Hutba - povratak u buducnost 1 i 2!
ugodne naslonjace skupih i brzih vozova, sa smjernim
Piše: Edin Tule, 27.10.2016.
Datum: 09.12.2016
Piše: Edin Tule
Hvala Allahu Gospodaru svih sedam nebesa kao
glavnog prostora penetracije naših misli, emocija i
ambicija! Salavat i selam na Muhammeda,
alejhiselam kojeg je Allah zavolio i naredio svim
svojim melekima da ga vole, učeći nas da se proces
voljenja svjesno otpočinje, svjesno razvija i svjesno
zaustavlja! Svjedočim da je Jedan Allah i da je
Muhammad Njegov Poslanik!
S imenom Allaha, Svemilosnog, Milostivog!
Drage džematlije!
“…nista nije neophodnije ljudima iznijeti pred oci
koliko izvjesne stvari cije postojanje nije ni dokazivo
ni vjerovatno, ali koje, bas time sto ih posteni i
savjesni ljudi donekle tretiraju kao postojece, bivaju
dovedene korak blize postojanju i mogucnosti da se
rode.” ALBERTUS SECUNDUS
Toplo februarsko sunce stidljivo je prosijavalo svoje
svilene zrake kroz razgolicene visoke zimske krosnje,
drazeci i golicajuci lica mnostva ljudi koji su,
omamljeni neocekivanom toplotom, zadovoljno setali
parkom sa svojim razdraganim malisanima. Djeca su
jednako uzivala uzrokujuci pometnju golubova svojim
rukicama i visokim veselim kricima. Par djecaka se
utrkivalo koristeci glisere na daljinsko upravljanje u
obliznjem jezeru, slikovito odrazavajuci covjekovu
iskonsku zelju da kontrolise stvari sa daljine. Dvoje
staraca na drvenoj klupi, uprtih zivih ociju u djecije
igrarije na zelenoj povrsini, tiho je zamisljalo novu
zoru svoga zivota.
U parku nije bilo pseceg izmeta, ispraznjenih pivskih
boca, bacenih opusaka, niti neukusno razgolicenih
tijela na obliznjim trafikama, i kao da je bas zbog toga
Sunce jace sjalo, drvece obilnije davalo oksigen, i
cijela priroda ljepse mirisala… A sto je najvaznije, nije
bilo tamnih sjenki neizvjesnosti na ljudskim licima,
crtanih bojom straha od bezglave buducnosti.
Prisutni ljudi su zracili zadovoljstvom i sigurnoscu koje
se nekad moglo vidjeti samo na licima poslovnih ljudi
u dobro stojecim zemljama, udobno zavaljenih u
pogledima koji su listali otvorenu knjigu prirode.
I ovog popodneva, u istom parku, nekoliko ukusno
odjevenih mladica, cija su zivopisna lica mamila
sunceve zrake da im okupa nevine oci, zivo je
razmjenjivala utiske toga dana. Gorili su od zelje da
provjetre vrtloge svojih misli, ali i oplemene jedni
druge, i mozda su zbog toga nesebicno razmjenjivali
svoj umni sadrzaj. Materijala je bilo mnogo.
