Energetska postrojenja

Ovisno o vrsti radnog fluida, vrsti te načinu transformacije energije, energetska postrojenja u
procesnoj industriji mogu se uglavnom svrstati u:

• energetska postrojenja sa parnim procesom,

• energetska postrojenja sa plinskim procesom,

• energetska postrojenja sa kombinovanim procesom.

Dijagram razgraničenja vode, vlažne i pregrijane pare

Kao radni fluid kod toplotnih radnih ciklusa koristi se vodena para. T-S dijagram razgraničenja vode,
vlažne i pregrijane pare prikazan je na sljedećoj slici.

Kriva označena sa x=0, koja se završava u tački K, naziva se donja granična kriva. Gornja granična
kriva (x=1), koja počinje u tački K, razdvaja područje vlažne pare od područja pregrijane pare.

Kad sva voda pretvori u paru radi se o pregrijanoj (suhoj ili suhozasićenoj) pari. Suha para nije
postojana, a njena temperatura "temperatura zasićenja" jednaka je temperaturi vrenja. Hlađenjem
se jedan dio suhe pare pretvara u tečnost, koja lebdi u pari u obliku sitnih kapljica; takva para naziva
se vlažna para. Veličina x čijim vrijednostima su označene pojedine krive na prethodnoj slici
predstavlja relativni sadržaj pare u vodi,što se može iskazati relacijom:
Sa povećanjem temperature i pritiska gornja i donja granična kriva se sve više približavaju i spajaju se
u tački K koja se naziva kritična tačka. Kritična tačka K ima parametre:

- kritični pritisak pk=221,29bar,

- kritična temperatura .Tk=647,30K,

- kritična specifična zapremina vk=0,00326 m3/kg

Na prethodnoj slici prikazane su i dvije izobare, krive konstantnog pritiska. Gornja od pomenute dvije
izobare ima jednačinu p=pk i iznad nje nema razgraničenja između vode i pare.

Energetska postrojenja sa parnim procesom

Radni medij – vodena para. Parna energetska postrojenja rade po Clausius – Rankineovom kružnom
procesu.

Toplotna šema radnog ciklusa sa parom

T-S dijagram rada ciklusa sa vlažnom parom

Razlika u odnosu na Karnoov ciklus je u položaju tačke 3 u ciklusu. U kondenzatoru se pari odvodi
toplota u toj mjeri da se sva pretvara u vodu (x=0), tako da se tačka 3 pomera na lijevu graničnu
krivu, što omogućava nesmetan rad pumpe. Kako postoji razlika u pritiscima u kondenzatoru i u
kotlu, potrebno je vodu adijabatski komprimovati od pritiska p2 na pritisak p1 pri čemu dođe do
neznatnog porasta temperature (tačka 5).

Naziv ciklusa "sa vlažnom parom" potiče od položaja tačke 2, koja se nalazi duboko u zoni vlažne
pare, što znači da je para pomješana sa kapljicama vode. Ove kapljice udaranjem mehanički naprežu
lopatice turbine (kavitacija).

Toplotni radni ciklus s pregrijanom parom

Kada se po izlasku iz kotla, a prije ulaska u turbinu para podvrgne dodatnom zagrijavanju u posebnim
uređajima - pregrijačima pare dobija se toplotni radni ciklus sa pregrijanom parom, čiji je T-S
dijagram prikazan na slici.

T-S dijagram ciklusa sa pregrijanom parom

Postupkom pregrijavanja pare postiže se poboljšanje položaja tačke 2 tako da se ona sada nalazi bliže
zoni suhe pare. Takođe je povećana i temperatura T1sr čime je dobijen nešto bolji stepen iskorištenja.
Razmotrimo sada mogućnosti povećanja stepena iskorištenja toplotnog radnog ciklusa sa
pregrijanom parom promjenama parametara pare. Smanjivanjem pritiska p2 postiže se smanjenje
temperature T2 pa i temperature T2sr . Radi se o pritiscima koji se mjere stotim dijelovima bara, što
predstavlja izuzetno niske pritiske i zahtjeva dobru zaptivenost opreme da vazduh ne bi prodreo u
paru.

