MARIN BUOVAC
Đure Basaričeka 4 UDK: 902.034:738.8>(497.5Zaton)“652“
PRILOG BOLJEM POZNAVANJU SIMBOLIKE
ZOOMORFNIH RECIPIJENATA IZ ANTIČKE
LUKE U ZATONU KRAJ NINA
Na području antičke luke u Zatonu kraj Nina pronađena je pri
hidroarheološkim istraživanjima velika količina keramičkoga ma-
terijala, među kojim autor izdvaja i obrađuje dva zoomorfna reci-
pijenta. Interdisciplinarnim radom autor nastoji objasniti simbo-
liku ovdje obrađivanih zoomorfnih recipijenata. Komparativnim
istraživanjima u vidu analogija upotpunjuje pregled i distribuciju
ostalih zoomorfnih recipijenata maloazijske provenijencije pro-
nađenih na prostoru antičke Liburnije.
Također će u radu po prvi put biti naznačene poneke poje-
dinosti izrazito dokumentacijske i tehničke naravi ovdje obrađi-
vanih zoomorfnih recipijenata, poput dodjeljivanja inventarnoga
broja, obrade arheološkoga materijala, kolorita i tonaliteta boje,
dimenzija, zapremnine i drugih odrednica.
Ključne riječi: simbolika, zoomorfni recipijenti, keramičke posu-
de, antika, kult – ritual, Zaton – Nin, liburnska i rimska luka, hidro-
arheologija, Aenona
HR-23000 Zadar 738.8.046(497.5Zaton)“00/02“
marin.buovac@t-com.hr Prethodno priopćenje / Preliminary paper
Primljen / Received: 13.6.2016.
Prihvaćen / Accepted: 11.6.2017.
TOWARD BETTER UNDERSTANDING OF
THE SYMBOLISM OF THE ZOOMORPHIC
RECEPTACLES FROM THE ANCIENT PORT OF
ZATON NEAR NIN
From the large quantity of pottery found during the hydroar-
chaeological research in the ancient port of Zaton near Nin, the 59
author singles out and discusses here two zoomorphic recep-
tacles. Using an interdisciplinary approach, the author endeav-
ors to explain the symbolism of the zoomorphic receptacles dis-
cussed here. In his comparative research, the author uses analo-
gies to complement the overview and distribution of the other
zoomorphic receptacles of the Asia Minor origin found on the
territory of the ancient Liburnia.
Also for the first time, the work provides details of how these
zoomorphic receptacles were documented (e.g. the way of as-
signing their inventory numbers) and some technical details (the
processing of the archaeological material, its colors and shades,
dimensions, capacity and other determinants).
Key words: symbolism, zoomorphic receptacles, ceramic vessels,
Antiquity, cult – ritual, Zaton – Nin, Liburnian and Roman port,
hydroarchaeology, Aenona
 Zahvaljujući izvoru pitke vode, povoljnom geografskom
DIADORA 31/2017
položaju, odnosno neposrednom izlazu na Jadransko
more, stvoren je bitan preduvjet za rani postanak, razvoj
i naseljavanje prostora današnjega Nina.1 Zbog povoljno-
ga smještaja na plitkoj laguni tamošnjega ninskog zaljeva
također se vrlo brzo mogla razvijati pomorska tradicija
ovoga kraja, o čemu nam ujedno svjedoči priopćenje rim-
skoga gramatičara Marka Verija Flaka iz 2. stoljeća prije Kri-
sta, opisujući nam čuvene liburnske brodove zvane Serilia
liburnica.2 U tom kontekstu vrlo rane i razvijene pomorske
tradicije ninskoga areala svakako posebnu znanstvenu
pozornost valja posvetiti problematici brodskih pristani-
59-70
šta i luka u predrimsko (liburnsko), odnosno rimsko doba
vladanja na prostoru istočnojadranske obale.3 Međutim,
zbog neprikladnih i ograničenih maritimnih uvjeta ninske
lagune, razvija se oko 2,5 km u pravcu jugozapada liburn-
ska, odnosno rimska luka, na području današnjega Zato-
na.4 Definirani prostor Zatona u uvali Dražnik atribuiramo
kao luku rimskoga municipija Aenone, za čije je potrebe
međusobne povezanosti izgrađena spojna komunikacija i
kamena konstrukcija mosta preko Ričine.5 Prostor liburn-
ske i rimske luke u Zatonu predstavlja iznimno značajan ar-
heološki i hidroarheološki lokalitet na području današnje
60 Hrvatske. Na mikrolokaciji Rt Kremenjača6 vršena su pod
vodstvom Zdenka Brusića još sredinom 1960-ih godina
prva arheološka istraživanja, pri čemu su otkrivena značaj-
na arheološka otkrića. Historijat istraživanja zatonske luke
upotpunjuju istraživanja Borisa Ilakovca koji se također ba-
vio hidroarheološkim pitanjima širega prostora zadarsko-
ga akvatorija.7 Konačno, Smiljan Gluščević već niz godina
suvremenim metodološkim i interdisciplinarnim naporima
provodi hidroarheološka istraživanja spomenute antičke
luke u Zatonu.8
Osim liburnskih serilija, u sklopu operativne obale ta-
kođer je otkriveno lučko postrojenje sa sačuvanim građe-
vinama, skladištima, lukobranom i ostalim arhitektonskim
jedinicama uvriježenih prilikom koncipiranja i izgradnje
antičke luke (Vitr., De arch., V, 12). Tijekom višegodišnjih
sustavnih arheoloških istraživanja u sklopu ovdje obrađi-
vanoga kompleksa na prostoru antičke luke u Zatonu kraj
Nina također je pronađeno čitavo bogatstvo različitoga
1 A. Škegro, 1999, 237; B. Ilakovac, 1982, 107; D. Deković, 2000, 11.
2 M. Križman, 1979, 200-204; S. Gluščević, 2006, 180; D. Vrsalović, 2011, 41, 94,
142-147; K. Buršić-Matijašić, 2012, 210.
3 Usporedi: Š. Batović, 1968, 23.
4 J. J. Wilkes, 1969, 203; B. Ilakovac, 1998, 4; K. Regan – B. Nadilo, 2009, 680; S.
Gluščević, 2011, 6; M. Sanader, 2008, 26; M. Čelhar, 2008, 183-184.
5 Z. Brusić, 2003, 33-35; A. Starac, 2000, 89; M. Kozličić, 1990, 100-101; J. Medini,
1969, 53; B. Ilakovac, 1995, 81-82; M. Suić, 1996, 563; 1950, 53-58; A. Kurilić
1999. O uvali Dražnik također vidi: A. Fortis, 2004, 15. Također vidi: VAHD, LII
1935/49; AK 2620.
6 O toponimu Kremenjača vidi: B. Ilakovac, 1996, 92, 83, bilj. 3; M. Krajačić, 2009,
17; Brusić, 1968, 204.
7 B. Ilakovac, 1996, 83-100; R. Jurić, 2009, 214; I. Radić-Rossi, 2009, 103.
8 S. Gluščević, 1984, 17-18; 1986a, 46-47; 1987, 43-44; 2002, 77-86; 2004a,
104-111; 2007, 420-421.
