UDK 93/94 ISSN 1333-6185

378

LUCIUS
Zbornik radova Društva studenata
povijesti »Ivan Lučić – Lucius«
God. XII., Sv. 18.-19.

ZAGREB, 2013.
 M. Buovac, Razmišljanje o mogućnosti postojanja amfiteatra i odvijanja gladijatorskih igara ...

MARIN BUOVAC
Sveučilište u Zadru – Odjel za arheologiju

Razmišljanje o mogućnosti postojanja amfiteatra

i odvijanja gladijatorskih igara na prostoru
rimske kolonije Epidaurum*

U ovom se radu obrađuje prostor rimske kolonije Epidaurum s na-

znakom mogućnosti postojanja građevine amfiteatra i odvijanja gladijator-
skih igara unutar njezina sklopa. Unatoč ustaljenom i oskudnom spomenu u
stručnoj i znanstvenoj literaturi, dotičnoj problematici nije posvećena ade-
kvatna znanstvena pozornost, stoga ovaj rad možemo shvatiti kao diskurz i
doprinos daljnjem rasvjetljavanju fenomena gladijatorskih igara i amfitea-
tara u sklopu rimske provincije Dalmacije.

Ključne riječi:
Epidaurum, rimsko razdoblje, amfiteatar, igre, CIL III 1745

1. Uvodne napomene
Pretpostavka da se na području rimskodobne kolonije Epidaurum u sklopu
rimske provincije Dalmacije nalazio gradski amfiteatar, kao spomenik rimske gra-
diteljske baštine, potvrđuju brojna domaća i strana djela iz kruga humanističkih
znanosti.1 Područje antičkog Epidauruma smješteno je uglavnom na poluotoku Rat
na kojem leži današnji Cavtat, čija sjeverna strana obalnom linijom oblikuje uvalu

* Ovaj članak je dio diplomskoga rada (Amfiteatri na tlu Histrije i Dalmacije) kojega je Marin Buo-
vac, studijski smjer Arheologija/Njemački jezik i književnost, obranio u listopadu 2010. pod mentorstvom
prof. dr. sc. Željka Miletića i članom komisije doc. dr. sc. Ivanom Jadrić-Kučan.
1 Arthur Evans, Ancient Illyria: An Archaeological Exploration, London, 2006., 5; Mate Suić, An-
tički grad na istočnom Jadranu, Zagreb, 2003., 262, 454-455; Frane Bulić, “Le dimensioni dell’ amfiteatro
romano a Salona in confronto con altri piu notevoli amfiteatri del mondo romano”, Vjesnik za arheologiju i
historiju dalmatinsku, 49, 1927., 111; Štefan Mlakar, Amfiteatar u Puli, Pula, 1996., 5; Ivo Bojanovski, Bo-
sna i Hercegovina u antičko doba, Sarajevo, 1988., 77; Alison Futrell, Blood In The Arena: The Spectacle
Of Roman Power, Austin, 2001., 66; Slavko BATUŠIĆ, Amfiteatar, u: Enciklopedija likovnih umjetnosti,
Zagreb, 1959., 74; Grga NOVAK, Povijest Dubrovnika, Povijest Dubrovnika od nastarijih vremena do
početka VII. stoljeća (do propasti Epidauruma), Dubrovnik, 1972., 48; Nenad CAMBI, “Antički Epidaur”,
Dubrovnik, časopis za književnost i znanost 3/17, 2006., 202; Giacomo GUIDI, Anfiteatro, u: Enciclope-
dia italiana di scienze, lettere ed arti, Milano, 1929., 284; Giovanni FORNI, Anfiteatro, u: Enciclopedia
dell’arte antica, classica e orientale, Roma, 1958., 388.

