INTERNACIONALNI UNIVERZITET

PRAVNI FAKULTET

TRAVNIK

UTJECAJ FILMA I TELEVIZIJE NA DRUŠTVO

(Seminarski rad)

Mentor: Studentica: Matea Ramljak

Doc.dr. Zemir Sinanović

Travnik, veljača 2017. godine

 SADRŽAJ

UVOD ........................................................................................................................................ 1

1. NASTANAK I RAZVOJ MEDIJA........................................................................................ 2

1.1. Uloga medija u društvenoj zajednici ............................................................................... 3

2. TELEVIZIJA KAO SOCIJALIZACIJSKI ČIMBENIK......................................................4

2.1. Uloga televizije ................................................................................................................ 4

2.2. Prednosti i nedostaci televizije ........................................................................................ 5

3. UTJECAJ TELEVIZIJE NA NAJOSJETLJIVIJU DRUŠTVENU SKUPINU - DJECU ..... 7

3.1. Nasilje na televiziji ........................................................................................................ 10

4. FILMOVI I NJIHOV UTJECAJ NA DRUŠTVO ............... Error! Bookmark not defined.

4.1. Empatički odnos filma i gledatelja ................................ Error! Bookmark not defined.

ZAKLJUČAK .......................................................................... Error! Bookmark not defined.

LITERATURA ......................................................................................................................... 15

POPIS SLIKA .......................................................................................................................... 16

UVOD

Socijalizacija je veoma bitan faktor današnjeg društva. Biti dio društva i u sudjelovati u
današnjoj svakodnevnici veoma je težak zadatak. U današnjem svijetu postoji toliko izbora,
mogućnosti, raznih uvjerenja, i mnogo drugih faktora koji utječu na čovjeka, njegov razvoj i
njegov svakodnevni život. Masovni se mediji šire, od pojave tiska, radija, televizije, preko
elektroničkih medija, posebice interneta, a pretpostavka je s obzirom na ubrzani razvoj
tehnologije, i dalja ekspanzija. Mediji imaju važno, ako ne i primarno mjesto u ljudskim
životima i bez njih se ne može. Oni stvaraju masovni auditorij, a ne publiku.

Gledanje televizije je specifičan način primanja i obrađivanja informacija. Televizija nudi

raznolike sadržaje pa su tako i mogućnosti tumačenja višeslojni. U čovjekovoj svakodnevnici
televizija je sveprisutan masovni medij koji se međutim uvelike uzima zdravo za gotovo.
Najosjetljivija skupina društva, djeca, gledajući televiziju mogu biti izložena pozitivnim,
takozvanim prosocijalnim sadržajima, ali i onima koji mogu biti štetni za njihov razvoj, kao
što su nasilje ili „isprazni“ sadržaji.

1
1. NASTANAK I RAZVOJ MEDIJA

Najstariji medij jest tisak. U tiskane medije ubrajaju se kao prvi medij knjige, zatim
novine, časopisi, stripovi itd. Tisak se razvio zahvaljujući izumu tiskarskog stroja. Prije izuma
tiskarskog stroja, knjige su se pisale i prepisivale ručno. Danas su tiskani mediji jako
razvijeni, pa postoji na tisuće raznih vrsta časopisa, novina, magazina i slično. No ipak tiskani
mediji su manje utjecajni u odnosu na elektroničke tj. suvremene medije. Novine su poslije
radija najdostupniji medij i jedan od najkorištenijih medija. One donose razne informacije
koje se tiču svakodnevnih informacija, ali se najčešće zadržava na ozbiljnijim informacijama
(npr. stanje u državi, različita nedjela itd). U njima možemo naći i sportske novosti te novosti
o poznatima ali te informacije su jako sažete.

