1

1. UVOD
1.1 Povijesni razvoj parnih turbina
Prvi prototip aksijalne akcijske parne turbine s jednim stupnjem i s divergentnim sapnicama (slika 1.1)
predložio je 1883. godine švedski inženjer i matematičar Gustaf de Laval. U ovoj turbini ekspanzija
pare se odvijala samo u mirujućim sapnicama i to u samo jednom stupnju od početnog do izlaznog
tlaka, za što su bile potrebne jako velike brzine strujanja na izlazu iz sapnica. Pošto za najučinkovitije
korištenje kinetičke energije te struje pare moramo imati obodnu brzinu na lopaticama rotora koja je
trebala biti polovica izlazne brzine pare, radilo se je o jako velikim brzinama vrtnje. Tako na primjer
za najmanju de Lavalovu parnu turbinu s promjerom rotora od 100 mm i snagom od 2.5 kW imamo
brzinu vrtnje od oko 500 s-1 (30.000 min-1). Snaga najveće parne turbine koju je konstruirao de Laval
nije prelazila 500 kW. Uza sve to, njegove turbine su imale vrlo niski stupanj djelovanja.

Svega godinu dana iza de Lavala, Charles Parsons, engleski inženjer, je 1884. godine predložio
reakcijsku parnu turbinu s više stupnjeva u kojoj se ekspanzija pare odvija u više uzastopnih stupnjeva,
umjesto ukupne ekspanzije u jednom stupnju kod de Lavalove turbine. Ekspanzija se nije odvijala
samo u statorskim lopaticama, već se je nastavljala u rotorskim lopaticama (slika 1.2). Brzine strujanja
su sada bile mnogo manje, kao i potrebna obodna brzina.

Krajem 19. stoljeća je počela značajnije rasti proizvodnja turbina, što je bilo povezano s razvojem
električnih strojeva, prije svega generatora. Parne turbine počele su se sve više koristiti za pogon
brodova i električnih generatora u termoelektranama.

Početkom 20. stoljeća, između dva svjetska rata gradile su se parne turbine sa snagom od 50.000 kW s
brzinom vrtnje od 1500 min-1 te s parametrima pare na ulazu u turbinu: p = 2.85 MPa i T = 400 oC.

tlak pare
apsolutna brzina pare

Razvijeni pogled
za presjek A-A

Gustaf de Laval (1845 - 1913)

Slika 1.1 de Lavalova akcijska turbina s jednim stupnjem

1 - vratilo, 2 - disk rotora, 3 - lopatice rotora, 4 - sapnice statora, 5 - kućište, 6 - odvod ispušne pare

Polovicom 20. stoljeća, iza 2. svjetskog rata, započela je gradnja sve većih turbina. Rasle su snage
turbine i parametri pare na ulazu u turbinu. Krajem 20. stoljeća snage parnih turbina sa zajedničkim
vratilom dosezale su do 1.2 GW s tlakom pare do 23.5 MPa i temperaturom do 540 oC.
 2

Ulaz pare

Izlaz pare
Sir Charles Parsons (1854 - 1931)

Slika 1.2 Reakcijska parna turbina s više stupnjeva

1 - kućište, 2 - bubanj rotora, 3 - ležaj, 4 - statorske lopatice, 5 - rotorske lopatice

1.2 Glavni dijelovi i konstrukcija turbina

Parna turbina je pogonski stroj u kojemu se potencijalna energija pare pretvara u mehanički rad vrtnje
vratila rotora.

Svaka turbina sastoji se iz mirujućih (fiksnih) i pokretnih dijelova. Dio turbine koji se sastoji iz
mirujućih dijelova nazivamo stator, a onaj od dijelova koji se vrte nazivamo rotor. Na slici 1.3
prikazana je karakteristična konstrukcija jedne kondenzacijske parne turbine snage 50 MW za početne
parametre pare od 8.8 MPa pri 535 oC (slika 1.3). Turbina ima sastavljeni rotor. Početnih 19 diskova,
koji rade u području visoke temperature. iskovano je zajedno s vratilom turbine, a posljednja tri diska
su navučena na vratilo. Zbog opasnosti da zbog termičkih dilatacija na visokim temperaturama ne
dođe do olabavljivanja diskova, na tim temperaturama se ne koriste diskovi koji se navlače na vratilo
rotora. Kovana izvedba zadnja tri diska iziskuje da sirovi otkivci budu mnogo većih dimenzija od
konačne izvedbe.

Kombinacija kaskada lopatica statora sa statorskim lopaticama fiksiranim na gnijezdo lopatica ili na
dijafragmu, zajedno sa pokretnom kaskadom rotorskih lopatica pričvršćenim na prvi nizvodni disk
rotora, čini stupanj turbine. Put pare (ili općenito put strujanja) prikazane turbine sastoji se iz 22
stupnja turbine, od kojih se prvi stupanj naziva regulacijskim, dok se prvi sljedeći disk naziva prvi
neregulacijski stupanj. Svi ostali stupnjevi, osim zadnjega, nazivaju se među-stupnjevi.

Pri strujanju pare kroz lopatice statora u pažljivo oblikovanim prolazima među lopaticama dolazi do
ubrzavanja struje. Lopatice izlaznu struju usmjeravaju u odgovarajućem smjeru, kako bi struja pare uz
čim manje gubitke bez sudara ušla u kanale među pokretne lopatice rotora. Struja pare zbog promjene
smjera i brzine inducira silu koja pokreće disk i vratilo turbine.

Duž struje pare, od prvog do zadnjeg stupnja, tlak pare se smanjuje, a njen specifični volumen
značajno se povećava. Zbog toga je prema zadnjim stupnjevima potrebno povećavati protočni presjek
kaskada lopatica, tako da se pribjegava povećanju dužine statorskih i rotorskih lopatica i povećanju
srednjeg promjera na stupnju turbine.

Rotor turbine na svom slobodnom kraju ima pričvršćeno vratilo koje nosi trnove sigurnosne sklopke
(osjetnici pobjega turbine). Ovi trnovi mogu djelovati kao brana dovodu pare ako brzina vrtnje rotora
za 10 do 12% prekorači nazivnu brzinu vrtnje turbine. Time se turbina štiti od razlijetanja.

Spojeni kraj vratila putem elastične spojke pogoni glavnu pumpu ulja. Usisna cijev glavne pumpe
spojena je na uljnu kadu prednjega ležaja turbine.
 Slika 1.3 Uzdužni presjek kroz kondenzacijsku parnu turbinu snage 50 MW
1 - rotor turbine, 2 - kućište turbine, 3 - radijalni i aksijalni ležaj, 4 - radijalni ležaj, 5 - regulacijski ventil, 6 - sapnički prsten, 7 - bregasto vratilo,
8 - servomotor, 9 - glavna pumpa ulja, 10 - regulator brzine vrtnje, 11 - razvodnik, 12 - kućište prednjeg ležaja, 13 - uređaj za sporo okretanje
rotora, 14 - spojka, 16 - navučeni disk, 17 - pokretne lopatice, 18 - dijafragme, 19 - jarmovi dijafragmi, 20 - prednji kraj brtvenih jarmova, 21 -
spojna cijev (od glavnog ventila do regulacijskog ventila)
3
 4
Glavna pumpa ulja dobavlja ulje u sustav podmazivanja ležaja turbine i generatora pri tlaku od 0.15
MPa te posebna pumpa dovodi ulje u sustav regulacije brzine vrtnje pod tlakom od 2 MPa. Osjetnik
brzine vrtnje je povezan s regulacijom maksimalne brzine vrtnje (zaštita od pobjega).

Stator turbine ima kućište sa zavarenim kaskadama statorskih lopatica u otvorima kućišta s
regulacijskim ventilima. Stator unutar sebe ima krajnje brtve na mjestima prolaska vratila van kućišta,
jarmove dijafragmi i same dijafragme s njihovim brtvama. Kućište turbine je obično podijeljeno
horizontalnom ravninom na gornji i donji dio. Ponekada je kućište vertikalnom ravninom podijeljeno
dodatno na prednji, srednji i ispušni dio. Prednji dio kućišta je lijevan, dok srednji i ispušni dijelovi
mogu biti u zavarenoj izvedbi.

Kućišta turbinskih ležaja također pripadaju statorskom dijelu turbine. Prednje kućište turbine sadrži
glavni odrivni ležaj, dok stražnji ležaj nosi rotore turbine i generatora. Prednje kućište se oslanja na
temeljnu ploču i po njoj slobodno klizi pri termičkim dilatacijama. Stražnje kućište je vezano na
ispušni priključak pare, koji mora ostati nepomičan i čini točku sidrenja turbine.

Prednji dio kućišta turbine spojen je s kućištem prednjeg ležaja na način da se zbog termičkih
dilatacija jedan dio može pomicati zajedno s drugim, ali da se pritom održava pravac osi rotora i iste
aksijalne zračnosti među dijelovima. To je posebno važno jer prednji ležaj sadrži aksijalni (odrivni)
ležaj koji preuzima aksijalnu silu na rotoru turbine. Kada je odrivni ležaj smješten u prednji dio
kućišta turbine, rotor je opterećen na vlak, tako da se njegova elastična linija isteže i poravnava, čime
se otklanja uzrok poprečnih vibracija rotora.

Stražnji ležaj turbine ima ugrađen uređaj za sporo okretanje rotora turbine pri startanju i zaustavljanju
turbine. Ovaj uređaj se sastoji iz elektromotora i pužnog prijenosnika. Pužni vijak je na vratilu
elektromotora, a pužno kolo pričvršćeno je na među-vratilu. Para se u početku startanja turbine polako
dovodi kako bi se kućište i rotor zagrijali blizu radne temperature. Sve to vrijeme rotor se polako vrti,
kako bi mu se termičke dilatacije izjednačile po opsegu i kako se rotor ne bi deformirao. Dovodom
većeg protoka pare raste moment na rotoru turbine i uređaj za sporo zakretanje turbine se oslobađa na
način da se spojni zupčanik otkloni i izađe iz zahvata s pužnim kolom te oslobodi rotor. Rotor nakon
toga ubrzava do nazivne brzine vrtnje.

Sustavi automatske regulacije i podmazivanja biti će pojašnjeni kasnije u poglavljima 9 i 10. Ovdje će
biti navedeni samo glavni dijelovi sustava regulacije. To su prije svega četiri ventila za regulaciju
dovoda pare u turbinu. Posebni uređaj brine se za otvaranje ili zatvaranje ventila jedan po jedan, kako
bi se smanjilo prigušivanje (i gubitak energije) a dijelom otvorenim ventilima. Uvijek je samo jedan
od ventila dijelom otvoren, dok su ostali ili potpuno otvoreni ili zatvoreni, ovisno o potrebama
regulacije. Ovaj način regulacije naziva se sustav za regulaciju privodnih sapnica. Pored toga imamo
uređaj za zaštitu turbine od pobjega (prevelike brzine vrtnje).

Najveći dio sadržaja topline u vodenoj pari odvodi se u kondenzatoru turbinskog postrojenja. Ovaj se
gubitak može smanjiti ako parcijalno oduzimamo paru iza različitih stupnjeva turbine i koristimo je za
zagrijavanje napojne vode koju vodimo u generator pare.

1.3 Termodinamički proces parno-turbinskog postrojenja

Najjednostavnije parno-turbinsko postrojenje (slika 1.4) sadrži napojnu pumpu 1, generator pare 2,
pregrijač pare 3, parnu turbinu 4, kondenzator 5 i električni generator 6. Postrojenje koristi vodenu
paru kao radni medij.

Kada bi postrojenje bilo izvedeno bez pregrijača pare, do turbine bi dovodili zasićenu paru. U tom bi
slučaju naš proces bio najbliži Carnotovom procesu s dovodom topline pri konstantnoj temperaturi za
isparavanje vode i odvodom topline pri konstantnoj temperaturi za kondenzaciju pare u kondenzatoru.

T-s dijagram Carnotovog procesa za vlažnu paru prikazan je na slici 1.5. Linija 3-4 u dijagramu
prikazuje adijabatsku kompresiju vlažne pare do pune kondenzacije u posebnom kompresoru, linija 4-
 5
1 prikazuje isparavanje vode u generatoru pare, promjena 1-2 je adijabatska ekspanzija u turbini, a
linija 2-3 je parcijalna kondenzacija pare u specijalnom kondenzatoru.