49
 LUCIUS

Tiha.2 U antičkoj literaturi Epidaurum se prvi put spominje godine 47. prije Kr. u
kontekstu građanskog rata između Cezara i Pompeja, mada su već prije sredine II.
stoljeća prije Kr. Rimljani bili vojno angažirani u epidaurskom zaleđu, u sklopu
ratova protiv ilirskog kralja Gencija.3 Područje antičkog Epidauruma pouzdano su
locirali itinerari konkretnim navođenjem udaljenosti od pojedinih gradova i otoka.
Očito je da je uloga Epidauruma bila primarno pomorskog karaktera.4 Bez Epidau-
ruma bijaše gotovo nemoguća pomorska komunikacija između područja sjevernog i
južnog Jadrana, budući da je dotična točka bila bitna karika u lancu luka za uspješnu
plovidbu od korijena Pelješca do Bokokotarskog zaljeva.5 To je po svoj vjerojatnosti
bilo naselje domorodačkog stanovništva, kao i ponešto pridošlih rimskih građana.6
Pritom je riječ o naselju koje na dotičnom prostoru egzistira prije rimskog osvajanja,
a na čijem je mjestu kasnije osnovana rimska kolonija.7 Na temelju svrstanja na Ce-
zarovu stranu Epidaurum je dobio uvjete za bolji daljnji razvitak. Time je postignut
i uvjet da ga ne zaboravi ni Cezarov posinak i nasljednik August, koji je prema do-
tičnim kolonijama vodio identičnu politiku.8 Epidaurum je bio najznačajniji rimski
grad između područja rijeke Neretve i Boke Kotorske. Colonia Epidauritana, osno-
vana i organizirana od Oktavijana Augusta, razvila se na nekadašnjem teritoriju
plerejske civitas gdje je bila formirana dedukcijom rimskih građana.9 O gradskom
prostoru Epidauruma uistinu je teško govoriti, budući da su na području današnjeg
Cavtata bila rijetka arheološka istraživanja.10 Iskapanja donedavno nisu ni vođena,
a nadzor nad gradnjom bio je slabo organiziran. Zaštitna i druga vrsta istraživanja
nisu uvijek ni objavljivana.11 Na ovom mjestu valja naglasiti kako je suvremeni grad
u velikoj mjeri prekrio prostor rimskog grada.12

2 Aleksandra FABER, “Prilog topografiji ilirsko-rimskog Epidaura”, Opvscvla Archaeologica, 6,

1966., 25; Petar Lisičar, “Prilozi poznavanju Epitaura”, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 4, 1966., 25;
Vlasta BEGOVIĆ – Ivančica SCHRUNK, “Rimske vile Istre i Dalmacije, I. dio: pregled lokaliteta”, Prilozi
Instituta za arheologiju u Zagrebu, 19, 2002., 123; CAMBI, Antički Epidaur, 195; Valentin PUTANEC,
“Naziv Labusedumiz 11. st. za grad Dubrovnik”, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje,19,
1993., 289.
3 Miroslav GLAVIČIĆ, “Epigrafska baština rimskodobnog Epidaura”, Archaeologica Adriatica 2/1,
2008., 44; Cambi, Antički Epidaur, 187-188.
4 Usporedi: LISIČAR, Prilozi poznavanju Epitaura, 29; CAMBI, Antički Epidaur, 188; Nikša
PETRIĆ, “Pretpovijest Dubrovnika”, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 42, 2009., 511.
5 Usporedi: GLAVIČIĆ, Epigrafska baština, 43-44; CAMBI, Antički Epidaur, 188; LISIČAR, Pri-
lozi poznavanju Epitaura, 42.
6 GLAVIČIĆ, Epigrafska baština, 44.
7 LISIČAR, Prilozi poznavanju Epitaura, 25-26; GLAVIČIĆ, Epigrafska baština, 43; FABER, Pri-
log topografiji, 25-26, 35.
8 CAMBI, Antički Epidaur, 190.
9 FABER, Prilog topografiji, 34;CAMBI, Antički Epidaur, 191-192; Bruno BIJAĐIJA, “Rimska
religija i kultovi u Epidauru”, Archaeologica Adriatica, 6, 2012., 67.
10 GLAVIČIĆ, Epigrafska baština, 43; CAMBI, Antički Epidaur, 190; BIJAĐIJA, Rimska religija, 67.
11 Usporedi: Faber, Prilog topografiji, 25; GLAVIČIĆ, Epigrafska baština, 44.
12 FABER, Prilog topografiji, 25; PUTANEC, Naziv Labusedum, 289.