Adnan, najstariji medju njima, je, svakog petka,
obicavao klanjati u Ali-pasinoj dzamiji pretvarajuci se
u zedno oko i uho, koji bi poput magneta privlacili
svaku prikazanu sliku ili izgovorenu rijec hatiba, inace
doktora elektrotehnike. Na bijelom pokretnom
ekranu, koji je elegantno pokrivao prostor iznad
mihraba, ljudi su imali priliku, pored ostalog, vidjeti
zadnji tehnoloski krik Japana kao i primjere njihove
prodorne kreativnosti, koji su podrobno objasnjeni,
vizuelno i verbalno, sa svim detaljima i zakonima
uspjesnog razmisljanja i primjene. Vidno nadahnut
morem informacija Adnan je prenosio svojim
prijateljima, Hamzi, Zijadu i Tariku, detalje verbalnog
plesa koji je vodio predavac. Ovaj mladic nezasitljive
radoznalosti je posebno isticao odusevljenost
najnovijim modelom klima uredjaja. Njegova
prednost se ogledala kroz poseban polozaj unutarnjih
vibrirajucih ”krila” za hladjenje, a koja su preslikana iz
pceline svakodnevnice, dok je ista bila posmatrana
kako u kosnicama podesava svoja krilca, troseci
manje energije, vrseci manje zamaha, a ipak
uspjesnije hladeci pohranjeni med u savrseno
oblikovane celije. Prenoseci utiske glasom koji je
vibrirao od intelektualnog uzbudjenja, Adnan je
priznao svoje odusevljenje kada je hatib objavio da je
pocetna tacka razmisljanja ove inovacije bila
Kur´ansko poglavlje ”Pcela ”.
Zraceci zdravljem, radoscu, ljepotom i snagom, grupa
prijatelja je plijenila paznju posjetioca parka, koji su
gotovo slucajno, nastojali sjesti na travnjak u njihovu
nesposrednu blizinu, usmjeravajuci svoja cula u
pravcu odakle su dolazili njihovi glasovi.
Najmladji medju njima, Hamza, je bio upitan da
prenese utiske sa hutbe iz Begove dzamije. Govorio
im je o mladom hatibu, doktoru sociologije, i o
izlozenoj hutbi na temu ”Razliciti modeli
implementiranja serijata u multi-etnickim drustvima
”, uzimajuci za bazu komparacije Malezijski model.
Hamza je, svojim privlacno pucketavim glasom,
opisivao zadovoljne reakcije dzematlija koji su imali
priliku na ekranu vidjeti visoke, elegantne nebodere,
moderne trgovacke centre, luksuzne hotele, elitne
fabrike, aerodrome sa prozracnim prostorijama,
ukusno uredjenim i prvenstveno namjenjenim za
obavljanje namaza – kreativne duhovne pauze koja se
pokazala kao stimulans produktivnosti.
Masta okupljenih mladica, podstaknuta Hamzinim
glasom, je bila aktivirana, te su se u njoj smjenjivale
slike raznih BiH drzavnih institucija sa njihovim
predvodnicima na plemenitoj sedzdi.
Nestrpljivi Tarik, neuspjesno pokusavajuci savladati
bujicu rijeci koje su navirale, potvrdio je da su se i
ovog petka u Mostaru u svim dzamijama odazvale
mnogobrojne dzematlije dzume namaza na ucesce u
projektu ”Jedna marka – jedna institucija”, koji je
pokrenuo Reis, pozvavasi sve muslimane BiH da
svakog petka pri izlasku iz dzamije doniraju jednu
marku. Uzimajuci u obzir da dzamije svakog petka,
sirom BiH, posjeti preko 100 000 klanjaca, to je
znacilo svakog zadnjeg petka u mjesecu fond od
novih 400 000 maraka za izgradnju nove institucije,
novih omladinskih centara, lijecilista, rehabilitacionog
centra, privatnih univerziteta, fabrika...itd.
Tarik je, sa neskrivenom zahvalnoscu u ocima,
spominjao genijalnu jednostavnost ove pokrenute
ideje, isticuci vjesto nametnuti osjecaj zajednistva i
bratske ljubavi -jednim potezom - ujedinivsi sve
muslimane BiH u radu za jedan projekat.
-”Jasno kao dan! Ako hoces osigurati zajednistvo i
ljubav medju ljudima ucini ih da rade za istu stvar!” –
metodicno je zakljucivao Hamza.
Zijad, izrazito visok mladic, prodornog ali osjecajnog
pogleda, je svakog petka dolazio iz Travnika da se
nadje sa prijateljima i, u toplini uvazavajuceg
prijateljskog okruzenja, razmjeni dragocjena iskustva.
