MLADI U DVADESET I PRVOG STOLJEĆA

1. POVIJESNI HOD MLADIH

Uvod
Svaki čovjek ima osobnu povijest. U povijesnom itinerariju svakog čovjeka neka životna razdoblja
posebno su intonirana, što osobito vrijedi za djetinjstvo i mladost. Mladi u svakoj kulturi imaju
poseban status i uvijek im se posvećivala posebna odgojna pažnja. Mladost je privilegirano životno i
krucijalno razdoblje za kritičku otvorenost za cjelovitu stvarnost, za formaciju osobne zrelosti u svim
aspektima. Želimo li imati cjelovitu sliku svijeta mladih, trebamo dobro poznavati socio-kulturni
kontekst u kojem mladi odrastaju.
1.1. POVIJEST MLADOSTI
Da bismo bolje razumjeli probleme mladih našeg vremena, dobro je nakratko vratiti se u prošlost i
vidjeti što je tada značilo biti mlad. Mediji danas prikazuju mlade kao najproblematičniju društvenu
skupinu – to je višetisućljetno nasljeđe. Nemoguće je jednom definicijom zahvatiti mladost u svim
kontekstima i povijesnim epohama. U srednjem vijeku teoretičari veoma rijetko rabe precizne nazive
za različite životne dobi: infans, puer, adulescens, iuvenis. Adolescent napunivši 21. godinu stječe
punoljetnost, iako je postojala mogućnost da se djevojčice udaju već s 12 godina, a dječaci ožene s 15
godina. U pravilu sv. Benedikta dječaci su se smatrali sve do 15. godine, a zatim je slijedilo vrijeme
adolescencije. U srednjem vijeku netko je iuvis sve dok nešto uči. Cjelokupna razvojna dinamika
smještala se u opći pojam odraslosti. Značajna istraživanja i studije o mladima bilježe se tek krajem
70-ih i početkom 80-ih godina 20. stoljeća. Pitanje mladih datira od same čovjekove povijesti.
1.1.1. Mladost u staroj Grčkoj
Polis je u staroj Grčkoj predstavljao temeljnu društvenu strukturu. Odgoj i formacija mladih bili su u
središti zanimanja zajednice. Paidẻia je proces socijalizacije preko kojeg se modeli ponašanja prenose
na mlade, a koji su neophodni za preživljavanje grada. Na mlade se gleda kao subjekte koje treba
oblikovati. U središtu su socijalizacije intelektualna izobrazba, estetska dimenzija, trgovačke vještine,
vojna vrlina, hrabrost itd. Najveća pažnja posvećivala se intelektualnom području. Antička
ikonografija posebno je naglašavala tjelesnu snagu i ljepotu. Na crtežima prevladavaju muški likovi,
ali detalji na amforama i vazama otkrivaju tipično ženski odgoj. Već od 7. do 10. godine djevojčice su
započinjale proces integracije u građanski život koji je završavao do 14. godine kada su se smatrale
spremnima za brak. Paidẻia je bila temeljni princip koji je osiguravao zajednici građansko tijelo koje
je sposobno poštivati zakone idealnog grada.
1.1.2. Mladost u Rimskom Carstvu
Rimsko društvo je bilo patrijarhalnog tipa. Mladi su bili podređeni starijima. Otac je odlučivao o
sudbini djece. Mladi nisu mogli postići ekonomsku neovisnost i odlučivati prije očeve smrti. Muškarac
s 45 godina nije bio samostalan i autonoman. Prema Verroneu, individua je smatran puer do 15.
godine, a adulescens između 15. i 30. godine, iuvenus između 30 i 45 i senior od 45, pa dalje. Između
14. i 15. godine dječaci sudjeluju o obredu zvanom Liberalia tijekom kojeg su oblačili togu (simbol
pripadanja zajednici). Obred se odvijao u kući, u prisutnosti oca. Nakon privatnog obreda dječak je bio
odveden u Forum. Nakon što su dobili togu, mladići su započinjali tirociunium, proces pripremanja za
preuzimanje odraslih uloga. Taj proces je trajao tri godine. U patrijarhalnoj rimskoj obitelji žena je
tretirana prema tjelesnim ili društvenim uvjetima: virgines prije braka, uxores poslije, matronae ako je
imala djecu, te anos što označava starost. Na crtežima se najčešće pojavljuje ljudsko tijelo čiji prikaz
nastoji oslikati i njegovu dušu. Mladi su često prikazivani u svakodnevnim aktivnostima, npr.u sportu,
lovu, tijekom učenja itd.

1
 1.1.3. Mladost u srednjem vijeku
U srednjem vijeku djeca su se veoma brzo uključivala u svijet odraslih. Na mladost se gledalo kao na
idealno životno razdoblje, ali autonomiju su mladi postizali tek stupanjem u brak, tako da se mladost
smještala u luku između 21. i 35. godine. U visokom građanskom i kleričkom ambijentu postojala je
gotovo matematička podjela životnih dobi.
7 različitih životnih dobi: puerita od 7. do 14. godine; adulescentia od 14. do 21./28. godine; juventus
od 21./28. do 35. godine; virilitas od 35. do 55./60. godine; senectus iznad ovog praga i senies do 70.
godine. Djeca su se vrlo brzo miješala s odraslima, oblačila su se kao odrasli i obavljala veoma teške
poslove.
Ikonografija - najčešće se susreću mladi bogoslovi i novaci koji su pripadali ondašnjim redovničkim
zajednicama. Na vazama ili slikama na zidovima prikazan je hijerarhijski ustrojen svijet. Mladi su
oslikani u povećem obliku u usporedbi s djecom, a u umanjenom odnosu na odrasle. Mladi su bili
podređeni očevu autoritetu. Dva važna literarna pojma: cavaliere i bacheler. Vitezovi su bili
pripadnici vojničke klase koju su činili mladi plemići koji su za svoje gospodare bili spremni dati
život. Bacheler je mladić koji se u profesionalnom smislu nalazi u jednom prijelaznom statusu. On je u
stanju čekanja da postane cavaliere.
Mladi u novije doba - s novijim dobom (15. - 18.st.) sve više raste svijest i osjećaj za djetinjstvo,
zahvaljujući demografskoj promjeni, razvoju školstva, preobrazbi obitelji u kojoj se s puno više pažnje
gleda na odgoj, zdravlje, higijenu i razvoj djeteta. Škola se sve više otvara mladim laicima, iako
uglavnom iz plemićkoh obitelji. Početkom 14.st. pojavljuju se zavodi (collegi) koji su odigrali važnu
ulogu u izdvajanju adolescencije kao zasebnog životnog razdoblja. Pohađanje zavoda je pridonijelo
izdvajanju mladih od odraslih. U predindustrijskom razdoblju mladost je priznata kao stupanj između
djetinjstva i odrasle dobi (8./10. - 25./28.) Tad se pojavljuju razne skupine mladih sa zadaćom
okupljanja mladih i pozitivnog usmjerenja njihove energije. Od 17.st. mijenja se gledanje na mladost.
Iako je sve veći broj mladih uključen u razne oblike formacije, ipak je još uvijek na snazi podređenost
obitelji. Krajem 17.st. mladi se promatraju kao sinovi i kćeri, bez posebne autonomne kulture.
Plemićka djeca pohađaju škole u blizini kuća kako bi mogla više pomagati u poslovima svojih očeva.
Dolazi do podjela unutar društvenih slojeva: radnička mladež, studenti, mladi na margini društva.
Mladi postaju protagonisti različitih pokreta i promjena u društvu, osobito u Europi te se mladost sve
više tretira kao razdoblje s vlastitim obilježjima koja zahtjeva vlastiti pristup. U 18.st. adolescenti i
mladi obavljaju teške fizičke poslove u tvornici što je pokazatelj da još uvijek nemaju privilegirani
status u društvu.
Profil mladih između 18. i 19. stoljeća - učvršćuje se tendencija ostanka u obitelji sve do odrasle
dobi i postupno se izdvaja adolescencija kao posebna životna faza. Tek nakon adolescencije mladi
mogu ostvariti viši stupanj slobode. No, kraj mladosti se još veže uz potpuno uključivanje u svijet
odraslih te se poklapa s ulaskom u brak. Polako dolazi do individualiziranja fenomena kulture mladih,
kako studenata, tako i mladih radnika. Važan čimbenik je razvoj sekundarnog školovanja, koji se sve
više poklapa s društvenim trajanjem adolescencije, dok se primarno školstvo poklapalo s djetinjstvom.
Adolescenti se vrlo brzo počinju tretirati kao socijalne skupine koje su u sebi opasne, iza čega se
skriva stra od mladih koji su u stanju svojom dinamičnošću i vitalnošću obnoviti društvo. Djetinjstvo,
adolescencija i mladost postaju razvojne faze u kojima se dijete polako preobražava u odraslu osobu.
Pobuna protiv društvenih i političkih organizacija važno je obilježje mladih 19.st. Raste strah od
mladih te, zbog to straha, jača svijest o potrebi odgađanja (moratorio) sudjelovanja mladih u
političkom životu. Osim delikvencije i revolucionarnih pokreta, sve su pristuniji problematični oblici
ponašanja među mladima. 30-tih godina 19.st. mlade boeme privlači nastranost, prijezir prema radu,
neobičan rječnik, zanemarivanje prošlosti i budućnosti, odbijaju disciplinu i red. Orijentalne religije i
misticizam su veoma popularni među mladima, a u modi je i bijeg od odraslosti.