50
 M. Buovac, Razmišljanje o mogućnosti postojanja amfiteatra i odvijanja gladijatorskih igara ...

2. Indicirani amfiteatar u Epidaurumu

Kada se govori o antičkom Epidaurumu, naselju na poluotoku, tada treba
imati na umu jedinstven smještaj i posebne reljefne karakteristike.13 Samo područje
prirodnih prostranstava antičkog Epidauruma obilježeno je znatno strmim i viso-
kim reljefom, u čijem se prirodnom sklopu na središnjem prostoru odabranog polu-
otoka Rata formirao antički Epidaurum, gdje bi se trebao ubicirati još neotkriveni
amfiteatar. U radovima akademika Mate Suića također se spominje pitanje o po-
stojanju epidaurskog amfiteatra, u sklopu kojeg se navode stanovite atribucije u
postojećoj arheološkoj literaturi koje nisu sasvim pouzdane, no unatoč tome, vrlo je
vjerojatno da je dotična kolonija imala svoj amfiteatar. Nažalost, zasad ne postoje
epigrafička svjedočanstva u kojima se spominje organizacija borbi u areni (munus
gladiotorum), što bi također bio pristojan pokazatelj za postojanje amfiteatra u gra-
du, međutim ne posve pouzdan, budući da su se gladijatorske borbe izvodile i na
brojnim drugim lokacijama gdje nije bilo građevine amfiteatra, kao što je, primje-
rice, prostor foruma, u termama ili pak na nekoj improviziranoj površini kao što je
obična ledina.14
Prvi takav trag o možebitnom postojanju rimske građevine amfiteatra na po-
dručju poluotoka Rata, odnosno, rimske kolonije Epidaurum za priređivanje krva-
vih gladijatorskih priredbi, donosi Ivo Bojanovski u netom spomenutom djelu:

“Materijalni ostaci grada svode se na mali broj objekata – tragovi prista-

ništa, dijelovi gradskih bedema, stepenište usječeno u stijenu, ostaci groblja kod
mauzoleja (Sv. Roko), te ponekog groba. Spominje se i navodni amfiteatar na Ratu,
na mjestu na kojem je Evans otkopao polukružni bazen (promjera 15,33 m, dubine
1,17 m), koji se danas ne može identificirati.”15

Kolonija Epidaurum je za vrijeme vladavine cara Augusta postala agrarnom

kolonijom,16 kada započinje i gradnja velebnih, monumentalnih i veličanstvenih
amfiteatara i ostalih građevina na našim prostorima u rimskom graditeljskom svi-
jetu, o čemu svjedoče brojna podignuta rimskodobna arhitektonska zdanja diljem
istočnojadranske obale i u unutrašnjosti. S obzirom na prestižni kolonijalni rang i
status, dotični je antički grad mogao imati dovoljno financijskih sredstava i moći
za izgradnju jednog takvog amfiteatralnog zdanja, budući da su se u pravilu samo
bogate i prosperitetne rimske zajednice mogle “opskrbiti” takvom građevinom. Po-
učeni primjerima brojnih drugih amfiteatara u rimskom svijetu, možemo očekivati
da je i građevina amfiteatra rimske kolonije Epidauruma također bila smještena

13
Usporedi: GLAVIČIĆ, Epigrafska baština, 43-44; CAMBI, Antički Epidaur, 195.
14
SUIĆ, Antički grad, 262; Kristina Džin, Amfiteatar i igre u carsko doba Pule, Pula, 1997., 5.
15
BOJANOVSKI, Bosna i Hercegovina, 77.
16
GLAVIČIĆ, Epigrafska baština, 44; SUIĆ, Antički grad, 63; CAMBI, Antički Epidaur, 190-194;
BIJAĐIJA, Rimska religija,67-68.

