1.

NAČELA RODITELJSKOG I SARATELJSKOG PRAVA

Načela roditeljskog prava 1. Zastita djece 2.ravnopravnost roditelja 3. pravo na postovanje porodicnog
i privatnog zivota
Uređenje ustanove starateljstva se zasniva na nekoliko načela, koja se izvode iz ustava, međunarodnih
ugovora i Porodičnog zakona: zaštita osoba koje su pod starateljstvom, društveni karakter ustanove
starateljstva, poštovanje porodičnog i privatnog života.

2. IN VITRO ZAČEĆE
In vitro začeće ( in vitro fertilizacija – IVF) i transfer embrija je spajanje jajne i sjemene ćelije izvan tijela
žene i unošenje oplođene jajne ćelije u uterus (matericu) žene. Oplodnja može biti homologna, kada
oba gamet (i jajna i sjemena ćelija) potječu od bračnog ili vanbračnog para, i heterologna, kada jedan
ili oba fameta potječu od drugih osoba. Sjemene ćelije drugog muškarca se koriste za oplodnju u slučaju
sterilnosti bračnog ili vanbračnog partnera, dok korištenje jajne ćelije druge žene daje mogućnost
sterilnoj ženi da rodi dijete. Sa ovom tehnikom se može kombinovat tehnika zamrzavanja (
krioprezervacije) gameta ili embrija dobijenog oplodnjom in vitro, kako bi se oni kasnije
„upotrijebili“.Oplodnja in vitro omogućava i ženi koja ne može ili ne želi nositi dijete začeto iz njene
jajne ćelije, da nađe drugu ženu koja će to učiniti.

3. PRETPOSTAVKE NA STRANI USVOJENIKA KOD POTPUNOG USVOJENJA

Potpunim usvojenjem zasnivaju se odnosi kao i kada se radi o krvnom srodstvu.Zasniva se neraskidiv
odnos.
PRETPOSTAVKE NA STRANI USVOJIOCA
Potpunim usvojenjem dijete mogu bračni partneri zajednički,te mačeha ili očuh djeteta koje se
usvaja,ali i vanbračni partneri,koji u vanbračnoj zajednici žive najmanje 5 godina.
PRETPOSTAVKE NA STRANI USVOJENIKA
Po novom PZ potpuno se može usvojiti dijete do 10 godine života (u PZ RS do 5 godine života) PZ
predviđa mogućnost usvojenja djeteta koje ima žive roditelje ( ukoliko su oni nesavjensi i nesposobni
niti se žele brinuti o djetetu)

4. KULTURNA PRAVA DJEDETA I LICNA PRAVA DEJTETA

Kulturna prava se garantuju djetetu onda kada je ono pripadnik etničke, vjerske ili jezičke
manjine – ono, zajedno sa ostalim članovima grupe, ima pravo njegovati vlastitu kulturu,
ispovijedati i praktikovati vlastitu religiju i upotrebljavati vlastiti jezik (čl.30.). Uz to, djetetu je
priznato pravo na odmor i slobodno vrijeme, na igru i rekreaciju, slobodno učešće u kulturnom
i umjetničkom životu (čl.31.).

Pravo na života (čl 6), pravo na saznanje vlastitog prijekla i brigu roditelja (čl 7), pravo na prijavu
rođenja, lično ime i stjecanje državljanstva (čl 7), pravo na očuvanje ličnosti (uključujući i pravo na
porodične odnose – čl. 8),pravo na život sa roditeljima (čl. 9), pravo na privatnost (čl.16),pravo na
zaštitu od protivpravnog odvođenja i nevraćanja (čl.11), i pravo na zaštitu od nasilja (čl.19).
5. DONOŠENJE RJEŠENJA O ZASNIVANJU USVOJENJA
Nakon ocjene svih provedenih dokaza, kada organ starateljstva utvrdi da su ispunjeni uvjeti predviđeni
zakonom, odnosno da će usvojenje biti korisno za usvojenika, donijet će rješenje kojim se usvajanje
zasniva. U izreci rješenje o zasnivanju usvojenja, organ starateljstva navodi: ime i prezime, datum i
mjesto rođenja i državljanstvo usvojenika, ime i prezime jednog roditelja, matični broj i državljanstvo
usvojioca,vrstu usvojenja i novo ime i prezime usvojenika. Protiv rješenja o zasnivanju usvojenja
stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od prijema rješenja Usvojenje je zasnovano kada
rješenje o usvojenju postane pravomoćno. Organ starateljstva dužan je pravomoćno rješenje o
zasnivanju usvojenja odmah dostaviti nadležnom matičaru radi upisa u matičnu knjigu rođenih. Organ
starateljstva vodi spise predmeta, zapisnik o usvojenju, te evidenciju i dokumentaciju o usvojenoj djeci.
Podaci o usvojenju su službena tajna. Uvid u spise predmeta o usvojenju dopustit će se punoljetnom
usvojeniku, usvojiocu i roditelju djeteta koji je dao pristanak na usvojenje. Zakon predviđa mogućnost
uvida u spise maloljetnom usvojeniku,ai samo ako je tu u njegovom interesu.

6.KOLIZIONI STARALAC
se imenuje sticeniku onda kada između njega i staraoca nastane sukob interesa, kada nastane spor
između njih ili kada treba da zaključe neki pravni posao. ovog staraoca imenuje organ starateljstva, a
u slucajevima u kojima je za zastitu prava djeteta nadlezan organ starateljstva imenuje ga sud. organ
starateljstva je obavezan djetetu imenovati posebnog staraoca u svim postupcima u kojima se odlucuje
o pravima djeteta, a radi zastite njegovih prava i interesa
Tri posebna slučaja u kojim se djetetu imenuje ovaj staralac: u postpuku osporavanja materinstva i
očinstva, u postupku oduzimanja roditelju prava da živi sa djetetom i u postupku oduzimanja
roditeljskog staranja.

7.RODITELJSKO STARANJE U SLUCAJU ODVOJENOG ZIVOTE

Savremeno pravo umjesto pojedinačnog staranja jednog roditelja o djetetu, uvodi njihovo zajedničko
staranje. Zajedničko staranje ne znači da oba roditelja zajednički vrše svakodnevnu fizičku kontorlu
djeteta i brinu se o njemu.Zajedničko je samo zakonsko staranje o djetetu, pod kojim se podrazumijeva
odlučivanje o svim važnim pitanjima koja se tiču života, liječenja, odgoja, školovanja i zastupanja
djeteta. Pretpostavka za određivanje zajedničkog staranja je sposobnost i spremnost roditelja da
zajedno donose odluke koje se tiču djeteta. Porodični zakon normira da, ako roditelji ne žive u
porodičnoj zajednici, roditeljsko staranje odstvaruje roditelj sa kojim dijete živi, o tome odlučuje sud
rukovodeći se interesom djeteta, sud će odrediti pojedinačno staranje jednog roditelja ili zajedničko
staranje oba roditelja.

8.STA PODRAZUMIJEVA RODITELJSKO STARANJE

Kod sadržine roditeljskog staranja težiste je stavljeno na odgovornosti i dužnosti roditelja prema djeci,
dok su njihova prava prema djetetu ograničena i priznata samo radi osiguranja bolje i postupije zaštite
intersa djeteta. Pod njihovim interesom se podrazumijevaju lični i imovinski interesi. Odgovornosti,
dužnosti i prava roditelja prema ličnosti djeteta: upoznavanje djeteta sa njegovim pravima i
omogućavanju njihovog ostvaranja, staranje o životu i zdravlju djeteta, odgoj djeteta, staranje o
njegovom obrazovanju, zastupanje i izdržavanje, kao posebo pravo im je priznato pravo da žive sa
djetetom, u slučaju da ne žive propisana je njihova obaveza održavanja ličnih odnosa i neposrednih
kontakata.Dužnosti i prava roditelja prema imovini djece se odnose samo na onu imovinu koju je dijete
dobilo nasljedstvom, poklonom ili po drugom zakonskom odnosu, a ne i radom.
9.POSTUPAK ZA ODUZIMANJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI (KO MOŽE POKRENUTI NADLEZNOST)
PZ, kao razlog za oduzimanje poslovne sposobnost normira nesposobnost osobe da se sama brine o
svojim pravima i interesima. Kao razloge navode se: duševna bolest, zaostali duševni razvoj,
prekomjerno uživanje alkohola ili opojnih droga, senilnost ili drugi uzroci.