The present-day Nin owes its early founding, develop-
ment and settlement to the important preconditions
such as the existence of a fresh water spring and a favor-
able geographical position (a direct access to Adriatic
Sea).1 This favorable position – in a shallow lagoon of the
Bay of Nin – also enabled a very rapid development of the
seafaring tradition in the area. Evidence of it can be found
in a report of Marcus Verrius Flaccus, a Roman grammar-
ian from the 2nd century BC, in which he describes the fa-
mous Liburnian ships called Serilia liburnica.2 In the con-
text of the very early and developed seafaring tradition
in the Nin area, science should pay particular attention
to the problem of landing places and ports in the pre-Ro-
man (Liburnian) and Roman periods on east coast of Adri-
atic.3 Due to inadequate and limited maritime conditions
of the Nin lagoon, a Liburnian (and Roman) port devel-
oped on the site of the present-day Zaton, approx. 2.5km
to the southwest.4 The defined area of Zaton in Dražnik
Cove has been attributed as the port of the Roman mu-
nicipium of Aenona, requiring an interconnection road
and a stone bridge over the Ričina.5 The area of the Libur-
nian and Roman port in Zaton is indeed an exceptional
archaeological and hydroarchaeological site on the ter-
ritory of the present-day Croatia. The first archaeological
excavations at the Cape Kremenjača6 microlocation, led
by Zdenko Brusić in the mid-1960s, yielded significant
archaeological finds. Also important in the history of the
Zaton port research are the excavations led by Boris Ila-
kovac, which were also focused on the hydrarchaeologi-
cal issues of the local waters of Zadar.7 And finally, for a
number of years now, Smiljan Gluščević has been carry-
ing out hydroarchaeological excavations of the said an-
cient port in Zaton, using modern methodological and
interdisciplinary approaches.8
In addition to the above mentioned Liburnian serili-
ae, port facilities with preserved structures, warehouses,
a breakwater and other architectural units typical for an-
cient ports were found along the ancient dock (Vitr., De
arch., V, 12). The years-long systematic archaeological ex-
cavations of the discussed complex of the ancient port in
Zaton near Nin also resulted in numerous finds of varied
1 A. Škegro, 1999, 237; B. Ilakovac, 1982, 107; D. Deković, 2000, 11.
2 M. Križman, 1979, 200-204; S. Gluščević, 2006, 180; D. Vrsalović, 2011, 41, 94,
142-147; K. Buršić-Matijašić, 2012, 210.
3 Cf: Š. Batović, 1968, 23.
4 J. J. Wilkes, 1969, 203; B. Ilakovac, 1998, 4; K. Regan – B. Nadilo, 2009, 680; S.
Gluščević, 2011, 6; M. Sanader, 2008, 26; M. Čelhar, 2008, 183-184.
5 Z. Brusić, 2003, 33-35; A. Starac, 2000, 89; M. Kozličić, 1990, 100-101; J. Medini,
1969, 53; B. Ilakovac, 1995, 81-82; M. Suić, 1996, 563; 1950, 53-58; A. Kurilić
1999. For Dražnik Cove, see also: A. Fortis, 2004, 15. See also: VAHD, LII
1935/49; AK 2620.
6 For place name Kremenjača, see: B. Ilakovac, 1996, 92, 83, footnote 3; M.
Krajačić, 2009, 17; Brusić, 1968, 204.
7 B. Ilakovac, 1996, 83-100; R. Jurić, 2009, 214; I. Radić-Rossi, 2009, 103.
8 S. Gluščević, 1984, 17-18; 1986a, 46-47; 1987, 43-44; 2002, 77-86; 2004a,
104-111; 2007, 420-421.
sitnog arheološkog materijala.9 U tom kontekstu valja iz-
dvojiti staklene, metalne, građevinske, drvene i druge vrste
materijalnih ostataka.10 Posebnu znanstvenu pozornost
zaslužuje bogatstvo keramičkoga materijala koji potječe
iz svih krajeva sredozemnoga areala; počevši od Hispan-
skoga poluotoka, galskoga i panonskoga predjela, preko
Italskoga poluotoka, pa sve do istočnomediteranske i sje-
veroafričke produkcije. Upravo bogatstvo raznovrsnoga
materijala, njegova distribucija i provenijencija, čini ovo
arheološko nalazište znamenitim.11
Slika 1. Položaj Zatona, rta Kremenjače i rimske luke Aenone
Figure 1. Location of Zaton, Cape Kremenjača and port of Roman Aenona
after / prema: www.arkod.hr
9 M. Buovac, 2012, 2; Z. Brusić, 1995, 39-41; S. Gluščević, 1986b, 255; J. Belošević,
2007, 12.
10 A. Campedelli, 2004, 156-157; S. Gluščević, 2004b, 41; A. J. Parker, 1992,
457-458; D. Vrsalović, 2011, 94; M. Parica, 2008, 86.
11 U srpnju 2011. godine svečano je u Arheološkom muzeju Zadar otvorena
izložba pod nazivom Zaton – Izgubljena luka gdje je javnosti bio prezentiran
sav reprezentativan materijal, koji je kroz desetljeća istraživanja sakupljan,
obrađivan i dokumentiran. Nakon selekcije, obrade, konsolidacije, inventiranja
arheološkog materijala i konačno postavljanja izložbe, u kojoj je ujedno
sudjelovao i sam pisac ovih redaka, mogao se dobiti uvid u život jedne antičke
luke. Stoga bih na ovom mjestu zahvalio Smiljanu Gluščeviću na ukazanoj
prilici i sveprisutnoj pomoći tijekom mojega rada i boravka u Arheološkom
muzeju Zadar. Također bih se na ovome mjestu htio kolegijalno zahvaliti
svima onima, koji su me razgovorom i savjetom uputili na brojne korisne
podatke glede keramičkoga materijala iz Zatona (John Hayes, Eleny
Schindler-Kaudelka, Susanne Zabehlicky-Schaffenegger, Anne de Pury-Gysel,
Kathleen Warner Slane).
small archaeological material.9 We should single out here
ZOOMORFNIH RECIPIJENATA IZ ANTIČKE LUKE...
PRILOG BOLJEM POZNAVANJU SIMBOLIKE
glass, metal and wooden remains, those belonging to
construction material, as well as other material remains.10
Particular attention should be paid to the wide variety
of ceramic material coming from all over the Mediterra-
nean: Hispanic Peninsula, Gallic and Pannonian regions,
Italic Peninsula, Eastern Mediterranean and North Africa.
It is this abundance of various materials and their distri-
bution and provenance that make this archaeological site
so remarkable.11
SYMBOLISM OF THE ZOOMORPHIC ...
TOWARD BETTER UNDERSTANDING OF THE
61
MARIN BUOVAC
9 M. Buovac, 2012, 2; Z. Brusić, 1995, 39-41; S. Gluščević, 1986b, 255; J. Belošević,
2007, 12.
10 A. Campedelli, 2004, 156-157; S. Gluščević, 2004b, 41; A. J. Parker, 1992,
457-458; D. Vrsalović, 2011, 94; M. Parica, 2008, 86.
