Professional Documents
Culture Documents
Porodično Pravo Pitanja I Zadaci1410398674
Porodično Pravo Pitanja I Zadaci1410398674
2. IN VITRO ZAČEĆE
In vitro začeće ( in vitro fertilizacija – IVF) i transfer embrija je spajanje jajne i sjemene ćelije izvan tijela
žene i unošenje oplođene jajne ćelije u uterus (matericu) žene. Oplodnja može biti homologna, kada
oba gamet (i jajna i sjemena ćelija) potječu od bračnog ili vanbračnog para, i heterologna, kada jedan
ili oba fameta potječu od drugih osoba. Sjemene ćelije drugog muškarca se koriste za oplodnju u slučaju
sterilnosti bračnog ili vanbračnog partnera, dok korištenje jajne ćelije druge žene daje mogućnost
sterilnoj ženi da rodi dijete. Sa ovom tehnikom se može kombinovat tehnika zamrzavanja (
krioprezervacije) gameta ili embrija dobijenog oplodnjom in vitro, kako bi se oni kasnije
„upotrijebili“.Oplodnja in vitro omogućava i ženi koja ne može ili ne želi nositi dijete začeto iz njene
jajne ćelije, da nađe drugu ženu koja će to učiniti.
Pravo na života (čl 6), pravo na saznanje vlastitog prijekla i brigu roditelja (čl 7), pravo na prijavu
rođenja, lično ime i stjecanje državljanstva (čl 7), pravo na očuvanje ličnosti (uključujući i pravo na
porodične odnose – čl. 8),pravo na život sa roditeljima (čl. 9), pravo na privatnost (čl.16),pravo na
zaštitu od protivpravnog odvođenja i nevraćanja (čl.11), i pravo na zaštitu od nasilja (čl.19).
5. DONOŠENJE RJEŠENJA O ZASNIVANJU USVOJENJA
Nakon ocjene svih provedenih dokaza, kada organ starateljstva utvrdi da su ispunjeni uvjeti predviđeni
zakonom, odnosno da će usvojenje biti korisno za usvojenika, donijet će rješenje kojim se usvajanje
zasniva. U izreci rješenje o zasnivanju usvojenja, organ starateljstva navodi: ime i prezime, datum i
mjesto rođenja i državljanstvo usvojenika, ime i prezime jednog roditelja, matični broj i državljanstvo
usvojioca,vrstu usvojenja i novo ime i prezime usvojenika. Protiv rješenja o zasnivanju usvojenja
stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od prijema rješenja Usvojenje je zasnovano kada
rješenje o usvojenju postane pravomoćno. Organ starateljstva dužan je pravomoćno rješenje o
zasnivanju usvojenja odmah dostaviti nadležnom matičaru radi upisa u matičnu knjigu rođenih. Organ
starateljstva vodi spise predmeta, zapisnik o usvojenju, te evidenciju i dokumentaciju o usvojenoj djeci.
Podaci o usvojenju su službena tajna. Uvid u spise predmeta o usvojenju dopustit će se punoljetnom
usvojeniku, usvojiocu i roditelju djeteta koji je dao pristanak na usvojenje. Zakon predviđa mogućnost
uvida u spise maloljetnom usvojeniku,ai samo ako je tu u njegovom interesu.
6.KOLIZIONI STARALAC
se imenuje sticeniku onda kada između njega i staraoca nastane sukob interesa, kada nastane spor
između njih ili kada treba da zaključe neki pravni posao. ovog staraoca imenuje organ starateljstva, a
u slucajevima u kojima je za zastitu prava djeteta nadlezan organ starateljstva imenuje ga sud. organ
starateljstva je obavezan djetetu imenovati posebnog staraoca u svim postupcima u kojima se odlucuje
o pravima djeteta, a radi zastite njegovih prava i interesa
Tri posebna slučaja u kojim se djetetu imenuje ovaj staralac: u postpuku osporavanja materinstva i
očinstva, u postupku oduzimanja roditelju prava da živi sa djetetom i u postupku oduzimanja
roditeljskog staranja.