10.DA LI MUSKARAC KOJI SEBE SMATRA OCEM DJETETA MOŽE POKRENUTI POSTUPAK ZA
OSPORAVANJE BRACNOG OCINSTVA
Može podiči tužbu za osporavanje bračnog očinstva ako je živio u zajednici sa majkom djeteta i to uspje
dokazati. Ukoliko ne dokaže da je živio bilo u braku ili vanbračnoj zajednici u vrijeme začeća on nema
nikakvo pravo na tužbu za osporavanje bračnog očinstva ( prostije: ako je to bila avantura iz koje se
rodilo dijete ne može osporavt bračno očinstvo, jer će se smatrati zlonamjernim pokušajem rušenja
bračne harmonije).

11. PRAVA STARAOCA

Pored dužnosti, na kojima i jeste težište pri vršenju starateljstva, staralc ima i određena prava, On ima
prava na mjesečnu naknadu i na naknadu opravdanih troškova, a postoji i mogućnost i da dobije
nagradu za svoj rad.
1)Pravo na mjesečnu naknadu zavisi od rada i zalaganja staraoca u zaštiti štićenikovih orava i interesa.
Naknadu odobrava organ starateljstva iz sredstava iz kojih se podmiruju materijalna sredstva za
izdržavanje. Od pravila da staralac ima pravo na naknadu odstupa se samo u slučaju kada je on po
zakonu obavezan izdržavati štićenika.
2)Staralac je obavezan starati se o štićeniku, ali nije dužan ulagati svoja sredstva, stoga on ima pravo
tražiti naknadu opravdanih troškova. Opravdani su oni troškovi koji su zaista bili potrebni za zaštitu
orava i interesa štićenika i koje staralac nije mogao izbjeći . Organ starateljstva utvrđuje visinu troškova
i odobrava njihovu ispatu iz sredstava iz kojih se staraocu isplaćuje mjesečna naknada
3)U PZ FBiH zadržano je ranije rješenje o mogućnosti određivanja nagrade staraocu ako se on posebno
zalagao i istakao u vršenju dužnosti. Nagradu odobrava organ starateljstva iz istih izvora kao i za
mjesečnu naknadu i naknadu troškova.

12. OGRANICAVANJE RODITELJA U POGLEDU IMOVINE DJETETA

Roditelji mogu samo sa odobrenjem nadležnog organa starateljstva otuđiti ili opteretiti vrijedne stvari
i prava iz imovine maloljetnog djeteta radi njegovog izdržavanja, liječenja, odgoja i obrazovanja, ili ako
to zahtjeva drugi važan interes djeteta (čl. 266.). Roditelji su dvostruko ograničeni: 1.namjerom u koju
se mogu iskoristiti sredstva dobijena raspolaganjem imovinom i 2. ocjenom interesa djeteta od organa
starateljstva. Time su interesi djeteta maksimalno osigurani, pošto se njihova ocjena ne ostavlja samim
roditeljima, koji bi mogli, u želji da sačuvaju svoju imovinu, raspolagati imovinom djeteta. Potrebu za
raspolaganjem imovine djeteta, odn nemogućnost da se na drugi način osiguraju sredstva za
podmirenje njegovih potreba mora utvrditi organ starateljstva, te na osnovu toga dati odobrenje za
raspolaganje. Pravni posao koji roditelji zaključe bez odobrenja organa starateljstva je nepunovažan.

13.DUZNOST STARAOCA PRESTAJE U 4 SLUCAJA

1.Smrt staraoca
2.Razrješenje straoca po službenoj dužnosti ( ako je nemaran, zloupotrebljava svoja ovlaštenja,
ugrožava interes štićenika ili ako se ocijeni da bi za štićenika bilo korisnije da mu se postavi drugi
staralac)
3. Razrješenje po zahtjevu staraoca
4. Prestanak starateljstva

14. RJESENJE O USVOJENJU

Nakon ocjene svih provedenih dokaza, kada organ starateljstva utvrdi da su ispunjeni uvjeti predviđeni
zakonom doniejt će rješenje kojim se usvojenje zasniva. U rješenju o zasnivanju usvojenja OS navodi:
ime i prezime, datum i mjesto rođenja i državljanstvo usvojenika, ime i prezime jednog roditelja,
matični broj i državljanstvo usvojioca, vrsta usvojenja i novo ime i prezime usvojenika. Protiv rješenja
o zasnivanju usvojenja stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od prijema rješenja. Usvojenje
je zasnovano kada rješenje o usvojenju postane pravomoćno. OS je dužan pravomoćno rješenje o
zasnivanju usvojenja odmah dostaviti nadležnom matičaru radi upisa u matičnu knjigu rođenih.

15. DEJSTVA OSPORAVANJA VANBRACNOG OCINSTVA

Najvažnije dejstvo presude je u tome što se pretpostavljeni otac više ne smatra ocem djeteta. Porijeklo
djeteta od oca je nepoznato i to od rođenja djeteta, s tim da se ovom presudom ne mijenja porodicni
status djeteta, ono zadržava vanbracni status koji je imao i prije toga. Presuda djeluje erga omnes.
Dijete ostaje u srodstvu sa majkom i njenim srodnicima, dok u odnosu na ova i njegove srodnike raskida
srodnicki odnos i gubi sva prava i duznosti koja su mu prema njima pripadala

16.NEPOTPUNO USVOJENJE SE ZASNIVA IZMEĐU

Nepotpuno mogu usvojiti samo bračni partneri zajednički, jedan bračni partner uz pristanak drugog,
maćeha i očuh.
Lice koje nije u braku i vanbračnoj zajednici također mogu nepotpuno usvojit ali zakon za njih predviđa
i dodatne uvjete. U oba slučaja usvojenje je moguće ako postoje naročito opravdani razlozi, a kada su
u pitanju vanbračni partneri, vanbračna zajednica mora trajati najmanje pet godina.
Nepotpuno se može usvojiti samo maloljetno dijete, odn dijete do navršene 18 godine života, s tim što
zakonodavac vodi računa o želji starijeg maloljetnika da bude usvojen

PRETPOSTAVKE NA STANI USVOJIOCA

Nepotpuno mogu usvojiti samo bračni partner zajednički,jedan bračni partner uz
pristanak drugog,mačeha i očuh.Lice koje nije u braku i vanbračni partneri takođe mogu nepotpuno
usvojiti,ali zakon za njih predviđa dodatne uslove (ako postoje naročito opravdani razlozi ili da je
vanbračna zajednica trajala najmanje 5 godina)
PRETPOSTAVKE NA STRANI USVOJENIKA
Nepotpuno se može usvojiti samo maloljetno djete.Ako je dijete navršilo 10 godina života i ako je
sposobno da shvati značenje usvojenja,potreban je njegov pristanak.