Televizija je medij koji se temelji na bežičnom prijenosu pokretne slike na daljinu u obliku
električnog signala. Intenzivnije se počela razvijati nakon 2. svjetskog rata, te je vrlo brzo
postala najutjecajniji medij, jer se profilirala kao izvor informacija i zabave milijunima
gledatelja. U tehnološkom smislu ovaj je medij sličan radiju. Televizijske emisije prema
sadržaju mogu se okvirno podijeliti na:1

 informativne (vijesti, dnevnik, tv-kalendar, itd),

 zabavne - također može imati posebne podvrste kao što su:
1. sportski program, koji se najčešće sastoji od prijenosa ili snimki sportskih
natjecanja;
2. glazbeni program, koji se sastoji od različitih emisija čiji je glavni sadržaj
glazba, najčešće zabavna;
3. dramski program, koji se najčešće sastoji od dramskih sadržaja specifično
kreiranih za televiziju; neke TV-kuće ponekad inzistiraju i na specifičnom
humorističnom programu.
4. filmski program, koji se sastoji od emitiranja igranih filmova.
 popularno - znanstvene (putopisi, razni „dokumentarci“, emisije o životinjama itd.).

Internet se u suvremenim okvirima prihvaća kao medij koji povezuje niz različitih
komunikacijskih modela što je jedan od ključnih razloga njegove popularnosti danas. Počeo
se širiti u drugoj polovici 90-tih godina 20. st. Predstavlja svjetsku mrežu međusobno

1
Žugaj, A.; Razvoj i utjecaj medija na suvremeno okruženje, Univerzitet Singidum, Beograd, 2012.

2
umreženih (povezanih) računala, odnosno servera (poslužitelja) pomoću kojih se pristupa
pohranjenim raznim podacima.

Razvoj svih medija snažno je utjecao na napredak čovjeka kao pojedinca u društvu i
njegovog shvaćanja svijeta oko sebe, od samih početaka tiskanih medija čiji je nastanak u
davno vrijeme bio mukotrpan posao, u odnosu na današnje vrijeme kada se jedinim klikom
mogu otvoriti raznolike i često nepregledne mogućnosti. Najzanimljivije je koliko se i kako
gleda televizija, ne samo zbog toga što je televizija najutjecajniji medij, nego i zbog toga što
je promijenila funkcioniranje suvremene obitelji, preuzimajući mnoge odgojne funkcije.
Nastanak i razvoj medija, posebice masovnih medija, danas omogućuje svima cjeloživotno
učenje, odnosno proširivanje znanja (novih spoznaja) iz svih područja ljudskog djelovanja
prema osobnim zanimanjima.

1.1. Uloga medija u društvenoj zajednici

Život u svijetu medija često je očaravajući, blještav i nikada dosadan. Mediji zaista jesu
sedma sila i njihova snaga očituje se u svim segmentima društvenog djelovanja. Njihova je
uloga u društvu velika i nezaobilazna. Ako se stavi naglasak na edukacijsku ulogu medija,
neupitan je njihov doprinos u širenju znanja i lakšem učenju. To se osobito odnosi na
najosjetljiviju populaciju, a to su djeca. Zato današnje suvremeno društvo mora osjećati veliku
odgovornost pri formiranju odgojnih vrijednosti kod djece jer ako se o tome neće voditi
računa, ni naša djece neće znati prepoznati što je to dobro, a što je loše. Problemi će se javiti
ako pojedinci, posebno naša djeca, postanu „sredstvo“ putem kojeg će suvremena tehnologija
manipulirati širim masama. Sadržaj televizijskog programa najčešće ovisi o vlasniku i načinu
financiranja rada televizijske stanice ili mreže, o zakonima, običajima i kulturnim standardima
područja na kome se emitira program te o ciljanoj publici. Tako u sadržaju televizijskog
programa TV-kuća u državnom vlasništvu ima daleko više kulturnih, obrazovnih i političkih
sadržaja nego kod privatnih TV-kuća koje zabavnim sadržajima nastoje privući što veću
gledanost, te tako postići veću cijenu TV-reklama.2