Sa druge strane pritisak p2 i temperatura T2 ne mogu da budu ni previsoki. Kako razlika između
temperature rashladne vode i temperature T2 obično iznosi 10 do 15°C, značajno povećanje
temperature T2 (na primjer, iznad 28°C) izazvalo bi i visoku temperaturu rashladne vode na izlazu iz
kondenzatora.
Pošto se rashladna voda uglavnom vraća u rijeku iz koje je i dovedena previsoka temperatura na
izlazu iz kondenzatora značila bi toplotno zagađenje rijeke. Povećanje temperature T1 uticalo bi na
povećanje temperature T1sr i stepena iskorištenja. Temperatura T1 je ograničena osobinama
materijala turbine i cjevovoda. Povećanje pritiska p1 uz zadržavanje temperature T1 na istom nivou
izazivalo bi pomjeranje tačke 2 u nepovoljnom smjeru, u zonu vlažne pare.

Posmatra se idealan proces koji je reverzibilan, te za njega vrijedi sljedeće:

• ne uzimaju se u obzir gubici pritiska zbog strujanja kroz generator pare, cjevovod i
kondenzator;

• ne uzimaju se u obzir gubici unutar parne turbine i napojne pumpe (ekspanzija radnog fluida
u turbini, kao i tlačenje u napojnoj pumpi su adijabatski- izentropski procesi);

• ne uzimaju se u obzir nikakvi gubici topline u okolinu kroz pojedinačne dijelove sistema
kružnog procesa.

Pregrijavanjem pare povećava se srednja temperatura dijela procesa na koji se dovodi toplota

T-S dijagram idealnog parnog kružnog ciklusa

• Površina s3-3-4-5-6-1-2-s1-s3 - količina toplote q1, koja se dovodi radnom fluidu

• Površina izmedju s3-3-2-s1-s3 - toplota q2, koja se oduzima,

• Površina 1-2-3-4-5-6-1 - dobijeni korisni rad

q1= h1 – h4,

q2= h2 – h3.

Toplotno iskorištenje idealnog Rankinevog procesa:

t 
q1  q2   h1  h4   h2  h3  h1  h2   h4  h3 
h1  h4 t 
q1 h1  h3   h4  h3 
Razlika h1 – h2 predstavlja raspoloživi toplotni pad koji se unutar turbine pretvara u kinetičku
energiju, a h4 – h3 je mehanički rad utrošen za tlačenje radnog medija od pritiska na kojem se vrši
kondenzacija do radnog pritiska generatora pare

P-V dijagram idealnog parnog kružnog procesa

h1 – h2 odgovara površini 1-2-m-n-1, a

h4 – h3 površini 4-3-m-n-4.

razlika ordinata među tačkama 1 i 2 odgovara radu dobijenom u turbini,

razlika između tačaka 4 i 3 odgovara radu utrošenom za pogon pumpe,

razlika između tačaka 1 i 4 odgovara toploti dovedenoj u procesu, a između tačaka 2 i 3 toploti
odvedenoj iz procesa.

h-s dijagram idealnog parnog kružnog procesa

Kada se rad h4 – h3 utrošen za pumpu, može zanemariti u odnosu na znatno veći toplotni pad h1 – h2,
koji se u turbini pretvara u koristan rad, jednačina za toplotno iskorištenje procesa je :

t 
h1  h2 
h1  h3 
Faktori koji utiču na efikasnost parnog procesa

Temperatura ulazne pare u turbinu

Uticaj temperature pare na Rankine-ov proces

p1=80 bar p2=0.04 bar

Ovisnost toplotne iskoristivosti idealnog Rankineova procesa o temperaturi ulazne pare

Pritisak ulazne pare u turbinu t1=500oC, p2=0.04 bar

Uticaj pritiska ulazne pare na Rankineov proces

Donja granična vrijednost temperature kondenzacije ograničena je ulaznom temperaturom rashladne
vode te veličinom kondenzatora. Razlika temperature kondenzacije i rashladne vode može se smanjiti
povećanjem rashladne površine i povećanjem protoka rashladne vode kroz kondenzator; prvi način
povećava investicijske troškove, a drugim načinom se povećavaju pogonski troškovi. Pritisak
kondenzacije u parnom ciklusu najviše je predodređen temperaturom rashladne vode. Njegova
uobičajena veličina je 0.04 bar, čemu odgovara temperatura kondenzacije od 28.6oC.