11 An exhibition entitled “Zaton – a Lost Port” was opened in Archaeological
Museum Zadar in July 2011, presenting the representative exhibits collected,
analyzed and documented over the decades of research. After the selection,
analysis, consolidation and inventorying of the material and arranging the
display (with participation of the author of this paper), the visitors could
become acquainted with the life of an ancient port. I am therefore using the
opportunity to express my gratitude to Smiljan Gluščević for his kindness and
constant availability during my work in Archaeological Museum Zadar. I am
also grateful to all the colleagues who provided me with ample and useful
information on the ceramic material from Zaton (John Hayes, Eleny
Schindler-Kaudelka, Susanne Zabehlicky-Schaffenegger, Anne de Pury-Gysel,
Kathleen Warner Slane).
 Posebnu znanstvenu pozornost valja pritom posvetiti
DIADORA 31/2017
sasvim specifičnoj skupini keramičkih zoomorfnih recipije-
nata koji na tlu antičke Liburnije predstavljaju import s po-
dručja maloazijskoga otoka Knida (Κνίδος). Upravo spome-
nute zoomorfne recipijente valja također proučavati kroz
čitav spektar pitanja, problematike i dostupnih aspekata
izučavanja. U sljedećim će ulomcima biti riječ o simbolič-
koj razini zoomorfnih recipijenata s područja antičke luke
u Zatonu, kao jednom od mogućih vidova proučavanja
gospodarstva i duhovne kulture staroga vijeka.
59-70
62 Slika 2. Prikaz zoomorfnog recipijenta psa iz antičke luke u
Zatonu
Figure 2. Zoomorphic dog-shaped receptacle from ancient port
in Zaton
preuzeto iz / from: Z. Brusić, 2000
U tom kontekstu valja spomenuti fragmentirani ke-
ramički zoomorfni recipijent u obliku psa (inv. br. 344H,
AMZD), kojem je u najvećoj mjeri sačuvana glava, dok
ostali dijelovi predstavljaju fragmente ostatka dijela tijela
(Sl. 2). S obzirom na sačuvane keramičke fragmente, čini
se kako je recipijent psa koncipiran i sačinjen u sjedećem
položaju. Na predjelu njuške nalazi se jedna manja perfo-
racija, kroz koju se tekući sadržaj mogao izlijevati. Prema
kinološkim odlikama i istraživanjima, čini se kako na pri-
mjeru ovoga keramičkog recipijenta predstoji prikaz nje-
mačkog ovčara (Schäferhund). Sličan primjerak u vidu ana-
logije predstavlja zoomorfni recipijent psa pronađen na
području Atene iz vremena rimskoga vladanja.12 Međutim,
daljnjim istraživanjem i proučavanjem znanstvene i struč-
ne literature, pronašao sam znatno primjereniju analogiju
za potrebe ovdje obrađivanoga recipijenta psa iz Zatona.
Naime, radi se o zoomorfnom recipijentu psa iz Pompeja
(Pompeii), koji se čuva u Nacionalnom arheološkom mu-
zeju u Napulju (Museo Archeologico Nazionale di Napoli).13
Usporedbu i prikaz spomenutih keramičkih recipijenata
donosim u nastavku teksta (usporedi Sl. 3).
12 H. S. Robinson, 1959, 71 (plate 48, K 138).
13 J. W. Salomonson, 1976, 116, tab. XX - c.
Scientists should pay particular attention to the very
specific group of ceramic zoomorphic receptacles import-
ed to ancient Liburnia from the island of Knidos (Κνίδος) in
Asia Minor. These receptacles require studying from vari-
ous aspects and angles. The following passages will discuss
the symbolical aspect of the said zoomorphic receptacles
found in the ancient port of Zaton as one of the possible
approaches to studying the economy and spiritual culture
of the Antiquity.
In this context, we should mention here the frag-
mented dog-shaped zoomorphic pottery receptacle (Inv.
No. 344H, AMZD). The best preserved part of it is the head,
while the other parts of the body are fragmented (Fig. 2).
Based on the ceramic fragments preserved, it seems that
the receptacle was conceived and executed as a seated
dog. A minor perforation can be seen on the dog’s snout,
through which the liquid content of the receptacle was
poured. The cynological features indicate that a German
shepherd dog (Schäferhund) was used as a model for the
receptacle. A similar dog-shaped specimen from Athens,
dated to the period of Roman rule there, can be used as an
analogy.12 However, after additional studying of scientific
literature, I found a more fitting analogy for the Zaton dog-
shaped receptacle discussed here. It is the zoomorphic
dog-shaped receptacle from Pompeii, kept in the National
Archaeological Museum of Naples (Museo Archeologico
Nazionale di Napoli).13 The said ceramic receptacles are
compared in the text below and in Figure 3.
The dog was probably the first animal domesticated
by man, some 12,000 years ago.14 From times immemo-
rial, various cultures and civilizations have nurtured very
similar and homogenous symbols of the dog, with but
slight and negligible differences. As the dog belongs to the
sphere of ctonic, or lunar, animals, its complex symbolical
meaning is generally associated with death, hell and the
Underworld.15 Important in this context is its role of a psy-
chopomp – (Greek: ψυχοπομπός) – a mediator between
this and the other world and the guide of the dead.16 The
dog borrowed its face to all the great spirit guides, such
as Anubis, Cerberus, Thoth, Hecate and Hermes.17 It has a
similar role in other civilizational and cultural spheres, too.
In the Egyptian mythology, for instance, it is the dogs that
guard the gates of holy places. In the Germanic mythology,
they guard the gate of the realm of the dead. As a guard-
ian of the Underworld, the dog also has an important role
12 H. S. Robinson, 1959, 71 (plate 48, K 138).
13 J. W. Salomonson, 1976, 116, tab. XX - c.
14 E. M. Woloy, 1990, 7.
15 S. J. Sutcliffe, 2004, 154; V. Bubić, 2011, 237.
16 U. Becker, 2000, 84; C. Johns, 2008, 25; H. Eilenstein, 2010, 645.
17 Cf: R. Enguix, 1990, 70, 73; L. R. Farnell, 2010, 508; P. Lisičar, 1971, 117; T. Gavrić,
1988, 110; M. Sanader, 1993, 254; C. A. Meier, 2009, 20. For syncretism of
Hermes-Thoth, see: Lj. Tadin, 1979, 29-30.

Slika 3. Usporedba zoomorfnih recipijenata psa iz Pompeja i Atene
Figure 3. Compared dog-shaped zoomorphic receptacles from Pompeii and Athens
preuzeto iz / from: J. W. Salomonson, 1976; H. S. Robinson, 1959
Pas je vjerojatno prva životinja koja je pripitomljena
prije otprilike 12 000 godina.14 Od pamtivijeka je u brojnim
kulturama i civilizacijama usuglašena i homogena simboli-
ka psa, uz sitna i zanemariva odstupanja. Njegovu složenu
simboliku općenito povezujemo sa smrću, paklom i pod-
zemnim svijetom, budući da pripada u sferu ktoničkih, od-
nosno lunarnih životinja.15 Kao posrednik između ovoga i
onoga svijeta, značajna je u tom pogledu njegova uloga
psihopompa (grč. ψυχοπομπός) u vođenju mrtvih.16 U do-
meni Anubisa, Kerbera, Thota, Hekate i Hermesa, pas je po-
sudio svoje lice svim velikim putokazima i vodičima duša.17
Sličnu ulogu zauzima također u drugim civilizacijskim i kul-
turnim krugovima. Tako, primjerice, u egipatskoj mitologi-
ji psi čuvaju vrata svetih mjesta. U germanskoj mitologiji
pojavljuju se u ulozi čuvara vrata carstva mrtvih. Stoga pas
kao čuvar podzemnoga svijeta također zauzima značajnu
ulogu u pogrebnim gozbama.18 U razdoblju antike često
je prikazivan uz pokojnike na nadgrobnim spomenicima.19
Budući da pas poznaje ovostranost i onostranost ljudsko-
ga života, fungira kao tumač živima kad ispituju mrtve.
