UDK 93/94 ISSN 1333-6185

378

LUCIUS
Zbornik radova Društva studenata
povijesti »Ivan Lučić – Lucius«
God. XII., Sv. 18.-19.

ZAGREB, 2013.
M. Buovac, O sudbini, značaju i ulozi salonitanskog amfiteatra u razdoblju kasne antike, srednjega i novoga vijeka

MARIN BUOVAC
Sveučilište u Zadru – Odjel za arheologiju

O sudbini, značaju i ulozi salonitanskog amfiteatra u

razdoblju kasne antike, srednjega i novoga vijeka*

U ovom radu se obrađuje uloga rimskog amfiteatra u Saloni koju

zauzima pojavom kršćanstva i zabrane gladijatorskih igara. Nakon bogate
povijesti iz vremena rimskog vladanja upravo u postantičkim razdobljima
dolazi do izražaja degradacija nekoć najsjajnijih građevina rimskog impe-
rija. Upravo su pojedina razdoblja poput starokršćanstva, srednjeg vijeka
ili pak mletačko-turskih previranja trajno obilježili značaj rimskog amfite-
atra za širu zajednicu solinskoga kraja.

Ključne riječi:
Salona, amfiteatar, gladijatori, Nemeza, kršćanstvo, Pinčo, Leonardo
Foscolo, Paraći

1. Uvod
Antička Salona predstavlja kompleksan višeslojni arheološki lokalitet izni-
mno bogate povijesti, u čijem se sklopu nalazi najmonumentalnija građevina iz vre-
mena rimskog vladanja – amfiteatar (amphitheatrum).1 U salonitanskom amfiteatru
su se tokom prvih stoljeća izvodile gladijatorske igre (ludi gladiatori), lov na div-
lje i razjarene zvijeri (venationes) i druge vrlo često krvoločne zabave.2 S pojavom
kršćanstva i novonastalim vjerskim prilikama mijenja se stav prema spomenutim
krvoločnim i okrutnim manifestacijama rimskoga svijeta.3

* Ovaj članak je dio diplomskoga rada (Amfiteatri na tlu Histrije i Dalmacije) kojega je Marin Buovac,
studijski smjer Arheologija/Njemački jezik i književnost, obranio u listopadu 2010. pod mentorstvom prof.
dr. sc. Željka Miletića i članom komisije doc. dr. sc. Ivanom Jadrić-Kučan.
1 Željko RAPANIĆ, Solin do VII. st., u: Prošlost i spomenici Solina, Solin, 1971., 21; Marin BUOVAC,
“O natpisnoj građi rimskih amfiteatara na prostoru istočnojadranske obale”, Vjesnik za arheologiju i
povijest dalmatinsku, 105, 2012., 89; Jasna JELIČIĆ - RADONIĆ – Ana SEDLAR, “Topografija antičke
Salone (III): Salonitanska Urbs occidentalis”, Tusculum, 4, 2011., 71.
2 Frane BULIĆ, Po ruševinama stare Salone, Split, 1986., 74; Mirjana SANADER, Imago provin-
ciarum, Zagreb, 2008., 139-142.
3 Marin BUOVAC, “Odraz vjerske slobode na primjeru rimskih amfiteatara u istočnojadranskom
kontekstu”, u: IV. Kongres hrvatskih povjesničara 2012. – Sloboda, 2012., 63; Jasna JELIČIĆ - RADONIĆ,
“The Cult of the Salona Martyrs in the Amphitheatre”, Hortus Artium Medievalium, 15, 2009., 57-58.