17.IZDRZAVANJE DJTETA
U dijelu zakona koji nromira duznosti i prava roditelja propisana je duznost i pravo roditelja da djetetu
osiguraju zivotne uslove potrebne za njegov razvoj. Normira se da roditelji moraju iskoristiti sve svoje
mogucnosti i sposobnosti. Obaveza izdrzavanja djeteta nadživljava roditeljsko staranje, odnosno ostaje
i nakon punoljetstva ako se dijete nalazi na redovnom skolovanju, a najduze do navrsene 26 godine
zivota. Izdrzavanje se produzava i onda kada je dijete nesposobno za rad. Postoji prestanak ove
obaveze i prije punoljetstva. Maloljetno dijte koje prihode ostvaruje radom ili od svoje imovine duzno
je doprinostiti za svoje izdrzavanje sto za roditelje znaci oslobođenje od obaveze izdrzavanje. dijete je
duzno doprinositti i za izdrzavanje clanova porodice. za određivanje visine izdrzavanja relevantne su
potrebe djeteta i mogucnosti roditelja

18.ZASTUPANJE DJETETA
PZ normira da roditelji imaju dužnost zastupati svoju maloljetnu djecu, osim ako je ovim zakonom
drugačije određeno . Zakon normira da, ako djetetu treba nešto uručiti ili saopćiti, to se može
punovažno učiniti jednom ili drugom roditelju, a kako roditelji ne žive zajedno, onda roditelj s kojim
dijete živi. Obaveza zastupanja, roditelji vrše zajedno, sporazumno i ravnopravno. Roditelji mogu
ovlastiti drugo lice (punomoćnika) da preuzme pojedine pravne poslove, odnosno parnične radnje ili
radnje pred nekim drugim državnim organom, ako je on sam spriječen ili nedovoljno stručan za njihovo
poduzimanje. Ovo drugo lice pojavljuje se samo kao punomoćnik roditelja. Obaveza zastupanja djeteta
je uređena drugačije u našem ranijem pravu. Poslovna sposobnost maloljetnika starijeg od 14 godina
je proširena: on može sam sklopiti pravne poslove kojima stječe prava, ako zakon ne odredi drugačije,
a pravne poslove kojima raspolaže imovinom ili preuzima obaveze može sklopiti samo uz saglasnost
roditelja. Do izmjene obaveze roditelja na zastupanje djeteta dovelo je i priznavaje djetetu parnične
sposobnosti. Dijete starije od 14 godina, za koje sud utvrdi da je sposobno shvatiti značenje i pravne
posljedice svijih radnji, može kao stranka ili učesnik u postupku samostalno preduzimati parnične
radnje. Pored ovih ograničenja roditelja u zastupanju postoji i vezano za raspolaganje prihodima koje
maloljetnih ostvaruje radom. Nemogućnost zastupanja djeteta od roditelja postoji u slučajevima koji
se tiču same ličnosti maloljetnika tj isljučivo su lične prirode te pravno relavantu izjavu može dati samo
maloljetnik. To su: zaključenje braka, davanje pristanka na priznanje materinstva i očinstva, te davanje
pristanka za usvojenje i za promjenu prezimena usvojenika. Nemogućnost zastupanja djeteta od
roditelja postoji i u slučajevima kada maloljetna djeca koju zastupa isti roditelj treba da zaključe pravni
posao u kojem su im interesi u suprotnosti,ili kada između njih treba da se vodi postupak. Onda kada
imaju obavezu i pravo da zastupaju dijete, roditelji su, u pravilo samostalni: ostavlja im se da sami
cijene interes djeteta i da odluče o (ne) zaključivanju pravnog posla i o (ne) podizanju pojedinih
parničnih radnji. Ova njihova samostalnost je ograničena pri zaključivanju poslova koji se tiču
otuđivanja ili opterećivanja vrijednijih stvari i prava iz imovine maloljetnog djeteta radi zadovoljavanja
djetetovih potreba. U svim postpucima u kojima roditelji zastupaju dijete nadležni organ mora osigurati
realizaciju prava na izražavanje i uvažavanje vlastitog mišljenja djetetu.

19.ZAJEDNICKE PRETPOSTAVKE KOD OBJE VRSTE USVOJENJA NA STRANI PRIRODNIH RODITELJA

Kako je usvojenje moguce i kada usvojenik ima zive roditelja, zakon ne moze zanemariti njihove zelje i
njihovu saglasnost za usvojenje. Za usvojenje je potrebam pristanak oba roditelja ili jedinog roditelja
djeteta, ako zakonom nije drugacije određeno. Pristanak roditelja mora biti izricit u odnosu na vrstu
uspojenja. Nije potreban pristanak roditelja : *kome je oduzeto roditeljsko staranje *koji ne živi s
djetetom,a 3 mjeseca je u večoj mjeri zapustio staranje o djeci *koji je maloljetan,a nije u stanju shvatiti
značenje usvojenja *kome je ograničena ili oduzeta poslovna sposobnost *kome je boraviste
nepoznato najmanje 6 mjeseci,a u tom periodu se ne brine za dijete
Usvojilac mora posjedovat osobine i svojstva koja unaprijed pružaju jemstvo da posjeduje kvalitet
dobro roditelja. PZ normira da usvojilac ne može biti: a)lice kojem je oduzeto roditeljsko staranje, b)
lice kojem je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost , c) lice koje ne pruža dovoljno jemstva da će
pravilno stvarivat roditeljsko staranje. Usvojit takođe ne može ni lice kod čijeg bračnog partnera postoji
jedna od ovih okolnosti.Ne može se usvojit srodnik po krvi u prvoj liniji, ni brat , ni sestra.
Staratelj ne može usvojiti svog štićenika, dok ga organ starateljstva ne razrješi dužnosti staratelja.
Usvojilac može biti državljanin BiH. Zakon predviđda mogućnost da i strani državljanin može biti
usvojilac, ali samo ako je to usvojenje u najboljem interesu djeteta, i ako dijete ne može biti usvojeno
u BiH. U slučaju međudržavnog usvojenja, potrebno je prethodno odobrenje federalnog organa
nadležnog za poslove socijalne zaštite. PZ određuje u kojoj životnoj dobi jedno lice može biti usvojilac
i razlika u godinama koja mora postojati između usvojioca i usvojenika. To može biti samo osoba od
25-45 godina i koja je starija od usvojenika najmanje 18 godina. Ako postoje naročito opravdani razlozi,
usvojioc može biti i stariji od 45 godina, ali dobna razlika usvojioca i usvojenika ne smije biti veća od 45
godina.

20. VANBRACNIM DJETETOM SE SMATRA

1. dijete koje rodi žena koja nije u braku 2. dijete koje rodi zena koja je bila u braku, ali je dijete rodila
nakon isteka roka od 300 dana od prestanka braka 3. dijete koje rodi žena u nepostoječem braku 4.
dijte koje je rođenjem steklo bračni status, ali mu je bračnosti osporena

21. KADA SE RODITELJ STAVLJA U POLOZAJ STARAOCA

Organ starateljstva može radi zaštite imovinskih interesa djeteta, odlučiti da roditelji u pogledu
upravljanja imovinom djeteta imaju položaj staroca. Odlučivanjem da roditelji imaju položaj staraoca
oni se u većoj mjeri ograničavaju u ostvaricvanju ovog aspekta roditeljskog staranja. Izricanjem ove
mjere roditelj prestaje biti slobodan i samostalan u vršenju prava i obaveza prema imovini djeteta i
pod stalnim je nadzorom organa starateljstva.

22. USLOVI ZA UTVRĐIVANJE OCINSTVA

1. Prvi uslov tiče se osobe koja daje izjavu o priznanju
2. Drugi uslov tiče se djeteta koje se priznaje
3. Treči uslov tiče se razlike u godinama
4. Četvrti uslov tiče se forme izjave o priznanju
5. Pristanak majke, odn djeteta na priznanje

23.DA LI OTAC DJETETA ZACETO MEDICINSKI POTPOMOGNUTOM OPLODNJOM MOZE

OSPORAVATI SVOJE OCINSTVO
Otac djeteta začetog medicinski potpomognutom oplodnjom u osnovi ne može osporavati svoje
očinstvo, jer je ono nastalo sudskim putem, jedini izuzetak je ako nije uzeta na ispravan način.

24. KADA CE SE SAGLASNOST NA PRIZNANJE OCINSTVA DATI CENTRU ZA SOCIJALNI RAD UMJESTO
PRISTANKA MAJKE I DJETETA NA PRIZNANJE
U zakonu se normirane situacije u kojima se ne moze dobiti pristanak majke na priznanje, u kojima se
on nadomješta saglasnošću organa starateljstva.Tako je predviđeno da saglasnost ne priznanje daje
organ starateljstva onda kada je majka: mlađa od 14 godina, ili nije živa, ili je proglašena umrlom, ili
joj je oduzeta poslovna sposobnost, ili joj je boravište nepoznato 3 mjeseca.