14 E. M. Woloy, 1990, 7.
15 S. J. Sutcliffe, 2004, 154; V. Bubić, 2011, 237.
16 U. Becker, 2000, 84; C. Johns, 2008, 25; H. Eilenstein, 2010, 645.
17 Usporedi: R. Enguix, 1990, 70, 73; L. R. Farnell, 2010, 508; P. Lisičar, 1971, 117; T.
Gavrić, 1988, 110; M. Sanader, 1993, 254; C. A. Meier, 2009, 20. O sinkretizmu
Hermesa-Thota vidi: Lj. Tadin, 1979, 29-30.
18 J. Chevalier – A. Gheerbrant, 1983, 477; C. A. Meier, 2009, 21. U tom kontekstu
valja podsjetiti da su psima na području Perzije bacali mrtvace, bolesnike i
starce.
19 V. Bubić, 2011, 237-238.
ZOOMORFNIH RECIPIJENATA IZ ANTIČKE LUKE...
PRILOG BOLJEM POZNAVANJU SIMBOLIKE
SYMBOLISM OF THE ZOOMORPHIC ...
TOWARD BETTER UNDERSTANDING OF THE
63
at funeral feasts.18 In the Antiquity, this animal was often
depicted next to the deceased on their tombstones.19 Be-
ing familiar with this life and afterlife, the dog serves as an
interpreter for the living when they communicate with the
dead.
In Greek mythology, the dog was an attribute of the
famous goddess Hecate, who could also assume the
shape of a dog as a lunar animal.20 It was also an attribute
of the Greek deity of Asclepius (Roman Aesculapius), due
MARIN BUOVAC
to its healing skills.21 The dog can symbolize a number
of things. In addition to the above mentioned determi-
nants, the dog can also be the man’s faithful companion
and best friend and a vigil guardian of his abode.22 Its as-
pects know no geographic bounds. These interpretations
contain traces of the Iranian dualism, as the dog, being
a protective and benevolent spirit, is Ahura Mazda’s ani-
mal.23
A zoomorphic receptacle in the shape of a wild boar
(Inv. No. 343H, AMZD), made with a two-part mold, was
also found during the hydroarchaeological excavations
18 J. Chevalier – A. Gheerbrant, 1983, 477; C. A. Meier, 2009, 21. In this context,
we should remind that, in Persia, the dead, elderly and sick persons would be
thrown to the dogs.
19 V. Bubić, 2011, 237-238.
20 U. Becker, 2000, 84; O. Holzapfel, 2008, 141; C. Johns, 2008, 25-26.
21 H. R. Ellis Davidson, 1988, 57; J. Black – A. Green, 1992, 70; C. A. Meier, 2009, 44.
22 J. B. Friedrich, 1859, 393; U. Becker, 2000, 84; V. Bubić, 2011, 237-238; J. Hall,
1991, 242.
23 E. Wilson, 2007, 90-94; M. Boyce – F. Grenet, 1991, 414.
 U grčkoj mitologiji bio je atribut čuvene božice Hekate,
DIADORA 31/2017
koja je također znala poprimati oblik psa kao lunarne živo-
tinje.20 Pas je ujedno atribut grčkoga božanstva Asklepija,
odnosno rimskoga boga Eskulapa, budući da posjeduje
iscjeliteljske sposobnosti.21 Simbolika psa može biti poli-
valentna. Također može biti vjeran i blizak čovjekov pra-
tilac, budan čuvar njegova boravišta.22 Njegovi aspekti ne
poznaju geografska ograničenja. U ovim interpretacijama
također se može nazirati trag iranskoga dualizma, s obzi-
rom na to da je pas kao zaštitni i dobročinstveni duh Ahura
Mazdina životinja.23
U sklopu hidroarheoloških istraživanja rimske luke u
59-70
Zatonu također je pronađen zoomorfni recipijent divlje
svinje/vepra (inv. br. 343H, AMZD), izrađen od dvodijelno-
ga kalupa (Sl. 4).24 Spomenuti keramički recipijent smeđo-
narančaste boje pronađen je cjelovit i bez ikakvih vanjskih
ili pak unutrašnjih oštećenja. Dok se na predjelu leđa nalazi
otvor za ulijevanje tekućega sadržaja, na predjelu njuške
nalazi se perforacija za potrebe izlijevanja. Otvor za ulijeva-
nje vjerojatno je imao svojevrsni zatvarač, kako bi se spri-
ječilo curenje i hlapljenje njegova sadržaja. U neposrednoj
blizini otvora nalazi se perforacija kroz koju se može pro-
vući uzica za potrebe nošenja ili pak vješanja keramičkoga
64 recipijenta.25
Simbolizam divlje svinje vrlo je staroga podrijetla na
prostoru indoeuropske hemisfere. Prema jednome tuma-
čenju, predstavlja kružnu narav (ciklus), odnosno zamjenji-
vanje jedne vladavine drugom. Također pozdravljam raz-
mišljanje da je simbolizam vepra jednako plemenit, koliko
je simbolizam svinje kao raspojasane, brutalne i putene
životinje prost.26 Iz grčke mitologije znamenit je prizor u
kojemu Heraklo lovi erimantskoga vepra.27 Znamenit je i
lov na kalidonskoga vepra kojega tjeraju Meleagar, Tezej i
Atalanta.28 Motiv vepra je veoma je čest na galskome voj-
nom znamenju, trijumfalnim lukovima ili pak na kovano-
me novcu koji pritom obilježava nezavisnost.29 Sačuvao se
i priličan broj votivnih likova vepra u bronci ili kamenome
reljefu. Naposljetku, znamenit je nadimak svinje Mocus, ko-
jim se na jednom natpisu u Lanresu označuje Merkur. Me-
đutim, ni u jednom slučaju, pa čak ni u irskim kršćanstvom
nadahnutim tekstovima, simbolizam divlje svinje nema
20 U. Becker, 2000, 84; O. Holzapfel, 2008, 141; C. Johns, 2008, 25-26.
21 H. R. Ellis Davidson, 1988, 57; J. Black – A. Green, 1992, 70; C. A. Meier, 2009, 44.
22 J. B. Friedrich, 1859, 393; U. Becker, 2000, 84; V. Bubić, 2011, 237-238; J. Hall,
1991, 242.
23 E. Wilson, 2007, 90-94; M. Boyce – F. Grenet, 1991, 414.
24 Z. Brusić, 2000, 85; J. W. Salomonson, 1972, 90-93; H. Eilenstein, 2010, 185. Na
prostoru Catal Huyuk već oko 7000 g. pr. Kr. postoje predstave divlje svinje,
dok u Hacilaru oko 5600 g. pr. Kr. pronalazimo zoomorfne recipijente u obliku
spomenute životinje.