Govorio im je o hutbi koju je izlozio ekspert za
kreativne studije, a koja je bila narucena od strane
asocijacije stocara cije su ovce, uprkos hajkama na
vukove, uveliko stradale. Ljudi su postavljali zamke,
pucali na njih, trovali meso, zapinjali bodljikavu zicu,
precesto uzrokujuci trovanje samih ovaca, hvatajuci u
zamke ovcije, ali i nestasne djecije nozice, troseci jako
puno vremena na neuspjesne hajke, dok bi vukovi
uvijek nalazili puta do ovcijeg mesa. Cijela grupa je sa
nestrpljenjem cekala da cuje sadrzaj hutbe,
naslucujuci genijalno rjesenje.
Zijad je sa veselim smjeskom opisivao pozitivno
iznenadjena lica ispacenih travnickih seljaka kada im
je hatib predocio rjesenje koje je vec sa uspjehom
bilo aplicirano, u slicnim okolnostima, na australskim
pasnjacima, a ogledalo se u infiltraciji par ratobornih
Lama medju stado ovaca. Uspjesna adaptacija Lama u
ovcije okruzenje je bila zagarantovana posto Lame
pripadaju porodici ovaca, jednako se hrane, slicnog
su izgleda, iako malo krupnije i ratobornije, sa
odlucnim zastitnickim stavom prema strasljivim i
kolebljivim rodjacima. Vukovi bi, ne naviknuti na
otpor, odlucnost i agresivnost cetveronosca koji nosi
bijelo runo, vidno zbunjeni odustajali od napada na
stada.
-”Na taj nacin, ustedjen je ogroman neproduktivan
trud, rizik trovanja ovaca, upadanja u zamke djece je
sveden na nulu!” – ekonomicno je zakljucivao Zijad. -
”I ne samo to, ljudi su se upoznali sa neindiferentnim
i odlucnim Lamama, naucivsi ponesto od njih i za
sebe.” – uz mudar smjesak je dodao Adnan.
Cetvorica prijatelja su se kasnije rastala uz par sala i
izrazenom zeljom za ponovni susret u iduci petak,
odlazeci svaki na svoju stranu, sigurno i odlucno
gazeci povrsinu ove malene planete. Visoko na nebu,
iznad njihovih glava, iznad uzdignutih krosnji
postojanih drveca u parku, oblaci su smisleno vodili
neobicnu igru formi, i samo pronicljivo oko je u toj
igri moglo prepoznati jasno ispisanu poruku: ” ...one
koji budu vjerovali i dobra djela cinili sigurno cemo
namjesnicima na Zemlji uciniti.” A Allah ne krsi svoje
obecanje.
Drugi dio hutbe:
Hvaljen i veličan je Jedan Allah koji daje dokaze u
raznovrsnosti jezika naših, a salavat i selam je na
najboljeg čovjeka! Svjedočim da je samo Allah
Gospodar dostojan klanjanja i da je Muhammed,
alejhiselam, poliglota svih jezika ljubavi i njen najbolji
učitelj!
Novootvoreni ”Centar za preodgoj obmanjivaca”
plijenio je radoznalost kako turista tako i domaceg
stanovnistva. Centar je bio zatvorenog tipa i
zauzimao je jedno cijelo uzvisenje van grada, a
sacinjavali su ga kompleksni blokovi koji su bili
zatvoreni unutar visoko podignutih, mahovinom
obraslih zidina, iznad kojih su se vjecito mogle vidjeti
vrane i lesinari u svom kruzenju, privuceni
neugodnim mirisom mrtvih srca. U svakom bloku su
se nalazili obmanjivaci razlicitih profila.
Posjetioce bi vodici, obicno, prvo upoznali sa
zgradom na kojoj je pisalo ”Vjerski sluzbenici”, gdje
su preodgajani mnogi imami, odredjen broj profesora
medresa, islamskih fakulteta, vodeca vjerska lica....