Slika 1.4 Shema termoelektrane Slika 1.5 T-s dijagram Carnotovog procesa s
1 - napojna pumpa, 2 - generator pare, 3 - pregrijač vlažnom parom
pare, 4 - turbina, 5 - kondenzator, 6 - električni
generator

Ako specifični dovod topline q1 i specifični odvod topline q2 u ovom procesu izvodimo pri
konstantnom tlaku, možemo naći teorijske vrijednosti za q1th i q2th:

q1th = h1 − h4

q2th = h2 − h3

Specifični korisni teorijski rad procesa će biti:

w = q1th − q 2th = (h1 − h4 ) − (h2 − h3 ) = (h1 − h2 ) − (h4 − h3 ) = wexp − wcomp

1424 3 1 424 3
wexp wcomp

gdje na desnoj strani imamo razliku specifičnog rada ekspanzije i specifičnog rada kompresije (po 1
kg vlažne pare).

Rad kompresije vlažne pare višestruko premašuje rad kompresije vode. Kako se u jednadžbi za rad
kompresije koristi volumen na usisu u kompresor, volumen vode je mnogo manji od volumena pare,
tako da je rad kompresije za vodu mnogo manji od onoga za paru. Tako na primjer za adijabatsku
kompresiju vlažne pare od tlaka 0.1 MPa na tlak 3 MPa, pri kojoj para u potpunosti kondenzira,
potreban specifični rad od 455 kJ/kg. S druge strane, za kompresiju vode na istom rasponu tlaka, od
stanja zasićene tekućine pri tlaku 0.1 MPa na tlak od 3 MPa potrebno svega 2.75 kJ/kg što je 165 puta
manje nego za kompresiju pare.

Zbog toga se u parno-turbinskim postrojenjima ne koristi približavanje Carnotovom procesu na način

da se vrši kompresija pare da bi izvršili njenu potpunu kondenzaciju. Umjesto toga koristimo potpunu
kondenzaciju pare u kondenzatoru i na taj način dobivamo Rankineov proces. Shema takvoga
postrojenja s Rankineovim procesom prikazana je na slici 1.4, a T-s dijagram Rankineovoga procesa
prikazan je na slici 1.6. U T-s dijagramu je s a'a prikazana adijabatska kompresija vode u napojnoj
pumpi, ab je grijanje vode do zasićenja (do točke vrenja), bc je isparavanje vode u isparivaču
generatora pare, cd je pregrijavanje pare u generatoru pare, de je adijabatska ekspanzija u turbini i ea'
je kondenzacija ekspandirane pare u kondenzatoru.

Proces zagrijavanja vode do zasićenja, isparavanja vode i pregrijavanja pare odvija se pri konstantnom
tlaku (ako zanemarimo gubitke strujanja). Zbog toga je ukupno dovedena specifična količina topline
(površina 1abcd21 u T-s dijagramu) jednaka razlici specifičnih entalpija na cijelome procesu, tj.:

q1 = h0 − h fw
 6

Slika 1.6 T-s dijagram idealnog procesa parno-turbinskog postrojenja (Rankineov proces)

gdje se indeks 0 odnosi na stanje na ulazu u turbinu (na kraju pregrijavanja), a indeks fw (feed water)
na napojnu vodu.

Odvođenje topline iz procesa odvija se u kondenzatoru, gdje se ona kondenzira pri konstantnom tlaku i
predaje specifičnu toplinu q2 rashladnoj vodi. Ova specifična toplina se isto tako može prikazati kao
razlika specifičnih entalpija:

q 2 = hct − h' c

gdje se indeks ct odnosi na stanje na ulazu u kondenzator nakon ekspanzije u turbini, a h'c je specifična
entalpija kondenzata na kraju kondenzacije (zasićena voda).

Teorijski korisni specifični rad procesa po 1 kg vode ili pare jednak je razlici dovedene i odvedene
specifične topline u Rankineovom procesu:

w = q1 − q 2 = (h0 − h fw ) − (hct − h' c ) = (h0 − hct ) − (h fw − h' c ) = wexp − wcomp ( 1.1 )

1424 3 1424 3
wexp wcomp

Na desnoj strani jednadžbe smo premještanjem specifičnih entalpija dobili razliku specifičnog rada
ekspanzije na turbini i specifičnog rada kompresije na napojnoj pumpi.

Termodinamički stupanj djelovanja procesa je jedna omjeru teorijski dobivenog rada iz idealnoga
procesa i dovedene topline:

w (h0 − hct ) − (h fw − h'c ) wexp − wcomp q1 − q2 q

ηt = = = = =1− 2 ( 1.2 )
q1 h0 − h fw q1 q1 q1

Dodavanjem i oduzimanjem h'c u nazivniku jednadžbe (1.2) dobivamo:

(h0 − hct ) − (h fw − h' c )

ηt =
(h0 − h' c ) − (h fw − h' c )
 7

Slika 1.7 h-s dijagram za ekspanziju pare u Slika 1.8 T-s dijagram za stvarnoga procesa
turbini parno-turbinskog postrojenja

Obzirom da je rad potreban za kompresiju napojne vode gotovo zanemariv (manji od 1%) u usporedbi
s radom ekspanzije na parnoj turbini, vrlo često se jednadžba za stupanj djelovanja Rankineovog
procesa svodi na oblik:

h0 − hct H0
ηt = = ( 1.3 )
h0 − h' c h0 − h' c

gdje H0 nazivamo raspoloživi toplinski pad na turbini.

Raspoloživi toplinski pad H0 možemo lako naći iz h-s dijagrama na slici 1.7. Da bi to mogli učiniti,
moramo naći početnu specifičnu entalpiju h0 na presjecištu vrijednosti za početne parametre pregrijane
pare na ulazu u turbinu (najčešće presjecištu linije konstantnoga tlaka p0 i konstantne temperature T0).
Kada u h-s dijagramu povučemo vertikalnu liniju (pri konstantnoj entropiji s) do tlaka pc na kraju
ekspanzije dobivamo liniju adijabatske ekspanzije. Dužina te linije:

H 0 = h0 − hct

predstavlja teorijski rad koji smo za 1 kg pare dobili adijabatskom ekspanzijom na turbini i predstavlja
raspoloživi toplinski pad na turbini.

Vrijednost H0 možemo izračunati. Ako ekspanzija na turbini završava u području pregrijane pare i ako
koristimo svojstva idealnoga plina, dobivamo (za idealni plin):

κ −1
 
κ  p  κ
H0 = 
p 0 v0 1 −   
c
( 1.4 )
κ −1   p0  
 

gdje je κ = 1.3 eksponent adijabate za pregrijanu paru, p0 je tlak na ulazu u turbinu, pc je tlak na kraju
ekspanzije, a v0 je specifični volumen pregrijane pare na ulazu u turbinu.

Proces ekspanzije u turbini je dijelom nepovrativ jer se jedan dio raspoloživog toplinskog pada
pretvori u gubitke, koji se na koncu pretvaraju u toplinu koja se predaje okolišu. Iz tog razloga se
proces ekspanzije na turbini odvija uz povećanje entropije do izlaznog tlaka. Kako se izobara u h-s
 8
dijagramu penje pri povećanju entropije, rad ekspanzije na turbini je manji od teorijskog rada za
adijabatsku ekspanziju (slika 1.7). Iz tog razloga, u T-s dijagramu na slici 1.8 se linija ekspanzija na
turbini otklanja prema povećanju entroppije.

Specifični rad koji su plinovi ekspanzijom predali rotoru turbine naziva se specifični indicirani rad i
on je:

wi = h0 − hc = H i

Stvarni rad koji je ekspanzijom 1 kg pare dobiven na spojci pogonskog vratila turbine naziva se
specifični efektivni rad. Njemu odgovara i efektivni toplinski pad He na turbini.

Omjer indiciranog i raspoloživog toplinskog pada na turbini je relativni indicirani stupanj djelovanja
turbine:

Hi
η ri = ( 1.5 )
H0

Omjer indiciranog toplinskog pada Hi i dovedene specifične topline q1 nazivamo indicirani stupanj
djelovanja parno-turbinskog postrojenja:

Hi Hi H0 Hi
ηi = = = = ηt η ri ( 1.6 )
q1 h0 − h'c (h0 − h'c ) H 0

Indicirani stupanj djelovanja može se prikazati kao omjer indicirane snage Pi i toplinskog toka Q koji
u generatoru pare predajemo radnom mediju:

wi m& Pi
ηi = = ( 1.7 )
q1 m& Q&

Efektivna snaga je snaga Pe koju turbina predaje potrošaču (generatoru) na svojoj spojci i ona je za
snagu mehaničkih gubitaka manja od indicirane snage koju je para predala rotoru turbine. Snagu
mehaničkih gubitaka čini snaga aerodinamičkih gubitaka trenja pri strujanju pare i trenja u ležajevima
te snaga za pogon sve pomoćne opreme turbine, kao što su pumpe ulja, pogon regulatora itd.:

Pe = Pi − Pm

Omjer efektivne i indicirane snage zovemo mehanički stupanj djelovanja turbine:

Pe
ηm = ( 1.8 )
Pi

Teorijska snaga idealne turbine bila:

P0 = m& H 0 ( 1.9 )

Omjer efektivne snage i teorijske snage je relativni efektivni stupanj djelovanja turbine:

Pe Pi Pe
ηre = = = η ri η m ( 1.10 )
P0 P0 Pi
 9
Omjer efektivne snage turbine i toplinskog toka dovedenog generatoru pare je efektivni stupanj
djelovanja turbine:

P PP
ηe = &e = &i e = ηi ηm = ηt η ri η m = ηt η re ( 1.11 )
Q Q Pi

Omjer snage na stezaljkama električnog generatora Pel i efektivne snage Pe je stupanj djelovanja
električnog generatora ηeg:

Pel
ηeg = ( 1.12 )
Pe

Omjer električne snage generatora i teorijske snage turbine zovemo relativnim električnim stupnjem
djelovanja turbinskog postrojenja:

Pel Pe Pel
η rel = = = η re η eg = η ri η m ηeg ( 1.13 )
P0 P0 Pe

Umnožak efektivnog stupnja djelovanja i relativnog električnog stupnja djelovanja zovemo električni
stupanj djelovanja turbinskog postrojenja:

ηel = ηt η rel = ηt ηri η m ηel ( 1.14 )

Kako slijedi iz jednadžbe (1.14), dva su načina kako povećati stupanj djelovanja turbinskog
postrojenja. Jedan od njih je u povećanju stupnja djelovanja termodinamičkog procesa povećanjem
razlike srednjih temperatura dovoda topline u generatoru pare i odvoda topline u kondenzatoru. Drugi
način je u poboljšanju strojeva, tj. u povećanju stupnja djelovanja turbine i električnog generatora i
smanjenju različitih gubitaka na postrojenju.

Tablica 1.1 Snage i stupnjevi djelovanja na turbinskom postrojenju

Naziv Relativni stupanj djelovanja Stupanj djelovanja Snaga

H0
Idealni proces 1 ηt = P0 = m& H 0
h0 − h'c
Hi
Indicirani η ri = ηi = ηt η ri Pi = m& H i = P0 η ri
H0
Efektivni η re = η ri η m ηe = ηt η re Pe = m& H i η m = P0 η re
Električni ηrel = η ri η m ηeg ηel = ηt η rel Pe = m& H i η m η eg = P0 η rel

Pri određivanju stupnja djelovanja turbinskog postrojenja (ili parne turbine) bitno je da se u obzir
uzmu i dodatni gubici topline u generatoru pare, energija za pogon napojnih pumpi, gubitak tlaka i
topline na cjevovodu pare itd.

Indicirana snaga turbine je:

Pi = m& H i ( 1.15 )

Specifični maseni protok, kg/kWh, pare je:

 10
3600 m&
d el = ( 1.16 )
H 0 η rel

Stupanj djelovanja kondenzacijske turbine u pravilu se određuje kao specifična potrošnja topline za
proizvodnju 1 kWh (kJ/kWh) i može se izračunati po jednadžbi:

3600
qel = d el (h0 − h'c ) =
ηel

gdje je h0 specifična entalpija pare, kJ/kg, na ulazu u turbinu, a h'c je specifična entalpija pare, kJ/kg,
na izlazu iz turbine, tj. ulazu u kondenzator.

Pošto je 1 kW = 1 kJ/s, tada je omjer potroška topline po sekundi obzirom na 1 kW proizvedene

električne snage bezdimenzijska veličina:

1
qel = ( 1.17 )
ηel

koja je jednaka recipročnoj vrijednosti električnog stupnja djelovanja.

