razdoblje u Egiptu na-
zivaju Drugo međurazdoblje. Započelo je u Srednjem kraljevstvu otprilike
1780. g. pr. n. e. i trajalo do otprilike 1 5 6 0 . g. pr. n. e. Kao i u Babiloniji,
obilježila g a j e vladavina stranih kraljeva poznatih kao "Hiksi". Ni tu nije
izvjesno otkuda su došli ni kako su njihove dinastije mogle više od dva
stoljeća vladati Egiptom.
Podudaranje Drugog međurazdoblja (s njegovim mnogim nerazjašnje-
nim aspektima) s d a t u m i m a pada Babilona — od Hamurabijevih pobjeda
( 1 7 6 0 . g. pr. n. e.) do Mardukovog zarobljavanja i nastavka obožavanja u
Babilonu (oko 1 5 6 0 . g. pr. n. e.) — najvjerojatnije nije slučajnost. Ti slični
i vremenski paralelni razvoji događaja u M a r d u k o v i m glavnim zemljama
OBEĆANA ZEMLJA
dogodili su se zato što se M a r d u k "uhvatio u vlastitu stupicu": ono isto

opravdanje koje je upotrijebio da p r e u z m e vrhovnu vlast sada je uzrokovalo
njegovu propast.
"Stupica" je bila M a r d u k o v a početna tvrdnja da je došlo vrijeme nje-
gove vrhovne vlasti na Zemlji zato što je na nebesima došlo doba Ovna,
njegovo doba. N o , kako je zodijački sat nastavio kucati, doba Ovna po-
čelo se polagano privoditi kraju. Fizički tragovi iz tih z a g o n e t n i h vremena
i dalje postoje i mogu se vidjeti u Tebi, drevnoj egipatskoj prijestolnici
Gornjeg Egipta.
Osim velikih piramida u Gizi, najdojmljiviji i najveličanstveniji spo-
menici drevnog Egipta kolosalni su hramovi u Karnaku i Luxoru u j u ž n o m
( G o r n j e m ) Egiptu. Grci su to mjesto zvali Thebai, od čega je izvedeno nje-
govo ime na engleskom (hrvarskom; op.p.) jeziku — Thebes (Teba). Drevni
Grci zvali su ga Amonov grad jer su hramovi u njemu bili posvećeni t o m
nevidljivom bogu. Hijeroglifski zapisi i crteži na njihovim zidovima, obe-
SuKA 62
155
POSLJEDNJI DANI
liscima, p i l o n i m a i stupovima (slika 62) veličaju boga i slave faraone koji

su hramove gradili, nadograđivali, proširivali i stalno mijenjali. T a m o je
d o l a z a k doba Ovna objavljen r e d o v i m a sfingi s glavom ovna (vidi sliku
39); nadalje, sami tlocrti tamošnjih hramova otkrivaju skrivenu n e d o u m i c u
egipatskih sljedbenika R a - A m o n a / M a r d u k a .
Kada sam j e d n o m prilikom bio u posjetu tim mjestima sa s k u p i n o m
simpatizera, stao sam u središte h r a m a mašući rukama kao prometnik. Za-
panjeni gledatelji pitali su se: "Tko je ovaj luđak?," m e đ u t i m ja sam svojoj
skupini pokušavao skrenuti pozornost na činjenicu da su hramovi u Tebi,
koje je gradilo više faraona, stalno mijenjali orijentaciju (slika 63). Sir Nor-
m a n Lockyer u 1890-ima prvi je uočio važnost tog arhitekturnog aspekta i
tako udario temelje discipline zvane arheoastronomija.
SLIKA 6 1
156
OBEĆANA ZEMLJA
SLIKA 64
Hramovi koji su bili orijentirani prema ekvinocijima, poput Salomo-

novog Krama u Jeruzalemu (slika 64) (i stare bazilike sv. Petra u Vatikanu),
bili su trajno okrenuti prema istoku te su godinu za g o d i n o m na dan ekvi-
nocija gledali prema Suncu a da ih nije bilo potrebno ponovno orijentira-
ti. M e đ u t i m , hramove orijentirane prema solisticijima, poput egipatskih
hramova u Tebi ili kineskog H r a m a nebesa u Pekingu, bilo je potrebno
periodički ponovno orijentirati zbog precesije, uslijed koje se izlasci Sunca
na dan solisticija tijekom stoljeća vrlo polagano mijenjaju — kao što se
može ilustrirati na Stonehengu, na kojem je Lockyer primijenio svoja ot-
krića (vidi sliku 6.) Dakle, sami hramovi koje su sljedbenici R a a / M a r d u k a
bili podigli njemu u čast pokazivali su da su nebesa bila kolebljiva glede
dugoročnosti tog boga i njegova doba.
157
POSLJEDNJI DANI
Sam M a r d u k — koji je bio toliko svjestan zodijačkog sata kada je u

prošlom tisućljeću ustvrdio da je došlo njegovo vrijeme — pokušao je pro-
mijenio vjerski fokus uvođenjem Zvjezdane religije " M a r d u k je Nibiru."
M e đ u t i m , njegovo zarobljavanje i poniženje sada su potaknuli pitanja gle-
de tog nevidljivog nebeskog boga. Pitanje "Dokad će trajati Mardukovo
doba?" promijenilo se u: 'Ako je u svom nebeskom aspektu M a r d u k nevi-
dljivi Nibiru, kada će se on pokazati, ponovno pojaviti, vratiti?
Kako su događaji pokazali, i vjerski i geopolitički fokus u sredini dru-
gog tisućljeća pr. n. e. premjestio se na komad zemlje koji se u Bibliji naziva
Kanaan. Kada se povratak Nibirua počeo pojavljivati u vjerskom fokusu,
mjesta povezana sa svemirom t a k o đ e r su bila sve više u središtu interesa,
a i Mjesto slijetanja i prijašnji Kontrolni centar misije zemljopisno su bili
smješteni u geografskom "Kanaanu".
Povjesničari o događajima koji su uslijedili govore u smislu uspona
i padova n a c i o n a l n i h država re sudara imperija. Oko 1 4 6 0 . g. pr. n. e.
zaboravljena su kraljevstva Elam i Anšan (kasnije poznata kao Perzija,
istočno i jugoistočno od Babilonije) udružili u novu i m o ć n u državu,
sa Sušom (biblijski Sušan) kao prijestolnicom i N i n u r t o m , n a c i o n a l n i m
bogom, kao Shar Ilani-jem — "Gospodarom bogova". Ta nova samosvje-
sna n a c i o n a l n a država odigrat će odlučujuću ulogu u okončanju premoći
Babilona i M a r d u k a .
Najvjerojatnije nije bila slučajnost da se otprilike u isto vrijeme na
području Eufrata, gdje je prije dominirao Mari, pojavila nova moćna drža-
va. Tamo su biblijski Horijci (stručnjaci ih nazivaju Hurijancima) osnovali
m o ć n u državu zvanu Mitanni — "Anuovo oružje" — koja je osvojila ze-
mlje na području današnjih Libanona i Sirije te je predstavljala geopoliti-
čku i vjersku prijetnju Egiptu. Toj se prijetnji izuzetno žestoko suprotstavio
egipatski faraon Tutmozis III, kojeg povjesničari opisuju kao "egipatskog
Napoleona."
Isprepleten sa svim tim bio je izlazak äidova iz Egipta, najvažniji
događaj u tom razdoblju, ako ni zbog čega drugog onda zbog njegovih du-
gotrajnih posljedica koje se osjećaju i dandanas, po religije, društvene i mo-
158
OBEĆANA ZEMLJA
ralne kodekse čovječanstva, te Jeruzalem kao središte zbivanja. Vrijeme nije

bilo slučajno jer su svi ti događaji bili povezani s p i t a n j e m tko će kontroli-
rati mjesta povezana sa svemirom kada dođe do povratka Nibirua.
Kao što smo vidjeli u p r e t h o d n i m poglavljima, Abraham nije slučajno

postao židovski patrijarh nego je bio izabrani sudionik važnih m e đ u n a r o -
dnih zbivanja. Nadalje, mjesta u koja nas je priča o n j e m u odvela — Ur,
Haran, Kanaan, Jeruzalem, Sinaj, Sodoma i G o m o r a — bili su glavni loka-
liteti univerzalne priče o bogovima i ljudima u drevnim vremenima. Izra-
elitski izlazak, kojeg se ljudi židovske vjere prisjećaju i slave ga za vjerskog
blagdana Pashe, isto tako je bio integralni aspekt zbivanja koja su se tada
odvijala diljem drevnog svijeta. I sama Biblija je Izlazak, daleko od toga
da ga tretira samo kao "židovsku" priču, jasno stavila u kontekst egipatske
povijesti i m e đ u n a r o d n i h događaja tog vremena.
Hebrejska Biblija priču o židovskom Izlasku iz egipatskog sužanjstva
otvara u svojoj drugoj knjizi, Knjizi Izlaska, podsjećajući čitatelja da su
äidovi u Egiptu prisutni otkada su se Jakov (kojeg je anđeo preimenovao
u Izrael) i njegovih jedanaest drugih sinova oko 1833. g. pr. n. e. u Egiptu
pridružili Jakovljevom sinu Josipu. Cijela priča o t o m e kako se Josip, odvo-
jen od svoje obitelji, od roba uzdigao do kraljevskog namjesnika i kako je
spasio Egipat od strašne gladi ispripovijedana je u posljednjim poglavljima
Postanka, a moj pogled na to kako je Josip spasio Egipat i o dokazima koji o
tome postoje i d a n d a n a s pronaći ćete u The Earth Chronicles Expeditions.
Podsjetivši čitatelja kada je i kako počela židovska prisutnost u Egiptu,
Biblija daje do znanja da se do vremena Izlaska sve to izgubilo i zaboravilo:
"I u m r e Josip, a p o m r u i sva njegova braća i sav onaj naraštaj." Nisu davno
nestali samo oni, nego čak i dinastija egipatskih kraljeva povezanih s t i m
vremenima. Na vlast je došla nova dinastija: " U t o u Egiptu zavlada novi
kralj koji nije poznavao Josipa."
Biblija točno opisuje p r o m j e n e vlasti u Egiptu. Dinastije Srednjeg kra-
ljevstva sa sjedištem u Memfisu nestale su, a nakon p o m e t n j e Drugog m e -
159
POSLJEDNJI DANI
đurazđoblja prinčevi Tebe započeli su dinastije Novog kraljevstva. I doista,

pojavili su se posve novi kraljevi koji su vladali Egiptom, nove dinastije u
novoj prijestolnici, "koje nisu poznavale Josipa."
Zaboravivši doprinos IzraelLWa opstanku Egipta, novi je faraon u njiho-
voj prisutnosti sada vidio opasnost. Protiv njih je zapovjedio niz opresivnih
koraka, uključujući ubijanje sve muške djece. Ovo su bili njegovi razlozi:
/ reče on svome puku:

"Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojniji i moćniji od nas.
Hajde, postupimo mudro s njima: spriječimo im porast,
da se u slučaju rata ne pridruže našim neprijateljima,
da ne udare na nas i napokon ne odu iz zemlje.
IZLAZAK 1:9-10
Bibličari cijelo vrijeme pretpostavljaju da su n a r o d kojeg su se

E g i p ć a n i bojali, "sinovi Izraelovi", bili äidovi koji su k r a t k o boravi-
li u Egiptu. M e đ u t i m , to nije u s k l a d u n i t i s d a n i m brojevima niti s
d o s l o v n o m f o r m u l a c i j o m biblijskog teksta. Izlazak z a p o č i n j e p o p i s o m
i m e n a J a k o v a i njegove djece koja su sa svojom d j e c o m došla u Egipat
da se p r i d r u ž e J o s i p u , te navodi da je "u svemu Jakovljevih p o t o m a k a
bilo s e d a m d e s e t d u š a , ne brojeći J o s i p a , koji je već bio u Egiptu." ( Z a -
nimljiv detalj o k o j e m valja razmisliti je da ih je s J a k o v o m i J o s i p o m
u k u p n o bilo s e d a m d e s e t i dvoje.) " K r a t a k boravak" p o t r a j a o je četiri
stoljeća a, p r e m a Bibliji, broj ä i d o v a koji su odlazili iz Egipta bio je
šesto t i s u ć a . N i j e d a n faraon takvu s k u p i n u ne bi s m a t r a o " b r o j n i j o m
i m o ć n i j o m od nas " ("želite li saznati više o i d e n t i t e t u tog f a r a o n a i
"faraonove k ć e r i " koja je odgojila M o j s i j a kao svog sina, p o g l e d a j t e
knjigu Divine Encounters.)
Priča govori o f a r a o n o v o m s t r a h u da će se u slučaju rata äidovi

"pridružiti našim neprijateljima, udariti na nas i otići iz zemlje. "To nije
strah od "pete k o l o n e " u Egiptu nego od s i r o m a š n i h egipatskih "sinova
Izraelovih" koji odlaze kako bi ojačali neprijateljsku naciju s kojom su
160
OBEĆANA ZEMLJA
povezani, s o b z i r o m da su u e g i p a t s k i m o č i m a svi oni "sinovi Izraelovi".

N o , koja je to druga nacija "sinova Izraelovih" i o kakvom ratu govori
egipatski kralj?
Zahvaljujući arheološkim o t k r i ć i m a kraljevskih bilješki obiju strana u
tim d r e v n i m sukobima i sinkronizaciji njihovog sadržaja, sada z n a m o da je
Novo kraljevstvo faraona vodilo dugotrajan rat protiv države M i t a n n i . Po-
čeo je oko 1560. g. pr. n. e. s faraonom A h m o z i s o m , nastavili su ga faraoni
Amenofis I, Tutmozis I i Tutmozis II, a p o d T u t m o z i s o m III, oko 1460. g.
pr. n. e., napori su intenzivirani i egipatske su vojske nadirale u K a n a a n ,
napredujući na sjever p r e m a M i t a n n i j u . Egipatske kronike o t i m b i t k a m a
često kao krajnji cilj spominju Naharin — područje oko rijeke Khabur
koje Biblija naziva A r a m - N a h a r a j i m ( " Z a p a d n a zemlja dvije rijeke"), čije je
glavno u r b a n o središte bio H a r a n !
Proučavatelji Biblije sjetit će se da je t a m o ostao Abrahamov brat N a -
hor kada je A b r a h a m nastavio p r e m a K a n a a n u . Iz H a r a n a je došla Rebeka,
nevjesta Abrahamovog sina Izaka — ona je u stvari bila Nahorova u n u k a .
Nadalje, u H a r a n j e Izakov sin Jakov (preimenovan u Izrael) otišao potražiti
suprugu te se naposljetku oženio za svoje sestrične, dvije kćeri (Leu i R a h e -
lu) od Labana, brata njegove majke Rebeke.
Te izravne obiteljske veze i z m e đ u "sinova Izraelovih" (tj. Jakovljevih)
iz Egipta i onih koji su ostali u N a h a r i n u / N a h a r a j i m u ističu se u prvim
recima Izlaska — popis Jakovovih sinova koji su s n j i m e došli u Egipat
uključuje i najmlađeg Ben-Yamina ( B e n j a m i n a ) , j e d i n o g Josipovog rođe-
nog brata budući da su obojica bili sinovi njegove žene Rahele (sve ostale
Jakovove sinove rodila je njegova žena Lea i dvije k o n k u b i n e . ) Iz pločica
dUåave M i t a n n i danas z n a m o da se glavno p l e m e na području rijeke Khabur
zvalo Ben-Yaminil Dalde, ime Josipovog rođenog brata bilo je mitannijsko
plemensko ime. Nije, daNOe, čudo da su Egipćani "sinove Izraelove" i u Egi-
ptu i "sinove Izraelove" u M i t a n n i j u smatrali j e d n o m z d r u ž e n o m n a c i j o m ,
brojnijom i m o ć n i j o m od nas."
To je bio rat kojim su Egipćani bili zaokupljeni, to je bio razlog za
Hgipatsku vojnu zabrinutost: ne mali broj IzraelLWa u Egiptu u slučaju da
161
POSLJEDNJI DANI
ostanu, nego opasnost da "odu iz zemlje" i z a u z m u teritorij sjeverno od

Egipta. Doista, sprječavanje äidova da odu je, kako se čini, bila središnja
tema d r a m e Izlaska. T a m o su navedeni brojni Mojsijevi apeli vladajućem
faraonu da "pusti moj narod" i faraonovo opetovano odbijanje, usprkos
deset uzastopnih božjih kazni ne bi li udovoljio t o m zahtjevu. Zašto? Da bi
odgovor b i o j a s a n , z a p l e t u m o r a m o d o d a t i vezu s a s v e m i r o m .
Egipćani su u svom nadiranju p r e m a sjeveru prešli preko Sinajskog
poluotoka i krenuli prema Putu mora, a to je pravac (Rimljani su ga ka-
snije zvali Via Maris) koji je omogućavao prolaz kroz božju Četvrtu regiju
po obali Sredozemnog mora bez da se u ÿ e dublje na poluotok. Nadalje,
napredujući kroz Kanaan prema sjeveru, Egipćani su više puta dolazili do
libanonskih Cedrovih planina i vodili bitke kod Kacle'sa, "Svetog mjesta".
Naša je pretpostavka da su to bile bitke za nadzor nad dva sveta mjesta po-
vezana sa svemirom — prijašnjim K o n t r o l n i m c e n t r o m misije (Jeruzalem)
u K a n a a n u i M j e s t o m slijetanja u Libanonu. Faraon Tutmozis III je, na
primjer, u svojim r a t n i m analima J e r u z a l e m {"la-ur-sa), u kojem je držao
garnizon kao mjestu koje seže do vanjskih rubova Zemlje", nazivao — "Pu-
pak Zemlje". Opisujući svoje vojne k a m p a n j e dalje na sjeveru, zabilježio je
bitke kod Kadeša i N a h a r i n a te govorio o z a u z i m a n j u Cedrovih p l a n i n a ,
"Planina božje zemlje" koje "podupiru stupovlje do neba. "Ta terminologija
po njihovim svemirskim atributima nepogrješivo identificira dva spome-
nuta mjesta povezana sa svemirom, za koja faraon tvrdi da h je osvojio "za
velikog boga, svog oca R a a / A m o n a . "
A koja je svrha Izlaska? Riječima samog biblijskog Boga, to je njegovo
obećanje A b r a h a m u , Izaku i Jakovu da će njihovim p o t o m c i m a podariti
"vjekovni posjed" (Izlazak, 6: 4 - 8 ) ; "od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, ri-
jeke Eufrata"; "svu zemlju kanaansku," {Postanak 15:18, 17:8); "od pustinje
i Libanona, od Rijeke, rijeke Eufrata do Z a p a d n o g mora {Ponovljeni zakon
11:24) — čak "velike gradove, s utvrdama do nebesa" u kojima i dalje žive
"potomci Anakovaca" — A n u n n a k i j a {Potiovljeni zakon 9: 1-2).
Obećanje d a n o A b r a h a m u obnovljeno je na prvoj židovskoj postaji, na
Har-Ha-Elohimu, "gori Elohima/bogova". Z a d a t a k je bio doći do druga dva
162
OBEĆANA ZEMLJA
mjesta povezana sa svemirom — koja je Biblija neprestano povezivala (kao

u Psalmima 48:3), nazivajući brdo Sion u Jeruzalemu Har Kodshi, "Moja
sveta gora," a drugo, na vrhu Libanona Har Zaphon, "Tajna sjeverna gora"
— i zauzeti ih.
Obećana zemlja očito je obuhvaćala oba mjesta povezana sa svemirom:
njezina podjela između dvanaest plemena područje Jeruzalema dodijelila je
plemenima Benjamina i J u d e , a teritorij današnjeg Libanona plemenu Aše-
ra. U svojim oproštajnim riječima p l e m e n i m a prije nego što je u m r o , M o j -
sije je podsjetio Ašerovo pleme da je sjeverno mjesto povezano sa svemirom
na njihovoj zemlji. Oni će, kao nijedno drugo pleme, vidjeti "konjanika
po oblacima što prema nebesima jezdi" (Ponovljeni zakon 33:26). Osim
dodjele teritorija, Mojsijeve riječi i m p l i c i r a j u da će to mjesto u b u d u -
ćnosti biti u funkciji i da će se k o r i s t i t i za " j e ž d e n j e " p r e m a n e b e s i m a .
Sasvim je očito i n e d v o s m i s l e n o da su "sinovi Izraelovi" trebali biti
čuvari dva p r e o s t a l a a n u n n a k i j s k a mjesta povezana sa s v e m i r o m . Taj
savez s ljudima odabranima da obave zadatak obnovljen je na najvećoj po-
znatoj teofaniji, na brdu Sinaj.
Svakako nije bilo slučajno da je do teofanije došlo ondje. Od samog
početka priče o Izlasku — kada je Bog pozvao Mojsija i povjerio mu zada-
tak Izlaska — to mjesto na sinajskom poluotoku imalo ja najvažniju ulogu.
U Izlasku 3:1 čitamo da se to dogodilo na "brdu Elohima"— planini pove-
zanoj s A n u n n a k i j i m a . Rutu Izlaska (slika 65) odredili su bogovi tako što
su židovskom mnoštvu pokazivali put "danju stupom od oblaka, a noću
stupom od ognja." Sinovi Izraelovi "krenuli su u pustinju Sinaj po Jahvinoj
zapovijedi", jasno stoji u Bibliji; u trećem mjesecu putovanja "došli su do
Božjeg brda i tamo se utaborili"; a tri dana poslije toga Jahve se u svom
Kabodu "spustio na Sinajsko brdo tako da ga svi mogu vidjeti."
To je bilo isto ono brdo koje je Gilgameš, kada je stigao na mjesto s
kojeg su uzlijetali i na koje su se spuštale rakete, nazvao "brdo Mashu. "To je
također bilo isto ono brdo, brdo "s dvostrukim vratima prema nebesima",
na koje su odlazili egipatski faraoni kako bi se u zagrobnom putovanju pri-
družili bogovima n a p l a n e t u milijuna godina." Bila je to planina kod koje
163
POSLJEDNJI DANI
164
OBEĆANA ZEMLJA
je bila smještena prijašnja svemirska luka; t a m o je obnovljen savez s naro-

d o m izabranim da bude čuvar dva preostala mjesta povezana sa svemirom.
Kada su se Židovi poslije Mojsijeve smrti pripremali da prijeđu rijeku

J o r d a n , granice Obećane zemlje p o n o v n o su objavljene novom vođi Jošui:
obujmivši mjesta povezana sa svemirom, granice su nedvosmisleno uključi-
vale Libanon. Biblijski je Bog rekao Jošui:
Sada ustani i prijeđi preko tog Jordana,

Ti i sav taj narod,
U zemlju koju dajem sinovima Izraelovim.
Svako mjesto na koje stupi vaša noga
dajem vam, kao što obećah Mojsiju:
Od pustinje i od Libanona
pa do Velike rijeke, rijeke Eufrata,
i sve do Velikog mora na sunčanom zapadu —
sve će to biti vaše područje.
JOŠUA i: 2-4
S obzirom na tolika politička, vojna i vjerska previranja koja su danas

prisutna u zemljama Biblije, te s obzirom na samu Bibliju koja n a m služi
kao ključ za prošlost i za b u d u ć n o s t , mora se istaknuti n a p o m e n a glede
Obećane zemlje koju je u m e t n u o biblijski Bog. G r a n i c e područja koje se
prostiralo od pustinje na jugu do libanonskog lanca na sjeveru te od Eufra-
ta na istoku do Sredozemnog mora na z a p a d u bile su ponovno potvrđene
Jošui. To je, rekao je Bog, bilo obećano područje. M e đ u t i m , da bi ta dodjela
zemlje postala činjenična, trebalo ju je ostvariti zauzimanjem. Slično istraži-
vačima koji su u nedavnoj prošlosti "zabijali zastavu", Izraeliti su mogli po-
sjedovati i zadržati onu zemlju na koju su efektivno stupili svojom nogom.
Dakle, Bog je Izraelcima zapovjedio da ne oklijevaju i ne čekaju nego da
prijeđu rijeku J o r d a n te neustrašivo i sustavno nasele obećanu zemlju.
165
POSLJEDNJI DANI
N o , kada je dvanaest p l e m e n a p o d vodstvom J o š u e završilo s osva-

j a n j e m i naseljavanjem K a n a a n a , zauzet je bio tek dio p o d r u č j a istočno
od rijeke J o r d a n , a nisu bile osvojene i naseljene ni sve zemlje z a p a d n o
od rijeke J o r d a n . Sto se tiče dva mjesta povezana sa s v e m i r o m , njihove
p r i č e bile su p o t p u n o d r u k č i j e : J e r u z a l e m — koji se posebno navodi
{Jošua — 12:10, 18:28) — bio je čvrsto u r u k a m a p l e m e n a B e n j a m i n a .
M e đ u t i m , nije p o z n a t o je li u n a p r e d o v a n j u na sjever o b u h v a ć e n o i
M j e s t o slijetanja u L i b a n o n u . Biblija kasnije to mjesto naziva "Safonov
vrh" ("tajno sjeverno m j e s t o " ) , a tako su ga zvali i stanovnici tog p o d r u -
čja, K a n a a n c i i F e n i č a n i . (U k a n a a n s k i m e p o v i m a to je bilo sveto mjesto
boga A d a d a , Enlilovog n a j m l a đ e g s i n a ) .
Prijelaz rijeke J o r d a n — porhvat ostvaren uz p o m o ć n e k o l i k o č u d a
— d o g o d i o se "nasuprot J e r i h o n a " , u t v r đ e n i grad J e r i h o n ( z a p a d n o od
J o r d a n a ) bio je prvi cilj Izraelaca. U biblijskoj priči o njegovim z i d i n a -
ma i osvajanju s p o m i n j e se i S u m e r (Šinear na h e b r e j s k o m ) : usprkos
zapovijedi da ne u z i m a j u r a t n i p l i j e n , j e d a n od Izraelaca nije m o g a o
odoljeti iskušenju da "zadrži vrijednu šinearsku o d o r u . "
Osvajanje J e r i h o n a , kao i grada Aja j u ž n o od J e r i h o n a , otvorilo je
I z r a e l c i m a p u t p r e m a n a j v a ž n i j e m i n e p o s r e d n o m cilju - J e r u z a l e m u , u
kojem se nalazila p l a t f o r m a k o n t r o l n o g c e n t r a misije. Z a d a ć e A b r a h a m a
i njegovih p o t o m a k a te Božji savezi s n j i m a n i k a d nisu gubili iz vida
o g r o m n u važnost tog mjesta. Kao što je Bog rekao M o j s i j u , u Jeruzale-
mu treba biti njegovo zemaljsko prebivalište; sada se ta pretpostavka -
p r o r o č a n s t v o moglo i s p u n i t i .
Z a u z i m a n j e gradova na p u t u p r e m a J e r u z a l e m u , z a j e d n o s b r d s k i m
g r a d i ć i m a koji su ga okruživali, p o k a z a l o se g o l e m i m izazovom, u pr-
vom r e d u zato što su u n e k i m a od njih, posebno u H e b r o n u , živjela
"djeca A n a k o v a c a " — p o t o m c i A n u n n a k i j a . J e r u z a l e m je, podsjetit ću
vas, prestao f u n k c i o n i r a t i kao K o n t r o l n i c e n t a r misije kada j e , više od
šest stoljeća ranije, u n i š t e n a svemirska luka na Sinaju. M e đ u t i m , p r e m a
Bibliji, p o t o m c i A n u n n a k i j a koji su o n d j e bili s t a c i o n i r a n i i dalje su
živjeli u t o m djelu K a n a a n a . I tada se "Adoni-Sedek, j e r u z a l e m s k i k r a l j "
166
OBEĆANA ZEMLJA
u d r u ž i o s četiri druga kralja gradova-država kako bi zaustavili napredova-

nje Izraelaca.
Bitka koja je uslijedila, kod Gibeona u dolini Ajalona sjeverno od J e r u -
zalema, odvila se na jedinstveni dan — na dan kada se Zemlja zaustavila.
Veći dio tog dana "Sunce je stajalo i mjesec se zaustavio" (Jošua 10:10-14),
omogućivši tako Izraelcima da pobijede u toj presudnoj bitci. (Usporedna
ali suprotna pojava, kada je noć trajala d o d a t n i h dvadeset sati, odigrala se
na suprotnoj strani svijeta, u Americi; o t o m e je riječ u Izgubljenim kraljev-
stvima). Dakle, po Bibliji, sam Bog se p o b r i n u o da Jeruzalem dode u ruke
Izraelaca.
Č i m je p o d D a v i d o m uspostavljeno kraljevstvo, Bog mu je zapovjedio
da raskrči plato na brdu Morija i posveti ga za Jahvin h r a m . I od vreme-
na kada je S a l o m o n t a m o izgradio taj h r a m , J e r u z a l e m / b r d o Morija/Brdo
h r a m a ostao je jedinstveno sveto mjesto. Doista, n e m a drugog objašnjenja
zašto je J e r u z a l e m — grad koji nije veliko raskrižje, koji je daleko od vode-
nih putova i n e m a p r i r o d n i h resursa — od davnina bio toliko željen i svet,
zašto ga se smatralo rijetkim gradom, " P u p k o m Zemlje."
U opsežnom popisu osvojenih gradova u Jošui, glava 12, Jeruzalem
je naveden kao treći grad, n a k o n J e r i h o n a i Aja, koji je čvrsro u r u k a m a
Izraelaca. Priča je m e đ u t i m drukčija u pogledu sjevernog mjesta povezanog
sa svemirom.
Libanonske Cedrove p l a n i n e prorezu se u dva lanca, Libanon na za-
padu i A n t i l i b a n o n na istoku, odvojenih d o l i n o m Bekka — takozvanim
"Rascjepom", d o l i n o m nalik k a n j o n u koja je od k a n a a n s k i h vremena p o -
znata kao "Božji rascjep" odnosno Baal-Bekka — otuda Baalbek, sadašnje
ime lokacije na kojoj se nalazilo Mjesto slijetanja (na rubu istočnog lan-
ca, nasuprot d o l i n i ) . Kraljevi "brdovitih krajeva na sjeveru" nabrojani su u
Knjizi Jošuinoj kao poraženi; mjesto zvano Baal-Gad "u dolini libanonskoj"
nabrojano je kao osvojeno; m e đ u t i m , može biti da je Baal-Gad "u dolini
libanonskoj" samo još j e d n o ime za Baal-Bekku. U Knjizi o sucima (1:33)
n a m se kaže da pleme Naftali "nije otjeralo stanovnike Bet-Semeša" ("Pre-
bivalište Šamaša," boga S u n c a ) , i tu bi se moglo raditi o Mjestu slijetanja,
167
POSLJEDNJI DANI
jer Grci su ga kasnije nazivali Heliopolis, "Grad Sunca". (Iako su se kasnije

područja pod kraljevima Davidom i S a l o m o n o m proširila te uključila Bet-
Semeš, to je bilo samo privremeno.)
Prvotni neuspjeli u uspostavljanju izraelske hegemonije nad sjever-
n i m mjestom povezanim sa svemirom učinio ga je "dostupnim" drugima.
Stoljeće i pol nakon Izlaska to "dostupno" Mjesto slijetanja pokušali su
zaposjesti Egipćani, m e đ u t i m otpor im je pružila hetitska vojska. Epska
bitka opisana je riječima i ilustracijama (slika 66) na zidovima hramova u
Karnaku. Poznata kao bitka kod Kadeša, okončana je egipatskim porazom,
m e đ u t i m rat i bitka toliko su iscrpili obje strane da je Mjesto slijetanja
ostalo u r u k a m a lokalnih feničkih kraljeva Tira, Sidona i Biblosa (biblijskog
Gebala). (Proroci Ezekijel i Amos, koji su ga zvali " mjesto bogova" kao i
"rajsko boravište," identificirali su ga kao feničko).
SLIKA 66
Fenički kraljevi iz prvog tisućljeća prije nove ere bili su posve svjesni
važnosti i svrhe tog mjesta — pogledajte njegov crtež na feničkom novčiću
iz Biblosa (slika 55). Prorok Ezekijel (28: 2, 14) prekorio je kralja Tira
zbog toga što je, nakon što je bio na t o m svetom mjestu Elohima, bahato
povjerovao da je i sam postao bog:
168
OBEĆANA ZEMLJA
I ja te postavih na svetu goru Božju;

Gdje bio si poput boga,
Hodio si posred ognjena kamenja...
Tvoje se srce uzoholi,
Ti reče: "Ja sam bog
Na prijestolju Elohima (=bogova) sjedio sam":
Iako si samo čovjek, a ne bog.
U to vrijeme je prorok Ezekijel — dok je bio u izgnanstvu u "staroj

zemlji," u blizini H a r a n a na rijeci Khabur — vidio božanske vizije i nebe-
ska kola, "leteći tanjur", m e đ u t i m tu priču m o r a m o odgoditi za j e d n o od
kasnijih poglavlja. Ovdje je važno istaknuti da su od dva mjesta p o v e z a n a
sa svemirom J a h v i n i sljedbenici zadržali samo J e r u z a l e m .
Prvih pet knjiga hebrejske Biblije, p o z n a t i h i kao Tora ("Učenja"), po-

krivaju priču od Stvaranja, A d a m a i N o e do patrijaraha i Josipa u Postanku.
Ostale četiri knjige — Izlazak, levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon
— s j e d n e strane pripovijedaju priču o Izlasku, a s druge strane navode pra-
vila i propise nove Jahvine religije. Jasno se da je do znanja da nova religija
uključuje nov, "svećenički" način života: " N e m o j t e raditi kako se radi u
zemlji egipatskoj, gdje ste boravili; niti radite kako se radi u zemlji k a n a -
anskoj, k a m o vas vodim; ne povodite se za njihovim običajima" {levitski
zakonik 18: 2-3)
N a k o n utvrđivanja temeljnih principa vjere ("Nemoj imati drugih bo-
gova uz m e n e " ) te njezinog moralnog i etičkog kodeksa u samo Deset zapo-
vijedi, slijede stranica za stranicom s d e t a l j n i m zahtjevima koji se tiču ishra-
ne, pravilima za svećeničke obrede i odjeću, m e d i c i n s k i m n a u c i m a , n a p u t -
cima za poljoprivredu, a r h i t e k t u r a l n i m smjernicama, pravilima obiteljskog
i seksualnog ponašanja, imovinskim i krivični z a k o n i m a , i tako dalje. Sve
to otkriva izvanredno znanje u gotovo svakoj znanstvenoj disciplini, stru-
169
POSLJEDNJI DANI
čnost u radu s m e t a l i m a i proizvodnji tekstila, poznavanje pravnih sustava i

socijalnih problema, upoznatost s d r u g i m zemljama, s poviješću, običajima
i bogovima drugih naroda, kao i određene numerološke sklonosti.
Na primjer, očit je motiv broja dvanaest— kao kod dvanaest izraelskih
p l e m e n a ili dvanaest mjeseci u godini. Očita je i osobita sklonost broju
sedam, koja je najistaknutija na području svetkovina i rituala, te u usposta-
vljanju tjedna od sedam dana i posvećivanju sedmog dana kao Sabbatha.
Nadalje, četrdesetih poseban broj, na primjer kod četrdeset dana i četrdeset
noći koje je Mojsije proveo na brdu Sinaju, ili kod četrdeset godina koliko
je trajalo lutanje Izraelaca u sinajskoj pustinji. Ti su n a m brojevi poznati
iz sumerskih priča: dvanaestorica Sunčevog sustava i nipurski kalendar s
dvanaest mjeseci; sedam kao planetarni broj Zemlje (budući da su A n u n -
nakiji brojali izvana prema u n u t r a ) i broj Enlila kao zapovjednika Zemlje;
te četrdeset kao Eaov/Enkijev brojčani rang.
Broj pedeset je također prisutan. Pedeset je, kao što čitatelji znaju, bio
broj s "osjetljivim" aspektima — to je bio izvorni brojčani rang Enlila, ali i
N i n u r t e koji je kao njegov nasljednik čekao na taj rang. I što je još važnije,
u d a n i m a izlaska taj je broj podrazumijevao simbolizam M a r d u k a i njego-
vih pedeset i m e n a . Stoga je kada n a i đ e m o na "pedeset" potrebna posebna
pažnja, jer tom se broju pridavala izuzetna važnost — upotrijebljen je za
stvaranje nove vremenske jedinice, pedesetogodišnjeg Jubileja.
Iako je nipurski kalendar očito bio prihvaćen kao kalendar po kojem
su se održavale svetkovine i drugi izraelski vjerski obredi, za svaku pedesetu
godinu vrijedila su posebna pravila; d a n o joj je posebno ime, jubilejska
godina: "I taj jubilej mora vam biti svet" (Levitski zakonik, glava 2 5 ) . U
takvoj godini trebale su se ostvariti n e z a p a m ć e n e slobode. Brojiti se trebalo
novogodišnje D a n e pomirenja, sedam p u t a po sedam godina, četrdeset i
devet puta. Z a t i m su se, na D a n pomirenja sljedeće godine - pedesete godi-
ne - diljem zemlje trebale oglasiti trube od ovnova roga i proglasiti slobodu
cijeloj zemlji i svima koji u njoj žive: svi ljudi tada su se trebali vratiti svo-
j i m obiteljima; vlasništvo se trebalo vratiti njegovim prvotnim vlasnicima
— svi prodani posjedi i kuće trebali su se moći otkupiti, a njihove prodaje
170
OBEĆANA ZEMLJA
poništiti; robove (s kojima se uvijek moralo postupati kao s u n a j m l j e n i m

radnicima!) imalo se osloboditi, a sloboda se imala dati i samoj zemlji tako
što će je se te godine ostaviti n e o b r a đ e n o m .
Koliko god koncept "godine slobode" bio nov i jedinstven, izbor broja
pedeset kao kalendarske jedinice čini se n e o b i č n i m (mi smo kao p r i k l a d n u
vremensku j e d i n i c u usvojili broj sto — stoljeće). Nadalje, naziv nadjenut
takvoj pedesetgodišnjici još je intrigantniji. Riječ u hebrejskoj Bibliji koja
se prevodi kao "jubilej" glasi Yovel i znači "ovan". Dakle, možemo reći da
je ono što je bilo proglašeno bila "godina Ovna" koja se ponavljala svakih
pedeser godina i koja se najavljivala zvukom ovnovog roga. I izbor broja
pedeser za novu vremensku jedinicu i njezino ime navode na neizbježno
pitanje: Je li tu postojao neki skriveni aspekt povezan s M a r d u k o m i njego-
vim d o b o m Ovna?
Je li Izraelcima rečeno da broje "pedesetgodišnjice" sve do nekog va-
žnog božanskog događaja, povezanog bilo s d o b o m Ovna ili s nositeljem
ranga pedeset — kada će se sve vratiti na novi početak?
P r e m d a se u tim biblijskim poglavljima ne n u d i jasan odgovor, ne m o -
žemo a da rješenje zagonetke ne p o k u š a m o pronaći istraživanjem značaj-
ne i vrlo slične godišnje j e d i n i c e na drugoj strani svijera: ne pedeset, nego
pedeset i dva. To je bio tajni broj srednjoameričkog boga Querzalcoatla
koji je, prema legendama M a j a i Asteka, podario tim n a r o d i m a civilizaciju,
uključujući njihova tri kalendara. U Izgubljenim kraljevstvima Querzalcoa-
tia smo identificirali kao egipatskog b o g a T o t h a , čiji sveti broj je bio pedeset
i dva: to je broj zasnovan na kalendaru te predstavlja pedeset i dva tjedna u
solarnoj godini.
Najstariji od ta tri srednjoamerička kalendara poznar je pod nazivom
Dugo brojenje: on broji dane od "Prvog dana", za kojeg su stručnjaci odre-
dili d a j e bio 13. kolovoza 3113. g. pr. n. e. Pored tog k o n t i n u i r a n o g , ali
linearnog kalendara postojala su dva ciklička kalendara. J e d a n od njih, po
imenu Haab, bio je kalendar zasnovan na solarnoj godini i sastojao se od
365 dana podijeljenih na osamnaest mjeseci od po dvadeset dana te pet po-
sebnih dana na kraju godine. Drugi kalendar je bio Tzolkin, sveti kalendar
171
POSLJEDNJI DANI
od svega dvjesto i šezdeset d a n a , sastavljen od d v a d e s e t o d n e v n e v r e m e n s k e

j e d i n i c e koja se rotira trinaest p u t a . Dva ciklička k a l e n d a r a z a t i m su bila
isprepletena j e d a n s d r u g i m , p o p u t dva z u p č a n i k a (slika 6 7 ) , te su z a j e d n o
činili Sveti ciklus od pedeset i dvije g o d i n e . Kada su se ta dva brojenja vrati-
la na svoju z a j e d n i č k u p o č e t n u t o č k u brojenje bi kretalo ispočetka.
SLIKA 67
Taj "skup" od pedeset i dvije godine bio je najvažnija vremenska jedinica, a

b u d u ć i da je bila povezana s Quetzalcoadovim obećanjem (on je u n e k o m tre-
n u t k u bio otišao iz Srednje A m e r i k e ) da će se vratiti na svoju Svetu g o d i n u .
S r e d n j o a m e r i č k i n a r o d i stoga su se svake pedeset i dvije g o d i n e okupljali
na p l a n i n a m a te čekali na obećani Povratak Q u e t z a l c o a t l a . ( J e d n e takve
Svete g o d i n e , 1519. g. n. e., bjeloputi i b r a d a t i Španjolac H e r n a n d o C o r t e s
pristao je na obalu meksičkog p o l u o t o k a Yucatana gdje ga je astečki kralj
M o n t e z u m a s r d a č n o d o č e k a o kao boga koji se vratio; kao što sada z n a m o ,
bila je to skupa pogreška.)
172
OBEĆANA ZEMLJA
U Srednjoj Americi "skup godina" služi za odbrojavanje do obećane

"Godine Povratka", pa se postavlja pitanje je li i "jubilejska godina" bila
namijenjena sličnoj svrsi?
U potrazi za odgovorom otkrili smo da kada se linearnu pedesetogo-
dišnju vremensku jedinicu ispreplete sa zodijačkom cildičkom j e d i n i c o m
od sedamdeset i dvije godine — vrijeme potrebno za precesijski p o m a k
od jednog stupnja — dolazimo do brojke 3.600 (50 x 72 = 3.600), što je
(matematički) orbitalno vrijeme Nibirua (vrijeme za koje Nibiru j e d n o m
prođe svoju orbitu, op. prev.).
Je li povezivanjem jubilejskog i zodijačkog kalendara s Nibiruo-
vom o r b i t o m biblijski B o g govorio: "Kada uđete u Obećanu zemlju,
počnite odbrojavati do Povratka"?
Prije otprilike dvije tisuće godina, u dobu velikog mesijanskog žara,
uočeno je da je Jubilej božanski n a d a h n u t a vremenska jedinica namijenjena
predviđanju budućnosti — za računanje kada će isprepleteni kotači vre-
mena najaviti Povratak. To otkriće provlači se kroz j e d n u od najvažnijih
postbiblijskih knjiga poznatu kao Knjiga jubileja.
lako je danas dostupna samo u grčkom i kasnijim prijevodima, izvor-
no je napisana na hebrejskom jeziku, kao što potvrđuju njezini fragmenti
pronađeni m e đ u svicima iz Mrtvog mora. Zasnovana je na ranijim izvanbi-
blijskim raspravama i svetim predajama i u stvari je prerada Knjige postan-
ka i dijela Knjige izlaska u skladu s kalendarom zasnovanim na jubilejskoj
vremenskoj jedinici.
Bio je to rezultat, slažu se svi stručnjaci, mesijanskih očekivanja u vre-
m e n u kada je Rim okupirao Jeruzalem, a svrha je bila da posluži kao sred-
stvo za predviđanje kada će doći Mesija — kada će doći Posljednji dani.
Upravo tog zadatka smo se i mi prihvatili.
173
Deseto poglavlje
KRIŽ NA OBZORU
Š ezdesetak godina nakon židovskog Izlaska u Egiptu je došlo do kraj-

nje neobičnih vjerskih zbivanja. Neki povjesničari ta zbivanja smatraju
pokušajem da se uvede m o n o r e i z a m , možda pod urjecajem otkrivenja na
Sinajskoj gori. O n o šro oni imaju na u m u je vladavina A m e n h o r e p a (po-
nekad se prevodi kao Amenofis) IV koji je napusrio Tebu i njezine hra-
move, odrekao se obožavanja A m o n a i proglasio A T E N - a j e d i n i m bogom
stvorireljem.
Mi ć e m o pokazati da to nije bio odjek m o n o t e i z m a n e g o j o š j e d a n
vjesnik očekivanog Povratka — povratka P l a n e t a križa.
Spomenuti faraon poznatiji je po svom novom imenu koje je bio na-
k n a d n o preuzeo — Akhen-Aten ("Atenov sluga/štovatelj), a nova prijesrol-
nica i vjersko središte koje je utemeljio, Akhet-Aten ("Aten obzora"), pozna-
tije je po suvremenom nazivu Wog mjesWa - Teli el-Amarna (gdje je p r o n a đ e n
glasoviri drevni arhiv m e đ u n a r o d n e kraljevske korespondencije).
AkhenaWen, p o t o m a k egipatske glasovite osamnaeste dinastije, vladao
je od 1379. do 1362. g. pr. n. e., no njegova vjerska revolucija nije potraja-
la. Amonovo svećensrvo u Tebi joj se usprotivilo, navodno zbog toga što je
ostalo bez moći i bogatstva, ali naravno, moguće je da su primjedbe doista
bile vjerske prirode, jer Akhenatenovi nasljednici (od kojih je najpoznatiji
KRIŽ NA OBZORU
T u t - A n k h - A m e n ) nasWavili su uključivanje R a / A m o n a u svoja teoforična

i m e n a . Č i m je A k h e n a t e n otišao, nova prijestolnica te njezini hramovi i
palača bili su srušeni i sustavno uništeni. Bilo kako bilo, ostaci koje su arhe-
olozi pronašli dovoljno govore o A k h e n a t e n u i njegovoj religiji.
Ideja da je šrovanje AWena bio oblik m o n o W e i z m a — štovanja J e d n o g
univerzalnog sWvoriWelja —poWječe u g l a v n o m iz nekih hvalospjeva u čast
A t e n u koji su p r o n a đ e n i , a koji sadrže sWihove p o p u W "O, jedini bože k o m e
nijedan drugi sličan n i j e . . . SvijeW je nastao od ruke tvoje." Č i n j e n i c a da
je predstavljanje tog boga u čovjekolikom obliku bilo strogo z a b r a n j e n o ,
šWo je jasno o d s t u p a n j e od egipatskih običaja, zvuči vrlo slično J a h v i n o j
zabrani iz Deset zapovijedi proWiv izrade i obožavanja bilo kakvih "ku-
mira". O s i m Woga, pojedini dijelovi hvalospjeva A W e n u kao da su kopije
biblijskih psalama:
O, živi Atenu,
Kako je mnogo djela tvojih!
Skrivena su od pogleda ljudi.
0, jedini bože, pokraj kojega nema drugog!
Zemlju si po želji svojoj stvorio
dok sam si bio.
Slavni egiptolog J a m e s H. Breasted {The Dawn of Conscience) uspore-

dio je gorenavedene sWihove s p s a l m o m 104, počevši sa stihom 24:
Kako je mnogo djela tvojih, Gospodine!