2
Mladi 20. st.: Mladi 50-tih - mladi s područja ex Jugoslavije slijede modele ponašanja zapadnih
europskih zemalja, te se, zahvaljujući medijima, priklanjaju američkim trendovima. Uz tradicionalne
odgojne institucije (obitelj, škola, Crkva) pojavljuju se mediji. Mladi su črvsto integrirani u društvo,
dijele vrednote svog vremena, slabo su politički angažirani i više usmjereni na privatnu sferu. Mladi
je čovjek skreptičan, hladan, neangažiran, konzument, ljubitelj privatnog,. Novac, mogućnost
bogaćenja, odijevanje i njega tijela su samo neka od područja zanimanja mladih. Raste bojazan od
amerikanizacije mladih u Europi.
Mladi 60-tih i 70-tih - iza mita o 'zlatnim šezdesetima' kriju se mnogi kontradiktorni znakovi. Mladi
studenti i mladi u tvornicama sve se češće okupljaju i uključuju u politički život. Krajem 60-tih mladi
zauzimaju učilišta, izlaze na trgove, protestiraju protiv nepravde i rata u Vijetnamu, autoritarnih
struktura, iz čega mladi proizvode nove heroje (Mao Tse Tung, F. Castro, Che Guevara). Zajedničko
narušavanje zakona i normi veza je između bunta i pojave rock glazbe. Povećana je sveijst mladih da
čine zasebni dio društva i intenzivnija je interakcija mladih i društva. 60-tih prevladava slika mladih
koji ne trpe kompromis i žele alternativno društvo. Oni rođeni nakon 2.svj. rata okreću se protiv
konzumizma. 1964. započinju prvi prosvjedi kojima studenti traže veće sudjelovanje u izboru metoda
poučavanja i sadržaja te mogućnosti da se na fakultetu više raspravlja o socijalnim i političkim
problemima. Prosvjedi se pretvaraju u borbu za prava crnaca i ljudska prava. U Europi se mladi
zauzimaju za nenasilje, slobodu izražavanja u glazbi te konzumaciju lakih droga. 70-te su obilježile su
pojava alternativne kulture mladih koja se očituje i stilu odijevanja, društvenim običajima, stilu
življenja, poimanju vrednota, suprotstavljanju stavovima odraslih. Pokret hrvatski sveučilištaraca
nastoji postati dominantna politička snaga. 80-tih raste zanimanje za mlade i nastaju sociološke
studije. Uočava se mnoštvo različitih pristupa: znanstveni, metodički, skupina mladih… 90-te je
obilježio Internet, Mastricht, euro, globalizacija, prezentizam, subjektivizam, nepovjerenje u
budućnost, projekti kratkog vijeka, talk-show, relativizam, gubitak privatnosti. Početak 3. tisućljeća
obilježava velika duhovna praznina. Odgojna praznina koja se stvorila između odraslih i mladih
doprinosi rađanju nmogih surogata jeftine zabave te u mladim budi želju za protagonizmom. Oni žele
biti kreatori odgojnih itineraraija.
Mladi - slika pluralnog i složenog svijeta - 4 su načina poimanja mladih u društvu (prema Garelliju):
1) Mladi kao subjekt za odgoj i formaciju - u svim društvima je prepoznatljiva slika mladih koje treba
odgajatii oblikovati, prenijeti temeljne vrednote i kulturne modele na nove generacije kako bi mogle
preuzeti različite društvene uloge.
2) Mladi kao društveni problem - oduvijek je postojala tendencija da mladi čine određeni društveni
problem, prezentirajući se kaoopasna skupina koja može ozbiljno ugroziti društveni mir.
3) Mladi kao energija koju treba kanalizirati - tijekom povijesti mlade se smatralo izvorom vitalnosti
koju treba kontrolirati i pravilno usmjeriti tako da postanu važan i odgovoran čimbenik u društvu.
4) Mladi kao moralna i idealna kategorija - prevladava ideja da se biti mlad kvaliteta po sebi; pozitivna
ili negativna kvaliteta mladosti ovisi o vrednotama koje se pridaju mladima. Nekoliko obilježja koja su
specifična za današnju generaciju mladih (prema Garreliju): mlada osoba pridaje veliku važnost
vlastitom iskustvu; u odnosu prema institucijama ide se od selektivnosti do snošljivosti; obitelj nije
prostor sukoba, prisilnog suživota, već se prepoznaju njezina afektivna i emotivna uloga; kritički se
odnosi prema školi (očekuje se visoka profesionalnost te su zahtjevni glede kvalitete međuljudsko
odnosa); rad, s jedne strane, cijene zbog stjecanja ekonomske sigurnosti i postizanja samostalnosti, a s
druge ga gledaju kao mogućnost samoostvarenja; distancirani su od politike; veliku važnost pridaju
skupini vršnjaka i prijatelja. U modernom društvu mladi su skloni napustiti uobičajeni životni stil te se
otvoriti različitim mogućnostima. U tome se očituje mentalitet bez boravišta, ali to pomaže mladima u
suočavanju s raznolikošću suvremenog društva. Danas se produljuje razdoblje pripremanja mladih za
ulogu odraslih. U razdoblju od studija do stalnog radnog mjesta moraju mijenjati različite poslove.

3
Produžena mladost je posljedica produženosg školovanja, traženja stabilnog i stalnog radnog mjesta,
duljeg boravka u obiteljskom domu, odgađanja braka, preuzimanja roditeljske odgovornosti.

Crkva i mladi - u SZ pronalazimo termin na'ar koji je označavao mladu osobu. U Bibliji se doba
mladosti prikazuje kao vrijeme ljubavi i radosti, doba neiskustva i nezrelosti. U SZ mladi su
protagonisti zbivanja; Bog ih bira za svoja velika djela. U Izr se opisuje odnos između mladih i
njihovih roditelja te odgojne modele pomoću kojih se na mlade prenose temeljne vrednote. U NZ
susrećemo pojam neos koji se odnosi na mladića do 30.g. ili na mlade koji su u suprotnosti sa
starijima. Naglašava se nezrelost mladih i njihova povodljivost za zlom. Isusova mladost smještena je
u okvire šutnje i skrovitosti. U NZ Isus na više mjesta razgovara s mladima, a u svojim se
prispodobama poziva na mlade i mladost. Crkva i druge društvene institucije morale su se suočiti s
fenomenom mladih. U 18. i 19.st. pozornost Crkve je usmjerena na teške uvjete u kojima mladi žive, a
poseban su joj izazov bili mladi koji su sa sela dolazili u gradove. Don Bosco se posvetio istinskom
odgojnom djelovanju, utemeljenom na religijskim vrednotama, s ciljem promicanja mladog čovjeka,
obrazovanjem, kulturnim djelovanjem i profesionalnim osposobljavanjem. U dokumentima 2. VS i
mladi nalaze svoje mjesto (GS - prevladavanje individulizma, odgovornost, sustvaratelji kulture,
služenje čovjeku, promicanje mira, svijet koji treba izgraditi, IM, AA).

ZAKLJUČAK
Od antike do danas mladi imaju poseban status u društvu, zrcalo su društva. Druga polovica
20.st.obilježena je društvenom aktivnošću mladih. Imali su snažan utjecaj na važne društvene
promjene. Mladi danas ostavljaju dojam pesimizma, rezignacije i ravnodušnosti prema društvenim
zbivanjima. Previše su usmjereni na prezentizam, privatni život i vlastito iskustvo. Ne prepozna li
društvo bogatstvo koje mladi nose u sebi, ne usmjeri li ih pravovremeno na pozitivne aktivnosti,
posljedice mogu biti dugoročne, na štetu cijelog društva.

II. MLADI U POSTMODERNOM DRUŠTVU - nesigurnost je bitna odrednica suvremenog

društva. Sumnja se u sve i svakoga, sve se dovodi u pitanje, nema više nigdje i ni u čemu potpune
jasnoće.
1. Neka aktualna obilježja suvremenog društva
Postmoderna označava stanje kulture nakon transformacija koje su se dogodile u znanosti,
književnosti i umjetnosti od kraja 19.st. To je napuštanje 'velikih priča' modernog doba koje su
izgubile svaki kredibilitet. Naglasak je na sadašnjosti koja nije uznemirena metafizičkim pitanjima,
koja je zatvorena u utopiju, san, vjeru, koja živi u zadovoljavanju trenutnih želja i potreba. Obilježena
je gubitkom sigurnosti, napuštanjem čvrstih temelja, odlaskom u nepoznato bez svakog smisla. To je
proces promjene u svijesti i ona se očituje na svim razinama. Sreća je za današnjeg čovjeka ponajprije
u zadovoljavanju fizioloških i psiholoških potreba: odijevanje, putivanja, zdrava ishrana, društveni
status. Svakodnevna životna iskustva nemaju kontinuitet, sintezu i čovjek ne želi preuzeti odgovornost
za ono što čini, a većina ljudi nije sretna. Nekada se identitet gradio poput kuće, korak po korak, a
danas prevladava tehnika 'apsolutnih početaka', započinjanje uvijek od početka, eksperimentiranje s
brzim konstrukcijama.
Globalizacija kao društveni fenomen ima višestruke posljedice na osobe, politiku, kulture. Jedni od
nje prave mit, drugi je demoniziraju. Globalizacija je činjenica koja duboko obilježava sva razdoblje
čovječanstva. Zbog globalizacije je društvo sve više umreženo i za očekivati je povezivanje osoba,
kako u obitelji, tako i u društvu. No, događa se suprotno. U suvremenom individualiziranom društvu u
stalnom je porastu broj osoba koje pate i loše se osjećaju zbog nedostatka kvalitetnih međuljudskih
odnosa i odnosa sa zajednicom. Samoća se manifestira kao oblik siromaštva u modernom društvu.
Globalizacija ima, dakle, efekt desocijalizacije. Ona ostavlja duboke tragove na lokalne kulture.