61
 LUCIUS

2. Poganska i starokršćanska svetišta

U tom pogledu vrijedan je spomen dviju nadsvođenih prostorija ispod juž-
ne strane gledališta salonitanskog amfiteatra, koje su predstavljale omanja sveti-
šta božice Nemeze.4 Spomenuti nemezeji predstavljaju gladijatorska svetišta boži-
ce Nemeze, koja su na području salonitanskog amfiteatra bila izravno povezana s
onim dijelom građevine koji je bio predviđen za boravak gladijatora.5 Upravo iza
via venatorum, prolaza koji okružuje salonitansko borilište, vodio je pristup u pro-
storije spomenutih nemezeja.6 Budući da su u vrijeme prvih kršćanskih progona na
području salonitanskog borilišta bile odrubljivane glave salonitanskim mučenici-
ma, kršćani kasnije spomenuta svetišta pretvaraju i adaptiraju u memorijalne ka-
pele kao spomen na kršćanske mučenike.7 Spomenute kapele također su posvećene
svim ubijenim prijestupnicima i gladijatorima, koji su svoj život položili na prostoru
salonitanskog borilišta.8 Stoga prostor salonitanskog borilišta možemo smatrati eg-
zekucijskim središtem tj. pogubilištem na smrt osuđenih prijestupnika.9 Osudom
ad bestias tamošnji osuđenici također su bespomoćno bačeni u arenu pred divlje,
izgladnjele i razjarene zvijeri.10 U vrijeme Dioklecijanovih progona kršćana na pro-
storu salonitanskog borilišta na smrt su mučeni prvi salonitanski mučenici i brojni
svećenici u znaku kršćanske vjere.11
Stoga su se prvotni kršćani već u III. stoljeću tajno okupljali unutar dotičnih
prostorija građevine salonitanskog amfiteatra, da bi mnogo kasnije na tom mjestu
oslikanim zidovima označili memorijalne kapele, koje će biti posvećene uspomeni
mučenika Asterija i njegove pratnje (Antiochianus, Gaianus, Paulinianus i Telius)12,
sahranjenih na obližnjem groblju Kapljuč.13
U istočnoj kapeli pronađeni su neznatni ostaci fresko-slikarija salonitanskih
mučenika, gdje možemo razaznati red likova s aureolom i ostatke natpisa svećenika
Asterija.14 Do danas su ostali sačuvani samo dijelovi supstrukcija ove monumental-

4 Mate SUIĆ, Antički grad na istočnom Jadranu, Zagreb, 2003., 264; Emilio MARIN, Grad Salonae
/ Salona, u: Longae Salonae, Split, 2002., 15; Duje RENDIĆ-MIOČEVIĆ, “Uloga amfiteatra u antičkom
svijetu”, Histria Antiqua, 9, 2003., 174.
5 Einar DYGGVE, L’amphitheatre, Recherches à Salone, Copenhague, 1933., 84-85.
6 RAPANIĆ, Solin do VII. st., 22; JELIČIĆ-RADONIĆ, The Cult of the Salona Martyrs, 57.
7 BULIĆ, Po ruševinama stare Salone, 75, 77; RAPANIĆ, Solin do VII. st., 23.
8 DYGGVE, L’amphitheatre, 108-110; Suić, Antički grad, 265; Bulić, Po ruševinama stare Salone,
75; RAPANIĆ, Solin do VII. st., 23, 28.
9 RENDIĆ-MIOČEVIĆ, Uloga amfiteatra, 172.
10 Usporedi: BULIĆ, Po ruševinama stare Salone, 75.
11 Einar DYGGVE, Povijest salonitanskog kršćanstva, Split, 1996., 29.
12 Frane BULIĆ, “Oratorio dei martiri salonitani nell’amfiteatro romano a Solin. (Salona)”, Vjesnik
za arheologiju i historiju dalmatinsku, 49, 1927., 107; Emilio MARIN, Starokršćanska Salona: studije
o genezi, profilu i transformaciji grada, Zagreb, 1988., 26; JELIČIĆ-RADONIĆ – Sedlar, Topografija
antičke Salone (III), 74.
13 Emilio MARIN, “Mozaik u oratoriju sv. Venancija u Lateranskoj krstionici”, Prilozi Instituta za
arheologiju u Zagrebu, 24, 2008., 254-255.
14 DYGGVE, Povijest salonitanskog kršćanstva, 29, 72; The Cult of the Salona Martyrs, 58;Vicko
KAPITANOVIĆ, Kršćanska arheologija, Split, 2006., 164-166.