51
 LUCIUS

izvan gradskih zidina (extra muros), ukoliko je postojala. Prema terenskoj situaciji
Epidaurum je nedvojbeno morao imati zidine i na mjestu gdje se poluotok povezao
s kopnom.17 Tu su na kraju glavnog decumanusa morala biti i gradska vrata, među-
tim, nije isključena mogućnost da je bilo i drugih vratâ, koja su po svoj vjerojatnosti
umrežavala gradski prostor s njegovom periferijom, gdje bismo mogli očekivati in-
diciranu građevinu rimskog amfiteatra.18
Problem predstavlja što zasad nije definiran niti urbani areal antičkog Epi-
daura.19 U domaćoj i stranoj znanstvenoj literaturi često se spominju ostaci antičkog
amfiteatra na području rimskodobne kolonije Epidauruma.20 Međutim, podaci o ar-
hitektonskim ostacima presudnim za potrebe ovog rada izostaju. Pogotovo nema
podataka vezanih uz dimenzije, izgled, kapacitet i točan tlocrt ovog indiciranog am-
fiteatra, a ti podaci nisu sačuvani niti objelodanjeni. Kao jednu vrstu zaključka valja
napomenuti da su sve objektivne i vjerodostojne informacije koje bi progovarale o
postojanju amfiteatra na području rimske kolonije Epidauruma krajnje reducirane,
međutim, ne i odsutne.

3. Natpisna građa i zapažanja u literaturi

Mogući dokazni materijal o postojanju “cavtatskog” amfiteatra predstavlja
natpis CIL, III. 1745:

P(ublio) Aelio P(ublii) f(ilio / Tro(mentina tribu) / Osilliano / Novia Bassilla

/ mater et Novia Iustilla avia posuer(unt) / et sportulis decurio(nalibus) / Augusta-
libus et sexvi / ris datis item pugilum / spectaculodedicave / runt huic universus /
ordo decurionatus / honorem et locum / statuae decrevit.21

Dotični počasni natpis spominje građevinski pothvat i investicije za orga-

niziranje javnih priredbi u vidu sportskog natjecanja na uspomenu i čast Publiju
Eliju Osilijanu.22 Tom prilikom su njegova majka Novija Bazila i baka Novija Justila
svojem sinu i unuku dale podići spomenik i udjelile mu dekurionske, seksvirat-
ske i augustalske sportule, odnosno, igre na dar.23 Spomenuti se dekurioni pritom

17 Usporedi: FABER, Prilog topografiji, 28; CAMBI, Antički Epidaur, 198; GLAVIČIĆ, Epigrafska
baština, 44.
18 CAMBI, Antički Epidaur, 198.
19 GLAVIČIĆ, Epigrafska baština, 44.
20 U znamenitim serijalnim izdanjima Leksikografskog zavoda Jugoslavije iz Zagreba, posebno u
Općoj Enciklopediji, već se generacijski naučava širu javnost o materijalnim ostacima amfiteatra u Epi-
daurumu.
21 GLAVIČIĆ, “Dvije novinske bilješke (Osservatore Dalmato) o nalazu natpisa CILIII, 1745. iz
godine 1856.”, Archaeologica Adriatica, 3, 2009., 146.
22 CAMBI, Antički Epidaur, 192-193; GLAVIČIĆ, Dvije novinske bilješke, 145; BIJAĐIJA, Rim-
ska religija, 76.
23 GLAVIČIĆ, Epigrafska baština, 54; SUIĆ, Antički grad, 192-193; GLAVIČIĆ, Dvije novinske
bilješke, 140.

52
 M. Buovac, Razmišljanje o mogućnosti postojanja amfiteatra i odvijanja gladijatorskih igara ...

spominju samo skupno, kao ordo (vijeće), koje jednoglasnim zaključkom određuju
počast i mjesto za kip Publiju Eliju Osilijanu, čime se naglašavaju zasluge osobe.24
Možda se upravo spomenuta (hrvačko-šakačka) priredba baš izvodila i održavala na
području tamošnjeg gradskog amfiteatra kao i njoj zastupljeni slični karakteristični
sadržaji i programi priređivani u doba tadašnjih svečanosti i sajmova, na primjer,
sportsko-atletska natjecanja, javne manifestacije, svečane proslave i drugi spekta-
kli. Potrebno je objasniti i ulogu sevira i augustala, koja se manifestirala kroz održa-
vanje carskog kulta.25 Njih šestoricu birali su gradski dekurioni iz oslobođeničkog
staleža. Oni su skrbili za održavanje kulta i snosili su velike troškove za održavanje
svetišta, ukrašavanja, kao i gozba, igara i slično.26 Međutim, treba naglasiti da bi se
fundus prisutnih argumenata mogao iskoristiti i za osporavanje ovih spomenutih
pretpostavki. Ti malobrojni podaci imaju razmjerno ograničenu vrijednost, ali na
današnjoj razini istraženosti nije moguće navesti ni sve potrebne argumente koji bi
ovu tezu ozbiljnije doveli u pitanje. Prilično zanimljivu sliku rimskog urbanizma
epidaurske kolonije pruža nam konstatacija Grge Novaka:

“Rimska kolonija Epitaurus bio je na mjestu današnjeg Cavtata, gdje se na-

laze mnogobrojni rimski ostaci kao teatar i dr.”27

Dalje navodi:

“Među svim tim brojnim kolonijama i municipijima nije zasigurno zaostajala

ni kolonija Epidaurum, nego je i ona imala i svoj teatar ili amfiteatar ili oboje, svoj
forum i svoje hramove, svoje terme i svoju biblioteku, i izmjenjivala sa ostalim gra-
dovima ne samo robu, nego i obrtnike i drugo”.

Ovim navodom ostavlja se otvorenom mogućnost postojanja ne samo teatra

kao građevine javne namjene za razonodu antičkog svijeta, nego se još jednom u
našoj literaturi indicira i postojanje amfiteatra na području rimskog Epidauruma
istovjetne zabavne namjene.28
Kao daljni korak u vidu pokušaja rješavanja dotične problematike, napomenuo
bih sljedeće svjedočanstvo vezano uz dvojicu svjetski poznatih arheologa, koji su se
osvrnuli na dotičnu temu.29 Čuveni engleski arheolog Arthur Evans boravio je na po-
dručju antičkog Epidaura, ali nije zabilježio nikakve podatke o mogućem postojanju
amfiteatra. Zato se u svojem djelu “Ancient Illyria: An Archaeological Exploration”
osvrnuo na iskaz o amfiteatru kolonije Epidauruma čuvenog arheologa Theodora Mo-
mmsena, koji je zabilježio sljedeće relevantne podatke za ovu raspravu:

24 CAMBI, Antički Epidaur, 192-193; GLAVIČIĆ, Epigrafska baština, 54.

25 Usporedi: GLAVIČIĆ, Dvije novinske bilješke, 142.
26 CAMBI, Antički Epidaur, 209.
27 Grga NOVAK, Prošlost Dalmacije, Split, 2004., 80.
28 Isti, Povijest Dubrovnika, 1972., 48.
29 Usporedi: CAMBI, Antički Epidaur, 188.

53
 LUCIUS

“He further observes that any one who, like himself, has visited Ragusa Ve-
cchia, who has seen the remains of the amphitheatre cut out of the solid rock, the
traces of the Roman harbour, the inscriptions which, though not presenting in a
single case the name of the city, are numerous and imposing, and the other abundast
traces of Roman habitation that are daily brought to light, can fall to recognise the
fact that a famous and important Roman city must have existed at this spot, epithets
which, among all the Roman stations on the coast between Lissus and Narona, alo-
ne apply to the Colony of Epitaurum”.30

4. Razrada i umjesto zaključnog razmatranja

Mommsen je među gradskim objektima spomenuo građevinu amfiteatra,
što je očito zabuna, koja je tko zna kako nastala. Vjerojatno se znameniti povjesničar
oslonio na podatak iz izvješća o istraživanjima godine 1833., koje se čuva u Dubro-
vačkom arhivu. U tom spisu stoji da su uz crkvu Sv. Petra kraj Cavtata nađeni ostaci
kazališta i terma. Izvjestitelj je pritom vjerojatno dao maha mašti i unio nepostojeće
stvari.31 Naime, nigdje nikakvog traga građevini poput teatra nema ni na poluotoku
ni u blizini. Na istočnoj obali Jadrana pouzdano su utvrđena samo četiri amfiteatra
(Pula, Salona i dva vojnička: Burnum i Tilurij), a još su možda postojali u Jaderu i
Aequumu.32 Ni u Naroni nije otkriven amfiteatar, pa je teško vjerovati da bi bio u
Epidaurumu. Ni u jednom dalmatinskom gradu nisu utvrđeni ni natpisi gladijatora,
osim u Saloni.33 Južnije je amfiteatar postojao samo na području rimskog Dirarhi-
ja.34 Međutim, jedan stupić s grotesknom maskom, iako vjerojatno sepulkralnog ka-
raktera, mogao bi indicirati postojanje nekog prostora posvećenog zabavi i raznim
igrama.35 Možda na takvu građevinu upućuje i spomenuti natpis Publija Elija Osili-
jana, kojemu su u čast bile održane boksačke igre. Iako su igre mogle biti održavane
i u nekoj palestri u sklopu termi, ipak je jedan javni prostor namijenjen spektaklima
bio podignut i uređen na području antičkog Epidauruma.36