25 Usporedi: Z. Brusić, 2000, 85.
26 A. Badurina, 1985, 557; U. Becker, 2000, 44; J. Chevalier – A. Gheerbrant, 1983, 666.
27 R. Grevs, 1974b, 107-108; J. Hall, 1991, 357; K. Krings, 2000, 8-9; E. J. Stafford,
2008, 94-95.
28 O. Holzapfel, 2008, 395; R. Grevs, 1974a, 265-269; H. Eilenstein, 2010, 186.
29 U. Becker, 2000, 44; J. E. Cirlot, 2001, 30. Usporedi: J. Babelon, 1970, 107.
of the Roman port in Zaton (Fig. 4).24 This brown-orange
ceramic receptacle was found intact, with no damaged
spots either on the inside or on the outside. An opening for
pouring the liquid into the receptacle can be seen on the
boar’s back and a perforation for pouring the liquid out of
the zoomorphic receptacle can be found on its snout. The
opening probably had a cap of a sort, in order to prevent
leaking and evaporation of the content. Also, right next to
the opening, there is a perforation through which a string
can be pulled for carrying or hanging this ceramic recep-
tacle.25
The symbolism of the wild boar is very old in the Indo-
European hemisphere. According to one interpretation,
the boar symbolizes the circular nature (a cycle), or replac-
ing one reign with another. I also support the viewpoint
that the boar symbolizes noble-mindedness as much as
the pig (as a debauched, brutal and carnal animal) sym-
bolizes obscenity.26 A well-known scene from the Greek
mythology is Hercules’ hunt for Erymanthian Boar.27 Also
famous is Meleager, Theseus and Atalanta’s hunt for Caly-
donian Boar.28 The wild boar motif is very common on the
Gaulish military insignia and on the coins commemorating
independence.29 A number of votive depictions of boars in
bronze or stone reliefs have also been preserved. Finally,
well-known is also the pig nickname Mocus, applied to
Mercury in an inscription in Lanres. However, there is no
example – not even in the texts inspired by Irish Christian-
ity – where the boar symbol would have a negative mean-
ing.30 The fact that no direct analogies for this zoomorphic
ceramic receptacle from the Roman period have been
found in literature makes this specimen unique.
As a conclusion, we should return to the issue of the
zoomorphic receptacles discussed in this work. In the
workshops on the island of Knidos in Asia Minor, a specific
type of figural ceramic receptacles – anthropomorphic and
zoomorphic ones.31 By all indications, there were master
potters on the island of Knidos who knew how to make
molds for the production of these anthropomorphic and
zoomorphic receptacles. Given the centuries-old tradition
of this production, the skill was clearly passed on from
generation to generation. The production of the said zoo-
morphic receptacles can be dated to the period between
24 Z. Brusić, 2000, 85; J. W. Salomonson, 1972, 90-93; H. Eilenstein, 2010, 185. In
the Catal Huyuk area, the first depictions of wild boars from as early as approx.
7000 BC were found; the boar-shaped receptacles found in Hacilar are dated
back to approx. 5600 BC.
25 Cf: Z. Brusić, 2000, 85.
26 A. Badurina, 1985, 557; U. Becker, 2000, 44; J. Chevalier – A. Gheerbrant, 1983, 666.
27 R. Grevs, 1974b, 107-108; J. Hall, 1991, 357; K. Krings, 2000, 8-9; E. J. Stafford,
2008, 94-95.
28 O. Holzapfel, 2008, 395; R. Grevs, 1974a, 265-269; H. Eilenstein, 2010, 186.
29 U. Becker, 2000, 44; J. E. Cirlot, 2001, 30. Cf: J. Babelon, 1970, 107.
30 J. Chevalier – A. Gheerbrant, 1983, 744.
31 Cf: J. W. Hayes, 2008, 271-272, Pl. 78, 1641-1642; Atlante, 1985, 233-235, Pl.
CXVIII, 3; CXIX, 1, 2, 3.
negativno značenje.30 Prema sadašnjemu stupnju istraže-
nosti dotičnom se zoomorfnom keramičkom recipijentu iz
vremena rimskoga vladanja u stručnoj i znanstvenoj lite-
raturi ne mogu naći direktne analogije, što bi zasad ovaj
recipijent činilo jedinstvenim i unikatnim primjerkom.
U zaključnom razmatranju svakako se valja još jednom
osvrnuti na problematiku ovdje obrađivanih zoomorfnih
recipijenata. Naime, u radionicama na maloazijskome oto-
ku Knidu proizvodila se specifična vrsta figuralne plastike,
odnosno antropomorfni i zoomorfni keramički recipijen-
ti.31 Prema svemu sudeći, na otoku Knidu postojali su maj-
stori koji su umjeli izrađivati kalupe za potrebe proizvod-
nje. S obzirom na stoljetnu tradiciju izrade i produkcije ka-
lupa i recipijenata, ta se vještina očito tijekom generacija
prenosila na sljedeće naraštaje majstora. Proizvodnja se
vremenski atribuira u raspon od kraja prvoga stoljeća do
početka trećega stoljeća poslije Krista.32 Što se tiče njiho-
vih morfoloških i dekorativnih elemenata, kao i utilitarnih
vrijednosti, svakako možemo zaključiti da se radilo o posu-
dama za posluživanje i pijenje vina u okviru ritualnih dioni-
zijskih i/ili raznih drugih vrsta svečanosti i manifestacija.33
Stoga je itekako moguće da su svojedobno imali utkanu
neku dublju ritualno-kultnu simboliku i značenje, koja se
u međuvremenu izgubila. Neupitan je ritualno-kultni, od-
nosno mitološko-religijski aspekt obrađivanih predodžbi
životinja, čiji su se značaj i vrijednost ujedno mogli mani-
festirati i prenijeti u vidu zoomorfnih recipijenata. Simboli-
zam prikazanih zoomorfnih recipijenata može imati ukori-
jenjene ritualne, kultne ili religijske elemente, što se može
povezati sa svojevrsnim prigodama i svečanostima u koji-
ma su recipijenti ujedno i upotrebljavani. Drugim riječima,
ne treba odbaciti mogućnost da su mogli biti usuglašeni s
prigodama i svečanostima u sklopu kojih su bili korišteni.
Opravdano se postavlja pitanje koju su ulogu ti re-
cipijenti zauzimali u sklopu jedne rimske luke, odnosno
unutar rimskih brodova (brodsko posuđe?!). Možebitno
rješenje valjalo bi potražiti u međusobnoj povezanosti
kulta boga Dioniza i fenomena morskih prostranstava:
(...) već spomenuti bog Dioniz, praćen ponekad morskom
povorkom, plovio je u svojoj mjesečevoj barci i svojom na-
ravi privlačio pažnju pomoraca. Bio je to bog koji je otkrio
vino, piće besmrtnosti neophodno za žrtve ljevanice; koji
je stvorio dupine, prijatelje, spasioce, ali i pratioce duša u
podzemni svijet i koji je iz toga svijeta uspio izbaviti svo-
ju majku. Iz likovnih prikazima na zidovima etruščanskih
grobnica i grčkim slikanim vazama može se iščitati izravna
povezanost vina i mora tj. gozbe i urona. Oba ta elementa
nude onima koji kroz njih prolaze iskustvo bitno različito
30 J. Chevalier – A. Gheerbrant, 1983, 744.
31 Usporedi: J. W. Hayes, 2008, 271-272, T. 78, 1641-1642; Atlante, 1985, 233-235,
T. CXVIII, 3; CXIX, 1, 2, 3.
32 Z. Brusić, 1999, 40; J. Mardešić, 2009, 98.
33 Z. Brusić, 1993, 83-84; 2000, 85.
ZOOMORFNIH RECIPIJENATA IZ ANTIČKE LUKE...