4
Dekulturalizacija osiromašuje najsiromašnije narode i zajednice oduzimajući im kulturu i tradiciju.
Mas-mediji promiču globalnu mono-kulturu Zapada. Ona je veliki izazov svjetskim religijama.

Sekularizacija je posljedica procesa racionalizacije koji je preoblikovao Zapad. To je proces

neovisnosti, svijesti o važnosti vremenitih stvarnosti kao takvih, neovisno o vjerovanjima i religijskim
institucijama. Društvo više ne osjeća potrebu za rreligijskim orijentirom. Sekularizacija obilježava
suvremene antropologije koje ne daju prostor čovjekovoj transcendentnoj dimenziji te se čovjek
zatvara u prezentizam i ovozemnost koje guše svako pitanje o smislu života.

Apsolutiziranje razuma i slobode - današnji čovjek težnju za izgubljenim rajem ne očekuje od Boga,
već od znanosti, napretka i tehnologije. Vjera se sve više marginalizira i prebacuje isključivo u
privatnu sferu. Danas se promiče vjera u napredak te se sve veće značenje daje razumu i slobodi.
Suvremeno poimanje slobode polazi od tvrdnje da treba Boga nijekati čak i ako on postoji jer se pojam
Boga suprotstavlja slobodi i veličini čovjeka (Sartre). Sloboda je središnja vrednota zapadne kulture
koja je obilježila i modernu filozofiju. Kršćansko poimanje slobode temelji se na činjenici da je Krist u
pravom smislu slobodan čovjek. Pavao kaže da smo pozvani na slobodu. Sloboda se razumije u
punom smislu samo u svjetlu otajstva objave te otajstvu otkupljenja. Sloboda je dar. Suvremeni čovjek
se kao subjekt svodi na razinu potrošača i društvo da isključivo treba kao potrošača. Isključujući
religiju iz života društvo gubi 'onostranost' i ne razlikuje između dobra i zla. Moralne se norme
doživljavaju kao otuđenje, pritisak društva i Crkve, gušenje kreativnosti mogućnosti emancipacije i
samoostvarenja. Neki antropolozi naglašavaju da je ljudska sloboda iluzija i da je čovjek u svojoj biti
determiniran. Suvremena kultura pod izlikom slobode vodi mlade u neuspjeh, očaj, patnju i smrt.
Slobodni smo da bismo bili odgovorni, imali jasan životni plan, model za samoostvarenje, da bismo
mogli biti orijentirani prema budućnosti. Biti odgovoran znači shvatiti koliko je život vrijedan, koliko
ima smisla.
Urušavanje vrijednosnog sustava - moderni svijet orijentira se na materijalanu i tehničku
proizvodnju, lagodan život. Stalno medijsko uvjeravanje oblikuje vrijednosti, um i duh suvremenog
čovjeka u potrošačkom društvu i osljepljuje ga za uočavanje posljedica koje materijalizam ostavlja.
Poticanjem na veću potrošnju život se počeo usmjeravati samo na uživanje i trošenje. Materijalni
proizvodi se prezentiraju kao oni koji usrećuju. Sve je usmjereno na funkcionalnost i kvalitetniji život.
Nema mjesta za trpljenje, već samo za ugodan život. Ne postoje apsolutne vrijednosti (dobro i loše),
već procjenjivanje dobra predstavlja jedini put za razlikovanje moralnih normi. U svijetu prevladavaju
tri vrednote: napredak, znanost i sloboda.

Neudomljenost obilježava cijeli planet. Ona se primjećuje u socio-kulturnom, političkom,

ekonomskom, ideološkom, religijskom području. Kao nikad prije, danas postoji snažan
emigracijski/imigracijski val ljudi koji žele novo boravište, sigurnost i nov život. Problem je
nedovoljna otvorenost za drugoga i drugačijeg kojeg se promatra kao konkurenciju i ugrozu za vlastito
bogatstvo.
Strah od vlastitih kreacija - svijetu danas prijete vlastiti proizvodi koji su doveli do globalnog
zagrijavanja, prenapučenosti, zagađenje okoliša, nestabilnosti tržišta, nekontroliranog genetskog
inženjeringa. Živimo u svijetu koji nam izmiče i to izaziva strah.
Kult ikone - slika i zvuk snažno obilježavaju današnju civilizaciju. Dok je nekad rasprava o ikonama
bila predmet religijskih okvira, danas smo bombardirani tisućama slika, lica - ekrani, parkovi,
mobiteli. U suvremenom društvu status ikone tendencija je svih onih koji žele važan društveni status.
Primjećuje se snažna potreba mladih da budu viđeni sa slavnima, ali i da sami postanu slavni i poznati.
Na djelu je 'moderni ikonoklazam'.

5
2. Društveni procesi koji utječu na životni stil mladih
U današnjem društvu zamjećuju se tri temeljna stava prema mladima: indiferentni (isključuje mlade iz
svog obzora), mladenački (prihvaća sve što se tiče svijeta mladi) i normativni (negira vrijednost
mladih ako nisu zrcalo svijeta odraslih). Dva su bitna fenomena koja uvjetuju ponašanje i stavove
današnjih mladih: subjektivnost i medijska imaginacija. U oblikovanju stavova ključna je
socijalizacija - proces koji se novim članovima zajednice prenose vrednote, norme, stavovi i
ponašanja koja su zajednička istoj skupini. Čovjek se uklapa u zajednicu socijalizacijom, ne rođenjem.
U društvenoj okolini oblikuje se ljudskost, usvajaju pravila ponašanja, način razmišljanja, ljestvica
vrednota, slika svijeta i čitav niz sadržaja svijesti i podsvijesti. Mladi su plod interakcije s društvenim
okruženjem. Socijalizacija mladih otežana je zbog naglog razvoja i utjecaja medija. Mladi su postali
moderni nomadi koji žive novi tip nomadizma na afektivnom, intelektualnom i duhovnom području,
što im omogućuje proširenje obzorja. Današnje društvo obilježava subjektivizam, individualizam,
globalizacija, moralni relativizam, glorificiranje autonomije i slobode, a mladi se oblikuju upravo u
takvom okružju. Mladi ne vide jasno svoju budućnost. Za njih je 'sutra' najmanje sinonim za 'bolje',
više je percepcija negativnih slika, depresije, nesigurnosti i straha.
Kompleksnost - kao izazov - pod 'tolerancijom' se razumijeva neograničena sposobnost slušanja i
poštivanja svih motrišta, otvorenost prema svim iskustvima, odbijanje svake sigurne pozicije i
neupitne istine, odbijanje kriterija koji se nameću kao jedini ispravni. Među mladima se cijene
vrednote autentičnosti i samoostvarenja. Dok se moderna razvija na primatu tehnologije i dominacije
čovjeka sposobnog za proizvodnju, postmoderna preferira logiku autentičnosti i samoostvarenja. Biti
autentičan znači biti originalan, biti ono što jesi. Mladi žele zadovoljiti sve svoje želje i strasti bez
osjećaja krivice. Samoostvarenje je usko povezano s autentičnošću - odbijanje onoga što je bilo sveto
prethodnim naraštajima. Današnje je društvo kompleksno. Kompleksnost je sinonim za postmodernu.
Kada se govori o odrednicama koje ukazuju na kompleksnost, ponajprije je riječ o društvenom
progresu, ekonomskom i tehnološkom razvoju, socijalnom i političkom redefiniranju, strahu od
globalnog terorizma. Radi se o društvu u kojem je ključ za sve komunikacija informacija.
Prevladavajuće mišljenje je postmetafizičko, nestvarno, nikada apsolutno. Zabrinjavajuće su pojave
otuđenosti, anonimnosti, a siromaštvo, devijantno ponašanje, kriminal i konzumiranje droga u stalnom
su porastu. Socijalne su promijene jedina konstanta društva.
Strah i nesigurnost - društvo ne daje dovoljno sigurnosti za uspješnu budućnost. Mladima je sve teže
planirati budućnost i dati joj smisao. Mladi 'sutra' povezuju sa strahom i nesigurnošću. Pluralizam je
jedna od temeljnih značajki složenog društva. Današnje društvo nema jedno uporište koje bi bilo etički
temelj vrednota: ili ih ima previše ili ih nema uopće. Ključna riječ u suvremenoj kulturi je
'komunikacija'. Danas se umnažaju mogućnosti informiranja, otvara se prostor različitostima stilova,
ponašanje i razmišljanja, što dovodi do povećanja frustracije, jer je za mlade teško ostvarivo ono što
im mediji nude, ali i ono što sami planiraju.
Kriza smisla - s gubitkom zanimanja za 'pitanje smisla' života, jača utilitarizam i indiferentizam.
Konzumiranje postaje temeljni oblik izražavanja mladih, a konzumizam je njihova zajednička droga.
Mladi su često na periferiji društvenih interesa. To bitno uvjetuje rađanje 'marginalizirane kulture'. Oni
su najbrojniji potrošači, ali su na rubu društva. Današnje društvo kontinuirano promiče nove potrebe i
rađa nove želje koje mladi nisu uvijek u stanju zadovoljiti pa postaju dezorijentirani i frustrirani.
Subjektivizam / individualizam - subjektivizam nije ništa drugo doli sinonim za relativizam. U
modernoj kulturi, koja je lišena ciljeva i temeljnih vrednota, indiviuum je zadnja instancija preko i iza
koje se ne ide nikamo dalje. Individualizam obilježava i usmjerava sve dimenzije čovjekovog
djelovanja i planiranja. Mogućnost izbora, zbog čovjekovog osjećaja superiornosti i veličine, može
dovesti do opasnosti čovjek bude mjerilo samome sebi. Vlastito 'ja' postaje jedini prostor
samoostvarenja i samo unutar njega sva druga životna iskustva mogu pronaći smisao i vrijednost.
Glorificira se sloboda koja ne obvezuje. Svijest o sebi i individualna kultura dominiraju toliko da se

