Professional Documents
Culture Documents
Zastarjelost - Tanja - Bundalo Sudija
Zastarjelost - Tanja - Bundalo Sudija
određeni protek vremena poslije kojeg određeno pravo prestaje da postoji jeste
prekluzivni rok (član 370. ZOO). Navedeni prekluzivni rok može biti procesnopravni
(npr. rok za podnošenje tužbe kod smetanja posjeda stvari ili prava) i materijalnopravni
(npr. prestanak prava služnosti nevršenjem neprekidno kroz 3 godine). U dilemi da li se
radi o zastarnom ili prekluzivnom roku potrebno je paziti na sam tekst zakonskog
propisa, pa ukoliko zakon navodi da protekom roka nastupa zastara, radi se o zastarnom
roku, a ukoliko navodi da se neka tužba ili određena radnja mora podnijeti odnosno
poduzeti u određenom roku, jer u protivnom predstoji prijetnja gubitka tog prava, tada se
radi o prekluzivnom roku. Pri tome treba imati u vidu da se prekluzivni rokovi određuju
zakonom tek iznimno za pojedine slučajeve, dok se zastarni rokovi smatraju kao pravilo
prema ovakvim iznimkama.
Od ovih rokova treba razlikovati i paricione rokove, pod kojima se
podrazumijevaju oni rokovi u kojima je stranka dužna izvršiti obaveze naložene sudskom
presudom, jer u protivnom istekom tih rokova dolazi do prinudnog izvršenja.
a) obezbjeđenje opšte pravne sigurnosti koja bi bila ugrožena, ako bi jedno stanje
koje dugo nije osporavano, odjednom tužbom bilo napadnuto. Iz iskustva se može tvrditi
da pravo koje se zasniva u vrijeme koje daleko leži u prošlosti ili nikada nije nastalo ili se
ugasilo;
b) da bi se dužnik zaštitio od teškoća dokazivanja koje nastaju ako se tvrdi, na
primjer, da nije plaćen dug od prije 20 godina;
c) zastarjelošću se vrši pritisak na stranke da svoja prava vrše, kako ne bi došle u
situaciju da usljed nevršenja ta svoja prava ne mogu ostvariti, pošto je poznato da
vrijeme kao pravna činjenica utiče na nastanak, promjenu i prestanak prava;
d) i javni interesi govore u prilog zastarjelosti. Jer, kada prava ne bi zastarjevala,
sudovi bi bili opterećeni parnicama u kojima bi se činjenična stanja usljed dugog proteka
vremena vrlo teško mogla razjasniti, pa bi i ishod sporova vrlo često zavisio od slučaja”.1
NASTUPANjE ZASTARJELOSTI
Prema odredbi čl. 361. Zakona o obligacionim odnosima zastarjelost počinje teći
prvog dana kada je povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze, ako zakonom
za druge slučajeve nije šta drugo propisano.Tako je izuzetak od navedenog pravila
propisan odredbom čl. 376. istog zakona koja propisuje da se početak roka zastarjelosti
zahtjeva za naknadu štete ima računati “ od kada je oštećenik doznao za štetu i za lice
koje je štetu učinilo”, jer prema odredbi člana 186. ovog zakona šteta se smatra
dospjelom od trenutka nastanka štete.
1
Komentar Zakona o obligacionim odnosima, „Savremena administracija“, Beograd, 1995. godina, strana
769
3
Iz prakse suda:
2
Presude Vrhovnog suda Republike Srpske Rev-887/06 od 18.07.2008. i Rev-556/07 od 27.06.2008.
godine
4
3
Presuda Okružnog suda Banjaluka broj GŽ-1814/09 od 31.08.2009. godine
4
Presuda Okružnog suda u Banjaluci broj GŽ-519/07 od 15.01.2008. godine
5
roka. Tako je duži specijalni rok od opšteg roka predviđen za naknadu štete
prouzrokovane krivičnim djelom, kada je za krivično djelo određen duži rok zastarjelosti
od građanskog roka, a to je predviđeno odredbom člana 377. ZOO. U praksi Okružnog
suda Banjaluka, u pogledu primjene posebnih rokova, najviše dilema je bilo u parnicama
za naknadu štete.