1.4 Utjecaj parametara pare na stupanj djelovanja idealnoga procesa

Karakter ovisnosti termodinamičkog stupnja djelovanja o parametrima pare u različitim točkama
procesa može se najlakše utvrditi iz analize T-s dijagrama. U ovome slučaju, radi jasnije slike, najbolje
je Rankineov proces zamijeniti Carnotovim procesom.

Dovod topline u Rankineovom procesu dijeli se na dovod topline napojnoj vodi (linija ab na slici 1.6)
do točke vrenja, dovod topline za isparavanje (linija bc) i dovod topline za pregrijanje pare (linja cd) i
izvodi se na različitim temperaturama. S druge strane, odvod topline u kondenzatoru u području vlažne
pare odvija se jednako u Rankineovom i Carnotovom procesu pri konstantnoj temperaturi (linija ea').
Zbog toga je dovoljno, pri zamjeni Rankineovog procesa odgovarajućim Carnotovim procesom,
zamijeniti liniju promjenljive temperature pri dovodu topline u generatoru pare zamijeniti linijom
konstantne temperature Teq (slika 1.6) za dovod iste količine topline, pri čemu će stupanj djelovanja ηC
zamjenskog Carnotovog procesa biti jednak stupnju djelovanja ηt za polazni Rankineov proces (indeks
c odnosi se na kondenzator, a indeks C na Carnot):

Teq − Tc Tc
ηt = ηC = =1− ( 1.18 )
Teq Teq

tako da je:

Tc
Teq = ( 1.19 )
1 − ηt

Utjecaj tlaka pare na ulazu u turbinu

Ako pri istoj temperaturi pregrijanja T0 i istoj temperaturi Tc na izlazu iz turbine (u kondenzatoru)
povećamo tlak pare p0 na dovodu u turbinu, povisiti će se temperatura zasićenja, time i temperatura
isparavanja i ukupno srednja temperatura dovoda topline s ranije Teq na novu vrijednost Teq,1 (slika 1.9).
Po jednadžbi (1.18) to dovodi do povećanja stupnja djelovanja procesa.
 11

T0

Slika 1.9 Usporedba T-s dijagrama idealnih Slika 1.9 Promjena raspoloživog toplinskog pada
procesa pri različitim tlakovima pare na ulazu u H0 ovisno o početnom tlaku p0 pri istoj početnoj
turbinu temperaturi i izlaznom tlaku pc
ab - linija paralelna izobari pc i tangenta na izotermu T0

Kako se povećava tlak na ulazu u turbinu, povećava se i srednja temperatura Teq dovoda topline, no
uskoro se gradijent njenog porasta smanjuje zbog smanjenja udjela topline isparavanja i povećanja
topline za zagrijavanje vode do točke vrenja. Daljnje povećanje tlaka pri zadanim rubnim uvjetima
može još i pogoršati stupanj djelovanja procesa.

Raspoloživi toplinski pad H0 na turbini, tj. brojnik u jednadžbi (1.3)

H0
ηt =
h0 − h' c

povećava se s povećanjem tlaka p0 sve dok tangenta ab na izotermu T0 = const u h-s dijagramu ne
postane paralelna dijelu izobare pc = const (slika 1.10). S daljnjim povećanjem tlaka p0 toplinski pad se
počinje smanjivati (slika 1.11).

Iz h-s dijagrama (slika 1.10) je jasno da specifična entalpija pare h0 na ulazu u turbinu pri T0 = const
smanjuje s povećanjem tlaka p0. To je razlog zbog kojega se najviši stupanj djelovanja radije postiže
pri višem tlaku pare p0 nego pri najvišem toplinskom padu H0.

Kako se može vidjeti iz T-s dijagrama na slici 1.9 i iz h-s dijagrama na slici 1.10, povećanje početnog
tlaka p0 pri konstantnoj temperaturi T0 i konstantnom tlaku ispuha pc uzrokuje povećanje sadržaja
vlage u ispušnoj pari, što uzrokuje smanjenje stupnja djelovanja turbine i eroziju lopatica, o čemu se
više govori u poglavlju 3. Zbog toga, ako je potrebno povećati tlak na ulazu u turbinu, tada se
pribjegava i povećanju temperature, ili se koristi međupregrijanje. Tako na primjer, za kondenzacijsku
turbinu bez međupregrijanja početna temperatura T0 ne smije biti niža od 400 do 435 oC za početni
tlak pare p0 = 3.5 ... 4 MPa i ne smije biti niža od 500 oC za p0 = 9 MPa.

Utjecaj temperature pare

Utjecaj početne temperature pare na termički stupanj djelovanja procesa lako se može odrediti iz T-s
dijagrama. Povećanje početne temperature s T0 na T01 uzrokuje porast prosječne temperature dovoda
topline s ranije Teq na novu vrijednost Teq,1 (slika 1.12) uz zadržanu istu temperaturu Tc za odvođenje
topline. Time se ujedno povećava stupanj djelovanja procesa. Jasno se vidi da je dodatna toplina
prikazana plohom 2dd1212 nad ranijom toplinom 1abcd21, te je zato Teq,1 > Teq.
 12

Slika 1.11 Utjecaj povećanja tlaka p0 na
raspoloživi toplinski pad H0 i stupanj
djelovanja ηt idealnoga procesa pri
konstantnom tlaku ispuha pc = 4 kPa
(d.s.s - suho zasićena para)
Slika 1.13 Utjecaj povećanja temperature T0 na
raspoloživi toplinski pad H0 i stupanj djelovanja
ηt idealnoga procesa pri konstantnom tlaku
ispuha pc = 4 kPa (d.s.s - suho zasićena para)

Slika 1.12 9 Usporedba T-s dijagrama idealnih procesa pri različitim temperaturama pare na ulazu u
turbinu

Ako ekspanzija pare završi u području vlažne pare, povećanje temperature pare na ulazu u turbinu
smanjiti će sadržaj vlage u pari na kraju ekspanzije u turbini. Time se ujedno povećava stupanj
djelovanja procesa i relativni indicirani stupanj djelovanja turbine.
 13
Daljnjim povećanjem temperature na ulazu u turbinu, ekspanzija pare do zadanog tlaka ispuha može
završiti i iznad linije zasićenja pare, tj. u pregrijanom području. U tom slučaju se srednja temperatura
odvoda topline malo povećava. Što smo dalje s ispuhom u pregrijanom području, to je viša srednja
temperatura odvoda topline i time je veće smanjenje stupnja djelovanja. S druge strane, obzirom da su
izobare pri višoj temperaturi strmije, povećanjem temperature dovoda topline će značajnije povećati
korisni rad procesa, više nego je on smanjen povećanjem srednje temperature odvoda topline.

Povećanje početne temperature pare na ulazu u turbinu uvijek povećava stupanj djelovanja procesa-
Jasno se vidi u h-s dijagramu da povećanje početne temperature uvijek uzrokuje povećanje
raspoloživog toplinskog pada (slika 1.13).

Pregrijavanje pare na temperaturu 546 do 565 oC naveliko se koristi u suvremenim elektranama za

povećanje stupnja djelovanja procesa turbinskog postrojenja. Daljnje povećanje temperature
pregrijanja iznad navedenih vrijednosti uglavnom je ograničeno stanjem moderne metalurgije i
iziskuje značajno više troškove gradnje elektrane, posebno zbog primjene visoko legiranih vatrostalnih
čelika u pregrijaču pare, za izradu parovoda i elemenata prednjeg dijela turbine.

Utjecaj tlaka kondenzatora

Tlak pri kojemu se para odvodi iz turbine nakon ekspanzije se često označava i kao tlak kondenzatora
pc. To je ujedno tlak do kojega vršimo ekspanziju pare. Smanjenjem ovoga tlaka snižavamo i
temperaturu Tc pri kojoj odvodimo temperaturu iz procesa. Kako se snižava temperatura isparavanja,
tako se povećava i razlika entropija pri isparavanju. Nastali kondenzat ima tako nešto nižu temperaturu
nego je to bilo ranije, tako da se srednja temperatura procesa dovođenja pare do iste temperature T0
tako da se nekoliko smanjuje srednja temperatura dovoda topline Teq no promjena je vrlo mala. Time
se konačno povećava stupanj djelovanja procesa.

To se lako može dokazati time što se originalni i novi proces, osim razlike u tlaku pc u kondenzatoru,
razlikuju i u tlaku pare na ulazu u turbinu. Površina abcdea na slici 1.14 koja predstavlja proces s
nižim tlakom u kondenzatoru je veća od površine a1bcde1a1 polaznom procesu, a razlikuju se za
šrafiranu površinu aa1e1ea. Posljedica toga je da je raspoloživi toplinski pad procesa s nižim tlakom
kondenzatora veći od onoga za polazni proces s višim tlakom kondenzatora. Razlika je:

∆H 0 = (Tc1 − Tc )(s 0 − s ' c )

Iz h-s dijagrama možemo vidjeti da je raspoloživi toplinski pad veći pri smanjenju tlaka u
kondenzatoru. Teorijska granica smanjenja tlaka kondenzatora određena je temperaturom zasićenja pri
tlaku pc, a temperatura zasićenja ne može biti niža od temperature rashladne vode ili temperature
okoliša, kako bi mogli ostvariti odvođenje topline iz procesa.

Slika 1.14 Usporedba T-s dijagrama dva idealna procesa s različitim tlakom u kondenzatoru
 14

U praksi je potrebno da imamo izvjesnu razliku temperatura da bi mogli imati tehnički izvedivi
kondenzator, kao i rashladnu vodu dovoljno niske temperature.

Temperatura zasićenja za ispušnu paru može se izračunati po jednadžbi (vidi poglavlje 8):

Tc = T1w + ∆T + δT ( 1.20 )

gdje je T1w temperatura rashladne vode na ulazu u kondenzator, ∆T je povećanje temperature rashladne
vode u kondenzatoru i δT je razlika od izlazne temperature T2w rashladne vode na izlazu iz
kondenzatora do temperature Tc zasićenja pare, koju nazivamo i napor temperature. Temperatura
rashladne vode T1w ovisi o dovodu vode i o klimatskim uvjetima. Pri samo jednom prolazu vode kroz
kondenzator, temperatura rashladne vode se uzima T1w = 10 do 12 oC. Kod zatvorenih rashladnih
sustava s cirkulacijom rashladne vode T1w = 20 do 25 oC.

Prirast temperature rashladne vode ∆T može se izračunati iz jednadžbe bilance topline za kondenzator
(vidi poglavlje 8):

hc − h ' c
∆T = T2 w − T1w = ( 1.21 )
4.19 n c

gdje je nc faktor cirkulacije, tj. omjer protoka rashladne vode prema protoku pare, a hc-h'c je razlika
entalpija između ispušne pare i njenoga kondenzata, što je upravo latentna toplina kondenzacije. Za
kondenzacijske turbine imamo:

hc − hc′ = 2200 ÷ 2300 k/kg

Kako možemo vidjeti iz formule (1.21), povećanjem faktora cirkulacije nc rashladna voda ima manji
prirast temperature, pa je po jednadžbi (1.20) temperatura kondenzacije Tc manja, a time i tlak u
kondenzatoru. Viša vrijednost faktora cirkulacije iziskuje veći protok rashladne vode, veću snagu za
pogon cirkulacijskih pumpi i veći protočni presjek cijevi rashladne vode, tako da se povećava i cijena
dijelova turbinskog postrojenja. Zbog svih navedenih razloga, cirkulacijski faktor se kreće oko
vrijednosti nc = 50 do 90, tako da je prirast temperature rashladne vode u kondenzatoru 6 do 11 oC.

Razlika temperature δT ovisi o toplinskom opterećenju površine kondenzatora, tj. o količini pare za
kondenzaciju po 1 m2, o čistoći površina za izmjenu topline i temperaturi rashladne vode. Obično je δT
jednako 5 do 10 oC (vidi poglavlje 8).

Uvrštavanjem svih dobivenih veličina u jednadžbu (1.20) možemo izračunati temperaturu zasićenja
pare Tc, a putem nje i tlak zasićenja pc. U modernim parno-turbinskim postrojenjima tlak kondenzacije
je pc = 3.5 do 4 kPa, čemu odgovara temperatura zasićenja Tc = 26 do 29 oC.