6
naše vrijeme naziva 'ego-logijom' ili 'ego-latrijom'. Osobno iskustvo je mjerilo stvarnosti objektivnosti
i istine. Subjektivizam se manifestira na tri razine: kao etički relativizam, ne-planiranje i zarobljenost u
prezentizam.
Relativizam - sve je manje mladih koji prihvaćaju kao temelj vlastitog djelovanja etički ili religijski
kodeks izvan osobnog iskustva. Življenje subjektivne slobode u etičkom djelovanju se osobito očituje
na području spolnosti. Današnji relativizam je plod etičkog politeizma i onemogućava mladima
stjecanje sigurnosti da su vrednote koje im se nude prave, važne i istinite.
Ne-planiranje i prezentizam - sve je očitija nesposobnost mladih da žive u sadašnjosti u skladu s
osobnom i kulturnom prošlošću, a napose s budućnošću. Mladi su danas sve usmjereniji samo na
sadašnjost, distanciraju se od prošlosti i planiranja budućnosti. Društveno ozračje koje potiče
natjecateljski duh i rizike kao čimbenike uspjeha i samoostvarenja rezultira upuštanjem mladih u
rizične situacije. Otežavajuća je okolnost sklonost mladih ovisnostima i eksperimentima. Mladi
nemaju jasan stav prema budućnosti i jasan cilj prema kojem usmjeravaju svoj život.
Ne-mjesta - riječ 'mjesto' ne označava bilo kakav prostor, nego humanizirani i nastanjeni prostor. To
mjesto uključuje osobe unutar određene povijesti, sjećanja, projekt za budućnost, informiranje i norme
ponašanja te primarne i sekundarne odnose. Pojedinac, zahvaljujući medijima, može izbjeći kontroli
skupine u određenom prostoru. Zbog medija je došlo do homogenizacije tih prostora, tako da se danas
zapravo sve više govori o 'ne-prostorima'. To je novi prostor koji možemo iskusiti npr. pri vožnji na
autoputu., kada kupujemo u supermarketu… Na neformalnim mjestima mladi uspostavljaju slobodnije
odnose, odnose koje mogu birati i sami kvalificirati. Taj ambijent ne pruža nikakav identitet. Takvi ne-
prostori omogućuju mladi da stupe u kontakt s različitim svjetovima, a može dovesti do toga da imaju
mnoštvo virtualnih veza, ali nijednu stvarnu.
Nomadizam - visoko-tehnološki standardi, razvijena komunikacijska mreža i suvremena prometna
umreženost društva pogoduje razvoju modernog nomadizma. Mladi je čovjek postao čovjek 'bez
doma', koji neprestano eksperimentira željama i emocijama, iščupan iz određene kulture, ideološke i
religijske pripadnosti, čovjek - moderni nomad. Kod mladih je prisutna naglašena želja za Zapadom,
koji je mentalna matrica na kojoj mladi grade svoje snove, životne vizije, stilove. Danas ne postoji
jedna, već mnoštvo istina. Mladi su izloženi vrlo različitim i suprotni socijalizacijskim utjecajima, što
nipošto ne pogoduje identifikaciji s uzorima i usvajanju vrednota.
Konzumizam i hedonizam - zajedničko svim suvremenim društvima je konzumiranje koje pogoduje
širenju potrošačkog duha, koji usmjerava mladog čovjeka na površnost, fragmentarnost,
kompetitivnost, i veoma lako može u njemu ugušiti religiozni senzibilitet. Konzumiranje postaje
životni stil, za mnoge životna maksima. 'Imati' je cilj koji preuzima vodstvo na ljestvici individualnih i
društvenih vrednota. Prekomjerna potrošnja i opsesija posjedovanjem i eksperimentiranjem rađa
egocentrizmom i individualizmom. Današnji životni stil većine mladih temelji se na principu sviđanja
i 'ne mogu bez toga'. Prevelika usmjerenost na trošenje potiče hedonistički oblik života u kojem
umjerenost, solidarnost i suosjećanje s drugima nemaju svoje mjesto.

7
III. OD IDENTITETA DO ŽIVOTNOG SMISLA
Razvojem humanističkih znanosti mijenjao se stav prema pojedinim životnim dobima, osobito prema
djetinjstvu i mladosti.

- mlade se ne može promatrati izvan društvenog konteksta u kojem odrastaju

- oduvijek je temeljna zadaća adolescencija, posebno zrele mladosti, izgraditi čvrst identitet i
pronaći životni smisao

3.1 MLADI – SVIJET KONTRASTA

- obuhvatiti lice i naličje mladih u suvremenom društvu danas pretpostavlja solidno poznavanje
kulturnog, društvenog, ekonomskog, političkog, religioznog okruženja u kojem odrastaju

- suvremeni mladi u pravom smislu riječi odraz su današnjeg društva i kulture, u pozitivnom i
negativnom smislu

- od 70.-ih godina 20.st., bez obzira na neke prigodne istupe i proteste, mladi više ne sudjeluju u
društvu kao pokretači zbivanja, nego su samo raspršeni pojedinci nesposobni za snažnije djelovanje

- sve je snažnija individualizacija u procesima njihova rasta i sazrijevanja

- mladi su žrtve vlastitih psihičkih i tjelesnih uvjetovanosti i nemoćni su u upravljanju i lokaliziranju

vlastitih prohtjeva i strasti

- mlada osoba danas puno brže tjelesno sazrijeva, a puno sporije dolazi do zrele osobnosti ; snažno je
obilježena vitalnošću i idnividualizmom

- svijet mladih je svijet kontrasta, uznemirenosti, pobune, čežnje i velikih očekivanja

- mladi su veoma nestrpljivi u svakodnevici punoj napetosti i suprotnosti, ali u isto vrijeme bore se s
kontradiktornostima i postaju njihove žrtve

- pokazuju nepostojanost i nestabilnost u poslu, u prijateljstvu, u partnerstvu, u izazovima suvremenih

ovisnosti

- mladost, kao socio-psihološka kategorija, obuhvaća nekoliko podfaza : predadolescenciju,

adolescenciju i odraslu mladost

3.2 ADOLESCENCIJA I MLADOST

- fenomen mladosti predmet je istraživanja brojnih znanosti ( biologije, antroplogije, psihologije,..)

-u proučavanju mladih nužan je interdisciplinarni pristup i primjena različitih kriterija

3.2.1 Poimanje mladosti – terminološke teškoće

- Milanesi drži prikladnim dva načina promatranja mladih : strukturalno i kulturalno

+strukturalno čitanje omogućuje uvid u životno ozračje unutar kojeg se odvija život mladih; nastoji
mlade smjestiti u društvene, kulturne, političke i druge slične okvire
+kulturno čitanje analizira život mladih i modele ponašanja u određenom životnom kontekstu

8
-mladost bismo mogli definirati kao široku, raznoliku i složenu životnu fazu koja obuhvaća:
predadolescenciju (od 11.-14.god)
adolescenciju (od 15.-18.god)
mladost ( od 19.-25. i nadalje)

- većina problema s kojima se susreće mladi čovjek, osobito adolescent, povezana je s (ne)uspješnim
rješavanjem razvojnih zadaća

- mladost se povezuje s postadolescentskim razdobljem koje obuhvaća nekoliko godina trećeg

životnog desetljeća

- povoljan status mladih/postadolescenata u obitelji pogoduje oduglovačenjem odlaska i odgađanju

osamostaljenja

-produženo profesionalno osposobljavanje osigurava stjecanje kultrunih, znanstvenih i tehnoloških

kompetencija, i s druge strane pogoduje oduglovačenju preuzimanja odgovornosti

- Arnettova sintagma – početak zrelosti – odnosi se na mlade između 18. i 25. god., životno razdoblje
koje je empirijski i teorijski različito od adolescenecije i od odrasle dobi
- navodi objektivne i subjektivne razloge, + objektivni razlozi su povezani s činjenicom dugog
boravka u obitelji i s poluautonomijom
+subjektivni razlozi prepoznaju se po tome što se sami mladi ne smatraju više adolescentima, ali se ne
osjećaju ni odraslima
- to je specifično životno razdoblje koje pruža puno više nego druga životna razdoblja : mogućnost
istraživanja i eksperimentiranja na afektivnom, odgojnom, profesionalnom i kulturnom području