Od suvremenih arheologa, Aleksandra Faber navodi da:

“Sadržaj nekih natpisa govori o podizanju ili uzdržavanju javnih objekata;

tako CIL III 1749. spominje izgradnju portika, CIL III 1750. obnovu i uzdržavanje

30 EVANS, Ancient Illyria, 5.

31 CAMBI, Antički Epidaur, 202.
32 Marin BUOVAC, “O natpisnoj građi rimskih amfiteatara na prostoru istočnojadranske obale”,
Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, 105, 2012., 84; Marin BUOVAC, “Postanak i razvoj nauma-
hija na prostoru Rimskog Carstva”, Histria Antiqua, 21, 2012., 388.
33 BUOVAC, O natpisnoj građi, 89-93.
34 Marin BUOVAC, “Rimski amfiteatri na prostoru istočnog Jadrana”, Materijali, 24, 2012., 36;
Emilio MARIN, “Mozaik u oratoriju sv. Venancija u Lateranskoj krstionici”, Prilozi Instituta za arhe-
ologiju u Zagrebu, 24, 2008., 254.
35 CAMBI, Antički Epidaur, 202-203.
36 Isti, Antički Epidaur, 193, 209.

54
 M. Buovac, Razmišljanje o mogućnosti postojanja amfiteatra i odvijanja gladijatorskih igara ...

cisterne, i to o vlastitom trošku gradskih funkcionera. Amfiteatar koji spominje Mo-

mmsen u Cavtatu nije utvrđen i ima malo vjerojatnosti da je postojao jer bi jedan
tako monumentalan i solidan objekt, uza sve kasnije eksploatacije, ipak ostavio vid-
ljivih tragova. Vjerojatno je Mommsen postojanje amfiteatra zaključio na osnovi
natpisa CIL III 1745, gdje se spominje priređivanje igara”.37

To je očito pitanje koje će vjerojatno riješiti buduća istraživanja. Prije isko-

pavanja pretpostavke su neizbježne, ali i korisne jer ih mogu usmjeravati. Ovim je
putem potrebno samo zaključiti da se ovakva izjava bez valjane argumentacije ili
barem bez veoma čvrstih uporišta, ne može uzeti u obzir za daljnja razmatranja i
vrednovanja postojeće problematike.