Daljnje snižavanje najčešće nije ekonomično jer znatno raste specifični obim izlazne pare, što
zahtijeva veće dimenzije kondenzatora te veće dužine lopatica zadnjih stepeni turbine. Povećava se i
vlažnost izlazne pare sa propratnim štetnim učincima koji su prethodno navedeni.

Optimalni uslovi regenerativnog zagrijavanja

Učinkovitost regenerativnog zagrijavanja ovisi o:

• raspodjeli toplotnog opterećenja između pojedinih zagrijača,

• konačnoj temperaturi napojne vode (na ulazu u generator pare), i

• broju regenerativnih zagrijača.

Optimalna raspodjela toplotnog opterećenja

Najdjelotvornije regenerativno zagrijavanje vode, u ciklusu bez medjupregrijavanja pare, postiže kada
je porast entalpije vode u svim zagrijačima jednak. Zbog konstruktivnih razloga na turbini ne mogu se
uvijek osigurati pozicije za oduzimanje pare koje bi posve udovoljile tom zahtjevu, iskoristivost ciklusa
ne ovisi bitno o odstupanju od ovog uslova.

Uz navedene termodinamičke uticaje, u definisanju i projektovanju ciklusa sa regenerativnim

zagrijavanjem treba voditi računa i o sljedećim propratnim konstrukcijskim efektima:

• za turbinu odredjene snage protok pare se na ulazu u turbinu povećava, a na izlazu

smanjuje, što zahtijeva povećanje dužine lopatica tamo gdje su i inače duže;

• povećanje protoka pare kroz prve stepene turbine i smanjenje kroz posljednje djeluje na
povećanje iskoristivosti same turbine.

• smanjenje protoka pare u kondenzator djeluje na smanjenje njegovih dimenzija, a time se

smanjuje i potrebna količina rashladne vode;

• regenerativnim zagrijavanjem povisuje se ulazna temperatura napojne vode u generator

pare.
Međupregrijavanjem pare u parnim energetskim postrojenjima postiže se dvojako koristan učinak:

• povećava se toplotna iskoristivost,

• smanjuje se vlažnost pare na izlazu iz turbine,

• toplotna iskoristivost parnog kružnog procesa sa međupregrijavanjem pare

t , MP 
h1  h7   h8  h9   h5  h3 
h1  h5   h8  h7 
Ako je toplotna iskoristivost dodatnog procesa međupregrijavanja (7-8-9-2), veća od toplotne
iskoristivosti osnovnog kružnog procesa, tj. kada je

h8  h9   h7  h2   h1  h2   h5  h3 

h8  h7  h1  h5 

Međupregrijavanjem pare smanjuje se njena vlažnost u posljednjim stepenima turbine što, osim
direktnog uticaja na povećanje unutarnje iskoristivosti turbine takodjer povoljno djeluje na
mehaničko ponašanje turbine u toku pogona . Međupregrijavanje pare ima i neke nedostatke :

• međupregrijač i dodatni spojni cjevovodi povećavaju troškove ulaganja u gradnju

postrojenja;

• strujanjem pare kroz međupregrijač i dodatne spojne cjevovode nastaju gubici zbog pada
pritiska, što donekle umanjuje koristan učinak međupregrijavanja;