10.DA LI MUSKARAC KOJI SEBE SMATRA OCEM DJETETA MOŽE POKRENUTI POSTUPAK ZA
OSPORAVANJE BRACNOG OCINSTVA
Može podiči tužbu za osporavanje bračnog očinstva ako je živio u zajednici sa majkom djeteta i to uspje
dokazati. Ukoliko ne dokaže da je živio bilo u braku ili vanbračnoj zajednici u vrijeme začeća on nema
nikakvo pravo na tužbu za osporavanje bračnog očinstva ( prostije: ako je to bila avantura iz koje se
rodilo dijete ne može osporavt bračno očinstvo, jer će se smatrati zlonamjernim pokušajem rušenja
bračne harmonije).
17.IZDRZAVANJE DJTETA
U dijelu zakona koji nromira duznosti i prava roditelja propisana je duznost i pravo roditelja da djetetu
osiguraju zivotne uslove potrebne za njegov razvoj. Normira se da roditelji moraju iskoristiti sve svoje
mogucnosti i sposobnosti. Obaveza izdrzavanja djeteta nadživljava roditeljsko staranje, odnosno ostaje
i nakon punoljetstva ako se dijete nalazi na redovnom skolovanju, a najduze do navrsene 26 godine
zivota. Izdrzavanje se produzava i onda kada je dijete nesposobno za rad. Postoji prestanak ove
obaveze i prije punoljetstva. Maloljetno dijte koje prihode ostvaruje radom ili od svoje imovine duzno
je doprinostiti za svoje izdrzavanje sto za roditelje znaci oslobođenje od obaveze izdrzavanje. dijete je
duzno doprinositti i za izdrzavanje clanova porodice. za određivanje visine izdrzavanja relevantne su
potrebe djeteta i mogucnosti roditelja
18.ZASTUPANJE DJETETA
PZ normira da roditelji imaju dužnost zastupati svoju maloljetnu djecu, osim ako je ovim zakonom
drugačije određeno . Zakon normira da, ako djetetu treba nešto uručiti ili saopćiti, to se može
punovažno učiniti jednom ili drugom roditelju, a kako roditelji ne žive zajedno, onda roditelj s kojim
dijete živi. Obaveza zastupanja, roditelji vrše zajedno, sporazumno i ravnopravno. Roditelji mogu
ovlastiti drugo lice (punomoćnika) da preuzme pojedine pravne poslove, odnosno parnične radnje ili
radnje pred nekim drugim državnim organom, ako je on sam spriječen ili nedovoljno stručan za njihovo
poduzimanje. Ovo drugo lice pojavljuje se samo kao punomoćnik roditelja. Obaveza zastupanja djeteta
je uređena drugačije u našem ranijem pravu. Poslovna sposobnost maloljetnika starijeg od 14 godina
je proširena: on može sam sklopiti pravne poslove kojima stječe prava, ako zakon ne odredi drugačije,
a pravne poslove kojima raspolaže imovinom ili preuzima obaveze može sklopiti samo uz saglasnost
roditelja. Do izmjene obaveze roditelja na zastupanje djeteta dovelo je i priznavaje djetetu parnične
sposobnosti. Dijete starije od 14 godina, za koje sud utvrdi da je sposobno shvatiti značenje i pravne
posljedice svijih radnji, može kao stranka ili učesnik u postupku samostalno preduzimati parnične
radnje. Pored ovih ograničenja roditelja u zastupanju postoji i vezano za raspolaganje prihodima koje
maloljetnih ostvaruje radom. Nemogućnost zastupanja djeteta od roditelja postoji u slučajevima koji
se tiču same ličnosti maloljetnika tj isljučivo su lične prirode te pravno relavantu izjavu može dati samo
maloljetnik. To su: zaključenje braka, davanje pristanka na priznanje materinstva i očinstva, te davanje
pristanka za usvojenje i za promjenu prezimena usvojenika. Nemogućnost zastupanja djeteta od
roditelja postoji i u slučajevima kada maloljetna djeca koju zastupa isti roditelj treba da zaključe pravni
posao u kojem su im interesi u suprotnosti,ili kada između njih treba da se vodi postupak. Onda kada
imaju obavezu i pravo da zastupaju dijete, roditelji su, u pravilo samostalni: ostavlja im se da sami
cijene interes djeteta i da odluče o (ne) zaključivanju pravnog posla i o (ne) podizanju pojedinih
parničnih radnji. Ova njihova samostalnost je ograničena pri zaključivanju poslova koji se tiču
otuđivanja ili opterećivanja vrijednijih stvari i prava iz imovine maloljetnog djeteta radi zadovoljavanja
djetetovih potreba. U svim postpucima u kojima roditelji zastupaju dijete nadležni organ mora osigurati
realizaciju prava na izražavanje i uvažavanje vlastitog mišljenja djetetu.