Svi su imali posebne sobe gdje bi bivali prikladno
disciplinovani. Prolazeci pored njihovih soba,
vaspitaci bi objasnjavali radoznalim posjetiocima
psihologiju tih ljudi slijedecim rijecima:
”Cijenjeni gosti, ovdje imate priliku da vidite ljude koji
su se pretezno odlucivali za svoje zivotne pozive
bjezeci od motika i vila sa ocevih zahtijevnih njiva,
zudeci za lahkom zaradom i nezasluzenim ugledom.
Ljubav prema materiji, koje su se nastojali domoci po
svaku cijenu, izoblicila ih je duhovno i fizicki. Razlicite
spijunske organizacije su u njima prepoznavale
lojalne saradnike te ih angazirale u svoje interese a
protiv vlastitog naroda. U pocetku ih je tesko bilo
prepoznati, posto je narod slijepo vjerovao njihovim
odorama (ahmedija i dzuba) i slatkorjecivim
citiranjima tekstova islama, sa kojima su, u
prakticnom zivljenju, mnogi, bili u zavadi. Ali nam se
Allah smilovao i pomogao nam da prozremo njihove
prljave namjere, prepoznamo njihovu skrivenu
mrznju prema svom narodu te ih onemogucismo u
njhovim destruktivnim aktivnostima.”
Gosti su pomno slusali strpljive i iscrpne vaspitace
posmatrajuci ovu organizovanu bandu kako nervozno
grize svoje ahmedije, unezvjereno sarajuci ocima
okolo, kao da pogledom hoce da naprave neki zapis
protiv ovih ljudi. Pogled jednog od gostiju se susreo
sa pogledom koji je podsjecao na smrtno preplasenog
vuka, u cijoj dubini krvavih ociju je mogao vidjeti
odraze ljudi koje je isti decenijama uhodio. Kasnije
mu je receno da je to jedan od muftija.
U drugoj prostoriji, iza resetaka, nalazilo se vodece
vjersko lice i njegov zamjenik, koji je, kao za sebe,
pokunjeno govorio:
-“Vazda sam govorio da su nase hadzije govna i ta
govna smo godinama vodili na hadz, a sad ustase
protiv nas. Govna, dabili govna...” – ponavljao je.
To vodece lice je vispreno prilazilo resetkama, i sa
nastimanim glasom briznika govorilo:
-”Ako nekog interesuje sta se govorilo na svjetskim
forumima, sve cu vam ispricati! Nemojte misliti da to
nisam htio podjeliti sa svojim narodom zato sto
mislim da je nepopravljivo nelogican! Taman posla!!
Imam ja gotove prijedloge za izgradnju elitnih
islamskih centara koji ce svojim ambijentom i
sadrzajem zasjeniti sva kina, kafane i
diskoteke...samo mi dajte jos jedan mandat!"
Gosti su malo poslije presli u zgradu na kojoj je pisalo
”Zabavljaci”, a gdje su boravili najnekorisniji clanovi
drustva koji su se, sve donedavno, uspjesno
predstavljali kao - velika nuznost. Gosti su imali priliku
vidjeti vaspitaca kako pita cijelu skupinu pjevaca i
muzicara:
-”Sta cete odgovoriti na Sudnjeme danu kada budete
upitani sta ste radili na dunjaluku? Hocete li reci
”Pjevali smo, svirali smo?”
Odgovarali su:
-” Necemo! Reci cemo, mi smo se pokajali i pjevanje
prepustili pticama, a muziku prirodi jer je priroda
puna lijepih zvukova."