1.5 Kombinirana proizvodnja topline i električne energije (kogeneracija)

U kondenzacijskim parnim turbinama cijeli protok ispušne pare odvodi se u kondenzator i odvedenu
toplinu predaje kao latentnu toplinu kondenzacije. Ova količina topline je velika i iznosi 60 do 65%
topline dovedene u generatoru pare. Svu tu toplinu predajemo okolišu putem rashladne vode čija je
temperatura za 10 do 15 oC viša od temperature okoline.

Za potrebe grijanja u domaćinstvima ili industriji koristi se niska temperatura od 100 do 150 oC za
potrebe grijanja ili sušenja materijala. Izvor te topline može biti para koja je izvršila ekspanziju u
turbini do tlaka koji iziskuju potrošači pare. U tom je slučaju moguće u potpunosti koristiti toplinu
kondenzacije vodene pare, a kondenzat se može ponovno vratiti u proces.
 15

Slika 1.15 T-s dijagram sa usporedbom Slika 1.17 h-s dijagram ekspanzije pare u
idealnih procesa s protutlačnom i protutlačnoj i kondenzacijskoj turbini
kondenzacijskom turbinom (turbini s oduzimanjem)

Pel,I Pel,II

Pel

Slika 1.16 Principijelne sheme termoenergetskih postrojenja za kombiniranu (a) i odvojenu (b)
proizvodnju električne energije i topline

Istovremena (kombinirana) proizvodnja električne energije i topline je ekonomski mnogo isplativija

od odvojene proizvodnje. To se lako može vidjeti iz T-s dijagrama idealnoga procesa s
kondenzacijskom turbinom i s protutlačnom turbinom. Kod kondenzacijske turbine, toplina koja se
predaje rashladnoj vodi i okolišu, i na taj način gubi, je prikazana površinom 1ae21 (slika 1.15). Kod
procesa s protutlačnom turbinom, koji radi s višim tlakom ispušne pare i kod koje se proizvodi
električna energija i toplina za potrošače topline, gotovo se sva toplina ispušne pare, koja je prikazana
površinom 11a1e1211, može koristiti kao toplina predana potrošačima.

Kombinirana proizvodnja topline i električne energije je jedna od najznačajnijih metoda za smanjenje

specifične potrošnje goriva u termoelektranama. Danas se u svijetu više od 1/3 termoelektrana koristi
za takvu proizvodnju energije.
 16
Za pokrivanje ukupne potrebe za električnom energijom, potrebno je imati dodatne kondenzacijske
turbine u radu.

Dobitak na toplini u kombiniranoj proizvodnji topline i električne energije (slika 1.16a) u usporedbi s
odvojenom proizvodnjom (slika 1.16b) može se naći na sljedeći način. Uzmimo da je potrebna snaga
električne energije Pel, a da je potreba za toplinskom snagom Qbp. Pretpostavimo da su procesi
ekspanzije pare u kondenzacijskoj i protutlačnoj turbini prikazani istom linijom u h-s dijagramu (slika
1.17) i da je specifična entalpija napojne vode h'c jednaka u oba postrojenja.

Efektivni toplinski padovi će biti (slika 1.17):

H iI = h0 − hbp za protutlačnu turbinu
H iII = h0 − hc za kondenzacijsku turbinu

Biti će jednostavnije ako nađemo indiciranu snagu Pi za turbine:

Pel
Pi =
η m η eg

Protok pare za kondenzacijsku turbinu za proizvodnju električne energije će biti:

Pi
m& II =
H iII

Potrošnja topline za odvojenu proizvodnju električne energije i topline će biti:

Pi
Qsep = m& II (h0 − hc′ ) + Qbp = (h0 − hc′ ) + Qbp = Pi + Qbp ( 1.22 )
HiII
ηi

Protok pare za protutlačnu turbinu za proizvodnju topline Qbp za potrošače u procesu za kombiniranu
proizvodnju topline i električne energije će biti:

Qbp
m& I =
hbp − hc′

pa je sukladno tome snaga ove turbine:

h0 − hbp
Pi I = m& I (h0 − hbp ) = Qbp
hbp − hc′

Nedostatak snage moramo pokriti kondenzacijskom turbinom:

Pi II = Pi − Pi I

za čiji pogon moramo imati dodatni maseni protok pare:

Pi II Pi Qbp (h0 − hbp )

m& II = = −
h0 − hc h0 − hc (h0 − hc ) (hbp − hc′ )

Prema tome, ukupni protok pare pri kombiniranoj proizvodnji električne energije i topline je:
 17
m& com = m& I + m& II

pa će ukupna potrošnja topline biti:

Qbp (h0 − hc′ ) Pi (h0 − hc′ ) Qbp (h0 − hbp )(h0 − hc′ )
( )
Qcom = m& I + m& II (h0 − hc′ ) =
hbp − hc′
+
h0 − hc
−
(h0 − hc ) (hbp − hc′ )
=

Pi Qbp (h0 − hbp )  h0 − hbp 

= − + Qbp  − 1 ( 1.23 )
ηi hbp − hc′  h − h′ 
 bp c 

Označimo omjer topline (h0 - hbp), koji se pretvori u rad u protutlačnoj turbini, prema toplini (hbp - h'c)
koju odvodimo potrošačima topline putem ispušne pare, kao χ:

h0 − hbp H iI
χ= = ( 1.24 )
hbp − hc′ h0 − H iI − hc′

Koristeći taj omjer χ, ukupna potrošnja topline u procesu s kombiniranom proizvodnjom električne
energije i topline prema jednadžbama (1.23) i (1.24) će biti:

Pi χ P  1 
Qcom = − Qbp + Qbp (χ + 1) = i + Qbp 1 − χ  − 1
ηi ηi ηi   ηi 

Količina topline koju smo uštedili u kombiniranoj proizvodnji električne energije i topline u usporedbi
s odvojenom proizvodnjom je:

Pi  P  1   1 
∆Q = Qsep − Qcom = + Qbp −  i + Qbp 1 − χ  − 1  = Qbp χ  − 1 ( 1.25 )
ηi η i   ηi    ηi 

Relativna ušteda topline, prikazana kao udio topline predane potrošačima topline je:

∆Q 1 
ξ com = = χ  − 1 ( 1.26 )
Qbp  ηi 

Prema tome, kombinirana proizvodnja električne energije i topline je ekonomski mnogo isplativija (uz
veću uštedu topline) kada se proizvodi više električne energije obzirom na proizvodnju topline, tj.
kada je χ viši i kada je indicirani stupanj djelovanja turbinskog postrojenja niži.

Shema termoelektrane za kombiniranu proizvodnju električne energije i topline prikazana je na slici

1.16a. Ona sadrži kondenzacijsku turbinu i protutlačnu turbinu. Ovakva se shema koristi vrlo rijetko.
Obično se prednost daje primjeni kondenzacijske turbine s automatskim oduzimanjem pare za potrebe
grijanja potrošača topline (vidi poglavlje 7).

1.6 Međupregrijanje pare

U termoelektranama s međupregrijanjem pare (slika 1.18), para koja je ekspandirala u visokotlačnoj
turbini vraća se na ponovno pregrijanje (međupregrijanje) u generator pare, gdje joj se temperatura
povećava s T1 na Trh. Međupregrijana para se dovodi u niskotlačni dio turbine i u njoj ekspandira do
tlaka pc u kondenzatoru.
 18

Slika 1.18 Shema parno-turbinskog postrojenja

s međupregrijanjem pare
1 napojna pumpa, 2 generator pare, 3 pregrijač, 4
visokotlačna turbina, 5 međupregrijač, 6 niskotlačna
turbina, 7 kondenzator
Slika 1.19 T-s dijagram idealnoga procesa s
međupregrijanjem pare

T-s dijagram procesa s međupregrijanjem i nadkritičnim početnim tlakom pare prikazan je na slici
1.19. Ovaj se proces može promatrati kao kombinacija dva procesa, glavnoga procesa 1a'abde21 i
dodatnog procesa 2ee1fg32.

Ako je ekvivalentna temperatura (Teq)rh dodatnog procesa viša od one Teq za glavni proces, dodatni
proces će biti još djelotvorniji od glavnoga procesa, a stupanj djelovanja će biti veći. U ovome slučaju,
vodeći računa o malom sadržaju vlage u ispušnoj pari u zadnjim stupnjevima turbine, relativni
indicirani stupanj djelovanja cijele turbine će se povećati. Pored toga, međupregrijanje nam
omogućuje da početni tlak značajno podignemo za istu početnu temperaturu i da na kraju ekspanzije
imamo relativno mali sadržaj vlage u ispušnoj pari.

Raspoloživi (teorijski) rad po 1 kg pare u procesu s međupregrijanjem jednak je sumi raspoloživih

toplinskih padova:

wttrh = H 0rh = (h0 − h1t ) + (hrh − hct )

gdje su h0 i hrh specifične entalpije glavne pare i međupregrijane pare, a h1t i hct su entalpije pare nakon
adijabatske ekspanzije u visokotlačnoj, odnosno niskotlačnoj turbini (slika 1.20).

Količina topline utrošena po 1 kg pare za glavni dio generatora pare i međupregijač je:

q1rh = (h0 − hc′ ) + (hrh − h1t )

gdje je h'c specifična entalpija kondenzata pare. Stupanj djelovanja ukupnog procesa s među-
pregrijanjem je:

wttrh (h0 − h1′t ) + (hrh − hct )

η trh = = ( 1.27 )
q1rh (h0 − hc′ ) + (hrh − h1t )
Ako je adijabatska ekspanzija pare završila u području vlažne pare, stupanj djelovanja ukupnog
procesa će biti:
 19

Slika 1.20 h-s dijagram za ekspanziju pare u turbini s međupregrijanjem

Tc (s rh − s c′ )
η trh = 1 − ( 1.28 )
(h0 − hc′ ) + (hrh − h1t )
Indicirani stupanj djelovanja možemo prikazati jednadžbom:

(h0 − h1t )η riI + (hrh − hct )η riII

η irh = ( 1.29 )
(h0 − hc′ ) + (hrh − h1 )
gdje su η riI i η riII relativni indicirani stupnjevi djelovanja za visokotlačni i niskotlačni dio turbine.

Pad tlaka ∆prh u međupregrijaču i u dovodnom i odvodnom parovodu smanjuje stupanj djelovanja i ne
smije prijeći 10% od apsolutnoga tlaka u međupregrijaču (slika 1.20).

Temperatura pare nakon međupregrijanja je obično jednaka ili blizu temperature glavne pare, tako da
je:

Trh = T0 ± (10 ÷ 20 o C )

Međupregrijanje po prirodi iziskuje posebna rješenja u konstrukciji turbine i iziskuje primjenu

visokolegiranih čelika, zbog čega je cijena takvih turbina veća za 10 do 12% obzirom na klasičnu
kondenzacijsku turbinu. Stupanj djelovanja idealnoga procesa s međupregrijanjem ovisi o
parametrima pare koju odvodimo na međupregrijanje.

Ako pretpostavimo da paru međupregrijemo na temperaturu T0 glavne pare te da temperaturu oduzete

pare T1 možemo mijenjati, stupanj djelovanja dodatnog procesa (nakon međupregrijanja) će biti viši
što je viša temperatura T1, ali će doprinos dodatnog procesa biti sve manji. To bi se posebno dogodilo
kada bi imali situaciju T1 = T0, kada nebi imali ni potrebu za međupregrijanjem. Snižavanjem T1 se
smanjuje i ekvivalentna temperatura (Teq)rh pa se prema tome stupanj djelovanja procesa smanjuje,
umjesto da se povećava.

Optimalna temperatura pare T1opt koju odvodimo za međupregrijanje može se grubo odrediti drugom
aproksimacijom po sljedećem postupku. Najprije moramo naći ekvivalentnu temperaturu za glavni dio
procesa:
 20
Tc
Teq =
1 − η trh

i dalje se izračunava stupanj djelovanja ηtrh za kombinirani proces po jednadžbi (1.27) ili (1.28) pri
T1.=.Teq nakon čega se izračunava optimalna temperatura međupregrijanja po jednadžbi:

Tc
T1opt = ( 1.30 )
1 − η trh

Obično se koristi:

T1opt = (1.02 ÷ 1.04 )Teq

Tlak pare ispred međupregrijača se obično uzima kao 20 do 30% od tlaka glavne pare.