3.2.2 Razvojni zadaci i poteškoće adolescencije

- adolescencija je životno razdoblje između djetinjstva i odrasle dobi, za vrijeme kojeg se u osobi
zbiva niz radikalnih tjelesnih, intelektualnih promjena koje se odnose na ponašanje
-to razdoblje obilježeno je karizmama i osjećajem uznemirenosti koje nisu posljedice samo djelovanja
hormona, nego i interakcije s društvenom sredinom, teško je odrediti njezin početak i kraj
-Freud je smatrao da je odrasla osoba ona koja je sposobna ljubiti i raditi, no danas se većina psihologa
i pedagoga slaže da je ta granica povezana s oblikovanjem seksualnog identiteta, profesionalnog
usmjerenja, pronalaska radnog mjesta, to bi bilo između 18. i 20. Godine -
gotovo do 18.st. nije joj bio priznat poseban status i adolescent se smatrao djetetom
- Erikson svojom definicijom identiteta svraća pozornost na adolescenciju, tj. na specifične i u sebi
složene psihološko-sociološke promjene toga životnoga razdoblja
-danas se onda drži važnim životnim razdobljem koje plijeni pozornost mnogih psihologa i sociologa
-s jedne strane ima dovoljno podataka, definicija, socio-psiholoških interpretacija, a u isto vrijeme
susrećemo se s poteškoćama u razmijevanju i praćenju onog što se događa u stvarnom životu
adolescenata
-jedan od ključnih problema s kojima se susreće adolescencija je kako prevladati rascjepkanost i kako
postići egzistencijalnu cjelovitost
-riječ je o veoma osjetljivom i konfuznom životnom razdoblju, sociološki razlozi za produljivanje
adolescencije su produžetak školovanja, produljena faza profesionalne neizvjesnosti i sve dulji ostanak
u obitelji nakon studija i postignute ekonomske neovisnosti
-poteškoće koje prate adolescenciju su – školski problemi, međuljudski odnosi, psihološki i afektivni
problemi
-te poteškoće posljedice su puberteta, složenih tjelesnih promjena i naglog intelektualnog razvoja

9
- već od 14. do 15. god. adolescent fiziološki posjeduje sve osobine žene ili muškarca, ali njegova
osobnost ostaje krhka, instiktivna, slaba
- da bismo razumjeli adolescenciju, potrebno je staviti je u odnos s prethodnim životnim razdobljima,
osobito s pubertetom
-ne postoji adolescencija kao univerzalni fenomen, samo postoji pluralizam adolescencija unutar
različitih socio-ekonomskih uvjeta
-raskorak između sociološke i psihološke zrelosti čini to životno razdoblje iznimno složenim
-izvor napetosti u ubrzanim je društvenim promjenama koje dotad naučene obrasce i očekivanja čine
neupotrebljivim i zastarjelim, brze promjene u društvu stvaraju konfliktne situacije u kojima je
mladima odstupanje od normalnog ponašanja posve prirodno
-uspjeh ili neuspjeh adolescencije uvelike određuje liniju čovjekova života
-adolescencija je također životno razdoblje u koje snažno dolazi do izražaja bunt, kriticizam, sukobi,
suprotnosti, svekolike napetosti proizlaze iz nespremnosti adolescenta da samostalno odgovore na
razvojne zadaće
-prvi znakovi uspješne adolescencije pokazuju se upravo uspješnim definiranjem spolnog identiteta,
druga razina tiče se kognitivnog identiteta
-adolescentsko razdoblje obilježeno je uspostavljanjem važnih odnosa, osobito izvan obiteljskog
okruženja
-temeljna zadaća adolescencije je izgradnja identiteta, tj. uspješno rješavanje razvojnih zadaća rezultira
zrelim identitetom
-za razumijevanje adolescenata nužno je dobro poznavanje društveno-kulturnog konteksta u kojem oni
žive, tj. odnos adolescenata i društva u cjelini
-postoje određene konstante prepoznatljive u svih adolescenata, u bilo kojoj sredini, i isto tako njihov
svijet je određen zemljopisnim položajem i životnim ambijentom
-Milanesi želeću upozoriti na probleme adolscenata tu dob naziva – negirana adolescencija, negacija je
osobito uočljiva u društvima koja nisu u stanju osigurati temeljne uvjete za produljenu adolescenciju,
jer za to ne postoje ekonomske, socijalne i kulturne pretpostavke
-današnji adolescenti su „nesigurniji, više su vezani za obitelj, manje buntovni od svojih prethodnika,
više se slažu s roditeljima, suvremeniji su u pristupu seksualnosti, politici, sportu, ekonomiji, jer imaju
veću mogućnost pristupa kanalima informacija, ali su zato manje svjesni vlastitog unutarnjeg života
-robovi su vlastitih želja, neustrajni u poslu koji započnu, nemaju smisla za astetiku, ali su zato
aktivniji na afektivnom-emocionalnom području
-s jedne strane ih se doživljava aktivnima, uključenima u društvenu stvarnost do te mjere da ih se
naziva „ogledalom društva, a s druge strane su na samom rubu društva jer nemaju prilike sudjelovati u
kreiranju zakonodavnog i političkog društvenog života

3.3 MARGINALNOST I EGZISTENCIJALNA RASCJEPKANOST MLADIH

- rubnost ili marginalnost – 70.-ih god. 20.st. – misli se na uskraćivanje određenih prava mladima, kao
što je sudjelovanje u vlasti i odlučivanju u različitim društvenim događanjima
-Milanesi ističe sindrom gubitka smisla koji pogađa velik broj današnjih mladih
-još uvijek mladi nemaju mogućnost sudjelovanja u važnim područjima društvenog života :
političkom, institucionalnom, ekonomskom; nemaju pravo glasa, nerijetko su objekt manipulacije
određenih društvenih sustava, sve to dovodi do povlačenja u privatnost i oblikovanje narcističke,
psihološki nezrele i emotivno siromašne osobnosti
-rascjepkanost kao obilježje stanja mladih povezana je s dvije društvene pojave : gubitkom središta i
krizom socijalizacije

10
-u suvremenom društvu više nema orijentacijskog središta kao norme i uporišne točke u vrijednosnom
usmjerenju, s druge strane, odgovorne socijalizacijske institucije više nisu suglasne glede vrjednote i
kulturnih modela, metoda prenošenja temeljnih vrednota
-pojedinačno iskustvo mladih ima relativno značenje, koje se iscrpljuje unutar samog tog iskustva;
mlada osoba ne uspijeva povezati ga s drugim egzistencijalnim iskustvima ni s temeljnim životnim
smislom
-fragmentarnost se odnosi na nestabilan odnos sa samim sobom, poimanje identiteta, odnosa s
roditeljima i društvenom okolinom
-poteškoće s kojima se mladi susreću posljedice su trajne napetosti između individualnih potreba i
zahtjeva društva
- fragmentarnost se očituje na nekoliko razina : na razini međusobnih odnosa, na razini društvene
pripadnosti, na razini odnosa prema samome sebi
- ako u temelju međuljudskih odnosa leži nepovjerenje i nesigurnost, sužuje se prostor autonomije,
ograničava sposobnost uspostavljanja otvorenih, intenzivnih i kreativnih odnosa s drugima
-adolescenti u međuljudskim odnosima reagiraju i ponašaju se prema shemi pobjednik-gubitnik, a ne
na principu međusobne solidarnosti
-tijekom adolescencije nužno je širenje mreže društvenih odnosa, mladi moraju češće uspotavljati
odnose s odraslima, vršnjacima i drugima koji ne pripadaju njihovoj obitelji ili školi
-iskustvo fragmentarnosti mladi doživaljavaju u odnosu sa sobom, s vlastitim prostorom i vremenom,
s vlastitim projektima, riječ je i dubokoj egzistencijalnoj razbijenosti
-mlade generacije sve češće obolijevaju od tzv. Projektne paralize, koja ukazuje na nedostatke i opseg
odgojnih intervencija najvažnijih odgojnih institucija
-mladi se sve češće odriču (prisilno) onoga što je ranije predstavljalo temeljnu dimenziju ljudskog bića
– sposobnosti planiranja i projektiranja svoga života i svoje budućnosti
-mladi su postali robovi potrošačkog mentaliteta, svedeni na razinu potrošnje, kupovanja, uživanja,
budući da se uvijek pojavljuju nove ponude, čovjek je trajno nezadovoljan, jer uvijek nešto još ne
posjeduje
-mnogi mladi smatraju život odralsih problematičan, jer uključuje dužnosti i obveze koje, smatraju

Oblikovanje identiteta i traganje za smislom - Izgradnja cjelovitog identiteta - Piaget, Erikson,

Kohlberg definiraju 'identitet' kao razvoj prema određenom cilju kojeg treba ostvariti. Danas taj
pojam obuhvaća i pojam autonomije subjekta. Identitet označava traženje sebe, vlastitog 'ja',
(samo)ostvarenje. Pod pojmom identiteta podrazumijevamo obilježja koja čine pojedinca različitim od
ostalih bića. Prema Eriksonu, identitet se može definirati kao 'svijest o vlastitoj individualnosti u
nastajanju'. Za mladog čovjeka bitno je njegovo uspješno integriranje u društvo. Za cjeloviti identitet
bitna je dimenzije uspješnosti: u obitelji, skupini vršnjaka, društvenoj zajednici, a uvijek je povezana
sa samopoštovanjem. Identitet je plod uspješnog sazrijevanja. Njegovo oblikovanje ne prestaje
adolescencijom i mladošću, već se nastavlja procesom individualizacije do kraja života. Cjelovit
identitet potvrđuje se umijećem pojedinca da uspostavi ravnotežu između svojih sposobnosti i životnih
zahtjeva. Identitet je u bliskoj vezi s traženjem smisla, koje se povezuje s određivanjem i definiranjem
vlastitih životnih zadataka, vlastitog sustava vrijednosti i započinjanjem životnog projekta. Traženje i
otvaranje smislu događa se kroz trostruki odnos: odnos prema samom sebi, odnos prema drugima i
prema događanjima te odnos s prirodom. Svaki je pojedinac rođenjem stavljen na trostruki put traženja
i svaka je osoba autonomna i odgovorna za traženje i vlastito pronalaženje smisla. oblikovanjem
identiteta mladi čovjek stječe osređenu sliku o sebi. Za pozitivnu sliku potrebno je uspostaviti
ravnotežu nekoliko razina (Grassi): emotivna mirnoća, odgovornost i zauzetost, odnosi i sposobnost
upravljanja emocijama.