Sve si premudro stvorio;
puna je zemlja blaga tvojega
Ta sličnost, m e đ u t i m , nije nastala zato što egipatski hvalospjev i psa-

lam iz Biblije kopiraju j e d n o drugo, nego zato što oboje govore o istom n e -
beskom bogu iz sumerskog epa o stvaranju — N i b i r u u — koji je oblikovao
nebesa te stvorio Zemlju i podario joj "sjeme života".
175
POSLJEDNJI DANI
Praktički svaka knjiga o drevnom Egiptu objasnit će vam da "Atenov" disk

kojeg je Akhenaten učinio glavnim predmetom obožavanja predstavlja benevo-
lentno Sunce. Ako je tako, čudno je što je Akhenaten, napadno odstupajući od
egipatske arhitekture hramova koja je hramove orijentirala prema solsticijima
na osi jugoistok-sjeverozapad, orijentirao svoj hram na osi istok-zapad, ali tako
da gleda prema zapadu, nasuprot sXQca prilikom izlaska. Ako je očekivao po-
novno pojavljivanje nekog nebeskog WLjela iz smjera suprotnog onome gdje izlazi
Sunce, tada očekivano nebesko tijelo nije moglo biti Sunce.
Pomno čitanje hvalospjeva otkriva da Akhenatenov "bog-zvijezda" nije bio
Ra kao A m o n "Nevidljivi", nego jedna druga vrsta Raa: to je bio nebeski bog
koji je "postojao od iskona... Onaj koji se obnovi"kadase nanovo pojavi u svoj
svojoj slavi, nebeski bog koji "odlazi daleko i vraćaše". Kada bi to bilo na dne-
vnoj bazi, te bi se riječi doista mogle odnositi na Sunce, m e đ u t i m dugoročno
taj je opis odgovarao samo Rau kao Nibiruu: on jest postao nevidljiv, stajalo je
u hvalospjevima, zato što je bio "daleko na nebesima", zato što je otišao "onkraj
obzora, u nebeske visine." I sada se, najavio je Akhenaten, vraćao u svoj svojoj
slavi. Hvalospjevi Atenu pretkazivali su njegov ponovni dolazak, kako će se
vratiti "prekrasan na nebeskom obzoru... Blistav, prekrasan, snažan" te najaviti
vrijeme mira i blagonaklonosti za sve. Te riječi odaju jasna mesijanska očekivanja
koja nemaju veze sa Suncem.
SLIKA 6 1
176
KRIŽ NA OBZORU
U prilog objašnjenja "Aten je Sunce" podastiru se različiti crteži Ak-

henatena; na njima (slika 68) se on i njegova žena mole zvijezdi iz koje se
šire zrake svjedosti, ili ih pak zvijezda blagoslivlja. 'To je S u n c e , NDže većina
egiptologa. Hvalospjevi doista govore o Atenu kao o manifestaciji boga Ra,
što egiptolozima koji drže da je Ra Sunce znači da je i Aten predstavljao
Sunce. M e đ u t i m , ako je Ra bio M a r d u k , a nebeski M a r d u k Nibiru, tada je i
Aten predstavljao Nibiru, a ne Sunce. T o m e u prilog govore i karte neba od
kojih su neke naslikane na poklopcima ljesova (slika 6 9 ) , koje jasno prika-
zuju zodijačke konstelacije, sunce iz kojeg idu sunčeve zrake i druge članove
Sunčevog sustava. Ali planet Ra, "Planet milijuna godina", prikazan je kao
posebni planet u vlastitoj velikoj zasebnoj nebeskoj lađi s druge strane Sunca,
a u sebi je imao simbol za "boga" —Akhenatenovog "Atena"..
SLIKA 69
177
POSLJEDNJI DANI
Što je dakle bila Akhenatenova novina ili, bolje rečeno, odstupanje

od službene vjerske linije? U svojoj srži njegov je "prijestup" bio povezan
s istom starom raspravom o vremenu povratka koja se bila vodila prije 720
godina. Tada je pitanje glasilo: Je li došlo vrijeme za vrhovnu vlast M a r d u -
k a / R a a , je li na nebesima počelo doba Ovna? A k h e n a t e n je fokus s nebe-
skog vremena (zodijački sat) premjesrio na božansko vrijeme (vrijeme za
koje Nibiru j e d n o m prođe svoju orbiWu), re pitanje promijenio u: Kada će
se nebeski bog kojeg se ne može vidjeti (nevidljivi) ponovno pojaviti i postati
vidljiv — "prekrasan na nebeskom obzorju"?
U očima Raovog/Amonovog svećenstva najveća Akhenatenova hereza
bilo bi to što je izgradio poseban s p o m e n i k u čast Ben-Benu — objektu
koji je ranije naraštajima štovan kao vozilo u kojem je Ra s nebesa došao
na Z e m l j u (slika 70). Mi s m a t r a m o da Wo u k a z u j e na to d a j e o n o što je on
očekivao u vezi s A t e n o m bio Ponovni dolazak, povratak ne samo Planeta
Bogova, n e g o j o š j e d a n d o l a z a k . Ponovni dolazak samih bogova!
SLIKA 70
M o r a m o zaključiti da je upravo Wo bila ta razlika, novina koju je uveo

A k h e n a t e n . Usprkos svećeničkom establišmentu, i bez sumnje preuranje-
no po njihovom mišljenju, najavljivao je dolazak novog mesijanskog doba.
Tu herezu još težom čini činjenica da su Akhenatenove objave o povratku
178
KRIŽ NA OBZORU
Atena bile praćene njegovim Wvrdnjama o s a m o m e sebi: A k h e n a t e n se sve

više nazivao božjim sinorn-prorokom, onim koji je potekao iz božjeg tijela", te
j e d i n i m kojemu su poznati božanski planovi:
Nitko drugi ne poznaje te

osim Akhenatena, sina tvog;
Ti si ga učinio mudrim u planovima svojim.
To je također bilo neprihvatljivo A m o n o v i m svećenicima u Tebi. ý i m

je A k h e n a t e n otišao (nepoznato je kako je do toga d o š l o . . . ) , oni su obnovili
štovanje A m o n a — Nevidljivog boga — te uništili i srušili sve šro je Akhe-
naten izgradio.
D a j e egipatska epizoda s A t e n o m kao i uvođenje Jubileja — " G o d i n e

Ovna" — bila uvod u šire očekivanje Povratka nebeskog "boga zvijezde"
vidljivo je iz još jednog biblijskog navoda o Ovnu, još j e d n e manifestacije
odbrojavanja do povratka.
To je zapis o n e o b i č n o m i n c i d e n t u na kraju Izlaska, priča koja je
p u n a z b u n j u j u ć i h aspekata i koja završava božanski n a d a h n u t o m vizijom
b u d u ć i h događaja.
Biblija opetovano proglašava da su gatanje iz životinjskih iznutrica,
zazivanje duhova, čitanje sudbine, čaranje i t o m u slično djela "odvratna
Gospodinu", da sve te vračarije koje prakticiraju drugi narodi Izraelci
moraju izbjegavati. Istovremeno tvrdi — citirajući samog Jahvu — da su
snovi, proročansrva i vizije legitimna sredstva k o m u n i k a c i j e s Bogom. Ta
distinkcija objašnjava n a m kako to da su u biblijskoj Knjizi brojeva tri duga
poglavlja (22-24) posvećena da bi se ispričala — odobravajući! — priču o
nežidovskom vraču i proroku po i m e n u Bileam.
Događaji opisani u t i m poglavljima odvili su se kada su Izraelci (u Bi-
bliji "sinovi Izraelovi"), nakon što su prešli Sinajski poluoWok, idući p r e m a
sjeveru, prolazili s istočne strane Mrrvog mora. Kada su naišli na mala kra-
179
POSLJEDNJI DANI
Ijevstva koja su zauzimala zemlje istočno od Mrtvog m o r a i rijeke J o r d a n ,

Mojsije je od njihovih kraljeva zatražio dozvolu za miran prolaz, što mu
je, sve u svemu, bilo odbijeno. N a k o n što su upravo bili porazili A m o n i t e ,
koji ih nisu željeli pustiti da m i r n o p r o đ u , Izraelci su se sada "utaborili na
m o a p s k i m p o l j a n a m a , s onu stranu J o r d a n a , nasuprot J e r i h o n u " čekajući
dozvolu moabitskog kralja da prođu kroz njegovu zemlju.
Ne želeći pustiti "horde" da prođu, no istovremeno u strahu od sukoba s
njima, moapskom kralju Balaku, sinu Siporovom, sinula je izvrsna ideja. Poslao
je svoje emisare po m e đ u n a r o d n o priznatog vrača Bileama, sina Beorovog, i od
njega tražio "prokuni mi ovaj narod," kako bi ih mogao poraziti i otjerati.
Bileama se moralo nekoliko puta moljakati prije nego što je prihva-
tio poziv. Bileamu se najprije u njegovom d o m u (negdje u blizini rijeke
Eufrat?), a zatim na p u t u za M o a b pojavljuje A n đ e o Božji (riječ na hebrej-
skom, Mal'ach, doslovno znači "glasnik") i upliće se u događaje; ponekad
je vidljiv, a p o n e k a d nevidljiv. A n đ e o dopušta Bileamu da prihvati zadatak,
ali tek nakon što mu naredi da im govori samo ono što mu on kaže" — bo-
žanski n a d a h n u t e poruke. Z b u n j u j u ć e je što Bileam, ponavljajući taj uvjet
najprije kraljevim knezovima a z a t i m i s a m o m m o a b i t s k o m kralju, Jahvu
naziva "svojim bogom".
Potom slijedi niz priprema za davanje proročanstva. Kralj odvodi Bi-

leama na brdo s kojeg može vidjeti cijeli izraelski tabor, te po vračevim
u p u t a m a podiže sedam žrtvenika, na svakome žrtvuje po j e d n o g j u n c a i po
j e d n o g ovna i čeka proročanstvo. N o , iz Bileamovih usta ne dolaze optužbe
nego pohvale na račun Izraelaca.
U p o r n i moabitski kralj zatim odvodi Bileama na drugo brdo, s kojeg
se mogao vidjeti samo rub izraelskog tabora, i t a m o se postupak p o n a -
vlja. M e đ u t i m , Bileamovo proročanstvo ponovno blagoslivlja umjesto da
p r o k u n e Izraelce: V i d i m ih kako izlaze iz Egipta dok ili Bog štiti ovnovim
rozima, kaže — to je narod predodređen za kraljevstvo, narod koji će se
"uzdići p o p u t lava".
O d l u č a n da pokuša ponovno, kralj sada Bileama odvodi na vrh brda
s kojeg se pruža pogled na pustinju, u smjeru s u p r o t n o m od izraelskog
ISO
KRIŽ NA OBZORU
tabora; " M o ž d a će bogovima biti pravo da mi ga odande prokuneã," rekao

je. Ponovno se podiže sedam žrtvenika i na n j i m a žrtvuje u k u p n o sedam
j u n a c a i ovnova. M e đ u t i m , Bileam sada Izraelce i njihovu b u d u ć n o s t vidi
ne ljudskim očima nego "viđenjem Svemoćnoga". Po drugi put vidi kako
Bog izvodi izraelski narod iz Egipta p o d zaštitom ovnovih rogova, i vidi
Izrael kao narod "koji će se uzdići p o p u t lava."
Kada moabitski kralj prosvjeduje, Bileam mu objašnjava da bez obzira
koliko zlata i srebra mu p o n u d i , može izgovarati samo riječi koje mu u usta
stavi Bog. Tako frustrirani kralj odustaje i pušta Bileama da se vrati. N o ,
sada Bileam nudi kralju besplatan savjet: Dopusti mi da ti kažem što nosi
b u d u ć n o s t , kaže kralju — "što će se dogoditi ovom n a r o d u i tvom n a r o d u
u posljednjim d a n i m a . I p o č n e opisivati božansku viziju b u d u ć n o s t i pove-
zujući je sa "zvijezdom":
Vidim ga, ali ne sada:

Motrim ga, al' ne iz blizine:
6a kovova zvijezda izlazi,
Od Izraela žezlo se diže.
On Moabu razbija bokove
I svu djecu Setovu zatire!
BROJEVI 24:17
Bileam se tada okrenuo i upravio pogled na Edomce, A m a l e č a n e , Ke-

nijce i druge k a n a a n s k e narode, i z a t i m objavio proročanstvo: Oni koji pre-
žive Jakovov gnjev past će u ruke Asiraca; z a t i m će doći red na Asiriju i ona
će zauvijek nestati. I, nakon što je objavio to proročanstvo, "Bileam ustade
te se u p u t i natrag u svoj kraj. A i Balak ode svojim p u t e m . "
Iako je epizoda s B i l e a m o m , d a k a k o , bila predmet rasprava i polemika
bibličara i teologa i dalje je zbunjujuća i nerazjašnjena. U t o m se tekstu gla-
tko prelazi između spominjanja Elohima — "bogova" u m n o ž i n i — i Jahve,
jednog boga, kao božanske prisutnosti. Nadalje, to poglavlje ozbiljno krši
najtemeljitiju biblijsku zabranu dodjeljujući Bogu koji je Izraelce izveo iz
181
POSLJEDNJI DANI
Egipta fizički lik, a z a t i m pogoršava taj prijestup prikazujući ga u liku "ovna

raširenih rogova" šro je bio egipatski prikaz A m o n a (slika 71)! Blagonaklon
sWav p r e m a profesionalnom vraču u Bibliji, koja zabranjuje proricanje, za-
zivanje duhova, čaranje i Wako dalje, pojačava d o j a m da je čiWava priča nei-
zraelskog podrijetla i d a j e svejedno u k l j u č e n a u Bibliju, zauzimajući u njoj
značajan prostor, Wako da se Waj incident i njegovu poruku zacijelo smatralo
važnim nagovještajem izraelskog zauzimanja Obećane zemlje.
U tekstu se sugerira da je Bileam bio Aramejac koji je živio negdje uz
rijeku Eufrat. Njegove proročanske p o r u k e proWegnule su se od sudbine J a -
kovljevih sinova, preko Izraelovog mjesta medu n a r o d i m a do proročanstava
o d r u g i m Wakvim n a r o d i m a — čak o dalekoj i još neposrojećoj carskoj Asiri-
ji. Proročanstva su tako bila izraz širih neizraelskih očekivanja tog vremena.
Uključivanjem te priče Biblija je sudbinu äidova spojila s univerzal-
nim očekivanjima Čovječanstva.
SLIKA 6 1
182
KRIŽ NA OBZORU
Ta očekivanja, pokazuje priča o Bileamu, bila su dvojaka: s j e d n e stra-

ne bila su povezana sa zodijačkim ciklusom, a s druge sa Zvijezdom koja
se vraća.
NajisWaknuWiji navodi o zodijaku su oni o dobu Ovna (i njegovom
bogu!) u vrijeme Izlaska, a proročki postaju dok vrač Bileam pretkazuje
budućnost, kada se invociraju simboli zodijačkih konsrelacija Bika i Ovna
("junci i ovnovi za sedmerostruka žrtvovanja") a zatim Lava ("kada se u
Izraelu začuje kraljevska truba") {Brojevi, glava 23). I upravo kada Bileam
pretkazuje daleku budućnost, u tekstu se za vrijeme na koje se odnose pro-
ročansrva korisri z n a č a j a n izraz u posljednjim danima (Brojevi, 24:14)
On izravno povezuje ta neizraelska proročanstva sa sudbinom Jako-
vovog potomstva, budući da ga je i sam Jakov upotrijebio kada je legao na
svoju smrtnu postelju i okupio oko sebe svoju djecu da čuju proročansrva
o svojoj budućnosri (Postanak, glava 4 9 ) . "Skupite se," rekao je, "da vam
kažem što će vas snaći u posljednje dane. Ta proročansrva, izrečena poje-
dinačno za svako od dvanaest budućih izraelskih plemena, mnogi smatraju
povezanima s dvanaest zodijačkih konstelacija.
A što je s Jakovovom zvijezdom — eksplicitnom Bileamovom vizijom?
U znanstvenim biblijskim raspravama ona se u najboljem slučaju pro-
matra u asrrološkom, a ne u astronomskom kontekstu, te je često prisutna
tendencija da se navod o "Jakovovoj zvijezdi" smatra čisto figurativnim. Ali,
što ako je to doista navod o "zvijezdi" koja putuje svojom orbitom, planeW
kojeg su proročke oči vidjele iako još nije bio vidljiv?
Š t o ako je Bileam poput Akhenatena govorio o povratku odno-
sno ponovnom dolasku Nibirua? Takav bi povratak, m o r a biti j a s n o , bio
izvanredan događaj do kojeg dolazi j e d n o m u nekoliko tisućljeća, događaj
koji je opetovano označavao najveće prevrate u odnosima bogova i ljudi.
To nije samo retoričko pitanje. Zapravo, događaji koji su se odvijali

sve su više nagovještavali da je na pomolu nešto nevjerojarno značajno. U
otprilike j e d n o m stoljeću zaokupljenosti "Planetom koji se vraća" i s njim
183
POSLJEDNJI DANI
povezanim pretkazanjima koje nalazimo u pričama o Izlasku, Bileamu i

Akhenatenovom Egiptu, i sam Babilon počeo je pokazivati znakove takvih
masovnih očekivanja, medu kojima je najistaknutiji bio Simbol križa.
U Babilonu je tada vladala Kasitska dinastija o kojoj smo pisali u ra-
nijim poglavljima. Od njihove vladavine u samom Babilonu nije ostalo
mnogo i, kao što je ranije rečeno, kasitski se kraljevi nisu isticali u vođenju
kraljevskih zapisa. Ipak, iza sebe su ostavili znakovite crteže i — m e đ u n a r o -
dnu korespondenciju s pismima na glinenim pločicama.
Na ruševinama Akhet-Atena, Akhenatenove prijestolnice — lokaciji
koja je danas poznata kao egipatski grad Teli el-Amarna — p r o n a đ e n e su
slavne "pločice iz el-Amame". Od tristo i osamdeset glinenih pločica sve
osim tri bile su ispisane na akadskom jeziku koji je bio tadašnji jezik m e đ u -
narodne diplomacije. Dok su neke pločice bile prijepisi kraljevskih pisama
poslanih s egipatskog dvora, glavni dio bila su originalna pisma primljena
od stranih kraljeva.
Pronađeno spremište bio je Akhenatenov kraljevski diplomatski arhiv
i pločice su najvećim dijelom bile korespondencija koju je primao od kra-
ljeva Babilona!
Je li Akhenaten tu razmjenu pisama sa svojim p a n d a n i m a u Babilo-
nu koristio da ih obavijesti o svojoj novoj religiji štovanja Atena? Mi to
doista ne znamo, jer sve što i m a m o su pisma babilonskog kralja upućena
Akhenatenu u kojima se on žali da je količina zlata koja mu je poslana bila
premala, da su njegovi poslanici opljačkani na putu u Egipat, ili da ga je
egipatski kralj propustio upitati o njegovu zdravlju. Pa ipak, česte razmjene
izaslanika, čak i p o n u d e međusobnih ženidbi, kao i obraćanje babilonskog
kralja egipatskom s "brate moj" nužno navode na zaključak da je hijerarhija
u Babilonu bila dobro upoznata s religijskim zbivanjima u Egiptu. I ako se
Babilon zapitao: " Č e m u svo to komešanje oko 'boga Ra kao zvijezde koja se
vraća?'", morao je shvatiti da se radi o " M a r d u k u kao planetu koji se vraća"
— o Nibiruu koji dolazi.
S obzirom na to da je tradicija promatranja nebesa u Mezopotamiji
bila mnogo starija i naprednija nego u Egiptu moguće je, dakako, da su
184
KRIŽ NA OBZORU
babilonski kraljevski astronomi došli do zaključaka u vezi s Nibiruovim po-

vratkom bez egipatske p o m o ć i te da su čak bili ispred Egipćana. Bilo kako
bilo, u trinaestom stoljeću pr. n. e. kasitski su kraljevi počeli na različite
načine nagovještavati vlastite f u n d a m e n t a l n e vjerske promjene.
G o d i n e 1260. na prijestolje u Babilonu uspeo se novi kralj i uzeo ime
K a d a š m a n - E n l i l — teoforično ime koje z a č u d o iskazuje štovanje Enlila.
To nije bila efemerna gesta, jer njega su na prijestolju tijekom sljedećeg
stoljeća slijedili kasitski kraljevi koji su nosili teoforična i m e n a koja su
iskazivala štovanje ne samo prema Enlilu nego i p r e m a A d a d u — što je
i z n a n e đ u j u ć a gesta koja daje naslutiti želju za božanskim p o m i r e n j e m .
Da se očekivalo nešto neobično vidljivo je i iz tekstova na k o m e m o r a t i -
v n i m s p o m e n i c i m a zvanim kudurru — "zaobljeno k a m e n j e " — koji su
postavljani kao k a m e n i međaši.
SLIKA 69
185
POSLJEDNJI DANI
Kudurru je na sebi imao ispisan tekst s uvjetima graničnog sporazuma

(ili dodjele zemlje) i zakletvama d a n i m da se sporazum održi, te je bio po-
svećen simbolima nebeskih bogova. Na crtežima su se često nalazili božan-
ski zodijački simboli —svih dvanaest (slika 72); iznad njih su bili znakovi
za Sunce, Mjesec i Nibiru. Na d r u g o m crtežu (slika 73) Nibiru je prikazan
u drušrvu Zemlje (sedmog planera) i Mjeseca (simbol sjekača p u p č a n e vr-
pce za N i n m a h ) .
Tu je značajno da N i b i r u više nije bio prikazivan simbolom Krilatog

diska, nego na nov način — kao planet blještavog križa — što odgovara
o n o m e kako su ga u " D a v n i m d a n i m a " opisali S u m e r a n i , kao blješravi pla-
net koji će uskoro postati "Planet križanja".
Takav način prikazivanja N i b i r u a , koji dugo nije bio vidljiv, simbolom
blještavog križa postajao je sve rašireniji i uskoro su kasitski kraljevi iz Babi-
lona taj simbol pojednostavili s a m o na znak križa te na svojim kraljevskim
p e č a t i m a njime zamijenili simbol krilatog diska (slika 74). Taj simbol kri-
ža, koji izgleda kao kršćanski "malteški križ" m n o g o kasnije, u istraživa-
njima drevnih rezbarija u k a m e n u poznat je kao "kasitski križ". Kao što
pokazuje drugi prikaz, simbol križa odnosio se na planet koji očigledno nije
bio Sunce, koje je prikazano zasebno, uz polumjesec i simbol Marsa u obliku
šesterokrake zvijezde (slika 7 5 ) .
186
KRIŽ NA OBZORU
SLIKA 75
S p o č e t k o m prvog risućljeća pr. n. e. Nibiruov simbol križ se iz Ba-

bilonije proširio na pečate u obližnjim zemljama. U odsutnosti kasitskih
vjerskih ili književnih tekstova, stvar je pretpostavke kakva mesijanska oče-
kivanja su mogla pratiti takve promjene u prikazima. Kakva god bila, i n t e n -
187
POSLJEDNJI DANI
zivirala su silinu n a p a d a enlilitskih država — Asirije, Elama — na Babilon

i njihovo opiranje M a r d u k o v o j h e g e m o n i j i . Ti su n a p a d i usporili, ali ne i
spriječili k o n a č n o prihvaćanje znaka križa u samoj Asiriji. Kao što otkrivaju
kraljevski s p o m e n i c i , asirski su ga kraljevi nosili, vrlo i s t a k n u t o , na svojim
prsima, blizu srca (slika 76), kao što pobožni katolici d a n a s nose križ. To
je bila izuzetno z n a č a j n a gesta kako u vjerskom tako i u a s t r o n o m s k o m
smislu. Da je to t a k o đ e r bila rasprostranjena pojava sugerira činjenica da
su i u Egiptu p r o n a đ e n i prikazi s k r a l j e m - b o g o m koji p o p u t svojih asirskih
p a n d a n a na prsima nosi z n a k križa, (slika 77).
SLIKA 76
Prihvaćanje znaka križa za simbol N i b i r u a u Babilonu, Asiriji i drugdje

nije bilo i z n e n a đ u j u ć a novina. Taj z n a k bio je korišten i prije — u p o t r e -
bljavali su ga Sumerani i Akađani. "Nibirit — neka Križanje bude njegovo
ime!" stoji u Epu o stvaranju. U sldadu s t i m se njegov simbol - križ - u su-
188
KRIŽ NA OBZORU
m e r s k i m k a m e n o r e z i m a koristio za označavanje N i b i r u a , ali tada je uvijek

ojačavao njegov Povratak u vidljivost.
SLIKA 77
Enuma Eliš, Ep o stvaranju, j a s n o navodi da je n a k o n nebeske bitke s

T i a m a t o m N a p a d a č prošao veliku orbitu oko Sunca i vratio se na poprište
bitke. Kako j e T i a m a t kružio oko Sunca na ravnini zvanoj ekliptika (kao što
to čine i drugi članovi p l a n e t a r n e obitelji našeg S u n c a ) , Invazor se m o r a o
vratiti na to mjesto na nebesima; a kada to čini, orbitu za o r b i t o m , p r i l i k o m
svakog prolaska njegova se orbita križa s ravninom ekliptike. Jednostavan
n a č i n da se to ilustrira je prikazati orbitu poznatog Halleyjevog k o m e t a
(slika 78) koja, u vrlo s m a n j e n o m mjerilu, oponaša orbitu N i b i r u a : nje-
gova n a g n u t a orbita dovodi ga, d o k se približava S u n c u , s j u g a , s donje
strane e k l i p t i k e , blizu U r a n a . Z a t i m pravi l u k iznad ekliptike te zaokreće
oko S u n c a , "pozdravljajući" S a t u r n , J u p i t e r i M a r s ; z a t i m se spušta i siječe
189
POSLJEDNJI DANI
ekliptiku blizu mjesta N i b i r u o v e nebeske bitke s T i a m a t o m — na mjestu

Klizanja (označeno s "X") — i nestaje, da bi se opet vratio kada mu to p r o -
piše njegova orbitalna s u d b i n a .
SLIKA 78
Ta točka na n e b e s i m a i u v r e m e n u je Križanje — tada, navodi se u

Enumi Elisu, p l a n e t A n u n n a k i j a postaje Planet križa:
Planet NIBIRU:
Raskrižje nebesa i Zemlje zauzet će...
Planet NIBIRU:
Središnje mjesto on drži...
Planet NIBIRU:
Što se neumorno s Tiamatom križa.
Neka "Križanje" bude njegovo ime!
Sumerski tekstovi koji o b r a d u j u p r i j e l o m n e događaje u sagi čovječan-

stva pružaju n a m specifične n a z n a k e u pogledu p e r i o d i č n i h pojavljivanja
190
KRIŽ NA OBZORU
p l a n e t a A n u n n a k i j a — otprilike svakih 3.600 g o d i n a , i uvijek u k l j u č n i m

t r e n u c i m a u povijesti Z e m l j e i Čovječanstva. U takvim je t r e n u c i m a planet
bio nazivan N i b i r u te je na k a m e n o r e z i m a — č a k i u r a n i m s u m e r s k i m
v r e m e n i m a — prikazivan kao križ.
Povijesni zapisi o t o m e p o č i n j u s P o t o p o m . N e k o l i k o zapisa koji se
bave p o t o p o m povezali su tu katastrofu s p o j a v o m nebeskog boga, N i b i r u a ,
u dobu Lava (oko 10.900 g o d i n a pr. n. e . ) . "Zviježđe Lava o d m j e r i l o je
vodeni bezdan", stoji u j e d n o m e . D r u g i tekstovi opisali su kako se u t r e n u -
tku p o t o p a N i b i r u pojavio kao blješrava zvijezda te je i slikovno p r i k a z a n u
skladu s t i m o p i s o m (slika 79):
SLIKA 79
Kada viknu "poplava!"

To je bog Nibiru...
Gospodin čija je sjajna kruna stravom prožeta;
Svakog dana unutar Lava on je u plamenu.
Planet se vratio, p o n o v n o pojavio, i p o n o v n o postao " N i b i r u " kada je

čovječanstvu p o d a r e n o ratarstvo i stočarstvo, s r e d i n o m osmog tisućljeća pr.
n. e.. Slikovni prikazi (na c i l i n d r i č n i m p e č a t i m a ) s t e m o m p o č e t k a poljo-
privrede i m a l i su z n a k križa koji je predstavljao vidljivi N i b i r u na z e m a l j -
skom nebu (slika 8 0 ) .
191
POSLJEDNJI DANI
Naposljetku, i za S u m e r a n e najnezaboravnije, planet je još j e d a n p u t

bio vidljiv kada su Anu i Antu oko 4000 g. pr. n. e., u dobu Bika, došli na
Zemlju u državnički posjet. U njihovu je čast utemeljen grad koji je kasnije
tisućljećima bio poznat kao U r u k . Izgrađen je zigurat i s njegovih se terasa,
kada se smračilo, p r o m a t r a l o nebo. Kada se pojavio N i b i r u , o d j e k n u o je
povik: "Pojavi se lik Stvoritelja!" i svi prisutni počeli su pjevati hvalospjeve
u čast "planeta Gospodina Anua".
Nibiruova pojava na početku doba Bika značila je da je u t r e n u t k u he-

lijakalnog izlaska — kada sviće zora, ali je obzor još uvijek dovoljno t a m a n
da se vide zvijezde — zviježđe u pozadini bilo zviježđe Bika. M e đ u t i m ,
192
KRIŽ NA OBZORU
Nibiru se, brzo krstareći nebesima dok je obilazio oko Sunca, brzo ponovno
spustio i na mjestu "Križanja" prešao na drugu stranu planetarne ravnine
("ekliptike"). Tamo se prelazak vidio na pozadini koju je tvorilo zviježđe
Lava. Na nekoliko je prikaza, na cilindričnim pečatima i na astronomskim
pločicama, za označavanje Nibiruovog dolaska kada je Zemlja bila u dobu
Bika, a njegov se prelazak vidio ispred pozadine zviježđa Lava, upotrijebljen
znak križa (prikaz na cilindričnom pečatu, slika 8 1 , i kao što je nacrtano
na slici 8 2 ) .
3760 PR. N. E.
SLIKA 82
Promjena iz simbola krilatog diska u znak križa stoga nije bila novina:
to je bio povratak na način na koji je nebeski Gospodin prikazivan u rani-
j i m vremenima, ali samo onda kada je na svojoj velikoj orbiti prošao kroz
ekliptiku i postao Nibiru.
Kao i u prošlosti, p o n o v n o prikazivanje znaka križa označavalo je
ponovnu pojavu, ponovni dolazak u vidno polje, POVRATAK,
193
Jedanaesto poglavlje
DAN GOSPODINOV
P očetkom posljednjeg tisućljeća prije nove ere, pojava znaka križa bila
je vjesnik Povratka. U to je vrijeme također hram posvećen Jahvi u
Jeruzalemu zauvijek povezao sveto mjesto na kojem je izgrađen s tijekom
povijesnih zbivanja i mesijanskim očekivanjima čovječanstva. Vrijeme i
mjesto nisu bili slučajnost: skorašnji Povratak diktirao je pretvaranje bivšeg
Kotrolnog centra misije u hram.
U usporedbi s m o ć n i m imperijalnim silama tog vremena — Babiloni-
j o m , Asirijom, Egiptom — hebrejsko je kraljevstvo bilo patuljak. U odnosu
na velebnost njihovih gradova — Babilona, Ninive, Tebe — s njihovim
svetim četvrtima, ziguratima, h r a m o v i m a , procesijskim putovima, bogato
u k r a š e n i m vratima, veličanstvenim p a l a č a m a , visećim vrtovima, svetim
bazenima i riječnim l u k a m a — Jeruzalem je bio mali grad s na brzinu
izgrađenim z i d i n a m a i n e p o u z d a n o m opskrbom vodom. Pa ipak, tisućlje-
će kasnije J e r u z a l e m je živi grad, u našim srcima i na naslovnicama novi-
na, dok se grandioznost prijestolnica drugih naroda pretvorila u prašinu
i razmrvljene ruševine.
â t o se promijenilo na stvari? H r a m posvećen Jahvi što je izgrađen
u Jeruzalemu, te njegovi proroci čija su se proročanstva obistinila. Z a t o
smatramo da njihova proročanstva j o š uvijek nose ključ za budućnost.
DAN GOSPODINOV
Povezanost Židova s J e r u z a l e m o m i posebno s p l a n i n o m M o r i j o m

vuče korijene još iz vremena Abrahama. Kada je on ispunio svoj zadatak za-
štite zračne luke za trajanja Rata kraljeva, pozdravio g a j e Melkizedek, kralj
Ir-Shalema (Jeruzalema), "koji je bio svećenik Boga Svevišnjega". Tamo je
Abraham blagoslovljen, a zauzvrat se zavjetovao "pred Bogom Svevišnjim,
stvoriteljem neba i zemlje". Tamo je također, kada je Abrahamova vjera sta-
vljena na kušnju, Bog sklopio s njime savez. Pa ipak, prošlo je cijelo tisućlje-
će dok nisu nastupili pravo vrijeme i prave okolnosti da se izgradi hram.
Biblija navodi da je h r a m u Jeruzalemu bio jedinstven, što on doista
jest: njegova je svrha bila sačuvati "Vezu nebesa i Zemlje" koju je j e d n o m
činio D U R . A N . K 1 u sumerskom N i p p u r u .
Četiri stotine i osamdesete godine

poslije izlaska sinova Izraelovih iz zemlje egipatske,
četvrte godine kraljevanja svoga nad Izraelom,
drugog mjeseca,
počeo je Salomon graditi dom Jahvin.
Tako biblijski tekst u prvoj Knjizi o kraljevima (6: 1) govori o z n a m e -

nitom početku Salomonove gradnje Jahvinog h r a m a u Jeruzalemu i daje
nam točan d a t u m tog događaja. To je bio krucijalan, odlučujući korak čije
posljedice još uvijek osjećamo; n a d a l j e , mora se naglasiti da je to bilo
vrijeme kada su Babilon i Asirija prihvatili znak križa za navjestitelja
Povratka...
D r a m a t i č n a priča o jeruzalemskom h r a m u ne počinje s kraljem Sa-
l o m o n o m nego s kraljem Davidom, Salomonovim ocem. A priča o t o m e
kako je on postao kralj Izraela je priča koja otkriva božanski plan: priprema
za budućnost uskrsavanjem prošlosti.
Davidova ostavština (nakon četrdeset godina vladavine) uključivala je
bitno uvećano kraljevstvo koje je na sjeveru sezalo sve do Damaska (i uklju-
čivalo Mjesto slijetanja!), mnoge sjajne psalme i temelje za Jahvin hram. U
stvaranju ovog kralja i njegovog mjesta u povijesti ključnu su ulogu odigrala
195
POSLJEDNJI DANI
tri božanska poslanika, koji su u Bibliji navedeni kao "prorok N a t a n , vidjelac

Samuel i vidjelac Gad." Samuelu, svećeniku zaduženom za čuvanje Zavjetnog
kovčega, Bog je naložio da "odvede mladog Davida, sina Jišajevog, od čuvanja
ovaca da bude pastir Izraelov" i Samuel je "uzeo rog p u n ulja i pomazao ga
da vlada Izraelom."
Odabir mladog Davida, koji se brinuo za sWado svog oca, da bude pastir
Izraelov dvostruko je simboličan, budući da nas vraća u zlatno doba Sumera.
Njegovi kraljevi nazivali su se LU.GAL, "Veliki ljudi", m e đ u t i m nastojali su
zaraditi cijenjeni naslov EN.S, "Pravedni pastir". To je, kao što ćemo vidjeti,
bio tek početak Davidove i Hramove povezanosti s prošlošću Sumera.
David je svoju vladavinu započeo u Hebronu, južno od Jeruzalema, šWo
je također bio odabir ispunjen povijesnim simbolizmom. Prijašnji naziv He-
brona, kako se u Bibliji više puta ističe, bilo je Kiryat Arba, "urvrđeni grad
Arbe." A tko je bio Arba? "Arba bijaše velik čovjek m e đ u Anakovcima" — dva
biblijska izraza koji su hebrejski prijevodi od sumerskih L U . G A L i A N U N -
NAKI. Počevši s odlomcima u Knjizi brojeva, a zatim i u Jošui, Sucima i Lje-
topisima, Biblija izvještava d a j e Hebron bio središte p o t o m a k a "Anakovaca,
koji se kao Nefili broje" i tako ih povezuje s Nefilima iz šeste glave Postanka
koji su se ženili s ljudskim kćerima. U H e b r o n u su u vrijeme Izlaska i dalje
živjela trojica Arbinih sinova, te je Kaleb, sin Jefoneov, osvojio grad i poklao
ih u Jošuino ime. Davidovim odabirom da bude kralj u Hebronu njego-
vo je kraljevstvo bilo direktan nasljednik kraljeva povezanih s Anunna-
kijima iz sumerske predaje.
U Hebronu je vladao sedam godina, a zatim je svoju prijestolnicu pre-
selio u Jeruzalem. Sjedište njegova kraljevsrva— "grad Davidov" — izgrađen
je na planini Sion, malo južnije od planine Morije (na kojoj su Anunnakiji
izgradili platformu), od koje ga dijeli mala dolina (slika 83). Izgradio je Mi-
toh, "ispunjenje, kako bi ispunio prosror između dvije planine, a kao prvi
korak prema izgradnji, na platformi, Jahvinog hrama; m e đ u t i m , sve što mu je
bilo dopušteno da izgradi na planini Moriji bio je žrtvenik. Božja riječ, preko
proroka N a t a n a , glasila je da, budući je prolijevao krv u brojnim ratovima,
h r a m neće izgraditi on nego njegov sin Salomon.
196
DAN GOSPODINOV
SLIKA 83
Ojađen prorokovom p o r u k o m David je otišao i "sjeo pred Jahvu"

ispred Zavjetnog kovčega (koji je i dalje bio smješten u šatoru). Prihvaća-
jući Božju odluku, zatražio je nagradu za svoju vjernost: jamstvo, znak da
će doista Kuća Davidova biti ta koja će izgraditi h r a m i biti zauvijek bla-
goslovljena. Te noći, dok je sjedio ispred Zavjernog kovčega kraj kojega je
Mojsije bio razgovarao s Bogom, p r i m i o je Božji z n a m e n : d a n mu je Tavnit
— maketa b u d u ć e g h r a m a !
Tu priču lako bismo mogli smatrati n e i s t i n i t o m da nije činjenice da
je ono što se te noći dogodilo kralju Davidu i njegovom projektu h r a m a
bilo i d e n t i č n o "priči iz Z o n e s u m r a k a " sumerskog kralja G u d e j e , kojem
197
POSLJEDNJI DANI
je više od tisuću g o d i n a prije toga, t a k o đ e r u viziji-snu, dana pločica s

a r h i t e k t o n s k i m n a c r t o m i kalup za opeke za izgradnju h r a m a u čast boga
N i n u r t e u Lagašu.
Pred kraj života kralj David pozvao je u J e r u z a l e m sve izraelske vođe,
uključujući plemenske poglavare i vojne zapovjednike, svećenike i poglava-
re od redova koji su služili kralja, te im ispričao o obećanju koje mu je dao
Jahve i naočigled okupljenih predao svom sinu S a l o m o n u "Tavnit h r a m a
i svih njegovih dijelova i ćelija... Tavnit koji je p r i m i o po D u h u . " Bilo je
toga još, jer David je Salomonu predao i "sve što mi Jahve napisa vlastitom
r u k o m da bi razjasnio djelo za koje on pribavi tavnit": Dakle, u p u t e za
upotrebu koje je napisao Bog. (1 Ljetopisi, glava 28).
Hebrejski izraz Tavnit se u engleskoj Bibliji kralja Jamesa prevodi kao
"uzorak" (engl. pattern; op. pre v.), a u recentnijim prijevodima kao "plan",
što sugerira da je Davidu dana neka vrsta arhitektonskog nacrta. N o , he-
brejska riječ za "plan" je Tokhnit. Tavnit je, s druge strane, izvedeno od ko-
rijenskog glagola u značenju "konstruirati, izgraditi, podići", pa je ono što
je d a n o Davidu i što je on dao svom sinu S a l o m o n u bio "izgrađeni model",
današnjim rječnikom - maketa. ( M e đ u arheološkim nalazima s drevnih
lokaliteta diljem Bliskog istoka doista se mogu naći m a k e t e bojnih kola,
brodova, radionica te čak m a k e t e velikih zigurata.)
Biblijske Knjige o Kraljevima i Knjige Ljetopisa navode precizne mjere
i konstrukcijske pojedinosti H r a m a , kao i arhitektonska rješenja korištena
pri njegovoj gradnji. Os h r a m a išla je smjerom istok-zapad, čime je "vje-
čni hram" bio poravnat s ekvinocijem. Sagrađen je po sumerskom modelu
gradnje hramova te se sastojao od tri dijela: prednjeg dijela (Ulam na he-
brejskom), velike središnje dvorane (Hekhal na hebrejskom, što potječe od
sumerskog E.GAL, "Veliko boravište") i Svetinje nad svetinjama za Zavje-
tni kovčeg. Ta najunutarnjija sekcija zvala se Dvir ("Govornik") b u d u ć i da
se p u t e m Zavjetnog kovčega Bog bio obratio M o jsiju.
Kao i kod sumerskih zigurata, koji su t r a d i c i o n a l n o bili građeni na

način da izražavaju seksagezimalnu koncepciju "baze šezdeset", Salomo-
nov h r a m također je u svojoj konstrukciji usvojio broj šezdeset: glavni dio
198
DAN GOSPODINOV
(dvorana) bio je dug šezdeset lakata (otprilike trideset metara), dvadeset