2
Huzak, K.; Utjecaj masovnih medija na medijsku politiku, Sveučilište Sjever, Koprivnica, 2015.

3
2. TELEVIZIJA KAO SOCIJALIZACIJSKI ČIMBENIK

Djeca koja imaju kontakt s televizijom, više i intenzivnije sudjeluju u doživljajima svijeta
odraslih, tako da se kao posljedica toga može očekivati i brža socijalizacija. Socijalizacija u
najširem smislu znači integriranje pojedinca u društveni život kroz proces prilagođavanja
društvenim zahtjevima i normama, što podrazumijeva proces učenja stavova, vrijednosti i
poželjnih oblika ponašanja. Primami socijalizacijski čimbenici su roditelji i vršnjaci, a
sekundami su dječji vrtić, škola, mediji, radna sredina, različite udruge i sl. Neupitno je da od
rođenja započinje utjecaj roditelja bez konkurencije, posebice u ranom djetinjstvu, sve ranije
započinje i utjecaj vršnjaka, zatim odgojno-obrazovnih ustanova, a televizija kao
socijalizacijski čimbenik ima sve veći pozitivan i negativan utjecaj u životu djece u
suvremenom društvu. Navikavanje na televiziju događa se brzo i neprimjetno, pa djeca vrlo
rano iskazuju želju za gledanjem i nauče se koristiti televizorom.3

U nastavku je lista češćih kritika koje današnje društvo iznosi protiv televizije:

 Televizija doprinosi pojavi pretilosti,

 Televizija ohrabruje bijeg od osobne odgovornosti,
 Televizija predstavlja lažnu sliku stvarnosti i iskrivljuje stvarnost putem privida,
 Televizija sudjeluje u ekonomskom iskorištavanju koristeći reklame za
razvijanje potrošačkog mentaliteta,
 Televizija narušava moralne standarde,
 Scene nasilja na televiziji potiču nasilje u svakodnevnom ponašanju.

2.1. Uloga televizije

Televizija je preuzela velik dio uloga koje su pripadale raznim kulturnim institucijama u
prošlosti, obiteljima, odgojno-obrazovnim institucijama i različitim klubovima. Zato već sada
postaje jasno da se ona mora proučavati kao nova vrsta Ijudske aktivnosti koja teži biti
pristupačna svakoj životnoj dobi te svim društvenim slojevima. Ona u velikoj mjeri utječe na
emocionalni i intelektualni život pojedinca, određuje njegov stav prema svijetu, a može i
ozbiljno ugroziti čovjekovu individualnost. Nažalost, događa se da se TV koristi i kao dadilja.
Svjedoci smo kriza suvremene obitelji, prezaposlenosti roditelja ili nezaposlenosti koje

Benić, K.; Televizija, Odjel za informatologiju i komunikologiju, Zadar, 2009.

3

4
dovode do depresije, letargije, straha za preživljavanjem i sl., a time i do nekvalitetno
provedenog vremena s djecom tijekom dana, pa je televizija uvijek tu kao pomoć i zamjena.
Tako se skraćuje put djeteta do ovisnika o televiziji koja ga smiruje kad plače ili kad roditelji
nemaju vremena. TV-prijamnik i njegovi popratni uređaji, DVD ili videorekorder, inventar su
svakoga doma. Djeca često imaju i osobne uređaje, pa se i na taj način otuđuju od obitelji u
vlastitu domu.

2.2. Prednosti i nedostaci televizije

Televizija je najjači masovni medij današnjice jer se u televiziji za razliku od ostalih

medija sjedinjuje tekst, zvuk, slika i pokret pa se za nju može reći da ujedinjuje sve prednosti
ostalih medija. Posredovanjem televizije pamćenje propagandnih poruka znatno je veće nego
pomoću ostalih medija. Zbog velike gledanosti ulaganje u nju je isplativo unatoč skupoći. Za
televiziju veoma je važno da poruke budu jasne, kreativne te da imaju snažan karakter.
Također je od iznimne važnosti vrijeme emitiranje poruke te područje na kojem se prikazuje.
Međutim postoje određene prednosti, ali i nedostaci televizije.