62
M. Buovac, O sudbini, značaju i ulozi salonitanskog amfiteatra u razdoblju kasne antike, srednjega i novoga vijeka

ne građevine, kao i pojedini dijelovi arhitektonske dekoracije i kamene plastike.15

Spomenuti kršćanski oratorij uređen je po svoj vjerojatnosti u VI. stoljeću.16 Na
ovom mjestu potrebno je istaknuti činjenicu da su fresko-slikarije iz dotičnog pro-
stora, sada malog kršćanskog oratorija, utjecale na projekt mozaika u Lateranu.17
Analognu kršćansku kapelu također iz VI. stoljeća nalazimo na području amfiteatra
u antičkom Dirarhiju (Dyrrachium).18

3. Ukidanje gladijatorskih borbi

Već početkom V. stoljeća su Honorijevom carskom uredbom zabranjene me-
đusobne borbe gladijatora u salonitanskom amfiteatru.19 Međutim, borbe gladijatora
i zvijeri i dalje su se održavale, jer je amfiteatar funkcionalan sve do polovice VI.
stoljeća.20 Naposljetku, car Justinijan je u spomenutom razdoblju dopuštao isključi-
vo borbe sa životinjama.21 Nakon toga amfiteatar je služio kao besplatan kameno-
lom, zbog čega je svjesno i sustavno uništavan.22 Dotična konstatacija je u skladu
s provedenim arheološkim istraživanjima iz 2005. godine, gdje su najmlađi nalazi
vremenski atribuirani upravo u kasnoantičko razdoblje.23 Potom je uslijedilo bespo-
štedno pretvaranje i adaptiranje građevine salonitanskog amfiteatra u svrhu obram-
bene tvrđave za vrijeme znamenitih gotsko-bizantskih ratovanja.24

4. Crkva sv. Mihovila

Posebnu epizodu u povijesti građevine salonitanskog amfiteatra predstav-
lja crkva Sv. Mihovila (sancti Michaelisde arena), poznata jedino još iz povijesnih
izvora.25 Spomenuta crkva se prvi puta spominje 9. veljače 994. godine.26 Prema

15 RAPANIĆ, Solin do VII. st., 21.

16 JELIČIĆ-RADONIĆ – SEDLAR, Topografija antičke Salone (III), 74; Rapanić, Solin do VII. st., 23.
17 JELIČIĆ-RADONIĆ, The Cult of the Salona Martyrs, 58; Marin, Mozaik u oratoriju sv. Venan-
cija, 251-255.
18 MARIN, Mozaik u oratoriju sv. Venancija, 254; BULIĆ, Po ruševinama stare Salone, 549-551.
Tragove kršćanskog kulta u sklopu građevina amfiteatara također nalazimo u brojnim drugim rimskodob-
nim gradovima: Augusta Treverorum (Trier), Divodurum Mediomatricum (Metz) ili pak Carnuntum
(Petronell).
19 BUOVAC, Odraz vjerske slobode, 63.
20 Branko KIRIGIN – Emilio MARIN, Arheološki vodič po srednjoj Dalmaciji, Split, 1989., 84.
21 RAPAIĆ, Solin do VII. st., 23.
22 SANADER, Imago provinciarum, 133; MARIN, Grad Salonae / Salona, 15; Letizia ABBON-
DANZA, Kolosseum, Milano, 2008., 47; Štefan MLAKAR, Amfiteatar u Puli, Pula, 1996., 19, 22.
23 Usporedi: JELIČIĆ-RADONIĆ, The Cult of the Salona Martyrs, 56.
24 BULIĆ, Oratorio dei martiri salonitani nell’amfiteatro, 109; Bulić, Po ruševinama stare Salone,
73, 77.
25 Ante PITEŠA - Ivana MARIJANOVIĆ - Aida ŠARIĆ - Jerko MARASOVIĆ, Arheološka mjesta
i spomenici, u: Starohrvatski Solin, Split, 1992., 114-115; JELIČIĆ-RADONIĆ, The Cult of the Salona
Martyrs, 59.
26 Usporedi: Mladen ANČIĆ, “Srednjovjekovni montaneji”, Starohrvatska prosvjeta, 24, 1997.,
127-148.