(šezdeset dijeljeno sa tri) lakata široka i sto dvadeset (šezdeset množeno sa
dva) lakata visoka. Svetinja nad svetinjama bila je dvadeset lakata dugačka,
dvadeset lakata široka, t a m a n dovoljno da primi Zavjetni kovčeg te dva
zlatna kerubina na njemu ("s krilima koja im se dodirivahu"). Pisani mate-
rijali i arheološka istraživanja pokazuju da je Kovčeg bio postavljen točno
na izvanrednu stijenu na kojoj je Abraham bio spreman žrtvovati svog sina
Izaka; njezin hebrejski naziv, Even Shatiyah, znači "kamen temeljac" i pre-
ma židovskim legendama od njega če se nanovo stvoriti svijet. U današnje
vrijeme prekriven je i okružen K u p o l o m na stijeni (slika 84). (O svetoj
stijeni te njezinoj zagonetnoj špilji i tajnim p o d z e m n i m prolazima čitatelji
mogu pronaći više u The Earth Chronicles Expeditions.)
SLIKA 84
Iako u usporedbi s neboderskim ziguratima njegove mjere nisu bile

m o n u m e n t a l n e , jeruzalemski je H r a m , kada je dovršen, bio istinski veličan-
199
POSLJEDNJI DANI
stven; bio je različit od bilo kojeg drugog tadašnjeg hrama u tom dijelu svijeta.
Za njegovo podizanje na platformu nije korišteno željezo ni željezna oruđa (kao
ni pri njegovoj izgradnji: sve alatke bile su od bakra ili bronce), A građevina
je iznutra bila obložena zlatom, čak su i zakovice k o j i m a su zlatne ploče bile
pričvršćene bili od zlata. Količine upotrijebljenog zlata (samo "za Svetinju nad
svetinjama šest stotina talenata suhog zlata; za zakovice pedeset zlatnih šekela")
bile su enormne, tolike da je Salomon naručio posebne brodove koji su zlato
dopremili iz Ofira (za koji se vjeruje d a j e u jugoistočnoj Africi).
Biblija ne daje nikakvo objašnjenje: ni neku zabranu korištenja bilo čega
izrađenog od željeza niti kakav propis u skladu s kojim bi sve unutar H r a m a
moralo biti obloženo zlatom. Možemo samo nagađati da se željezo izbjegavalo
zbog njegovih magnetskih svojstava, a da se zlato koristilo jer je najbolji vodič
električne struje.
Znakovito je da se jedina dva druga primjera hramova iznutra obloženih
zlatom nalaze na drugoj strani svijeta. Jedan je veliki h r a m u Cuzcu, prijestolni-
ci Inka u Peruu, u kojem je bio obožavan Virakoča, veliki bog Južne Amerike.
H r a m se zvao Korikanča ("Zlatna ograda"), jer je njezina Svetinja nad sveti-
njama bila potpuno optočena zlatom. Drugi je Puma-Punku na obali jezera
Titikaka u Boliviji, u blizini glasovitih ruševina Tiwanakua. Tamošnje ruševine
sastoje se od ostataka četiri kamene zgrade (nalik komorama) čiji su zidovi,
podovi i stropovi, svaki, bili izrezani od po jednog golemog kamenog bloka.
Četiri građevine bile su iznutra u cijelosti obložene zlatnim pločama koje su
bile pribijene zlatnim čavlima. Opisujući te lokalitete (i to kako su ih Španjolci
opljačkali) u svojoj knjizi Izgubljena kraljevstva, sugerirao sam da su 4000. g. pr.
n. e. u njemu boravili Anu i Antu.
Prema Bibliji, na tom golemom pothvatu sedam su godina morali raditi
deseci tisuća radnika. Što je, dakle, bila svrha tog D o m a Jahvinog? Kada je sve
bilo spremno svećenici su uz mnogo pompe i ceremonije donijeli Zavjetni kov-
čeg i postavili ga u Svetinju nad svetinjama. Č i m je Kovčeg spušten, a zastori
koji su Svetinju nad svetinjama odvajali od velike dvorane navučeni, "oblak
ispuni dom Jahvin i svećenici ne mogaše od oblaka stajati i nastaviti službe."
Tada je Salomon izgovorio molitvu zahvalnicu:
200
DAN GOSPODINOV
"Gospode koji odluči prebivati u oblaku:

Izgradih ti uzvišen dom
da u njemu zauvijek prebivaš...
Iako nebesa tebe ne mogu obuhvatiti,
Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa, naše prošnje.
"Potom se Jahve ukaza Salomonu noću i reče mu: 'Uslišao sam tvoju
molitvu i izabrao to mjesro da mi bude dom štovanja... S nebesa uslišat ću
molitve mog naroda i oprostiti mu grijehe... Sada sam, dakle, izabrao i po-
svetio ovaj dom da moj Shem bude tamo zauvijek" (IIljetopisi, glave 6-7).
Riječ Shem — ovdje i ranije, kao na primjer u uvodnim recima šeste
glave Postanka — najčešće se prevodi kao "ime". Još u svojoj prvoj knjizi
Dvanaesti planet sugerirao sam da se taj izraz izvorno i u relevantnom kon-
tekstu odnosi na ono što su Egipćani zvali "nebeski brod", a Sumerani MU
— "leteći stroj" — bogova. U skladu s tim, h r a m u Jeruzalemu, izgrađen
na kamenoj platformi, sa Zavjetnim kovčegom postavljenim na tu stijenu,
trebao je služiti kao zemaljska veza s nebeskim božanstvom — kako za ko-
munikaciju tako i za slijetanje njegovog letećeg stroja!
U cijelom H r a m u nije bilo nijednog kipa, idola ili kumira. Jedini pre-
dmet u njemu bio je sveti Zavjetni kovčeg, a "u kovčegu nije bilo ništa osim
dviju ploča koje su dane Mojsiju na Sinaju."
Za razliku od mezoporamskih hramova zigurata, od Enlilovog u N i p -
puru do Mardukovog u Babilonu, ovaj h r a m nije bio mjesto boravka bo-
žanstva, mjesto u kojem je bog živio, jeo, spavao i k u p a o se. To je bila Kuća
štovanja, mjesto k o n t a k t a s božanskim; to je bio hram za božansku
prisutnost O n o g a koji boravi u oblacima.
Kaže se da slika govori tisuću riječi; to je svakako točno kada i m a m o

malo odgovarajućih riječi, no mnogo relevantnih slika.
Otprilike u vrijeme kada je jeruzalemski hram dovršen i posvećen
Onome koji boravi u oblacima, tamo gdje su takvi prikazi božanskog bili
201
POSLJEDNJI DANI
uobičajeni i dozvoljeni — prije svega u Asiriji — u svetim rezbarijama u

k a m e n u došlo je do zamjetne promjene. Kao "Onoga koji boravi u oblaci-
ma" prikazivali su, sasvim očito, boga Ašura, pokazujući njegovo p u n o lice
ili samo njegovu ruku, često kako drži luk — što je prikaz koji podsjeća na
j e d n u od biblijskih priča o luku u oblaku koji se pojavio kao božji z n a m e n
u vremenu nakon Potopa.
SLIKA 86a
202
DAN GOSPODINOV
SLIKA 86b
Otprilike stoljeće kasnije u asirskim prikazima pojavila se nova inačica
Boga u oblaku. Klasificirani kao "božanstvo u krilatom disku", jasno su
prikazivali božanstvo u n u t a r simbola krilatog diska, samostalno (slika 86a)
ili u društvu Zemlje (sedam točaka) i Mjeseca (polumjesec) (slika 8 6 b ) .
Budući da je Krilati disk predstavljao Nibiru, to je moralo biti božanstvo
koje dolazi s Nibiruom. T a d a je j a s n o da su tiprikazi implicirali očekiva-
nja ne samo skorog dolaskaplaneta nego i njegovih božanskih stanovni-
ka, vjerojatno na čelu sa samim Anuom.
Promjene u rezbarijama i simbolima koje su počele sa z n a k o m križa
bile su izraz dubljih očekivanja, sveobuhvatnih promjena i opsežnijih pri-
prema koje je zahtijevao očekivani Povratak. M e đ u t i m , očekivanja i pri-
preme u Babilonu nisu bili isti kao u Asiriji. Kod jednog su mesijanska
očekivanja bila usredotočena na boga, ili bogove, koji su već bili tamo; kod
drugoga su se očekivanja odnosila na boga, odnosno bogove, koji se trebaju
uskoro vratiti i ponovno pojaviti.
U Babilonu su očekivanja bila uglavnom vjerska — M a r d u k o v mesi-
janski preporod preko njegova sina Nabua. Oko 960. g. pr. n. e. poduzeti
su veliki napori da se nastave stari obredi Akitu u sklopu kojih se javno čita-
la revidirana Enuma Eliš — koja je M a r d u k u pripisivala stvaranje Zemlje,
preoblikovanje nebesa (Sunčevog sustava) i oblikovanje čovjeka. Dolazak
203
POSLJEDNJI DANI
Nabua iz njegovog svetišta u Borsippi (malo južnije od Babilona) da odigra

krucijalnu ulogu u obredima bio je ključni dio preporoda. U skladu s t i m ,
babilonski kraljevi koji nisu vladali između 900. g. pr. n. e. i 730. g. pr. n.
e. nastavili su nositi imena povezana s M a r d u k o m i, mnogi m e đ u njima,
imena povezana s N a b u o m .
Promjene u Asiriji bile su više geopolitičke; povjesničari to vrijeme —
oko 9 6 0 . g. pr. n. e. — smatraju p o č e t k o m neoasirskog carskog razdoblja.
Osim zapisa na s p o m e n i c i m a i zidovima palača, glavni izvor informacija
o tadašnjoj Asiriji ljetopisi su asirskih kraljeva u kojima su oni g o d i n u za
g o d i n o m zapisivah što su činili. Sudeći po t i m ljetopisima, njihova glavna
preokupacija bilo je osvajanje. S besprimjernom žestinom asirski su kraljevi
kretali na j e d a n vojni pohod za d r u g i m , ne samo da bi zavladali starim
S u m e r o m i A k a d o m , nego i onime šro su smatrali k l j u č n i m za Povrarak:
Mjestima povezanim sa svemirom.
Da je to bila svrha njihovih pohoda vidljivo je ne samo iz njihovih ci-

ljeva nego i iz velikih k a m e n i h reljefa na zidovima asirskih palača iz devetog
i osmog stoljeća pr. n. e. (koje se može vidjeri u n e k i m od vodećih svjeWskih
muzeja). Kao i na n e k i m c i l i n d r i č n i m p e č a t i m a , na njima su prikazani kralj
i visoki svećenik u praWnji krilatih kerubina — anunnakijskih "asWronauWa"
204
DAN GOSPODINOV
— d o k raspoređeni oko Drvera života d o č e k u j u boga u K r i l a t o m disku

(slike 87 a,b). Božanski dolazak očito je bio očekivan!
SLIKA 87b
Povjesničari p o č e t a k tog neoasirskog razdoblja povezuju s uspostavom

nove kraljevske dinastije u Asiriji, kada je prijestolje u N i n i v i zauzeo T i -
glar Pileser II. Obrazac povećavanja m o ć i i ugleda kod kuće We osvajanja,
razaranja i pripajanja u inozemsrvu posWavili su njegovi sin i u n u k , koji su
ga slijedili kao kraljevi Asirije. Z a n i m l j i v o je da je njihova prva meWa bilo
p o d r u č j e oko rijeke Khabur, s njegovim v a ž n i m Wrgovačkim i vjerskim sre-
dišrem — H a r a n o m .
N j i h o v i nasljednici nasWavili su Wim p u t e m . ýesto noseći ista i m e n a kao
i p r e t h o d n i proslavljeni kraljevi (otuda n u m e r a c i j e I, II, III i t a k o d a l j e ) ,
sljedeći kraljevi proširili su asirsko p o d r u č j e u svim smjerovima, no s pose-
b n i m n a g l a s k o m na obalne gradove i gorje La-ba-an ( L i b a n o n ) . O k o 8 6 0 .
g. pr. n. e. kralj Ašurnasirpal II — koji je na prsima nosio simbol križa (vidi
sliku 76) — hvalio se z a u z i m a n j e m feničkih o b a l n i h gradova Tira, S i d o n a
i Gebala (Biblosa) re u s p i n j a n j e m na C e d r o v u p l a n i n u s n j e z i n i m svetim
m j e s t o m , s t a r i m a n u n n a k i j s k i m M j e s t o m slijetanja.
205
POSLJEDNJI DANI
Njegov sin i nasljednik Šalmaneser III zabilježio je da je tamo podignuta

komemorativna stela koja to mjesto naziva BitAdini. Njezino ime doslovno
znači "Rajsko boravište", i po tom istom nazivu bilo je poznato biblijskim
prorocima. Prorok Ezekijel podvrgnuo je kralja Tira oštroj kritici zato što se
smatrao bogom zbog toga što je bio na tom svetom mjestu i "kretao se po-
sred ognjena kamenja", a prorok Amos naveo ga je kada je govorio o skorom
Danu Gospodinovom.
SLIKA 88
Kao što se moglo očekivati, Asirci su svoju pozornost zatim usmjerili

na drugo mjesto povezano sa svemirom. Nakon Salomonove smrti, njegovi
suprotstavljeni nasljednici podijelili su njegovo kraljevstvo na "Judeju" (s Je-
ruzalemom kao prijestolnicom) na jugu i "Izrael" i njegovih deset plemena
na sjeverX. Na njegovom najpoznatijem ispisanom spomeniku, C r n o m obe-
lisku, Šalmaneser III je zabilježio kako mu izraelski kralj Jehu odaje počast te
ga, u prizoru u kojem dominira simbol Nibirua, Krilati disk, prikazao kako
kleči, iskazujući podložnost (slika 88). I Biblija i asirski ljetopisi zabilježili su
kasniju invaziju Tiglat Pilesera III (744.-727. pr. n. e.) na Izrael, odcjeplji-
vanje njegovih boljih provincija i djelomični izgon njegovih voÿa. Zatim je,
206
DAN GOSPODINOV
722. g. pr. n. e., njegov sin Šalmaneser V pregazio ono što je ostalo od Izraela,
prognao sve Izraelce i zamijenio ih strancima: deset plemena je nestalo, njiho-
vo boravište ostalo je trajni misterij. (Zašto i kako je, na povratku iz Izraela,
Šalmaneser bio kažnjen te ga je na prijestolju naglo zamijenio još j e d a n sin
Tiglat Pilesera također je neriješen misterij.)
N a k o n što su već osvojili Mjesto slijetanja, Asirci su sada bili n a d o m a k
konačne nagrade, Jeruzalema; m e đ u t i m ponovno su odgodili konačni na-
pad. Biblija to objašnjava tako što sve pripisuje volji Jahve; pregled asirskih
zapisa sugerira da je ono što su učinili u Izraelu i Judeji bilo sinkronizirano
s o n i m e što su poduzeli glede Babilona i M a r d u k a .
N a k o n z a u z i m a n j a mjesta povezanog sa svemirom u L i b a n o n u — no
prije p o k r e t a n j a vojnih p o h o d a na J e r u z a l e m — Asirci su poduzeli be-
sprimjeran korak za p o m i r e n j e s M a r d u k o m . G o d i n e 729. pr. n. e. Tiglat
Pileser III ušao je u Babilon, otišao u njegovu svetu četvrt i "držao M a r -
duka za ruke". To je bila gesta od velike vjerske i d i p l o m a t s k e važnosti:
M a r d u k o v i svećenici potvrdili su p o m i r e n j e pozvavši Tiglat Pilesera da
sudjeluje u M a r d u k o v o m p r i č e s n o m obroku. N a k o n toga je Tiglat Pilese-
rov sin Sargon II, n a p r e d u j u ć i prema jugu, u m a r š i r a o u područja starog
Sumera i Akada te se n a k o n z a u z i m a n j a N i p p u r a vratio da u đ e u Babilon.
G o d i n e 710. pr. n. e. poput svog oca tijekom novogodišnjih obreda "pri-
mio je M a r d u k a za ruke".
Z a d a t a k osvajanja preostalog lokaliteta povezanog sa svemirom zapao
je Sargonovog nasljednika Sanheriba. N a p a d na Jeruzalem 704. g. pr. n. e.,
u vrijeme jeruzalemskog kralja Ezekije, obilato je zabilježen kako u Senhe-
ribovim ljetopisima tako i u Bibliji. No, dok Senherib u svojim zapisima
govori samo o uspješnom z a u z i m a n j u judejskih provincijskih gradova, Bi-
blija daje p o d r o b n u priču o t o m e kako je m o ć n a asirska vojska opsjedala
Jeruzalem i kako je bila čudesno uništena J a h v i n o m voljom.
N a k o n što su opkolili Jeruzalem i uhvatili njegove stanovnike u klo-
pku, Asirci su započeli psihološki rat te braniteljima gradskih zidina izvi-
kivali obeshrabrujuće riječi, uključujući pogrde na račun Jahve. Šokirani
kralj Ezekija, ožalošćen je razderao svoju odjeću i u H r a m u se molio "Jahvi,
207
POSLJEDNJI DANI
Bogu Izraelovom, koji stoluje n a d k e r u b i m a , Bogu j e d i n o m nad svim ze-

maljskim kraljevstvima" za p o m o ć . Kao odgovor, prorok Izaija prenio mu
je Božju p o r u k u : asirski kralj nikad neće ući u grad, n a k o n neuspjeha će se
vratiti kući i W a m o će ga ubiWi.
Te iVte noći iziđe anđeo Jahvin

Ipobi u asirskome taboru
Stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi.
Ujutro kad je valjalo ustati, gle,
Bijahu ondje sve sami mrtvaci.
Sanherib podiže tabor i ode.
Vratio se u Ninivu.
KRALJEVI II, 19: 35-36
Kako bi se p o b r i n u l a da čitatelj shvati da se proročanstvo dokraja obi-

stinilo, biblijska priča nastavlja: "I Sanherib ode, i vrati se u N i n i v u ; j e d n o -
ga d a n a , k a d a se u h r a m u klanjao svome b o g u . . . Adramelek i Sareser ubiše
ga m a č e m i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin
mu Asar-Hadon."
Biblijski post skriptum zapanjujuće je Wočan: Senheriba su doista ubili
njegovi vlastiti sinovi A d r a m e l e k i Sareser 6 8 1 . g. pr. n. e. Po drugi puW su
asirski kraljevi koji su napali Izrael ili Judeju bili mrWvi čim su se vraWili.
D o k je proročansrvo — pretkazanje onoga što se tek treba dogoditi

— u biti ono što očekuje prorok, proroci hebrejske Biblije bili su više RG
toga. Od samog počerka, kao što je d a n o do znanja u Levitskom zakoniku,
prorok nije smio biti onaj "tko bi se bavio gatanjem, č a r a n j e m , vračanjem
i čarobnjašrvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se
obraćao na pokojnike" — prilično opsežan popis različitih proricatelja iz
susjednih zemalja. Njihova misija kao Nabiha— "Glasnika" — bila je pre-
nositi kraljevima i n a r o d i m a J a h v i n e riječi. Kao šWo je jasno izraženo u Eze-
208
DAN GOSPODINOV
kijinoj moliWvi, dok su Sinovi Izraelovi bili Njegov Izabrani narod, On je

bio "jedini Bog svim narodima".
Biblija govori o p r o r o c i m a od Mojsija na dalje, m e ÿ u W i m samo pe-
tnaest proroka i m a vlastite knjige u Bibliji. M e d u n j i m a su tri "glavna"
— Izaija, Jeremija i Ezekijel te dvanaest "sporednih". Njihovo proročko
razdoblje započelo je s p r o r o k o m A m o s o m u Judeji (oko 7 6 0 . g. pr. n. e.)
te H o š e j o m u Izraelu ( 7 5 0 . g. pr. n. e . ) , a završilo s M a l a h i j o m (oko 450. g.
pr. n. e.). Kako su očekivanja PovraWka p o p r i m a l a oblik, Wako su se geopoli-
tika, religija i a k t u a l n a zbivanja spajali da bi poslužili kao temelj biblijskog
proročansrva.
Biblijski proroci imali su funkciju Čuvara vjere, bili su moralni i eti-
čki k o m p a s svojim kraljevima i narodu; nadalje, bili su promaWrači i pre-
Wkazivači događaja na svjetskoj pozornici We su posjedovali neobično točno
znanje o zbivanjima u d a l e k i m z e m l j a m a , o dvorskim i n t r i g a m a u stranim
prijestolnicama i o t o m e koji se bogovi gdje štuju, kao i zapanjujuće p o -
znavanje povijesti, geografije, trgovačkih p u t o v a i v o j n i h p o h o d a . Takvo
poznavanje sadaãQjosti spajali su sa znanjem o prošlosti kako bi pre-
WNazali budućnost.
Za hebrejske proroke Jahve nije bio samo El Elyon — "Vrhovni Bog"
— i nije bio samo Bog n a d bogovima, El Elohim, nego univerzalni Bog
— Bog svih naroda, čitave Zemlje, svemira. Iako je njegovo boravište bilo
na nebesima, skrbio je za svoje djelo — Z e m l j u i njezine narode. Sve što se
je dogodilo bilo je po njegovoj volji, a njegovu volju provodili su poslani-
ci — bilo anđeli, bilo kralj, bilo narod. Prihvaćajući sumersku distinkciju
između p r e d o d r e đ e n e sudbine i usuda kojeg karakWerizira slobodna volja,
Proroci su smaWrali da se b u d u ć n o s t može preWkazaWi zaWo što je sve u n a -
prijed isplanirano, ali da se na p u t u do toga sWvari m o g u promijeniti. Na
primjer, Asirija se povremeno nazivala "pruWom Božjeg gnjeva" kojim su se
kažnjavali drugi narodi, ali kada bi posWXpila n e p o t r e b n o okrutno odnosno
izvan d o p u š t e n i h granica, sama bi Asirija zbog Woga bila podvrgnuta kazni.
Č i n i se da su proroci ne samo u pogledu tekućih događaja nego i u
pogledu b u d u ć n o s t i davali dvoznačnu p o r u k u . Na primjer, Izaija je pro-
209
POSLJEDNJI DANI
rokovao da će čovječanstvo zadesiti Dan gnjeva kada će se svim narodima

(uključujući Izrael) suditi, kada će se sve kazniti, ali i da se treba veseliti idi-
ličnom vremenu kada će vukovi živjeti zajedno s jaganjcima, ljudi prekovati
svoje mačeve u plugove, a Sion biti svjetionik svim narodima.
To proturječje zbunjivalo je generacije stručnjaka za Bibliju i teologa,
m e đ u t i m p o m n o razmatranje prorokovih riječi dovodi nas do zapanjuju-
ćeg otkrića: o S u d n j e m d a n u se govorilo kao o Danu Gospodinovom;
mesijansko vrijeme se očekivalo u posljednjim danima; također, to dvoje
nisu ni sinonimi niti su pretkazani kao istovremeni događaji. To su bila dva
različita događaja koja su se imala dogoditi u različitim vremenima:
Jedan, Dan Gospodinov, dan Božjeg suda, bio je blizu;
Drugi, koji najavljuje dobronamjerno doba, tek se trebao dogoditi,
negdje u budućnosti.
Jesu li riječi izgovorene u Jeruzalemu odjek rasprava u Ninivi i Babi-
lonu oko toga koji vremenski ciklus vrijedi za budućnost bogova i ljudi
— Božansko vrijeme povezano s orbitom Nibirua ili zodijačko nebesko
vrijeme? Kako se osmo stoljeće pr. n. e. bližilo kraju, u sve tri prijestolnice
nedvojbeno se znalo da ta dva vremenska ciklusa nisu jednaka; a u Jeru-
zalemu su biblijski proroci, govoreći o skorom Danu Gospodinovom u
stvari govorili o povratku Nibirua.
Sve otkako je u uvodnom poglavlju Postanka uvrstila skraćenu verziju

sumerskog epa o Stvaranju, Biblija prepoznaje postojanje Nibirua i njegovo
periodično vraćanje u blizinu Zemlje, te se prema njemu odnosi kao o još
j e d n o m — u ovom slučaju nebeskom — izrazu Jahve kao univerzalnog
Boga. Psalmi i Knjiga o Jobu govore o nevidljivom Nebeskom Gospodi-
nu koji je "na visini nebeskoj izmjerio krug". Prisjećaju se prve pojave tog
Nebeskog boga — kada se sudario s T i a m a t o m (u Bibliji zvanog Tehom,
kao i Rahab ili Rabah, "Bahati"), uništio ga, stvorio nebesa i "zakovanu
narukvicu" (Asteoridski pojas), te "Zemlju objesio u praznini". Prisjećaju
se i vremena kada je nebeski Gospodin uzrokovao Potop.
210
DAN GOSPODINOV
Dolazak N i b i r u a i nebeski sudar, uslijed kojeg je Nibiru prešao na veću

orbitu, slavi se u veličanstvenom psalmu broj 19:
Nebesa slavu Božju kazuju,

Navije'sta zakovana narukvica djelo ruku njegovih...
Na nebesima suncu razape šator,
te ono k'o junak veselo teče po putu.
Polazi ono s jednog kraja nebeskog,
i na drugom kraju dovršava kruženje svoje.
Približavanje Nebeskog Gospodina u t r e n u t k u Potopa smatralo se pre-

tečom onoga što će se dogoditi sljedeći put kada se vrati nebeski Gospodin.
(Psalam 77: 6, 17-19):
Spominjem se djela Gospodinovih,

Sjećam se tvojih pradavnih čudesa...
Vode te ugledaše. Bože, ugledaše te vode i ustuknuše.
Strijele tvoje poletješe,
Oblaci zatutnjiše gromom.
Munje rasvijetliše krug zemaljski,
Zemlja se zatrese i zadrhta.
Proroci su te ranije pojave uzimali kao pokazatelj onoga što se može

očekivati. Očekivali su da će D a n Gospodinov (da citiram proroka Joela)
biti d a n kada će se "zemlja tresti, sunce će i mjesec pomračiti i zvijezde će
ustegnuti svjetlost svoj... D a n velik i vrlo strašan."
Proroci su tijekom otprilike tri stoljeća riječ o Jahvi pronijeli Izraelom
i svim n a r o d i m a . Najraniji od petnaest zapisanih proroka bio je Amos; on
je Božji glasnik ("Nabih") počeo biti oko 7 6 0 . g. pr. n. e.. Njegova proro-
čanstva pokrila su tri razdoblja ili faze: pretkazao je asirske n a p a d e u bliskoj
budućnosti, skori Sudnji dan, te završno vrijeme mira i izobilja. Govoreći
u ime " G o s p o d i n a Jahve koji otkriva prorocima svoje tajne", opisao je D a n
211
POSLJEDNJI DANI
Gospodinov kao d a n kada će "Sunce zaüi u p o d n e , a Zemlja biWi u mraku

u po' bijela dana. Obraćajući se o n i m a koji "štuju planete i zvijezde bogova
svojih", usporedio je predstojeći D a n s događajima Potopa, kada se "dan
pretvorio u mrklu noć, a vode morske izlile se na površinu zemlje". U p o z o -
rio je te štovatelje retoričkim p i t a n j e m : (Amos 5: 18):
Teško onima koji čeznu za Danom Gospodnjim!

Sto će za vas značiti Dan Gospodnji?
Jer tada će biti tama, a ne svjetlo.
Pola stoljeća kasnije prorok Izaija povezao je proročanstva o " D a n u

Gospodnjem" s k o n k r e r n i m geografskim lokaliretom, s " P l a n i n o m dogo-
vorenog vremena," mjestom "na sjevernim obroncima" te je kralju koji se
ramo zapurio rekao sljedeće: "Evo, dolazi d a n Gospodnji, strašan od bijesa
i od gnjeva usplamtjeloga, da zemlju u grozan prizor prervori i da grešnike
iz nje istrijebi." On je, osim roga, ono što će se uskoro dogoditi usporedio
s P o t o p o m , prisjećajući se vremena kada je "Gospodin došao kao oluja od
bijesnih valova", te je dolazeći dan opisao kao nebesku pojavu koja će utje-
cati na Zemlju (Izaija 13: 10,13):
Jer nebeske zvijezde a ni zvijezda njihova

neće više sjati svjetlošću;
pomrčat će sunce ishodeći
i mjesec neće više svijetliti...
Nebesa će se potresti,
maknut će se zemlja s mjesta;
Kada Gospodin nad vojskama bude na križanju
u dan kada se izlije gnjev njegov.
U ovom proročanstvu je najuočljivija identifikacija D a n a G o s p o d i n o -

vog s v r e m e n o m kada "Gospodin nad vojskama" — nebeski, planetarni
Bog — "bude na križanju". To su iste riječi koje su u p o t r i j e b l j e n e u e p u
212
DAN GOSPODINOV
Eniima Eliš kada se opisuje kako je n a p a d a č koji se sukobio s T i a m a t o m

dobio ime N I B I R U : "Križanje će biti njegovo ime!"
Poslije Izaije i prorok Hošea predvidio je D a n Gospodinov kao vrije-
me kada će nebesa i Zemlja "odgovoriti" j e d n o na drugo — dan nebeskih
pojava koje će se odražavati na Zemlji.
D a l j n j i m istraživanjem proročansrava kronološkim redoslijedom or-
krivamo da su u s e d m o m stoljeću prije nove ere proročke objave dobile
hitniji Won i da su bile eksplicitnije: D a n Gospodinov biW će Sudnji dan za
sve narode, U K L J U Č U J U Ć I Izrael, m e đ u t i m prvensWveno za Asiriju zbog
o n o g što je učinila, te za Babilon zbog onoga što će učiniti, i Dan je blizu,
ide vrlo brzo —
Blizu je veliki dan Gospodinov —

Bližnje i žurno dolazi!
Gorak je glas dana Gospodinova.
Dan gnjeva, onaj dan!
Dan nevolje i tjeskobe!
Dan užasa i pustošenja!
Dan pomrčine i naoblake!
Dan tmina i magluština!
SEFANIJA I: 14-15
N e p o s r e d n o prije 600. g. pr. n. e. prorok H a b a k u k molio se "Bogu

koji dolazi u godinama koje su blizu" i koji će u n a t o č svog g n j e v a p o k a z a -
ti milost. H a b a k u k je očekivanog nebeskog G o s p o d i n a opisao kao blješteći
planet— isto kao što je Nibiru bio prikazan u S u m e r u i Akadu. Pojavit će
se, rekao je Prorok, na j u ž n i m nebesima:
Bog stiže sjuga...

Veličanstvo njegovo zastire nebesa,
zemlja mu je puna slave.
Sjaj mu je k'o svjetlost,
213
POSLJEDNJI DANI
zrake sijevaju iz, njegovih ruku,

ondje mu se krije sila.
Riječ pred njim ide,
a užareno ugljevlje ide za njim.
Stade da izmjeri zemlju;
Vide ga, i dršću narodi.
HABAKUK 3:3-6
Hitnost proročanstava povećala se s početkom šestog stoljeća pr. n. e..

"Blizu je dan Gospodinov " - objavio je prorok Joel. "Dan Gospodinov bli-
zu je svim narodima"- izjavio je i p r o r o k O b a d i j a . O k o 570. g. pr. n. e. p r o -
roku Ezekijelu dana je sljedeća hitna božanska poruka (Ezekijel, 30: 2-3):
Sine čovječji, prorokuj i reci:

Ovako govori Gospodin Bog:
Kukajte: Jao dana!
Jer se bliži dan.
Bliži se dan Gospodinov!
Ezekijel je u to vrijeme, nakon što g a j e babilonski kralj Nabukodono-

zor prognao zajedno s ostalim judejskim voÿama, bio daleko od Jeruzalema.
Mjesto progonstva gdje su se zbila Ezekijelova proročanstva i slavna vizija
nebeskih kola bilo je na obalama rijeke Khabur, na području Harana.
Ta lokacija nije bila slučajna, jer završni dio sage o Danu Gospo-
dinovom — te o Asiriji i Babilonu — imao se odigrati ondje gdje je
Abrahamovo putovanje započelo.
214
Dvanaesto poglavlj
P O D N E V N A TAMA
D ok su hebrejski proroci pretkazivali p o d n e v n u t a m u , što su "drugi

narodi" očekivali s povratkom Nibirua?
Sudeći po njihovim zapisima i crtežima, očekivali su prekid sukoba
bogova, blagonaklona vremena za čovječanstvo i veliku teofaniju. Čekalo
ih je, kao što ćemo vidjeti, golemo iznenađenje.
U anticipaciji velikog događaja, u Ninivi i Babilonu svećenički kadrovi
za p r o m a t r a n j e nebesa mobilizirani su da opažaju nebeske pojave i t u m a č e
njihovo značenje. Pojave se p o m n o bilježilo i o njima izvještavalo kraljeve.
Arheolozi su u ostacima kraljevskih i hramskih knjižnica pronašli pločice s
takvim zapisima i izvještaje koji su u m n o g i m slučajevima bili razvrstani po
temi ili planetu kojeg su promatrali. M e đ u najpoznatijima je zbirka koja je
— u drevnim v r e m e n i m a — sastavljena od sedamdeset glinenih pločica, a
poznata je pod nazivom Enuma Anu Enlil. U njoj su izvještaji o opserva-
cijama planeta, zvijezda i zviježđa razvrstani prema nebeskom Putu A n u a
i Putu Enlila — koji obuhvaćaju nebesa od trideset stupnjeva do zenita na
sjeveru (vidi sliku 53).
Isprva su se opservacije t u m a č i l e uspoređivanjem pojava s astronom-
skim bilješkama iz sumerskih vremena. P r e m d a napisane na akadskom jezi-
ku (jeziku Babilona i Asirije), u izvještajima o opažanjima nebesa koristilo
POSLJEDNJI DANI
se mnogo sumerske terminologije i m a t e m a t i k e , a p o n e k a d su sadržavali

bilješku pisara da su prevedeni sa starijih sumerskih pločica. Takve pločice
služile su kao "priručnici za astronomiju", We su im na temelju prijašnjih
iskustava govorile kakvo je proročansko značenje pojedinog fenomena:
Kada se Mjesec u njegovo vrijeme ne bude vidio:

Doći će do napada na moćan grad.
Kada komet dođe na put Sunca:

Prinosi s polja će se smanjiti,
i dvaput će doći do previranja.
Kada Jupiter bude pratio Veneru:

Molitve naroda doprijet će do bogova.
Kako je vrijeme prolazilo, opažanja u izvještajima bila su sve češće

p r a ć e n a vlastitim t u m a č e n j i m a svećenika. "U noći se S a t u r n približio
M j e s e c u . S a t u r n je planet Sunca. Ovo je značenje: To je p o g o d n o za kra-
lja." Zamjerljiva p r o m j e n a uključivala je p o k l a n j a n j e posebne pozornosti
p o m r č i n a m a ; pločica (sada se nalazi u British M u s e u m u ) sa s t u p c i m a b r o -
jeva n a l i k r a č u n a l n i m a služila je za predviđanje p o m r č i n a Mjeseca pedeset
godina u n a p r i j e d .
S u v r e m e n a istraživanja dovela su do zaključka da se p r o m j e n a na
novi, a k W u a l n i m o d e l a s t r o n o m i j e dogodila u o s m o m stoljeću pr. n. e.,
kada je n a k o n razdoblja pustošenja i kraljevskih prevraWa u Babilonu i
Asiriji s u d b i n a We dvije zemlje stavljena u ruke novih, m o ć n i h kraljeva:
Tiglar-Pilesera III ( 7 4 5 . - 7 2 7 . pr. n. e.) u Asiriji i N a b u n a s a r a ( 7 4 7 . - 7 3 4 .
g. pr. n. e.) u Babiloniji.
N a b u n a s a r ("Onaj kojeg štiti N a b u " ) već je u drevnim v r e m e n i m a sla-
vljen kao inovaWor i pokretač na području astronomije. Jedan od njegovih
prvih poteza bila je obnova h r a m a posvećenog Samašu u Sipparu, "središtu
kulta" boga Sunca u drevnom Sumeru. K t o m u , izgradio je opservatorij u
216
PODNEVNA TAMA
Babilonu, usavršio kalendar (naslijeđe iz Nippura) i uveo svakodnevno iz-

vještavanje kralja o nebeskim pojavama i njihovom značenju. Prvenstveno
je zbog tih njegovih poteza na vidjelo izašlo obilje astronomskih podataka
koji rasvjerljavaju kasnije događaje.
I Tiglat-Pileser je, na svoj vlastiti način, bio aktivan. Njegovi ljetopisi
sadrže opise gotovo neprekidnih vojnih pohoda te hvalisanja osvojenim gra-
dovima, brutalnim smaknućima lokalnih kraljeva i plemsWva We masovnim
progonstvima. Njegova uloga, te uloga njegovih nasljednika Salmanesera V
i Sargona II u propasti Izraela i progonstvu izraelskog naroda (deseW izgu-
bljenih p l e m e n a ) , kao i Senheribov pokušaj da osvoji Jeruzalem, opisani
su u p r e t h o d n o m poglavlju. Bliže domovini, ti asirski kraljevi sada su bili
zauzeti pripajanjem Babilonije "držanjem M a r d u k a za ruke". Sljedeći asir-
ski kralj, EsaUhadon (680.-669. g. pr. n. e.) objavio je da su mu "i Ašur i
M a r d u k dali mudrost", zavjetovao se u Mardukovo i Nabuovo ime We počeo
nanovo graditi hram Esagil u Babilonu.
U povijesnim udžbenicima Esarhadon se uglavnom pamti po svom
uspješnom napadu na Egipat (675.-669. g. pr. n. e.). Svrha napada, koliko
je Wo moguće utvrditi, bila je zaustaviti egipatske pokušaje da se "upliću u
Kanaan" i dominiraju Jeruzalemom. U svjedu budućih događaja vrijedi
spomenuti rutu koju je Esarhadon izabrao: umjesro da ide najkraćim pu-
rem, na jugozapad, napravio je znatan obilazak i pošao prema sjeveru, do
Harana Tamo je, u srarom h r a m u boga Sina, zaWražio božji blagoslov
njegovog osvajačkog pohoda. I Sin mu je, oslanjajući se na štap i u praWnji
Nuskua (božanskog glasnika bogova) dao svoj blagoslov.
Esarhadon je zatim krenuo prema jugu, silovito prodirući kroz istočni
Mediteran kako bi došao do Egipta. Znakovito je da je zaobišao grad kojeg
Senherib nije uspio osvojiti — J e r u z a l e m . Također je znakovito d a j e napad
na Egipat i obilaženje Jeruzalema — kao i, naposljetku, sudbinu same Asi-
rije — desetljećima ranije bio prorokovao prorok Izaija (10: 24-32).
Esarhadon je bio vrlo geopolitički aktivan i nije zanemarivao astro-
nomske zahtjeve tih vremena. Uz vodstvo bogova Samaša i Adada, u Ašuru
(gradu, asirijskom središtu kulta) podigao je "Kuću mudrosti" — opserva-
217
POSLJEDNJI DANI
torij — i na svojim s p o m e n i c i m a slikovno prikazao Sunčev sustav s dva-

naest članova uključujući Nibiru (slika 8 9 ) . Do još raskošnije svete četvrti
sada su vodila nova, m o n u m e n t a l n a vrata koja su — prema prikazima na
c i l i n d r i č n i m p e č a t i m a — bila izgrađena po uzoru na Anuov portal na N i -
biruu (slika 9 0 ) . To je naznaka o t o m e kakva su očekivanja u vezi s Povra-
t k o m bila u Asiriji.
218
PODNEVNA TAMA
Svi ti vjersko-politički potezi sugeriraju da su se Asirci pobrinuli da

naprave sve potrebno za bogove. Tako je potkraj sedmog stoljeća pr. n. e.
Asirija bila spremna za očekivani Povratak planeta i bogova. Otkriveni tek-
stovi — uključujući pisma koja su kraljevima slali njihovi vodeći astronomi
— otkrivaju anticipaciju idiličnog, utopijskog vremena.
Kada Nibiru dosegne vrhunac,

Zemlje će živjeti sigurno,
Zaraćeni kraljevi će se pomiriti;
Bogovi će saslušati molitve
I uslišati prošnje.
Kada Planet nebeskog prijestolja

Postane sjajniji,
Bit će poplava i suša.
Kada Nibiru dosegne svoj perigej,

Bogovi će podariti mir.
Teškoće će nestati,
Zapreke će se razmrsiti.
Očito je da se očekivalo planet koji će se pojaviti, uzdići se na n e -

besima, postati sjajniji i na svom perigeju, na mjestu "križanja", postati
N I B I R U (Planet križa). Nadalje, kao što su pokazali portal i druge građevi-
ne, s povratkom Nibirua očekivala se repriza prijašnjeg Anuovogposjeta
Zemlji. Sada je bilo na svećenicima-astronomima da p r o m a t r a j u nebesa i
opaze pojavu planeta; m e đ u t i m , gdje su ga u nebeskom prostranstvu trebali
tražiti te kako će prepoznati planet dok je još daleko na nebesima?
Sljedeći asirski kralj Ašurbanipal (668.-630. pr. n. e.) pronašao je rješenje.
Povjesničari smatraju da je Ašurbanipal bio najučeniji asirski kralj, bu-
dući da je osim akadskog poznavao druge jezike, uključujući sumerski, te
je čak tvrdio da može čitati "zapise od prije poplave". Hvalio se, osim toga,
219
POSLJEDNJI DANI
daje n a u č i o tajno znakovlje neba i Z e m l j e . . . i proučavao nebesa s m a j -

storima proricanja."
Neki suvremeni istraživači smatraju i da je on bio "prvi arheolog", a
b u d u ć i da je susWavno sakupljao pločice s lokacija koje su već u to vrijeme
bile drevne — p o p u r N i p p u r a , U r u k a i Sippara u negdašnjem S u m e r u .
Uz to, slao je specijalizirane timove da razvrstavaju i pljačkaju takve plo-
čice u prijestolnicama zemalja koje su Asirci zauzeli. Pločice su na kraju
dolazile u glavnu knjižnicu gdje su ih Wimovi pisara proučavali te prevodili
i prepisivali izabrane tekstove iz prijašnjih tisućljeća. (Posjetitelj M u z e j a
drevnog Bliskog istoka u Istanbulu može pogledati izložbu tih pločica
koje su u r e d n o posložene na o r i g i n a l n i m p o l i c a m a , pri č e m u je na po-
čeWku svake police "kaWaloška pločica" s p o p i s o m svih drugih tekstova na
toj polici.)
P r e m d a p r i k u p l j e n e pločice pokrivaju širok spekrar Wema, p r o n a đ e n o
pokazuje da se posebna pažnja posvećivala p o d a c i m a povezanim s nebesi-
ma. M e đ u isključivo a s t r o n o m s k i m tekstovima nalazile su se pločice koje
su p r i p a d a l e nizu p o d n a s l o v o m " D a n Bela"— Dan Gospodinov! N a d a -
lje, važnima su se smatrale epske priče i pripovijesti o dolascima i odlasci-
ma bogova, a posebno ako su rasvjeWljavale prolaske N i b i r u a . Enurna Eliš
— Ep o sWvaranju koji je opisao kako je planet koji je upao u Sunčev su-
stav postao N i b i r u —prepisivao se, prevodio i nanovo prepisivao. IsWo je
bilo i sa zapisima koji su govorili o Velikoj poplavi, kao šWo su epovi Atra
Hasis i Gilgames. Iako se za sve njih čini da su l e g i t i m a n dio prikupljanja
znanja u kraljevskoj knjižnici, slučajno su se sve pločice bavile slučajevima
Nibiruovihpojavljivanja — i stoga s njegovim sljedećim približavanjem.
M e d u isključivo a s t r o n o m s k i m tekstovima prevedene su i nedvoj-
beno p o m n o p r o u č a v a n e bile u p u t e za opažanje Nibiruovog dolaska te
za njegovo prepoznavanje kada se pojavi. U babilonskom WeksWu koji je
zadržao izvornu sumersku t e r m i n o l o g i j u stoji:
Planet boga Marduka:

po njegovoj pojavi SHUL.PA.E;
220
PODNEVNA TAMA
na visini od trideset stupnjeva; SAG.ME.NIG.