Iz prakse suda:
Prema odredbi člana 376. st. 1. ZOO potraživanje naknade prouzrokovane štete
zastarjeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo
(subjektivni rok), dok prema st 2. iste zakonske odredbe ovo potraživanje zastarjeva u
svakom slučaju za pet godina od kada je šteta nastala (objektivni rok). Ovaj objektivni
rok počinje da teče od momenta kada je šteta prouzrokovana, u kojem apsolutnom roku
potraživanje naknade štete zastarjeva u svakom slučaju.
Proizilazi da označeni subjektivni rok počinje teći od kada je oštećenik doznao
za štetu i za lice koje je štetu učinilo, odnosno da je potrebno kumulativno saznanje za
obe navedene okolnosti. Ovu zakonsku odredbu treba tako tumačiti da se pod saznanjem
za štetu podrazumijeva saznanje, da je šteta nastala, njen obim i visina, a pod saznanjem
za učinioca – saznanje o okolnosima u kojima, po odštetnom pravu, određeni subjekat
odgovara za naknadu štete.5
Međutim, objektivni rok počinje da teče , bez obzira na saznanje oštećenika za
štetu i za štetnika, računajući objektivno od momenta kada je šteta prouzrokovana.
Pri tome je u sudskoj praksi bilo različitih stavova o tome da li subjektivni rok
zastarjelosti počinje teći od dana kada je oštećeno lice s obzirom na okolnosti slučaja
moglo, uz uobičajenu pažljivost, saznati za sve elemente koji mu omogućavaju isticanje
zahtjeva za naknadu štete ili rok zastarjelosti počinje teći od dana kada je oštećeno lice
zaista doznalo za štetu i za lice koje je štetu prouzrokovalo, pa je preovladalo stanovište
da rok zastarjelosti počinje teći od dana kada je oštećeno lice s obzirom na okolnost
slučaja moglo, uz uobičajenu pažljivost, saznati za sve elemente koji mu omogućuju
isticanje zahtjeva za naknadu štete. Saglasno navedenim pravnim stavovima u praksi
Okružnog suda u Banjaluci nije bilo većih dilema u primjeni navedene zakonske odredbe.
Dileme su se javljale kod primjene posebnog roka zastarjelosti iz odredbe člana
377. ZOO, odnosno u situaciji kada je šteta uzrokovana krivičnim djelom, a koja
zakonska odredba propisuje da potraživanje naknade štete prouzrokovane krivičnim
djelom zastarjeva u roku zastarjelosti krivičnog gonjenja za krivično djelo kojim je
prouzrokovana šteta.
U odnosu na dilemu da li se rok propisan ovom zakonskom odredbom ima
primjeniti samo na učinioca krivičnog djela ili na svako odgovorno lice, ovaj sud se
odredio tako što se ovaj rok ima primjeniti na svako lice koje je odgovorno za nastalu
štetu, a ne samo u situaciji da se naknada štete zahtijeva od neposrednog učinioca
krivičnog djela. Pri tome u pravnoj teoriji ima i drugačijih stanovišta, kao što je stav da se
odredba čl. 377 ZOO može primjeniti samo prema učiniocu krivičnog djela, a ne i prema
onoj trećoj osobi koja, inače, odgovara za štetu umjesto faktičkog učinioca, pa da se na
5
Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-889/06 od 18.04.2008. godine
6
ovu potonju može primjeniti samo propis čl. 376 ZOO. 6 Isto tako, jasno je da je uslov za
primjenu dužeg zastarnog roka iz odredbe čl. 377. ZOO u odnosu na rok propisan
odredbom člana 376. st. 1. ZOO, postojanje pravosnažne osuđujuće presude krivičnog
suda kojom je utvrđeno postojanje krivičnog djela i odgovornost konkretnog učinioca
krivičnog djela.