11
 Opasnosti virtualnog identiteta - utjecaj medija je toliko snažan i nekontroliran da se suvremeni
psiholozi i pedagozi ozbiljno bave virtualnim identitetom. Virtualni svijet je mjesto za one koji se žele
izgubiti ili naprosto 'nestati'. Giuliano govori o virtualnom identitetu kao iskustvu otvorenosti u kojoj
naša osobnost reagira na pravila i uloge u kojima smo pozvani reagirati u svakodnevnim događajima.
Javlja se problem 'ne-tjelesnog' u komunikaciji s računalom.
Subkultura mladih - 'mladenačka supkultura' djelomično je različita od dominantne kulture ili kultura
koja je potpuno drugačija od kulture odrasli. Prema nekim autorima je besmisleno govoriti o zasebnoj
kulturi, neki zastupaju nužnost 'prijelaznog razdoblja' u koje smještaju subkulturu adolescenata. Milić
ju vidi kao 'kontrakulturu' (negaciju opće kulture). Subklutura mladih je logična posljedica društvenih
promjena, dominacije mas-medija, produženja školovanja i kasnog osamostaljenja. Odnos
dominirajuće kulture i subkulture je antagonističan, pa je znatan dio mladih označen kao nepodoban.
Za Emma su današnji mladi 'kritička svijst', određenog sustava, ' katalizator društvenih promjena'.
Formiraju se 'fluidne, otvorene i mladenačke kulture' s obilježjima mješavine životnih i glazbenih
stilova.
Mladi - 'znak vremena' - iako se među mladima promiče otvorenost i sloboda u oblikovanje života,
oni sve češće griješe pri planiranju osobnog životnog projekta. Na vlastiti neuspjeh reagiraju
rezignirano i apatično ili frustraciju pretaču u devijantno i agresivno ponašanje. Društveni ambijent
oblikuje stil ponašanja, način razmišljanja, ljestvicu vrednota, pogled na svijet, život. Za
razumijevanje mladih potrebno je poznavati duhovno-kulturni kontekst u kojem žive.
Između samostalnosti i ovisnosti - današnji mladi čovjek ima sljedeća obilježja: vlastito 'ja' je jedini
prostor unutar kojeg se potvrđuje i samo u odnosu na njega sva druga životna iskustva mogu pronaći
smisao i vrijednost; norme i propise koji dolaze izvana doživljava kao direktan napad na autonomiju,
slobodu i subjektivitet; slobodu doživljava kao mogućnost mnoštva izbora. Osobno iskustvo je mjerilo
stvarnosti, objektivnosti i istine, koja nije jedna, nego postoji pluralitet istina. Mladi čovjek je moderni
nomad, koji u svakom trenutku ima pristup različitim životnim, političkim, moralnim, kulturnim,
religijskim opcijama. Potrošnja je životni stil današnjeg čovjeka, osobito mladog (životna maksima).
On želi sam odlučivati i usmjeravati svoj život. U odnosu na budućnost u mladima se sve više osjeća
nesigurnost, strah i sumnja. Danas možemo govoriti o 'produženoj mladosti', u smislu da mladi sve
dulje ostaju u vlastitoj obitelji. Mladi s 22/24 godine u mnogim zemljama još uvijek žive s roditeljima,
nisu spremni suočiti se sa zadaćama samostalnog života. Istodobno pokazuju obilježja ovisnosti i
autonomije. Glede načina osamostaljivanja od vlastite obitelji, u Europi se prepoznaju 3 modela:
mediteranski (produljeno školovanje, profesionalna nestabilnost, ostanak u matičnoj obitelji nakon
postignute ekonomske autonomije i osnivanje obitelji nakon odlaska iz roditeljske kuće),
nordijski (preran odlazak iz roditeljskog doma, odgađanje braka i roditeljske odgovornosti) i
engleski (preuranjeni ulazak mladih u profesionalni život, dulji život u paru bez djece). Dakle, osobe
pokazuju sklonost ponašanju koje nije u skladu s vlastitom dobi, osobito kod djece i mladih. Ranije je
bila određena granica u pristupu određenim informacijama i ponašanju, dok danas dijete sluša iste
informacije s odraslima i promatra ponašanja koja su nekada bila brižno skrivana. To što socijalizacija
nije više vezana uz dob ima posljedice ne samo na djecu, nego i na odrasle i starije, koji (p)ostaju
infantilni.

4. NA PUTU DO ZRELOSTI
Uvod
Nekada su obitelji, škole i vjerske zajednice imale najvažniju ulogu u odgoju djece i mladih. U
suvremenoj kulturi njihov je utjecaj znatno oslabio, a pojavile su se neke nove institucije, među
kojima najvažnije mjesto pripada suvremenim medijima.

4.1. Socijalizacija

12
 To je proces u kojem mlade generacije usvajaju od prethodnih generacija oblike razmišljanja,
osjećanja, djelovanja, norme, pravila i socijalne vrjednote (od Emile Durkheim). Cilj socijalizacije je
osposobiti nekoga za preuzimanje odgovarajućih uloga u društvu. Time dijete stječe temeljne
preduvjete za punopravno članstvo u društvu i za preuzimanje odgovornosti. Prema L. Sciolli postoje
3 razine socijalizacije:
1. međugeneracijsko prenošenje od odraslih na mlade
2. institucionalno prenošenje (preko društvenih institucija, škole, Crkve...)
3. osobna formacija koja preoblikuje osobu u neki specifični identitet

Ona nije čin koji se jednom dogodi i završi, nego ona nikada ne završava. Postoji primarna i
sekundarna socijalizacija:
a) Primarna: događa se isključivo u obitelji (roditelji oblikuju djecu)
b) Sekundarna: u interakciji s društvenim institucijama (prije svega sa školom) – ona danas
dobiva sve više na vrijednosti.
Proces odgajanja i obrazovanja postaje sve veći prioritet nekog društva.

4.2. Socijalizacijski hod mladih

Svaka mlada osoba mora dokazati da posjeduje sposobnosti nužne da bi mogla preuzeti različite
uloge u društvu. Postoje 5 pragova koja mlada osoba mora prijeći: obitelj, škola, skupina vršnjaka,
Crkva te masovni mediji (oni su najutjecajniji i najvažniji čimbenici socijalizacije). Među spomenutim
čimbenicima (pragovima) ne postoji suglasje u normama, vrjednotama i oblicima ponašanja. U
modernom društvu postoji pluralizam vrjednota, sadržaja i mišljenja.

4.2.1. Obitelj
Obitelj je temeljna jedinica društvene strukture i ishodište društvenih odnosa. U RH doneseni su
važni zakoni koji promiču vrijednost obitelji i obiteljskog života. U našem društvu (još više na
Zapadu) sve je više obitelji s jednim ili dvoje djece, i sve su brojnije obitelji s jednim roditeljem.
Postoje razne odgojne ustanove, no obitelj se smatra primarnom ustanovom jer se u njoj događa
temeljna socijalizacija. To je za dijete važno, posebno u prvim godinama života, jer je tada isključivo
vezano za obitelj. No, obitelj može biti i zapreka na putu odrastanja i osamostaljenja.
Prisutnost odraslih mladih u obitelji pogodovalo je nastanku fenomena duga obitelj. Granica
između dviju generacija sve je tanja, a time su i međusobni sukobi sve rjeđi. Roditeljski autoritet
uvelike je oslabio i izgubio mehanizme pomoću za kontrolu. Roditelji više ne djeluju snagom
autoriteta, nego snagom uzora. Dijete osjeća 2 pritiska: integracije i individualizacije. Pritisak
integracije je proces prilagođavanja zahtjevima društva, a pritisak individualizacije je razvoj osobnosti,
autonomije, samopoštovanja. Oboje oblikuje složeni odgojni proces.
Djeca najbolje usvajaju temeljna moralna načela komunikacijom s roditeljima, zato je važno
toplo i pozitivno ozračje. Za zdrav i cjelovit odgoj važna su pravila i dužnosti koje reguliraju život u
obitelji. Odgojne zadaće roditelja su: osiguranje dječjeg prava na autonomiju, vrjednovanje djetetovih
sposobnosti, skrb za djetetov psihički razvoj, oblikovanje modela ponašanja.
Najvažnija je zadaća mladih izgradnja stabilnog identiteta. No, adolescenti nailaze na poteškoće
u ostvarenju identifikacije upravo između 14. i 19. godine i često obitelj ne daje odgovarajuću pomoć
u tome. Na tom putu postizanja samostalnosti, neovisnosti i autonomije nerijetko se događaju sukobi s
roditeljima. U takvim situacijama mladi traže modele identifikacije izvan obiteljskog kruga. Jedni od
najčešćih sukoba u obitelji su: dnevna zaduženja, način međusobnog ophođenja, novac, izlasci, osobna
higijena, zdravlje.