25. PRIPREMNE RADNJE U POSTUPKU ZASNOVANJA USVOJENJA

Relavantne činjenice od kojih zavisi uspjeh usvojenja, organ starateljstva utvrđuje u prethodnom
postupku. Federalni ministar rada i socijalne politike propisao je metode utvrđivanja podobnosti za
usvojenje i način izrada mišljenja o podobnosti. Zakon navodi koje radnje organ starateljstva obavlja
po službenoj dužnosi. Pribavlja stručno mišljenje o podobnosti osobe koja želi usvojiti dijete od organa
starateljstva, njenog prebivališta, kao i od porodičnog savjetovališta i drugih odgovarajućih organizacija
i stručnjaka (socijalni radnik, psiholog, predagog,ljekar i dr.).Ova mišljenja moraju biti zasnovana na
utvrđenim činjenicama i obrazložena.Sve navedene obaveze organa starateljstva i njegova široka
ovlaštenja u dokaznom postupku su od posebnog značaja. Samo tako je moguće doći do stvarnih
saznanja o usvojiocu i njegovoj podobnosti za usvojenje. Stručnjaci organa starateljstva koji timski rade
imaju pred sobom težak i delikatan zadatak.Na njima je da utvrde da li jedna osoba kao budući usvojilac
ima sve osobine i kvalitete da bude roditelj. Roditelji djeteta, bračni partner osobe koja želi usvojit
dijete i dijete daju svoj pristanak na usvojenje pred organom starateljstva koji vodi postupak ili
organom starateljstva svog prebivališta,odn boravišta,ako se prebivalište ne može utvrditi. Dijete
starije od 10 godina sposobno da shvati značenje usvojenje daje svoj pristanak bez prisustva roditelja
i osoba koje ga žele usvojiti

26.ODUZIMANJE RODITELJU PRAVO DA ZIVI SA DJETETOM (RAZLOZI, NADLEZNOST,POSTUPAK)

Mjeru oduzimanja roditelju prava da živi sa djetetom, s obzirom na to da ona ima za posljedicu
odvajanje djeteta od roditelja, izriče sud. Razlozi za njeno izricanje su zakonom izričito normirani, čime
se obezbjeđuje pravna sigurnost roditelja, a i garantuje se da će dijete biti izdvojeno iz porodične
sredine samo ako je tek tako mogu otkloniti negativne posljedice i uticaji postupka roditelja na
podizanje i odgoj djeteta. Ako roditelj odnosno roditelj sa kojim dijete živi ugrožava interes djeteta i u
većoj mjeri zanemaruje podizanje, odgoj i obrazovanje djeteta, ili ne sprečava drugog roditelja ili člana
porodične zajednice da se na ovaj način ponaša prema djetetu, ili ako je kod dijeteta došlo do većeg
poremećaja u odgoju.

27.NAVESTI OSOBE KOJE SE SASTAVLJA POD STARATELJSTVO

starateljstvo nad maloljetnim osobama, starateljstvo nad osobama kojima je oduzeta ili ograničena
poslovna sposobnost i starateljstvo za posebne slucajeve

28.IZLOZITI NAČELO POSTIVANJA PRIVATNOG I PORODICNOG ZIVOTA

Načelo poštivanja porodičnog i privatnog života iz oba naša ustava i iz Evropske konvencije o zaštiti
ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustav BiH, kao posebno pravo svih lica na teritoriji BiH, priznaje
pravo na privatni i porodični život, a Ustav FBiH samo pravo na privatnost. Evropska konvencija o zaštiti
ljudskih prava i osnovnih sloboda garantuje svakom pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života.
U ovim se odredbama dijete izričito ne spominje kao subjekt prava, ali je njima obuhvaćeno, baš kao i
njegovi roditelji. Zakonodavac pri uređivanju odnosa između roditelja i djece, a i nadležni organi u
praksi, postupajući po zahtjevu roditelja, djeteta ili ovlaštenih osoba i organa moraju voditi računa o
tome da ne povrijede pravo na poštivanje porodičnog života djeteta, roditelja, kao i ostalih bliskih
srodnika – članova porodice. Drugačije postupanje značilo bi povredu ustava i Evropske konvencije o
zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda

29. NAVESTI POSLOVE ZA KOJE STARAC MORA DOBITI ODOBRENJE ORGANA STARATELJSTVA
Staralac mora imati odobrenje organa starateljstva za slijedeće poslove:
- za otuđivanje ili opterećenje nepokretne imovine štićenika;
- za otuđivanje iz imovine štićenika pokretnih stvari veće i posebne lične vrijednosti, ili raspolaganje
imovinskim pravima veće vrijednosti;
- za odricanje nasljedstva ili legata, ili odbijanje poklona
- za preduzimanje drugih mjera određenih zakonom ( čl. 179).

30.STARALAC NA ZAHTJEV
Zakon predviđa da na zahtjev osobe koja zbog bolesti,starosti ili iz drugih opravdanih razloga nije
sposobna sama se starati o sebi, svijim pravima i interesima, organ starateljstva može imenovati
staraoca za pojedine poslove ili za određenu vrstu poslova. Na zahtjev ove osobe organ starateljstva
će i razriješiti staraoca dužnosti (čl.200). Ovdje sam budući štičenik traži imenovanje staraoca, a organ
starateljstva će tom zahtjevu udovolji samo ako postoji opravdani razlozi koji ovu osobu
onemogućavaju da se sama brine o sebi. Pri određivanju obima ovlaštenja i prava staraoca, organ
starateljstva se rukovodi zahtjevom štićenika, pa ga ovlašćuje na pojedine poslove ili za pojedinu vrstu
poslova

31.FORMA IZJAVE O PRIZNANJU OČINSTVA

Za punovažnost priznanja potrebno je , pored materijalnih , i ispunjenje formalnog uslova – da se izjava
o priznanju da u posebnoj formi, na način predviđen zakonom.Ova posebna forma je posljedica značaja
i dejstva koja proizvodi priznanje: s obzirom na to da se njime zasniva roditeljskopravni odnos,
normalno je da nije dovoljna obična, neformalna izava volje. PZ (čl 56) normira da se očinstvo može
priznati pred matičarem, organom starateljstva, sudom ili notarom te u testamentu.

32.DEFINIICIJA SUROGAT MATERINSTVA

O surogat materinstvu,odn materinstvu za drugoga, se radi onda kada žena nosi i rađa dijete da bi ga
nakon rođenja predala bračnom ili vanbračnom paru. Razlog za zaključivanje ugovora o surogaciji može
biti nesposobnost žene iz para za prokreaciju ili za nošenje i rađanje djeteta, ili nespremnost žene da
se izlaže naporima nošenja i rađanja, a u posljednje vrijeme ove aranžmane zaključuju homoseksualni
parovi. U jednoj se žena surogat majka, oplođuje ( bilo in vitro bilo vještačkom oplodnjom) sjemenima
bračnog ili vanbračnog partnera žene koja ne može ili ne želi nositi i roditi dijete, te po rođenju predaje
dijete ovom paru. Žena koja je nosila i rodila dijete je gestaciona i genetska majka djeteta, a genetski
otac je muškarac iz para-primaoca. U drugoj situaciji, koja se često označava kao „iznajmljivanje
materice“ , u uterus žene – „nositeljice“ (surogat majke) unosi se (najčesče in vitro) oplođena jajna
ćelija žene iz para-primaoca. Ova žena i njen partner, koji „preuzimaju“ dijete nakon rođenja, genetski
su roditelji djeteta, a surogat majka je gestaciona majka. Pored ovih situacija, moguće je i da se u uterus
surogat majke unese donirani embrij (koji ne potječe ni od nje, ni od para-naručioca), tako da je surogat
majka samo gestaciona majka, a ni žena ni muškarac iz para kojem se dijete predaje nakon rođenja i
koji zasnivanju roditeljskopravni odnos sa djetetom,nisu biološki (genetski) roditelji djeteta.