• ugradnja međupregrijača unutar generatora pare otežava regulaciju, a posebno se treba

brinuti o njegovoj zaštiti pri pokretanju i zaustavljanju pogona kada se međupregrijač može
oštetiti zbog slabog strujanja pare kroz njega.
U ovakvom postrojenju postoji turbina niskog i turbina visokog pritiska, koje se nalaze na istoj osovini
sa generatorom. Para se sa izlaza iz turbine visokog pritiska vodi u međupregrijač pare, dogrijava se i
vodi u turbinu niskog pritiska. Pri postupku regeneracije dio pare se prije nego što prođe kompletan
proces u turbini vodi u regenerativni pregrijač pare. Time se neiskorištena toplotna energija pare
vraća u proces na dalje korištenje (a ne predaje se rashladnoj vodi u kondenzatoru). Postupkom
regeneracije pare postiže se povećanje stepena iskorištenja do 0,1. Nije opravdano koristiti više od 3
regenerativna pregrijača, jer se daljim povećavanjem broja regenerativnih pregrejača stepen
iskorištenja značajno ne povećava, a znatno rastu investicioni troškovi.

Toplotni ciklusi sa namjenskim odvođenjem toplote

Toplifikacioni ciklusi se koriste u kombinovanim elektranama za proizvodnju električne i toplotne

energije (termoelektrane-toplane). Toplifikacioni ciklusi se realizuju kao ciklusi sa pregrijavanjem
pare, samo što se para izvodi iz turbine sa znatno višim pritiskom i temperaturom (p2 i T2).
Temperatura T2 ima vrijednosti oko 450K (180°C). Pritisak p2 se za korištenje toplote u industriji
kreće između 2,5 i 30 bara, a za grijanje između 1,5 i 2,5 bara.

Stepen iskorištenja toplifikacionog ciklusa može se računati po izrazu:

Toplota Q2' je zbog gubitaka manja od ukupne odvedene toplote Q2,pa je stepen iskorištenja manji od
1 i iznosi od 0,7 do 0,8, što predstavlja znatno poboljšanje u odnosu na ostale cikluse, a nepovoljna
osobina ovakvog ciklusa je vezanost proizvodnje dva oblika energije - toplotnu i električnu.

Na sljedećoj slici je prikazana toplotna šema postrojenja sa pogoršanim vakumom, za koje je

karakteristično potpuno odvajanje fluida za potrošača od radnog fluida.

Toplotna šema postrojenja sa pogoršanim vakuumom

Pomenuto razdvajanje fluida ne postoji kod postrojenja sa sljedeće slike gdje se para direktno iz
turbine vodi potrošaču toplotne energije, a voda vraća u isti rezervoar odakle se napaja kotao. Radni
fluid je tako podložan zagađenjima koja se stvaraju u fluidu kod potrošača toplotne energije.

Energetski sistemi sa plinskim procesom

Rad plinske turbine se temelji na Joul-ovom kružnom procesu koji se u literaturi naziva još i
Braytonov proces .

Osnovni princip rada plinskih turbina:

Plinske turbine mogu raditi sa otvorenim ili zatvorenim plinskim procesom. U otvorenom procesu te
se promjene dešavaju izmjenom toplote sa okolinom u koju se ispušta plin iz tubine, a u zatvorenom
procesu u posebnom izmjenjivaču toplote. Zbog gubitaka stvarni proces ≠ teoretski proces.

Karakteristike otvorenog plinskog procesa su:

- jednostavnost i relativno mali investicijski troškovi,

- iskoristivost je niža,

- znatna osjetljivost na kvalitet goriva zbog erozivnog i korozivnog djelovanja dimnih plinova
koji nastaju pri izgaranju.

Prednosti zatvorenog plinskog procesa su:

- Radni medij u zatvorenom krugu je odgovarajući plin (zrak, N2, CO2, He) koji u procesu ostaje
hemijski nepromjenjiv te ne djeluje štetno na materijal sa kojim dolazi u dodir;

- Indirektno zagrijavanje radnog medija omogućuje korištenje više vrsta goriva slabijeg
kvaliteta, bez štetnih posljedica na radne dijelove turbine i kompresora.

- Mogućnost bolje regulacije snage turbine u širem rasponu te zbog toga veća iskoristivost
postrojenja pri djelomičnom opterećenju.

Glavni nedostatak zatvorenog plinskog procesa su veliki investicijski troškovi zbog potrebe za velikim
izmjenjivačem toplote, što proizilazi iz relativno lošeg prenosa toplote u sistemu plin/plin.