Međutim, ukoliko nema navedene pravosnažne osuđujuće presude krivičnog suda,
postojala je dilema (oko koje u pravnoj teoriji ima različitih stavova), da li je tada
parnični sud, u smislu člana 12. Zakona o parničnom postupku, ovlašten utvrđivati
krivično djelo iz kojeg je šteta nastala. U praksi Okružnog suda Banjaluka prihvaćen je
stav (koji je saglasan stavu Vrhovnog suda Republike Srpske izraženom u više odluka) da
parnični sud nije ovlašten utvrditi je li šteta nastala krivičnim djelom nepoznatog
učinioca, već je na to samo ovlašten u slučaju kada su postojale određene procesne
smetnje zbog kojih se nije mogao protiv određenih počinilaca krivičnog djela provesti
krivični postupak i jedino tada je parnični sud ovlašten sam ispitati je li šteta pričinjena
takvim radnjama koje sadrže biće krivičnog djela, odnosno ukoliko je krivični postupak
obustavljen ili se nije mogao pokrenuti zbog toga što je učinilac krivičnog djela
amnestiran ili pomilovan, ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju njegovu krivičnu
odgovornost ili krivično gonjenje.7
I kad se tako odredimo prema uslovima za primjenu odredaba čl. 376 i 377 ZOO,
u konkretnim predmetima mogu ostati nedoumice.
Uzmimo za primjer predmet Okružnog suda Banjaluka (GŽ-1321/04), bez
navođenja imena stranaka i drugih učesnika navedenog štetnog događaja. Prema
činjeničnom osnovu iz ovog predmeta: pravni prethodnik tužitelja je teško ranjen iz
vatrenog oružja u predjelu vilice prilikom oružanog napada na patrolu policije, u čijem
sastavu je bio, u ugostiteljskom objektu „K.“ u V, na dan 13.09.1996. godine, gdje je
patrola policije ušla u toku pauze, prilikom obezbjeđenja izbora. Od zadobijene povrede
pravni prethodnik tužitelja je preminuo 4 dana kasnije. Na njega je vatru otvorio R.G. iz
pištolja kalibra 7,26 mm. Policija je poslije toga, uz saglasnost međunarodnih policijskih
snaga, organizovala trodnevnu potjeru za R.G., u toku koje je isti i ubijen dana
16.09.1996. godine.
Da li je za ocjenu istaknutog prigovora zastare u navedenom predmetu
mjerodavna odredba čl. 376 ili 377 ZOO?
Za ocjenu koja zakonska odredba je mjerodavna u konkretnom slučaju iz
navedenog činjeničnog osnova su relevantne slijedeće činjenice:
- da je šteta koju su pretrpjeli tužitelji prouzrokovana krivičnim djelom,
- lice koje je lišilo života pravnog prednika tužitelja i samo je smrtno stradalo u
toku policijske potjere tri dana kasnije,
- time nije postojala mogućnost da se protiv njega preduzme krivično gonjenje
zbog toga što je lišilo života pravnog prednika tužitelja.
6
Komentar Zakona o obveznim odnosima, dr B. Vizner, Zagreb, 1978. godina
7
Presuda Okružnog suda Banjaluka GŽ-328/09 od 30.09.2009. godine
7
Prema st. 3. člana 376. ZOO potraživanje naknade štete nastale povredom
ugovorne obaveze zastarjeva za vrijeme određeno za zastarjelost te obaveze, pa proizilazi
da je ovom zakonskom odredbom određena posebna zastarjelost za štetu koja je nastala
povredom ugovornih obaveza. Za potraživanje naknade štete u tom slučaju primjenjuje se
onaj rok zastarjelosti koji je određen Zakonom o obligacionim odnosima za zastarjevanje
ugovorne obaveze čijom povredom je nastala šteta, pa taj rok može biti kraći od tri
godine ili duži i iznositi onoliko koliko iznosi opšti rok zastarjelosti, odnosno 10 godina.
Tako će na primjer potraživanje naknade štete zbog povrede ugovora o zajmu moći da se
ostvari u roku od 10 godina, a ne u roku od 3 godine, koliko iznosi rok za naknadu štete
iz delikta.
Iz prakse suda:
ZASTOJ ZASTARJEVANjA
Iz prakse suda:
PREKID ZASTARJELOSTI
- radnjom dužnika, odnosno kada dužnik prizna dug. Ovo priznanje duga se
može učiniti ne samo izjavom povjeriocu, nego i na posredan način, kao što je
davanje otplate, plaćanje kamate, davanje obezbjeđenja.