63
 LUCIUS

dotičnim izvorima stanoviti bugarski plemić Pinčo, rođak bugarskog cara Samuila,
prebjegao je k hrvatskom vladaru Stjepana Držislavu, koji mu je poklonio određene
zemljišne posjede.27 Dozvolom hrvatskog kralja Držislava on podiže crkvu posveće-
nu sv. Mihovilu, sv. Petru i sv. Martinu, budući da mu je spomenuti kralj dopustio da
za izgradnju dotične crkve upotrijebi kamenje iz ruševina obližnjeg salonitanskog
amfiteatra.28 Spomenutoj crkvi nema nikakvih arheoloških, arhitektonskih ili bilo
kakvih drugih tragova, stoga joj u sadašnjem stanju istraženosti nije moguće odre-
diti točan položaj (mikrolokacija).29 Ljubo Karaman i Ferdo Šišić dvoje u izvornosti-
autentičnost dotičnog vrela.30
Prema vijestima crkvenog dužnosnika, notara i historiografa Splićanina
Tome Arhiđakona (1200. - 1268. godine), salonitanski amfiteatar bio je prilično oču-
van sve do XIII. stoljeća (solum theatri).31 Već u XIV. stoljeću sagrađene su od građe
dotičnog amfiteatra ukupno tri kamene crkve, po navodu Frane Bulića, na sjeveru
željezničke postaje prema Kninu.32

5. Odraz tursko-mletačkih ratova na

salonitanski amfiteatar
Najveće pak oštećenje salonitanski amfiteatar doživljava u vrijeme ratova s
Turcima u XVII. stoljeću, kada je po zapovijedi mletačkog providura Dalmacije
Leonarda Foscola 1647. godine iz strateških razloga dan nalog da se amfiteatar ne-
povratno poruši kako se prijeteće osmanlijske snage ne bi mogle njime okoristiti
kao utvrdom i u njoj se utaboriti.33 U prilog devastacije salonitanskog amfiteatra go-
vori i podatak kako je ovaj velebni spomenik stoljećima služio kao besplatan izvor
kvalitetnog kamena mnogim drugim postantičkim gradnjama na tom području, pa

27 Zrinka NIKOLIĆ JAKUS, “Bugari u Splitu? Priča o porijeklu jedne srednjovjekovne plemićke
obitelji”, u: Hrvati i Bugari kroz stoljeća - Povijest, kultura, umjetnost i jezik, Zagreb, 2013., 26-28.
28 BULIĆ, Po ruševinama stare Salone, 32; Lovre KATIĆ, Solin VII – XX. stoljeća, u: Prošlost i
spomenici Solina, Solin - Zagreb, 1971., 86-87, 130.
29 PITEŠA - MARIJANOVIĆ - ŠARIĆ - MARASOVIĆ, Arheološka mjesta i spomenici, 114; JE-
LIČIĆ-RADONIĆ, The Cult of the Salona Martyrs, 59.
30 Stjepan GUNJAČA, Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, Knjiga II, Rasprave, Zagreb,
1973., 253-343.
31 John GARDNER WILKINSON, Dalmatia and Montenrgro, London, 1848., 159-160; John
Joseph Wilkes, Dalmatia, History of Provinces of the Roman Empire, London, 1969., 385; Bulić, Po
ruševinama stare Salone, 73; Ivan Marović, “O godini razorenja Salone”, Vjesnik za arheologiju i povijest
dalmatinsku, 99, 2006., 255; Toma Arhiđakon rimski amfiteatar naziva teatrom, odnosno, kazalištem, što
nije usamljen slučaj da se za takvu vrstu javnih rimskih građevina amfiteatar upotrebljava neadekvatna ili
pak potpuno kriva terminologija.
32 BULIĆ, Po ruševinama stare Salone, 73.
33 JELIČIĆ-RADONIĆ, The Cult of the Salona Martyrs, 60; Bože MIMICA, Dalmacija u moru
svjetlosti: povijest Dalmacije od antike do kraja XX. st., Rijeka, 2004., 166; RAPANIĆ, Solin do VII. st.,
23; Jagoda MARDEŠIĆ, Solin – antika, u: Stotinu hrvatskih arheoloških nalazišta, Zagreb, 2006., 241. Ne
zaboravimo činjenicu da je mletačka uprava ponekad svoje činovnike plaćala solinskim kamenom.