Glavne prednosti televizije su:

 brzina reakcije,
 mogućnost demonstriranja proizvoda u stvarnim uvjetima,
 široki obuhvat i velika pozornost,
 vizualni i zvučni efekti,
 masovna upotreba i široki utjecaj,
 bolje pamćenje i prihvaćanje propagandne poruke.

Nedostaci televizije su:

 kratkotrajnost propagandne poruke i nužnost njena ponavljanja,

 poštivanje vremena emitiranja i visoki troškovi,
 prenatrpanost programa,
 smanjenje ciljne publike (sve veći broj TV-postaja uzrokuje sve manji postotak
publike).

5
 U današnje vrijeme svjedoci smo snažne ekspanzije medijskih sadržaja i u kvalitativnom i
u kvantitativnom smislu. Medijske poruke različitih izvorišta prisutne su u svim društvima, a
primatelji i kreatori poruka u međusobnom su vrlo živom, dinamičnom i kompleksnom
odnosu.4

Slika 1. Štetni suptilni utjecaji gledanja zabavnih programa na televiziji

Izvor: http://www.spiritualresearchfoundation.org/hr/-utjecaji-tv-i-filmova, 12.02.2017.

Televizija i filmovi su način kojim većina ljudi bježi od svakodnevnih problema, traži
zadovoljstvo, a služe i kao način povezivanja ljudi sa svijetom u potrazi za informacijama i
iskustvima.

4
Benić, K.; Televizija, Odjel za informatologiju i komunikologiju, Zadar, 2009.

6
 3. UTJECAJ TELEVIZIJE NA NAJOSJETLJIVIJU DRUŠTVENU
SKUPINU - DJECU

Televizija je medij koji ima najveći socijalizirajući utjecaj na djecu. Sama činjenica da
televizija nije interaktivni agent ima veliki uticaj na razvoj djece. Ona zadovoljava potrebe
socijalizacije do određenog nivoa, ali ne daje djeci društvene vještine, odnosno praksu koju
mogu steći samo u stvarnom životu. Vrijeme za igru s vršnjacima i učenje društvenih vještina
drastično je smanjeno i ograničeno. Mediji mogu imati na djecu pozitivan i negativan učinak,
a kakav će on biti, ovisi ponajprije o tomu na koji im način konzumenti pristupaju. U tome je
vrlo značajna uloga starijih osoba, prije svega roditelja, dječjeg vrtića i škole, onih osoba koje
mogu pomoći u tome da djeca ne ostanu samo pasivni promatrači, nego da aktivno vrednuju
informacije. Niz je čimbenika koji utječu na to hoće li poruka koju dijete prima putem medija,
imati pozitivan ili negativan utjecaj na razvoj njegove osobnosti. Roditelji na to ponajbolje
mogu utjecati odabirom sadržaja koji će dijete gledati. Već sa 14 mjeseci djeca oponašaju ono
što vide na televiziji i najčešće ne razlikuju maštu od stvarnosti. U tom kontekstu posebno
zabrinjava podatak iz američkog istraživanja, o tome da je najveći postotak djece pred
televizorom generacija onih između 5 i 14 godina. Pretjerano gledanje televizije može imati
negativne posljedice kod djece, kao što su:5

- pasivnost,
- sklonost debljanju,
- manjak fizičkih sposobnosti,
- slabija koncentracija,
- nedovoljno razvijena memorija.