37 FABER, Prilog topografiji, 30.

55
 LUCIUS

LITERATURA

1. BATUŠIĆ, Slavko, Amfiteatar, u: Enciklopedija likovnih umjetnosti, Zagreb, 1959.,

74.
2. BEGOVIĆ, Vlasta, Ivančica Schrunk, “Rimske vile Istre i Dalmacije, I. dio: pregled
lokaliteta”, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 19, 2002., 113-130.
3. BIJAĐIJA, Bruno, “Rimska religija i kultovi u Epidauru”, Archaeologica Adriatica,
6, 2012., 67 - 86.
4. BOJANOVSKI, Ivo, Bosna i Hercegovina u antičko doba, Sarajevo, 1988.
5. BULIĆ, Frane, “Le dimensioni dell’ amfiteatro romano a Salona in confronto con
altri piu notevoli amfiteatri del mondo romano”, Vjesnik za arheologiju i historiju
dalmatinsku, 49, 1927., 111.
6. BUOVAC, Marin, “Rimski amfiteatri na prostoru istočnog Jadrana”, Materijali, 24,
2012., 36.
7. BUOVAC, Marin, “O natpisnoj građi rimskih amfiteatara na prostoru istočno jadran-
ske obale”, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, 105, Split, 2012., 83-95.
8. BUOVAC, Marin, “Postanak i razvoj naumahija na prostoru Rimskog Carstva”, Hi-
stria Antiqua, 21, Pula, 2012., 381-393.
9. AMBI, Nenad, Antika, Zagreb, 2002.
10. CAMBI, Nenad, “Antički Epidaur”, Dubrovnik, časopis za književnost i znanost, 3/17,
2006., 185-217.
11. DŽIN, Kristina, Amfiteatar i igre u carsko doba Pule, Pula, 1997.
12. EVANS, Arthur, Ancient Illyria: An Archaeological Exploration, London, 2006.
13. FABER, Aleksandra, “Prilog topografiji ilirsko-rimskog Epidaura”, Opvscvla Archa-
eologica, 6, 1966., 25-42.
14. FORNI, Giovanni, Anfiteatro, u: Enciclopedia dell’arte antica, classica e orientale,
Roma, 1958., 374-390.
15. FUTRELL, Alison, Blood In The Arena: The Spectacle Of Roman Power, Austin,
2001.
16. GLAVIČIĆ, Miroslav, “Epigrafska baština rimskodobnog Epidaura”, Archaeologica
Adriatica, 2/1, 2008., 43 – 62.
17. GLAVIČIĆ, Miroslav, “Dvije novinske bilješke (Osservatore Dalmato) o nalazu nat-
pisa CIL III, 1745. iz godine 1856.”, Archaeologica Adriatica, 3, 2009., 137-154.
18. GUIDI, Giacomo, Anfiteatro, u: Enciclopedia italiana di scienze, lettere ed arti, Mi-
lano, 1929., 280-285.
19. LISIČAR, Petar, “Prilozi poznavanju Epitaura”, Radovi Filozofskog fakulteta u Za-
dru, 4, 1966, 25-64.
20. MARIN, Emilio, “Mozaik u oratoriju sv. Venancija u Lateranskoj krstionici”, Prilozi
Instituta za arheologiju u Zagrebu, 24, Zagreb, 2008., 251– 256.

56
 M. Buovac, Razmišljanje o mogućnosti postojanja amfiteatra i odvijanja gladijatorskih igara ...

21. MLAKAR, Štefan, Amfiteatar u Puli, Pula, 1996.

22. NOVAK, Grga, Povijest Dubrovnika, Povijest Dubrovnika od nastarijih vremena do
početka VII. stoljeća (do propasti Epidauruma), Dubrovnik, 1972.
23. OVAK, Grga, Prošlost Dalmacije, Split, 2004.
24. PETRIĆ, Nikša, “Pretpovijest Dubrovnika”, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu,
42, 2009., 509-517.
25. PUTANEC, Valentin, “Naziv Labusedum iz 11. st. za grad Dubrovnik”, Rasprave
Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 19, 1993., 289-301.
26. SUIĆ, Mate, Antički grad na istočnom Jadranu, Zagreb, 2003.

57
 LUCIUS

PRILOZI

Slika 1. Poluotok Rat na kojem je nastao Epidaur.

Izvor: N. Cambi, 2002.

Slika 2. Prikaz natpisa CIL III 1745 iz Epidauruma.

Izvor: M. Glavičić, 2008.

58
 M. Buovac, Razmišljanje o mogućnosti postojanja amfiteatra i odvijanja gladijatorskih igara ...

MARIN BUOVAC

Das Nachdenken über die Existenzmöglichkeit

des Amphitheaters und der Gladiatorenkämpfe im
Gebiet der römischen Kolonie Epidaurum

Abstract

In dieser Arbeit behandelt der Autor die Gegend der römischen Ko-
lonie Epidaurum, wo anhand von gewissen Nachrichten ein römisches
Amphitheater vermutet wird. Angesichts der Tatsache, dass eine Reihe von
Autoren in ihren Werken die Existenz eines römischen Amphitheaters in
Epidaurum zeigen, wird der Autor versuchen, die Faktizität der jeweili-
gen Aussagen und Behauptungen zu etablieren. Daher kann diese Arbeit
als ein Diskurs bzw. Beitrag zur weiteren Aufklärung des Phänomens der
Gladiatorenkämpfe und Amphitheater in der römischen Provinz Dalmatien
verstanden werden.

Stichwörter:
Epidaurum, Römerzeit, Amphitheater, CIL III 1745, römische Spiele

59