33. PRVETIVNA MJERA U POGLEDU ZASTITE LICNIH I IMOVINSKIH PRAVA DJETETA

Zaštita ličnih prava i interesa djeteta preduzimanjem odgovarajućih mjera je u nadležnosti organa
starateljstva i suda. Blaže mjere, po prirodi preventivne, u nadležnosti u organa starateljstva, a strože
koje imaju posljedicu odvajanja djeteta od roditelja, u nadležnosti suda. Organ starateljstva je izričito
ovlašten na preduzimanje slijedećih mjera: na upozorenje na propuste i pružanje pomoći te na nadzor
nad ostvarivanjem roditeljskog staranja. Obje mjere su preventivnog karaktera i preduzimaju se kad
roditelji nisu u većoj mjeri ugrozili interese djeteta, kada se ovaj interes može zaštiti i bez izricanja
strožih sankcija roditeljima, odnosno bez odvajanja djeteta od roditelja.

Pored mejra radi zaštite ličnih, zakon normira i mjere koje se roditeljima izriču radi zaštite imovinskih
prava i interesa djeteta. I ove mjere su dijelom u nadležnosti organa starateljstva, a dijelom u
nadležnosti suda. Organ starateljstva može zahtijevati od roditelja polaganje račuma o upravljanju
imovinom djeteta i može donijeti odluku da roditelju u pogledu upravljanja dječijom imovinom imaju
položaj straoca (preventivne mjere), a od suda može zahtijevati određivanje mjere osiguranja na
imovini roditelja (represivne mjere)

34. NAČELO ZASTITE DJECE

Ustav FBiH i više međunarodnih ugovora o ljudskim pravima izričito normiraju zaštitu djeteta. U Ustavu
FBiH je pravo na zaštitu djeteta normirano u katalogu prava i sloboda, zajedno sa ostalim pravima koja
se garantuju svim osobama koje su na teritoriji FBiH.
U ustavu RS se u posebnim odredbama norima da dijete uživa posebnu zaštitu i da roditelji imaju
pravo i dužnost da se staraju o podizanju i odgoju svoje djece. Zaštita djeteta i njegovih interesa je
naročito osigurana u Konvenciji o pravima djeteta, koja je u potpunosti posvećena djetetu i njegovim
pravima. Ova konvencija dijete tretira kao autonomnu osobu sa posebnim pravima, a naročito je važno
to što je ona normira mehanizam zaštite ovih prava. Zaštitu djece u prvom redu osiguravaju roditelji.
Izvršavanjem svih obaveza i odgovornosti u interesu djeteta, oni obezbjeđuju pravilan razvoj ličnosti
djeteta i njegovo pripremanje i osposabljavanje za samostalan život. Onda kada roditeljsko staranje
prestanu ostvarivati u interesu djeteta, kada zanemare, ugroze ili povrijede interes djeteta, nadležni
organ je dužan intervenisati poduzimanje odgovarajućih mjera.Poduzimanjem preventivnih i
represivnih mjera prema roditeljima, država izvršava svoju obavezu propisanu međunarodnim
ugovorima i onu koja proizilazi iz prava djeteta na zaštitu, propisanu Ustavom FBiH.

35.GRAĐANSKA ODGOVORNOST STARAOCA

Staralac odgovara štićeniku za štetu koju je skrivio u vršenju dužnosti staraoca.On odgovara po kriteriju
dokazane krivice. Postupak naknade štete počinje time što organ starateljstva uvrđuje iznos štete i što
poziva staraoca da u određenom roku štetu naknadi.Staralac odgovara i za štetu koju štićenik
prouzrokuje trećim osobama. Radi se o odgovornosti za drugog, normiranoj u Zakonu o bligacionim
odnosima.

36.STARALAC ODSUTNOJ OSOBI

Odsutnoj osobi čije je boravište nepoznato imenuje se staralac ako ona nema zastupnika, odn ako sama
nije ovlastila punomoćnika koji će štiti njena prava i interese, i ako je to potrebno radi zaštite njinih
prava i interesa (čl. 197 st 1.). Obim dužnosti i prava ovog staraoca se određuju u rješenju o njegovom
imenovanju, o čemu organ starateljstva odlučuje imajući u vidu okolnisti svakog pojedinog slučaja. Ovaj
se staralac imenuje samo za pojedine poslove ili određenu vrstu poslova. Pod uslovima određenim
zakonom, ovog staraoca može imenovati i organ pred kojim se vodi postupak u kojem je ova osoba
stranka, o čemi se mora bez odlaganja obavjestit nadležni organ starateljstva. Prema ovom staraocu
organ starateljstva ima ista ovlaštenja kao i prema onom kojeg je sam imenovao (čl.197. st 2 i 3.). U
ime odsutne osobe stralac zaključuje pravne poslove za sve vrijeme dok traje starateljstvo. Međutim,
ukoliko pravni posao o istom predmetu zaključe i staralac i odsutna osoba, u teoriji se smatra
punovažnom onaj posao koji je ranije zaključen. U ovom slučaju starateljstvo prestaje vraćanjem
odsutne osobe, saznanjem za njeno prebivalište, odn boravište, njenom smrću i onda kada ova osoba
odredi punomoćnika.

37. IZVORI RODITELJSKOG PRAVA (AKCENT NA ZAKONIMA KOJI UTVRĐUJU STAROSNA PITANJA I
MEĐUNARODNI UGOVORI)
Formalni izvori roditeljskog prava su pisana pravna pravila koja uređuju odnose roditelja i djece i
drugih bliskih srodnika.Ova su pravila u našem pravu sadržana u ustavima BiH i FbiH, u
međunarodnim ugovorima, zakonima i podzakonskim aktima. Navedeni akti su direktni izvori
raditeljskog prava. Karakter posrednog, suspidijarnog izvora roditeljskog prava ima sudska praksa, a
određeni značaj u stvaranju i primjeni direktnih izvora ima pravna nauka. Zakoni koji su izvor
roditeljskog prava se pojavljuju kao osnovni i kao dopunski izvori. Osnovni izvor je Porodični zakon
FBiH koji odnose roditelja i djece i drugih srodnika uređuje u potpunosti. U zakonima koi se
označavaju kao dopunski izvori uređuju se samo neki aspekti ovih odnosa, samo neka pitanja iz ove
oblasti odnosa i neki oblici zaštite djeteta. Oni se mogu podijelit u dvije skupine. U jednoj su oni koji
uređuju statusna i neka imovinska pitanja, a u drugoj oni koji regulišu društvenu zaštitu i brigu o
djeci. U prvoj grupi su slijedeći zakoni: Zakon o matičnim knjigama, Zakon o ličnom imenu, Zakon o
državljanstvu BiH i FbiH i Zakon o nasljeđivanju Na dijete i njegov položaj se odnose i odredbe
međunarodnih ugovora kojima je Aneksom Ustava FBiH priznata snaga ustavnih odredaba,ond za
koje su u Aneksu I Ustava BiH kaže da će se primjenjivat u BiH. Odredbe koje garantuju prava djece, ili
njihovu zaštitu i pomoć, ili poduzimanje mjera u interesu djeteta, sadržane su u Međunarodnom
paktu o građanskim i političkim pravima, Međunarodnom paktu o ekonomskim , socijalnim i
kulturnim pravima, Evropskoj socijalnoj povelji, Protokol broj 7 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih
prava i osnovnih sloboda, Konvencija o eliminisanju svih oblika deskriminacije žene, Konvencija o
pravima djeteta, Konvencija o ostvarivanju alimentacionih zahtjeva u inostranstvu i Konvencija o
građansko pravnim aspektima otmice djece.