Gledajući televiziju djeca su izložena velikoj količini nasilnih sadržaja i često može doći
do gubitka granice između realnog i izmišljenog, pa je moguće i smanjenje empatije
(suosjećanja) za doživljaje iz vlastitog okruženja. Rizici od pretjeranog gledanja televizije
počinju kada se izgubi selektivnost u izboru sadržaja. Ipak televizija ima i svoje dobre strane:
dokazano je da djeca koja su gledala dječje obrazovne emisije bolje čitaju i imaju razvijene
verbalne vještine od djece koja gledaju samo crtane filmove i programe za odrasle. Također,
budući da ne traži nikakvu mentalnu aktivnost, televizija može djelovati kao ublaživač stresa,
kako za odrasle, tako i za djecu.

5
Mlinarević, V.; Dijete i televizija, Visoka učiteljska škola, Osijek, 2013.

7
 U jednom anonimnom istraživanju u Zagrebu u kojem su sudjelovala djeca prvog, drugog,
trećeg i četvrtog razreda u odabranim školama, doneseni su različiti zaključci kada je u pitanju
televizija.

Slika 2. Aktivnosti u slobodnom vremenu ispitanika (%)

Izvor: http://www.hfs.hr/nakladnistvo_zapis_detail, 12.02.2017.

Aktivnosti koje učenici najčešće prakticiraju su gledanje televizije (67,5 %), igranje s
prijateljima (66,25 %), a ponekad pomaganje u kućanskim poslovima, razgovor s roditeljima i
igranje računalnih igara. Vidi se da su djeca izrazito usmjerena na medije, osobito televiziju.
Taj rezultat zabrinjava, jer ne samo da djeca jako mnogo vremena provode pred televizorom,
nego sve manje vremena provode s prijateljima.

Slika 3. Prosječno dnevno gledanje televizije (%)

Izvor: http://www.hfs.hr/nakladnistvo_zapis_detail, 12.02.2017.

8
 Na slici 3. vidi se se koliko djeca prosječno gledaju televiziju, ako se uzme u obzir količina
slobodnoga vremena. Prilično je očekivano da djeca koja raspolažu s najviše slobodnoga
vremena najviše i gledaju televiziju, ali se i vidi da djeca koja imaju manje slobodnoga
vremena gotovo polovicu toga vremena provedu gledajući ju.

Slika 4. Učestalost praćenja raznih vrsta televizijskog programa (%)

Izvor: http://www.hfs.hr/nakladnistvo_zapis_detail, 12.02.2017.

Na slici 4. vidi se da djeca najčešće gledaju igrane filmove i serije (više djevojčice), a
zatim crtane filmove (što opada s dobi). Vidi se da skoro polovina djece voli gledati kvizove i
sport (više dječaci), dok je bilo očekivano da najmanje gledaju informativno-političke emisije.

Slika 5. Omiljene vrste filmova (%)

Izvor: http://www.hfs.hr/nakladnistvo_zapis_detail, 12.02.2017.

Slika 5. pokazuje kakav je filmski ukus ispitane djece. Među djecom najgledaniji su
pustolovni filmovi, komedije, SF i akcija (gleda ih više od tri četvrtine djece), a vrsta koju ne
vole gledati ljubavni su filmovi.6