1.7 Regenerativno zagrijavanje napojne vode

Gubici topline s rashladnom vodom u kondenzatoru turbine su direktno proporcionalni količini
ispušne pare koja ulazi u kondenzator. Protok pare u kondenzator može se smanjiti za 30 do 40% na
način da oduzimamo paru s različitih stupnjeva turbine koristeći njenu toplinu za zagrijavanje napojne
vode.

Temperatura kondenzata ispušne pare jednaka je temperaturi zasićenja T'0 koja ovisi o tlaku u
kondenzatoru:

Tlak u kondenzatoru, kPa 2.95 3.43 3.92 4.42 4.90

Temperatura zasićenja, oC 23.8 26.4 28.6 30.7 32.6

Temperatura isparavanja vode u generatoru pare je isto tako jednaka temperaturi zasićenja, koja ovisi
o tlaku glavne pare:

Tlak u generatoru pare, MPa 3.14 9.80 13.75 16.7

Temperatura zasićenja, oC 236.4 309.5 335.1 350.7

S većim razlikama između temperature isparavanja u generatoru pare i temperature dovedenog

kondenzata, napojna voda može se dodatno zagrijati parom koja je oduzeta na raznim stupnjevima
turbine, koristeći njenu toplinu kondenzacije. Ova metoda se naziva regenerativno zagrijavanje
napojne vode.

U usporedbi s uobičajenim Rankineovim procesom, proces s regeneracijom ima višu prosječnu

temperaturu dovoda topline pri istoj srednjoj temperaturi odvođenja topline, pa na taj način imamo viši
stupanj djelovanja procesa.

Kao kod kombinirane proizvodnje električne energije i topline, povećanje stupnja djelovanja procesa s
regeneracijom proporcionalan je snagi koju smo dobili iz dovedenog toplinskog toka, tj. o toplini koju
smo predali napojnoj vodi u sustavu regeneracije. Ova količina topline ovisi o razlici temperature
između napojne vode i kondenzata i praktički je neovisna o broju točki oduzimanja pare za
regeneraciju. Električna snaga turbine koja se dobiva uz istu potrošnju topline za regenerativno
zagrijavanje napojne vode i uz isti protok pare u glavnom vodu, značajno je ovisna o broju točki
oduzimanja i razdiobi topline za zagrijavanje napojne vode u regenerativnim zagrijačima. Za istu
temperaturu napojne vode, najveću snagu dobivamo za beskonačno veliki broj mjesta oduzimanja, a
minimalnu snagu za samo jedno oduzimanje.
 21

Entalpija oduzete pare

Entalpija
kondenzata
Slika 1.21 Shema turbinskog
postrojenja s jednim stupnjem
regenerativnog zagrijavanja Slika 1.22 Ovisnost entalpije oduzete pare o entalpiji
napojne vode kondenzata pare

U slučaju regenerativnog zagrijavanja napojne vode s oduzimanjem pare u samo jednoj točki,
dobivamo najniži ekonomski efekt pri vrlo visokom ili vrlo niskom tlaku oduzete pare, tj. pri tlaku koji
je blizu tlaku glavne pare ili tlaku u kondenzatoru. Najveći efekt dobivamo pri određenom tlaku
oduzimanja između tlaka na ulazu i tlaka na izlazu iz turbine.

To se može dokazati na sljedeći način. Pogledajmo proces turbinskog postrojenja s jednim stupnjem
regenerativnog zagrijavanja vode (slika 1.21). Napojna voda se pumpa kroz cijevni sustav zagrijača, a
cijevi se griju izvana, parom oduzetom turbini. U tom je slučaju temperatura napojne vode na izlazu iz
zagrijača malo ispod temperature zasićenja pare za zagrijavanje. Razlika ovih temperatura, koju
nazivamo podgrijavanje vode može biti 1.5 do 6 oC.

Osim površinskih izmjenjivača topline, koje smo upravo opisali, kod pare nižega tlaka mogu se
koristiti zagrijači s miješanjem pare izravno u napojnu vodu i pritom se ne javlja nikakvo
podgrijavanje.

Shema postrojenja s kondenzacijskom turbinom i jednim oduzimanjem pare za regenerativni zagrijač

vode površinskog tipa prikazana je na slici 1.21. Napojna voda se vodi kroz zagrijač i pritom zagrije
tako da joj entalpija poraste s h'c na hfw. Entalpija oduzete pare za grijanje se pritom smanji s hb na h'b.
Kondenzat pare se pri entalpiji h'b vraća u kondenzator turbine. Pretpostavimo da je podgrijavanje
vode u zagrijaču jednako:

hb′ − h fw = δh

Ako s α označimo udio oduzete pare kao udio u glavnoj struji koja ulazi u turbinu, možemo napisati
jednadžbu za bilancu energije na regeneratirvnom zagrijaču napojne vode:

α (hb − hb′ ) = h fw − hc′ = hb′ − δh − hc′

tako da je udio oduzete pare (bleeder) jednak:

hb′ − hc′ − δh
α= ( 1.31 )
hb − hb′

Rad koji bi izvršila oduzeta para bi bio:

 22
hb′ − hc′ − δh
wα = α (h0 − hb ) = (h0 − hb ) ( 1.32 )
hb − hb′

Ako entalpiju hb oduzete pare prikažemo kao ordinatu i entalpiju kondenzata kao apscisu, dobivamo
grafički prikaz I među ovim parametrima (slika 1.22). Ako podgrijavanje napojne vode označimo s
δh = hb′ − h fw i paralelnim pomicanjem linije 1 u lijevo za tu vrijednost, dobivamo liniju 2 koja
prikazuje entalpiju pare za zagrijavanje ovisno o onoj za napojnu vodu.

Pošto se razlika entalpija oduzete pare i njenoga kondenzata u jednadžbi (1.32) nalazi u nazivniku i
pošto ona malo ovisi o tlaku oduzimanja, možemo pretpostaviti da je rad wα koji je predala oduzeta
para proporcionalan površini šrafiranog pravokutnika sa stranicama h'b-h'c-δh i h0-hb (slika 1.22).
Površina ovoga pravokutnika je F pa je pri entalpiji oduzete pare hb koja bi bila jednaka onoj za
glavnu paru (h0) ili onoj za stanje u kondenzatoru (h'c) rad oduzete pare wα jednak nuli. Maksimalni
rad wα u promatranom slučaju regenerativnog zagrijanja napojne vode u jednom stupnju imati ćemo
pri nekoj vrijednosti entalpija glavne i ispušne pare kada zagrijavanje napojne vode u zagrijaču čini
približno polovicu zagrijavanja od temperature kondenzata do temperature vrenja u generatoru pare.

Ako regenerativno zagrijavanje napojne vode u jednom stupnju zamijenimo s onim u tri stupnja,
električna energija proizvedena pri istoj potrošnji topline dovedene generatoru pare će se povećati na
vrijednost prikazanu površinom koja je ograničena konturom AabcdefgA.

Pri beskonačno velikom broju oduzimanja pare za regenerativno zagrijavanje napojne vode,
proizvedena električna energija imala bi najvišu vrijednost koja bi bila jednaka površini ACBA.

U praksi je broj oduzimanja za regenerativno zagrijavanje napojne vode ograničen (obično ne više od
9) tehničko ekonomskim kompromisom. Točke oduzimanja su raspoređene tako da se entalpija
napojne vode povećava u svakom zagrijaču za približno jednaku vrijednost, tj. da toplinski padovi
pare između susjednih točki oduzimanja budu jednaki. Kako se može vidjeti na slici 1.22 uz takav
raspored točki oduzimanja, proizvedena energija za danu potrošnju topline i prema tome ekonomski
doprinos regeneracije su u svom maksimumu.

Općenito govoreći, regenerativno zagrijavanje može povećati temperaturu napojne vode do

temperature blizu temperature zasićenja pri tlaku u generatoru pare. To bi međutim moglo drastično
povećati gubitke topline s ispušnim plinovima iz generatora pare. Iz tih razloga, Međunarodne norme
o vrstama i veličinama turbina preporučuju da se temperatura napojne vode na ulazu u generator pare
odabere pri 65 do 75% od temperature zasićenja za tlak u generatoru pare. Za termoelektrane s
nadkritičnim parametrima pare i početnim tlakom p0 = 23.5 MPa, temperatura napojne vode se uzima
od 265 do 275 oC.

Stupanj djelovanja idealnoga procesa s regeneracijom (uz beskonačni broj točki za oduzimanje pare)
može se odrediti pomoću T-s dijagrama (slika 1.23) u kojemu je toplina dovedena radnom mediju u
generatoru pare:

q1∞r = h0 − h fw

jednaka površini 1a'bcd21 i toplini odvedenoj u kondenzatoru:

q 2∞r = Tc (s 0 − s fw )

koja je predstavljena plohom 1ae21. Prema tome će termodinamički stupanj djelovanja idealnoga
procesa s regeneracijom bez međupregrijanja pare uz beskonačni broj oduzimanja pare biti:

q1∞r − q 2∞r Tc (s 0 − s fw )
η tr∞ = ∞
= 1− ( 1.33 )
q1r h0 − h fw
 23

Slika 1.23 Idealni proces s regeneracijom (s beskonačnim brojem točki oduzimanja)

Slika 1.24 Relativni dobitak na specifičnoj potrošnji topline za elektrane (a) bez i (b) s
međupregrijanjem pare (z - broj regenerativnih zagrijača)

Na isti način, stupanj djelovanja idealnoga procesa s međupregrijanjem pare će biti:

Tc (s rh − s fw )
η trrh ,∞ = 1 −
(h0 − h1t ) + (hrh − h fw )
( 1.34 )

Stupanj djelovanja procesa bez regeneracije i bez međupregrijanja pare je:

s 0 − s c′
η t = 1 − Tc ( 1.35 )
h0 − hc′
 24
Na isti način, za proces s međupregrijanjem imamo:

Tc (s rh − s c′ )
η trrh = 1 − ( 1.36 )
(h0 − h1t ) + (hrh − hc′ )
Povećanje stupnja djelovanja za idealni proces s regeneracijom s beskonačnim brojem točki
oduzimanja pare u usporedbi s procesom bez regeneracije je:
(a) za proces bez međupregrijanja:

∞ η tr∞ − η t
ξ = ( 1.37 )
ηt
r

(b) za proces s međupregrijanjem:

η trrh ,∞ − η trh
ξ rrh ,∞ = ( 1.38 )
η trh

Uz ograničeni broj z zagrijača vode u sustavu s regeneracijom i zadanom entalpijom hfw napojne vode,
povećanje stupnja djelovanja uz odgovarajuće odabrane tlakove pare u točkama oduzimanja mogu se
grubo odrediti obzirom na sliku 1.24 po jednadžbi:

 hz − hc 
ξ rz = ξ r∞ 1 − γ
z (2h0 − hc − h fw )
( 1.39 )


gdje je hz entalpija pare u gornjem regeneracijskom oduzimanju, a γ je koeficijent koji uzima u obzir
perfektnos sustava regeneracije.

Točniji proračun stupnja djelovanja turbinskog postrojenja s određenim sustavom regeneracije može
se izraditi na sljedeći način. Pretpostavkom relativnog indiciranog stupnja djelovanja za dio turbine,
proces ekspanzije pare konstruiramo u h-s dijagramu (slika 1.25) na kojemu su označene točke
oduzimanja za regeneraciju. Tada odredimo bilancu topline za zagrijač vode kako bi iz njih našli
relativne količine oduzete pare i izračunali rad 1 kg pare koji je predan turbini.

U općenitom slučaju, jednadžba za bilancu topline je:

β (h exfw − h infw ) − (hdrin − hdrex )∑

z

αm = m +1
( 1.40 )
hm − hm′

gdje faktor β predstavlja relativnu količinu napojne vode koja prolazi kroz zadani zagrijač vode, index
fw označava napojnu vodu (feed water), a dr drenažu kondenzata (condensate drainage), gdje gornji
indeks in označava ulaz, ex izlaz. Oznake hm i h'm označavaju entalpiju oduzete pare i njenoga
kondenzata, a αj je udio drenaže kondenzata u svakom zagrijaču.