64
M. Buovac, O sudbini, značaju i ulozi salonitanskog amfiteatra u razdoblju kasne antike, srednjega i novoga vijeka

je do danas sačuvan samo u donjim slojevima masivnih zidina.34 Na ovom mjestu

svakako valja pridodati kako je mletačka uprava ponekad svoje činovnike plaćala
upravo solinskim kamenom, što posredno upućuje na njegovu trajnu vrijednost.

6. Obitelj Parać i salonitanski amfiteatar

Upravo u XVII. stoljeću u neposrednoj blizini salonitanskog amfiteatra gradi
se naselje obitelji Parać, za čiju se gradnju po svoj vjerojatnosti koristilo kamenje s
porušenog amfiteatra.35 Tako je primjerice na vanjskom zidu Paraćevog dvora ugra-
đen jedan rimski reljef, koji prikazuje borbu dvaju gladijatora.36 Međutim, brojni
ostaci rimskih amfiteatara poslužili su kao temelji za kasnije gradnje, što je ujedno
zabilježeno i na primjeru salonitanskog amfiteatra.37 Ilustrativan primjer za gradnju
stambenih i drugih jedinica na ostacima rimskih amfiteatara nalazimo diljem nekoć
prostranoga Rimskog Carstva: Tilurium (Gardun kod Trilja), Serdica (Sofija), Aven-
ticum (Avenches), Dyrrhachium(Drač), Luca (Lucca) i brojni drugi.38

ZAKLJUČAK
Rimski amfiteatar u Saloni uspostavom kršćanstva postupno mijenja svoj
prvobitni značaj i ulogu, zbog čega u postantičkim razdobljima preuzima ulogu be-
splatnog kamenoloma, kršćanskog kultnog središta, svojevrsne strateške utvrde u
ratnim vremenima ili pak naseobinskog područja.39 Sama građevina rimskog am-
fiteatra u Saloni pritom doživljava brojne građevinske preinake i transformacije,
što je konačno rezultiralo njezinim ruševnim ostacima.40 Brojni kameni ostaci spo-
menutog amfiteatra pronađeni su kao spoliji u pojedinim građevinama na prostoru
obližnjih Paraća i šire okolice Solina.41 Dio spomenutog građevno-arhitektonskog
kamenog materijala, nekoć sastavnog dijela rimskog amfiteatra u Saloni, završio je
ujedno na području Venecije.

34 WILKES, Dalmatia, 385; BULIĆ, Po ruševinama stare Salone, 73; KATIĆ, Solin VII – XX.
stoljeća, 125.
35 Ivan GRUBIŠIĆ, “Solinski Paraći”, Tusculum, 3, 2010., 71, 78, 80.
36 BULIĆ, Po ruševinama stare Salone, 75; GRUBIŠIĆ, Solinski Paraći, 71, 78, 80.
37 Marijana BATARELO-JELAVIĆ, “Tko koristi kuću Parać na amfiteatru?”, Solinska kronika, 174
(XVI), Solin 15.03.2009, 2.
38 Određen specifikum u graditeljskom smislu salonitanski amfiteatar postiže još u doba rimskog
vladanja, kada biva inkorponiran u sustav obrambenih zidina glavnog grada rimske provincije Dalmacije,
što je pospješeno zbog prijetećih najezdi germanskih naroda poput Markomana i Kvada. Sličnu sudbinu in-
korponiranja rimskih amfiteatara u sustav fortifikacija doživljavaju pojedini drugi amfiteatri, npr. Vimina-
cium, Augusta Treverorum ili pak Amphitheatrum Castrense u Rimu. Vidjeti: Jasna JELIČIĆ-RADONIĆ,
“Amfiteatar i zapadni bedemi Salone”, Tusculum, 1, Solin, 2008., 35-38.
39 BUOVAC, Odraz vjerske slobode, 63.
40 RAPANIĆ, Solin do VII. st., 23; Buovac, O natpisnoj građi, 90-92.
41 GRUBIŠIĆ, Solinski Paraći, 71, 78, 80.