6
Mikić, K.; Djeca i mediji, Hrvatski filmski savez, 2014

9
3.1. Nasilje na televiziji

Nasilje na filmu može se prikazati puno strašnije nego što ono u stvarnom životu može
biti. Nitko ne može izbjeći, utjecaj televizijskog nasilja ili pak štetu koju uzrokuju oni koji su
se njemu prepustili. Gledajući ubojstva i uništavanje stvari, djeca uče da stvari nemaju
nikakvu vrijednost, da život životinja nema nikakvu vrijednost, da život čovjeka nema
nikakvu vrijednost i da je planet na kojemu živimo pakao u kojem svatko može unštiti sve i
svakoga, samo ako to poželi. Kod neke se djece primjećuje da postaju manje osjetljiva na bol i
patnje drugih. Gubi se osjećaj empatije, a povećava želja za agresivnošću. Televizijsko nasilje
ne utječe nužno na djecu da se nakon gledanja ponašaju agresivno. Neka djeca imaju
nasljedne nasilne tendencije, koje mogu biti izraženije gledanjem nasilja. Stoga razgovor s
roditeljima nakon neke odgledane emisije ili filma, objašnjavanje viđenog, posve sigurno
može imati znatan učinak na to kako televizija utječe na djecu. S obzirom na to da nasilje čini
znatan dio televizijskoga programa, ono može imati posljedice na doživljaj stvarnosti i
ponašanje djece. Učestalost nasilja u crtanim filmovima veća je nego u akcijskim filmovima
ili komedijama te postoji mogućnost da će mladi nasilje u medijima češće vidjeti u
jutarnjem terminu prikazivanja crtanih filmova, nego u najgledanijem televizijskom
programu. Iako brojna istraživanja pokazuju da se djeca susreću s većom količinom nasilja
u crtanim filmovima, nego u drugim medijskim sadržajima zanimljivo je da gotovo sva
istraživanja pokazuju da roditelji nasilne sadržaje u crtićima ne smatraju ozbiljnima niti
vjeruju u njihove negativne posljedice na ponašanje djece. Djeca tek u osmoj godini dosežu
razinu kognitivnog i emocionalnog razvoja na kojoj mogu shvatiti o kakvim je sadržajima
riječ. Prije te dobi, djeca nisu sposobna shvatiti posljedice nasilnih djela, a nasilne sadržaje
vole gledati jer su popraćeni glasnom glazbom, brzom izmjenom scena, brzim pokretima
itd.7

7
Žugaj, A.; Razvoj i utjecaj medija na suvremeno okruženje, Univerzitet Singidum, Beograd, 2012.

10
4. FILMOVI I NJIHOV UTJECAJ NA DRUŠTVO

Činjenica je da su filmovi i filmska industrija postale jedan od najunosnijih

propagatorskih sredstava, kroz film se prožimaju ideje onih koji film kreiraju. Izbor crtanih
filmova koji je dostupan na televiziji neizmjerno utječe na ranu socijalizaciju i metodu učenja
po modelu kod djece uzrasta od 3 do 10 godina. Film kao mediji, koji je kao sredstvo
komunikacije između proizvođača i konzumenta imao za ulogu informiranje, edukaciju i
zabavu, veoma je brzo postao i sredstvo u službi propagande. Jer način na koji je film uzeo
maha kod konzumenata (gledatelja) bio je najbolji mogući način da se mase preoblikuju u ono
što je odgovaralo proizvođačima određenih filmskih ili reklamnih sadržaja. Termin
propaganda podrazumijeva sredstva i metode širenja poruka s unaprijed razrađenom
strategijom njihove refleksije na društvo. Za proizvođače propagandnih filmova, film je
proizvod unutar kojeg se prodaju drugi proizvodi, i na takvim stvarima radi čitav jedan tim,
sve od ideje do realizacije. Film ima neograničenu slobodu korištenja propagandnih metoda
uobličenih u umjetničke okvire. Tako jedan bitan faktor modeliranja društva, kroz film je
moguć jedino faktorom identifikacije i ubjedljivosti. Čini se da nijedan drugi oblik umjetnosti
nije u stanju da u tolikoj mjeri zavede i savlada induvidualno iskustvo, bez obzira na spol,
starost, nacionalnu i kulturnu pripadnost, kao što je to slučaj s filmom kao umjetničkim
izrazom. Film je postao sastavni dio naše kulture u kome se, kao u ogledalu, gotovo
svakodnevno reflektiramo.8