Rad za 1 kg pare u turbini izračunava se kao suma produkata efektivnih toplinskih padova i protoka
pare kroz svaku sekciju turbine (slika 1.25):

j = z −1
 
Hi = h0 − hi + (hI − hII )(1 − α I ) + (hII − hIII )(1 − α II ) + .... + 1 − ∑ α j  H iz ( 1.41 )
 1 
 25

Slika 1.25 h-s dijagram ekspanzije pare i odabir točki oduzimanja pare za regeneraciju

gdje su hI, hII, hIII entalpije pare u 1. 2. i 3. oduzimanju, αI, αII,...αz su udjeli pare oduzete u 1., 2. i z-
tom oduzimanju, a:

H iz = hz − hc

Protok glavne pare računamo po jednadžbi:

Pi
m& = ( 1.42 )
Hi

gdje je Pi, kW, indicirana snaga turbine, a H i , kJ/kg, je reducirani efektivni toplinski pad.

Stupanj djelovanja postrojenja možemo izračunati po jednadžbi:

Hi
η ir = ( 1.43 )
h0 − h fw

i potrošnju topline, kJ/kJ po jednadžbi:

1
q= ( 1.44 )
η ir

Termodinamički stupanj djelovanja za sustav s kondenzacijskom turbinom sa z oduzimanja pare za

regeneraciju možemo izračunati po jednadžbi:

H 0 − ∑ α d (H 0 − H 0 j )
z

j =1
η tr = ( 1.45 )
h0 − h fw
 26

U generator pare

Dovod pare na brtve

S vretena
ventila

Slika 1.26 Shema turbinskog postrojenja s korištenjem propuštene pare kroz brtve na krajevima
turbine i na ventilima
T - turbina, G - generator, C - kondenzator, CP - pumpa kondenzata, ME - glavni ejektor, MEC - hladnjak
glavnoga ejektora, GE - ejektor brtvi, GESC - hladnjak pare za ejektor brtvi, H1-H4 - zagrijači, CC - hladnjaci
kondenzat, D - otplinjavanje, FP - napojna pumpa

gdje je H0, kJ/kg, ukupni adijabatski (izentropski) toplinski pad na turbini, αj je relativna potrošnja
pare u oduzimanjima za regeneraciju, H0j je izentropski toplinski pad od početnog stanja pare do stanja
i tlaka u danoj točki oduzimanja, h0 i hfw su entalpije pare ispred turbine i entalpija zagrijane napojne
vode, a j je broj mjesta oduzimanja (brojčana oznaka).

Regeneracija ima pozitivni utjecaj na relativni indicirani stupanj djelovanja na prvim stupnjevima
turbine obzirom da povećava protok pare kroz mjesta najvišeg tlaka i koja na taj način mogu imati
veću visinu lopatica. Volumni protok kroz zadnje stupnjeve turbine se smanjuje kod procesa s
regeneracijom, pa se time smanjuju gubici ispušnom parom putem njene kinetičke energije zbog
izlazne brzine na zadnjim stupnjevima turbine.

1.8 Toplinski procesi suvremenih parnoturbinskih postrojenja

Suvremena parnoturbinska postrojenja srednjeg i velikog kapaciteta imaju visoki stupanj djelovanja
zbog primjene visoke razine regeneracije s velikim brojem točki oduzimanja i korištenja pare iz brtvi
na krajevima turbine, brtvi na ventilima i drugih brtvi. Najjednostavniji toplinski proces s turbinom u
jednom kućištu prikazan je na slici 1.26.

Glavna para s parametrima p0, T0 dovodi se iz generatora pare do ulaza u turbinu kroz glavni parovod.
Nakon ekspanzije pare u turbini do tlaka pc ona se usmjerava u kondenzator gdje kondenzira u dodiru
s hladnim stjenkama. Smjesa pare i zraka se pomoću glavnoga ejektora ME stalno odsisava iz parnoga
prostora kondenzatora kako bi se održao visoki vakuum (obično na apsolutnom tlaku 3 do 5 kPa).
Kondenzat ispušne pare struji u sabirnik kondenzata odakle se pumpom kondenzata CP i vodi kroz
hladnjak glavnoga ejektora MEC, hladnjak ejektora za paru iz brtvi GESC, zagrijač pare brtvi GSH i
niskotlačne regenerativne zagrijače vode H1 i H2 u otplinjač D. Otplinjač je namijenjen za odvajanje
otopljenih agresivnih plinova (O2 i CO2) iz kondenzata, koji mogu izazvati koroziju na metalnim
površinama. Kisik i slobodni ugljični dioksid dospijevaju u kondenzat zbog prodora zraka u
vakuumirane prostore kroz razna mjesta propuštanja i putem pripreme vode za dodavanje u sustav (za
 27
nadoknadu gubitaka pare i napojne vode). Agresivni plinovi se odvajaju u otplinjaču putem
zagrijavanja kondenzata i vode za dodavanje direktnim dovodom pare koja kao kondenzat ostaje u
njima. Temperatura vode u spremniku otplinjača je blizu temperaturi zasićenja pare koju dovodimo za
zagrijavanje.

Suvremena parnoturbinska postrojenja, u kojima se napojna voda dovodi u generator pare pri visokom
tlaku, opremljena su otplinjačima koji su projektirani za visoke tlakove od 0.6 do 0.7 MPa i
temperaturu zasićenja od 158 do 165 oC.

Kondenzirana ispušna para koja dotječe u dio procesa između kondenzatora i otplinjača u kojemu se
po dogovoru nalazi kondenzat, dok se u dijelu od otplinjača do generatora pare nalazi napojna voda.

Napojna voda se iz otplinjača odvodi napojnom pumpom FP i pri visokom tlaku (do 35 MPa) dobavlja
u monoblok jedinice za regulaciju parametara pregrijane pare kroz visokotlačne zagrijače vode H3 i
H4 i dalje u generator pare.

Kako bi čim bolje koristili toplinu pregrijane pare iz točki oduzimanja na visokome tlaku, visokotlačni
zagrijači napojne vode imaju tri područja grijanja: glavno područje gdje se toplina predaje napojnoj
vodi kondenzacijom grijaće pare, područje u kojemu se pregrijana para hladi do stanja zasićenja što se
dešava u gornjem dijelu zagrijača i naziva se hlađenje pare i područje za hlađenje kondenzata grijaće
pare koji je smješten u donjem dijelu zagrijača.

Para iz brtvi na krajevima turbine uzima se iz komora krajnjih brtvi u kojima se održava tlak od 95 do
97 kPa pomoću ejektora i odvodi se u hladnjak pare ejektora brtvi kroz koji se provodi glavni
kondenzat.

Dio pare povišenog tlaka iz krajnjih labirintnih brtvi dovodi se u paru koju oduzimamo u 1. i 2. točki
oduzimanja pare za regeneraciju.

Da bi sprječili posisavanje zraka u vakuumski sustav kroz krajnje brtve, svaka sljedeća do zadnje
komore krajnjih brtvi drži se na malom pretlaku (110 do 120 kPa) pomoću regulatora postavljenog na
dovod pare iz otplinjača u komoru brtve.

Radi primjera, navodimo toplinske procese na monoblok parnoturbinskim postrojenjima na dvije

turbine.

Toplinski proces prvog parnoturbinskog postrojenja sa snagom od 200 MW projektiran je za početne

parametre pare p0 = 12.75 MPa, T0 = 565 oC, a nakon međupregrijanja prh = 2.45 MPa, Trh = 565 oC.
Pri nazivnom opterećenju turbine i temperaturi rashladne vode na ulazu u kondenzator T1w = 10 oC,
tlak pare u kondenzatoru je pc = 3.33 kPa. Protok glavne pare pri nazivnom opterećenju turbine je 600
t/h, a protok pare kroz kondenzator je 450 t/h. Projektirana specifična potrošnja topline je q = 8100
kJ/kWh.

Turbina ima sedam oduzimanja pare za regeneraciju putem zagrijavanja kondenzata i napojne vode na
239 oC (slika 1.27). Kondenzat se zagrijava u tri niskotlačna zagrijača, zagrijaču na paru iz brtvi,
zagrijač isparivača i otplinjača te daljnjeg zagrijavanja napojne vode u tri visokotlačna zagrijača.

Kondenzat grijaće pare u 4., 5. i 6. oduzimanju se odvodi pomoću drenažnih pumpi u glavnu liniju
kondenzata. Tlakovi i protoci pare u linijama oduzimanja su sljedeći:

Oduzimanje 1 (H7) 2 (H6) 3 (H5 i otplinjač)

p, MPa 3.37 2.77 1.04 / 0.59
m& , t/h 26.0 38.8 17.0

Oduzimanje 4 (H4) 5 (H3) 6 (H2) 7 (H1)

p, MPa 0.548 0.238 0.11 0.023
m& , t/h 23.7 16.0 23.6 21.4
 28

S međupregrijanja

Na međupregrijanje

Make-up
vode
S brtvi

S brtvi
Na brtve
S ventila

Slika 1.27 Toplinski proces turbinskog postrojenja snage 200 MW

HPC - visokotlačno kućište, IPC - kućište srednjeg tlaka, LPC - niskotlačno kućište, H1-H7 - zagrijači, G -
generator, C - kondenzator, DP - pumpa otplinjača, Ev1, Ev2 - isparivači, ME - glavni ejektor, CP - pumpa
kondenzata, MEC - hladnjak glavnoga ejektora, EH1, EH2 - zagrijači isparivača, GSH - zagrijač na paru s brtvi,
D - otplinjač, FP - napojna pumpa, DP - drenažna pumpa, EDP - pumpa za drenažu isparivača

Toplinski proces postrojenja obuhvaća dva isparivača s jednim stupnjem za dopunjavanje (make-up)
gubitaka propuštene pare ili kondenzata u količini od približno 3% od maksimalnoga protoka pare
kroz turbinu. Otplinjavanje kemijski pripremljene vode za dodavanje koja ulazi u isparivačko
postrojenje vrši se u atmosferskom otplinjaču. Sekundarna para isparivača se koristi u grijaču
evaporatora EH1, EH2 za grijanje glavnoga kondenzata. Drenaža iz ovih isparivača odvodi se
pumpom drenaže u glavni otplinjač.

Toplinski proces parnoturbinskog postrojenja s parnom turbinom snage 300 MW prikazan je na slici
1.28. Ova turbina ima izraženi sustav regeneracije koji sadrži osam ne-automatskih oduzimanja pare
za zagrijavanje napojne vode na 268 oC. U generatoru pare je dio za proizvodnju tople vode za potrebe
potrošača s toplinskom snagom od 63 MJ/h.

Visokotlačni zagrijači vode H5-H7 imaju unutarnje dijelove za hlađenje pregrijane pare i drenažu
kondenzata. Kemijski demineralizirana voda za dopunjavanje sustava dovodi se izravno u kondenzator.
Tlak i protoci pare u regenerativnim zagrijačima napojne vode po linijama oduzimanja su:

Oduzimanje 1 (H7) 2 (H6) 3 (H5) 4 (otplinjač)

p, MPa 6.46 4.16 1.63 1.08
m& , t/h 61.3 93.0 30.0 53.0

Oduzimanje 5 (H4) 6 (H3) 7 (H2) 8 (H1)

p, MPa 0.53 0.245 0.092 0.017
m& , t/h 38.2 31.7 33.4 24.4

Primjer proračuna toplinskog procesa turbinskog postrojenja dan je u nastavku. Za toplinske proračune
promjene stanja u turbini bitno je poznavati protoke kroz sve stupnjeve turbine. Prema tome, prije
početka toplinskog proračuna za dio procesa u turbini, potrebno je proračunati sustav regeneracije
turbine kako bi se definirala mjesta oduzimanja pare za zagrijavanje napojne vode, protok pare kroz
svaki dio turbine te dotok pare u kondenzator.
 29
S međupregrijanja
Na međupregrijanje

U generator pare

S brtvi

Na brtve i
ejektore

S brtvi
S ventila

Pogonska turbina

Slika 1.28 Toplinski proces turbinskog postrojenja snage 300 MW uz proizvodnju topline
B1, B2 - generatori pare, BP -dobavna (buster) pumpa, DC - hladnjak drenaže, BDP - drenažne pumpe kotla, CP
- pumpa kondenzata, SWP - pumpe sustava vode, C - kondenzator, BFT - fleš tank kotla, D - otplinjač, FP -
pumpa napojne vode, H1-H7 - zagrijači

Slika 1.29 Toplinski proces Slika 1.30 h-s dijagram toplinskog procesa sa
parnoturbinskog postrojenja snage slike 1.29
200 MW
 30
Kao primjer proračuna biti će uzet primjer sa slike 1.27 sa snagom turbine od 200 MW (slika 1.29) za
sljedeće početne podatke: parametri glavne pare p0 = 12.75 MPa, T0 = 565 oC; tlak pare na izlazu iz
visokotlačnog dijela turbine p'rh = 2.28 MPa, a na ulazu u srednjetlačni dio turbine je p''rh = 2.06 MPa i
T''rh = 565 oC, a tlak u kondenzatoru je pc = 3.33 kPa.

h-s dijagram toplinskog procesa (prema proračunima od strane proizvođača) prikazan je na slici 1.30.
Entalpija pare koja je oduzeta za regenerativno zagrijavanje napojne vode prikazana je u toplinskom
procesu (slika 1.29) i u h-s dijagramu (slika 1.30).