Vodic je objasnjavao gostima psihologiju i ove
skupine govoreci:
”Ovi ljudi neodoljivo podsjecaju na lik iz price o lisici i
lavu u kojoj lisica ubjedjuje lava da je ona Bogom
dana da uspostavlja sklad u sumi i da je sve zivotinje
silno postuju. Da bi uvjerila lava u ispravnost njenih
navoda poziva ga da podje sa njom kroz sumu i uvjeri
se vlastitim ocima. I tako kroceci kroz sumu, gdje lija
ide naprijed a lav iza, sve zivotinje su im se sklanjale
sa puta ostavljajuci prolaz liji samo zato sto je
lukavoscu uspjela povesti za sobom blentavog lava,
koji u ovom slucaju predstavlja naivne mase, dok lija
simbolizira lukave zabavljace (ali i politicare) pod
plastom svirke i muzike. Hvala Allahu nasa masa je
osvjescena, a lije tamo gdje im je mjesto.”
Jedan od posjetilaca je upitao:
- ”I sta ce od njih biti poslije?” -”Nudimo im, kao i
imamima, cjeloukupan program prekvalifikacije. U
slucaju da odbiju prekvalifikaciju u nesto drustveno
korisnije, salju se na prinudan rad."
Naredna zgrada je imala natpis ”Kuriri”, i tu su se
nalazili prevodioci, tumaci, i cijeli niz obrazovanih
domacih ljudi koji su objerucke radili za bivseg
medjunarodnog okupatora, obavljajuci za njih sitne
birokratske poslove, prevodeci im domacu stampu,
izjave nasih ljudi, obavjestavajuci ih o njihovom
rejtingu u drzavi - jednom rijecju - pomazuci im da
drze zemlju okupiranom.
Neko od gostiju je upitao:
-”Nije li njihov, ne bas najsretniji, angazman bio
rezultat loseg ekonomskog stanja u drzavi u
proteklom periodu?”
ciljem da shvate da nije sve u matematici i licnoj
racunici. – ponovo je objasnio vaspitac.
Ljudi su pred kraj dana napustali centar vidno
zamisljeni o razlicitim kategorijama ljudi koji su im
predoceni zajedno sa njihovim sudbinama. Kristalno
jasno su shvatali zbog cega su svakodnevno u
namazima najmanje 17 puta izgovarali molbu ”uputi
nas na pravi put”, utjecuci se od lutanja po mnostvu
umnih corsokaka u koji su mogli zabasati svakim
novim korakom, novom mislju ili novom sekundom.
"Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro
čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je
odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On
vas savjetuje." (En-Nahl, 90.)
Ustanite na namaz, Allah vas milošću obasuo!

-”To i nije valjano opravdanje za medvjedju uslugu

svom narodu, priznacete, dok se u opisu njihovog
posla naziru sve klice buducih uhoda i spijuna. Oni
borave ovdje, na nasoj ustanovi, jedan dio vremena
dok ne shvate i ne prihvate kljucnu razliku izmedju
licnih i kolektivnih interesa, individualne i kolektivne
svijesti. Sve dok se to ne desi, oni ostaju korozivan
element za nase drustvo. Na kraju krajeva, svijetu
treba odaslati poruku kako da tretira intelektualce
koji svoje znanje koriste iskljucivo u umnozavanje
licnih prihoda – iscrpno je objasnio vaspitac.

U zadnjem bloku, sa natpisom ”Neupuceni”, su se

nalazili prakticni muslimani koji su uslijed nedostatka
osnovnih ljudskih vrijednosti, svojom sebicnoscu i
ogranicenoscu, opterecavali ideju islama. Posjetioci
su radoznalo pitali:

”A za sta ce im digitroni u rukama?”

-”Zato sto su praktikovali islam samo da umnoze sto

vise dobrih dijela, ne osvrcuci se na precesto
probudjeni inat, trenutno dusevno stanje ili potrebe
ljudi. Nazivali su odsutno selam istovremeno
racunajuci da li ce za isti imati deset, dvadeset ili
punih trideset sevapa, isli su u dzamije na namaz da
bi druge muslimane mogli gordo gledati, na hadzu bi
se laktali za sevape uzrokujuci cesto gusenje na
stotine hodocasnika pa i svoje vlastito. A digitrone
smo im dali da pokusaju izracunati vlastitu glupost, s