24. KADA CE SE SAGLASNOST NA PRIZNANJE OCINSTVA DATI CENTRU ZA SOCIJALNI RAD UMJESTO
PRISTANKA MAJKE I DJETETA NA PRIZNANJE
U zakonu se normirane situacije u kojima se ne moze dobiti pristanak majke na priznanje, u kojima se
on nadomješta saglasnošću organa starateljstva.Tako je predviđeno da saglasnost ne priznanje daje
organ starateljstva onda kada je majka: mlađa od 14 godina, ili nije živa, ili je proglašena umrlom, ili
joj je oduzeta poslovna sposobnost, ili joj je boravište nepoznato 3 mjeseca.
29. NAVESTI POSLOVE ZA KOJE STARAC MORA DOBITI ODOBRENJE ORGANA STARATELJSTVA
Staralac mora imati odobrenje organa starateljstva za slijedeće poslove:
- za otuđivanje ili opterećenje nepokretne imovine štićenika;
- za otuđivanje iz imovine štićenika pokretnih stvari veće i posebne lične vrijednosti, ili raspolaganje
imovinskim pravima veće vrijednosti;
- za odricanje nasljedstva ili legata, ili odbijanje poklona
- za preduzimanje drugih mjera određenih zakonom ( čl. 179).
30.STARALAC NA ZAHTJEV
Zakon predviđa da na zahtjev osobe koja zbog bolesti,starosti ili iz drugih opravdanih razloga nije
sposobna sama se starati o sebi, svijim pravima i interesima, organ starateljstva može imenovati
staraoca za pojedine poslove ili za određenu vrstu poslova. Na zahtjev ove osobe organ starateljstva
će i razriješiti staraoca dužnosti (čl.200). Ovdje sam budući štičenik traži imenovanje staraoca, a organ
starateljstva će tom zahtjevu udovolji samo ako postoji opravdani razlozi koji ovu osobu
onemogućavaju da se sama brine o sebi. Pri određivanju obima ovlaštenja i prava staraoca, organ
starateljstva se rukovodi zahtjevom štićenika, pa ga ovlašćuje na pojedine poslove ili za pojedinu vrstu
poslova
Pored mejra radi zaštite ličnih, zakon normira i mjere koje se roditeljima izriču radi zaštite imovinskih
prava i interesa djeteta. I ove mjere su dijelom u nadležnosti organa starateljstva, a dijelom u
nadležnosti suda. Organ starateljstva može zahtijevati od roditelja polaganje račuma o upravljanju
imovinom djeteta i može donijeti odluku da roditelju u pogledu upravljanja dječijom imovinom imaju
položaj straoca (preventivne mjere), a od suda može zahtijevati određivanje mjere osiguranja na
imovini roditelja (represivne mjere)
37. IZVORI RODITELJSKOG PRAVA (AKCENT NA ZAKONIMA KOJI UTVRĐUJU STAROSNA PITANJA I
MEĐUNARODNI UGOVORI)
Formalni izvori roditeljskog prava su pisana pravna pravila koja uređuju odnose roditelja i djece i
drugih bliskih srodnika.Ova su pravila u našem pravu sadržana u ustavima BiH i FbiH, u
međunarodnim ugovorima, zakonima i podzakonskim aktima. Navedeni akti su direktni izvori
raditeljskog prava. Karakter posrednog, suspidijarnog izvora roditeljskog prava ima sudska praksa, a
određeni značaj u stvaranju i primjeni direktnih izvora ima pravna nauka. Zakoni koji su izvor
roditeljskog prava se pojavljuju kao osnovni i kao dopunski izvori. Osnovni izvor je Porodični zakon
FBiH koji odnose roditelja i djece i drugih srodnika uređuje u potpunosti. U zakonima koi se
označavaju kao dopunski izvori uređuju se samo neki aspekti ovih odnosa, samo neka pitanja iz ove
oblasti odnosa i neki oblici zaštite djeteta. Oni se mogu podijelit u dvije skupine. U jednoj su oni koji
uređuju statusna i neka imovinska pitanja, a u drugoj oni koji regulišu društvenu zaštitu i brigu o
djeci. U prvoj grupi su slijedeći zakoni: Zakon o matičnim knjigama, Zakon o ličnom imenu, Zakon o