13
 Mnoga istraživanja pokazuju da mladi više cijene obitelj od svojih prethodnika. Većina mladih u
obitelji vidi temeljno uporište i potpunu životnu sigurnost. Vidi se da su mnogi odgojni problemi
povezani s narušenim obiteljskim odnosima (broken homes) ili zbog odsutnosti jednoga ili obaju
roditelja. Odsutnost jednog roditelja može biti ozbiljna zapreka za uspješno svladavanje odgojnih
kriza. Veoma je važno kakvi odnosi vladaju u obitelji, jesu li autentični, je li obitelj mjesto odgoja,
povjerenja, sigurnosti. U nedostatku zdravog obiteljskog ozračja nije rijedak ni bijeg od kuće.
Odsutnost roditelja ili prekomjerna prisutnost i roditeljska briga mogu imati negativne
posljedice na odrastanje i odgoj adolescenata. Prekomjerna roditeljska skrb pridonosi stalnom porastu
udomljenih, zakašnjelih i atrofičnih adolescenata. U stalnom je porastu broj mladih koji nakon 35.
godine ostaju živjeti s roditeljima – tzv. „produljenje adolescencije“. Rezultati istraživanja Studio sulla
condizione e sulle politiche giovanili in Europa: U protestantskim zemljama sjev. Europe napustiti
kuću i započeti oblikovati svoj život smatra se normalnom fazom prijelaza iz mladosti u zrelost. U
katoličkim zemljama južne Europe i u Irskoj djeca se rađaju (još uvijek) u obitelji. U Španj., Italiji,
Portug., Grčkoj mladi ljudi ostaju u obitelji. U zemljama srednje Europe zajednički život mladih je
uobičajeno, ali djeca se redovito rađaju u braku.
Zbog ostajanja mladih u kući povećava se broj prometnih nesreća, samoubojstava, nasilja i
ovisnosti.

4.2.2. Skupina vršnjaka – poligon između obitelji i svijeta odraslih

Krajnji cilj adolescencije je potpuna integracija u društvo. On još uvijek nema sve preduvjete za
ispravan odgovor na izazove društva. Zato pronalazi privremeno mjesto (poligon) u skupini vršnjaka i
društvu prijatelja. Oni imaju sada središnje mjesto u njegovu psiho-sociološkom razvoju. U skupini
vršnjaka i prijatelja adolescent uspješno postiže status neovisnosti, pronalazi čvrsto uporište,
emancipira se od roditelja, nalazi zaštitu od autoriteta starijih i oslobođenje od različitih frustracija.
Socijalnu dimenziju najintenzivnije živi unutar jedne skupine i u krugu prijatelja. Dokazano je
da je ponašanja odraslih uvelike određeno modelima ponašanja iz razdoblja adolescencije. Postoje 3
razdoblja u adolescenciji:
a) predadolescencija, 11.-13. godine, prijateljstvo je više u aktivnostima a manje u osjećajima
b) 14.-16. godine, više traži međusobno povjerenje, naglašen je osjećaj sigurnosti u drugu osobu
c) pri kraju adolescencije, jačanje odnosa s osobama u suprotnom spolu

U skupinama se redovito traži cjelovito zauzimanje: pojedinac se mora suočavati s različitošću

drugoga i prihvatiti je, dijeliti s drugima zajedničke uloge, prihvatiti određene odgovornosti i pravila
ponašanja. Skupina može utjecati pozitivno ili negativno. Brojne su one koje u odnosu na društvo i
pojedinca djeluju destruktivno. Riječ je o skupinama zatvorenog tipa u kojima vladaju stroga pravila
ponašanja i potpuna podređenost vođi skupine. Adolescent ponekad premješta pritisak iz skupine na
obitelj, a to može izazvati dramatične obiteljske sukobe. Važno je da u ovom prijelaznom razdoblju
adolescent pronađe skupinu u kojoj će stjecati kompetencije za uspješnu integraciju u društvo. Važno
je napomenuti da skupina ne može zamijeniti obitelj, koja ostaje temelj u izgradnji zdrave, zrele i
odgovorne osobnosti.

4.2.3. Škola – važan čimbenik u oblikovanju identiteta

Istraživanja pokazuju da mladi imaju povjerenja u institucije koje ih profesionalno
osposobljavaju i većina (ne u svim zemljama jednako) smatra da ih škola dobro priprema za
budućnost. Do izražaja sve više dolazi društvena funkcija škole. S vremenom je preuzela zadaće koje
su bile pripisivane drugim odgojnim institucijama, npr. društvu i crkvenim autoritetima.
Od škole se zahtijevaju ove funkcije: prenošenje znanja i temeljnih kompetencija, informiranje i
usmjeravanje mladih; provođenje seksualnog odgoja i prevencija nasilja, droge i drugih ovisnosti. U

14
mnogim zemljama bilježi se povećanje broja učenika koji prije vremena napuštaju školu. Mladi u
razvijenim društvima, koji postignu visoki stupanj izobrazbe, puno lakše pronalaze stalno radno
mjesto.
Između završene profesionalne izobrazbe i situiranja u svijetu odraslih mlade se smješta u novi
životni stadij – postadolescencija.
U cijeloj Europi nastoje oko poboljšanja kvalitete odgoja i obrazovanja. Škola i tržište rada
imaju snažan utjecaj na oblikovanje identiteta mladih, jer oni određuju pravila igre i prosuđuju njihove
sposobnosti.
Zadaće škole: prenošenje znanja i usvajanja vještina, socijalizacija i inkulturacija djece i mladih.
Dakle, djeca stječu znanje, duhovnu-moralnu i socijalnu formaciju. (još jedna podjela na strani 109.)
Drugi vat. koncil govori da je škola važna: ona ide za tim da izgrađuje intelektualne sposobnosti,
razvija pravilno rasuđivanje, uvodi u kulturnu baštinu koja je primljena od prošlih generacija, razvija
smisao za vrjednote i sprema za profesionalni život. Među učenicima različitih sposobnosti i
društvenog položaja škola uspostavlja prijateljski odnos i stvara preduvjete za bolje međusobno
razumijevanje.
Roditelji koji su slabijeg materijalnog statusa ili slabije kulturne razine, nisu u stanju pružiti
djeci željenu izobrazbu.
Rezultati jednog istraživanja prikazuju da mladi ljudi najviše značaja pridaju stjecanju znanja.
Mlađi ispitanici (15.-24. godine) imaju negativnije mišljenje o profesorima, a povjerenje se povećava
u skladu s njihovom zrelošću.
Adolescenti proživljavaju novu krizu kada u školi susretnu svoje vršnjake koji imaju sreću da
odrastaju u stabilnoj i sretnoj obitelji.
U mnogim europskim zemljama raste broj studenata nezadovoljnih iskustvom tijekom
školovanja. Čini se da škola u očima mladih često nije u stanju potaknuti kulturnu radoznalost i
pozitivnu motivaciju za učenje. Status mladih dolazi u pitanje u suvremenom društvu koje sve više
temelji svoj razvoj na cjeloživotnom učenju. Upravo među nezaposlenim najbrojnija su skupina mladi.

4.2.4. Google generacija

Postoji dvostruk pogled na medije:
1.)vrednovanje prema njihovim doprinosima u brzom prenošenju informacija i širenju kulturnih
obzorja, o njihovoj ulozi razmjene kulturne baštine, utjecaj na ponašanje, stavove i vrijednosna
usvajanja
2.)poput Scrovea- u njima vidi moćno sredstvo depersonalizacije-posebno gdje su ona sredstva u
rukama političke moći
- također prijeti opasnost od brisanja teritorijalnih granica, kulturnog i nacionalnog
identiteta, stvaranje podjela bogati-siromašni
>>Na temelju istraživanja COSPES- mediji su na 2.mjestu interesne ljestvice adolescenata, odmah
nakon druženja s prijateljima
- Najviše i privlači glazba, Tv, filmovi, videoigre, internet i mob.
>>U M(mediji) kulturi ne vrijedi što je čov.u sebi, nego dojam koji ostavlja na okolinu
- Pojedinac ostaje bez unutršnjosti, sveden na vlastitu sliku- živi život kao neprestani spetakl
- Ono što vrijedi jest maska, a ne lice- sve više sugovornika, a manje osoba
- Sve veći braj maski- onoliko s kolko osoba komunicirama i kakvi se želimo prikazati pred
nekim
- M potječu napredak, a on postaje vrstom „laičke religije“
>>Činjenice koje govore o utjecaju M:
- Postali nezaobilazni izvor zabave u konzumiranju slobodnog vremena
- M nova „društvena institucija“