65
 LUCIUS

LITERATURA

1. ABBONDANZA, Letizia, Kolosseum, Milano, 2008.

2. ANČIĆ, Mladen, “Srednjovjekovni montaneji”, Starohrvatska prosvjeta, 24, 1997.,
127-148.
3. BATARELO-JELAVIĆ, Marijana, “Tko koristi kuću Parać na amfiteatru?”, Solinska
kronika, 174 (XVI), Solin, 15.03.2009., 2.
4. BULIĆ, Frane, “Oratorio dei martiri salonitani nell’amfiteatro romano a Solin. (Salo-
na)”, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 49, 1927., 106-111.
5. BULIĆ, Frane, Po ruševinama stare Salone, Split, 1986.
6. BUOVAC, Marin, Odraz vjerske slobode na primjeru rimskih amfiteatara u istočno-
jadranskom kontekstu, u: IV. Kongres hrvatskih povjesničara 2012. – Sloboda, Za-
greb, 2012., 63.
7. BUOVAC, Marin, “O natpisnoj građi rimskih amfiteatara na prostoru istočnojadran-
ske obale”, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, 105, Split, 2012., 83-95.
8. DYGGVE, Einar, L’amphitheatre, u: Recherches à Salone, Copenhague, 1933., 35-
150.
9. DYGGVE, Einar, Povijest salonitanskog kršćanstva, Split, 1996.
10. GRUBIŠIĆ, Ivan, “Solinski Paraći”, Tusculum, 3, 2010., 71 – 103.
11. GUNJAČA, Stjepan, Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, Knjiga II - Raspra-
ve, Zagreb, 1973.
12. JELIČIĆ-RADONIĆ, Jasna, “Amfiteatar i zapadni bedemi Salone”, Tusculum,1,
2008., 35 – 44.
13. JELIČIĆ-RADONIĆ, Jasna, “The Cult of the Salona Martyrs in the Amphitheatre”,
Hortus Artium Medievalium, 15, 2009., 55-62.
14. JELIČIĆ-RADONIĆ, Jasna – sedlar, ana, “Topografija antičke Salone (III): Saloni-
tanska Urbs occidentalis”, Tusculum, 4, 2011., 67-86.
15. KAPITANOVIĆ, Vicko, Kršćanska arheologija, Split, 2006.
16. KATIĆ, Lovre, Solin VII – XX. stoljeća, u: Prošlost i spomenici Solina, Solin, 1971.,
45-136.
17. KIRIGIN, Branko – MARIN, Emilio, Arheološki vodič po srednjoj Dalmaciji, Split,
1989.
18. MARDEŠIĆ, Jagoda, Solin – antika, u: Stotinu hrvatskih arheoloških nalazišta, Za-
greb, 2006., 240-241.
19. MARIN, Emilio, Starokršćanska Salona: studije o genezi, profilu i transformaciji
grada, Zagreb, 1988.
20. MARIN, Emilio et alii, Arheološki muzej Split – vodič, Split, 2002.