državljanstvu BiH i FbiH i Zakon o nasljeđivanju Na dijete i njegov položaj se odnose i odredbe
međunarodnih ugovora kojima je Aneksom Ustava FBiH priznata snaga ustavnih odredaba,ond za
koje su u Aneksu I Ustava BiH kaže da će se primjenjivat u BiH. Odredbe koje garantuju prava djece, ili
njihovu zaštitu i pomoć, ili poduzimanje mjera u interesu djeteta, sadržane su u Međunarodnom
paktu o građanskim i političkim pravima, Međunarodnom paktu o ekonomskim , socijalnim i
kulturnim pravima, Evropskoj socijalnoj povelji, Protokol broj 7 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih
prava i osnovnih sloboda, Konvencija o eliminisanju svih oblika deskriminacije žene, Konvencija o
pravima djeteta, Konvencija o ostvarivanju alimentacionih zahtjeva u inostranstvu i Konvencija o
građansko pravnim aspektima otmice djece.
Osobe protiv kojih se podnosi tužba: dijete (kada tužbu podnosi majka djeteta ili muškarac koji sebe
smatra ocem djeteta), majka djeteta (kada je tužilac dijete, organ starateljstva ili muškarac koji sebe
smatra ocem djeteta), muškarac čije se očinstvo utvrđuje (kada tužbu podnosi dijete, majka ili organ
starateljstva), nasljednici muškarca za kojeg se tvrdi da je otac djeteta( kada tužbu podnosi dijete,
majka ili organ starateljstva, poslije smrti osobe za koju se tvrdi da je otav djeteta, u roku od jedne
godine od smrti ove osobe, osnosno šest mjeseci od pravosnažnosti rješenja o nasljeđivanju.
40.USVOJENJE JE
PZ FBiH u čl. 91.određuje:“Usvojenje je poseban oblik porodično-pravne zaštite djece bez roditelja ili
bez odgovarajućeg roditeljskog staranja,kojim se zasniva roditeljski, odn srodnički odnos.“
Zasnivanjem usvojenja,usvojioci stječu roditeljsko staranje, pa je njegov sadržaj istovjetan roditeljskom
staranju koje nastaje prirodnim putem. Naše porodično zakonodavstvo predviđa dva oblika usvojenja:
potpuno i nepotpuno.
46.ZASNIVANJE USVOJENJA
Kada je riječ o postupku za zasnivanje usvojenja postoji nekoliko faza:
- pokretanje postupka;
- pripremne radnje;
- radnje u postupku;
- donošenje rješenja o usvojenju.
Radnje u postupku usvojenja: U postupku zasnivanja usvojenja, roditelji djeteta, bračni partner osobe
koja želi usvojiti dijete daje svoj pristanak za usvojenje pred organom starateljstva koji vodi postupak
ili organom starateljstva svog prebivališta, odn boravišta. Dijete svoj pristanak na usvojenje daje bez
prisustva roditelja i lica koje ga želi usvojiti. Roditelj može svoj pristanak na usvojenje dati i prije
pokretanja postupka zasnivanja usvojenja, ali tek kada dijete navrši tri mjeseca života. Tako je novi PZ
prihvatio tzv blanco saglasnost, odn pristanak na usvojenje od strane nepoznatih usvojilaca. Prije
davanja pristanka organ starateljstvs će roditelja upoznati s pravnim posljedicama njegovog pristanka
(čl. 108.st.2).Pristanak se daje na zapisnik, a ovjereni prepis zapisnika uručuje se roditeljima
(čl.108.st.3.).Roditelj može odustati od pristanka na usvojenje u roku od 30 dana od potpisivanja
zapisnika (čl.108.st.4).U slučaju kada pristanak roditelja na usvajanje nije potreban, ili kada je data
blanco saglasnost, roditelj nije stranka u postupku.Shodno tome, ne može dobiti uvid u spise o
usvojenju i ne može ulagati pravne lijekove. U postupku zasnivanja usvojenja organ starateljstva
upoznat će roditelje djeteta, usvojioca i djete starije od deset godina s pravnim posljedicama usvojenja
(čl.109.st.2).