Teoretski Joul – Braytonov kružni proces sastoji se od sljedećih promjena stanja:

• Od 1-2, izentropska kompresija do pritiska na kojem započinje davanje toplote. Ova

promjena stanja dešava se u kompresoru.

• Od 2 – 3, dodavanjem toplote uz konstantan pritisak. U otvorenom procesu to se dešava u

komori izgaranja, a u zatvorenom u izmejnivaču toplote.

• Od 3- 4, izentropska ekspanzija plina u turbini do početnog pritiska.

• Od 4 – 1, hlađenje plina uz konstantan pritisak.

Glavne veličine koje utiču na učinkovitost plinske turbine su radne temperature na kojima se odvija
kružni proces. Što je temperatura predaje toplote viša i što je temperatura oduzimanja toplote niža,
iskoristivost plinske turbine je veća. Ograničavajući faktor najviše radne temerature procesa je
kvalitet materijala od kojeg su izradjene lopatice koje su najopterećeniji dijelovi plinske turbine.

Ulazna temperatura se kreće obično oko 700 do 800oC, dok se za turbine namijenjene povremenom
radu dozvoljavaju temperature do 1000oC. Cilj je tehnloškim razvojem, a osobito primjenom
specijalnih keramičkih materijala, dostići temperature do 1500oC.

Usporedba kombinovanih energetskih sistema

Zajednička osobina svih kombinovanih energetskih sistema je da istovremeno proizvode električnu i

toplotnu energiju u određenom omjeru, ovisno o tehničkim mogućnostima i potrebama potrošača.
Taj omjer se kod energetskih potrošača u procesnoj industriji ne mijenja bitno tokom vremena, jer je
definisan uglavnom njihovom strukturom i ovisi o zahtjevima proizvodnog procesa.

Ta činjenica donekle olakšava izbor optimalnog energetskog sistema u takvim slučajevima, uz uslov
da je što tačnije utvrđen omjer energije za električne i toplotne potrošače. Naime, energetski sistem
je bolje izabran što je razlika između spomenutog omjera proizvodne i potrošačke strukture manja, a
upravo tome treba težiti u fazi planiranja i projektovanja, ali i u samoj eksploataciji.
- Energetski sistem sa parnim ciklusom

• mogu se koristiti gotovo sve vrste goriva;

• troškovi održavanja su relativno mali;

• vrlo dobre karakteristike u uslovima djelimičnog i promjenjivog opterećenja;

• relativno mala buka;

• pogonske karakteristike vrlo malo ovise o okolnoj temperaturi;

• veliki dio postrojenja prikladan za vanjsku montažu;

• potreban je relativno veliki prostor za ugradnju.

• Energetski sistem sa plinskom turbinom

• kompaktna izvedba i mali prostor za ugradnju;

• brzo puštanje u rad;

• dobro prilagodjavanje naglim promjenama opterećenja;

• mali vlastiti utrošak pogonske energije;

• kratko vrijeme za izvedbu montažnih radova;

• osjetljivost na kvalitet pogonskog goriva.

• Energetski sistem sa dizel motorom

• prikladan za autonomne energetske sisteme manje i srednje snage;

• veći investicioni troškovi po jedinici ugrađene snage u odnosu na sisteme sa parnom

protutlačnom i plinskom turbinom;

• vrlo dobro prilagođavanje uslovima djelimičnog opterećenja, te mogućnost održavanja

optimalnih režima uz uključenje ili isključenje iz pogona pojedinih jedinica, ovisno o
opterećenju;

• kompaktna izvedba i mali prostor za ugradnju

• veća emisija azotnih oksida (NOx);

• veće vibracije i buka;

• mogućnost ugradnje u neposrednoj blizini potrošača, čime se smanjuju prenosni gubici;

• brzo puštanje u pogon i preuzimanje punog opterećenja;

• prikladnost za fazno proširenje kapaciteta dogradnjom novih jedinica, čime se omogućava

uskladjivanje pogona sa optimalnim uslovima opterećenja.