Filmska umjetnost ima želju da na sebi specifičan način interpretira stvarnost, i da svoju
ideju preda gledatelju. Taj osjećaj koji pruža filmska umjetnost, veoma je neobičan i
zanimljiv. Ta mogućnost odvajanja od trenutne realne životne svakodnevnice i „ulazak“ u
specifičnost filmske slike, to je zapravo trenutak koji čini suštinu umjetnosti, i odvaja filmsku
(pozorišnu) umjetnost od ostalih. Uz to, filmovi imaju utjecaja na psihologiju gledatelja.
Gledatelji budno prate glavne likove i njihov način ponašanja, oblačenja i slično, pa shodno
tome, nekada prihvate taj model ponašanja i u svom životu ili pak počnu da se oblače kao
glavni likovi nekog filma. Filmovi pomažu i u stjecanju novih znanja, kao npr.: novim
kulturama, različitim društveno-političkim događajima, stvaranju svijesti o nekim bolestima i
slično.

8
Hadžihafisbegović, A.; Utjecaj filma na socijalizaciju, Sarajevo, 2014.

11
 Filmska industrija igra pozitivnu ulogu u društvu i u tom smislu što zapošljava veliki broj
ljudi. Dakle, film ima puno utjecaja na današnje društvo u cjelini, i pozitivnih i negativnih.
Ali, jedno je sigurno, nema osobe koja ne voli da bar na kratko uđe u svijet filma i pobjegne
od svakodnevnih obaveza i stresa koji uz njih dolazi.

4.1. Empatički odnos između filma i gledatelja

Kako bi se ostvario neki empatički odnos između filma i gledatelja, gledatelj mora
posjedovati određenu dispoziciju – urođena ili stečena spremnost, tendencija ili sklonost
određenom tipu reagiranja u određenim situacijama:

- dispozicija brižnosti (simpatije) – „navijanja za“ javlja se ako ponašanje praćenog

lika odobravamo ili smatramo preporučljivim. Podrazumijeva spektar emocija:
veselje kad junak uspije, tuga kad trpi gubitke, bojazan kad je ugrožen, napetost kad
je neizvjestan ishod. Film „Hrabro srce“ Mela Gibsona, odnosno njegov lik kojeg
tumači škotski junak William Wallace, kad izgubi voljenu izaziva plač, kad porazi
Engleze – ponos, kad se ponovno zaljubi sretni smo, kad pogine ponovno u
gledatelja izaziva ganuće.

- dispozicija odbojnosti (antipatija) – „navijanje protiv“ javlja se kad ponašanje

praćenog lika ne odobravamo. Također podrazumijeva spektar emocija:
neprijateljstvo, mržnju, osvetnička priželjkivanja, a veselje ili zadovoljstvo kad ne
uspije. Film „Schindlerova lista“ i omraženi nacistički časnik Amon Goeth kojeg
tumači Ralph Fiennes u gledatelja izaziva gađenje i cijeli spektar negativnih emocija
sve do njegove pogibije, iz razloga što je zaslužan za ubojstvo velikog broja nevinih
ljudi.

- dispozicija ravnodušnosti, uzrokuje kratki interes – tek u funkciji razumijevanja

situacije – nikakva, ili minimalna i vrlo prolazna empatija – ne formira dispoziciju
prema liku. Nažalost ili nasreću dispozicija koja izaziva najmanje emocija, nalazimo
ih kod svih horor filmova kad nam je svejedno koliko će likova poginuti, gledatelj ne
osjeća gotovo ništa, nije mu stalo, ne formira nikakav spektar emocija, već je jedino
ravnodušan.

12
 Sve vezano uz emocije pomaže nam shvatiti određenu filmsku poruku, pomoću njih
svaki se gledatelj na veći ili manji način identificira s likovima ili određenim filmom
(identifikacija može donijeti dobro gledatelju, ali i loše). Uživljenost u svijet filma i
suspenzija stvarnog života (i sebe u njemu) ima za posljedicu potrebu za „pronalaženjem
sebe“ u filmskom svijetu. „Samoprepoznavanje“ u prikazanu svijetu ostvaruje se
identifikacijom, poistovjećenjem s nekim likom. Izabrani lik ili film postaje tako mi i mi
„kroz njega“ živimo, postajemo otuđeni od sebe samih, prestaju važiti naše životne osobine,
a postaju važne osobine filmskog lika. Takav proces naziva se filmska iluzija, ona preuzima
vlast nad nama, gledatelj se identificira sa svojim „idolima“ i „sudjeluje“ u njihovoj slavi
(kroz to opet „nitko“ postaje „netko“).9