PRILOG BOLJEM POZNAVANJU SIMBOLIKE
Slika 4. Prikaz zoomorfnoga recipijenta vepra iz antičke luke
SYMBOLISM OF THE ZOOMORPHIC ...
TOWARD BETTER UNDERSTANDING OF THE
u Zatonu
Figure 4. Boar-shaped zoomorphic receptacle from ancient port
in Zaton
preuzeto iz / from: Z. Brusić, 2000
the late 1st century to the early 3rd century AD.32 As regards
the morphological and decorative elements, and the prac-
tical usage of the receptacles, we can conclude that they
were used for serving and drinking wine during Dionysian
rituals and/or various other festivities and events.33 This is
why it seems very possible that the receptacles discussed
here originally had some deeper ritual and cult-related 65
symbolism and meaning, lost over time. The ritual-cultic
and mythological-religious aspects of the depictions of
animals discussed here seem unquestionable; represent-
ing these animals as zoomorphic receptacles was one way
of reflecting their importance and value. The symbolism of
the zoomorphic receptacles discussed here may contain
ritual, cultic or religious elements which could be associ-
ated with certain occasions and festivities in which the re-
ceptacles were used. In other words, the possibility that the
receptacles were specially designed for the occasions and
MARIN BUOVAC
festivities in which they were used cannot be discarded.
Logically, one can ask what were these receptacles
doing in a Roman port or in the above mentioned Roman
ships (kitchenware)?! Possible answers could be sought
in the mutual links between the cult of Dionysius and the
phenomenon of open seas: the said Dionysius, sometimes
followed by a caravan of boats, sailed on his lunar boat and
drew attention of seafarers with his nature. It was a god who
had discovered wine – the immortality drink essential for li-
bations – and who created dolphins – friends, saviors and
spirit guides to the Underworld – and who managed to save
his own mother from that world. The depictions on the walls
of Etruscan vaults and on Greek painted vases indicate a
direct connection of wine and sea – in other words, of feast
and dive. As both of these elements offer an experience sub-
stantially different from everyday life, depictions of Dionysius
32 Z. Brusić, 1999, 40; J. Mardešić, 2009, 98.
33 Z. Brusić, 1993, 83-84; 2000, 85.
DIADORA 31/2017
59-70
66
od ljudske svakodnevice, pa stoga prikaz Dioniza i/ili gozbe
ponekad prati prikaz skoka u more i drugih zbivanja u mor-
skom krajoliku.34
Međutim, za sada je teško dati zadovoljavajuće odgo-
vore na brojna pitanja, ali s mnogo pouzdanja valja očeki-
vati da će tekuća i buduća arheološka istraživanja uspjeti
odgovoriti na neke nedoumice koje vezujemo uz proble-
matiku simbolike i značenja ovdje obrađivanih zoomorfnih
recipijenata.
Na prostoru antičke Liburnije pronađeno je još nekoli-
ko drugih primjera zoomorfnih recipijenata, mahom knid-
ske, odnosno maloazijske provenijencije. Tako je, primjeri-
ce, u blizini otoka Oliba, na dubini od 30 metara, pronađen
zoomorfni recipijent pijevca, dok je na obližnjem otoku
Rabu pronađen istovjetni tip recipijenta u obliku živo-
tinjskoga prikaza pantere. Posljednji zoomorfni primjerak
recipijenta, izveden u obliku konjske glave, pronađen je
na prostoru rimske kolonije Iader.35 Sasvim je izvjesno da
svaka od ovdje nabrojenih životinja ima svojevrsnu simbo-
liku i značenje, što se u stanovitom smislu može usuglasiti
s gore obrađenim primjerima zoomorfnih recipijenata iz
Zatona.36
34 I. Radić-Rossi, 2005, 145.
35 Z. Brusić, 1999, 40.
36 O recipijentu s mitološkim sadržajem iz antičke luke Aenone kod Zatona vidi:
Z. Brusić, 2010, 116-117.
Slika 5. Usporedba zoomorfnih recipijenata iz Pompeja i Oliba
Figure 5. Compared zoomorphic receptacles from Pompeii and
Olib
preuzeto iz / from: J. W. Salomonson, 1976; Z. Brusić, 1999
and/or feasts are sometimes accompanied by depictions of
jumps into the sea and other sea-related scenes.34
However, the research carried out so far has failed to
provide satisfactory answers to numerous questions about
these issues. We should expect – with high hopes – that
the ongoing and future archaeological excavations will
manage to find answers to some of the dilemmas about
the symbolism and meaning of the zoomorphic recepta-
cles discussed here.
A few other zoomorphic receptacles – all of them of
Knidos (Asia Minor) origin – were found on the territory
of ancient Liburnia. For example, off the island of Olib, at
a depth of 30 meters, a rooster-shaped receptacle was
found. On the nearby island of Rab, on the other hand, a
zoomorphic receptacle in the shape of panther was found.
The last zoomorphic receptacle – the one in the shape of a
horse head – was found where the Roman colony of Iader
had once been.35 It is certain that each of the animals men-
tioned here used to have some symbolical qualities and
meanings which, to some extent, could be associated with
the zoomorphic receptacles from Zaton discussed in this
work.36
34 I. Radić-Rossi, 2005, 145.
35 Z. Brusić, 1999, 40.
36 For the receptacle with mythological scenes found in the ancient port of
Aenona near Zaton, see: Z. Brusić, 2010, 116-117.
Katalog – pregled Catalogue – an overview

ZOOMORFNIH RECIPIJENATA IZ ANTIČKE LUKE...

PRILOG BOLJEM POZNAVANJU SIMBOLIKE
Inventarni broj: 344H Inventory number: 344H
Pohranjeno: Arheološki muzej Zadar Kept in: Archaeological Museum Zadar
Mjesto nalaza: Zaton – rt Kremenjača Found at: Zaton – Cape Kremenjača
Vrsta istraživanja: hidroarheološka istraživanja Type of research: hydroarchaeological excavations
Datacija: 1.-3. stoljeće Dated to: 1st – 3rd centuries AD
Provenijencija: Knid (Mala Azija) Provenance: Knidos (Asia Minor)
Sačuvana visina: 12,7 cm Preserved height: 12.7cm
Sačuvana dužina: 16,4 cm Preserved length: 16.4cm
Sačuvana širina: 11,5 cm Preserved width: 11.5cm
Munsell: 10YR 5/1 Munsell: 10YR 5/1
Stanje sačuvanosti: necjelovito Condition: incomplete
Materijal: keramika Material: pottery

SYMBOLISM OF THE ZOOMORPHIC ...