Proračun toplinskog procesa započinjemo određivanjem količina oduzimanja pare iz toplinske bilance
za svaki zagrijač napojne vode. Proračun započinjemo od zagrijača s najvišim tlakom. Na taj način na
svakom od zagrijača imamo samo jednu nepoznanicu u jednadžbi za bilancu topline. Ta nepoznanica
je udio α pare u liniji oduzimanja za grijanje. Tako na primjer jednadžbu za toplinsku bilancu na
visokotlačnom zagrijaču vode H7 možemo zapisati kao:

α 7 (h1 − h1′ ) = (h7 − h6 ) ( 1.46 )

gdje je α7 udio oduzete pare za grijanje 1 kg napojne vode u zagrijaču H7, h1 je entalpija pare u 1. liniji
oduzimanja, h'1 je entalpija kondenzata pare u 1. liniji oduzimanja, a h7 i h6 su entalpije napojne vode
na izlazu i na ulazu u hladnjak H7. Iz jednadžbe (1.46) izračunavamo α7.

h7 − h6
α7 = ( 1.47 )
h1 − h1′

U bilanci topline za niskotlačne zagrijače H4-H2 uzeto je u obzir da je količina vode koju treba grijati:

1 − α 7 − α 6 − α 5 = 0.8508

jer se kondenzat oduzete pare iz grijača H7-H5 vodi u otplinjač i ne ulazi u niskotlačne zagrijače
napojne vode. Količina zagrijane vode koja protječe kroz niskotlačni zagrijač H1 je:

z
1 − ∑ α = 0.7319
2

pošto je niskotlačni zagrijač H2 opremljen cirkulacijskom pumpom koja dobavlja kondenzat pare za
grijanje iz niskotlačnih zagrijača H4, H3 i H2 izravno u vodu glavne linije. Rezultati proračuna
prikazani su u tablici 1.2.

Reducirani efektivni toplinski pad je:

H i = ∑ (1 − ∑ α )H iz = 1323.5 kJ/kg

Posljednji stupac u tablici 1.2 daje produkte efektivnih toplinskih padova u dijelovima turbine s
protocima pare u tim dijelovima. SUma ovih produkata je reducirani rad 1 kg pare koju smo doveli
turbini, H i .

Količina topline q1 utrošena u generatoru pare za proizvodnju 1 kg pare, uz napomenu da samo 0.8794
kg pare ide na međupregrijanje, možemo izračunati po jednadžbi:

 z

q1 = h0 − h7 + 1 − ∑ α  (hrh − h1 ) = 3516 − 1018 + 0.8794 (3612 − 3115) = 2935 kJ/kg
 1 
 31
Tablica 1.2 Proračun toplinskog procesa turbinskog postrojenja

R.br. Toplinski pad

oduzim.
Jednadžba Oduzimanje
( ∑ )
1 − α H iz kJ/kg
Toplinski pad od stanja glavne pare do onoga za 1.
0 306
oduzimanje
1018 − 919
7 α7 = 0.0449 90.7
3210 − 1005
919 − 749 − 0.0449 (1005 − 919 )
6 α6 = 0.0757 162.5
3115 − 919
749 − 634 − 0.1206 (919 − 634 )
5 α5 = 0.0286 149.8
3427 − 634
634 − 507
4 α 4 = 0.8508 0.0416 162.5
3251 − 651
0,8508 (507 − 411) − 0.0416 (651 − 526 )
3 α3 = 0.0304 124.0
3050 − 526
0,8508 (411 − 241) − 0.072 (526 − 241)
2 α2 = 0.0469 183.0
2891 − 241
241 − 107
1 α 1 = 0.7319 0.0413 145.0
2640 − 263

Omjer reduciranog rada za 1 kg pare prema količini topline utrošene u generatoru pare za proizvodnju
pare određuje indicirani stupanj djelovanja, koji u našem slučaju iznosi:

H i 1323.5
η ir = = = 0.451
q1 2935

a specifična potrošnja topline iznosi:

1 1
qi = = = 2.22 kJ/kJ = 7.982 kJ/kWh
ηi 0.451

1.9 Toplinski procesi turbinskih postrojenja za nuklearne elektrane

Nuklearne elektrane proizvode električnu energiju pretvorbom nuklearne energije, tj. korištenjem
topline koja se oslobađa u nuklearnom reaktoru u lančanoj reakciji nuklearne fizije nekih teških
elemenata (uglavnom izotopa U233, U235 itd.).

Tehnološka oprema nuklearnih elektrana može se podijeliti na postrojenje reaktora, postrojenje

generatora pare, parno-turbinsko postrojenje i kondenzatorsko postrojenje, Svi ti dijelovi su uzajamno
povezani kako bi se zatvorio toplinski proces elektrane.

Osnovni toplinski proces nuklearnih elektrana

U općem slučaju, proces nuklearnoga postrojenja sadrži rashladni medij (nositelj topline) i radni medij.
Radni medij može biti tekuć ili plinovit, a najčešće se za tu namjenu koristi vodena para vrlo niskih
parametara, zasićena ili tek malo pregrijana. Rashladni medi je tekući ili plinovit i služi za prijenos
topline iz jezgre reaktora na generator pare. U procesima nuklearnih elektrana se kao rashladni medij
koriste bilo obična ili teška voda, ponekada organske tekućine ili inertni plinovi.
 32

Slika 1.31 Toplinski procesi nuklearnih elektrana

a - jedan krug, b - dvostruki krug, c - trostruki krug, 1 - jezgra reaktora, 2 - parna turbina, 3 - el. generator,
4 - kondenzator, 5 - napojna pumpa radnog medija, 6 - napojna pumpa rashladne vode, 7, 8 - generator pare

Nuklearne elektrane se temeljno dijele prema rashladnom mediju i radnom mediju na one
jednostrukim, dvostrukim, parcijalno dvostrukim i trostrukim krugom (slika 1.31).

Kod jednostrukog kruga u nuklearnoj elektrani (slika 1.31a), krug rashladnog i radnog medija su
zajednički. Do proizvodnje pare dolazi u reaktoru 1, a para se odvodi do parne turbine 2 u kojoj se vrši
pretvorba u mehanički rad, kojim se pokreće električni generator i proizvodi električna energija.
Ekspandirana para se odvodi u kondenzator 4, a kondenzat se pomoću napojne pumpe 5 vraća u
reaktor. Na taj način je rashladni fluid istovremeno i radni fluid elektrane.Sam reaktor može raditi s
prirodnom ili prisilnom cirkulacijom u dodatnom unutarnjem krugu pomoću cirkulacijske pumpe 6.

Značajna prednost nuklearnih elektrana s jednostrukim krugom je vrlo jednostavna konstrukcija i

niska cijena postrojenja, Osim prednosti, tu ima i nedostataka u tome što je rashladni medij ozračen i
može postati radioaktivnim, što iziskuje dodatne napore u izvedbi i eksploataciji parnoturbinskih
postrojenja nuklearnih elektrana.

U nuklearnim elektranama s dvostrukim krugom (slika 1.31b) krugovi rasladnog medija i radnoga
medija su odvojeni. Krug rashladnog medija koji hladi reaktor 1 vodi u generator pare 7 pomoću
cirkulacijskih pumpi 6, naziva se primarni krug ili krug reaktora. Krug u kojemu struji radni medij
naziva se sekundarni krug. Oba kruga su zatvorena i izmjena topline s rashladnog medija na radni
medij odvija se u generatoru pare. Turbinsko postrojenje 2 nalazi se u sigurnoj zoni bez zračenja i
zbog toga može biti uobičajene izvedbe.

Parne turbine u nuklearnim elektranama s dvostrukim krugom obično rade na zasićenu paru, ali ona
može biti i lagano pregrijana.

Pod usporedivim uvjetima, stupanj djelovanja nuklearne elektrane s dvostrukim krugom je uvijek niži
od one s jednostrukim krugom. Potrebno je napomenuti da je trošak za gradnju generatora pare i
sekundarnoga kruga jednako velik kao i gradnja biološkoga štita za nuklearnu elektranu jednostrukog
kruga, tako da je cijena investicije za 1 kW instalirane snage za nuklearne elektrane jednostrukog,
odnosno dvostrukog kruga gotovo jednake. Očekuje se da će se kao rashladni medij koristiti tekući
metali, čime bi bilo moguće sniziti tlak u primarnom krugu, povećati koeficijente prijelaza topline i
smanjiti protok rashladnog medija. Za tu je namjenu najpogodniji tekući natrij, čije je talište na 98 oC.
Korištenje tekućeg natrija ima i nedostataka. On u izravnom kontaktu s vodom izaziva burnu kemijsku
reakciju koja može biti opasna obzirom na mogući prodor medija iz radioaktivnog primarnog kruga u
sigurni sekundarni krug u kojemu cirkulira radni medij i na taj način možemo prouzročiti prodor
radioaktivnosti u okoliš. To se može spriječiti korištenjem sustava s trostrukim krugom (slika 1.31c).
Radioaktivni rashladni medij se cirkulacijskom pumpom 9 provodi kroz jezgru reaktora 1 i
izmjenjivače topline 8 gdje se toplina predaje drugom rashladnom sredstvu na bazi tekućeg metala, a
koji nije radioaktivan. Ovaj drugi rashladni medij koji cirkulira u srednjem krugu obuhvaća
izmjenjivač topline 8 i generator pare 7. Radni medij u trećem krugu je u osnovi isti kao i radni medij
u procesima s dvostrukim krugom.

Osim ranije navedene podjele prema broju krugova, nuklearne elektrane se mogu podijeliti i prema
sljedećim svojstvima:
 33
• parametri i vrste parnih turbina (za rad sa zasićenom ili pregrijanom parom),
• načini pregrijanja pare (dodatnim loženjem ili korištenjem nuklearne energije),
• parametri i vrste rashladnog medija,
• konstrukcijske karakteristike,
• vrsta reaktora itd.

Sve nuklearne elektrane s parnim turbinama rade sa zasićenom parom, tako da početni parametri pare
obuhvaćaju tlak p0 (ili temperaturu T0) i sadržaj pare x0. Primjenom malo pregrijane pare imamo
početne parametre pare ispred turbine kao tlak p0 i temperaturu T0 slično kao i kod klasičnih
termoelektrana.

Kao što je već poznato, stupanj djelovanja parnoturbinskog postrojenja povećava se s porastom
početnih parametara pare. Utjecaj početne temperature pare na termodinamički stupanj djelovanja
procesa sa suho-zasićenom parom, kakav se koristi u većini nuklearnih elektrana, prikazan je na slici
1.32.

Slika 1.32 Utjecaj početne temperature na stupanj djelovanja procesa na suho-zasićenu paru

Za turbine na zasićenu paru, stupanj djelovanja procesa se povećava s povećanjem parametara

početnog stanja pare samo do određene granice. Maksimalni termodinamički stupanj djelovanja
procesa na suho-zasićenu paru imamo pri temperaturi pare blizu 350 oC i odgovarajućem početnom
tlaku od 17 MPa. U suvremenim reaktorima tlak rashladnog medija ne prelazi 12 do 17 MPa pa je
početni tlak pare ispred turbine određen vrstom reaktora.

Za nuklearne elektrane s jednostrukim krugom, odabir početnog tlaka pare ispred turbine ovisi prije
svega o intenzitetu prijenosa topline s gorivnih elemenata na vrelu ili kipuću vodu u reaktoru. Najviši
koeficijent prijenosa topline sa stjenki šipki goriva na kipuću vodu postiže se pri tlaku zasićenja od 7
MPa. Pri ovome tlaku, temperatura stjenke šipki goriva, koja je određena temperaturom vrenja i
koeficijentom prijelaza topline može se održavati unutar sigurnog područja rada. Visoki početni tlak
pare na ulazu u turbinu može povećati temperaturu vrenja i smanjiti koeficijent prijelaza topline, tako
da raste temperatura stjenke šipki goriva i iziskuje korištenje skupljih materijala. Iz tih razloga, ako
parna turbina radi u procesu s jednostrukim krugom, tlak u reaktoru se odabire na 7 MPa.