47. RASKID USVOJENJE RJEŠENJE ORGANA STARATELJSTVA PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI?
PZ predviđa mogućnost raskida nepotpunog usvojenja odlukom organa starateljstva po službenoj
dužnosti, ako to zahtjevaju opravdani interesi maloljetnog usvojenika. Zakon ne određuje šta smatra
opravdanim interesima usvojenika, ali izvjesno je da će to biti usvijek kada se u jednoj usvojeničkoj
vezi, ugroženi vitalni interesi djeteta.
52.DA LI ZAKONSKA ODREDBA PZ FBIH KOJA GLASI DJETETOVA MAJKA JE ZENA KOJA GA JE RODILA
PRESUMTIO IURIS ET DE IURE I OBJASNITI
Materinstvo se zasniva rađanjem djeteta, međutim porijeklo djeteta od majke se ne može uvijek
odrediti primjenom mater semer certa est( majka je uvijek poznata), radi mnogih dostignuća nauke
(posebno medicine). prema tome, to da je djetetova majka žena koja ga je rodila oboriva pretpostavka
(presumtio iuris), a ne neoboriva (presumtio iuris et de iure) jer zakon daje pravo ženi da osporava
svoje materinstvo djetetu koje je rodila, ako je ono začeto bez njene pismene saglasnosti iz jajne čelije
druge žene ( u teoriji se navode još neki primjeri kada ova pretpostavka nije sigurna, slučajevi zamjene
djece u porodilištu, slučajevi anonimnog porođaja)
54.STARATELJSTVO JE
posebma zaštita koju drustvena zajednica pruza maloljetnim licima bez roditeljskog staranja i
punoljetnim licima koja nisu sposobna ili koje nisu u mogucnosti starati se o sebi, svojim pravima
interesima i obavezama
60.OSPORAVANJE BRACNOG MATERINSTVA (KO IMA PRAVO NA TUZBU, ROKOVI, PROTIV KOGA SE
PODIZE TUZBA)
Tužbu može podići dijete ( u toku cijelog života), žena koja sebe smatra majkom djeteta (u roku od
jedne godine od prijema obavještenja o tome da nije pribavljena saglasnost, odnosno pristanak na
priznanje, a najkasnije do navršene 18 godine života djeteta+ kada žena koja sebe smatra majkom
djeteta osporava materinstvo ženi uspisanoj kao majka u matičnoj knjizi može podnijeti u roku od 6
mjeseci od saznanja da je ona majka, a najkasnije do navršene 10 godine zivota djeteta, muskarac koji
sebe smatra ocem djeteta (6 mjeseci od dana saznanja za rođenje djeteta, odnosno do navršene 18
godine života djeteta) i organ starateljstva (do navršene 18 godine zivota djeteta)
62.STARATELJSTVO PO OBIMU
Prema prirodi i obimu ovlaštenja razlikuje se matični, staralac imovine i kolizioni/posebni/naročiti
staralav.
67.POJAM STARAOCA
Staralac se određuje kao poslovno sposobno fizicko lice koje ima određena licna svojstva i sposobnosti,
postavljeno od strane organa starateljstva ili po sili zakona, po svom prethodnom pristanku da se pod
nadzorom organa starateljstva samostalno i savjesno stara o licnosti,pravima, interesima i imovini
štićenika,
68.MEĐUNARODNI UGOVORI
Na dijete i njegov položaj se odnose i odredbe međunarodnih ugovora kojima je Aneksom Ustava FBiH
priznata snaga ustavnih odredaba,ond za koje su u Aneksu I Ustava BiH kaže da će se primjenjivat u
BiH. Odredbe koje garantuju prava djece, ili njihovu zaštitu i pomoć, ili poduzimanje mjera u interesu
djeteta, sadržane su u Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, Međunarodnom
paktu o ekonomskim , socijalnim i kulturnim pravima, Evropskoj socijalnoj povelji, Protokol broj 7
Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, Konvencija o eliminisanju svih oblika
deskriminacije žene, Konvencija o pravima djeteta, Konvencija o ostvarivanju alimentacionih zahtjeva
u inostranstvu i Konvencija o građansko pravnim aspektima otmice djece.