9
Hatipović, M.; Odnos filma i gledatelja, Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu, Zagreb, 2013.

13
ZAKLJUČAK

Živimo u suvremenom društvu u kojem je kulturni izričaj nezamisliv bez najmoćnijih

sredstava – masovnih medija. Svakodnevno smo okruženi raznoraznim informacijama putem
tiska, radija, televizije i interneta. Njihov utjecaj na nas i svijet koji nas okružuje izuzetno je
velik. Mediji svakodnevno nameću i određuju stil življenja, a sukladno tome i stil
obrazovanja. Oni su pri samom vrhu interesne ljestvice djece, adolescenata i mladih, odmah
nakon druženja s prijateljima. Vrlo često zauzimaju primarno mjesto u formiranju sustava
vrijednosti. Često se pitamo koliki je njihov stvarni utjecaj na nas odrasle (roditelje i
odgojitelje), a ponajprije na djecu. Mediji već niz desetljeća izazivaju pozornost svih
društvenih čimbenika, te utječu na proces odgoja, a time i na ponašanje djece koje je često
moralno neprihvatljivo. Svjedoci smo svakodnevne pojave nasilja i agresivnog ponašanja kod
djece i mladih.

Televizija je moćan medij za obraćanje širokoj publici, dopire do ljudi bez obzira na
njihovu dob, spol, prihod ili stupanj obrazovanja. Svi navedeni negativni utjecaji televizije
nisu razlog da se potpuno prestane gledati televiziju, jer televizija je kao i drugi mediji,
donijela puno dobroga. Televizija, kao ni većina drugih stvari u životu, nije ni crna, ni bijela,
najvažnije je kako je netko prihvati i što od nje napravi.

14
LITERATURA

 Benić, K. (2009.); Televizija, Odjel za informatologiju i komunikologiju, Zadar

 Hadžihafisbegović, A. (2014.); Utjecaj filma na socijalizaciju, Sarajevo
 Hatipović, M. (2013.); Odnos filma i gledatelja, Društvo za komunikacijsku i
medijsku kulturu, Zagreb
 Huzak, K. (2015.); Utjecaj masovnih medija na medijsku politiku, Sveučilište Sjever,
Koprivnica
 Mikić, K. (2014.); Djeca i mediji, Hrvatski filmski savez, Zagreb
 Mlinarević, V. (2013.); Dijete i televizija, Visoka učiteljska škola, Osijek
 Žugaj, A. (2012.); Razvoj i utjecaj medija na suvremeno okruženje, Univerzitet
Singidum, Beograd

15
POPIS SLIKA

Slika 1. Štetni suptilni utjecaji gledanja zabavnih programa na televiziji

Izvor: http://www.spiritualresearchfoundation.org/hr/-utjecaji-tv-i-filmova, 12.02.2017.

Slika 2. Aktivnosti u slobodnom vremenu ispitanika (%)

Izvor: http://www.hfs.hr/nakladnistvo_zapis_detail, 12.02.2017.

Slika 3. Prosječno dnevno gledanje televizije (%)

Izvor: http://www.hfs.hr/nakladnistvo_zapis_detail, 12.02.2017.

Slika 4. Učestalost praćenja raznih vrsta televizijskog programa (%)

Izvor: http://www.hfs.hr/nakladnistvo_zapis_detail, 12.02.2017.

Slika 5. Omiljene vrste filmova (%)

Izvor: http://www.hfs.hr/nakladnistvo_zapis_detail, 12.02.2017.

16