Kada dođe na sredinu neba: NIBIR U.
D o k se za prvi navedeni planer ( S H U L . P A . E ) smatra da je J u p i t e r

(no mogao bi biti i S a t u r n ) , i m e sljedećeg ( S A G . M E . N I G ) moglo bi biti
samo inačica za Jupiter, no neki smatraju da se radi o M e r k u r u ( ' ) . Slični
tekstovi iz N i p p u r a , u kojima su sumerska i m e n a p l a n e t a prevedena kao
U M U N . P A . U D . D U i S A G . M E . G A R , sugerirali su da će N i b i r u "najavi-
ti" planet Saturn, te da će n a k o n dizanja na trideset stupnjeva biti blizu
Jupitera. Drugi tekstovi (npr. pločica poznata kao K.3124) navode da će
nakon prolaska p l a n e t a S H U L . P A . E i S A G . M E . G A R — za koje ja držim
da su S a t u r n i J u p i r e r — "Planet M a r d u k ući u Sunce" (Wj. dosegnuti pe-
rigej, točku na p u t a n j i najbližu S u n c u ) i "postati N i b i r u . "
1 Iscrpni astronomski p o d a c i koji su bili Otkriveni već u d e v e t n a e s t o m te p o č e t k o m dvadese-

tog stoljeća privukli su pozornost, vrijeme i strpljenje velikih z n a n s t v e n i h umova koji su „asirologiju"
briljantno spojili s a s t r o n o m i j o m . U prvoj knjizi Z e m a l j s k i h kronika. Dvanaestom planetu, o b r a đ e n je
rad i uvrštena su postignuća ljudi poput, i z m e đ u ostalih, Franza Kuglera, Ernsta W e i d n e r a , Ericha Ebe-
linga, H e r m a n a H i l p r e c h t a , Alfieda J e r e m i a s a , Morrisa Jastrowa, Albertas Schotta i Th. G. Pinchesa.
Njihov je z a d a t a k otežavala č i n j e n i c a d a j e isti kakkabu (bilo koje nebesko tijelo, u k l j u č u j u ć i p l a n e t e ,
n e p o m i č n e zvijezde i konstelacije) m o g a o imati više od j e d n o g i m e n a . Već sam t a m o , također, ista-
k n u o osnovni nedostatak njihova rada: svi su oni pretpostavili da S u m e r a n i i drugi drevni narodi nisu
mogli znati (služeći se "golim o k o m " ) za planete iza S a t u r n a . Zbog toga, kad god bi se s p o m e n u l o ime
planeta koje nije bilo j e d n o od p r i h v a ć e n i h naziva za "sedam p o z n a t i h kakkabani"— Sunce, Mjesec,
Merkur, Venera, M a r s , J u p i t e r i S a t u r n — pretpostavljalo bi se da je to još j e d a n naziv za nekoga od te
"poznate sedmorice". Glavna žrtva tog pogrešnog stava bio je N i b i r u ; kad god bi se navodio babilonski
ekvivalent "planeta M a r d u k a " , pretpostavljalo se da je to drugo ime za J u p i t e r o d n o s n o M a r s ili (prema
nekim e k s t r e m n i m m i š l j e n j i m a ) čak za M e r k u r . Nevjerojatno je da suvremeni astronomi glavne struje
nastavljaju svoj rad temeljiti na pretpostavci "samo sedam" usprkos g o l e m o j količini dokaza koji govore
suprotno i pokazuju da su S u m e r a n i poznavali pravi oblik i sastav našeg Sunčevog sustava, počevši od
imenovanja vanjskih p l a n e t a u epu Enurna Eliš, ili četiri tisuće i petsto g o d i n a starog prikaza p o t p u -
nog, dvanaesteročlanog Sunčevog sustava, sa S u n c e m u središtu, na c i l i n d r i č n o m pečatu VA/243 u
berlinskom muzeju (slika 91), ili prikaza dvanaest p l a n e t a r n i h simbola na asirskim ili b a b i l o n s k i m
spomenicima, i taNo dalje.
221
POSLJEDNJI DANI
SLIKA 91
D r u g i tekstovi daju jasnije indicije o N i b i r u o v o j p u t a n j i , kao i o vre-

m e n s k o m okviru njegovog pojavljivanja:
Od Jupitera,
planet napreduje prema Zapadu.
Od Jupitera,
planet povećava svoj sjaj,
i u zodijaku Raka postat će Nibiru.
Veliki planet:
Njegova pojava: tamno-crvena.
Dijeli nebesa napola
Dok stoji u Nibiruu.
Kada se u z m u zajedno, a s t r o n o m s k i tekstovi iz v r e m e n a A š u r b a n i p a l a

opisuju planet koji se pojavljuje na rubu Sunčevog sustava, diže se i postaje
vidljiv kada dode do J u p i t e r a (ili čak još prije, kod S a t u r n a ) , a z a t i m zavija
p r e m a dolje, p r e m a ravnini ekliptike. Na svom p e r i g e j u , kada je najbliže
S u n c u (prema t o m e , i Z e m l j i ) , p l a n e t — na mjestu Križanja — "u zodija-
222
PODNEVNA TAMA
SLIKA 92
ku Raka 'postaje Nibiru. To se, kao što priloženi shematski dijagram (koji
nije u omjeru) pokazuje, moglo dogoditi samo kada je do izlaska Sunca na
dan proljetnog ekvinocija dolazilo u zodijaku Bika — a za trajanja zodija-
čkog doba Ovna. (slika 9 2 ) .
Takve indicije o orbiti Nebeskog Gospodina i njegovoj ponovnoj po-
javi, koje kao kartu neba ponekad koriste zviježđa zodijaka, nalaze se i u
odlomcima Biblije, tako pokazujući da je to znanje moralo biti rašireno na
i n t e r n a c i o n a l n o j razini:
"U J u p i t e r u će se vidjeti tvoje lice" - stoji u psalmu 17. "Gospodin će
s juga d o ć i . . . njegovo blistavo veličanstvo sjat će kao svjetlost" - proriče
prorok H a b a k u k (glava 2). "Usamljen On kroči Nebesima, iznad najviših
Dubina; prolazi kraj Velikog Medvjeda, Oriona i Siriusa i zviježđa Juga" -
stoji u Knjizi o Jobu (glava 9). A prorok Amos (5: 9) pretkazao je: "Njegovo
nasmiješeno lice uzdiže se iznad Bika i Ovna; od Bika ka Strijelcu On će
krenuti." Ti stihovi opisuju planet koji prolazi najvišim nebesima te krećući
se orbitom u smjeru kazaljke na satu — "retrogradno", rekli bi astronomi
223
POSLJEDNJI DANI
— dolazi preko j u ž n i h zviježđa. To je p u t a n j a slična putanji Halleyjevog

kornera (vidi sliku 7 8 ) , samo m n o g o većeg razmjera.
Detaljni prijevodi sumerskih opisa ceremonija šro su pratile državni
posjet A n u a i A n t u Zemlji oko 4000. g. pr. n. e. na akadski jezik bilo je vrlo
indikativno za Ašurbanipalova očekivanja. Odlomci koji se bave boravkom
A n u a i AnWu u U r u k u opisuju kako je u predvečerje na "najvišu razinu tornja"
bio postavljen promatrač koji je pazio na pojave planeta te ih j e d n u za dru-
gom objavljivao sve dok se nije pojavio "Planet velikog A n u a od nebesa", na-
kon čega su svi bogovi, okupljeni da dočekaju božanski par, recitirali pjesmu
" O n o m e koji je sve sjajniji, nebeskom planeWu Gospodina Anua" i pjevali hi-
m n u "Slika Stvoritelja se uzdigla". Dugi Wekstovi dalje opisuju ceremonijalne
objede, povlačenje u noćne odaje, procesije sljedećeg dana i tako dalje.
M o ž e m o o p r a v d a n o zaključiti da se A š u r b a n i p a l bavio prikuplja-
n j e m , u s p o r e đ i v a n j e m , p r e v o đ e n j e m i p r o u č a v a n j e m svih starijih teksto-
va koji su mogli: a) s v e ć e n i c i m a - a s t r o n o m i m a dati smjernice kako da u
n a j r a n i j e m m o g u ć e m t r e n u t k u u o č e povratak N i b i r u a i b) u p o z n a t i kralja
s p r o c e d u r a m a za ono što n a k o n toga treba u č i n i t i . Nazivanje N i b i r u a
"PlaneW nebeskog prijesWolja" vrlo je znakovito za kraljevska očekivanja,
a to su i prikazi asirskih kraljeva na veličansWvenim reljefima na zidovima
palača, na k o j i m a pozdravljaju boga u krilatom disku dok ovaj lebdi iznad
drveWa života (kao na slici 8 7 ) .
Saznati za pojavljivanje planeta što je prije m o g u ć e bilo je važno zato
da bi se moglo pripremiti za dolazak velikog boga prikazanog na njemu —
možda samog Anua?— i biti blagoslovljen dugim, a m o ž d a čak i vječnim
životom.
M e đ u t i m , to nije bilo suđeno.
N e d u g o nakon Ašurbanipalove smrti širom asirskog carstva izbile
su p o b u n e . Njegovi su sinovi izgubili vlast n a d Egiptom, Babilonijom i
E l a m o m . Na g r a n i c a m a asirskog carstva pojavile su se pridošlice izdaleka
— "horde" sa sjevera, M e d i j c i s istoka. Svugdje su lokalni kraljevi preuzeli
vlast i proglasili nezavisnost. Od posebne važnosti — kako neposredne Wako
i za b u d u ć e događaje — bilo je Babilonovo raskidanje dvojnog kraljevanja
224
PODNEVNA TAMA
s Asirijom. U sklopu novogodišnjih svetkovina 626. g. pr. n. e. babilonski

general čije ime — Nabupolasar ("Nabu čuva svoga sina") — implicira da
je tvrdio da je Nabuov sin bio je ustoličen za kralja nezavisne Babilonije.
Na j e d n o j pločici njegova je inauguracija opisana riječima: "Okupili su se
prinčevi zemalja; blagoslovili su Nabupolasara; otvarajući svoje šake, pro-
glasili su ga vladarom.
Ogorčenost zbog asirske brutalne vladavine bila je tolika d a j e Babilon
ubrzo pronašao saveznika za napad na Asiriju. Glavni i energični saveznik
bili su im Medijci (preci Perzijanaca) koji su bili doživjeli asirske provale i
brutalnost. Dok su babilonske snage prodirale u Asiriju s juga, Medijci su
napali s istoka We su 614. g. pr. n. e. — kao što su bili prorokovali hebrejski
proroci! — osvojili i spalili asirsku vjersku prijestolnicu Ašur. Kraljevska
prijesWolnica Niniva bila je sljedeća na redu. Do 612. g. pr. n. e. velika Asi-
riju bila je u rasulu. Asirija — zemlja "prvog arheologa" — sada je i sama
posWala zemlja arheoloških lokacija.
Kako se Wo moglo dogodiri zemlji čije je samo ime značilo "Zemlja
Ašura"? J e d i n o Wada moguće objašnjenje bilo je da su bogovi povukli svoju
zaštitu; mi ćemo pokazati d a j e sWvar zapravo bila mnogo složenija: povukli
su se sami bogovi — iz Asirije i sa Zemlje.
N a k o n toga počelo se odvijati posljednje i najnevjerojarnije poglavlje
sage o Povrarku, poglavlje u kojem će glavnu ulogu igrati Haran.
Zapanjujući slijed događaja propasti Asirije započeo je bijegom člano-

va asirske kraljevske obirelji u Haran. Tražeći Wamo od boga Sina zaštitu,
bjegunci su okupili ostatke asirske vojske i jednoga od izbjeglica proglasili
"kraljem Asirije". M e đ u t i m bog, čiji je grad Haran bio od davnina, nije se
odazvao. Godine 610. pr. n. e. babilonske snage osvojile su Haran i uni-
štile preostale asirske nade.
Bitka za nasljedsrvo Sumera i Akada bila je gotova; sada je isključivo
pravo na njega, uz blagoslov bogova, imao kralj u Babilonu. Babilon je po-
novno vladao zemljama koje su j e d n o m sačinjavale sveti "Sumer i Akad",
225
POSLJEDNJI DANI
čak je u m n o g i m tekstovima tog vremena Nabupolasar nosio naslov "kralj

Akada". On je vladavinu iskoristio da p r o m a t r a n j e neba proširi na N i p p u r i
Uruk, te su u n a r e d n i m krucijalnim g o d i n a m a neki od ključnih astronom-
skih tekstova došli iz ta dva nekadašnja sumerska grada.
Te iste sudbonosne godine, 610. pr. n. e. — z n a m e n i t e g o d i n e p u n e
z a p a n j u j u ć i h događaja, kao što ć e m o vidjeti — p o n o v n o snažni Egipat
t a k o đ e r je na svoje prijestolje postavio nepopustljivog i m p e r a t o r a po
i m e n u N e h o . Samo g o d i n u dana kasnije dogodio se j e d a n od n a j m a n j e
razumljivih geopolitičkih poteza tog v r e m e n a — n a j m a n j e razumljivih za
povjesničare, to jest. Egipćani, koji su prije bili na istoj strani kao i Babi-
lonci te se zajedno s n j i m a suprotstavljali asirskoj vladavini, n a g r n u l i su iz
Egipta p r e m a sjevera i pregazili područja i sveta mjesta koje su Babilonci
smatrali svojima. Egipćane je njihov prodor na sjever sve do Karkemiša
doveo nadohvat H a r a n a . K t o m u , u ruke su im pala dva mjesta povezana
sa svemirom, u L i b a n o n u i J u d e j i .
Iznenađeni Babilonci nisu to namjeravali trpjeti. Ostarjeli Nabupolasar
zadatak vraćanja ključnih mjesta povjerio je svom sinu N a b u k o d o n o z o r u
koji je već bio stekao ugled na b o j n o m polju. U lipnju 605. g. pr. n. e. kod
Karkemiša Babilonci su potukli egipatsku vojsku, oslobodili "svetu šumu u
Libanonu koju su N a b u i M a r d u k željeli" te potjerali Egipćane natrag sve
do Sinajskog poluotoka. N a b u k o d o n o z o r je zaustavio potjera tek kad mu
je iz Babilona stigla vijest o očevoj smrti. Požurio je natrag i te iste godine
bio proglašen kraljem Babilona.
Povjesničari nemaju objašnjenje za i z n e n a d n u egipatsku navalu i silinu
babilonske reakcije. N a m a je, m e đ u t i m , očito d a j e u srži tih događaja bilo
očekivanje Povratka. Doista, izgleda da se te 605. g. pr. n. e. smatralo d a j e
povratak neminovan, da možda čak kasni jer je te iste godine prorok Haba-
kuk u J e r u z a l e m u počeo propovijedati u Jahvino ime.
Pretkazujući budućnost Babilona i drugih nacija, prorok je upitao Ja-
hvu kada će doći D a n Gospodinov — dan kazne Božje za zemlje, uključu-
jući Babilon — a Jahve mu je ovako odgovorio:
226
PODNEVNA TAMA
Zapiãi viđenje,
Ureåi ga na pločice,
da ga čitač lako čita:
Jer ovo je viđenje samo za svoje zadano vrijeme:
Ispunjenju teži, ne vara;
Ako stiže polako, čekaj;
Jer odista će doći i neće zakasniti!
HABAKUK 2: 2-3
( " Z a d a n o v r i j e m e " j e , kao što ć e m o vidjeti, stiglo t o č n o p e d e s e t

godina potom.)
Četrdeset i tri g o d i n e Nabukodonozorove vladavine (605.-562. pr. n. e.)

smatraju se razdobljem d o m i n a n t n o g "neobabilonskog" carstva. To je bilo ra-
zdoblje o d l u č n i h akcija i brzih poteza jer nije bilo vremena na gubljenje: sve
bliži Povratak sada je pripadao Babilonu!
Kako bi ga se p r i p r e m i l o za očekivani Povratak, u Babilonu su u b r z a n o
provedeni opsežni renovacijski i graditeljski radovi. N j i h o v o žarište bila je
sveta četvrt u kojoj je obnovljen i n a n o v o izgrađen M a r d u k o v h r a m Esagil
(sada zvan j e d n o s t a v n o Bel/Ba'al, " G o s p o d i n " ) . Njegov zigurat sa s e d a m te-
rasa p r i p r e m l j e n je za p r o m a t r a n j e z v j e z d a n i h n e b e s a (slika 9 3 ) — baš k a o
što je napravljeno u U r u k u kada g a j e oko 4 0 0 0 . g. pr. n. e. posjetio A n u .
Sagrađen je novi procesijski put koji je u svetu četvrt vodio kroz g o l e m a
nova vrata: zidovi su im bili ukrašeni i od vrha do d n a prekriveni lijepim
g l a z i r a n i m c i g l a m a koje i d a n d a n a s privlače pozornost, b u d u ć i da su suvre-
m e n i ekskavatori iskopali procesijski p u t i vrata te ih, n a n o v o sastavljene,
izložili u m u z e j u Vorderasiatiches M u s e u m u Berlinu. Babilon, M a r d u k o v
Vječni grad, bio je p r i p r e m l j e n za Povratak.
" U č i n i o sam grad Babilon najglasovitijim m e d u svim z e m l j a m a i n a -

s e o b i n a m a ; njegovo sam i m e uzvisio da b u d e najhvaljenije od svih svetih
gradova" - napisao je N a b u k o d o n o z o r u svojim zapisima. Kako se čini, oče-
227
POSLJEDNJI DANI
SLIKA 93
kivalo se da će se bog koji dolazi s krilatim diskom spustiti na Mjesto slijeta-

nja u Libanonu, a zatim konzumirati Povratak ulaskom u Babilon kroz novi,
veličanstveni procesijski put i impozantna vrata (slika 94) — vrata nazvana
"Ištar" (alias IN.ANNA), koja je u Uruku bila "Anuova voljena", što je još
jedna indicija glede toga čiji Povratak se očekivao.
Istovremeno s tim očekivanjima Babilon je dobio ulogu novog Pupka
Zemlje — preuzevši pretpotopni Nippurov položaj DUR.AN.KI-ja, "veze
nebo-Zemlja". Da je to sada bila funkcija Babilona izraženo je time što je te-
meljnoj platformi zigurata bilo dodijeljeno sumersko ime E.TEMEN.AN.KI
("Hram temelja za nebesa-Zemlju), naglašavajući ulogu Babilona kao novog
"Pupka Zemlje" — ulogu jasno prikazanu na babilonskoj "Karti svijeta" (vidi
sliku 10). To je bila terminologija koja je oponašala opis Jeruzalema s Kame-
nom temeljcem koji je služio kao veza između nebesa i Zemlje!
N o a k o j e t o bilo o n o š t o j e N a b u k o d o n o z o r zamislio, tada j e B a -
bilon m o r a o zamijeniti postojeću poslijepotopnu vezu sa svemirom
— Jeruzalem.
Preuzevši nakon potopa ulogu Kontrolnog centra misije koju je prije
potopa držao Nippur, Jeruzalem je bio smješten u središtu koncentričnih
228
PODNEVNA TAMA
SLIKA 94
udaljenosti do drugih mjesta povezanih sa svemirom (vidi sliku 3). Naziva-

jući ga "pupkom Zemlje" (38: 12), prorok Ezekijel objavio je da je Jeruza-
lem za tu ulogu bio izabrao sam Bog:
Ovako veli Gospodin Jahve:

Ovo je Jeruzalem;
PostaviK ga u središte naroda,
Okruåih ga zemljama!
EZEKIJEL 5: 5
229
POSLJEDNJI DANI
Odlučan da tu ulogu preotme za Babilon, Nabukodonozor je poveo

svoje trupe na taj dotad neosvojivi plijen i 598. g. pr. n. e. zauzeo Jeruzalem.
Ovaj put je, kao što je bio upozorio prorok Jeremija, Nabukodonozor izvrša-
vao Božji gnjev na stanovnicima Jeruzalema zato što su se upustili u štovanje
nebeskih bogova: "Baala, Sunca, Mjeseca i zvijezda" (2 Kraljevi 23: 5) —po-
pis koji jasno uključuje Mardukov nebeski entitet!
Izgladnivši stanovnike Jeruzalema tri godine dugom opsadom, Nabu-
kodonozor je uspio pokoriti grad te zarobiti judejskog kralja Jojakima i
odvesti ga u Babilon. U progonstvo je odvedeno i judejsko plemstvo te
učena elita — između ostalih i prorok Ezekijel — kao i tisuće judejskih
vojnika i obrtnika. Naseljeni su na obale rijeke Khabur, u blizini Harana,
doma njihovih predaka.
Sam grad i h r a m ovaj su put ostali nedirnuti, no jedanaest godina
kasnije, 587. g. pr. n. e., Babilonci su se vratili u velikom broju. Taj put su
Babilonci, prema Bibliji, postupali po vlastitom nahođenju i spalili hram
koji je izgradio Salomon. Nabukodonozor u svojim zapisima za to nije dao
objašnjenje, osim uobičajenog — da udovolji željama "svojih bogova Na-
bua i Marduka". No, kao što ćemo uskoro vidjeti, pravi je razlog bio jedno-
stavan: uvjerenje da je Jahve otišao i da ga više nema.
Uništenje hrama bilo je šokantno i zlo djelo za koje su Babilon i njegov
kralj — kojeg su proroci ranije nazivali "prutom Jahvinog gnjeva" — trebali
biti oštro kažnjeni. "Osveta Jahve, Boga našega, osveta za hram njegov,
izvršit će se na Babilonu, objavio je prorok Jeremija (50: 28). Proričući pad
moćnog Babilona te njegovo uništenje od strane napadača sa sjevera — što
se obistinilo samo nekoliko desetljeća kasnije — Jeremija je također progla-
sio sudbinu bogova koje je Nabukodonozor bio zazvao:
Objavite narodima!
Razglasite, ne tajite, recite:
Bel je postiden: Marduk razbijen!

JEREMIJA 5 0: 2
230
PODNEVNA TAMA
Božja kazna za Nabukodonozora bila je razmjerna njegovom sveto-

grđu. Prema t r a d i c i o n a l n i m izvorima, u m r o je 562. g. pr. n. e. u agoniji,
sluđen b u b o m koja mu je kroz nos ušla u mozak.
Ni N a b u k o d o n o z o r niti itko od njegova tri krvna nasljednika (koji su

bili ubijeni ili na neki drugi način u k r a t k o m roku odstranjeni) nisu živjeli
dovoljno dugo da vide dolazak Anua na babilonska vrata. U stvari, taj se
dolazak nikada nije ni dogodio, premda se Nibiru vratio.
Činjenica je da su na astronomskim pločicama iz tog istog vreme-
na zabilježena opažanja Nibirua odnosno "planeta Marduka." O ne-
kima je izviješteno kao o z n a m e n j u . Na primjer, pločica katalogizirana kao
K.8688 obavještava kralja da će, ako se Venera pojavi "ispred" (tj. ako izađe
prije) Nibirua, usjevi propasti, a ako Venera izađe "iza" (tj. poslije) Nibirua,
"usjevi u zemlji će uspjeti". Nas više zanima skupina "kasnobabilonskih"
pločica p r o n a đ e n i h u U r u k u ; na njima su podaci iskazani u dvanaest mje-
sečnih zodijačkih stupaca, a tekstovi su povezani sa slikovnim prikazima.
Na j e d n o j od tih pločica (VA 7 8 5 1 , slika 95) u n u t a r planeta M a r d u k a ,
SLIKA 95
231
POSLJEDNJI DANI
smještenom i z m e đ u simbola za zviježđe Ovna s j e d n e i simbola za Zemlju

s druge strane, prikazan je sam M a r d u k . Drugi primjer je pločica VA 7847:
ona jedno konkretno opažanje u zvijezdu Ovna naziva "Danom kada
su se otvorila vrata velikog boga Marduka"— odnosno kada se pojavio
Nibiru; a ]aWim slijedi Rpis — "Dan boga Marduka"— kada se planeW pre-
mjestio na svojoj putanji te bio viđen u Vodenjaku.
Čak još znakovitija od dolaska planeta " M a r d u k a " u vidno polje s j u -
žnih nebesa i njegovog brzog posWajanja " N i b i r u o m " u središnjem nebe-
skom pojasu bila je j e d n a druga skupina, ovaj pur kružnih, pločica. Te su
pločice predstavljale "napredak unatrag" p r e m a sumerskim astronomskim
postavkama te su nebesku sferu dijelile na Wri puta (Enlilov put za sjeverni
dio nebesa, Eaov p u t za j u ž n i i Anuov put za središnji dio nebesa). Iznad ta
tri puta zatim je bilo položeno dvanaest zođijačko-kalendarskih segmenata,
kao što se vidi na otkrivenim f r a g m e n t i m a (slika 9 6 ) ; na stražnjim strana-
ma tih kružnih pločica bila su zapisana objašnjenja.
G o d i n e 1900. Theophilus G. Pinches izazvao je senzaciju na sastanku
drušrva Royal Asiatic Society u L o n d o n u u Engleskoj kada je objavio da je
uspio sastaviti čitav "astrolab" ("Uzimač zvijezda"), kako je nazivao pločicu.
Pokazao je d a j e to kružni disk podijeljen na tri k o n c e n t r i č n a dijela i, poput
pite, na dvanaest segmenata, što rezultira poljem koje se sastoji od trideset i
šest odsječaka. Svaki od trideset i šest odsječaka sadržavao je ime s kružićem
ispod njega, što je pokazivalo da se radi o nebeskom tijelu, i broj. Svaki
odsječak također je nosio ime mjeseca, tako da ih je Pinches n u m e r i r a o od
I do XII, počevši od mjeseca Nissan, (slika 9 7 ) .
Njegova je prezenracija, razumljivo, izazvala veliku senzaciju jer bio
im je predstavio babilonsku karWu neba podijeljenu na tri staze - Enlilo-
vu, Anuovu i Eaovu/Enkijevu - koja pokazuje koji su se planeti, zvijezde
i zviježđa na kojem području nebesa promatrali u kojem mjesecu cijele
godine. Rasprava oko identiteta nebeskih tijela (u čijem korijenu čuči po-
stavka "ništa iza Saturna") i značenja brojeva još nije okončana. Neriješeno
je i pitanje starosti — koje godine je astrolab napravljen We, ukoliko se radi
o kopiji starije pločice, koje je vrijeme na njemu prikazano? Mišljenja o
232
PODNEVNA TAMA
starosti varirala su od prije dvanaestog i trećeg stoljeća pr. n. e., većina se,
m e đ u t i m , slagala da je astrolab pripadao eri N a b u k o d o n o z o r a ili njegovog
nasljednika N a b u n a i d a .
Astrolab što ga je Pinches predsWavio u n a r e d n i m je raspravama bio
identificiran kao "P," no kasnije je preimenovan u "Astrolab A", b u d u ć i da
je otada sastavljen još j e d a n , poznat kao "Astrolab B".
233
POSLJEDNJI DANI
SLIKA 97
Iako ta dva astrolaba na prvi pogled izgledaju j e d n a k o , ipak su različiti.
Sto se tiče naše analize, ključna razlika je u t o m e što se u astrolabu "B" planet
identificiran kao Mul Neberu d Marduk — "Planet Nibiru boga M a r d u k a "
— nalazi na A n u o v o m p u t u , središnjem ekliptičnom pojasu (slika 9 8 ) , dok je
na astrolabu "A" planet identificiran kao MulMarduk— "Planet M a r d u k ( o v )
— prikazan na Enlilovom putu, na sjevernom dijelu nebesa (slika 9 9 ) .
P r o m j e n a i m e n a i položaja a p s o l u t n o je ispravna u k o l i k o dva astolaba
prikazuju planet koji se kreće — " M a r d u k " , kako su ga zvali Babilonci 1
234
PODNEVNA TAMA
SLIKA 98
došavši u vidno polje visoko na sjevernom dijelu neba (kao u astrolabu

, zavija nadolje prema ekliptici i postaje N I B I R U ("Križanje") kada
235
POSLJEDNJI DANI
SLIKA 99
presiječe ekliptiku na Anuovom putu (kao u " B " ) . D o k u m e n t a c i j a u dvije
faze koju n a m pružaju ta dva astrolaba pokazuje upravo ono što mi tvrdimo
cijelo vrijeme!
236
PODNEVNA TAMA
TeksWovi (poznati kao KAV 218, srupci B i C) priloženi uz kružne pri-

kaze uklanjaju svaku sumnju glede identiteta M a r d u k a / N i b i r u a :
[Mjesec] Adar:
Planet Marduk na Putu Anuovom:
Blistavi kakkabu ãto izlazi na jugu
nakon "ãto bogovi noći završe svoje zadatke,
i dijeli nebesa.
Taj kakkabu je Nibiru - bog Marduk.
Premda možemo biWL sigurni — zbog razloga koji će uskoro biti po-
dastrijeti — da opažanja iz svih tih "kasnobabilonskih pločica" nisu mogla
biti obavljena prije 640. g. pr. n. e., možemo također biti sigurni da se nisu
dogodila nakon 555. g. pr. n. e. jer to je godina kada je čovjek po i m e n u
N a b u n a i d postao posljednji kralj Babilonije koji je tvrdio da su legiWimnosW
njegove kraljevske časti potvrdila nebesa, da ga je "planet Marduk, visoko
na nebesima, bio pozvao po imenu." Pored te Wvrdnje izjavio je i kako je
u n o ć n o m viđenju vidio "Veliku zvijezdu i Mjesec." Pomoću Keplerovih
formula za putanje planeta oko Sunca izračunato je da je čiWavo razdoblje
Mardukove/Nibiruove vidljivosti iz Mezopotamije trajalo svega nekoliko
kratkih godina; sWoga Nabudaidova Wvrdnja o vidljivosti planeta postavlja
njegov povraWak u godine neposredno prije 555. g. pr. n. e.
D a k l e , koje je bilo t o č n o vrijeme povraWka? U rješavanje te zago-
netke uključen je još j e d a n aspekt: proročanstva o "podnevnoj t a m i "
— p o m r č i n i S u n c a — na D a n G o s p o d i n o v . Takva pomrčina doista se
i dogodila - 5 5 6 . g. pr. n. e.!
Pomrčine Sunca mnogo su rjeđe od pomrčina Mjeseca, m e đ u t i m nisu
posve neuobičajene; do njih dolazi kada Mjesec, dok na određeni način
prolazi između Zemlje i Sunca, privremeno prekrije Sunce. Tek mali dio
pomrčina Sunca su poWpune pomrčine. Područje na kojem se pomrčina
vidi, njezino Wrajanje te put p o t p u n e tame razlikuju se od prolaska do
prolaska zbog promjenjivog trostrukog orbiWalnog plesa Sunca, Zemlje i
237
POSLJEDNJI DANI
236
PODNEVNA TAMA
Mjeseca, te povrh toga zbog svakodnevnog kruženja Zemlje i p r o m j e n e

nagiba njezine osi.
Ma koliko p o m r č i n e Sunca bile rijetke, mezopotamska a s t r o n o m i -
ja obuhvaćala je znanje i o toj pojavi koju je nazivala alatu sharnshi.
Tekstualni navodi sugeriraju da dio drevnog a k u m u l i r a n o g znanja nije
bila samo sama pojava, nego i njezin l u n a r n i aspekt. U stvari, p o m r -
čina Sunca čiji je put p o t p u n e tame prešao preko Asirije dogodila se
762. g. pr. n. e.. Slijedila ju je p o m r č i n a 584. g. pr. n. e. koja se vidjela
diljem zemalja M e d i t e r a n a , a p o t p u n a p o m r č i n a bila je nad G r č k o m .
N o z a t i m se, 5 5 6 . g . pr. n . e., d o g o d i l a izvanredna p o m r č i n a S u n c a
"izvan očekivanog vremena."Ako do nje nije došlo uslijed predvidi-
vog kretanja Mjeseca, je li njen uzrok mogao biti neuobičajeno blizak
prolazakNibirua ?
M e đ u astronomskim pločicama koje pripadaju seriji nazvanoj "Kada
je Anu planet Gospodinov" jedna pločica (katalogizirana kao VACh.Sha-
m a s h / R M . 2 , 3 8 — slika 100), koja se bavi p o m r č i n o m Sunca, ovako je
zabilježila opaženi fenomen (reci 19-20):
U početku je sunčev disk,

izvan očekivanog vremena,
postao taman,
u sjaju Velikog planeta.
Tridesetog dana (mjeseca) bila je
pomrčina Sunca.
âto zapravo znače riječi d a j e zatamnjeno Sunce bilo "u sjaju V e l i k o g

planeta"? Iako sama pločica ne navodi d a t u m te pomrčine, naše je mišlje-
n j e da ta konkretna, iznad naglašena, formulacija snažno ukazuje na to
daje neočekivanu i izuzetnu pomrčinu Sunca nekako uzrokovao povra-
tak Nibirua, "velikog sjajnog planeta". M e đ u t i m , je li neposredan uzrok
bio sam planet ili učinak njegovog "sjaja" (gravitacijskog ili magnetskog
privlačenja?) na Mjesec, tekstovi ne objašnjavaju.
23 9
POSLJEDNJI DANI
Bilo kako bilo, astronomska je povijesna činjenica da se na dan

koji bi o d g o v a r a o 1 9 . svibnju 5 5 6 . g. pr. n. e. doista dogodila potpuna
pomrčina Sunca. Kao što pokazuje ova karta (slika 1 0 1 ) , koju je pripre-
240
PODNEVNA TAMA
mio NASA-in C e n t a r za svemirske letove Goddard, ta je pomrčina bila

velika, vidjela se na vrlo širokom području, a njezin jedinstven aspekt je taj
d a j ez o n a potpunetame prolazilatočno prekoHarana!
Ta posljednja činjenica od iznimne je važnosti za naše zaključke — a u
tim zlokobnim g o d i n a m a drevnog svijeWa bila je još važnija jer odmah nakon
toga, 555. g. pr. n. e., N a b u n a i d je proglašen kraljem Babilonije — ne u
Babilonu, nego u H a r a n u . On je bio posljednji babilonski kralj. Poslije nje-
ga, kao što je prorokovao Jeremija, Babilon je zadesila sudbina Asirije.
P r o r o k o v a n a podnevna tama nastupila je 5 5 6 . g. pr. n. e.. U p r a v o
tada se vratio Nibiru; to je bio prorokovani D A N G O S P O D I N A .
Kada je došlo do povratka planeta nisu se pojavili ni Anu ni ijedan
drugi bog. D o i s t a , dogodilo se upravo suprotno: bogovi, anunnakijski
bogovi, uzletjeli su i otišli sa Zemlje.
241
Trinaesto poglavlje
KADA SU BOGOVI
OTIŠLI SA Z E M L J E
O dlazak anunnakijskih bogova sa Zemlje bio je dramatičan događaj

ispunjen Weofanijama, fenomenalnim pojavama, božanskim kolebanji-
ma i ljudskom nevoljom.
Nevjerojarno je, ali Waj odlazak nije ni nagađanje ni špekulacija, doku-
mentiran je i više nego dovoljno. Dokazi nam dolaze kako s Bliskog istoka
tako i iz Amerike, a neki od najizravnijih, i svakako najdramatičnijih zapisa o
odlasku drevnih bogova sa Zemlje, dolaze nam iz Harana. Dokazni marerijal
ne sasWoji se od glasina: sasroji se od izvještaja očevidaca, između ostalih
i proroka Ezekijela. Neki od tih izvještaja uvršreni su u Bibliju, a neki su
zapisani na kamenim sWupovima. Na primjer, Wekstovi koji se bave čudesnim
događajima koji su doveli do ustoličenja posljednjeg babilonskog kralja.
Današnji Haran — da, i dalje je tamo, ja sam ga posjetio —dremljiv
je gradić u istočnoj Turskoj, Wek nekoliko kilometara od granice sa Sirijom.
Okružen je ruševinama zidina iz islamskih vremena, a njegovi sWanovnici
žive u kolibama od blaWa koje imaju oblik košnice. Tradicionalni izvor na
kojem je Jakov sreo Rahelu i dalje je ondje, u livadama izvan grada na ko-
jima pasu ovce, s najčišćom, prirodno svježom vodom koju čovjek može
zamisliti.
KADA su BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE
M e đ u t i m , u starijim v r e m e n i m a H a r a n je bio prosperiWetno trgovačko,

kulrurno, vjersko i političko središre, i to u tolikoj mjeri da je čak prorok
Ezekijel (27: 24), koji je na t o m području živio s drugim izgnanicima iz
Jeruzalema, govorio o Haranovoj reputaciji trgovačkog grada u kojem se
trgovalo "haljinama raskošnim, plaštevima istkanima od prediva plavog,
škrinjama p u n i m a nakiWa što su se vezivale užadi i bile izrađene od cedrovi-
ne." To je bio grad koji je od sumerskih vremena nadalje bio "Ur daleko od
Ura", središte kulta "boga Mjeseca", N a n n a r a / S i n a . Abrahamova obitelj na
kraju je ostala ondje živjeti zato što je njegov o t a c T e r a h bio Tirhu, svećenik
za znamenje, prvo u N i p p u r u , zatim u Uru i naposljetku u N a n n a r o v o m /
Sinovom h r a m u u H a r a n u . N a k o n šro je nuklearni Zli vjetar uništio Sumer,
N a n n a r i njegova supruga Ningal preselili su se u H a r a n .
Iako N a n n a r ("Su-en'i, skraćeno na akadskom, "Sin) nije bio Enli-
lov prvorodeni sin i zakoniti nasljednik — taj položaj pripadao je N i n u r t i
— on je bio prvorodeni sin Enlila i njegove supruge Ninlil, Enlilov prvoro-
đ e n a c na Zemlji. Bogovi i ljudi silno su obožavali N a n n a r a / S i n a i njegovu
suprugu; h i m n e u njihovu časW za vrijeme sumerske slave, kao i žalopojke
zbog opustošenosti Sumera općeniWo a posebice Ura, odaju veliko divljenje
i ljubav ljudi prema Wom božanskom paru. To što je m n o g o stoljeća kasnije
Esarhadon otišao s ostarjelim Sinom ("koji se oslanjao na štap") posavjeto-
vari oko invazije na Egipat te što je p r o g n a n o asirsko plemsWvo posljednji
oWpor pružilo u H a r a n u ukazuje na k o n t i n u i r a n u važnu ulogu koju su N a n -
nar/Sin i H a r a n imali do samog kraja.
U ruševinama velikog haranskog h r a m a posvećenog N a n n a r u / S i n u ,
h r a m a E . H U L . H U L ("Kuća dvostruke radosti"), arheolozi su pronašli četi-
ri k a m e n a sWupa ("stele") koji su nekoć stajali u h r a m u , po jedan u svakom
kutu glavne dvorane za molirvu. Zapisi na sWelama otkrili su d a j e dvije p o -
digla hramska visoka svećenica A d d a - G u p p i , a dvije njezin sin N a b u n a i d ,
posljednji babilonski kralj.
A d d a - G u p p i s e v i d e n t n i m osjećajem za povijest i kao stručna d u ž n o -
snica h r a m a u svojim je zapisima navela točne d a t u m e zapanjujućih do-
gađaja kojima je svjedočila. D a t u m i su, kao što je tada bilo uobičajeno,
243
POSLJEDNJI DANI
bili povezani s g o d i n a m a vladavine p o z n a t i h kraljeva We su sWoga mogli biti