TOWARD BETTER UNDERSTANDING OF THE
Godina istraživanja: nepoznato Year of research: unknown
Stratigrafska jedinica: bez podataka Stratigraphic unit: no data

Inventarni broj: 343H Inventory number: 343H

Pohranjeno: Arheološki muzej Zadar Kept in: Archaeological Museum Zadar
Mjesto nalaza: Zaton – rt Kremenjača Found at: Zaton – Cape Kremenjača
Vrsta istraživanja: hidroarheološka istraživanja Type of research: hydroarchaeological excavations
Datacija: 1.-3. stoljeće Dated to: 1st – 3rd centuries AD
Provenijencija: Knid (Mala Azija) Provenance: Knidos (Asia Minor)
Visina: 11,7 cm Height: 11.7cm
Dužina: 14,2 cm Length: 14.2cm 67
Širina: 6,1 cm Width: 6.1cm
Vanjski promjer: 2,4 cm Outer diameter: 2.4cm
Unutarnji promjer: 1,1 cm Inner diameter: 1.1cm
Zapremnina: 275 ml Capacity: 275ml
Munsell: 7.5 YR 6/6 Munsell: 7.5 YR 6/6
Stanje očuvanosti: cjelovito Condition: complete
Materijal: keramika Material: pottery
Godina istraživanja: nepoznato Year of research: unknown
Stratigrafska jedinica: bez podataka Stratigraphic unit: no data

MARIN BUOVAC

344H
343H
 Literatura / Bibliography
DIADORA 31/2017
Atlante delle forme ceramiche, 1985, Enciclopedia dell’arte antica
classica e orientale, Roma, 1985.
Babelon, J., 1970 – Antička numizmatika, Beograd, 1970.
Badurina, A., 1985 – Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike
zapadnog kršćanstva, Zagreb, 1985.
Batović, Š., 1968 – Nin u prapovijesti, u: Nin – problemi
arheoloških istraživanja, Zadar, 1968, 7-33.
Becker, U., 2000 – The Continuum encyclopedia of symbols, New
York – London, 2000.
Belošević, J., 2007 – Starohrvatsko groblje na Ždrijacu u Ninu,
Zadar, 2007.
59-70
Black, J. – Green, A. – Rickards, T., 1992 – Gods, demons, and
symbols of ancient Mesopotamia: an illustrated dictionary,
Austin, 1992.
Boyce, M. – Grenet, F., 1991 – Zoroastrianism under Macedonian
and Roman rule, Leiden, 1991.
Brusić, Z., 1968 – Istraživanje antičke luke kod Nina, Diadora, 4,
Zadar, 1968, 203-210.
Brusić, Z., 1993 – Vrste importa helenističke i rimske keramike u
Liburniju, u: Umjetnost na istočnoj obali Jadrana u kontekstu
europske tradicije, Posebno izdanje Zbornika Pedagoškog
fakulteta, Rijeka, 1993, 81-90.
Brusić, Z., 1995 – Serilia Liburnica, Radovi Zavoda za povijesne
68 znanosti HAZU u Zadru, 37, Zadar, 1995, 39-59.
Brusić, Z., 1999 – Hellenistic and Roman Relief Pottery in Liburnia,
Oxford, 1999.
Brusić, Z., 2000 – Knidska reljefna keramika na jadranskim
nalazištima, Opvscvla Archaeologica, 23-24, Zagreb, 2000,
83-91.
Brusić, Z., 2010 – Zdjele istočne sigilate na podmorskim
nalazištima zadarskog akvatorija, u: Scripta Branimiro
Gabricevic dicata (Zbornik u čast Branimira Gabričevića), Trilj,
2010, 115-125.
Bubić, V., 2011 – Kasnoantičke svjetiljke s ranokršćanskim
prikazima iz Arheološkog muzeja u Splitu, Vjesnik za
arheologiju i povijest dalmatinsku, 104, Split, 2011, 227-308.
Buovac, M., 2012 – Numizmatička građa s hidroarheoloških
istraživanja iz antičke luke u Zatonu kraj Nina, Stručni rad,
Zadar, 2012, 1-49.
Buršić-Matijašić, K., 2012 – Istra na prapovijesnim pomorskim
putevima, Histria Antiqua, 21, Pula, 2012, 203-214.
Campedelli, A., 2004 – Analisi urbanistica e sviluppo
monumentale delle citta romane della Dalmazia, Tesi di
Laurea in Archeologia delle Province Romane, Universita degli
Studi di Bologna, Bologna, 2004.
Chevalier, J. – Gheerbrant, A., 1983 – Rječnik simbola – mitovi, sni,
običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi, Zagreb, 1983.
Cirlot, J. E., 2001 – A Dictionary of Symbols, London, 2001.
Čelhar, M., 2008 – The underwater interdisciplinary project in
Caska bay, Pag Island, u: Proceedings of the 13th Annual
Meeting of the European Association of Archaeologists,
Session: Underwater Archaeology, Zagreb, 2008, 176-186.
Deković, D., 2000 – Antički brod i njegov teret s posebnim obzirom
na nalaze u Dalmaciji, diplomski rad, Sveučilište u Splitu,
Filozofski fakultet u Zadru, Zadar, 2000.
Eilenstein, H., 2010 – Die Entwicklung der indogermanischen
Religionen, Norederstedt, 2010.
Ellis Davidson, H. R., 1988 – Myths and symbols in pagan Europe:
early Scandinavian and Celtic religions, Manchester, 1988.
Enguix, R., 1991 – El Antiguo Egipto, Madrid, 1991.
Farnell, L. R., 2010 – The Cults of the Greek States II, New York,
2010.
Fortis, A., 2004 – Put po Dalmaciji, Split, 2004.
Friedrich, J. B., 1859 – Die Symbolik und Mythologie der Natur,
Würzburg, 1859.
Gavrić, T., 1988 – Rečnik okultizma, Beograd, 1988.
Gluščević, S., 1984 – Antička luka u Zatonu kod Nina, Obavijesti
HAD-a, 1 (1984), Zagreb, 1984, 17-18.
Gluščević, S., 1986a – Zaton, antička luka – nastavak istraživanja,
Obavijesti HAD-a, 3 (1986), Zagreb, 1986, 46-47.
Gluščević, S., 1986b – Neki oblici staklenog materijala iz antičke
luke u Zatonu kraj Zadra, Arheološki vestnik, 37, Ljubljana,
1986, 255-278.
Gluščević, S., 1987 – Vađenje antičkog broda iz Zatona, Obavijesti
HAD-a, 3 (1987), Zagreb, 1987, 43-44.
Gluščević, S., 2002 – Hidroarheološko istraživanje i nalaz trećeg
liburnskog broda u antičkoj luci u Zatonu kod Zadra,
Obavijesti HAD-a, 3 (2002), Zagreb, 2002, 76-86.
Gluščević, S., 2004a – Zaton 2003 – Nastavak istraživanja antičke
luke i liburnske serilie – Četvrta kampanja, Obavijesti HAD-a,
2 (2004), Zagreb, 2004, 104-111.
Gluščević, S., 2004b – Hydroarchaeological excavations and the
discovery of the third sewn Liburnian ship Seriliae, in the
Roman harbor of Zaton near Zadar, Archaeologia Maritima
Mediterranea, 1, Pisa – Roma, 2004, 41-52.