38. DEJSTVA UTVRĐENOG VANBRACNOG OCINSTVA

Priznanje vanbračnog očinstva, kao i presuda o utvrđenom vanbračnom očinstvu u našem pravu ima
paternitetski karakter, njom se uspostavlja roditeljski odnos između vanbračnog djeteta i oca i sve
posljedice koje iz toga proizilazie: dijete stječe prava i dužnosti koje ima i bračno dijete prama ocu, a
srodnički odnos zasniva i sa svim srodnicima vanbračnog oca i uključuje se u njegovu porodicu.
Utvrđivanje vanbračnog očinstva na oba načina ima retroaktivno dejestvo: muškarac čije je očinstvo
utvrđeno smatra se ocem djeteta od njegovog rođenja. Status djeteta se ne mijenja: dijete je od
rođenja imalo vanbračni status, kojeg i dalje zadržava. Presuda o utvrđivanju vanbračnog očinstva i
priznanje očinstva imaju apsolutno dejstvo, djeluje prema svima ( erga omnes) i svi ih moraju poštovati.
Očinstvo utvrđeno priznanjem – očinstvo utvrđeno pravnosnažnom sudskom presudom se ne može
osporavati.
39.TUZBA ZA UTVRĐIVANJE OCINSTVA
Pravo na tužbu radi utvrđivanja vanbračnog očinstva imaju: dijete( ne ograničavaju njegovo pravo na
tužbu, u njegovo ime tužbi ima pravo podnijeti nejgova majka ili njegov staralac uz odobrenje OS,
maloljetno dijete može i samo podnijeti tužbu ukoliko je prije punoljetstva steklo poslovnu
sposobnost), majka djeteta(može podnijeti tužbu do navršene 18 godine života djeteta, može podnijeti
tužbu u svoje ime ili u ime djeteta ili i u svoje ime i u ime djeteta, ako ne ostvaruje roditeljsko staranje
tuži dijete i muškarca kojeg smatra ocem djeteta), muškarac koji sebe smatra ocem djeteta a spriječen
je da ga prizna(tužbu može podnijeti u roku od jedne godine od prijema obavještenja o nedobijanju
pristanka, a najkasnije do navršene 18 godine života djeteta,drugi slučaj kada on osporava očinstvo
priznato od drugog muškarca i istovremeno traži utvrđivanje svog očinstva), te organu
starateljstva(kada interes djeteta ostane nezaštićen zato što nejgova majka propušta podići ovu tužbu,
uslov jeste da sama majka ne pokreće postupak radi utvrđivanja očinstva i do navršenje 18 godine
života djeteta).

Osobe protiv kojih se podnosi tužba: dijete (kada tužbu podnosi majka djeteta ili muškarac koji sebe
smatra ocem djeteta), majka djeteta (kada je tužilac dijete, organ starateljstva ili muškarac koji sebe
smatra ocem djeteta), muškarac čije se očinstvo utvrđuje (kada tužbu podnosi dijete, majka ili organ
starateljstva), nasljednici muškarca za kojeg se tvrdi da je otac djeteta( kada tužbu podnosi dijete,
majka ili organ starateljstva, poslije smrti osobe za koju se tvrdi da je otav djeteta, u roku od jedne
godine od smrti ove osobe, osnosno šest mjeseci od pravosnažnosti rješenja o nasljeđivanju.

40.USVOJENJE JE
PZ FBiH u čl. 91.određuje:“Usvojenje je poseban oblik porodično-pravne zaštite djece bez roditelja ili
bez odgovarajućeg roditeljskog staranja,kojim se zasniva roditeljski, odn srodnički odnos.“
Zasnivanjem usvojenja,usvojioci stječu roditeljsko staranje, pa je njegov sadržaj istovjetan roditeljskom
staranju koje nastaje prirodnim putem. Naše porodično zakonodavstvo predviđa dva oblika usvojenja:
potpuno i nepotpuno.

41.NAVESTI PRAVA DJETETA

Prava djeteta u konvenciji o pravima djeteta : Za svrhe Konvencije, dijete se u njoj određuje kao „svako
ljudsko biće mlađe od 18 godina, osim ako se po pravu koje se primjenjuje na dijete, punoljestvom ne
tiče ranije“. Prava koja su mu priznata u teoriji, s obzirom na sadržaj, klasifikuju na lična, društvena,
obrazovna, zdravstvena, socijalna, ekonomska, kulturna i pravosudno-zaštitna.
Pravo djeteta u Porodičnom zakonu FBiH: Što se tiče pojedinih prava djeteta priznatih u Konvencijim,
PZ normira neka od njih. Tako je djetetu priznato pravo na staranje o životu, zdravlju i razvoju ličnosti,
pravo da živi sa roditeljima,pravo na zaštitu od nezakonitog miješanja u njegovu privatnost i porodicu,
dijete ima pravo na izražavanje i uvažavanje vlastitog misljenja u skladu sa uzrastom i zrelošću, pravo
da traži zaštitu svojih prava pred nadležnim organom i pravo na posebnog staraoca. Zakon normira i
pravo djeteta na obrazovanje, izbor škole i zanimalja, pravo na zaposlenje koje nije štetno za njegovo
zdravlje i razvoj, te pravo na zaštitu od svih oblika nasilja, zloupotrebe, zlostavljanja i zanemarivanja.
42.NADZOR NAD OSTVARIVANJEM RODITELJSKOG STARANJA
Nadzor je u Porodičnom zakonu normiran odredbom čl. 152.st.1.:“Ako su roditelji zanemarili staranje
o zdravlju i odgoju djeteta, ili kada je roditeljima potrebna pomoć u odgoju djeteta, organ starateljstva
odredit će nadzor nad ostvarivanjem roditeljskog staranja koje če trajati dok to bude u interesu djeteta,
a najkraće tri mjeseca“. Znači, razlozi za određivanje nadzora su zanemarivanje staranja o zdravlju i
odgoju djeteta ili potreba pružanja roditeljima pomoći u odgoju djeteta.

43.RAZLOZI KOJI DOVODE DO ODUZIMANJA POSLOVNE SPOSOBNOSTI

Duševna bolest i zaostali duševni razvoj, prekomjerno uživanje alkohola ili opojnih droga i senilnost

44. POJAM I PREDMET RODITELJSKOG PRAVA

Porodični zakon određuje roditeljsko staranje kao skup odgovornosti, dužnosti i prava roditelja koja
imaju za cilj zaštitu ličnih i imovinskih prava i interesa djeteta. Ovo se staranje ostvaruje u najboljem
interesu djeteta. S obzirom na ovaku sadržinu i cilj ove ustanove, u Porodičnom zakonu je za nju uveden
novi termin „roditeljsko staranje“, umjesto termina „roditeljsko pravo“, koji je do sada bio korišten u
našem pravu,praksi a i teoriji. U savremenom pravu se uglavnom koristi termin „roditeljsko staranje“ i
„roditeljska odgovornost

45.U KOJEM SLUCAJU NIJE POTREBAN PRISTANAK BIOLOSKI RODITELJA NA USVOJENJE

1. kome je oduzeto roditeljsko staranje
2. koji ne zivi sa djetetom
3. koji je malljetan, a nije u stanju shvatiti znacenje usvojenja
4.kome je ogranicena ili oduzeta poslovna sposobnost
5. kome je boraviste nepoznato najmanje sest mjeseci, a u tom periodu se ne brine za dijete