66
M. Buovac, O sudbini, značaju i ulozi salonitanskog amfiteatra u razdoblju kasne antike, srednjega i novoga vijeka

21. MARIN, Emilio, “Mozaik u oratoriju sv. Venancija u Lateranskoj krstionici”, Prilozi
Instituta za arheologiju u Zagrebu, 24, 2008., 251– 256.
22. NIKOLIĆ JAKUS, Zrinka, Bugari u Splitu? Priča o porijeklu jedne srednjovjekovne
plemićke obitelji, u: Hrvati i Bugari kroz stoljeća - Povijest, kultura, umjetnost i jezik,
Zagreb, 2013., 23-53.
23. RAPANIĆ, Željko, Solin do VII. st., u: Prošlost i spomenici Solina, Solin, 1971.,
9-44.
24. MAROVIĆ, Ivan, “O godini razorenja Salone”, Vjesnik za arheologiju i povijest dal-
matinsku, 99, 2006.,253 – 273.
25. MIMICA, Bože, Dalmacija u moru svjetlosti: povijest Dalmacije od antike do kraja
XX. st., Rijeka, 2004.
26. MLAKAR, Štefan, Amfiteatar u Puli, Pula, 1996.
27. PINTEROVIĆ, Danica, “Basilica Martyrum” u Mursi, u: Gunjačin zbornik, Zagreb,
1980., 59-66.
28. PITEŠA, Ante – Marijanović, Ivana – Šarić, Aida – Marasović, Jerko, Arheološka
mjesta i spomenici, u: Starohrvatski Solin, Split, 1992., 95 – 185.
29. RENDIĆ-MIOČEVIĆ, Duje, “Uloga amfiteatra u antičkom svijetu”, Histria antiqua,
9, 2003., 169-178.
30. SANADER, Mirjana, Imago provinciarum, Zagreb, 2008.
31. MUIĆ, Mate, Antički grad na istočnom Jadranu, Zagreb, 2003.
32. WILKES, John Joseph, Dalmatia, History of Provinces of the Roman Empire, Lon-
don, 1969.
33. WILKINSON, John Gardner, Dalmatia and Montenrgro, London, 1848.

67
 LUCIUS

PRILOZI

Slika 1. Pogled na sačuvane ostatke Slika 2. Prikaz salonitanskih mučenika u

salonitanskog amfiteatra nekadašnjem svetištu božice Nemeze
Izvor: foto: Marin Buovac Izvor: Einar Dyggve, 1933, str. 109., sl. 56

Slika 3. i 4. Prikaz reljefa iz salonitanskog amfiteatra (lijevo)

ugrađenog u zid naselja Parać (desno)
Izvor: Ivan Grubišić, 2010, str. 78, 80, sl. 2, 4

Slika 5. Prikaz Salone i njezinog Slika 6. Katastarski prikaz salonitanskog

amfiteatra prema Farlatiju amfiteatra i naselja Parać
Izvor: Frane Bulić, 1986, str. 54 Izvor: Državni arhiv u Splitu

68
M. Buovac, O sudbini, značaju i ulozi salonitanskog amfiteatra u razdoblju kasne antike, srednjega i novoga vijeka

Slika 7. Pogled na unutrašnjost salonitanskog amfiteatra

Izvor: www.enciklopedija.hr

Slika 8. Prikaz stambene jedinice građene na ostacima amfiteatra u Saloni

Izvor: foto: Marin Buovac

69
 LUCIUS

MARIN BUOVAC

The destiny, significance and role of the amphitheatre

of Salona in Late Antiquity, Middle Ages
and Modern Times

Summary

This paper discusses the role of the Roman amphitheatre in Salo-

na during the rise of Christianity and subsequent prohibition of gladiator
games. Following the rich history from the times of Roman rule in antiquity,
a degradation of once the most glorious edifices of the Roman Empire be-
came prominent. With the rise of Christianity, sanctuaries of the goddess
Nemesis were adapted into Christian memorial chapels to honor the mar-
tyr’s death of a priest Asterius and of four praetorians, that is, the soldiers
of Diocletian’s body guard (Antiochianus, Gaianus, Paulinianus i Telius).
In the beginning of the 5th century, interacting gladiator fights in the am-
phitheatre were banned by Honorius’ imperial order from the year 404., but
gladiator and beast fights continued, because the amphitheatre was in func-
tion until the 6th century, after which it was systematically used as a free
stone quarry. It is also important to mention the unscrupulous conversion
and adaptation of the edifice of Salonitan amphitheatre with the purpose
of using it as a defensive fortress during the well-known Gothic-Byzantium
wars.

Keywords:
Salona, post-Roman period, amphitheatre, gladiators, shrine

70