— i jesu — potvrđeni od sWrane suvremenih stručnjaka. Tako je p o u z d a n o
ustanovljeno d a j e ona rođena 649. g. pr. n. e. te d a j e živjela u vrijeme vla-
davina nekoliko asirskih i babilonskih kraljeva, da bi p r e m i n u l a u poznoj
dobi od sto i četiri godine.
Evo što je na svojoj steli napisala o prvom u nizu zapanjujućih događaja:
Bila je šesnaesta godina Nabupolasara,

kralja Babilona, kada se Sin, vladar bogova,
naljutio na grad svoj i hram svoj
i otišao na nebesa;
a grad i ljudi u njemu su propali.
Šesnaesta godina Nabupolasara bila je 610. g. pr. n. e. — z n a m e n L W a

godina, kao što će se čitatelj vjerojatno prisjetiti, kada su babilonske snage
osvojile H a r a n kojega su branili ostaci asirske kraljevske obiWelji, We kada je
nanovo ojačani EgipaW odlučio zauzeWi mjesWa povezana sa svemirom. Tada je,
napisala je A d d a - G u p p i , razljućeni Sin povukao i svoju zaštitu n a d gradom,
spakirao se "i otišao na nebesa!"
Ono što se nakon toga dogodilo u osvojenom gradu Wočno je sažeto: "A
grad i ljudi u njemu su propali." D o k su drugi preživjeli pobjegli, Adda-Guppi
je osWala. "Svakodnevno je, bez presWanka, danju i noću, mjesecima, godinama"
bdjela u uništenom hramu. U Wu]i je "odbacila haljine od finog prediva, skinula
nakit, nije nosila ni srebro ni zlaWo i odrekla se miomirisa i eteričnih ulja." Luta-
jući poput duha napuštenim h r a m o m , "u poderanu odjeću bila sam odjevena;
bez zvuka sam ulazila i izlazila" - napisala je.
Tada je u pusWoj svetoj čeWvrWL pronašla ogrtač koji je pripadao Sinu. Očaj-
noj svećenici Waj je pronalazak predstavljao božanski znamen: bog joj je iznena-
da podario znak svoje fizičke prisutnosti. Nije mogla skinuti pogled sa svetog
ruha, nije ga se usuđivala dodirnuti, osim "primiWi gaza rub". Kao d a j e sam bog
bio tamo da je čuje, legla je ničice i "u molitvi i poniznosti" izgovorila zavjet:
"Vratiš li se u svoj grad, svi crnoglavi ljudi štovat će tvoje božanstvo!"
244
"Crnoglavi ljudi" izraz je kojim su S u m e r a n i nazivali sami sebe, a

upoWreba Wog izraza od strane visoke svećenice otprilike 1.500 godina n a k o n
propasti Sumera bila je i z n i m n o znakoviWa: govorila je bogu da će, vrati li
se natrag, biti vraćen na položaj vrhovnog gospodara, da će ponovno po-
stati Gospodin bog obnovljenog Sumera i Akada. A d d a - G u p p i p o n u d i l a je
svom bogu ovakvu nagodbu: Ako se vrati i upotrijebi svoje božanske moći
da učini njezinog sina N a b u n a i d a sljedećim kraljem koji će vladati svim
babilonskim i asirskim p o d r u č j i m a , N a b u n a i d će obnoviti Sinov h r a m i u
U r u te proglasiWi štovanje boga Sina službenom religijom u svim zemljama
crnoglavih ljudi!
D o d i r u j u ć i rub božjeg ogrtača, molila se d a n za d a n o m . Naposljetku
joj se j e d n e noći bog pojavio u snu i prihvatio njezinu p o n u d u . Bogu M j e -
seca, napisala je A d d a - G u p p i , ideja se svidjela: "Sin, vladar- bogova nebesa i
Zemlje, zbog mojih me je dobrih djela pogledao sa smiješkom; čuo je moje
molitve; prihvaWio m o j zavjeW. Gnjev u njegovom srcu se stišao. Pomirio se
s E n h u l h u l o m , svojim h r a m o m u H a r a n u , božanskim boravištem u kojem
se njegovo srce veselili i predomislio se." Bog je, napisala je A d d a - G u p p i ,
prihvatio nagodbu:
Sin, vladar bogova,

bio je naklon prema mojim riječima.
Nabunaida, mog jedinog sina, izdanka utrobe moje,
Pozvao je da bude kralj —
kralj Sumera i Akada.
Sve zemlje od granice s Egiptom,
od Gornjeg mora do Donjeg mora,
predao je u njegove ruke.
Obje strane održale su svoju stranu nagodbe. "Ja je s m a t r a m ispunje-

n o m " , izjavila je A d d a - G u p p i u z a k l j u č n o m dijelu svojih zapisa: S i n j e "odr-
žao riječ koju m i j e dao" i 555. g. pr. n. e. doveo N a b u n a i d a na babilonsko
prijestolje. A N a b u n a i d je ispunio zavjet svoje majke i obnovio h r a m u H a -
245
POSLJEDNJI DANI
ranu, "usavršivši njegovu konstrukciju". Obnovio je štovanje Sina i Ningal

(Nikkal, na akadskom) — "sve zaboravljene obrede nanovo je oživio."
A zatim se dogodilo veliko čudo, pojava neviđena generacijama. Taj je
događaj opisan na dvije Nabunaidove stele, na kojima je on prikazan kako
drži neobičan štap i gleda prema nebeskim simbolima za Nibiru, Zemlju i
M j e s e c , (slika 1 0 2 ) :
SLIKA 102
To je veliko čudo Sinovo

koje se od bogova i božica
nije dogodilo u zemlji,
od davnih dana i nepoznatih;
koje ljudi Zemlje
nisu vidjeli ni našli zapisano
na pločicama od davnih dana:
246
KADA su BOGOVI OTIŠLI SA Z E M L J E
Da je Sin, vladar bogova i božica,

Što obitava na nebesima,
Sišao s nebesa —
Pred očima Nabunaidovim, kralja babilonskog.
Sin se, izvještavaju zapisi, nije vratio sam. Prema tekstovima, ušao je u
obnovljeni h r a m Ehulhuku u ceremonijalnoj procesiji, u društvu supruge
N i n g a l / N i k k a l i svog pomoćnika, božanskog glasnika Nuskua.
Č u d e s n i Sinov povratak "s nebesa" p o t i č e m n o g a pitanja, a prvo bi

bilo: G d j e "na nebesima" je boravio pet ili šest desetljeća? Na ta pitanja
može se odgovoriti k o m b i n a c i j o m drevnih dokaza i postignuća suvreme-
ne znanosti i tehnologije. N o , prije nego što p r i j e đ e m o na to, važno je
istražiti sve aspekte odlaska, jer Sin nije bio j e d i n i koji se "naljutio" te,
napustivši Zemlju, "otišao na nebesa".
Izvanredni nebeski dolasci i odlasci koje su opisali A d d a - G u p p i i N a -
b u n a i d odvijali su se dok su oni bili u H a r a n u — a to je značajna stvar jer
je u isto to vrijeme na t o m području bio p r i s u t a n još j e d a n očevidac. Bio
je to prorok Ezekijel koji je također i m a o m n o g o za reći na tu t e m u .
Ezekijel, Jahvin svećenik u J e r u z a l e m u , bio je m e đ u aristokracijom
i o b r t n i c i m a koji su zajedno s kraljem J o j a k i m o m bili protjerani n a k o n
š t o j e N a b u k o d o n o z o r 598. g. pr. n. e. prvi put napao J e r u z a l e m . Silom
su odvedeni u sjevernu M e z o p o t a m i j i te su naseljeni na p o d r u č j u rijeke
Khabur, nedaleko od d o m a svojih p r e d a k a u H a r a n u . T a m o je Ezekijel
i m a o svoju slavnu viziju nebeskih kola. Kao kvalificirani svećenik, i on je
bilježio mjesta i d a t u m e događaja: to je bilo petog d a n a četvrtog mjeseca
u petoj godini progonstva — 5 9 4 / 5 9 3 . g. pr. n. e. — "kad bijah m e d u
i z g n a n i c i m a na rijeci Khaburu, otvoriše se nebesa i ja ugledah viđenja
Elohima, naveo je Ezekijel na s a m o m početku svojih proročanstava. O n o
što je ugledao u vihoru, s bljeskajućim svjetlima obavijena sjajem, bila su
božanska kola koja su mogla ići p r e m a gore, p r e m a dolje i postrance, a u
247
POSLJEDNJI DANI
njima, "na nečemu poput prijestolja, bijaše netko kao čovjek zemaljski"; i
začuo je glas koji mu se obraćao kao "Sinu čovječjem" i objavio mu njegov
proročki zadatak.
Izraz u prorokovoj uvodnoj izjavi obično se prevodi kao "viđenja
Boga". Izraz Elohim, koji je množina, Tradicionalno se prevodi kao "Bog",
u j e d n i n i , čak i u slučajevima kada se Biblija očigledno prema njemu
odnosi kao da je u množini, kao na primjer: "I reče Elohim, n a č i n i m o
Adama na svoju sliku, da bude nama sličan (Postanak 1: 26). Kao što
čitatelji mojih knjiga znaju, priča o biblijskom A d a m u inrerpretacija je
mnogo podrobnijih sumerskih tekstova o stvaranju, u kojima je skupi-
na A n u n n a k i j a predvođena Enkijem genetskim inženjeringom "stvorila"
Adama. Izraz Elohim, kao što uvijek iznova pokazujemo, odnosio se na
A n u n n a k i j e ; a Ezekijel je izvijestio o t o m e d a j e vidio anunnakijsku
nebesku letjelicu — u blizini H a r a n a .
Ezekijel je nebesku letjelicu koju je vidio opisao, u u v o d n o m pogla-
vlju i nakon njega, kao Božji Ka vod ("Ono što je teško") — istim izrazom
koji se u Izlasku koristi za božansku letjelicu koja je sletjela na planinu
Sinaj. Opis letjelice koji je dao Ezekijel n a d a h n u o je generacije učenjaka i
umjetnika, a crteži koji su nastali kao rezultat tog n a d a h n u ć a mijenjali su
se tijekom vremena onako kako je napredovala naša vlastita tehnologija
letećih vozila. Drevni tekstovi govore kako o svemirskim brodovima tako
i o letjelicama te opisuju Enlila, Enkija, N i n u r t u , M a r d u k a , Totha, Sina,
Samaša i Ištar, da navedem one najistaknutije, kao bogove koji su imali
letjelice i vršljali zemaljskim nebom - ili vodili zračne bitke, kao što je na
primjer ona između Horusa i Setha ili ona N i n u r r e i Anzua (da ne spomi-
njem indoeuropske bogove). Čini se da su od svih različirih tekstualnih
opisa i slikovnih prikaza "nebeskih brodova" Ezekijelovom viđenju vihora
najviše odgovaraju takozvana "vihorasra kola" nacrtana na lokalitetu u
J o r d a n u s kojeg je prorok Ilija uznesen u nebesa (slika 10 3). T a j e letjelica
nalik helikopteru zacijelo bila služila samo kao šati do mjesta na kojem se
nalazio pravi svemirski brod.
248
KADA SU BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE
SLIKA 103
Ezekijelov zadatak bio je da prorokuje i upozori svoje p r o g n a n e su-

narodnjake na dolazeći Sudnji dan kada će se ljudima suditi za sva sra-
motna djela i nepravde. Z a t i m se, poslije g o d i n u d a n a , isti "netko kao
čovjek zemaljski" p o n o v n o pojavio, pružio ruku, uhvatio Ezekijela i pre-
nio ga sve do J e r u z a l e m a , da t a m o prorokuje. J e r u z a l e m je, sjetit ćete se,
pretrpio izgladnjujuću opsadu, ponižavajući poraz, bezobzirnu pljačku,
babilonsku okupaciju te izgnanstvo kralja i cjelokupnog plemstva. Kada
je o n a m o stigao, Ezekijela je zatekao prizor p o t p u n o g sloma vladavine
zakona i pridržavanja vjerskih obreda. Pitajući se što se to zbiva, naišao je
na j e d n o g stanovnika koji je sjedio i jadikovao (8: 12, 9: 9)
Jahve nas više ne vidi

jer je Jahve napustio Zemlju!
Naše je mišljenje da je to bio razlog zbog kojeg se N a b u k o d n o n o z o r

usudio p o n o v n o napasti J e r u z a l e m i u n i š t i t i J a h v i n h r a m . Taj vapaj je
praktički i d e n t i č a n o n o m e o č e m u je A d d a - G u p p i izvijestila iz H a r a n a :
'Sin, vladar bogova, naljutio se na grad svoj, h r a m svoj i otišao je na
nebesa; a grad i ljudi u n j e m u su propali."
Ne može se sa sigurnošću reći kako ili zašto su događaji u sjevernoj
Mezopotamiji povezani s idejom u dalekoj Judeji da je Jahve također otišao
249
POSLJEDNJI DANI
sa Zemlje, no očito je da su se vijesti o t o m e da su Bog odnosno bogovi oti-

šli bila proširila nadaleko i naširoko. Doista, na pločici VAT 7 8 4 7 , koja je
ranije s p o m e n u t a u vezi sa sunčevom p o m r č i n o m , u proročanskom dijelu
koji govori o velikim nesrećama koje traju dvjesto godina piše:
Bogovi će s tutnjem, leteći,

iz zemalja otići,
od ljudi se odvojiti.
Ljudi će božja prebivališta u ruševinama ostaviti.
Suosjećanja i blagostanja će nestati.
Enlil će u ljutnji uzletjeti.
Poput nekoliko drugih d o k u m e n a t a iz žanra "akadskih proročan-

stava", stručnjaci i ovaj tekst smatraju "proročanstvom poslije događaja"
— tekstom koji događaje koji su se već dogodili koristi kao osnovu za pre-
dviđanje drugih b u d u ć i h događaja. Bilo kako bilo, ovdje i m a m o d o k u m e n t
koji z n a t n o proširuje egzodus bogova: ljutiti bogovi, predvođeni Enlilom,
odletjeli su iz svojih zemalja; nije se samo Sin naljutio i otišao.
Postoji još j e d a n d o k u m e n t . P r e m d a ga s t r u č n j a c i klasificiraju kao
"proročanstvo u neoasirskim izvorima," njegove p o č e t n e riječi sugeri-
raju da je njegov a u t o r (babilonski?) štovatelj M a r d u k a . Evo tog d o k u -
m e n t a u cijelosti:
Marduk, Enlil bogova, naljutio se. Um mu je postao gnjevan.

Skovao je zao plan razaranja zemlje i rastjerivanja njezinih naroda.
Njegovo Ijutito srce bilo je odlučno da sravni zemlju i uništi njezin
narod.
Na njegovim se usnama našla gorka kletva.
Zli nagovještaji što ukazuju na poremećaj nebeskog sklada
počeli su se obilno pojavljivati i na nebu i na Zemlji.
Planeti na Enlilovom, Anuovom i Eaovom putu pogoršali su svoje
položaje i opetovano pokazali nakazne predznake.
250
Arahtu, rijeka izobilja, pretvorila se u bijesnu bujicu.

Golemi vodeni val, divlja poplava poput Potopa odnijela je grad,
njegove kuće i svetišta, i pretvorila ih u ruševine.
Bogovi i božice se su se uplašili, napustili svoje hramove i kao
ptice odletjeli na nebo.
Svim tim tekstovima zajedničke su tvrdnje: a) da su se bogovi naljutili

na ljude; b) da su bogovi "odletjeli poput ptica" i c) da su otišli na "nebo".
Nadalje, izvještava nas se da su njihov odlazak pratile neobične nebeske po-
jave i određeni poremećaji na Zemlji. To su značajke D a n a Gospodinovog
kakvog su pretkazali biblijski proroci: Odlazak je bio povezan s povra-
tkom Nibirua — bogovi su otišli sa Zemlje kada je Nibiru došao.
Tekst klasificiran kao VAT 7 8 4 7 sadrži i n t r i g a n t a n navod o razdo-

blju velikih nesreća koje je trajalo dva stoljeća. Iz teksta nije jasno je li
to bilo pretkazanje o t o m e što će se dogoditi n a k o n odlaska bogova,
ili su tijekom tog razdoblja narasli njihov gnjev i razočaranje zbog čo-
vječanstva, što je dovelo do odlaska. Č i n i se da je ovo posljednje slučaj
jer najvjerojatnije nije slučajnost da je era biblijskih proročanstava o
grijesima n a r o d a i skorom sudu na D a n G o s p o d i n a počela s A m o s o m i
Hošejom oko 7 6 0 . / 7 5 0 . g. pr. n. e. — dva stoljeća prije povratka Nibi-
rua! Dva stoljeća proroci su, iz j e d i n o g legitimnog mjesta "veze nebo-
Zemlja" — J e r u z a l e m a — pozivali na pravdu i poštenje m e đ u l j u d i m a i
mir m e d u n a r o d i m a , osuđivali besmislene žrtve i obožavanje beživotnih
kumira, o k r u t n a osvajanja i n e m i l o s r d n o razaranje te upozoravali sve
nacije — u k l j u č u j u ć i Izrael — na neizbježne kazne, ali bez rezultata.
Ako je to bio slučaj, t a d a je ono što se dogodilo bilo p o s t u p n o
nakupljanje gnjeva i razočaranja kod a n u n n a k i j s k i h bogova te njihov
zaključak "kad je dosta, onda je dosta" — bilo je vrijeme za odlazak.
Sve to podsjeća na odluku bogova p r e d v o đ e n i h r a z o č a r a n i m Enlilom
da zadrže Potop i njihovo odlijetanje u nebeskoj letjelici, n e p o z n a t o j
251
POSLJEDNJI DANI
čovječanstvu; sada su, kada se N i b i r u ponovno približavao, enlilski bogovi

planirali odlazak.
T k o je otišao, kako su otišli i k a m o su otišli ako se Sin vratio nakon
nekoliko desetljeća? Da bi odgovorili na ta pitanja m o r a m o se vratiti na
početak.
Kada su Anunnakiji, predvođeni Eaom/Enkijem, prvi put došli na Ze-
mlju zbog zlata koje im je trebalo da zaštite ugroženu atmosfera svog planeta,
zlato su namjeravali izvući iz Perzijskog zaljeva. Kada im to nije pošlo za
rukom, prešli su na rudarske operacije u jugoistočnoj Africi te taljenje i rafi-
niranje zlata u E . D I N - u , b u d u ć e m Sumeru. Broj na Zemlji im se povećao na
šesto, a tu je bilo i tri stotine Igigija koji su opsluživali nebesku letjelicu koja
je Zemlju povezivala s u s p u t n o m p l a n e t a r n o m postajom na Marsu, iz koje se
lakše mogla lansirati svemirska letjelica za daleka putovanja kojom su odlazili
do Nibirua. Došao je Enlil, Enkijev polubrat i suparnik za nasljeđivanje, te
je postavljen za vrhovnog zapovjednika. Kad su se Anunnakiji koji su crnčili
u r u d n i c i m a pobunili, Enki je predložio da se proizvede "Primitivni radnik",
što je učinjeno genetskim usavršavanjem postojećeg hominida. A zatim su
Anunnakiji počeli "općiti s ljudskim kćerima pa su im one rađale djecu" (Po-
stanak 6), te su Enki i M a r d u k prekršili tabu. Kada je došao potop, razjareni
Enlil je rekao: "Neka ljudi nestanu," jer "velika je čovjekova pokvarenost na
Zemlji". M e đ u t i m Enki je preko N o e osujetio Enlilov plan. Ljudi su preži-
vjeli, namnožili se i s v r e m e n o m im je dana civilizacija.
Potop koji je p o h a r a o Zemlju poplavio je r u d n i k e u Africi, no otkrio

je glavnu zlatnu žilu u j u ž n o a m e r i č k i m A n d a m a , omogućivši A n u n n a k i j i -
ma da lakše i brže, i bez potrebe za taljenjem i rafiniranjem, d o đ u do više
zlata b u d u ć i da naplavinsko zlato — čiste g r u m e n e zlata saprane s p l a n i n a
— n e b a samo isprati iz pijeska i p o k u p i t i . Potop je omogućio i smanjenje
broja A n u n n a k i j a p o t r e b n i h na Zemlji. Za trajanja svog državničkog po-
sjeta Zemlji oko 4000. g. pr. n. e. Anu i Antu posjetili su poslijepotopnu
zemlju zlata na jezera Titicaca.
Posjet im je poslužio kao prilika da p o č n u smanjivati broj N i b i r u a n a c a
na Zemlji, a ujedno su potvrdili mirovne sporazume između suparničke po-
252
lubraće i njihovih zaraćenih klanova. M e đ u t i m , iako su Enlil i Enki prihva-

tili teritorijalnu podjelu, Enkijev sin M a r d u k nikada se nije odrekao borbe
za vrhovnu vlast koja je uključivala kontrolu nad starim mjestima poveza-
nim sa svemirom. Tada su Enlilovci/Enliliti počeli pripremati alternativnu
svemirsku luku u Južnoj Americi. Kada je 2024. g. pr. n. e. pretpotopna
svemirska luka razorena nuklearnim oružjem, instalacije u Južnoj Americi
bile su jedine koja su ostale potpuno u enlilovskim/enlilitskim rukama.
I tako, kada je frustrirano i zgađeno anunnakijsko vodstvo odlučilo da
je vrijeme da odu, neki su za odlazak iskoristili Mjesto za slijetanje. Drugi
su, možda s posljednjim velikim transportom zlata, morali upotrijebiti in-
stalacije u Južnoj Americi, blizu mjesta gdje su tijekom posjeta tom podru-
čju boravili Anu i Anru.
Kao što je ranije spomenuto, to mjesto — danas poznato kao Puma-
Punku — nalazi se nedaleko od sada smanjenog jezera Titicaca (koje dijele
Peru i Bolivija), međutim tada je bilo na južnoj obali jezera, zajedno s insta-
lacijama pomorske luke. Njegove glavne ruševine sastoje se od reda od četiri
raševne građevine, od kojih je svaka izrađena od jedne divovske izdubljene
stijene (slika 104). Svaki takav izdubljeni sustav komora iznutra je bio u
potpunosti obložen zlatnim pločama koje su bile pričvršćene zlatnim zakovi-
cama — kada su došli u šesnaestom stoljeću, to nevjerojatno blago odnijeli
su Španjolci. Ostaje tajna kako su te komore bile tako precizno izdubljene u
kamenu i kako su četiri goleme stijene dopremljene na to mjesto.
Taj lokalitet krije još j e d n u tajnu. Arheološki pronalasci na tom
mjestu uključivali su ogroman broj n e o b i č n i h k a m e n i h blokova koji su
bili precizno izrezani, ižlijebljeni i isklesani s preciznim kutovima; neki od
njih su prikazani na slici 105. Čovjeku ne treba diploma iz strojarstva da
shvati da je to kamenje rezao, bušio i klesao netko s nevjerojatnim t e h n o -
loškim sposobnostima i sofisticiranom o p r e m o m . Doista, čovjek bi po-
sumnjao može li se kamenje danas tako oblikovati. Zagonetku usložnjava
tajnovita svrha kojoj su ta tehnološka čuda služila; ta svrha morala je biti
vrlo sofisticirana. Ako su trebali služiti kao kalupi za lijevanje složenog
oruđa, kakvo — i čije — je to oruđe bilo?
253
POSLJEDNJI DANI
SLIKA 1 0 4
R a z u m l j i v o , čovjeku p a d a j u n a p a m e t s a m o A n u n n a k i j i kao oni koji

su mogli posjedovati t e h n o l o g i j u za izradu t i h " k a l u p a " te u p o t r e b l j a v a t i
n j i h ili njihove p r o i z v o d e . G l a v n a a n u n n a k i j s k a ispostava bila je smješte-
na n e k o l i k o k i l o m e t a r a u u n u t r a š n j o s t i , na l o k a l i t e t u koji je sada p o z n a t
kao T i w a n a k u (ranije se pisalo T i h u a n a c u ) a nalazi se u Boliviji. J e d a n
od prvih e u r o p s k i h istraživača koji su u m o d e r n o m v r e m e n u došli na
to m j e s t o bio je G e o r g e Squier, koji ga je u svojoj knjizi Peru Illustrated
opisao kao " B a a l b e k N o v o g svijeta", ni ne z n a j u ć i k o l i k o je ta usporedba
blizu istine.
254
K A D A SU BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE
SLIKA 105
255
POSLJEDNJI DANI
Sljedeći veliki suvremeni istraživač T i w a n a k u a A r t h u r P o s n a n s k y

(Tihuanacu — Kolijevka američkog čovjeka), došao je do zapanjujućeg
z a k l j u č k a o starosti tog l o k a l i t e t a . Glavne n a d z e m n e građevine u Tiw-
anakuu (ima i mnogo podzemnih) u k l j u č u j u Akapanu, u m j e t n o brdo
ispresijecano k a n a l i m a , v o d o v i m a i u s t a v a m a o čijoj se svrsi raspravlja
u Izgubljenim kraljevstvima. Turistički favorit je n a d s v o đ e n i p r o l a z zvan
Vrata Sunca, i s t a k n u t a g r a đ e v i n a koja je t a k o đ e r , p r e c i z n o š ć u s l i č n o m
o n o j i z P u m a - P u n k u a , i z r e z a n a i z j e d n o g k o m a d a stijene. N a j v j e r o j a t n i j e
su i m a l a n e k u a s t r o n o m s k u svrhu, a n e d v o j b e n o k a l e n d a r s k u , kao što
p o k a z u j u n a n j i m a izrezbarene slike. T i m r e z b a r i j a m a d o m i n i r a veća slika
boga V i r a k o č e koji u r u c i drži m u n j u , što j a s n o o p o n a š a b l i s k o i s t o č n o g
Adada/Tešuba (slika 106). D o i s t a , u Izgubljenim kraljevstvima obrazložio
sam da je V i r a k o č a bio A d a d / T e š u b .
SLIKA 1 0 6
Vrata S u n c a postavljena su t a k o da z a j e d n o s t r e ć o m i s t a k n u t o m gra-

đevinom u Tiwanakuu, o n o m z v a n o m Kalasasaya, oblikuju j e d i n i c u za
256
KADA SU BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE
astronomska opažanja. Kalasasaya je velika pravokutna građevina u čijoj

sredini je u l e k n u t o dvorište, a okružuju je uspravni k a m e n i stupovi. Posnan-
skyjevu pretpostavku d a j e Kalasasaya imala funkciju opservatorija potvrdili
su kasniji istraživači; njegov zaključak, zasnovan na a r h e o a s t r o n o m s k i m na-
p u t c i m a sira N o r m a n a Lockyera, da astronomska usklađenost Kaiasasaye
potvrđuje da je izgrađena tisućama godina prije civilizacije Inka bio je tako
nevjerojatan da su n j e m a č k e astronomske ustanove poslale znanstvene ti-
move da to provjere. Njihov izvještaj i kasnije d o d a t n e provjere ( k o n k r e t n o ,
objavljene U znanstvenom časopis BaesselerArchiv, broj 14) pokazale su da
se Kalasasayina orijentacija nedvojbeno poklapala s nakrivljenošću Zemlje
ili 10.000. g. pr. n. e. ili 4 . 0 0 0 . g. pr. n. e.
M e n i odgovara, kao što sam napisao u Izgubljenim kraljevstvima, bilo
koji od ta dva d a t u m a — raniji d a t u m , nedugo n a k o n potopa, kada su
t a m o počele operacije vađenja zlata, ili kasniji, kada je Anu posjetio Ze-
mlju. Oba se d a t u m a poklapaju s aktivnostima A n u n n a k i j a na t o m mjestu,
a dokaza o prisutnosti enlilitskih/enlijanskih bogova na t o m lokalitetu ima
na sve strane.
SLIKA 107b
257
POSLJEDNJI DANI
Arheološka, geološka i mineraloška istraživanja provedena na lokalite-

tu i na širem području oko njega porvrdila su da je Tiwanaku služio i kao
metalurško središte. Na temelju različitih pronalazaka i slika na Vratima
Sunca (slika 107a) te na osnovi sličnosti s prikazima na drevnim hetitskim
lokalitetima u Turskoj (slika 107b), sugerirao sam da je operacije vađe-
nja zlata (i kositra!) nadzirao Iškur/Adad, Enlilov najmlađi sin. Njegovo
područje u Starom svijetu bila je Anatolija u kojoj su ga Hetiti obožavali
kao Tešuba, "boga vremena" čiji simbol je bila rašljasta munja. Takav go-
lemi simbol, tajanstveno urezan na obronku planine (slika 108), može se
iz zraka ili s oceana vidjeti u zaljevu Paracas u Peruu, prirodnoj luci ispod
Tiwanakua. Simbol nadimka Kandelabra dugačak je 125 i širok 72 merra,
a njegove crte, koje su široke 1,5 do 4,5 metara, urezane su u tvrde stijene
do dubine od oko pola metra. I nitko ne zna tko ga napravio i kako — osim
ako to sam Adad nije želio objaviti svoju prisutnost.
SL.IKA 108
258
KADA SU BOGOVI OTIŠLI SA Z E M L J E
U unutrašnjosti sjeverno od zaljeva, u pustinji između rijeka Ingenio

i Nazca, istraživači su pronašli j e d n u od najtajnovitijih zagonetki drevnih
v r e m e n a , t a k o z v a n e linije iz Nazce. G o l e m o p o d r u č j e (otprilike petsto če-
tvornih kilometara!) koje se od p a m p e proteže prema krševitim planina na
istoku, kao da je "netko" upotrijebio kao platno i nacrtao na njemu mnoš-
rvo slika — neki ih nazivaju "najvećim u m j e t n i n a m a na svijetu". Crteži su
toliko veliki da gledani s tla nemaju nikakvog smisla. M e đ u t i m , p r o m a -
rra li ih se iz zraka jasno prikazuju poznate i imaginarne životinje i ptice
(slika 109). Izrađeni su uklanjanjem površinskog sloja tla debelog desetak
S L I K A 109
259
POSLJEDNJI DANI
centimetara i načinjeni u n i k u r z a l n o m Linijom — n e p r e k i n u t o m linijom

koja zavija i krivuda a da ne prelazi preko same sebe. Svatko tko leti iznad
područja (turistima su ondje na raspolaganju mali zrakoplovi) bez iznimke
dolazi do zaključka da je "netko" tko je bio u zraku koristio poseban uređaj
i crtao po tlu ispod sebe.
Od neposredne važnosti za temu odlaska je, m e đ u t i m , jedna druga,
još z a g o n e t n i j a z n a č a j k a Linija iz N a z c e — s a m e "linije" koje izgledaju
kao široka uzletišta (slika 1 1 0 ) . Ti besprijekorno pravilni, ravni potezi
— ponekad uski, ponekad široki, ponekad kratki, ponekad dugi — idu
ravno preko brda i dolina, bez obzira na konfiguraciju terena. Ima oko se-
damsto četrdeset ravnih "linija", ponekad spojenih s trokutastim "trapezoi-
dima" (slika 1 1 1 ) . Često se m e đ u s o b n o presijecaju bez ikakve pravilnosti,
a ponekad prelaze preko crteža životinja i tako otkrivaju da su napravljene
u različitim v r e m e n i m a .
SLIKA 110
260
SLIKA I I I
Različiti pokušaji rješavanja misterija linija, u k l j u č u j u ć i pokušaje p o -
kojne M a r i e R e i c h e , kojoj je to bio cjeloživotni projekt, uvijek su bili n e u -
spješni kada se objašnjenje tražilo u okvirima pretpostavke da su "to u č i n i l i
p e r u a n s k i I n d i j a n c i " — narod " k u l t u r e N a z c a " ili narod "civilizacije Para-
cas". Istraživanja (uključujući neka koje je provelo društvo N a t i o n a l G e o -
g r a p h i c ) koja su nastojala utvrditi a s t r o n o m s k u orijentaciju linija — uskla-
đenosti sa solisticijima, ekvinocijima, ovom ili o n o m zvijezdom — t a k o đ e r
nisu n i k u d a dovela. Za one koji isključuju rješenje "astronauta iz d a v n i n a "
ta e n i g m a ostaje nerješiva.
Iako šire linije izgledaju kao a e r o d r o m s k e piste s kojih pri uzlijetanju
(ili slijetanju) kidaju zrakoplovi, ovdje se ne radi o t o m e zato što "linije"
nisu h o r i z o n t a l n o ravne — prolaze ravno p r e k o n e r a v n i h terena, ne obazi-
rući se na brda, kotline i g u d u r e . N a i m e , u m j e s t o da je njihova svrha bila
261
POSLJEDNJI DANI
omogućiti uzlijetanje, čini se da su one rezultat uzlijetanja letjelice koja je

prilikom uzlijetanja na tlu pod sobom ostavila "linije" što ih je napravio
ispuh njezinog motora. Kao što pokazuje kombinacija sumerskih piktogra-
ma D I N i G I R (čitaj D I N . G I R ; slika 112) koja je označavala svemirske
bogove, anunnakijske "nebeske odaje" doista su imale takve ispuhe.
SLIKA 112
Osobno smatram d a j e to rješenje zagonetke "linija iz Nazce": Nazea

je bila posljednja anunnakijska svemirska luka. Koristili su je n a k o n što je
ona na Sinaju uništena, a zatim su je upotrijebili za konačni odlazak.
Ne postoje zapisi s izvještajima očevidaca o letjelicama i letovima u
Nazci; postoje, kao što smo pokazali, tekstovi iz Harana i Babilona o le-
tovima koji su nesumnjivo koristili Mjesto slijetanja u Libanonu. Medu
izvještajima očevidaca o tim odlaznim letovima i anunnakijskoj letjelici je i
svjedočanstvo proroka Ezekijela te zapisi Adde-Guppi i Nabunaida.
Nameće nam se neizbježan zaključak da su od barem 6 1 0 . g. pr. n. e.
do otprilike 5 6 0 . g. pr. n. e. bogovi sustavno napuštali planet Zemlju.
Kamo su otišli nakon što su poletjeli sa Zemlje? To je, naravno, moralo

biti mjesto s kojega se Sin mogao relativno brzo vratiti j e d n o m kada se pre-
262
KADA 68 BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE
d o m i s l i o . To je m j e s t o bila d o b r a , stara u s p u t n a postaja na M a r s u s koje

su b r o d o v i za d a l e k a p u t o v a n j a j u r i l i da p r e s r e t n u N i b i r u u njegovoj
orbiti i na nj slete.
Kao što je d e t a l j n o opisano u Dvanaestom planetu, sumersko znanje
o n a š e m S u n č e v o m sustavu o b u h v a ć a l o je i navode o a n u n n a k i j s k o m ko-
rištenju M a r s a kao u s p u t n e postaje. To p o k a z u j e izuzetna slika na 4 . 5 0 0
g o d i n a s t a r o m c i l i n d r i č n o m p e č a t u koji se d a n a s nalazi u m u z e j u H e r m i -
tage u St. Petersburgu u Rusiji (slika 1 1 3 ) . Slika p r i k a z u j e a s t r o n a u t a na
M a r s u (šestom p l a n e t u ) koji k o m u n i c i r a s a s t r o n a u t o m na Z e m l j i (sedmi
p l a n e t , brojeći izvana p r e m a u n u t r a ) , a u svemiru i z m e đ u njih je svemir-
ska letjelica. Koristeći se, u u s p o r e d b i sa Z e m l j o m , m a n j o m g r a v i t a c i j o m
na M a r s u , A n u n n a k i j i su vidjeli da im je lakše i logičnije najprije sebe i
svoje terete u šatl-letjelici t r a n s p o r t i r a t i od Z e m l j e do M a r s a i onda t a m o
prijeći za p u t do N i b i r u a (i o b r n u r o ) .
SLIKA I I 3
Godine 1976. kada je sve s p o m e n u t o izneseno u knjizi Dvanaesti planet

M a r s se još uvijek smatralo neprijateljskim p l a n e t o m bez zraka, vode i života,
a Wvrdnju da je Wamo nekoć postojala svemirska baza srručni je establišment
smatrao ekstremnijom čak i od ideje o "drevnim astronautima". G o d i n e 1990.
kada je objavljena Revizija postanka već je bilo dovoljno NASA-inih vlastitih
pronalazaka i fotografija s Marsa da p o p u n e cijelo j e d n o poglavlje pod naslo-
263
POSLJEDNJI DANI
vom "Svemirska baza na Marsu". Dokazi su pokazali da je na Marsu nekada

bilo vode i uključivali su fotografije građevina sa zidovima, cesta, kompleksa u
obliku kotača (na slici 1 1 4 samo su dvije takve fotografije) — i glasovitog lica
s M a r s a (slika 1 1 5 ) .
SLIKA 114
264
KADA SU BOGOVI OTIŠLI SA Z E M L J E
SLIKA I I 5
SKA 116
POSLJEDNJI DANI
I Sjedinjene Države i SovjeWski Savez (sada Rusija) uložili su velike

napore da dodu na Mars i istraže ga leWjelicama bez posade. Za razliku od
drugih svemirskih poduhvaWa, misije na Mars — od tada je u njima poče-
la sudjelovati i Europska unija — imale su neuobičajenu, uznemirujuću i
zagonetno visoku sWopu neuspjeha, uključujući zbunjujuće, neobjašnjene
nesWanke svemirskih letjelica. M e đ u t i m , uslijed ustrajnih nastojanja u po-
sljednja dva desetljeća dovoljno je američkih, sovjetskih i europskih sve-
mirskih letjelica bez posade uspjelo doći na Mars i istraživati ga tako da su
sada znanstveni časopisi — onih istih "nevjernih Toma" iz 1970-ih — puni
izvještaja, studija i fotografija koji govore o Wome da je Mars nekada imao
priličnu veliku atmosferu, We da i dandanas ima Wanki aWmosferski omorač;
da je nekoć imao rijeke, jezera i oceane We da na njemu i dalje ima vode, na
nekim mjestima neposredno ispod površine, a u nekim slučajevima čak i
vidljive u obliku malih smrznutih jezera, kao šWo se vidi iz kolaža novinskih
naslova na (slici 116). Godine 2005. NASA-ini marsovski roveri 1 poslali
su na Zemlju kemijske i forografske dokaze koji potkrjepljuju te zaključke.
Zajedno s nekima od njihovih izvanrednih forografija na kojima se vide
ostaci građevina, na primjer zid prekriven pijeskom s jasno vidljivim pra-
vim kutovima (slici 117), trebali bi ovdje biti dostatni za sljedeći zaključak:
SLIKA ͕ 14
266
KADA 68 BOGOVI OTIŠLI SA ZEMLJE
M a r s je m o g a o služiti i služio je kao anunnakijska usputna svemirska

postaja.
Bilo je to prvo obližnje odredište bogova koji su odlazili, kao što je
poWvrdio relativno brz Sinov povratak. Tko je još otišao, tko je ostao, tko
se mogao vratiti?
Iznenađujuće je da neki od o d g o v o r a na ta pitanja t a k o đ e r dolaze
s Marsa.
1
Vozila specijalno izrađena za kretanje po površini Marsa i prikupljanje p o d a t a k a o t a m o š n j e m
c,
u i a t m o s f e r i ; op.prev.
267
Četrnaesto poglavlje
POSLJEDNJI DANI
S jećanja čovječanstva na prijelomne događaje iz svoje prošlosti — za ve-

ćinu povjesničara to su "legende" ili "mitovi"— uključuju i priče koje
su bile dio kulrurnog ili vjerskog naslijeđa naroda širom svijeta te se stoga
smatraju "univerzalnima". Toj kategoriji pripadaju priče o prvom ljudskom
paru, potopu ili o bogovima koji su došli s nebesa, ali i priče o povratku
bogova natrag na nebesa.
Nas posebno z a n i m a j u kolektivna sjećanja naroda iz zemalja u ko-
j i m a su se ti odlasci k o n k r e t n o dogodili. Već smo obradili dokaze s
drevnog Bliskog isWoka; oni dolaze i iz Amerike, We obuhvaćaju kako
enlilitske tako i enkiitske bogove.
U Južnoj Americi dominantno se božanstvo zvalo Virakoča ("Stvoritelj
svega"). Indijanci Aymara s Anda za njega su rekli da mu je prebivalište u TiZ-
anakuu, te d a j e prvim dvama parovima brat-sestra dao zlatnu palicu kojom su
trebali pronaći pravo mjesto za utemeljenje Cuzca (kasnije prijestolnice Inka),
mjesto za opservatorij M a c h u Picchu i druga sveta mjesta. Nakon što je sve
to učinio, otišao je. Veliki plan, koji je oponašao kvadratni ziguraW s uglovima
usmjerenima prema glavnim stranama svijeta, zatim je označio smjer njegovog
konačnog odlaska (slika 118). Boga TiZanakua identificirali smo kao 7ešuba/
Adada iz hetitsko/sumerskog panteona, Enlilovog najmlađeg sina.
POSLJEDNJI DANI
SLIKA I I 8
U Srednjoj Americi darovatelj civilizacije bio je "Krilata zmija" Qtiet-

zalcoatl. UWvrdili smo da je to bio Enkijev sin Toth iz egipatskog panteona
(Ningišzida za Sumerane), We da je on 3113. g. pr. n. e. u Srednju Ameriku
doveo svoje afričke sljedbenike i tamo uspostavio civilizaciju. Premda vri-
jeme njegova odlaska nije navedeno, ono se moralo podudarati s odlaskom
njegovih afričkih štićenika Olmeka i istovremenim ustankom domoroda-
čkih Maja — oko 600. ili 500. g. pr. n. e. D o m i n a n t n a legenda u Srednjoj
Americi njegovo je obećanje, dano na odlasku, da će se vratiti — na oblje-
tnicu svog tajnog broja 52.
I tako je, otprilike sredinom prvog stoljeća pr. n. e., u j e d n o m dije-
lu svijeta za drugim čovječanstvo ostalo bez svojih dugoštovanih bogova.
Uskoro je čovječanstvo počelo zaokupljati pitanje (koje su postavili i moji
čitatelji): Hoće liVe vratiti?
Poput obitelji koju iznenada napusti otac, čovječanstvo je poče-
lo gajiti nadu u povratak. Zatim je, poput djeteta koje treba pomoć,
269
POSLJEDNJI DANI
pokušalo pronaći spasitelja. P r o r o c i su obećali da će se to sigurno

dogoditi — kada dođu posljednji dani.
Na vrhuncu njihove prisutnosti Anunnakija je na Zemlji bilo šesto, uz

tristo Igigija stacioniranih na Marsu. Nakon poWopa njihov je broj počeo
opadaWi, posebno nakon Anuova posjeWa oko 4.000. g. pr. n. e. Kako su
tisućljeća prolazila, na Zemlji je ostalo malo bogova iz ranih sumerskih tek-
stova ili dugih Popisa bogova. Većina ih se vraWila na svoj matični planet, no
neki su — usprkos njihove uobičajene "besmrWnosti" — umrli na Zemlji.
S p o m e n i m o poražene Zua i Setha, raskomadanog Ozirisa, Dumuzija koji
se uWopio, te Bau koja se razboljela od nuklearne radijacije.
Iznimna vremena kada su bogovi živjeli u svetim četvrtima ljudskih
gradova, kada je faraon Wvrdio da se bog s njime vozi u njegovim kolima
i kada se asirski kralj hvalisao da ima p o m o ć s nebesa bila su svršena. Već
u d a n i m a proroka Jeremije (626. - 586. g. pr. n. e.) narode oko Judeje
ismijavalo se što ne štuju "živućeg boga" nego kumire koje su zanatlije
izradili od kamena, drveta ili metala — bogove koje se moralo prenositi,
jer nisu mogli hodati.
Nakon što je došlo do konačnog odlaska, tko je od velikih anunnakij-
skih bogova ostao na Zemlji? Ako sudimo po tome tko se od njih spominje
u tekstovima i zapisima iz narednog perioda možemo biWi sigurni samo za
M a r d u k a i Nabua od enkiita; a od enlilita za N a n n a r a / S i n a , njegovu su-
prugu Ningal/Nikkal i njegovog pomoćnika Nuskua, a vjerojatno je ostala
i Ištar. Na svakoj strani velike vjerske podjele sada je bio samo jedan sam
Vrhovni bog nebesa i zemlje; M a r d u k za enkiite i N a n n a r / S i n za enlilite.
Priča o posljednjem kralju Babilonije odražavala je te nove okolno-
sti. Izabrao ga je Sin u svom središtu kXOta Haranu, m e đ u t i m on je tražio
pristanak i blagoslov Marduka u Babilonu, kao i nebesku poWvrdu u vidu
pojave Mardukovog planeta; povrh toga, njegovo ime je bilo Nabu-Naid.
Ta božanska suvladavina možda je bila pokušaj dualnog monoteizma (da se
tako i z r a z i m ) ; no njezina nenamjerna posljedica bio je začetak Islama.
270
POSLJEDNJI DANI
Povijesni zapisi pokazuju da s takvim stanjem stvari nisu bili zadovolj-

ni ni bogovi ni ljudi. Sin, čiji je h r a m u H a r a n u bio obnovljen, tražio je
da se nanovo izgradi i njegov veliki hram-zigurat u U r u te postane središre
obožavanja; a u Babilonu su M a r d u k o v i svećenici bili ozlojeđeni.
Na pločici koja se sada nalazi u British M u s e u m u zapisan je tekst koji
su stručnjaci naslovili Nabunaid i svećenstvo Babilona. Tekst sadrži popis
optužbi babilonskih svećenika protiv N a b u n a i d a . Optužbe su se protezale
od građanskih stvari ("on ne razglašava zakon i red"), preko zanemarivanja
gospodarsrva ("poljoprivrednici su propali", "trgovačke ceste su blokirane")
i manjka javne sigurnosti ("plemiće se ubija") do najozbiljnijih opružbi
— svetogrđa:
Napravio je kumir boga kojeg nitko u zemlji prije nije vidio.