69.KAKO ZAKON REGULISE OCINSTVO DJETETA ROĐENOG NAKON PERIODA OD 300 DANA OD
PRESTANKA BRAKA
PZ normira da se ocem djeteta rođenog u braku ili u periodu od 300 dana od prestanka braka smatra
muž majke. Dijete koje je rođeno nakon perioda od 300 dana od prestanka braka imati će status
vanbračnog djeteta.
73.REPRESIVNE MJERE
su u pravilu strozije mjere koje su u nadleznosti suda, i koje su izricito normirane posebnim zakonskim
odredbama, ne ostavljajući mogućnost da sud odredi neku drugu mjeru. U represivne mjere spadaju
oduzimanje roditelju prava da živi sa djetetom te oduzimanje roditeljskog staranja
79.VRSTE STARAOCA
prema broju štičenika (individualni i kolektivni staralac( zavodski i zajednički staralac)
prema prirodi i obimu ovlaštenja (matični, staralav imovine i posebni/kolizioni/naročiti staralac)
prema trajanju staralačke funkcije ( trajni/stalni i privremeni staralac)
96. DA BI DIJETE STEKLO BRAČNI STATUS POTREBNO JE DA KUMULATIVNO POSTOJE TRI ELEMENTA?
1) da je dijete rođeno ili začeto za vrijeme trajanja braka ( porijeklo iz braka)
2) da je dijete rodila žena koja je u vrijeme njegovog rođenja ili začeća bila u braku (bračno materinstvo)
3) da mu je otac muškarac koji je u vrijeme njegovog rođenja ili začeća bio u braku sa njegovom majkom
(bračno očinstvo)
98. KOJI SU TO SLUČAJEVI KADA PRETPOSTAVKA „OTAC JE ONAJ NA KOGA BRAK UKAZUJE“ NEĆE
BITI PRIMJENJIVANA?
U zakonodavstvu se tradicionalno još od rimskog prava bračno očinstvo zasniva na pravnoj pretpostavi:
pater vero is es quem nuptiae demonstarant ( otac je onaj na koga brak ukazuje), jer na drugačiji način
nije moguće normirati ovo pitanje. Ova pretpostavka ne može ukazati na oca djeteta u slijedeća dva
slučaja:
1. Prvi slučaj se tiče žene koja neposredno po prestanku braka zaključi novi brak i u njemu prije isteka
300 od prestanka prethodnog braka rodi dijete.
2. Pretpostavka o očinstvu ne može ukazati na oca ni u slučaju kada je majka u vrijeme rođenja djeteta
u dva braka: jedan, ranije zaključen, punovažan je, a drug, u kojem se ostvaruje zajednica života,
nepunovažan je zbog bračnosti.
ZADACI
1. BD je priznao AD kao svoje dijete u roku od 15 dana po njegovom rođenju. Sedam dana nakon
djetetovog prvog rođendana zasnovao je bračnu zajednicu sa majok djeteta. Kakav je porodični
status djeteta AD? Na koji je način došslo do uspostave odnosa između BD i AD?
-dijete je vanbračno,
-otac je u roku priznao dijete (30 dana od poziva)
-iako je otac zasnovao bračnu zajednicu sa majkom djeteta, status djeteta ostaje vanbraćni jer naše
pravo ne poznaje institut pozakonjenja
2. Muškarac BD dođe u opštinu Stari Grad kod matičara da prizna dijete kao svoje i ujedno izvrši
upis djeteta u matičnu knjigu. Da liće ovakve radnje imati za posljedicu punavažnu izjavu o
priznanju?