U nuklearnim elektranama s jednostrukim krugom s reaktorom koji proizvodi zasićenu paru, bitno je
na odgovarajući način odabrati radioaktivnost pare, tlak pare i sadržaj vlage. Radioaktivnost stvorene
pare u reaktoru može se smanjiti pranjem i složenom obradom reaktorske vode.

U najjednostavnijim procesima nuklearne elektrane s dvostrukim krugom u kojemu generator pare

nema zagrijača vode (ekonomajzera) niti pregrijača, razlika temperature na ulazu u generator pare i
izlazu je obično 45 do 60 oC. Iz tih razloga, tlak na izlazu iz reaktora mora biti 8 do 11 MPa iznad
tlaka na ulazu u turbinu, što iziskuje vrlo složenu konstrukciju kućišta reaktora i visoke mjere
sigurnosti, posebno kod kućišta velikih dimenzija. Obzirom na to, tlak pare na ulazu u turbinu kod
procesa s dvostrukim krugom odabire se sukladno graničnom tlaku i temperaturi za kućište reaktora.
 34
Za nuklearne elektrane s dvostrukim krugom početni tlak pare pred turbinom je p 0 ≤ 6.0 ÷ 7.3 MPa.
a za procese s trostrukim krugom p 0 ≤ 4.2 ÷ 7.2 MPa.

Tlak pc na kraju ekspanzije u turbini nuklearne elektrane se odabire na jednaki način kao i u
termoelektranama. Pošto su početni tlak pare, a time i raspoloživi toplinski pad H0 niži, vakuum u
kondenzatoru ima veći značaj nego u termoelektranama koje koriste pregrijanu paru. S druge strane,
veći vakuum u kondenzatoru ima za posljedicu veći volumni dotok pare (za isti maseni protok) i
dodatno komplicira konstrukciju zadnjih niskotlačnih stupnjeva turbine.

Odvajanje i međuzagrijavanje pare

Kako para ekspandira (linija 1-2-3 na slici 1.33), ako ne poduzmemo posebne mjere za odvajanje
kondenzirane vlage, sadržaj vlage na zadnjim stupnjevima turbine će biti toliko velik da će se značajno
smanjiti relativni indicirani stupanj djelovanja turbine ηri uz jako erozijsko oštećenje lopatica turbine.
Pretpostavlja se da sadržaj vlage u ispušnoj pari ne bi smio biti veći od yc = 10% za obodnu brzinu do
520 m/s na vrhu lopatica, odnosno ne veći od yc = 16% za obodnu brzinu do 400 m/s.

Slika 1.33 h-s dijagram ekspanzije pare u turbini na zasićenu paru

Konačni sadržaj vlage u ispušnoj pari turbina u nuklearnim elektranama smanjuje se primjenom
međuzagrijavanja pare (linija 2-4 na slici 1.33) ili separacije pare (od kondenzata) i njenog
međuzagrijavanja (linija 2-4-6 na slici 1.33). separacija pare može biti vanjska, gdje se para odvaja od
kondenzata u separatoru pare (S) izvan turbine ili unutarnje, koje se konstrukcijski ostvaruje unutar
turbine (vidi poglavlje 3).

Vanjska separacija pare vezana je na oduzimanje ukupnog protoka pare iz turbine u separator i
vraćanje osušene pare natrag u turbinu. To je najlakše provesti na mjestima gdje se turbina prespaja s
jednog kućišta na drugo kućište turbine. S druge strane, vanjska separacija pare je najdjelotvornija pri
određenim parametrima pare. Tlak psep pri kojemu se para separira i vodi na zagrijavanje naziva se tlak
separacije. Njegov odabir može imati značajni utjecaj na stupanj djelovanja procesa, a utječe i na
karakteristike separatora.

Vanjska separacija (slika 1.34a) može povećati sadržaj pare u vlažnoj pari na x = 0.99 do 0.995 i u isto
vrijeme sniziti sadržaj vlage na sljedećim stupnjevima turbine, čime se povećava stupanj djelovanja
procesa i smanjuje opasnost od erozije na lopaticama zadnjih stupnjeva.
 35

Slika 1.34 Toplinski procesi na turbinama na zasićenu paru s vanjskom separacijom pare
a - bez međuzagrijavanja, b - sa međuzagrijavanjem u jednom stupnju, c - s međuzagrijavanjem u dva stupnja
pomoću glavne i oduzete pare, S separator, RH - međuzagrijač, 1 - visokotlačna turbina, 2 - niskotlačna turbina

Optimalni tlak separacije u procesima nuklearnih elektrana sa samo jednom separacijom jednak je 10
do 15% od p0.

U većini nuklearnih elektrana je vanjska separacija povezana s dodatnim zagrijavanjem (slike 1.34b i
1.34c). Ponovno zagrijavanje se obično vrši sa strujom pare koja je oduzeta na stupnjevima višega
tlaka ili glavnom strujom pare, koja definira maksimalnu temperaturu međuzagrijane pare (15 do 40
o
C ispod T0).

Međuzagrijavanje glavnom parom (slika 1.34b) smanjuje stupanj djelovanja procesa. Jedini pozitivni
učinak ove metode sastoji se uznačajnom smanjenju gubitaka zbog sadržaja vlage na sljedećim
stupnjevima turbine i povećanju relativnog stupnja djelovanja turbine te produženju životnog vijeka i
povećanju pouzdanosti turbine. Međuzagrijavanje s oduzimanjem pare se koristi samo u slučajevima
gdje separacija ne može osigurati dopušteni sadržaj vlage u ispušnoj pari na kraju ekspanzije. Tlak
separacije pare psep u nuklearnim elektranama s međuzagrijavanjem pare je viši nego kod procesa s
vanjskom separacijom i iznosi 18 do 23% od p0.

U nekim slučajevima je korisno primijeniti međuzagrijavanje u dva stupnja (slika 1.34c) i to u prvom
stupnju pomoću oduzete pare, a u drugom stupnju pomoću glavne struje pare uz optimalni porast
entalpije koji bi trebao biti jednak u oba stupnja. U mnogim slučajevima, koristi se različita razdioba
stupnjeva međuzagrijavanja za čim pogodniju organizaciju oduzimanja pare. Odabir pojedinih metoda
i parametara separacije ovisi o glavnom procesu turbinskog postrojenja, njegovim karakteristikama i
svojstvima i provodi se na temelju tehničko-ekonomske analize.

Regenerativno zagrijavanje napojne vode

Regenerativno zagrijavanje napojne vode koristi se u svim nuklearnim elektranama i ima sljedeća
posebna svojstva:
1. zagrijavanje napojne vode oduzimanjem pare je termodinamički mnogo djelotvornije u području
zasićene pare nego pri oduzimanju pregrijane pare,
2. oduzimanje vlažne pare iz turbine omogućuje istovremeno odvođenje nakupljenog kondenzata,
gotovo bez gubitaka, uz povećanje stupnja djelovanja i pouzdanosti na sljedećim stupnjevima
turbine,
3. obzirom na nisku entalpiju oduzete pare, udio oduzete pare se povećava i istovremeno smanjuje
dotok ispušne pare u kondenzator, čime se istovremeno smanjuje opterećenje zadnjih stupnjeva
turbine.

Ove činjenice povećavaju stupanj djelovanja sustava regenerativnog zagrijavanja napojne vode putem
povećanja njene temperature Tfw na ulazu u generator pare.

S druge strane, povećanje Tfw povećava potrebne kapacitete generatora pare (za paru koja će prolaziti
kroz turbinu i paru za oduzimanja), te traži veći kapacitet separatora pare i organizaciju strujanja u
procesu. Iz gospodarskih razloga uzima se kompromisno rješenje:

( )
T fw = (0.75 ÷ 0.85) T fwopt − Tc + Tc
 36
gdje je Toptfw termdinamički optimalna temperatura napojne vode, a Tc je temperatura zasićenja pri
tlaku u kondenzatoru.

U praksi se obično usvajaju sljedeće temperature napojne vode:

195 oC za turbine snage 70 MW
225 oC za turbine snage 220 MW
165 do 225 oC za turbine snage 500 MW
220 oC za turbine snage 1000 MW

1.10 Podjela parnih turbina

Podjela parnih turbina po vrsti toplinskog procesa i putu pare dijeli turbine u sljedeće glavne vrste:
1. Kondenzacijske parne turbine u kojima cijeli protok pare, osim onaj za regeneracijsko grijanje,
struji kroz turbinu i ekspandira do tlaka nižeg od atmosferskoga, nakon čega se para odvodi u
kondenzator gdje se vrši prijenos topline ispušne pare na rashladnu vodu i time kondenzacija pare.
Toplina predana rashladnoj vodi nije više tehnički uporabljiva.
2. Protutlačne turbine s ispušnom parom koja se dostavlja toplinskim trošilima kao para za grijanje
ili procesna para. Tlak ispušne pare je obično veći od atmosferskog tlaka.
3. Kondenzacijske turbine s automatskim oduzimanjem su turbine u kojima se oduzima dio pare
unutar turbine i dobavlja toplinskim potrošačima s time da se automatski održava tlak oduzete
pare. Ostatak pare nastavlja proces ekspanzije u turbini sve do tlaka kondenzatora u koji izlazi
kao ispušna para.
4. Protutlačne turbine s automatskim oduzimanjem su protutlačne turbine kod kojih se iz turbine
oduzima dio pare za potrebe toplinskih potrošača uz automatsko održavanje tlaka oduzetoj pari.
Ostatak pare koji je izvršio kompletnu ekspanziju u turbini odvodi se kao ispušna para
niskotlačnim toplinskim potrošačima.

U tablici 1.3 je dan pregled parnih turbina ruske proizvodnje. Oznake turbina u tablici su sljedeće:

Prvo slovo: K - kondenzacijska turbina,

T - kondenzacijska turbina s oduzimanjem pare za grijanje,
P - turbina s oduzimanjem procesne pare za industrijske potrošače,
PT - turbina s automatskim oduzimanjem pare za grijanje i procesne pare,
R - protutlačne turbine,
PR - protutlačna turbina s oduzimanjem procesne pare

Brojka desno od slova: Snaga turbine u MW

ili nazivna / maksimalna snaga u MW

Sljedeća brojka: Početni tlak pare ispred turbine, bar

Sljedeća brojka (ako je ima): Nazivni tlak oduzimanja ili protutlak, bar

Kondenzacijske turbine sa snagom većom od 150 MW su najčešće turbine s međupregrijanjem.

Nazivni kapacitet podrazumijeva najveći kapacitet koji turbina može dati u trajnom radu pri nazivnim
vrijednostima svih ostalih parametara.

Maksimalni kapacitet je najviši kapacitet u trajnom radu koji može dati čista turbina (kao nova) i to
bez oduzimanja pare za vanjske potrošače.

Podaci za turbine u nuklearnim elektranama dani su u tablici 11.1.

 37
Tablica 1.3 Glavni podaci za parne turbine ruske proizvodnje

Proizvođač
Godina
Nazivna snaga, MW
Maksimalna snaga, MW
Početni tlak, MPa
Početna temperatura, oC
Tlak međupregrijanja, MPa

Temperatura međupregrijanja, oC
Izlazni tlak, kPa
Temperatura napojne vode, oC
Broj oduzimanja pare za
regeneraciju
Protok pare, kg/s
Broj kućišta i protoka

Stupanj djelovanja, %
Specifična masa turbine (bez
kondenzatora i pomoćne
opreme) kg/kW

Visina zadnje lopatice, mm

Proizvođač
Godina
Nazivna snaga, MW
Maksimalna snaga, MW
Početni tlak, MPa
Početna temperatura, oC
Tlak međupregrijanja, MPa

Temperatura međupregrijanja, oC
Izlazni tlak, kPa
Temperatura napojne vode, oC
Broj oduzimanja pare za
regeneraciju
Protok pare, kg/s
Broj kućišta i protoka

Stupanj djelovanja, %
Specifična masa turbine (bez
kondenzatora i pomoćne
opreme) kg/kW

Visina zadnje lopatice, mm