Stavio ga je u hram, podigao na pijedestal,
Zazvao ga po imenu Nannar, ukrasio ga lazurom,
Okrunio ga je tijarom u obliku pomračenog mjeseca,
Za ruku mu stavio demona.
Bila je to, nastavljale su se optužbe, čudna statua božanstva, nikad

prije viđena, "s kosom koja je sezala do pijedestala". Bila je tako neobična i
nedolična, napisali su svećenici, "da je čak ni Enki i N i n m a h (koji su, poku-
šavajući stvoriti čovjeka, bili stvorili čudnovate n e m a n i nalik h i m e r i ) "nisu
mogli pojmiti". Bila je tako čudna da joj "čak ni učeni Adapa" — ikona
najvišeg ljudskog znanja — "nije mogao naći ime". Da stvari budu gore,
kao njegovi čuvari bile su oblikovane dvije neobične zvijeri — j e d n a je bio
"demon potopa", a druga divlji bik. Z a t i m je kralj uzeo to sramno djelo
i stavio ga u M a r d u k o v h r a m Esagil. Još je uvredljivija bila Nabunaidova
objava da se festival Akitu, tijekom kojeg su se ponovno uprizorivali M a r -
dukova "smrt", uskrsnuće, izgnansrvo i k o n a č n a pobjeda, od tada pa na
dalje više neće slaviti.
Objavljujući da je Nabunaidov "bog zaštitnik postao neprijareljski na-
strojen prema njemu" te da je "bivši miljenik m e đ u bogovima sada osuđen
271
POSLJEDNJI DANI
na nesreću", babilonski su svećenici prisilili N a b u n a i d a da napusti Babilon

i ode u izgnanstvo "u daleku regiju". Povijesna je činjenica da je N a b u n a -
id doista otišao iz Babilona te za vladara imenovao svog sina Bal-Taz-Ura
— Baltazara iz biblijske Knjige Danijelove.
"Udaljena regija" u koju je N a b u n a i d otišao u samoizgnanstvo bila
je Arabija. Kao što potvrđuju mnogi zapisi, u njegovoj sviti bili su Židovi
iz redova judejskih izgnanika u haranskoj regiji. Njegovo glavno sjedište
nalazilo se u mjestu zvanom Teima, stjecištu karavana na sjeverozapadu
sadašnje Saudijske Arabije koje se nekoliko puta spominje u Bibliji. (U
n e d a v n i m iskapanjima na t o m području p r o n a đ e n e su klinastim p i s m o m
ispisane pločice koje svjedoče o N a b u n a i d o v o m boravku.) Za svoje slje-
dbenike utemeljio je šest drugih naselja; pet od tih gradova su — tisućama
g o d i n a kasnije — arapski pisci naveli kao židovske gradove. Jedan od njih
bio je Medina, grad u kojem je Muhamed utemeljio/osnovao Islam.
"Židovski aspekt " u Nabunaidovoj priči d o d a t n o je pojačan činjeni-
c o m da se u j e d n o m o d l o m k u svitaka s Mrtvog mora (pronađenih u Ku-
m r a n u na obali Mrtvog m o r a ) spominje N a b u n a i d i navodi da je u Teimi
patio od "neugodne kožne bolesti" koja je izliječena tek nakon što mu je
"Židov rekao da oda počast najvišem Bogu". Sve je to potaklo spekulacije
da je N a b u n a i d razmišljao o m o n o t e i z m u ; m e đ u t i m njemu najviši bog nije
bio judejski Jahve nego njegov dobročinitelj N a n n a r / S i n , bog Mjeseca, čiji
je simbol polumjeseca preuzeo Islam. Praktički je sigurno da Islam vuče
korijene od Nabunaidovog boravka u Arabiji.
U m e z o p o t a m s k i m zapisima n a k o n Nabunaidovog vremena više se ne
govori o t o m e gdje se nalazi Sin. Tekstovi p r o n a đ e n i u Ugaritu, "kana-
anskom" lokalitetu na Sredozemnoj obali u Siriji koji se sada naziva Ras
Shamra, opisuju da se bog Mjeseca, zajedno sa suprugom, o d m a r a o u j e -
dnoj oazi na stjecištu dviju voda, "blizu raspukline dvaju mora". N a k o n što
sam se dugo pitao zašto je Sinajski poluotok nazvan u čast Sina, a njegovo
glavno središnje raskrižje u čast njegove supruge Nikkal (to mjesto se na
arapskom i dalje zove N a k h l ) , došao sam do zaključka da se ostarjeli par
povukao negdje na obale Crvenog mora i zaljeva Eilat.
272
POSLJEDNJI DANI
U ugaritskim tekstovima bog Mjeseca naziva se EL — j e d n o s t a v n o

"Bog," preteča islamskog Alaha, a njegov simbol polumjesec nalazi se
na vrhu svake džamije. Nadalje, prema tradiciji uz džamije se i danda-
nas grade minareti koji oponašaju višestupanjske rakete spremne za
lansiranje, (slika 1 1 9 )
SLIKA I 19
Posljednje poglavlje sage o Nabunaidu povezano je s pojavom Perzija-

naca na svjetskoj pozornici. Ime Perzijanci dano je mješavini naroda i drža-
va na iranskom platou koja je uključivala drevne sumerske zemlje Anšan i
Elam, te zemlju kasnijih Medijaca (koja je imala udjela u propasti Asirije).
U šestom stoljeću pr. n. e. Ahemejanci, kako su ih nazvali grčki po-
vjesničari koji su bilježili pothvate tog plemena, su se pojavili na sjevernim
granicama tih teritorija, zauzeli ih i ujedinili u moćno, novo carstvo. Iako ih
2-J
POSLJEDNJI DANI
rasno svrstavaju u "Indoevropljane", njihovo plemensko ime poteklo je od

imena njihovog pretka, Hakharn-Anisha, što je na semitskom hebrejskom
jeziku značilo "Mudrac". Ovu činjenicu neki pripisuju utjecaju židovskih
izgnanika iz Deset plemena koje su Asirci bili preselili na to područje. Što
se tiče vjere, izgleda da su ahemejski Perzijanci prihvatili sumersko-akadski
panteon srodan njegovoj hurijsko-mitanskoj inačici, koja je korak do one
indoarijske iz indijskih Veda — zgodno pojednostavljenu mješavinu prema
kojoj su vjerovali samo u Najvišeg Boga kojeg su nazivali Ahura-mazda
("Istina i Svjetlost").
Kada je 560. godine pr. n. e. u m r o ahemejski kralj, na prijestolju ga
je zamijenio njegov sin Kuraš te ostavio trag u nadolazećim povijesnim
događajima. Mi ga zovemo Cirus; Biblija ga zove Koreš i smatra ga Jahvi-
nim poslanikom za osvajanje Babilona, svrgavanje njegova kralja i ponovnu
izgradnju razorenog hrama u Jeruzalemu. "Ja, Jahve, Bog Izraelov, koji te
zovem po i m e n u premda me znao nisi... p o m a ž e m ti premda me ne po-
znaš", rekao je biblijski Bog preko proroka Izaije (44: 28 do 45: 1-4).
Kraj babilonskog carstva na najdramatičniji je način pretkazan u Knji-
zi Danijelovoj. Jedan od judejskih izgnanika odvedenih u Babilon, Danijel,
služio je na babilonskom dvora kralja Baltazara kada se za vrijeme kra-
ljevskog b a n k e t a pojavila lebdeća ruka i na zidu napisala MENE MENE
TEKEL UPHARSIN. Z a p a n j e n i z b u n j e n , kralj je pozvao svoje vračeve i
vidovnjake da odgonetnu zapis, no nikome od njih to nije uspjelo. Kao po-
sljednja nada, pozvan je izgnani Danijel koji je kralju rekao što zapis znači:
Bog je procjenjivao Babilon i njegova kralja te je, našavši da su manjkavi,
odbrojio njihove dane; skončat će od perzijske ruke.
Godine 539. pr. n. e. Cirus je prešao rijeku Tigris i ušao u babilonski
teritorij, prodro do Sippara gdje je presreo Nabunaida koji je žurio natrag,
a zatim je — tvrdeći da ga je pozvao sam M a r d u k — ušao u Babilon bez
borbe. Dočekan od svećenika koji su ga smatrali spasiteljem od heretika
Nabunaida i njegovog omraženog sina, Cirus je u znak štovanja prema
bogu "primio Mardukove ruke". No također je, u jednoj od svojih prvih
proklamacija, opozvao izgnanstvo Judejaca, dopustio ponovnu izgradnju
274
POSLJEDNJI DANI
j e r u z a l e m s k o g h r a m a t e n a r e d i o povratak svih h r a m s k i h o b r e d n i h p r e d m e -
ta koje je bio popljačkao N a b u k o d o n o z o r .
Izgnanici koji su se vratili, p o d vodsrvom Ezre i N e h e m i j e , dovršili su
p o n o v n u izgradnju h r a m a , koji je zbog toga bio p o z n a t kao D r u g i h r a m
— g o d i n e 516. pr. n. e. — t o č n o sedamdeset g o d i n a n a k o n što je razo-
ren Prvi h r a m , kao što je p r o r o k o v a o J e r e m i j a . Biblija je Cirusa smatrala
o r u đ e m za provođenje Božjih planova, " p o m a z a n i k o m Jahve". Povjesničari
s m a t r a j u da je C i r u s proglasio opću vjersku a m n e s t i j u koja je svakom n a -
rodu o m o g u ć i l a da štuje koga želi. Što se tiče onoga u što je vjerovao s a m
C i r u s , sudeći po s p o m e n i k u koji je dao p o d i ć i sebi u čast, čini se da se vidio
kao krilatog k e r u b i n a (slika 1 2 0 ) .
S L I K A I 14
275
POSLJEDNJI DANI
Cirus — neki povjesničari njegovom i m e n u dodaju epitet "veliki" — u

golemo je perzijsko carstvo uklopio sve zemlje koje su nekada bile Sumer
i Akad, M a r i i M i t t a n i , H a t t i i Elam, Babilonija i Asirija. Njegovom sinu
Kambisu (530.-522. g. pr. n. e.) prepušteno je da carstvo proširi na Egipat.
Egipat se tada oporavljao od razdoblja nereda koje neki smatraju Trećim
međurazdobljem, tijekom kojeg se razjedinio, nekoliko su mu se puta mi-
jenjale prijestolnice te je bio padao pod vlast nubijskih osvajača ili uopće
nije imao središnje vlasti. Egipat je bio u rasulu i s vjerske strane: njegovi
svećenici nisu bili sigurni koga da štuju, i to u tolikoj mjeri da je glavni kult
bio onaj mrtvog Ozirisa, glavno božanstvo bila je božica N e i t h čija titula je
bila Majka Božja, a glavni "objekt kulta" bio je bik, sveti bik Apis, za kojega
su se održavali obredni pogrebi. Kambis kao ni njegov otac nije bio vjerski
fanatik i dopustio je ljudima da štuju koga žele; čak je (prema ispisanoj steli
koja se sada nalazi u vatikanskom muzeju) n a u č i o tajne štovanja božice
N e i t h i sudjelovao u o b r e d n o m pogrebu bika Apisa.
Takvom p o l i t i k o m nemiješanja u vjeru Perzijanci su osigurali mir u
carstvu, ali samo p r i v r e m e n o . N e m i r i , ustanci i p o b u n e stalno su izbijali
gotovo posvuda. Posebno p r o b l e m a t i č n e bile su sve j a č e trgovačke, kul-
t u r n e i vjerske veze i z m e đ u Egipta i Grčke. ( M n o g o p o d a t a k a o t o m e
dolazi od grčkog povjesničara H e r o d o t a koji je iscrpno pisao o Egiptu
n a k o n što ga je posjetio oko 460. g. pr. n. e., što se p o d u d a r a l o s poče-
t k o m grčkog "zlatnog doba".) Perzijanci nisu mogli biti zadovoljni s tim
vezama, prvenstveno zato što su grčki plaćenici sudjelovali u l o k a l n i m
u s t a n c i m a . Posebno su ih b r i n u l e i provincije u M a l o j Aziji (sadašnjoj
Turskoj), na čijem z a p a d n o m vrhu su se Azija i Perzijanci suočavali s Eu-
r o p o m i G r c i m a . T a m o su grčki naseljenici oživljavali i učvršćivali drevne
naseobine. Perzijanci su, sa svoje strane, nastojali suzbiti p r o b l e m a t i č n e
Europljane z a u z i m a n j e m obližnjih grčkih otoka.
Sve jače napetosti b u k n u l e su u otvoreni rat kada su Perzijanci 490. g.

pr. n. e. napali grčko kopno i bili p o t u č e n i kod M a r a t o n a . U bitci kod Sa-
lamine deset godina kasnije Grci su odbili perzijski napad m o r e m , a čarke
i bitke za vlast nad M a l o m Azijom nastavili su se još j e d n o stoljeće, čak i
276
POSLJEDNJI DANI
kada su se u Perziji promijenili kraljevi, a u Grčkoj se Atenjani, Spartanci i

M a k e d o n c i m e đ u s o b n o j e d n i s d r u g i m a borili za prevlast.
U t i m dvostrukim borbama — j e d n o j između Grka s grčkog kopna i
drugoj s Perzijancima — podrška grčkim naseljenicima M a l e Azije bila je
vrlo važna. Č i m su M a k e d o n c i nadvladali na kopnu, njihov kralj Filip II
poslao je vojsku preko tjesnaca Helesponta (današnji Dardaneli) kako bi
osigurao lojalnost grčkih naseobina. G o d i n e 334. pr. n. e. njegov nasljednik
Aleksandar ("Veliki") na čelu vojske od 15.000 ljudi na istom je mjestu
prešao u Aziju i započeo veliki rat protiv Perzijanaca.
Aleksandrove zapanjujuće pobjede i pokoravanje drevnog Istoka zapa-
dnjačkoj (grčkoj) vlasti podrobno su opisali povjesničari — počevši od onih
koji su Aleksandra pratili na njegovim p o h o d i m a — i ovdje ih nije potrebno
prepričavati. O n o što treba opisati su osobni razlozi Aleksandrovog pohoda
u Aziju i Afriku. Jer, osim geopolitičkih ili ekonomskih razloga za veliki
grčko-perzijski rat, tu je bila i Aleksandrova osobna misija: m a k e d o n s k i m
dvorom neprestano su kolale glasine da Aleksandrov pravi otac nije kralj
Filip, nego bog — egipatski bog - koji je kraljici Olimpiji došao prerašen
u čovjeka. Uz grčki p a n t e o n koji je proizišao s druge strane Sredozemnog
mora i na čelu mu je bilo (poput sumerske dvanaestorice) dvanaest olimpi-
jaca, te uz priče o bogovima ("mitove") koji su oponašali bliskoistočne priče
o bogovima, pojava jednog takvog boga na m a k e d o n s k o m dvora nije se
smatrala n e m o g u ć o m . Uz dvorski skandal s kraljevom m l a d o m egipatskom
ljubavnicom te bračni razdor koji je uključivao razvod i ubojstva, "glasina-
ma" se vjerovalo. Prije svih, vjerovao im je sam Aleksandar.
Aleksandrov posjet proročištu u Delfima kako bi otkrio je li doista
sin boga, i stoga b e s m r t a n , samo je p r o d u b i o misterij. Savjetovan je da
odgovor potraži u egipatskom svetom mjestu. Zato je, čim su Perzijanci
p o t u č e n i u prvoj bitci, Aleksandar umjesto da pođe za njima, ostavio
glavninu svoje vojske i požurio u oazu Siwa u Egiptu. Tamošnji svećenici
uvjerili su ga da je doista polubog, sin boga-ovna A m o n a . Proslavljajući
to saznanje, Aleksandar je izdao srebrne novčiće na kojima je prikazan s
ovnovim rogovima (slika 121).
277
POSLJEDNJI DANI
SLIKA 1 2 1
N o , što je s besmrtnošću? D o k su njegovo ratovanje i daljnja osvaja-

nja opisali službeni povjesničar njegovih p o h o d a po i m e n u Kalisten i d r u -
gi, Aleksandrova osobna potraga za besmrtnošću u g l a v n o m je p o z n a t a iz
izvora koji se nazivaju pseudo-Kalisteni o d n o s n o "Aleksandrove avanture",
u k o j i m a su č i n j e n i c e izmiješane s l e g e n d o m . Kao što je detaljno opisano u
Stepeništu do neba, egipatski svećenici u p u t i l i su Aleksandra iz Siwe u Tebu.
T a m o je, na z a p a d n o j obali rijeke N i l , u p o g r e b n o m h r a m u koji je izgra-
dila H a t š e p s u t , vidio zapis koji je potvrđivao da je njezina majka s n j o m
z a t r u d n j e l a kada joj je bog A m o n došao prerušen u njezina supruga kralja
— t o č n o kao u priči o Aleksandrovom p o l u b o ž a n s k o m začeću. U velikom
h r a m u R a - A m o n a u Tebi, u Svetinji nad svetinjama, A l e k s a n d a r je okru-
njen za faraona. Z a t i m je, slijedeći u p u t e koje je dobio u oazi Siwa, ušao u
p o d z e m n e t u n e l e na Sinajskom p o l u o t o k u i naposljetku otišao o n a m o gdje
je bio A m o n - R a alias M a r d u k — u Babilon. Nastavivši borbe s Perzijanci-
m a , A l e k s a n d a r je 3 3 1 . g. pr. n. e. došao do Babilona i ušao u grad vozeći
se na svojim b o j n i m k o l i m a .
P o ž u r i o je do Esagila, h r a m a z i g u r a t a u Svetoj četvrti, da p r i m i

M a r d u k a za ruke k a o š t o su to činili osvajači prije njega. No veliki bog
je bio mrtav.
P r e m a pseudoizvorima, A l e k s a n d a r je vidio boga kako leži u z l a t n o m
lijesu, a njegovo je tijelo bilo u r o n j e n o ( o d n o s n o konzervirano; op. a.) u
p o s e b n i m uljima. Bilo to t o č n o ili ne, činjenica je da Marduk više nije bio
278
POSLJEDNJI DANI
živ te da su kasniji priznati povjesničari bez iznimke njegov zigurat Esagil

opisivali kao njegovu grobnicu.
Prema D i o d o m iz Sicilije (prvo stoljeće pr. n. e.), za čije djelo Bibli-
otheca histórica se zna da je prikupljeno iz provjerenih i pouzdanih izvora,
"učenjaci zvani Kaldejci, koji su stekli velik ugled u astrologiji i koji su vični
predviđanju budućih događaja m e t o d o m zasnovanom na drevnim opaža-
njima", upozorili su Aleksandra da će umrijeti u Babilonu, no da "može
izbjeći opasnost ako obnovi Belovu grobnicu koju su uništili Perzijanci".
(Knjiga XVII, 112.1). Svejedno ušavši u grad, Aleksandar nije imao ni do-
voljno vremena ni dovoljno ljudi da obavi popravke te je 323. g. pr. n. e.
doista u Babilonu i umro.
Povjesničar-geograf Strabo iz prvog stoljeća pr. n. e., rođen u grčkom
gradu u Maloj Aziji, opisao je Babilon u svojoj slavnoj Geografiji: njegovu
ogromnu veličinu, "viseći vrt" koji je bio j e d n o od sedam svjetskih čuda,
njegove visoke zgrade izgrađene od opeka i tako dalje, a u dijelu 16.1.5
rekao je sljedeće (naglasci su n a k n a d n o dodani; op. a.):
Ovdje t a k o đ e r je Belova grobnica, sada u ruševinama

Nakon što ju je uništio Kserkso, kao što je rečeno.
To je bila četverokutna piramida od opeka.
Ine samo daje bila visoka kao stadion,
Nego je bila i široka kao stadion.
Aleksandar je namjeravao obnoviti tu piramidu;
No to bi bio velik zadatak
I trajao bi dugo vremena,
Tako da nije mogao završiti ono što je pokušao.
Prema tom izvoru, Mardukovu grobnicu uništio je Kserkso, per-

zijski car (i vladar Babilona) od 486. do 465. g. pr. n. e.. Strabo je, u knjizi 5,
ranije naveo d a j e Bel ležao u lijesu kada je Kserkso odlučio uništiti hram 482.
g. pr. n. e.. Marduk, dakle, nije umro mnogo prije toga (vodeći njemački astro-
lozi 1922. godine na konferenciji na SveučilištuJena zaključili su d a j e M a r d u k
279
POSLJEDNJI DANI
484. g. pr. n. e. već bio u svojoj grobnici.). Negdje u isto to vrijeme s povijesne
je scene nestao i M a r d u k o v sin N a b u . I tako se privela kraju, gotovo ljudskom
kraju, saga o bogovima koji su stvarali povijest planeta Zemlje.
To što je kraj došao kada je doba Ovna bilo na izdahu najvjerojatnije
također nije slučajnost.
Poslije M a r d u k o v e smrti i nestanka Nabua više nije bilo nijednoga
od velikih anunnakijskih bogova koji su nekoć vladali Zemljom; na-
kon smrti Aleksandra nije više bilo ni pravih ili tobožnjih polubogova
koji su čovječanstvo povezivali s bogovima. Po prvi put n a k o n š t o je
stvoren Adam čovjek je o s t a o bez svojih stvoritelja.
U tim očajnim vremenima za čovječansrvo nada je stigla iz Jeruzalema.

Zadivljujuće je da je priča o M a r d u k u i njegovom svršetku u Babilonu
ispravno pretkazana u biblijskim proročanstvima. Već smo spomenuli da je
Jeremija dok je proricao slom Babilona istaknuo da je bog Bel/Marduk osu-
đen samo da "uvene" — da ostane, ali da ostari i postane zbunjen, da se sme-
žura i umre. Ne treba nas iznenaditi da se i to proročansrvo ispunilo.
No, dok je Jeremija ispravno pretkazao propast Asirije, Egipta i Babi-
lona, uz ta je pretkazanja priložio i ona o ponovno usposravljenom Sionu,
nanovo izgrađenom h r a m u i "sretnom kraju" za sve n a r o d e kada dođu
posljednji dani. To će biti, rekao je, b u d u ć n o s t koju je Bog svo vrijeme
planirao "u srcu svojemu", tajna koja će biti otkrivena čovječanstvu (23:
2 0 ) u p r e d o d r e đ e n o vrijeme u b u d u ć n o s t i : "u dane posljednje jasno ćete
to razumjeti" (30: 24), i "u to će se vrijeme Jeruzalem zvati 'Prijestolje
Jahvino'; i svi će se narodi u njemu sabrati (3: 17).
Izaija je u svojoj drugoj zbirci proročanstava (koju ponekad zovu Dru-
gi Izaija), nazivajući babilonskog boga "bog koji se skriva" — što je u stvari
značenje imena "Amon" — predvidio budućnost sljedećim riječima:
Pade Bel/ Sruši se Nebo!

Prte svoje kipove na životinje i stoku...
280
POSLJEDNJI DANI
Padaju, ruše se svi zajedno,

Ne mogu se spasiti od ropstva.
IZAIJA 4 6 : 1-2
Ta proročansrva su, kao i Jeremijina, sadržavala obećanje da će čovje-

čansrvu biti p o n u đ e n nov početak, nova nada; da će doći mesijansko vrije-
me kada će "vuk prebivati s janjetom". Nadalje, rekao je prorok, "dogodit
će se u posljednjim danima da će G o r a h r a m a J a h v i n a biti postavljena vrh
svih gora, uzvišena iznad svih bregova; i k njoj će se stjecati svi narodi".
Tada će narodi mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neće se više
dizat' m a č a protiv naroda nit' se više učit' ratovanju" (Izaija, 2: 1-4).
Tvrdnju da će nakon nevolja i muka, nakon što će se ljudima i narodi-
ma suditi za njihove grijehe i prijestupe doći vrijeme mira i pravde iznosili
su i rani proroci, čak i kada su D a n Gospodinov pretkazivali kao Sudnji
dan. M e đ u njima su bili Hošea, koji je pretkazao povratak kraljevstva Božjeg
kroz Kuću Davidovu u posljednjim danima, te M i h e j koji je — koristeći
iste riječi kao i Izaija — objavio: "dogodit će se u posljednjim d a n i m a . "
Znakovito je da je i M i h e j obnovu Božjeg hrama u Jeruzalemu i Jahvine
univerzalne vladavine preko Davidovog potomka smatrao preduvjetom,
apsolutno n u ž n i m i p r e d o d r e đ e n i m od samog počerka, koji "proizlazi iz
drevnih vremena, iz vječnih dana".
Prema tome, u proročanstvima o posljednjim d a n i m a bio je prisutan
spoj dva osnovna elementa: j e d a n je taj da će iza D a n a gospodinovog, su-
dnjeg d a n a za Zemlju i narode, slijediti obnova, preporod i blagonaklona
era sa središtem u J e r u z a l e m u . Drugi element je taj da je sve predodređeno,
da je Bog već na Počerku isplanirao Kraj. Doista, koncept kraja epohe,
vremena kada će se zaustaviti tok događaja — moglo bi se reći, preteča
sadašnje ideje "kraja povijesti" — i započeti nova epoha (gotovo sam u
iskušenju da kažem Novo doba), nov (i pretkazan!) ciklus, može se pronaći
već u najranijim poglavljima Biblije.
Hebrejski izraz Acharit Hayamim (ponekad se prevodi kao "posljednje
vrijeme," "svršetak dana", ali najtočnije je "posljednji dani") u Bibliji se
281
POSLJEDNJI DANI
koristi već u Postanku (glava 49), kada je umirući Jakov sazvao svoje sinove i
rekao im: "Skupite se da vam kažem što će vas snaći u posljednje dane". To
je izjava (slijede je detaljna pretkazanja koja mnogi povezuju s dvanaest kuća
zodijaka) koja pretpostavlja proročanstvo time što je zasnovana na ranijem
poznavanju budućnosti. I opet, u Ponovljenom zakonu (glava 4 ) , kada Mojsije
prije smrti, govoreći o Izraelovom božanskom naslijeđu i njegovoj budućno-
sti, ovako savjetuje ljude: "U nevolji vašoj snaći će vas sve to, ali u posljednje
dane vi ćete se obratiti Jahvi, Bogu svome, i poslušati njegov glas."
Uloga Jeruzalema i važnost njegovog Brda hrama kao zvijezde-vodilje
prema kojoj će hrliti svi narodi neprekidno se naglašavala ne samo zbog
teološko-moralnih razloga. Naveden je vrlo praktičan razlog: potreba za
mjestom spremnim za povratak Jahvinog kavoda — taj isti izraz Ezekijel
koristi u Izlasku pri opisivanju Božjeg nebeskog vozila! Kavod koji će biti
čuvan u obnovljenom h r a m u , "iz kojega ću dati mir i koji će biti veći od
prvoga", rečeno je proroku Hagaju. Znakovito je da se dolazak kavoda u
Jeruzalem u Izaiji opetovano povezuje s drugim mjestom povezanim sa sve-
mirom — onim u Libanonu: Odande će Božji kavod doći u Jeruzalem, stoji
u stihovima 35: 2 i 60: 13.
Ne možemo izbjeći zaključak da se božji povratak očekivao u po-
sljednjim danima. N o , kada su trebali nastupiti posljednji dani?
To pitanje — na koje ću ponuditi vlastiti odgovor — nije novo, već je

postavljano u drevnim vremenima, postavljali su ga čak i sami proroci koji
su govorili o posljednjim d a n i m a .
Izaijino proročanstvo o vremenu "kad zatrubit će velika trublja" i na-
rodi će se okupiti i "pokloniti Jahvi na Svetom brdu u Jeruzalemu" slijedilo
je njegovo priznanje da bez pojedinosti i vremenskog okvira ljudi ne mogu
razumjeti proročanstvo. "Jer pravilo po pravilo, pravilo je u n u t a r pravila,
linija po linija, linija po linija, ovdje malo, ondje malo", tako se Izaija ža-
lio Bogu (28: 10). Kakav god odgovor da mu je dan, naređeno mu je da
zapečati i sakrije dokument. Ne manje od tri puta Izaija je riječ za "slova
282
POSLJEDNJI DANI
— Otioth — promijenio u Ototh, što znači "proročko znamenje," što pak

u p u ć u j e na n e k u vrstu "biblijskog koda" zbog kojega se božji plan ne može
razumjeti dok za to ne dođe pravo vrijeme. Na tajni kod Biblije možda se
ukazivalo kada je prorok boga — nazvavši ga "stvoritelj slova" — zamolio
"pročitaj n a m slova unatrag" (41: 23).
Prorok Sefanija — čije samo ime znači "kojega je kodirao Jahve"
— p r e n i o je Božju p o r u k u da će kada se okupe narodi On "govoriti
čistim jezikom". Ali to je bilo kao da je rekao: "Znat ćete kada b u d e
vrijeme da vam kažem."
Tada nije čudo da se u posljednjoj proročkoj knjizi Biblija bavi gotovo
isključivo pitanjem KADA — kada će doći posljednji dani? U Knjizi Da-
nijelovoj sam je Danijel za Baltazara odgonetnuo (i to ispravno) zapis na
zidu. N a k o n toga je i Danijel počeo imati snove sa z n a m e n j e m i viđati apo-
kaliptične vizije budućnosti u kojima su "Pradavni" i njegovi anđeli imali
glavne uloge. Danijel je, zbunjen, zamolio anđele za objašnjenja; odgovori
su se sastojali od proroštava budućih događaja koji su se trebali dogoditi
na kraju vremena ili su prema njemu vodili. A kada će biti kraj vremena?
— upitao je Danijel; odgovori, koji su se na prvi pogled činili preciznima,
postojećim su zagonetkama samo dodali nove.
U j e d n o m slučaju anđel je odgovorio da će razdoblje b u d u ć i h doga-
đaja, vrijeme kada će "bezbožni kralj pomišljati da p r o m i j e n i blagdane
i Zakon" trajati "jedno vrijeme, vremena i polovinu vremena". Tek nakon
toga nastupit će obećano mesijansko vrijeme, kada će "Sveci Svevišnjega
ljudima dati kraljevstvo nebesko". Drugi put a n đ e o je odgovorio: "Se-
d a m d e s e t je sedmica i sedamdeset šezdesetica g o d i n a o d r e đ e n o tvom
n a r o d u i tvom gradu da se dokrajči opačina i potvrdi viđenje proroka";
u opet d r u g o m slučaju odgovorio je da će "nakon sedam sedmica, a
onda šezdeset i dvije g o d i n e , Mesija biti pogubljen, doći će vođa koji će
razorit grad, a svršetak će doći u poplavi."
Tražeći jasniji odgovor, Danijel je zatim zamolio božanskog glasnika
da mu precizno kaže: "Kada će doći kraj tim grozotama?" Ponovno je dobio
z a g o n e t n i odgovor da će kraj doći "Nakon jednog vremena, više vremena
283
POSLJEDNJI DANI
i polovine vremena". Ali što je značilo "jedno vrijeme, v r e m e n a i polovina

vremena", š t o j e značilo "sedamdeser tjedana/sedmica godina"?
"Ja slušali, ali ne razumjeli", izjavio je Danijel u svojoj knjizi, "pa upi-
tah: 'Gospodaru, kako će to svršiti?'" Ponovno govoreći u šiframa, anđeo
je odgovorio: "Od časa kada bude dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena
grozota pustoši: tisuću dvjesta i devedeset dana. Blago o n o m u koji dočeka i
dosegne tisuću trista trideset i pet dana." N a k o n što mu je dao taj podatak,
anđeo — koji ga je prije zvao "sine čovječji" — mu je rekao: "A ti sada idi i
otpočini. Ustat ćeš da primiš svoju baštinu u posljednjim danima."
Naraštaji bibličara, učenjaka i teologa, astrologa pa čak i astronoma —
među potonjima i slavni sir Isaac Newron — p o p u t Danijela su rekli: "Čuli
smo, ali nismo razumjeli". Zagonetka nije samo značenje "jednog vremena,
više vremena i polovine vremena" i tako dalje, zagonetka je i kada počinje
brojanje? Dvojba proizlazi iz činjenice da su Danijelu simboliku njegovih
viđenja (poput koze koja napada ovna, ili dva roga od koja nastaju četiri i
zatim se dijele) anđeli objasnili kao događaje koji se trebaju dogoditi daleko
nakon Babilona Danijelovog vremena, nakon njegova predviđenog pada,
čak nakon pretkazane obnove H r a m a poslije sedamdeset godina. Uspon i
pad Perzijskog carsrva, Aleksandrovo preuzimanje vodstva nad Grcima, čak
i podjela carstva koje je osvojio između njegovih nasljednika — sve je to
pretkazano s takvom točnošću da mnogi stručnjaci smatraju da Danijelova
proročanstva pripadaju žanru "proročanstva poslije događaja" — da je pro-
ročki dio knjige napisan oko 250. g. pr. n. e., no d a j e predstavljen kao da
je napisan tri stoljeća ranije.
Nepobitan argument je navod, izrečen tijekom jednog od susreta s
anđelima, da počne brojati od "časa kada bude dokinuta svagdašnja žrtva
(u h r a m u ; op. a.) i postavljena grozota pustoši." To se moglo odnositi jedino
na događaje koji su se dogodili u Jeruzalemu 25. dana hebrejskog mjeseca
kisleva, 167. g. pr. n. e..
Taj datum je precizno zabilježen, j e r t a d a je "grozota pustoši"
postavljena u hram, označivši — kao što su mnogi tada vjerovali
— p o č e t a k posljednjih dana.
284
Petnaesto poglavlje
J E R U Z A L E M : N E S T A L I KALEŽ
U dvadeset i prvom stoljeću pr. n. e., kada je na Zemlji prvi puW upoWrije-
bljeno nuklearno oružje, Abraham je u Ur-Shalemu bio blagoslovljen
vinom i k r u h o m u ime Boga Svevišnjeg te je proglasio prvu monoteističku
religiju čovjHčanstva.
Dvadeset i j e d n o stoljeće kasnije odani Abrahamov baštinik je, poslije
svetkovanja posebne večere u Jeruzalemu, na mjesto pogubljenja nosio na
svojim leđima križ — simbol određenog p l a n e t a — i postao začetnik nove
monoteističke religije. Oko njega je i dalje mnošWvo pitanja: Tko je zapravo
bio? âWo je radio u Jeruzalemu? Je li postojala urota protiv njega ili je on sam
bio urotnik protiv samog sebe? Nadalje, što je bio kalež koji je potaknuo
legende o "Svetom Gralu" (i potragu za njim)?
Posljednje večeri na slobodi svetkovao je zajedno sa svojih dvanaest uče-
nika židovski blagdan Pashu na posebnoj obrednoj večeri (na hebrejskom
se ta večera zove seder; op. a.), s vinom i beskvasnim kruhom. Taj su prizor
ovjekovječili neki od najvećih slikara vjerske umjetnosti, a Posljednja večera
Leonarda Da Vincija najslavniji je primjer (slika 122). Leonardo je bio gla-
sovit po poznavanju znanosti kao i po svojim teološkim spoznajama. Ono što
prikazuje njegova slika i dandanas je predmetom različitih rasprava, diskusija
i analiza, no sve Wo samo produbljuje zagonetke umjesto da ih rješava.
POSLJEDNJI DANI
SLIKA 122
Mi ć e m o p o k a z a t i da ključ za razotkrivanje tajni leži u o n o m e
što slika ne prikazuje; o n o š t o na njoj nedostaje sadrži rješenja neu-
godnih z a g o n e t k i u sagi o B o g u i Čovjeku na Zemlji, te očekivanjima
mesijanskih vremena. Prošlost, sadašnjost, b u d u ć n o s t doista se spajaju
u dva događaja, odvojena dvadeset i j e d n i m stoljećem. Za oba je ključan
Jeruzalem, a vremenski su povezani s biblijskim proročanstvima oposlje-
dnjim danima.
Da bi se razumjelo što se dogodilo prije dvadeset i jednog stoljeća

m o r a m o se vratiti do Aleksandra, koji se smatrao božjim sinom, no i p a k j e
u m r o u Babilonu u mladoj dobi od trideset i dvije godine. Dok je bio živ,
kontrolirao je svoje međusobno suprotstavljene generale mješavinom na-
grada i kazni pa i prijevremenih smrti (neki su, u stvari, vjerovali da je sam
Aleksandar bio otrovan). Č i m je u m r o , njegov četverogodišnji sin i njegov
skrbnik, Aleksandrov brat, ubijeni su, a posvađani generali i regionalni za-
28 6
JERUZALEM: NESTALI KALEŽ
povjednici podijelili su i z m e đ u sebe glavninu osvojenih zemalja: Ptolomej

i njegovi nasljednici, sa sjedištem u Egiptu, zauzeli su Aleksandrova afrička
područja; Seleuk i njegovi nasljednici vladali su Sirijom, A n a t o l i j o m , M e -
z o p o t a m i j o m i d a l e k i m azijskim zemljama; sporna Judeja završila je (zaje-
dno s J e r u z a l e m o m ) pod ptolomejskom vladavinom.
Ptolomejci su se, uspjevši preseliti Aleksandrovo tijelo kako bi ga se
pokopalo u Egiptu, smatrali njegovim pravim nasljednicima te su ugla-
v n o m nastavili njegov tolerantni stav p r e m a d r u g i m religijama. Utemeljili
su slavnu Aleksandrijsku knjižnicu i zadužili egipatskog svećenika po i m e -
nu M a n e t h o da za Grke napiše dinastičku povijest i božansku pretpovijest
Egipta (arheologija je potvrdila postojanje onoga što je d a n d a n a s poznato
kao M a n e t h o v i zapisi). To je Ptolomejce uvjerilo da je njihova civilizacija
nastavak egipatske, a oni zakoniti nasljednici faraona. Grčki učenjaci poka-
zali su posebno z a n i m a n j e za religiju i židovske spise, i to u tolikoj mjeri da
su Ptolomejci organizirali prevođenje hebrejske Biblije (prijevod je poznat
kao Septuaginta) i dopustili äidovima p o t p u n u vjersku slobodu štovanja u
Judeji, kao i u njihovim sve većim z a j e d n i c a m a u Egiptu.
Poput Ptolomejaca, Seleukidi su također angažirali učenjaka koji je go-
vorio grčki jezik, bivšeg M a r d u k o v o g svećenika poznatog po i m e n u Beros,
da im sastavi povijest i pretpovijest čovječanstva i njegovih bogova p r e m a
m e z o p o t a m s k o m znanju. On je istraživao i pisao u knjižnici pločica ispisa-
nih k l i n a s t i m p i s m o m koja se nalazila blizu H a r a n a . Iz njegove tri knjige (o
kojima z n a m o samo iz f r a g m e n t i r a n i h citata u d r u g i m drevnim zapisima)
Z a p a d n i svijet, Grčka i p o t o m R i m saznali su za dolazak A n u n n a k i j a na
zemlju, p r e t p o t o p n u eru, stvaranje " M u d r o g čovjeka" , potop i ono što
je poslije njega slijedilo. Tako se preko Berosa (što je kasnije potvrđeno
otkrićem i dešifriranjem pločica s klinastim p i s m o m ) otkrilo da božanska
g o d i n a "sar" iznosi 3.600 zemaljskih godina.
G o d i n e 200. pr. n. e. Seleukidi su prešli ptolomejsku granicu i osvojili