15
 - M drugi odgojitelji ili novi odgoitelji
- Naziva ih se elektonskim roditeljima(TV-nova dadilja)
>>Google generaciju se nazivaju mladi 3.tisućljeća
- Nameće se potreba za odgojem za odgovornu uporabu M
- Odgovorno korištenje M može pomoći u sazrijevanju
>>Činjenice u odnosu razvoja tehnologije:
- M bitan dio društvenog i osobnog života(mladi štede da bi si pruštili mob.)
- Mladi koriste M bez roditelja
- Promicati odgovornu uporabu M- posebno u odnosu na druge
- Roditelji i odgoitelji moraju upozoravati na opasnost M
- Roditelji pomagati djeci i mladima u korištenju M
Primjer nekih zemalja:
Belgija-zemlja bloggera; Danska-rascjep između medijske i tradi.kulture; Estonija-veliko zanimanje za
inter.; Francuska-najprisutniji roditelji uz djecu dok koriste M; Grčka- M se koriste iz zabave; Quebec-
najviše mladih ima pristup internetu, a malo zanimanje za mob.
>>Mob.posebno mjesto zauzima jer time se ispunjavaju potrebe za komunikacijom
- Adolescenti- ne podnose prazno vrije; prekomjernom uporabom M pospješuje se pojava
„djelomična pozornost“ u važnim trenutcima
>> mladi danas- istovremeno rabe više M i tako ne mogu dublje razmišljati i mjenja se njihov
kognitivni habitus
>> M su postali alter ego mladima- tj. pojedinac ide kamo hoće i radi što hoće
>> Nekada postojala samo 2 ekrana, Tv i filmski, a danas mnoštvo ekrana
- „višeekransko društvo“- stvara prostor za mjenjanje granica između ljudskog i neljudskog
M su danas izazov odgoiteljima- češće se govori o zaštiti od M nego o odgoju za samostalnu uporabu
na odgovoran način
U odgoju za M presudnu ulogu imaju roditelji.
M se zbog brzine i mnogolikosti oblika nameću kao dnevni društveni projekt. M pružaju iluziju
znanja, umjesto stvarnosti do nas dolazi privid.
Virtualni prostor je zanimljiv mladima jer:
- Je širok teritorij bez granica
- Slobodan i omogućuje svakome vlastiti prostor
- Blizak da omogućuje susrete s drugima
- Bogat da može odgovoriti na sve naše potrebe
Bisi: 4 dimenzije pozitivnih i negativnih utjecaja M na mlade:
utilitarističku, zabavnu, sudjelujuću i intimnu
Mnogi u M vide podršku u ostvarivanju odgojno-obrazovnih ciljeva škole.
M: postaju propusnica za ulauak u svijet rada i proizvodnje
Mnogi učitelji u M vide didaktičko pomagalo u postizanju 2 cilja u jednom:
- Mogućnost ulaska u profesionalni svijet
- Poboljšana kvaaliteta znanja
Ebersale i Openheimer- M na mkade utječu tako da postaju rastreseni, zbunjeni, zapreka za istinski i
kulturni razvoj.

4.2.5. Mladi i Internet

Internet u školi: upozorenje da nije dobro da se djeca koriste int.u 1.razredu. djetetu treba omogućiti
neposredan odnos s drugom osobom, životinjama i općenito sa stvarnošću.
Djetetu je važnije pružiti emotivni temelj, nego ga približiti virtualnom svijetu.
Važno je odrediti temeljni cilj škole, hoće li to biti:

16
 - Osposobljavanje za tržište rada i profita
- Ili prenošenje vrednota, stavova, identiteta...
Utjecaj tehnološke revolucije na način poučavanja, jer se daje prednost učeniku s komp.nego s
nastavnikom. U tehnol.društvu nastavnik će postati samo vodič u šumi informacija. Igra s komp.ne
rezultira odgojem za odgovornost.
Djeca u ranoj dobi provedu puno vremena igrajući videoigrice, osobito dječaci i te igre najčešće
simuliraju ratove...
M posebno utječu na adolescente jer je to razdoblje vrijeme nesigurnosti, intimnih i delikatnih pitanja.
4.2.6. Online ovisnost
S obzirom na vrijeme koji mladi provedu u društvu M možemo govoriti o internetskoj ovisnosti
Fenomen ovisnosti je nov, ali nisu jasni njegovi istinsk pokazatelji. Neki će reći da vrijeme provedeno
pred M nije ovisnost,a li ne smije se zanemariti činjenica da je prvi simptom ipak vrijeme provedeno
pred ekranom, vrijeme koje može postati ozbiljna zapreka druge aktivnosti.
Istraživanja ukazuju na probleme u međuljudskim odnosima, u sposobnosti organiziranja i
odgovornosti preme svakodnevnim obvezama.
Yuang izdvaja nekoliko simptoma koji ukazuju na moguću ovisnost, a koju sami ukućani mogu
primjetiti:
- Laganje o duljini vremena provedenim pred komp.
- Stalan umor i poremećej sna
- Problemi u školi
- Osiromašena komunikacija s prij.
- Gubitak apetita
- Razdržljivost
- Nedovoljna briga o sebi
- Neposlušnost i suprostavljanje roditeljima
Glede ovisnosti mladih(o novim teh.)nije lako razlučiti patološko od normalnog.
Danas mladi modificiraju puno bolji našin dolaska do znanja i info.nema više knjiž., encikl. I knjiga.

4.2.7Videoigre, SMS, elektronička pošta, brbljaonice

U problemu pored interneta izlazi videoigra. Sve je više razvijen tzv.pseudogovor gdje prevladavaju
znakovi, simboli, ikone, kratice.
Int. Zauzima sve više prostora u iskustvu djece i mladih i zajedno s komp.mladima služi za
međusobnu komunikaciju i igru.
Pošto M utječu na ovaj način oblikovanju identiteta maladih nužno je promicati kulturnu skrb koja se
temelji (tutela culturale), na znanju, poznavanju složenosti psihe, njenih znakova, dinamike,
proturječja.
Ona je u stanju, kao odgojni model stvorit podlogu za intelektualno i psihičko sazrijevanje mladih, bez
čega nije moguće razumjeti ni sebe ni svijet oko sebe.
Mob.je postao idealno sredstvo za izbjegavanje susrata licem u lice. SMS poruke su bijeg od
suočavanja sa stvarnim svijetom.
Tu se sada otvara prostor za odgoj mladih koji će im pomoći da se hrabro suoče s problemima i
pogledaju jedni drugima u oči.

4.2.8. Glazba
Središnje mjesto u svakodnevnom životu mladih napose onih između 15-17.g zauzima glazba. Ona je
postala intimni dio svijeta mladih, posebno adolescenata. Njima ona ne predstavlja nešto što se
jednostavno sluša već im znači otkriće, avanturu, utočište, kuća za stanovanje, mjesto velikh susreta i
neumističnih agapa.

17
Glasba se nametnula kao najizraženije sredstvo komuniciranja mladih, postavši tako najviše korišten
M. Analitičari izdvajaju, s obzirom na sadržaje koje rock glazba posreduje, nekoliko tematskih
područja:
- Sex, Nasilne proteste, Mistična putovanja, Bunt protiv institucija, Odbijanje svih oblika
autoriteta
Mladi su najbrojniji konzumenti glazbenih sadržaja, i najčešće pasivni potrošači bez bilo kakvog
kritičkog promišljanja, žrtve zavodljivih promidžbenih poruka i modnih trendova, kojima je kriterij u
susretu s glazbom zabava.
Za mlade glaz.znači puno više od slušanja, to je događanje(happening)masovni susret, slavlje,
druženje, sudjelovanje.
Imajući u vidu gotovo ovisnost mladih o glaz.snažno se razvila indus.zabave. ona zapravo određuje
modele ponašanja, životne stilove, ukuse mladih.
U području zabave i kulture osobito je zanimljiva subkultura, u tom smislu jest i takozvana
underground kultura. Mladi su skloni stvaranju vlastitih umjetničkih oblika na području glaz., plesa,
kazališta.
4.2.9. Televizija
TV je najmasovnije i najutjecajnije sredstvo suvremene komunikacije. Iako u manjoj mjeri nego li
glazba ona je također važan činbenik u procesu socializacije adolescenata.
U dodiru s njom mladi oblikuju vlastiti način ponašanja, grade ljestvicu vrijednota, percipiraju i
prosuđuju svakodnevnu stvarnost, mnogo više nego neposrednim iskustvom.
TV je primarni izvor informiranja, sredstvo društvenr intrgracije, prenositeljica i stvarateljica kulture.
Posebno zabrinjava prekomjerna prisutnost nasilja na tv programima, o čemu često polemizira i u
samim medijima. Nasilje na Tv snažno djeluje na psihu i ponašanje mladih pa tako tv programi
pridonose agresivnom ponašanju.
Sve je teže, zapravo nemoguće, pronaći načine zaštite djece i mladih od nasilničkog vala koji ih
svakodnevno zapljuskuje s malih ekrana. U Hr. Ne postoji razrađena strategija kontrole medijskog
prostora u odnosu na neprimjerene sadržanja i kršenje ljudskog dostojanstva.

4.3. Otvoreni prostori

Otvoreni prostori na kojima često boravi veliki broj mladih također imaju značajnu ulogu u njihovu
odgoju. Mogu imati pozitivan ili negativan utjecaj.
Ulice, parkovi, trgovi, obale, kolodvori mogu postati mjesta bijega. Uz mlade na ulici često se vežu
različiti oblici devijantnog ponašanja:- Ovisnost, Prostitucija, Kriminal, Alkohol
Vrijeme između škole i kuće veliki je izazov i rizik za djecu imlade jer obično nitko ne kontrolira s
kim i kako provode to vrijeme. Za mnoge mlade ulica i drugi otvoreni prostori idealna su mjesta za
kompenziranje neuspjeha u obitelji i školi.
Mnogi mladi svoju energiju troše upravo na neformalnim mjestima: trgovi, kafići, parkovi,
stadionima. Tu često traže odgovore na najvažnija pitanja, tu stječu različita životna iskustva.
Rezultat preduge izložennosti suvremenim zaslonima, ekranima i presiromašnim susretima lice u lice
jest bolest pod nazivom alekstimija, emotivna nepismenost kao rezultat uznapredovale tehnike.

18