-izjava o priznanju treba unijeti u zapisnik, majka mora dati pristanak
-ovo nije punovažna izjava o priznanju jer nema pristanka majke još
-za upis u matičnu knjigu nadležni su matičari opstine Centar, te pošto je BD došao u opštinu SG,
njihov matičar je dužan poslati zapisnik u opstinu Centar
3. Osoba AB rodi dijete. Sud u vanparničnom postupku rješenjem je oduzeo poslovnu sposobnost
AB. Dijete je smjesteno u dom Bjelave. Mjesec dana nakon rođenja djeteta, osoba BD dolazi u
matični ured da prizna dijete. Da li je moguće i šta je sve potrebno da bi priznanje bilo
punovažno.
-muškarac je u roku, pošto je majci oduzeta poslovna sposobnost saglasnost mora dati Centar za
socijalni rad, tj Organ starateljstva
4. AD je priznao očinstvo djetetu kojeg je rodila BD 2.3.2016. Godinu dana nakon priznanja AD
dolazi do dokaza koji ukazuju da on nije otac djeteta te ide u matični ured i opoziva svije
priznanje. Da li će uspjeti sa zahtjevom?
-mora se pokrenuti sudski postupak, otac može tužiti majku i dijete,
- jednom dato priznanje ne može se opozvati
-radi se o osporavanju vanbračnog očinstva
5. Osoba B je priznala očinstvo pred matičarem. Nakon 7 mjeseci on pokreće postupak radi
osporavanja priznatog očinstva ističući da je izjavu o priznanju dao pod prisilom. Da li će uspjeti
sa zahtjevom?
-uspjeti će, za mane volje je rok 1 godina od prestanka prijetnje
6. U braku sa Ivanom, Maja ima sina. 7 mjeseci nakon rođenja djeteta, Edo koji je živio u
vanbračnoj zajednici sa Majom u vrijeme začeća djeteta podiže tužbu za utvrđivanje očinstva.
-podiže se tužba za osporavanje bračnog očinstva, može tužiti Maju, sina, i Ivana
-može se dokazati u roku od jedne godine od rođenja djeteta
- osporavnje bračnog očinstva od strane muškarca koji sebe smatra ocem djeteta, taj muškarac može
osporavati bračno očinstvo, tuzba sa dvostrukim tuzbenim zahtjevom i za utvrđivanje očinstva (svog)
i za osporavanje očinstva muzu majke
7. U braku sa BD, AD je rodila kćerku. 7 mjeseci nakon rođenja, bivsi partner CD pokreće postupak
za osporavanje očinstva ističući da su CD i AD imali dugogodišnju vezu.
-osporavnje bračnog očinstva od strane muškarca koji sebe smatra ocem djeteta, taj muškarac može
osporavati bračno očinstvo, tuzba sa dvostrukim tuzbenim zahtjevom i za utvrđivanje očinstva (svog)
i za osporavanje očinstva muzu majke
-rok je 1 godina od rođenja, u roku je
-može se dokazati da je veza postojala u vrijeme začeća
-mora dokazati da je bio u zajednici zivota
8. BD je priznao AD za svoje dijete u roku od 15 dana po rođenju. Sedam dana nakon prvog
rođendana zasnovao je dračnu zajednicu sa AD. Nakon mjesec dana CD pokreće postupak
ističući da BD nije otac djeteta.
-osporavanje vanbračnog očinstva
-mora podići dvije tužbe i za utvrđivanje očinstva i za osporavanje očinstva
-dijete ostaje vanbračno
-rok:1godina od upisa u matičnu knjigu
9. Neposredno nakon proslave 9-og rođendana kćerke. Otac koji je duševno obolio i kojem je
oduzeta poslovna sposobnost ustanovi da je potpuno neposoban za začeće (sterilan). Koji bi
postupak mogao uslijediti?
-nema roka, njegov staratelj uz odobrenje organa starateljstva može u njegovo ime podići tužbu za
osporavanje (van)bračnog očinstva
10. Selma je nekon što je Damir odbio priznati očinstvo, pokrenula postupak u ime djeteta za
utvrđivanje očinstva. U postupku traži da se Damir obaveže plaćati izdržavanje. Damir daje
dobrovoljnu izjavu o priznanju u toku sudskog postupka! Da li će sud odobriti i prihvatiti to
priznanje.
-u trenutku kada Damir daje dobrovoljnu izjavu o priznanju djeteta, sudija postaje matičar te pravi
zapisnik o priznanju koji će dostaviti nadležnom matičnom uredu prema mjestu rođenja,