Judeju. Kao i u d r u g i m slučajevima, povjesničari su istražili geopolitičke
i e k o n o m s k e razloge rata a zanemarili vjersko-mesijanske aspekte. U Be-
rosovom izvještaju o Potopu izneseno je nekoliko zanimljivih p o d a t a k a o
287
POSLJEDNJI DANI
t o m e da je Ea/Enki naložio Ziusudri (sumerskom "Noi") da "sakrije sve

moguće zapise u Sipparu gradu Samaševom" i tako ih sačuva za vrijeme
poslije P o t o p a , zato što su to zapisi "opočecima, sredinama i krajevima".
Prema Berosu, svijet periodički prolazi kroz kataklizme, koje on povezuje
sa zodijačkim d o b i m a , pri č e m u je ono u kojem je živio Beros počelo 1.920
godina prije počeWkD seleukidske ere (tj. 312. g. pr. n. e.). To bi početak
doba Ovna smjestilo u 2232. g. pr. n. e. — tako d a j e t o m dobu bilo suđe-
no da se brzo svrši, čak i kada bi trajalo u svojoj p u n o j m a W e m a t i č k o j duljini
( 2 2 3 2 - 2 1 6 0 = 1 2 2 . g. pr. n. e.)
D o s t u p n i zapisi sugeriraju da je seleukidske kraljeve, koji su te izra-
čune povezivali s Povratkom koji se još nije dogodio, preuzela ideja da će
do Povrarka doći vrlo brzo te da se za nj moraju hitno pripremiti. Poha-
rani hramovi Sumera i Akada počeli su se grozničavo obnavljati, posebno
E.ANNA — "Anuov dom" — u U r u k u . Mjesto slijetanja u L i b a n o n u , koje
su oni zvali Heliopolis — grad boga Sunca — bilo je nanovo posvećeno
izgradnjom h r a m a u časW Zeusu. Tako n a m se n a m e ć e zaključak da je razlog
raWa za Judeju bila poWreba da se za Povratak h i t n o pripremi i jeruzalemskR
mjesto povezano sa svemirom. Mi smatramo daje to bio grčko-seleukid-
ski način pripreme za ponovni dolazak bogova.
Za razliku od Ptolomejaca, seleukidski vladari čvrsto su odlučili da
u p o d r u č j i m a p o d njihovom vlašću n a m e t n u helensku kulturu i religiju.
Najznačajnija promjena zbila se u J e r u z a l e m u gdje je o d j e d n o m bila staci-
onirana strana vojska, a vlasW hramskih svećenika ograničena. Helenistička
kultura i običaji bili su nasilno uvedeni; čak se moralo mijenjaWi i m e n a ,
počevši od visokog svećenika koji je bio p r i m o r a n da i m e promijeni iz Jošua
u Jason. Građanski zakoni u J e r u z a l e m u ograničavali su građanska prava
äidovima, povišeni su porezi kako bi se n j i m a financirali aWleWika i hrvanje,
a ne Tora; a u provinciji su vlasWi gradile svetišta grčkim božansWvima i slale
vojnike da silom n a m e t n u štovanje u njima.
G o d i n e 169. pr. n. e. u Jeruzalem je došao Wadašnji seleukidski kralj
A n t i o h IV (koji je dobio epitet Epifan). To nije bio kurtoazni posjet. Po-
vrijedivši sveWosW h r a m a , ušao je u Svetinju nad svetinjama. Po njegovoj
288
naredbi, zaplijenjeni su zlaWni ritualni p r e d m e W i koji su se čuvali u h r a m u ,

zapovjednišrvo n a d g r a d o m d a n o je g r č k o m guverneru, a pokraj h r a m a
izgrađena tvrđava za stalni garnizon sWranih vojnika. Kada se vraWio u svo-
ju sirijsku prijestolnicu, A n t i o h je izdao proglas kojim se propisivalo da
se širom kraljevstva m o r a j u štovati grčki bogovi, a u Judeji se je posebno
zabranilo svetkovanje subote i obrezivanje. U skladu s t i m proglasom,
j e r u z a l e m s k i h r a m trebao je postati h r a m u čast Zeusu. I 167. g. pr. n. e.,
25. d a n a hebrejskog mjeseca Kisleva — ãtoje ekvivalent današnjem 25.
prosincu —sirijsko-grčki vojnici u h r a m su postavili k u m i r , kip Zeusa,
"Vladara nebesa," a veliki olWar je p r o m i j e n j e n i korišten za žrtve Zeusu.
Svetogrđe nije moglo biti veće.
Neizbježna židovska p o b u n a , koju je predvodio svećenik po i m e n u
M a t a t i j a i njegovih pet sinova, poznata je kao makabejski ili hasmonejski
ustanak. U s t a n a k je b u k n u o u provinciji, a ustanici su brzo nadvladali lo-
kalne grčke garnizone. D o k su Grci žurili po pojačanje, b u n a je zahvatila ci-
jelu zemlju. Makabejci su svoje slabe strane, brojčano stanje i naoružanosW,
nadomjestili žestinom vjerskog fanatizma. Događaji, opisani u biblijskoj
Knjizi o Makabejcima (opisali su ih i kasniji povjesničari), ne ostavljaju
s u m n j e da se borba nekolicine protiv m o ć n o g carsWva vodila Wočno odre-
đenim rasporedom: Bilo je neophodno da se do određenog zadnjeg roka po-
novno zauzme Jeruzalem,očisti hram i nanovo ga se posveti Jahvi. Nakon što
su 164. g. pr. n. e. uspjeli zauzeti s a m o Brdo h r a m a , M a k a b e j c i su očistili
h r a m i te je g o d i n e p o n o v n o upaljen sveti p l a m e n . Do k o n a č n e pobjede,
koja je dovela do p o t p u n e k o n t r o l e n a d J e r u z a l e m o m i obnove židovske
nezavisnosti, došlo je 160. g. pr. n. e.. Pobjedu i p o n o v n u posveWu h r a m a
äidovi i d a n d a n a s slave kao b l a g d a n Hanuka ("ponovna posveta") koji se
slavi dvadeset i prvog dana mjeseca kisleva.
Č i n i se da su slijed i vremenski raspored tih događaja povezani s p r o -

ročansrvima o posljednjim d a n i m a . Od tih proročanstava su, kao šWo smo
vidjeli, ona u kojima su dane određene brojčane indicije o posljednjim da-
n i m a , bila proročanstva koja su anđeli prenijeli Danijelu. N o , m a n j k a im
jasnoće jer su brojanja zagoneWno izražena: ili u jedinici zvanoj "vrijeme" ili
289
POSLJEDNJI DANI
u "cjedilima godina" ili čak brojem dana. Možda se jedino u pogledu poto-
njega može reći kada računanje počinje, pa se može znati i kada završava. U
tom j e d n o m slučaju brojanje je trebalo početi od dana kada bude "dokinuta
svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši" u jeruzalemskom hramu.
Takav grozomoran čin doista se i dogodio jednog dana 167. g. pr. n. e.
Imajući na u m u slijed tih događaja, brojanje dana iz proročanstva da-
nog Danijelu moralo se odnositi na konkretne događaje povezane s hra-
m o m : njegovo oskvrnuće 167. g. pr. n. e. ("kada bude dokinuta svagdašnja
žrtva i postavljena grozota pustoši"), čišćenje hrama 164. g. pr. n. e. (nakon
"tisuću dvjesta i devedeset dana") i p o t p u n o oslobođenje Jeruzalema 160.
g. pr. n. e. ("Blago onomu koji dočeka i dosegne tisuću trista trideset i pet
dana"). Brojevi dana - 1290 i 1335 - u osnovi se poklapaju sa slijedom
događaja u hramu.
Prema proročanstvima u Knjizi Danijelovoj, tada je počeo otkuca-
vati sat Posljednjih dana.
U imperativu da se do 160. g. pr. Q. e. ponovno zauzme čitav grada

te da se s Brda hrama Xklone strani, neobrezani vojnici krije se još jedan
trag do rješenja zagonetke. Dok smo mi za datiranje događaja koristili uo-
bičajeno brojanje godina prije nove ere (pr. n. e.) i poslije nove ere (n. e.),
ljudi u tim vremenima očito nisu mogli i nisu koristili vremenski raspored
zasnovan na budućem kršćanskom kalendaru. Hebrejski je kalendar, kao što
smo spomenuli ranije, bio kalendar koji je potekao iz Nippura 3760. g. pr.
n. e., a p r e m a t o m k a l e n d a r u ono što mi zovemo 160. g. pr. n. e. bila je
točno 3600. godina!
To je, kao što čitatelj već zna, bio SAR, izvorni (matematički) orbitalni
period Nibirua. I premda se Nibiru bio pojavio četiri tisuće godina ranije,
dolazak g o d i n e SAR (3.600 zemaljskih g o d i n a ) — kraj jedne božanske
godine — bio je od neizbježnog značaja. Onima kojima su biblijska proro-
čanstva o povratku Jahvinog kavoda na njegovo Brdo hrama bila neupitne
290
božanske objave, godina koju zovemo "160. pr. n. e." bila je ključni tre-
nutak istine: bez obzira na to gdje se planet nalazi, Bog je obećao da će se
vratiti u svoj hram, i hram mora biti očišćen i pripremljen za to.
Da se u tim turbulentnim vremenima nije gubio iz vida p r o t o k go-
dina u skladu s nipurskim/hebrejskim kalendarom svjedoči Knjiga jubileja,
izvanbiblijska knjiga za koju se pretpostavlja da je u godinama nakon ma-
kabejske bune u Jeruzalemu napisana na hebrejskom jeziku (sada je dostu-
pna samo u grčkim, latinskim, sirijskim, etiopskim i slavHnskim prijevo-
d i m a ) . Ona prepričava povijest židovskog naroda od vremena Izlaska te pri
tome koristi vremensku jedinicu jubilej — pedesetogodišnju jedinicu koju
je Jahve proglasio na brdu Sinaj (vidi deveto poglavlje); nadalje, u Knjizi
jubileja predstavljeno je uzastopno kalendarsko računanje vremena koje je
otada p o z n a t o kao Annu Mundi — "godina svijeta", na latinskom — koje
počinje 3760. g. pr. n. e.. Stručnjaci (kao što je vlč. R. H. Charles, u svom
engleskom prijevodu knjige) pretvorio je takve "jubileje godina" i njihove
"tjedne" u brojanje prema Annu M u n d i .
To da se takav kalendar koristio širom Bliskog istoka te da je, štoviše,
određivao kada se neki događaji trebaju dogoditi može se utvrditi jedno-
stavnim pregledom nekih prijelomnih d a t u m a (često označenih podeblja-
nim slovima) navedenih u prethodnim poglavljima ove knjige. Izaberemo li
samo nekoliko tih ključnih povijesnih događaja, evo što se događa kada se
godine "pr. n. e." promijeni u godine "N. k." (nipurskog kalendara):
Pr. n. e. n. N. Događaj
3760. 0. Sumerska civilizacija. Počinje nipurski kalendar
3460. 300. Incident s babilonskim tornjem
2860. 900. Gilgameš ubija nebeskog bika
2360. 1400. Sargon: počinje era Akada
2160. 1600. Prvo medurazdoblje u Egiptu; N i n u r t i n a era
(Gudeja gradi hram Pedesetorice)
2060. 1700. Nabu organizira Mardukove sljedbenike;
Abraham u Kanaanu; rat kraljeva
291
POSLJEDNJI DANI
1930. 1800. M a r d u k o v h r a m Esagil u Babilonu

1760. 2000. Nova dinastija ("srednje kraljevstvo")
u Egiptu; u Babilonu počinje vladati nova
dinastija ("kasitska")
1460. 2300. Pojavljuju se Anšan, Elam i M i t a n n i i dižu
proWiv Babilona;
Mojsije na Sinaju, "gorući grm"
960. 2800. Utemeljeno neoasirsko carsWvo;
u Babilonu obnovljen festival Akitu
860. 2900. Ašurnasirpal nosi simbol križa
760. 3000. S Amosom počinju proročansWva u Jeruzalemu
560. 3200. Anunnakijski bogovi dovršavaju svoj odlazak;
Perzijanci napadaju Babilon; Cirus
460. 3100. Grčko zlatno doba; Herodot u Egiptu
160. 3600. Makabejci oslobađaju Jeruzalem,
h r a m ponovno posvećen
Nestrpljivi čitatelj jedva će dočekati sljedeće upise:
60. 3700. Rimljani grade Jupiterov hram u Baalbeku,

zauzimaju
Jeruzalem
0. 3760. Isus iz Nazareta; počinje brojanje n. e.
(nove ere)
Stoljeće i pol koje je prošlo od makabejskog oslobađanja Jeruzale-

ma do događaja povezanih s Isusom n a k o n što je on došao u nj bilo je
j e d n o od n a j t u r b u l e n t n i j i h razdoblja u povijesti drevnog svijeta, pose-
bice židovskog naroda.
To ključno razdoblje, događaji iz kojega uWječu na nas i dandanas, po-
čelo je s razumljivim slavljem. Po prvi put nakon mnogih stoljeća äidovi su
292
ponovno bili p o t p u n i vladari svoje sveWe prijesrolniFe i posvećenog Krama,

slobodni da i m e n u j u vlastite kraljeve i visoke svećenike. Iako su se borbe na
g r a n i c a m a nastavile, same granice sada su bile šire i obuhvaćale su većinu
sWarog ujedinjenog kraljevsrva iz Davidovog vremena. Uspostavljanje neza-
visne židovske države s J e r u z a l e m o m kao glavnim gradom pod H a s m o n e j -
cima bio je događaj trijumfalan u svakom pogledu, osim u j e d n o m :
Povratak J a h v i n a kavoGa koji se očekivao u posljednjim d a n i m a nije
se dogodio, iako se činilo d a j e odbrojavanje d a n a od vremena poniženja
(odnosno "grozote pustoši", op. prev.) bilo ispravno. M n o g i su počeli su-
m n j a t i u to da je "vrijeme ispunjenja" blizu. Osim toga, postalo je očito
da zagonetke drugih Danijelovih odbrojavanja, s "godinama", "tjednima
godina" te " v r e m e n o m i v r e m e n i m a " i Wako dalje tek treba odgonetnuti.
Ključevi zagonetki bili su u p r o r o č a n s k i m dijelovima Knjige Dani-
jeloue koji govore o u s p o n u i p a d u budućih kraljevstava nakon Babilona,
Perzije i Egipta — kraljevstava koja su se kriptički nazivala "južna," "sje-
verna," ili moreplovačko "Kittim"; i kraljevsWava koja će se odvojiWi od
njih, boriti j e d n a s d r u g i m a , "razapeti sjajne svoje šatore i z m e đ u mora"
— svih b u d u ć i h e n t i t e t a koji su t a k o đ e r kriptički predstavljeni različitim
ž i v o t i n j a m a (ovnom, k o z o m , lavom i tako dalje) i čije će se potomstvo,
zvano "rogovi", p o n o v n o razdvojiti i m e đ u sobom boriti. Koje su bile te
b u d u ć e nacije i koji raWovi su bili preWkazani?
Prorok Ezekijel također je govorio da će doći do velikih biWaka između
juga i sjevera, između neidentificiranog Goga i n j e m u suprotstavljenog M a -
goga, a ljudi su se pitali jesu li se pretkazana kraljevsWva već pojavila na sceni
— Aleksandrova Grčka, Seleukidi, PWolomejci. Jesu li oni bili p r e d m e t pro-
ročanstava ili je to bio netko tko treba doći u još daljoj budućnosti?
Došlo je do teološke zbrke: Je li očekivanje kavoda kao fizičkog objekta
u j e r u z a l e m s k o m h r a m u ispravno razumijevanje proročanstava, ili je pre-
d m e t očekivanog dolaska samo simboličnog, efemernog karaktera — duho-
vna prisutnost? Sto ljudi trebaju učiniti, ili će se ono što je suđeno dogoditi
bez obzira na sve? Židovski voÿe bili su podijeljeni na vrlo pobožne i orto-
doksne farizeje te liberalnije saduceje, koji su bili oWvoreniji prema svijetu te
293
POSLJEDNJI DANI
su prepoznavali važnost židovske dijaspore koja se iz Egipta već bila proširi-

la u Anatoliju i M e z o p o t a m i j u . Osim te dvije glavne struje n i k n u l e su male
sekte, ponekad organizirane u vlastitim lokalnim zajednicama. Najpozna-
tija m e d u njima bili su Eseni (glasoviti po svicima s Mrtvog mora) koji su
se osamili u K u m r a n u .
U nastojanju da se o d g o n e t n u proročanstva moralo se voditi računa i
o novoj sili — R i m u . Nakon što su više puta odnijeli pobjedu u ratovima
s F e n i č a n i m a i Grcima, Rimljani su vladali Sredozemljem te su se počeli
miješati u stvari ptolomejskog Egipta i seleukidskog Levanta (uključujući
J u d e j u ) . Iza carskih izaslanika išla je vojska. Do 60. g. pr. n. e. Rimljani su,
pod vodstvom Pompeja, zauzeli Jeruzalem. Pompej je od Jeruzalema, kao i
Aleksandar prije njega, išao zaobilaznim p u t e m preko Heliopolisa (odno-
sno Baalbeka) i t a m o prinio žrtve bogu J u p i t e r u . Z a t i m je ondje, na ranije
izrađenim divovskim k a m e n i m blokovima, izgradio najveći h r a m posvećen
Jupiteru u Rimskom carstvu (slika 12 3). Komemoracijski zapis p r o n a đ e n
na lokalitetu upućuje na to d a j e car Neron 60. g. n. e. posjetio to mjesto,
što sugerira da je rimski h r a m u to vrijeme već bio izgrađen.
N a c i o n a l n a i vjerska previranja tog vremena odrazila su se kroz širenje
povijesno-proročkih tekstova kao što su, na primjer, Knjigajubileja,Knjiga
Henokova, Zavjeti dvanaestoricepatrijaraha i Mojsijevo uznesenje (inekoliko
drugih, sve zajedno su poznate kao Apokrifi ili PseudoepigraIi). Zajednička
tema im je vjerovanje da je povijest ciklična, da je sve predodređeno, da
će "posljednji dani" — vrijeme previranja i prevrata — označiti ne samo
svršetak povijesnog ciklusa nego i početak novoga, te da će se to "vrijeme
preokreta" (da upotrijebim m o d e r n i izraz) manifestirati dolaskom "Poma-
zanika" — Mashi'ach na hebrejskom {Chrystos, prevedeno na grčki, odade
'Mesija' ili 'Krist' na hrvatskom jeziku).
Č i n pomazivanja novoustoličenog kralja sa svećeničkim uljem bio je

poznat u drevnom svijetu barem od vremena kralja Sargona. U Bibliji je
priznato kao čin posvećenja Bogu od najranijih vremena, m e đ u t i m najzna-
294
JERUZALEM: N E S T A L I KALEŽ
SLIKA 1 2 3
m e n i t i j i p r i m j e r p o m a z a n j a bio je onaj kada je svećenik Samuel, čuvar za-

vjetnog kovčega, pozvao Davida, sina Jišajevog, i proglašavajući ga kraljem
milošću Božjom
... uzeo rog s uljem i pomazao ga

usred njegove braće.
Duh Jahvin
obuze Davida od Woga dana.
I SAMUEL 16: 13
295
POSLJEDNJI DANI
Proučavajući svako proročansWvo i svaki proročki izraz, pobožni u J e r u -

z a l e m u p r o n a š l i su o p e W o v a n e n a v o d e o Davidu kao Božjempomazaniku,
kao i božansko obećanje da će od "njegova sjemena" — od nasljednika kuće
Davidove — u Jeruzalemu "u budućim danima "ponovno b i WL uspostavlje-
no njegovo prijestolje. U J e r u z a l e m u će b u d u ć i kraljevi, koji će morati biti
iz kuće Davidove, sjediti na "Davidovom prijestolju". A kada se to dogodi,
kraljevi i prinčevi iz cijelog svijeta u i m e pravde, mira i riječi Božje okupit
će se u J e r u z a l e m u . To je, obećao je Bog, "Wrajno obećanje", Božji zavjet "za
sve narašWaje". Univerzalnost tog obećanja poWvrÿena je u Izaiji 16: 5 i 22:
22; Jeremiji 17: 25, 23: 5 i 30: 3, Amosu 9: 11; H a b a k u k u 3: 13; Zahariji
12: 8; Psalmima 18: 50, 89: 4, 132: 10, 132: 17 i Wako dalje.
To su s n a ž n e riječi, nepogrješive u svojem m e s i j a n s k o m savezu s
kućom Davidovom, no o n e su u j e d n o p r e p u n e e k s p l o z i v n i h a s p e k a t a
koji su doslovno d i k t i r a l i tijek d o g a đ a j a u J e r u z a l e m u . S t i m povezano
je pitanje p r o r o k a Ilije.
Ilija, zvan Tišbijac po i m e n u njegova grada u Gileadu, bio je biblijski
prorok aktivan u kraljevstvu Izraela (nakon odvajanja od Judeje) u deveWom
stoljeću pr. n. e., za vrijeme vladavine kralja Ahana i njegove kanaanske
žene, kraljice Izebele. U skladu sa svojim hebrejskim i m e n o m , Eli-Yahu
— " M o j Bog je Jahve" — bio je u n e p r e k i d n o m sukobu sa svećenicima i
"glasnogovornicima " kananskog boga Baala ("Gospodara"), čije je štovanje
promicala Izebela. N a k o n razdoblja osame na Wajnom mjestu blizu rijeke
Jordan, gdje se zaredio za "Božjeg čovjeka", d a n mu je "ogrtač od kostrijeti"
koji je i m a o čarobne moći We je p o m o ć u njega mogao izvoditi čuda u Božje
ime. Njegovo prvo zabilježeno č u d o (I Kraljevi, glava 17) bilo je ono kada
je učinio da malo brašna u posudi i ulja u vrču udovici b u d e dovoljno za
h r a n u do kraja života. Z a t i m je uskrsnuo njezina sina koji je bio u m r o od
teške bolesti. U sukobu s Baalovim p r o r o c i m a na planini Karmelu pošlo
mu je za r u k o m da s neba prizove oganj. On je bio jedini Izraelac u Bibliji
koji je n a k o n Izlaska ponovno došao na brdo Sinaj: kada je spašavajući život
pobjegao od gnjevne Izebele i Baalovih svećenika, te ga je anđeo Gospodi-
nov sklonio u špilju na planini Sinaj.
296
Za njega Biblija kaže da nije u m r o nego je u vrWOogu uznesen na nebo

da bude s Bogom. Njegov uzlazak, vrlo opširno opisan u drugoj glavi Dru-
ge knjige o kraljevima, nije bio ni iznenadan ni neočekivan događaj. Baš
suprotno, to je bila unaprijed planirana i organizirana akcija čije mjesto i
vrijeme su Iliji bili ranije priopćeni.
MjesWo određeno za uzlazak nalazilo se u dolini rijeke Jordan, na isto-
čnoj obali rijeke. Kada je došlo vrijeme da pođe Wamo, njegovi učenici,
predvođeni onime po i m e n u Elizej, pošli su zajedno s njime. Ilija se zausWa-
vio u Gilgalu (gdje je Jahve bio izveo čuda za Izraelce koje je vodio Jošua).
Tamo se pokušao oWarasiti svojih pratioca, no oni su ga nastavili pratiti sve
do Beth-EIa. Premda zamoljeni da pusWe Iliju da sam prijeđe rijeku, oni su
se zadržali uz njega i stalno pitali Elizeja je li "točno da će Gospodin danas
uznijeti Iliju na nebesa?".
Na obali rijeke Jordan Ilija je uzeo svoj čudoWvorni ogrWač, smoWao ga
i udario njime po vodi. Voda se razdvojila Wako da je može prijeći. Drugi
učenici su ostali pozadi, no Elizej je čak i tada ustrajao da bude s Ilijom te
je s njim prešao rijeku:
,dok su tako išli i razgovarali,

gle: ognjena kola i ognjeni konji
stadoše medu njih
i Ilija u vihoru uziđe na nebo.
Elizej je gledao i vikao:
"Oče moj, oče moji
Kola Izraelova i konjanici njegovi!"
I više ga nije vidio.
II KRALJEVI 2: n - 1 2
Arheološka iskapanja kod Teli Ghassula ("Prorokov h u m a k " ) , mjesta

u J o r d a n u koje odgovara geografiji iz biblijske priče, otkrila su murale s
"vihorima" prikazanim na slici 103. To je jedini lokaliWeW na kojem su se
iskapanja vršila pod pokroviteljsWvom VaWikana. (Moja potraga za njihovim
297
POSLJEDNJI DANI
n a l a z i m a , koja je obuhvatila arheološke muzeje u Izraelu i J o r d a n u i

uključivala posjet l o k a l i t e t u u J o r d a n u , te je na kraju dovela do Pontifi-
kalnog biblijskog i n s t i t u t a u J e r u z a l e m u k o j i m upravljaju j e z u i t i — sli-
ka 124opisana je u knjizi The Earth Chronicles Expeditions!"Ekspedi-
cije zemaljskih k r o n i k a . )
SLIKA 124
Prema židovskoj predaji, preobraženi Ilija j e d n o g će se dana vratiti kao

vjesnik konačnog izbavljenja izraelskog naroda, glasnik Mesije. Ta je pre-
daja bila zabilježena već u p e t o m stoljeću pr. n. e. — u svom posljednjem
proročanstvu zabilježio ju je prorok M a l a h i j a . S obzirom da je prema toj
predaji špilja na brdu Sinaj k a m o je anđeo odveo Iliju bila mjesto gdje se
Bog razotkrio Mojsiju, očekivalo se da će se Ilija vratiti na početku blagdana
pashe, kada se obilježava židovski izlazak iz Egipta. I d a n d a n a s se u sklopu
sedera, svečane večere kojom počinje sedmodnevni praznik Pasha, na stol
na kojem se objeduje postavlja i čaša s vinom za Iliju, kako bi pio iz nje
kada stigne. Ostavljaju se otvorena vrata kako bi Ilija mogao ući i recitira
se posebna h i m n a kojom se izražava nada da će uskoro navijestiti "Mesiju,
sina Davidovog". (Kao što je slučaj kod kršćanske djece kojima se govori da
se Djed M r a z došuljao kroz d i m n j a k i donio im darove koje su pronašli,
tako se i židovskoj djeci govori da se, iako ga nisu vidjeli, Ilija došuljao L
298
otpio gutljaj vina.) U skladu s običajem, "Ilijina čaša" je u stvari bogato

ukrašeni pehar, kalež koji se nikada ne koristi ni za što drugo osim za ritual
s Ilijom za trajanja pashalne večere.
Isusova "posljednja večera" bila je ta tradicionalna pashalna večera.
Iako je zadržala nešto nalik slobodi biranja vlastitog visokog svećenika

i kralja, Judeja je zapravo bila rimska kolonija. N j o m e se najprije vladalo
iz zapovjedništva u Siriji, a zatim su postavljeni lokalni upravitelji. Rimski
upravitelj zvan prokurator brinuo se da äidovi kao ethnarcha ("Poglavara
židovskog vijeća"), a u početku i "Kralja äidova" (ne "kralja Judeje" kao ze-
mlje) biraju ljude koji odgovaraju Rimu. Od 36. do 4. g. pr. n. e. kralj je bio
Herod, potomak edomskih obraćenika na judaizam, koji je bio izbor dvaju
rimskih generala (slavnih po Kleopatri): M a r k a Antonija i Oktavijana. H e -
rodova ostavština bile su m o n u m e n t a l n e građevine, uključujući poboljšanje
Brda h r a m a te palače-tvrdave Massade na M r t v o m moru. K tomu, pazio je
na želje prokuratora te je de facto bio vazal Rima.
G o d i n e 33. pr. n. e. (prema prihvaćenom datiranju povjesničara) u
takav je Jeruzalem, uvećan i uveličan hasmonejskim i herodovskim gra-
đevinama i prepun hodočasnika za blagdan Pashu, došao Isus iz Nazareta.
U to vrijeme äidovima je bila dozvoljena samo vjerska vlast, vijeće od se-
damdeset starješina zvano Sanhedrin. U to vrijeme više nije bilo židovskog
kralja, zemljom, ne više židovskom državom nego rimskom provincijom,
upravljao je prokurator Poncije Pilat koji je bio udobno smješten u citadeli
Antoniji smještenoj pokraj hrama.
Napetosti između židovskog puka i rimskih gospodara zemlje rasle su,
pa je u Jeruzalemu izbio niz krvavih pobuna. Poncije Pilat, koji je u Jeru-
zalem došao 26. g. pr. n. e., pogoršao je situaciju dovevši u grad rimske
legionare s njihovim znakovljem obješenim na motkama i novčićima koji
su na sebi imali idole zabranjene u H r a m u . äidovi koji su pružili otpor bez
milosti su bili osuđivani na razapinjanje na križu, i to u tolikom broju d a j e
mjesto pogubljivanja nazvano Golgota — Mjesto lubanja.
299
POSLJEDNJI DANI
Isus je i prije bio u Jeruzalemu: "Njegovi su roditelji svake godine o

blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaesW godina, uzidoše
po običaju blagdanskom. Kad su m i n u l i ti dani, vraćahu se oni, a dječak
osta u Jeruzalemu." (Luka 2: 4 1 - 4 3 ) . Kada je Isus došao ovaj put (sa svojim
u č e n i c i m a ) , situacija svakako nije bila očekivana, u skladu s obećanjima iz
biblijskih proročanstava. Pobožni äidovi — što je Isus sasvim sigurno bio
— bili u odani ideji otkupljenja, spasenja koje će provesti Mesija, za koju
je ključna bila posebna i vječna veza između Boga i kuće Davidove. Ona
je jasno i nedvosmisleno izražena u veličanstvenom psalmu 89 (20-30) u
kojem Jahve, obraćajući se svojim vjernim sljedbenicima u viziji, kaže:
Izabranika iz naroda izdigoh;

naÿoh Davida, slugu svoga,
svetim ga uljem svojimpomazah...
On će me zvati: "Oče moji
Bože moj i hridi spasa mojega. "
Aja üugaprvorodencem učiniti,
najvišim meÿu kraljevima svijeta.
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
I savez svoj vjeran.
Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim
I prijestolje mu [učiniti trajnim] kao Dani nebeski.
Nije li spominjanje " D a n a nebeskih" Wrag, poveznica između dolaska

Spasitelja i prorokovanih Posljednjih dana? Nije li Wo bilo vrijeme kada će se
obistiniti proročanstva? Tako je Isus iz Nazareta, koji je sada sa svojih dva-
naest učenika bio u Jeruzalemu, odlučio da preuzme sWvari u svoje ruke: ako
je za spasenje poWreban pomazanik iz kuće Davidove, on će, Isus, biWi taj!
Njegovo samo hebrejsko ime Yehu-šuah ("Jošua") — značilo je Jahvin
spasitelj; a što se tiče zahtjeva da pomazanik ("Mesija") bude iz kuće Davi-
dove, to je bio: sam prvi sWih Novog zavjeta, u Evanđelju po Mateju, glasi:
"Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova". N a k o n
300
toga se tamo, ali i u drugim dijelovima Novog zavjeta, navodi Isusovo ro-
doslovlje po narašrajima: četrnaest naraštaja od Abrahama do Davida; če-W
rnaest naraštaja od Davida do babilonskog izgnanstva i p o t o m četrnaest
naraštaja do Isusa. Bio je kvalificiran, Evanđelja su sve uvjerila.
Naši izvori za ono što se dogodilo sljedeće su Evanđelja i druge knjige
Novog zavjeta. Z n a m o da su "izvještaji očevidaca" u sWvari bili pisani dugo
poslije događaja; z n a m o da je kodificirana verzija rezultat odluka done-
senih na sinodu koji je sazvao car KonsWantin tri sWoljeća kasnije; z n a m o
da "gnosWički" rukopisi, poput spisa Nag H a m m a d i i Judinog evanđelja,
pružaju drukčije verzije koje Crkva nasWoji potisnuti; z n a m o čak — a to je
neosporena činjenica — da je najprije posWojala Jeruzalemska crkva kojoj
je na čelu bio Isusov brat i koja je bila usmjerena isključivo na židovske
sljedbenike, te koju je preuzela, isWisnula i eliminirala Rimska crkva koja se
obraćala nežidovima. Pa ipak, slijedit ćemo "službenu" verziju jer ona, sama
po sebi, jeruzalemske događaje s Isusom povezuje sa svim prošlim stoljeći-
ma i tisućljećima, kao što je do sada opisano u ovoj knjizi.
Kao prvo, ako postoje bilo kakve sumnje d a j e Isus u Jeruzalem došao u
vrijeme blagdana Pashe i da je "posljednja večera" bila pashalna večera seder,
te sumnje treba otkloniti. Matej 26: 2, M a r k o 14: 1 i Luka 22: 1 ciriraju
Isusa kako po dolasku u Jeruzalem govori svojim učenicima: "Znate d a j e za
dva dana Pasha"; "Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi"; i "Bližio se
Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha". Tri Evanđelja, u istim poglavljima,
zatim navode da je Isus uputio svoje učenike da odu u određenu kuću, u
kojoj će blagovati pashalnu večeru kojom počinje svetkovina.
Sljedeće čime se treba pozabaviti je pitanje Ilije, glasnika Mesije koji
će doći (u Luki 1: 17 čak su citirani relevantni stihovi iz Malahije). Prema
Evanđeljima, ljudi koji su čuli za Isusova čuda — čuda koja su bila jako nalik
onima koje je izvodio Ilija — isprva su se pitali nije li Isus Ilija koji se vratio.
Ne poričući, Isus je izazvao svoje najbliže učenike: "A vi, što vi kažete, tko sam
ja? Petar prihvati i reče: Ti si Pomazanik— Krist!" (Marko 8: 28-29).
Ako je tako, pitali su ga, gdje je Ilija, koji se trebao pojaviti prvi? I Isus
im je odgovorio: Da, naravno, ali on je već došao!
301
POSLJEDNJI DANI
Pa ga upitaju:
Zašto pismoznanci govore
da prije treba da dode Iiija?
A on im reče:
Ilija će, doduše, prije doći i sve obnoviti...

Ali velim vam: Ilija je već došao.
MARKO 9: 11,13
To je bila s m i o n a izjava koja će u s k o r o doći na provjeru: jer, a k o se

Ilija doista vratio na z e m l j u , ako je "već došao" i t a k o i s p u n i o p r e d u v j e t
za dolazak Mesije, t a d a se m o r a o pojaviti na p a s h a l n o m sederu i o t p i t i
iz svoje čaše v i n a !
Kao što su običaji i t r a d i c i j a zahtijevali, na p a s h a l n i stol Isusa i nje-
govih u č e n i k a bila je postavljena i Ilijina čaša s v i n o m . Seder je o p i s a n u
14. poglavlju Evanđelja po M a r k u . P r e d v o d e ć i b l a g d a n s k u v e č e r u , Isus
je uzeo beskvasni k r u h (sada se takav k r u h naziva maca), blagoslovio ga,
r a z l o m i o i p o d i j e l i o svojim u č e n i c i m a . "I uze čašu, zahvali i d a d e im. I svi
su iz nje p i l i " ( M a r k o 14: 2 3 ) .
SLIKA 125
Dakle, nema sumnje daje Ilijina čaša bila tamo, no Da Vinci je

odlučio da je ne naslika. Na ovoj slici posljednje večere, koja je mogla biti
zasnovana s a m o na stihovima Novog zavjeta, Isus ne drži krucijalnu čašu
i nigdje na stolu nema vinske čaše! U m j e s t o toga na n j o j je neobjašnjiva
praznina Isusu zdesna (slika 1 2 5 ) , a u č e n i k s njegove desne strane je n a -
gnut na stranu kao da nekog nevidljivog pušta između njih:
Je li teološki potpuno korektan Da Vinci implicirao d a j e nevidlji-
vi Ilija doista došao kroz otvorene prozore iza Isusa i uzeo svoju čašu?
Ilija se, slika tako sugerira, doista vratio; glasnik koji treba doći prije
pomazanog Kralja iz kuće Davidove došao j e .
N a k o n što je tako potvrđen, Isus je uhićen i odveden pred rimskog
upravitelja koji g a j e upitao: Ti li si kralj židovski? On odgovori: "Ti kažeš"
( M a t e j , 27: 11). Osuda i pogubljenje na križu bili su neizbježni.
Kada je Isus podigao čašu vina i izrekao potrebni blagoslov svojim je

učenicima, prema M a r k u 14: 24, rekao: "Ovo je krv moja, krv novog Save-
za". AKO su to bile njegove doslovne riječi, on nije htio reći da trebaju piti
vino koje se pretvorilo u krv — što bi bila teška povreda jedne od najstro-
žih zabrana Judaizma od najranijih vremena, "jer krv je duša". Ono što je
rekao (ili htio reći) je d a j e vino u toj čaši, Ilijinoj čaši, zavjet, potvrda njego-
ve krvne loze. I da Vinci je to uvjerljivo prikazao n j e z i n i m n e s t a n k o m , kao
da ju je uzeo Ilija koji je došao u posjet.
Nestala čaša stoljećima je bila omiljena tema autora. Priče su se pretvo-
rile u legende: tražili su je križari; Vitezovi Templari su je pronašli; donesena
je u Europu... čaša je postala pehar, kalež; kalež koji predstavlja kraljevsku
krv, Sang Real na francuskom, od čega je nastalo San Greal - Sveti Gral.
Ili pak nikada nije napustila Jeruzalem?
Kontinuirana podjarmljenost Židova u Judeji i pojačana rimska re-
presija nad njima dovela je do izbijanja najopasnije pobune u Rimskom
carstvu; najvećim rimskim generalima i najboljim legijama trebalo je se-
dam godina da pobijede malu Judeju i prodru do Jeruzalema. Godine 70.
303
POSLJEDNJI DANI
n. e. poslije duge opsade i žestokih bitaka prsa o prsa, R i m l j a n i su probili

o b r a n u H r a m a . Glavni general Tit n a r e d i o je da se H r a m spali. Iako se
otpor drugdje u J u d e j i nastavio još tri g o d i n e , veliki židovski u s t a n a k bio je
gotov. R i m l j a n i su bili toliko sretni zbog pobjede da su je obilježili serijom
novčića koji su svijetu objavljivali Judaea Capta — J u d e j a je osvojena — i
g r a d n j o m slavoluka u R i m u na k o j e m su bili p r i k a z a n i r i t u a l n i p r e d m e t i iz
o p l j a č k a n o g h r a m a (slika 126).
SLIKA 126
M e đ u t i m , tijekom svake g o d i n e nezavisnosti bili su kovani židovski

novčići s n a t p i s o m " prva g o d i n a , " " druga g o d i n a , " itd. "za slobodu Sio-
n a " , a d e k o r a t i v n e t e m e na n j i m a bili su p l o d o v i z e m l j e . Novčići druge i
t r e ć e g o d i n e neobjašnjivo s u n a sebi imali sliku k a l e ž a (si. 1 2 7 ) . . .
SLIKA 127
Je li "sveti gral" i dalje bio u J e r u z a l e m u ?
304
Šesnaesto poglavlje
A R M A G E D O N I PROROČANSTVA
O POVRATKU
H oće li se vratiti? Kada će se vratiti?
Ta pitanja postavljena su mi nebrojeno puta, pri čemu su "oni"

anunnakijski bogovi o kojima govore moje knjige. Odgovor na prvo pitanje je
- 'Da'. Postoje indicije na koje WUHba obratiti pažnju i proročansWva o povratku
koja se trebaju ispuniti. Odgovor na drugo pitanje zaokupljao je čovječanstvo
još od prijelomnih događaja u Jeruzalemu prije više do dvije dsuće godina.
No, piranje nije samo "hoće li" i "kada" će se vratiti. âto će biti znaN povra-
tka, što će povratak donijeti da sobom? Hoće li to biti dobronamjeran dolazak
ili će — kao kada se spremao Potop — označiti kraj? Koja proročansWva će se
obistiniti: Mesijansko doba, nov početak - ili pak katastrofalna apokalipsa,
konačni kraj, armagedon...
U slučaju posljednje mogućnosti ta proročanstva više ne pripadaju samo
domeni teologije, eshatologije ili puke znatiželje, nego postaju pitanje samog
preživljavanja čovječanstva. Jer armagedon., izraz koji danas označava raW neza-
mislivih i katastrofalnih razmjera, u stvari je ime jednog mjesta u zemlji kojoj
se prijetilo nuklearnim uništenjem.
U dvadeseW i prvom stoljeću pr. n. e. nakon rata "kraljeva s istoka" i
"kraljeva sa zapada" došlo je do nuklearne katastrofe. DvadeseW i j e d n o sto-
POSLJEDNJI DANI
ljeće kasnije, kada se "prije nove ere" (pr. n. e.) promijenilo u "nove ere" (n.
e.), strahovi čovječanstva bili su izraženi na svitku, skrivenom u špilji blizu
Mrtvog mora, koji je opisivao veliki i konačni "rat sinova svjetla protiv
sinova tame". Sada, u dvadeset i prvom stoljeću n. e. nuklearna prijetnja
ponovno stoji nad tim istim povijesnim mjestom. Pitanje je dovoljno smi-
sleno: Hoće li se povijest ponoviti — ponavlja li se povijest, na neki zagone-
tan način, svakih dvadeset i jedno stoljeće?
Rat katastrofalnih razmjera je kao dio scenarija posljednjih dana opisao
Ezekijel (poglavlja 38-39). Iako su "Gog iz zemlje Magoga" odnosno "Gog
i Magog" pretkazani kao glavni pokretači konačnog rata, popis sudionika
koji će biti usisani u nj obuhvatio je praktički sve spomena vrijedne nacije,
dok će žarište ratnog požara biti "žitelji pupka Zemlje"; prema Bibliji to su
žitelji Jeruzalema, no stanovnici "Babilona" kao zamijene za N i p p u r za one
kojima vrijeme staje tamo.
Spoznaja koja tjera strah u kosti je da Ezekijelov popis tih ši-
roko rasprostranjenih nacija (38: 5) koje će sudjelovati u konačnom
ratu — armagedonu — zapravo počinje s PERZIJOM, upravo onom
zemljom (današnji Iran) čiji voÿe danas pokušavaju doći do nukle-
arnog oružja kojim bi "izbrisali s lica Zemlje" narod koji živi ondje
gdje se nalazi Megiddo!
A tko je taj "Gog iz zemlje Magoga" i zašto proročanstvo staro dvije i
pol tisuće godina toliko sliči današnjim novinskim naslovima? Skrivaju li
takve točne pojedinosti iz proročanstva odgovor na pitanje "kada?", ukazu-
ju li na naše vrijeme, naše stoljeće?
ArPagedon, konačni rat Goga i Magoga, ključni je element scenarija
Posljednjih dana i novozavjetne proročke knjige Otkrivenja (čije p u n o ime
je Apokalipsa svetog Ivana Božanskog). Ona pokretače apokrifnih događaja
uspoređuje s dvije zvijeri, od kojih jedna "oganj spušta s neba, naočigled
ljudi". O njezinom identitetu daju se samo zagonetne naznake (13: 18):
U ovome je mudrost:
U koga je uma,
306
ARMAGEDON I PROROČANSTVA O POVRATKU
nek odgoneta broj Zvijeri:

Broj je to jednog čovjeka,
a broj muje šest stotina šezdeset i šest.
Mnogi su pokušali odgonetnuti tajanstveni broj 666 pretpostavljajući

da je to neka kodirana poruka koja se tiče Posljednjih dana. Budući da je
knjiga napisana u vrijeme kada je u Rimu počeo progon kršćana, prihvaće-
no je tumačenje bilo d a j e to šifra za tlačitelja cara Nerona, zato što numeri-
čka vrijednost njegova imena na hebrejskom ( N e R O N QeSaR) iznosi 666.
Činjenica d a j e on svemirsku platformu u Baalbeku, moguće da inaugurira
tamošnji Jupiterov hram, posjetio 60. g. n. e. možda je — a možda i nije
— relevantna za zagonetku broja 666.
Da bi 666 mogao kriti više od veze s N e r o n o m sugerira intrigantna
činjenica da su 600, 60 i 6 osnovni brojevi sumerskog seksagezimalnog bro-
jevnog sustava, tako da bi se "šifra" mogla odnositi na neke starije tekstove.
Bilo je 600 Anunnakija, Anuov numerički rang bio je 60, Iškur/Adadov
rang bio je 6. Nadalje, ako se ta tri broja pomnože umjesto da se zbroje do-
bivamo 666 = 600 x 60 x 6 = 216.000, što je n a m a poznatih 2160 (trajanje
zodijačkog doba) pomnoženo sa 100 — dakle rezultat o kojem se može
beskonačno spekulirati.
Zatim je tu zagonetka da kada sedam anđela otkrivaju slijed b u d u ć i h
događaja, ne povezuju te događaje s R i m o m već ih povezuju s "Babilo-
nom". Uobičajeno objašnjenje bilo je da je, kao što je broj 666 bio šifra za
rimskog cara, "Babilon" bio šifra za Rim. M e đ u t i m , kada je napisano Otkri-
venje, Babilon već stoljećima nije postojao. Nadalje, Otkrivenje, govoreći o
Babilonu, proročanstva nepogrešivo veže za "veliku rijeku Eufrat" (9: 14) te
čak opisuje kako "šesti [anđeo] izli svoju čašu na Eufrat, rijeku veliku" i tako
je isuši kako b i j e mogli prijeći kraljevi s istoka i pridružiti se borbi (16: 12).
Govori se o gradu/zemlji na rijeci Eufratu, a ne na rijeci Tiberu.
Budući da proročanstva Otkrivenja govore o budućnosti, nameće n a m
se zaključak da "Babilon " nije šifra — Babilon znači Babilon, budući
Babilon koji će se uključiti u rat "Armagedon" (stih 16 glave 16 ispravno
307
POSLJEDNJI DANI
objašnjava da je to "mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon" — Har-

Megiddo, planina Megiddo, u Izraelu) — rat koji uključuje Svetu zemlju.
Ako je taj budući Babilon doista današnji Irak, proročki stihovi pono-
vno su jezivo točni, jer uz to što predviđaju sadašnje događaje koji vode do
pada Babilona n a k o n kratkog ali strašnog rata, pretkazuju raspad Babilo-
na/Iraka na tri dijela! ( 1 6 : 1 9 ) .
Poput Knjige Danijelove, u kojoj se predviđaju razdoblja veliNLh kušnji i
tegobni stadiji u mesijanskom procesu, tako i Otkrivenje pokušava zagonetna
starozavjetna proročanstva objasniti opisujući (glava 20) Prvo mesijansko doba
kao "prvo uskrsnuće" koje traje tisuću godina i slijedi ga vladavina Sotone duga
tisuću godina (kada će se "Gog i Magog" upustiti u golemi rat), a zatim dolazi
drugo mesijansko razdoblje i još jedno uskrsnuće (a tako i "drugi dolazak").
Ta proročanstva neizbježno su pokrenula grozničave spekulacije kada se
bližila 2000. godina n.e.: spekulacije o mileniju kao točki u vremenu, u povi-
jesti čovječanstva i Zemlje, kada će se obistiniti proročanstva.
Zatrpan milenijskim pitanjima dok smo se primicali 2000. godini, publici
na svojim predavanjima govorio sam sa se 2000. neće dogoditi ništa, i to ne
samo zato što je pravi trenutak milenija, onaj brojeći od Isusovog rođenja, već
prošao — s obzirom na to da se prema svim procjenama stručnjaka Isus rodio
6. ili 7. godine pr. n. e.. Glavni razlog za takvo moje mišljenje je to što se proro-
čanstva, kako se čini, nisu odnosila na linearni slijed događaja — prvu godinu,
drugu godinu, devetstotu godinu i tako dalje — nego na cikličko ponavljanje
događaja, u skladu s temeljnim vjerovanjem da će "prve stvari biti posljednje
stvari" — nešto što se može dogoditi samo kada se povijest i povijesno vrijeme
kreću u krugu, gdje je početna točka završna točka i obrnuto.
Tom cikličkom planu povijesti svojstven je koncept Boga kao vječnog
božanskog entiteta koji je bio prisutan na početku, kada su stvoreni nebesa i
Zemlja, i koji će biti prisutan u posljednjim danima, kada će na svojoj Svetoj
gori obnoviti svoje kraljevstvo. To je objavljeno mnogim izjavama od najranijih
biblijskih tekstova do posljednjih od proroka, kao, na primjer, kada je Bog
preko Izaije objavio ( 4 1 : 4 , 44: 6, 48: 12):
308
Ja jesam, ja sam prvi, ja sam i posljednji...