Gluščević, S., 2006 – Nin – luka, u: Stotinu hrvatskih arheoloških
nalazišta, Zagreb, 2006, 180-181.
Gluščević, S., 2008 – Zaton – rt Kremenjača, Hrvatski arheološki
godišnjak, 4 (2007), Zagreb, 2008, 420-421.
Gluščević, S., 2011 – Antička luka u Zatonu, Zadar, 2011.
Grevs, R., 1974a – Grčki mitovi II, Beograd, 1974.
Grevs, R., 1974b – Grčki mitovi I, Beograd, 1974.
Hall, J., 1991 – Rječnik tema i simbola u umjetnosti, Zagreb, 1991.
Hayes, J. W., 2008 – Roman pottery – fine-ware imports, The
Athenian Agora, vol. XXXII, Princeton, 2008.
Holzapfel, O., 2008 – Leksikon europske mitologije, Zagreb, 2008.
Ilakovac, B., 1982 – Rimski akvedukti na području sjeverne
Dalmacije, Zagreb – Zadar, 1982.
Ilakovac, B., 1995 – Postanak i razvoj ninskih mostova, Vjesnik
Arheološkog muzeja u Zagrebu, 28-29, Zagreb, 1995, 73-95.
Ilakovac, B., 1996 – Urbanizacija antičke Enone (Aenona) i rimsko
pristanište ”Kremenjača”, Radovi Filozofskog fakulteta u
Zadru, 35/22, 1995/1996, Zadar, 1996, 83-100.
Ilakovac, B., 1998 – Liburnska i rimska Aenona (Nin), Radovi
Filozofskog fakulteta u Zadru, 37/24, 1998, Zadar, 1998, 1-14.
Johns, C., 2008 – Dogs: history, myth, art, London, 2008.
Jurić, R., 2009 – Uspomeni dr. Borisa Ilakovca (1924. – 2008.),
Diadora, 23, Zadar, 2009, 207-219.
Kozličić, M., 1990 – Istočni Jadran u Geografiji Klaudija Ptolemeja,
Zagreb, 1990.
Krajačić, M., 2009 – Biljni makrofosili iz antičke luke u Zatonu kraj
Nina, diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 2009.
Krings, K., 2000 – Die Darstellungsweisen des Herakles in der Antike
- Exemplarische Auswahl aus verschiedenen Gattungen und
Epochen, Norderstedt, 2000.
Križman, M., 1979 – Antička svjedočanstva o Istri, Pula – Rijeka,
1979.
Kurilić, A., 1999 – Pučanstvo Liburnije od 1. do 3. st. po Kristu
– antroponimija, društvena struktura, etničke promjene,
gospodarske uloge, doktorska disertacija, Zadar, 1999, II. dio.
Lisičar, P., 1971 – Grci i Rimljani, Zagreb, 1971.
Mardešić, J., 2009 – Neki oblici istočnomediteranske reljefne
keramike iz Arheološkoga muzeja u Splitu, Vjesnik za
arheologiju i povijest dalmatinsku, 102, Split, 2009, 93-108.
Medini, J., 1969 – Epigrafički podaci o munificijencijama i ostalim
javnim gradnjama iz antičke Liburnije, Radovi Filozofskog
fakulteta u Zadru, 6(3), Zadar, 1969, 45-74.
Meier, C. A., 2009 – Healing Dream and Ritual: Ancient Incubation
and Modern Psychotherapy, Einsiedeln, 2009.
Nadilo, B. – Regan, K., 2009 – Crkve u sjeverozapadnom dijelu
zadarskoga zaleđa, Građevinar, 61/7, Zagreb, 2009, 675-688.
Parica, M., 2008 – Istočnomediteranska keramika iz antičke luke
u Pakoštanima, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 25,
Zagreb, 2008, 81-96.
Parker, A. J., 1992 – Ancient shipwrecks of the Mediterranean & the
roman provinces, Oxford, 1992.
Radić-Rossi, I., 2005 – Sjećanje na vrijeme Tritona i Nereida. O
vjeri i obredima na antičkim brodovima, Histria antiqua, 13,
Pula, 2005, 143-155.
Radić-Rossi, I., 2009 – Razvoj i postignuća podvodne arheologije
u Hrvatskoj, u: Hrvatska arheologija u XX. stoljeću, Zagreb,
2009, 91-134.
Robinson, H. S., 1959 – Pottery of the Roman period, The
Athenian Agora, vol. V., Princeton, 1959.
Salomonson, J. W., 1972 – Römische Tonformen mit Inschriften,
ein Beitrag zum Problem der sogenannten ‚Küchenformen‘
aus Ostia, Bulletin Antieke Beschaving, Jahrgang XLVII,
Leiden, 1972, 88-113.
Salomonson, J. W., 1976 – Rhein, Mosel, Allier und Tigris –
Bemerkungen zu einem romischen Ringgefass in Bonn,
ZOOMORFNIH RECIPIJENATA IZ ANTIČKE LUKE...
PRILOG BOLJEM POZNAVANJU SIMBOLIKE
Groningen, 1976.
Sanader, M., 1993 – Prikaz Kerbera na jednoj daunskoj
nadgrobnoj steli, Opvscvla Archaeologica, 17, Zagreb, 1993,
253-261.
Sanader, M., 2008 – Imago provinciarum, Zagreb, 2008.
Starac, A., 2000 – Rimsko vladanje u Histriji i Liburniji: društveno
i pravno uređenje prema literarnoj, natpisnoj i arheološkoj
građi, II: Liburnija, Pula, 2000.
Stafford, E. J., 2008 – Stara Grčka - velike civilizacije, život, mit i
umjetnost, Zagreb, 2008.
Suić, M., 1950 – Novi antikni epigrafički spomenik iz Nina, Vjesnik
SYMBOLISM OF THE ZOOMORPHIC ...
TOWARD BETTER UNDERSTANDING OF THE
za arheologiju i historiju dalmatinsku, LII, Zadar, 1950, 53-58.
Suić, M., 1996 – Antički Nin (Aenona) i njegovi spomenici, u:
Odabrani radovi iz stare povijesti Hrvatske – opera selecta,
Zadar, 1996, 535-595.
Sutcliffe, S. J., 2004 – Religion: empirical studies, Aldershot –
Burlington, 2004.
Škegro, A., 1999 – Gospodarstvo rimske provincije Dalmacije,
Zagreb, 1999.
Tadin Lj., 1979 – Sitna rimska bronzana plastika u jugoistočnom
delu provincije Panonije, Beograd, 1979.
Vrsalović, D., 2011 – Arheološka istraživanja u podmorju istočnog
Jadrana: prilog poznavanju trgovačkih plovnih putova i
gospodarskih prilika na Jadranu u antici, Split, 2011. 69
Wilkes, J. J., 1969 – Dalmatia, London, 1969.
Wilson, E., 2007 – Sacred books of the East: comprising The Vedic
hymns, Zend–Avesta, Dhammapada, Upanishads, The Koran,
and the Life of Buddha, New York, 2007.
Woloy, E. M., 1990 – The symbol of the dog in the human psyche: a
study of the human-dog bond, Wilmette, 1990.
MARIN BUOVAC