46.ZASNIVANJE USVOJENJA
Kada je riječ o postupku za zasnivanje usvojenja postoji nekoliko faza:
- pokretanje postupka;
- pripremne radnje;
- radnje u postupku;
- donošenje rješenja o usvojenju.
Radnje u postupku usvojenja: U postupku zasnivanja usvojenja, roditelji djeteta, bračni partner osobe
koja želi usvojiti dijete daje svoj pristanak za usvojenje pred organom starateljstva koji vodi postupak
ili organom starateljstva svog prebivališta, odn boravišta. Dijete svoj pristanak na usvojenje daje bez
prisustva roditelja i lica koje ga želi usvojiti. Roditelj može svoj pristanak na usvojenje dati i prije
pokretanja postupka zasnivanja usvojenja, ali tek kada dijete navrši tri mjeseca života. Tako je novi PZ
prihvatio tzv blanco saglasnost, odn pristanak na usvojenje od strane nepoznatih usvojilaca. Prije
davanja pristanka organ starateljstvs će roditelja upoznati s pravnim posljedicama njegovog pristanka
(čl. 108.st.2).Pristanak se daje na zapisnik, a ovjereni prepis zapisnika uručuje se roditeljima
(čl.108.st.3.).Roditelj može odustati od pristanka na usvojenje u roku od 30 dana od potpisivanja
zapisnika (čl.108.st.4).U slučaju kada pristanak roditelja na usvajanje nije potreban, ili kada je data
blanco saglasnost, roditelj nije stranka u postupku.Shodno tome, ne može dobiti uvid u spise o
usvojenju i ne može ulagati pravne lijekove. U postupku zasnivanja usvojenja organ starateljstva
upoznat će roditelje djeteta, usvojioca i djete starije od deset godina s pravnim posljedicama usvojenja
(čl.109.st.2).
47. RASKID USVOJENJE RJEŠENJE ORGANA STARATELJSTVA PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI?
PZ predviđa mogućnost raskida nepotpunog usvojenja odlukom organa starateljstva po službenoj
dužnosti, ako to zahtjevaju opravdani interesi maloljetnog usvojenika. Zakon ne određuje šta smatra
opravdanim interesima usvojenika, ali izvjesno je da će to biti usvijek kada se u jednoj usvojeničkoj
vezi, ugroženi vitalni interesi djeteta.

48.OSTVARIVANJE RODITELJSKOG USVOJENJA U SLUCAJU ODVOJENOG ZIVOTA RODITELJA I DJECE

Porodični zakon normira da, ako roditelji ne žive u porodičnoj zajednici, roditeljsko staranje odstvaruje
roditelj sa kojim dijete živi, o tome odlučuje sud rukovodeći se interesom djeteta, sud će odrediti
pojedinačno staranje jednog roditelja ili zajedničko staranje oba roditelja

49.NACIN VRSENJA STARATELJSTVA

Poslove u oblasti starateljstva organ starateljstva može vršiti na dva načina 1. putem imenovanog
staraoca ili 2. neposredno preko stručnog lica. Može se raditi o neposradnom i posrednom vršenju ovih
poslova.

50. POSTUPAK ODUZIMANJA RODITELJSKOG STARANJA

Za donošenje odluke o oduzimanju roditeljskog staranja nadležan je općinski sud, koji o tome odlučuje
u vanparničnom postupku. Mjesno nadležan je sud u čijem području dijete ima prebivalište,odn
boravište. Postupak za oduzimanje roditeljskog staranja pokreće se na prijedlog roditelja koji ostvaruju
roditeljsko staranje, djeteta ili organa starateljstva,a može ga pokrenuti i sud po službenoj dužnosti.
Interes djeteta zahtjeva da se , u slučaju utvrđivanja postojanja razloga za izricanje ove mjere, ona što
prije i odredi. U tom smislu i zakonodavac normira da se postupak mora završtiti što prije, a najkasnije
u roku od 15 dana od dana prijeme prijedloga.
U toku trajanja ovog postupka interes djeteta štiti posebni staralac, kojeg imenuje organ starateljstva.
Sud u postupku po službenoj dužnosti utvrđuje sve činjenice koje su bitne za donošenje odluke. Na
ročistu na kojem utvrđuje sve činjenice, sud radi njihovog utvrđivanja poziva predlagača, organ
starateljstva i oba roditelja. Organ starateljstva i roditelji će se pozivati onda kada sami nisu pokrenuli
ovaj postupak. U postupku se poziva i posebni staralac djeteta čijem se roditelju oduzima roditeljsko
staranje. Pored pozivanja radi utvrđivanja činjenica bitnih za odlučivanje, u zakonu se posebnom
odredbom normira obaveza suda da organ starateljstva bez odlaganja obavještava o pokretanju
postupka i poziva ga da učestvuje onda kada postupak nije pokrenut na njegov prijedlog.
Sud je obavezan saslušati roditelje djeteta, dok će dijete saslušati samo kada je to neophodno i kada
nije štetno za njegovo duševno zdravlje. U svakom konkretnom slučaju će cijeniti interes djeteta. Ako
je dijete sposobno izraziti želje, sud će ih uzeti u obzir pri donošenju rješenja.
Na osnovu utvrđenih činjenica sud u postupku donosi odluku u formi rješenja o oduzimanju
roditeljskog staranja jednom ili obojici roditelja, bilo prema svoj djeci, bilo prema jednom djetetu.
Pravnosnažnu odluku o oduzimanju roditeljskog staranja sud je obavezan dostaviti nadležnom
matičaru radi upisa u matičnu knjigu rođenih. Ukoliko dijete ima neko pravo na nekretninama, odluka
se mora dostaviti i zemljišnoknjižnom uredu nadležnog suda radi njezine zabilježbe.
PZ RS normira postupak za oduzimanje roditeljskog prava mogu pokrenuti organ starateljstva i roditelji,
odn usvojilac. Organ starateljstva je obavezan pokrenuti postupak kada na bilo koji način sazna da
postoji razlog normiran zakonom. Kao i PZ FbiH, i ovaj zakon obavezuje sud da pravnosnažnu odluku
dostavi nadležnom matičaru i zemljišnoknjižnom odn katastarsko-knjižnom registu.

51.DUZNOSTI STARAOCA MALOLJETNOG STICENIKA

Dužnosti staraoca su staranje o ličnosti štićenika i zastupanje štićenika. PZ normira da je staralac
maloljetnog lica dužan kao roditelj starati se o nejgovoj ličnosti, odnosno njegovom zdravlju,
obrazovanju i osposobljavanju za samostalan život i rad. Staralac je zakonski zastupnik maloljetnog
štićenika, pa je ovlašten u ime i za račun štićeniku zaključivati pravne poslove. Njegova samostalnost u
zastupanju je ograničena: ne može sam zaključiti sve pravne poslove, već za neke mora dobiti
odobrenje organa starateljstva.

52.DA LI ZAKONSKA ODREDBA PZ FBIH KOJA GLASI DJETETOVA MAJKA JE ZENA KOJA GA JE RODILA
PRESUMTIO IURIS ET DE IURE I OBJASNITI
Materinstvo se zasniva rađanjem djeteta, međutim porijeklo djeteta od majke se ne može uvijek
odrediti primjenom mater semer certa est( majka je uvijek poznata), radi mnogih dostignuća nauke
(posebno medicine). prema tome, to da je djetetova majka žena koja ga je rodila oboriva pretpostavka
(presumtio iuris), a ne neoboriva (presumtio iuris et de iure) jer zakon daje pravo ženi da osporava
svoje materinstvo djetetu koje je rodila, ako je ono začeto bez njene pismene saglasnosti iz jajne čelije
druge žene ( u teoriji se navode još neki primjeri kada ova pretpostavka nije sigurna, slučajevi zamjene
djece u porodilištu, slučajevi anonimnog porođaja)

53.U KOJIM SLUCAJEVIMA JE DOVOLJAN SAMO PRISTANAK MAJKE NA PRIZNANJE OCINSTVA

Pristanak samo majke na priznanje očinstva je dovoljan onda kada je dijete mlađe od 14 godina ili je
starije od 14 godina ali nije sposobno shvatiti značenje priznanja (nesposobno za rasuđivanje)

54.STARATELJSTVO JE
posebma zaštita koju drustvena zajednica pruza maloljetnim licima bez roditeljskog staranja i
punoljetnim licima koja nisu sposobna ili koje nisu u mogucnosti starati se o sebi, svojim pravima
interesima i obavezama

55.STARATELJSTVO ZA POSEBNE SLUCAJEVE

Posebnim starateljstvo se pruža zaštita osobama koje su poslovno sposobne, ali su faktički spriječene
da lično učestvuju u sklapanju pojedinih poslova i u sporovima, odnosno onemogućena su za određeno
vrijeme samostalno djelovati. Pri imenovanju posebnog staraoca, organ starateljstva će odrediti obim
njegovih dužnosti i prava, vodeći računa o okolnostima svakog pojedinog slučaja. 1)staralac odsutnoj
osobi, 2)staralac nepoznatom vlasniku imovine, 3)kolizioni staralac,4)staralac stranom državljaninu, 5)
Staralac na zahtjev 6)Ostali slucajevi starateljstva (a. staralac teško bolesnoj i nemoćnoj osobi,
b.staralac začetka,c.staralac osobe koja idržava kaznu lišenja slobode,d. staralac postavljen od suda)