Onaj sam koji od početka svršetak otkriva
i unaprijed javlja što se još nije zbilo.
IZAIJA 4 8 : 12, 4 6 : 10
Isto stoji (na dva mjesta) i u novozavjetnoj Knjizi Otkrivenja:
Ja sam Alfa i Omega,

početak i kraj,
govori Gospodin Bog —
Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi.
OTKRIVENJE I: 8
Doista, osnova za proročanstvo bilo je vjerovanje da je kraj ukotvljen u

početku, da se budućnost može predvidjeti zato što je poznata prošlost— ako ne
čovjeku, o n d a Bogu: Ja sam "koji od početka svršetak otkriva", r e k a o je J a -
hve (Izaija46: 10). Prorok Zaharija (1: 4, 7: 7,7: 12) predvidio je Božje planove
za b u d u ć n o s t — p o s l j e d n j e dane— u o d n o s u na prošlost, prve dane.
Na to vjerovanje - koje se ponavlja u Psalmima, M u d r i m izrekama i u
Knjizi o Jobu - gledalo se kao na univerzalni božanski plan za cijelu Zemlju
i sve njezine narode. Prorok Izaija je pretkazujući da će se narodi Zemlje
okupiti kako bi saznali što ih čeka opisao kako se narodi međusobno pitaju:
"Tko od nas može proreüi budućnost tako da nam kaže ono što se dogo-
dilo prvo?" (41: 22) D a j e to bila univerzalna postavka vidljivo je iz zbirke
Asirskih proročanstava kada bog Nabu asirskom kralju Esarhadonu kaže:
"Budućnost će biti kao prošlost. "
Taj ciklički element biblijskih proročanstava o povratku vodi nas do

jednog suvremenog odgovora na pitanje KADA.
Kružni tok povijesnog vremena nađen je, čitatelj će se sjetiti, u Sre-
dnjoj Americi, gdje je on rezultat "ispreplitanja", poput zubaca zupčanika,
309
POSLJEDNJI DANI
dvaju kalendara (vidi sliku 67), uslijed čega nastaje "skup" od 52 godine,
a nakon što takav skup godina protekne određeni — nenavedeni — broj
puta, nastupa vrijeme obećanog povratka Quetzalcoatla. To nas dovodi
do takozvanih Majanskih proročanstava, prema kojima će kraj v r e m e n a
doći o t p r i l i k e 2 0 1 2. g. n. e.
Vjerojatnost da je prorokovana krucijalna godina vrlo blizu pobudila
je, naravno, ogromno zanimanje te zaslužuje razjašnjenje i analizu. Nave-
deni d a t u m proistječe iz činjenice da će te godine (ovisi kako se računa)
trinaesti put proteći vremenska jedinica zvana baktun. Kako baktun traje
144.000 dana, to je na neki način vrlo važan događaj.
Treba istaknuti određene pogreške to jest pogrešne pretpostavke u tom
scenariju. Prva je da baktun ne pripada dvama "isprepletenim" kalendarima
s 52-godišnjim obećanjem (Haab i Tzolkin), nego trećem i mnogo starijem
kalendaru zvanom Dugo brojanje. Taj kalendar uveli su O l m e c i — A f r i k a n -
ci koji su u Srednju Ameriku došli kada je Toth bio prognan iz Egipta — i
brojanje dana je u stvari počelo s tim događajem, tako d a j e prvi dan Dugog
brojanja bio ono što mi datiramo kao kolovoz 3113. g. pr. n. e. Glifi u tom
kalendaru predstavljali su sljedeći slijed vremenskih jedinica:
1 kin 1 dan
1 Uinal 1 k i n x 20 20 dana
1 Tun 1 kin x 3 6 0 360 dana
1 Ka-tun 1 t u n x 20 7.200 dana
1 Bak-tun 1 Ka-tun x 20 144.000 dana
1 Pictun 1 Bak-tun x 20 2.880.000 dana
Te jedinice, od kojih je svaka nastala množenjem prethodne, na taj se

način nastavljaju i iza baktuna te su predstavljene sve većim glifima. No,
budući da majanski spomenici nikad nisu došli do više od dvanaest baktu-
na, čijih 1.728.000 dana već nadmašuje majansku civilizaciju, čini se d a j e
trinaesti baktun prava prekretnica. Nadalje, Maje su navodno smatrali da
će sadašnje "Sunce" odnosno doba završiti s trinaestim b a k t u n o m , te kada
310
se njegov broj dana (144.000 x 13 = 1.872.000) podijeliš 365,25, rezultat

je razdoblje od 5.125 godina; a kada se od njega odbije 3.113 godina, ko-
načni rezultat je 202 . g. n. e.
To je koliko uzbudljivo toliko i zloslutno pretkazanje. No, taj su d a t u m
već prije jednog stoljeća osporavali stručnjaci (kao na primjer Fritz Buck,
autor djela El Calendario Maya en la Cidtura de Tiahuanacu) koji su isticaOL
da kao što gore navedena lista pokazuje, množitelj, pa tako i djelitelj, treba
biti matematički savršenih 360, što koristi i sam kalendar, a ne 365,25. Na
taj način bi 1.872.000 dana rezultiralo s 5.200 godina — savršenim re-
zultatom, budući da predstavlja točno 100 "skupova" Tothovog magičnog
broja 52. R a č u n a li se na taj n a č i n , magična godina Tothovog povratka
bila bi 2 0 8 7 . n. e. (5200 - 3 113 = 2 0 8 7 ) .
Čovjek bi mogao izdržati i toliko čekanje; j e d i n a neprilika je u
t o m e što je Dugo brojanje linearno, a ne potrebno cikličko računanje
vremena, tako da bi njegovi izbrojeni dani prešli na četrnaesti b a k t u n ,
petnaesti b a k t u n i tako dalje.
Sve to, m e đ u t i m , ne u m a n j u j e važnost proročanskog milenija. Bu-

dući da "milenij" kao eshatološka vremenska j e d i n i c a svoje ishodište ima
u židovskim apokrifnim spisima iz drugog stoljeća pr. n. e., potraga za
značenjem mora krenuti t i m smjerom. U stvari, spominjanje "tisuće"
— milenija — u smislu definiranja doba svoje korijene vuče još iz Starog
zavjeta. Ponovljeni zakon (7: 9) je trajanju Božjeg saveza s Izraelom dodi-
jelio razdoblje od "tisuću naraštaja" — ta tvrdnja ponavlja se (l Ljetopisi,
16: 15) kada David donosi zavjetni kovčeg u Jeruzalem. Psalmi opetova-
no broj "tisuću" dodjeljuju Jahvi, njegovim čudima, pa čak i njegovim
božanskim kolima (Psalmi 68: 17).
Od izravne važnosti za pitanje posljednjih dana i povratka je izjava
u Psalmu 90: 4 — izjava pripisana samom Mojsiju — koja o Bogu kaže:
"tisuću je godina u očima tvojim k 'o jučerašnji dan koji je minuo ". Ta
je tvrdnja potaknula spekulaciju (koja se pojavila nedugo nakon što su Ri-
311
POSLJEDNJI DANI
mljani uništili jeruzalemski hram) da je to način da se dokuči kada će doći

tajanstveni mesijanski Posljednji dani: ako je, prema Postanku, sWvaranje
svijeta, "Početak", trajao šest dana, a božanski dan traje risuću godina, re-
zultat je protok 6.000 godina od Početka do Kraja. Na temelju toga se
vjerovalo da će Posljednji dani doći 6000. godine Anno Mundi.
Primijeni li se to na hebrejski nipurski kalendar koji je započeo
3 7 6 0 . g. pr. n. e., to znači da će posljednji dani doći 2 2 4 0 . g. n. e.
(6000 - 3760 = 2 2 4 0 ) .
Ovo treće računanje posljednjih dana može nas ili razočarati ili utješiti,
ovisno o tome kakva su n a m očekivanja. Ljepota tog izračuna je u Wome šWo
se savršeno slaže sa sumerskim seksagezimalnim sustavom (baza 60). U bu-
dućnosti bi se čak mogao pokazati točnim, no osobno nisam tog mišljenja,
ponovno zbog toga što je linearan a vremenska jedinica koju zahtijevaju
proročansWva je ciklička.
Kako nijedan od "modernih" predviđenih d a t u m a nije upotrebljiv,

m o r a m o se okrenuti drevnim "formulama" — učiniWi ono što n a m se
savjetuje u Izaiji, "promatrati znakove natraške". I m a m o d v a ciklička
izbora: Božansko vrijeme povezano s o p h o d n i m v r e m e n o m N i b i r u a , We
Nebesko vrijeme povezano sa zodijačkom precesijom. Koji je pravi?
Da su A n u n n a k i j i za dolazak i odlazak iskorisWili prigodu kada je
Nibiru došao na svoj perigej (na točku najbližu S u n c u , a stoga i najbližu
Zemlji odnosno M a r s u ) toliko je očito da su neki moji čitatelji običa-
vali jednostavno oduzeti 3.600 od 4.000 (približna godina Anuovog
posjeta) i dobiti 400. g. pr. n. e. ili oduzeti 3.600 od 3.760 (kada je
počeo nipurski k a l e n d a r ) — kao što su to učinili Makabejci — te doći
do 160. g. pr. n. e. U svakom slučaju, sljedeći Nibiruov dolazak daleko
je u b u d u ć n o s t i .
U stvari, kao što čitatelji sada znaju, Nibiru je došao ranije, oko
560. g. pr. n. e.. Kada r a z m a r r a m o tu "digresiju", m o r a m o i m a t i na u m u
da je savršeni SAR (3600 g o d i n a ) uvijek bio matematičko o p h o d n o vri-
312
j e m e b u d u ć i da nebeske p u t a n j e — planeta, kometa, asteroida — zbog

graviracijskog privlačenja drugih p l a n e t a kraj kojih prolaze p r i l i k o m
svakog o p h o d a odsWupaju od svoje p r e W h o d n e puWanje. Da upotrijebim
dobro isWraženi primjer Halleyjevog k o m e t a , kao njegovo o p h o d n o vri-
j e m e uzima se 75 godina, m e đ u t i m ono u stvari varira između 74 i 76
godina. Kada se posljednji puW pojavio 1986. godine, o p h o d n o vrijeme
mu je bilo 76 godina. P r i m i j e n i m o li Halleyjevo odstupanje na N i -
biruovih 3.600 godina, dobivamo p l u s / m i n u s od 50 godina p r i l i k o m
svakog prolaska.
Još je j e d a n razlog da se p i t a m o zašto je N i b i r u toliko odstupao od
njegovog uobičajenog SAR-a: neuobičajena pojava potopa oko 10900.
g. pr. n . e.
T i j e k o m svojih 120 SAR-ova prije potopa, N i b i r u je svojom puWa-
njom prolazio a da nije prouzročio takvu katastrofu. Z a t i m se dogodilo
nešto n e u o b i č a j e n o što je Nibiruovu p u W a n j u dovelo bliže Zemlji: u
spoju s nesWabilnim stanjem ledenog pokrova AnWarkWika došlo je do
potopa. âWo je bilo to "nešto neuobičajeno"?
Odgovor bi se mogao kriti dalje u našem Sunčevom sustavu, t a m o
gdje prolaze p u t a n j e U r a n a i N e p t u n a , p l a n e t a m e đ u čijim m n o g i m
mjesecima su i neki koji neobjašnjivo kruže u "suprotnom" ("retrogra-
d n o m " ) smjeru — u istom smjeru kao N i b i r u .
J e d n a od velikih tajni našeg Sunčevog sustava je činjenica da planet
U r a n doslovno leži na svom boku — njegova os sjever-jug ide hori-
z o n t a l n o p r e m a Suncu umjesto da je verWikalna. "Nešto" je, negdje u
njegovoj prošlosti, dobro udarilo U r a n , rekli su NASA-ini znanstvenici,
ne u s u đ u j u ć i se nagađati što bi to "nešto" moglo biti. ýesto sam se pitao
je li to "nešto" t a k o đ e r bilo ono što je napravilo veliki ožiljak u obliku
slova V i neobjašnjivu "uzoranu" površinu koje je NASA-in Voyager 2
1986. g orkrio na U r a n o v o m mjesecu M i r a n d i (slika 128) — mjesecu
koji je na više n a č i n a drukčiji od svih drugih Uranovih s a t e l i t a . -Hli sve
to mogao uzrokovati sudar s Nibiruom i njegovim mjesecima?
313
POSLJEDNJI DANI
SLIKA 128
Posljednjih g o d i n a a s t r o n o m i su utvrdili da veliki vanjski p l a n e t i

Sunčevog sustava nisu ostali na mjestu gdje su bili f o r m i r a n i nego su
"klizili" p r e m a van, dalje od S u n c a . Studije su došle do z a k l j u č k a da je
taj p o m a k bio najizraženiji u slučajevima U r a n a i N e p t u n a (vidi skicu,
slika 1 2 9 ) . To bi moglo biti objašnjenje zašto se t i j e k o m m n o g i h N i -
biruovih prolazaka o r b i t o m ništa nije d o g o d i l o , a z a t i m i z n e n a d a jest.
Nije nevjerojatna pretpostavka da je na svojoj " p o t o p n o j " orbiti N i b i r u
314
naišao na Uran, te da je jedan od Nibiruovih mjeseca udario Uran,

nakrenuvši ga na bok. Č a k je m o g u ć e d a j e "oružje" u d a r a bio zagonetni
mjesec M i r a n d a — Nibiruov mjesec — koji je n a k o n što je u d a r i o u
U r a n završio zarobljen uz njegovu orbitu. Takav bi događaj utjecao na
orbitu N i b i r u a te bi ga usporio na oko 3.450 zemaljskih godina umjesto
prijašnjih 3.600, što bi rezultiralo sljedećim p o s l i j e p o t o p n i m raspore-
d o m dolazaka: oko 7450. g., oko 4 0 0 0 . g o d i n e i oko 550. g pr. n. e.
Ako je to ono što se dogodilo, to bi objasnilo "rani" dolazak Nibirua
5 5 6 . g. pr. n. e. te s u g e r i r a l o da sljedeći dolazak Nibirua treba očekivati
oko 2 9 0 0 . g. n. e.. O n i m a koji prorokovane kataklizmičke događaje po-
vezuju s povratkom Nibirua — "planetom X" kako ga neki zovu — još se
ne moraju bojati.
Ipak, svaka tvrdnja da su Anunnakiji svoje dolaske i odlaske ogra-
ničili na pojedinačnu kratku priliku na Nibiruovom perigeju j e , među-
tim, n e t o č n a . Oni su mogli dolaziti i odlaziti i u drugim razdobljima.
Drevni tekstovi bilježe brojne slučajeve putovanja bogova a m o - t a m o
bez naznaka o povezanosti s blizinom planeta. Nadalje, postoje mnoge pri-
če o putovanjima Zemljana sa Zemlje na Nibiru i natrag u kojima n e m a
nikakvog spomena o tome da se Nibiru vidi na nebesima (s druge strane,
kada je oko 4000. g. pr. n. e. Anu posjetio Zemlju, ta se vidljivost naglaša-
vala). U j e d n o m slučaju je Adapa, Enkijev sin od žene Zemljanke, kojemu
je dana mudrost ali ne i besmrtnost, posjetio nakratko Nibiru u pratnji
polubogova Dumuzija i Ningišzide. Henok, p a n d a n sumerskog E n m e d u -
rankija, također je dolazio i odlazio, i to dva puta tijekom svog životnog
vijeka na Zemlji.
To je, kao što je prikazano na slici 130., bilo moguće na barem dva
načina: svemirskim brodom koji ubrzava na Nibiruovoj dolaznoj fazi (od
točke A) i stiže puno ispred vremena perigeja; a drugi je usporavanjem
svemirske letjelice (kod točke B) za trajanja Nibiruove "izlazne" faze, tako
da letjelica počne "padati" natrag prema Suncu (a tako i prema Zemlji i
M a r s u ) . Kratak posjet Zemlji, poput onoga Anu ovog, mogao se realizirati
kombiniranjem "A" za dolazak i "B" za odlazak. Kratak posjet Nibiruu
315
POSLJEDNJI DANI
(kao onaj Adapin) mogao se realizirati obrnutom procedurom: odlaskom sa

Zemlje da bi presreo Nibiru kod točke A, i zatim odlaskom s Nibirua kod
točke B za povratak na Zemlju, i tako dalje.
Anunnakiji su se, dakle, mogli vratiti i onda kada nije bilo vrije-
me povratka planeta, zbog čega nam preostaje drugo cikličko vrijeme
— zodijačko vrijeme.
Ja s a m ga u knjizi When Time Began nazvao nebesko vrijeme. O n o

je drukčije od zemaljskog vremena (ophodnog vremena našeg planeta) i
božanskog vremena (sata anunnakijskog planeta), ali služi kao veza između
njih. Ukoliko je povratak koji se očekuje povratak Anunnakija a ne nji-
hovog planeta, tada nam rješenje zagonetki bogova i ljudi valja potražiti
uz pomoć sata koji ih povezuje — cildičkog zodijaka nebeskog vremena.
Naposljerku, Anunnakiji su nebesko vrijeme osmislili kao način da pomire
dva ciklusa: njihov omjer — 3600 za Nibiru, 2160 za zodijačko doba —bio
je zlatni omjer (zlatni rez; op. prev.) 10:6. Sugerirao sam da je iz njega pro-
izišao seksagezimalni sustav na kojem su zasnovane sumerska matematika i
astronomija (6 x 10 x 10 x 10 i tako dalje.)
316
Beros je, kao što smo naveli, zodijačka doba smatrao prekretnicama
za bogove i ljude, kao i da svijet periodički prolazi kroz apokaliptične kata-
strofe, bila to vatrena ili vodena stihija, čije je vrijeme događanja određeno
nebeskim pojavama. Poput svog pandana M a n e t h a u Egiptu, i on je pre-
Wpovijest i povijesW dijelio na božansku, polubožansku i postbožansku fazu, s
ukupnim zbrojem od 2.160.000 godina "postojanja ovog svijeta". To je — gle
č u d a n a d č u d i m a — točno jedna tisuća — milenij! — zodijačkih doba.
Stručnjaci koji proučavaju drevne glinene pločice koje se bave m a -
t e m a t i k o m i a s t r o n o m i j o m bili su zapanjeni otkrićem da su pločice kao
p o č e t n u točku koristile fantastični broj 12960000 — da, 12.960.000.
Zaključili su da to može biti povezano j e d i n o sa zodijačkim d o b i m a
koja traju 2.160 godina, čiji u m n o š c i su 12.960 (kada se 2.160 p o m n o -
ži sa 6 ) , 129.600 (kada se 2.160 p o m n o ž i sa 60) i 1.296.000 (kada se
p o m n o ž i sa 600) i — gle, čuda nad č u d i m a ! — fanrastičan broj s kojim
We drevne liste počinju, 12.960.000, umnožak je 2 . 1 6 0 i 6 . 0 0 0 — kao
u božanskih šest dana stvaranja.
Da su značajni, veliki događaji - kada su poslovi bogova utjecali na
poslove ljudi - bili povezani sa zodijačkim dobima opetovano je pokazano u
ovom svesku Zemaljskih kronika. S početkom svakog doba dogodilo se ne-
što izrazito važno: doba Bika označilo je početak ljudske civilizacije. Doba
Ovna započelo je nuklearnom kataklizmom a završilo Odlaskom. Doba
Riba sWiglo je s unišWenjem jeruzalemskog hrama i počeWkom Kršćanstva. Ne
bili pitanje koje bismo trebali postaviti moralo glasiti jesu li proročki
Posljednji dani u stvari Kraj (zodijačkog) doba?
Jesu li Danijelovi "jedno vrijeme, vremena i polovina vremena "jednosta-
vno terminologija koja se odnosi na zodijačka doba? O toj mogućnosti prije
otprilike Wri sWoljeća razmišljao je nitko drugi do sir Isaac Newton. Newton
je najpoznatiji po svojoj formulaciji prirodnih zakona koji upravljaju kre-
Wanjem nebeskih tijela — kao što su planeti koji kruže oko Sunca — me-
đ u t i m zanimala ga je i vjerska misao te je pisao podulje rasprave o Bibliji
i biblijskim proročanstvima. Nebeska kretanja koja je formulirao smatrao
je "Božjom m e h a n i k o m " i čvrsto je vjerovao da su znanstvena otkrića koja
317
POSLJEDNJI DANI
su počela s Galilejom i Kopernikom, a on ih je nastavio, bila predodređena

da se dogode tada kada su se dogodila. To ga je navelo da posebnu pažnju
posveti "Danijelovoj matematici".
U ožujku 2003. godine britanski BBC British Broadcasting Corpora-
tion) zaprepastio je znanstveni i vjerski establišment emisijom o N e w t o n u
koja je otkrila postojanje spisa, čiju prednju i stražnju stranu je on ispisao
r u k o m , a na kojem je kalkulacija posljednjih dana prema Danijelovim pro-
ročanstvima.
Newton je svoje numeričke kalkulacije ispisao na jednoj strani papira,
a svoju analizu kalkulacija u obliku sedam "propozicija" na drugoj strani.
Pažljiv pregled tog d o k u m e n t a — tj. njegove fotokopije koju sam privi-
legiran posjedovati — otkriva da brojevi koje je koristio u kalkulacijama
nekoliko p u t a sadrže 216 i 2160. To m i j e pomoglo da shvatim način na
koji je razmišljao: mislio je na zodijačko vrijeme — za njega je ono bilo
mesijanski sat!
Svoje je zaključke — koristeći izraze "ne prije" i "ne kasnije od" — su-
mirao zapisavši tri vremenska okvira za Danijelove proročanske indicije:
• Između 2132. i 2370. godine premajednoj indiciji koju je dao Danijel

• Između 2090. i 2374. p r e m a drugoj indiciji
• Između 2060. i 2370. za ključno "jedno vrijeme, vremena i
pola vremena"
"Sir Isaac N e w t o n je predvidio da će kraj svijeta biti 2 0 6 0 . go-

dine" objavio je B B C . M o ž d a ne baš točno t a d a — no kao ãto pokazuje
tablica zodijačkih doba iz j e d n o g prijašnjeg poglavlja, s dva svoja d a t u -
ma "ne prije od" nije bio daleko od istine: to su 2 0 6 0 . i 2 0 9 0 . godina.
Original d o k u m e n t a tog velikog Engleza sada se čuva u Odjelu
za rukopise i arhive Židovske n a c i o n a l n e i sveučilišne biblioteke — u
Jeruzalemu!
Slučajnost?
318
U mojoj knjizi Revizija postanka objavljenoj 1990. godine javno je

razotkriven "Incident s Fobosom", događaj koji je bio zataškan. Incident se
ticao gubitka, iz 1989. godine, sovjetske letjelice poslane da istraži Mars i
njegov potencijalno šuplji prirodni mjesec zvan Fobos.
U stvari, nije izgubljena jedna nego dvije sovjetske letjelice. Nazva-
ne Fobos 1 i Fobos 2, u skladu s njihovom svrhom istraživanja Marsovog
mjeseca Fobosa, lansirane su 1988. godine, a do Marsa su stigle 1989.
godine. Premda je to bio sovjetski projekt, poduprli su ga NASA i europske
agencije. Fobos 1 jednostavno je nestao — nikad nisu objavljene nikakve
pojedinosti ni objašnjenje. Fobos 2 dospio je do Marsa i počeo na Zemlju
slati fotografije snimljene p o m o ć u njegovih dviju kamera — obične i in-
fracrvene.
Z a č u đ u j u ć e je, ili pak uznemirujuće, da su među njima bile i fotografi-
je sjenke objekta u obliku cigare kako leti n e b o m planeta između sovjetske
letjelice i M a r s o v e površine (slika 1 3 1 , fotografije dvije kamere). Sovjetski
SLIKA I 31
319
POSLJEDNJI DANI
zapovjednici misije objekt koji je bacio tu sjenu opisali su k a o "nešto što bi

neki mogli nazvati l e t e ć i m t a n j u r o m " . Svemirskoj letjelici o d m a h j e p o t o m
n a l o ž e n o da se udalji od Marsove orbite i p r i đ e p r i r o d n o m satelitu Fobosu
te ga s udaljenosti od pedeset m e t a r a b o m b a r d i r a laserskim z r a k a m a . Po-
sljednja fotografija koju je Fobos 2 poslao prikazivala je projektil koji je
dolazio s Fobosa (slika 1 3 2 ) . N e p o s r e d n o poslije toga sovjetska se l e t j e l i c a
počela vrtjeti te je prestala odašiljati — uništio ju je tajanstveni projektil.
SLIKA 132
" I n c i dent s F o b o s o m s l u ž b e n o ostaje "neobjašnjeni i n c i d e n t " . U

stvari, n e p o s r e d n o n a k o n njega p o č e l a je djelovati tajna komisija u k o -
joj su z a s t u p l j e n e sve vodeće svemirske sile. Komisija i d o k u m e n t koji
je sastavila zaslužuju m n o g o više p o z o r n o s t i nego što su je dobili b u d u ć i
da drže ključ za r a z u m i j e v a n j e onoga što vodeće države svijeta znaju o
Nibiruu i Anunnakijima.
320
Geopolitički događaji koji su rezultirali formiranjem te tajne skupine

započeli su kada je IRAS - NASA-in infracrveni astronomski satelit, koji je
skenirao rubove Sunčevog sustava detektirajući nebeska tijela koja isijavaju
toplinu - godine 1983. otkrio "planet veličine Neptuna". Potraga za dese-
tim p l a n e t o m bila je jedan od deset navedenih ciljeva skupine. I doista su ga
pronašli: utvrdili su da se radi o planetu zato što je, nakon što je detektiran
jedanput i zatim šest mjeseci kasnije, bilo jasno da se kreće u našem smjeru.
Novinski naslovi iz gornjih članaka glasili su - Nebesko tijelo astrono-

mima zadalo kozmičku zagonetku; U svemiru pronađen "misteriozan "
planet; Na rubu Sunčevog sustava tajnoviti divovski objekt; Misteriozni
planet zbunio astronome
321
POSLJEDNJI DANI
Vijesti o otkriću ispunile su novinske naslove (slika 133), no sutradan su

opovrgnute kao "nesporazum". Otkriće je, naime, bilo toliko šokantno da
je dovelo do iznenadne promjene u odnosima SAD-a i Sovjetskog Saveza,
do sastanka između predsjednika Reagana i Gorbačova, sklapanja sporazu-
ma o svemirskim operacijama te do javnih izjava američkog predsjednika
u U N - u i drugim forumima koje su uključivale i sljedeće riječi (dok ih je
izgovarao, prst mu je bio uprt u nebo):
Pomislite samo koliko lagan bi bio njegov i moj zadatak

na tim sastancima da se ovom svijetu iznenada pojavi pri-
jetnja od druge vrste, s planeta iz drugog dijela svemira...
S vremena na vrijeme razmišljam o t o m e kako bi brzo
nestale sve naše razlike kada bismo se suočili s vanzemalj-
skom prijetnjom iz drugog svijeta.
Radni odbor koji je osnovan uslijed tih bojazni obavio je nekoliko le-
žernih sastanaka i konzultacija — sve do incidenta s Fobosom u ožujku 1989-
godine nakon kojega je, već u travnju 1989. godine, užurbano formulirao
skup smjernica poznat kao Deklaracija o načelima koja se tiču aktivnosti
nakon otkrivanja izvanzemaljske inteligencije. Tom deklaracijom usuglašene
su procedure koje je potrebno slijediti nakon primanja "signala izvan-
zemaljske inteligencije ili nekog drugog dokaza o takvoj inteligenciji".
"Signal", otkrila je skupina, "možda neće biti samo signal koji ukazuje na
i n t e l i g e n t n o podrijetlo, već bi to mogla biti i prava poruka koju će biti
potrebno dekodirati." Dogovorene procedure uključivale su i korake za
odgodu razotkrivanja kontakta javnosti za barem dvadeset i četiri sata prije
nego što se odgovori. To je svakako a p s u r d n o ako bi p o r u k a došla s p l a n e t a
udaljenog svjetlosnim g o d i n a m a . . . Ne, to su bile pripreme za susret s dru-
gom vrstom nedaleko od nas!
M e n i svi ti događaji od 1983. godine, uz sve dokaze s Marsa što su

ukratko opisani u prethodnim poglavljima, te projektil ispaljen s Marsovog
mjeseca Fobosa ukazuju na to da su Anunnakiji i dalje prisutni — možda
322
p u t e m svojih robota — na Marsu, svojoj planetarnoj postaji još iz davnina.

To bi moglo ukazivati na dalekovidno planiranje, plan da na Marsu imaju
s p r e m n u bazu za b u d u ć i posjet. Sve zajedno sugerira namjeru povratka.
Za mene je cilindrični pečat sa Zemljom i M a r s o m (vidi sliku 139)
i opis prošlosti i pretkazivanje budućnosti, budući da na sebi nosi d a t u m
— datum naznačen znakom dviju riba — doba Riba.
Govori li nam: O n o što se dogodilo u p r e t h o d n o m dobu Riba po-
novno će se dogoditi u dobu Riba? A k o će se p r o r o č a n s t v a o b i s t i n i t i ,
ako će prve stvari biti posljednje stvari, ako je prošlost budućnost — tada
odgovor mora biti - Da.
J o š uvijek se nalazimo u dobu Riba. Povratak će se, kaže znamenje,
dogoditi prije svršetka sadašnjeg doba.
323
POSTSKRIPTUM
U mjesecu s t u d e n o m 2005. godine u Izraelu je došlo do važnog arheolo-

škog otkrića. Prilikom raščišćavanja tla radi gradnje nove zgrade, p r o n a đ e n i
su ostaci velike drevne građevine. Pozvani su arheolozi da nadziru iskapanje.
Ispostavilo se da je građevina u stvari kršćanska crkva — najstarija dosad
p r o n a đ e n a u Svetoj zemlji. Zapisi na grčkom jeziku sugeriraju da je izgra-
đena (ili obnovljena) u trećem stoljeću nove ere. Kada su ruševine dokraja
iskopane i raščišćene otkriven je veličanstven p o d n i mozaik. U njegovom se
središtu nalazila slika D V I J U R I B A — zodijački znak Riba (slika 134).
SLIKA 134
POSTSKRIPTUM
Što je tu tako posebno bitno?

Lokalitet tog otkrića je M e g i d d o , u podnožju p l a n i n e M e g i d d o
Har-Megiddo — ARMAGEDON.
Još j e d n a slučajnost?
325
O AUTORU
ZECHARIA S I T C H I N međunarodno je priznati autor i istraživač čije

knjige pružaju dokaze da u našem Sunčevom sustavu nismo sami. Kao
jedan od nekolicine stručnjaka koji mogu čitati klinasto pismo sa su-
merskih pločica, spojio je arheologiju, drevne tekstove i Bibliju s po-
sljednjim znanstvenim otkrićima kako bi nanovo ispripovjedio povijest
i pretpovijest čovječanstva i planeta Zemlje. Njegove pionirske knjige
prevedene su na više od dvadeset jezika, dok njegova prva knjiga, često
citirani klasik, slavi tridesetogodišnjicu objave. Zecharia Sitchin diplo-
mirao je na University of London, niz godina je u Izraelu radio kao
novinar i urednik, a danas živi i piše u NewYorku.
ZAŠTO JE O V O NAŠE DVADESET I PRVO STOLJEĆE NOVE ERE TOLIKO SLIČNO
DVADESET I PRVOM STOLJEĆU PR.N.E. I U VREMENU KADA VJERSKI FANATIZAM I
SUKOB CIVILIZACIJA POVEĆAVAJU PRIJETNJU N U K L E A R N A ARMAGEDONA MNOGI
PITAJU: JE LI POVIJESTI SUĐENO DA SE PONOVI, ŠTO NAM D O N O S I BUDUĆNOST
HOĆE LI SE BIBLIJSKA PROROČANSTVA OBISTINITI I, AKO HOĆE, KADA?
SVE OTKAKO JE ZECHARIA SITCHIN U SVOJOJ PRVOJ, PIONIRSKOJ KNJIZI DVANAESTI

PLANET OŽIVIO SUMEKSKU CIVILIZACIJU I NJEZINE ZAPISE O ANUNNAKIJIMA ,
IZVANZEMALJCIMA KOJI SU NA ZEMLJU DOŠLI S PLANETA NIBIRUA, STVORILI ČOVJE-
ČANSTVO TE NAM DALI CIVILIZACIJU I RELIGIJU - PITANJIMA NEMA KRAJA. JESU LI
B O G O V I IZ DAVNINA JOŠ UVIJEK OVDJE ILI SU OTIŠLI; HOĆE LI SE VRATITI, H O Ć E LI SE
DOGODITI JOŠ JEDAN POTOP ILI APOKALIPSA KADA NIBIRU P O N O V N O D O Đ E D O
ZEMLJE, ŠTO JE S "PLANETOM X" I MAJANSKOM 2012. G O D I N O M ? ŠTO JE S ISUSOM?
U POSLJEDNJIM DANIMA, REMEK DJELU ZA KOJE JE BILO POTREBNO TRIDESET GODINA
ISTRAŽIVANJA, SITCHIN SE USUĐUJE DATI OOGOVORE PREDSTAVLJAJUĆI DOJMLJIVE
NOVE DOKAZE DA JE PROŠLOST BUDUĆNOST - DA SU ČOVJEČANSTVO I NJEGOV
PLANET ZEMLJA PODLOŽNI PREDODREDENOM CIKLIČKOM "NEBESKOM VREMENU".
SLIJEDEĆI POVIJESNE DOGAĐAJE OD MESIJANSKOG ŽARA I UPOTREBE NUKLEARNOG
ORUŽJA U DVADESET I PRVOM STOLJEĆU PR. N. E., SITCHIN RJEŠAVA POVIJESNE ZAGO-
NETKE POPUT LINIJA IZ NAZCE ILI PODRIJETLA I VAŽNOSTI SIMBOLA KRIŽA, RIBA I
KALEŽA, STAVLJA U PRAVI KONTEKST DOGADAJE POPUT POSLJEDNJE VEČERE TE
SKRIVENE ZNAKOVE POPUT ONIH NA DA VINCIJEVOJ SLICI, OBJAŠNJAVA SVEMIRSKE
RAZLOGE ZA VJEČNO SREDIŠNJE MJESTO JERUZALEMA I - SLIJEDEĆI KORAKE SIR
ISA AC A NEVVTONA - ODGONETA VREMENSKI KOD U KNJIZI DANIJELOVOJI KNJIZI
OTKRIVENJA TE PROROČANSTVIMA O DANU G O S P O D I N O V O M I POSLJEDNJIM
DANIMA.

Zecharia Sitchin Posljedni Dani PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zecharia Sitchin Posljedni Dani PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

"Uzbudljiva... intrigantna.

"Obavezno štivo za sve koje zanimaju dre-

"Izvanredno napisano... Sitchin je revan

"Zemaljskim kronikama je suđeno da posta-

"Uzbudljivo... Vjerodostojno... provokati-

Sedma i posljednja knjiga Zemaljskih kronika

ČIJA AVIOKOZM1ČKA ZNANJA

DVANAESTI P L A N E T - Prva knjiga Zemaljskih kronika

S T E P E N I Š T E DO N E B A - D r a g a knjiga Zemaljskih kronika

RATOVI BOGOVA I L J U D I - Treća knjiga Zemaljskih kronika

I Z G U B L J E N A KRALJEVSTVA - Četvrta knjiga Zemaljskih kronika

REVIZIJA P O S T A N K A - Zasebno izdanje

Prvo poglavlje: Mesijanski sat 11

Drugo poglavlje: "Tako se dogodilo" 30

Treće poglavlje: Egipatska proročanstva, ljudske sudbine 46

Četvrto poglavlje: O bogovima i polubogovima 61

Peto poglavlje: Odbrojavanje do Sudnjeg dana 77

Šesto poglavlje: Prohujalo s v i h o r o m 94

Sedmo poglavlje: Sudbina je imala pedeset imena 112

Osmo poglavlje: U i m e Boga 133

novu ere) i jedno u bliskoj budućnosti — povezana. Jedno je dovelo do dru-

Priča o bogovima, Anunnakijima ("onima koji su s neba došli na Ze-

n a s t a n k o m Zemlje i njezina mjeseca, asteroidnog pojasa i k o m e t a , te zaro-

S u m e r s k i zapisi kažu n a m da su A n u n n a k i j i na Z e m l j u došli sto

ne samo neslaganje Enlila i Enkija nego i suparništvo i sukob između

Iako se ta pravila o nasljeđivanju čine zamršenima, temelje se na onome

Dugačak tekst poznat pod nazivom Ep Alrahazjs priču o bogovima i

Bogovi sklopili ruke,

Ždrijeb je, dakle, presudio da se Anu vrati na Nibiru kao njegov

A kada je Potop "preplavio zemlju", izbrisao je sve božje gradove zajedno

Potop je bio odlučujuća prekretnica kako za bogove tako i za ljude te za nji-

Veliki Anunnakiji koji odlučuju o sudbini

Stvorile četiri regije,

Na prvom području, između rijeka Eufrat i Tigris (Mezopotamija), uspo-

Oko 3100. g. pr. n. e. slična ali ne i ista civilizacija utemeljena je u Drugoj

Prema sumerskim tekstovima, Anunnakiji su kraljevstvo — civilizaci-

robljeništvo. M a r d u k j e , također, više puta bio u prognanstvu — i po kazni i

Doista, prvi kataklizmički niz događaja u dvadeset i prvom stoljeću

te sa svemirskim b r o d o m koji je povezivao Zemlju i Nibiru. (Poslije Potopa

(Izraz "četiri ugla Zemlje" nalazimo i u Bibliji; nadalje, kada je Jeruzalem

istog trajanja, položaj Sunca na helijakalnom izlasku označio bi se podiza-

konstelacija (slika 7). Budući da svaka dvanaestina kruga zauzima trideset

Da je zodijački kalendar nastao prije pojave ljudskih civilizacija potvr-

1. G U . A N . N A ("NEBESKI BIK"), BIK.

3. D U B ("KLIJEŠTA" ILI "MAŠICE"), NAŠ RAK.

5 . A B . S I N ("NJEZIN OTAC JE BIO SIN"), DJEVA, DJEVICA

6. Z I . B A . A N . N A ("NEBESKA SUDBINA"), VAGA

7. G I R . T A B ("KOJI UBADA I REŽE"), ŠKORPION

10. GU ("VLADAR VODA"), VODONOŠA, VODENJAK

11. S I M . M A H ("RIBE"), RIBE

12. K U . M A L ("STANOVNIK POLJA"), OVAN

U When Time Began opširno se govori o kalendarima bogova i ljudi.

Vidjet ć e m o da n e d o u m i c a koja je čovječanstvo zbunjivala u dre-

V rlo je znakovito što je Biblija u svojim zapisima o Sumeru i ranoj

Ali kako su se ljudi selili s istoka,

Ovako je u Bibliji zabilježen Mardukov najsmioniji pokušaj da dode

Biblijska priča u pitanju izvanredna je na mnogo načina. Kao prvo, go-

Zemlji. Anu je inzisrirao da Enki, nakon što suparnički klanovi A n u n n a k i j a

uspio 3 4 6 0 g. pr. n. e.? Jednako je zanimljiv odgovor: Zato što je to je bio

nim božanstvima. U k o m p l i c i r a n o m kalendaru koji započinje u Nippuru

se u Epu o Gilgamesu naziva "Mjesto slijetanja", bilo je kraljevo odredište

majku. Ona se složila, no objasnila mu je da je prividna besmrtnost bogova

Vizija koju sam imao bila je posve zastrašujuća!