56.KO NE MOZE USVOJITI

PZ u čl. 97 stav 1. normira koja osoba ne može biti usvojilac:
- lice kome je oduzeto roditeljsko staranje;
- lice kome je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost;
- lice koje ne pruža dovoljno jemstva da će pravilno ostvarivati roditeljsko staranje.
Usvojiti ne može ni lice kod čijeg bračnog partnera postoji jedna od okolnosti

57.KO JE AKTIVNO LEGITIMIRAN KOD OSPORAVANJA OCINSTVA

Ovlaštenici za pokretanje postupka za utvrđivanje vanbračnog očinstva (sudskim putem se može samo
utvrđivati očinstvo vanbračne djece) su:dijete, majka djeteta, muškarac koji se smatra ocem djeteta i
organ starateljstva. Rokovi za podnošenje tužbe radi utvrđivanja očinstva kada dijete podnosi ne
ograničava njegovo pravo na tužbu rokom. Majka djeteta ima pravo podnijeti tužbu radi utvrđivanja
očinstva do navršene 18 god djeteta. Muškarac koji se smatra ocem – tužbu može podnijet u roku od
jedne godine od prijema obavještenja o nedobijanju pristanka , a najkasnije do navršene 18 godine
života djeteta. Organ starateljstva tužbu moze podnije do navršene 18 godine života djeteta.
Ovlaštenici za pokretanje postupka za osporavanje očinstva su: dijete – do 25 godine života, muž majke
djeteta – 1 godinu od saznanja za činjenicu koja isključuje njegovo očinstvo, majka djeteta – 6 mjeseci
od rođenja djeteta i muškarac koji sebe smatra ocem djeteta – 1 godinu od rođenja djeteta.
Ovlaštenici za pokretanje postupka za osporavanje vanbračnog očinstva su:
dijete – do 25 godine života, muškarac koji je priznao očinstvo – 6 mjeseci od saznanja činjenica koje
isključuju očinstvo , i muškarac koji sebe smatra prirodnim ocem – 1 godinu od upisa priznanja drugog.

58.KOJI MUSKARAC NE MOZE DATI IZJAVU O PRIZNANJU OCINSTVA

Osoba koja je mlađa od 16 godina, zatim punoljetna osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost, te
osoba starija od 16 godina i osoba kojoj je ograničena poslovna sposobnost, ako nisu sposobne shvatiti
značenje priznanja, ne mogu dati izjavu o priznanju očinstva.

59.NA KOJI NACIN JE ZASNIVA RODITELJSKI ODNOS PO KRVI

Uspostavlja se na slijedeče načine :
1. Automatski po zakonu, primjenom pretpostavke o materinstvu, odn o očinstvu muža djetetove
majke;
2. Dobrovoljno – priznanjem djeteta od osoba koje se smatraju roditeljima i
3. Sudskim putem – bilo radi utvrđivanja ovog odnosa protivno volji majke i oca, bilo radi osporavanja
odnosa roditelja i djeteta uspostavljeno zakonskom retpostavkom ili priznanjem.

60.OSPORAVANJE BRACNOG MATERINSTVA (KO IMA PRAVO NA TUZBU, ROKOVI, PROTIV KOGA SE
PODIZE TUZBA)
Tužbu može podići dijete ( u toku cijelog života), žena koja sebe smatra majkom djeteta (u roku od
jedne godine od prijema obavještenja o tome da nije pribavljena saglasnost, odnosno pristanak na
priznanje, a najkasnije do navršene 18 godine života djeteta+ kada žena koja sebe smatra majkom
djeteta osporava materinstvo ženi uspisanoj kao majka u matičnoj knjizi može podnijeti u roku od 6
mjeseci od saznanja da je ona majka, a najkasnije do navršene 10 godine zivota djeteta, muskarac koji
sebe smatra ocem djeteta (6 mjeseci od dana saznanja za rođenje djeteta, odnosno do navršene 18
godine života djeteta) i organ starateljstva (do navršene 18 godine zivota djeteta)

61. DRUSTVENI KARAKTERISTIKE STARATELJSTVA

U našem pravu starateljstvo ima društveni karakter i značaj, za razliku od starijih prava u kojima je ono
bilo ustanova porodičnog karaktera.Ovakva njegova priroda proizilazi iz odredba Porodičnog zakona, a
manifestuje se u slijedeće:
- Organ starateljstva postupa po službenoj dužnosti.Na osnovu neposrednog saznanja ili povodom
obavještenja subjekta sa kojim sarađuje,on pokreće postupak za stavljanje pod starateljstvo,za
imenovanje staraoca, kao i za prestanak starateljstva.
- Izbor i imenovanje staraoca, rukovodeći se interesom štićenika, vrši nadležni organ starateljstva, a ne
roditelji, odn otac iz kruga srodnika ( kako se postupa u pravnim sistemima u kojima je starateljstvo
porodičnopravnog karaktera ). Srodnici koji organ starateljstva namjerava imenovati sa staraoce, isto
kao i ostale osobe, ne moraju prihvatiti ovu funkciju ( odstupanje od ovog pravila je predviđeno u PZ
RS).
- Radi osiguranja pravilnog staranja o štićeniku, organ starateljstva sarađuje sa subjektima koji su
uglavnom izvan štićenikove porodice.Ove je subjekte zakonodavac obavezao da sarađuju sa organom
starateljstva, da mu pomažu u pribavljanju potrebnih podataka i da ga obavještavaju o potrebi
pokretanja postupka za stavljanje pod starateljstvo.
- Sredstva za finansiranje starateljstva obezbjeđujue država, a ne porodica.

62.STARATELJSTVO PO OBIMU
Prema prirodi i obimu ovlaštenja razlikuje se matični, staralac imovine i kolizioni/posebni/naročiti
staralav.

63.STARALAC STRANOM DRZAVLJANU

Organ starateljstva preduzima potrebne mjete za zaštitu ličnosti, prava i interesa stranog državljanina
samo za određeni vremenski period, odn samo za vrijeme dok organ države čiji je državljanin ne donese
posebnu odluku i ne poduzme određene mjere. Ova mogućnost postoji samo ako međunarodnim
ugovorom nije drugačije određeno (čl.199.). Radi se o potrebi preduzimanja hitnih mjera zaštie, dok se
u svim ostalim slučajevima zaštita stranom državljaninu pruža nadležni organ države čiji je on
državljanin, a po propisima te zemlje ( lex nationalis ). O nastaloj potrebi pružanja zaštite stranom
državljaninu obavještava se organ starateljstva države čiji je državljanin. Stoga će starateljstvo nad
stanim državljanom prestati kada mu ovaj organ postavi staraoca

64.KADA ĆE SE JEDAN RODITELJ STARATI O DJETETU

O djetetu će se starati samo jedan roditelj ukoliko je drugi roditelj: umro, proglašen mrtvim, spriječen
da stara o djetetu, nepoznatog boravišta, kada mu je oduzeto roditeljsko staranje ili mu je oduzeta ili
ograničena poslovna sposobnost.

65.ULOGA ORGANA STARATELJSTVA U POSTUPKU USVOJENJA

U postpuku osvojenja posebno je naglašena uloga organa starateljstva, a naročito njegovo ravo i
obaveza da utvrdi sve relevante činjenice od kojih zavisi uspjeh usvojenja. Organ starateljstva po
službenoj dužnosti pribavlja stručna mišljenja o podobnosti osobe koja želi usvojiti dijete, njenog
prebivališta, kao i od porodičnog savjetovališta i drugih odgovarajućih organizacija i stručnjaka
(socijalni radnik,psiholog i sl). U posputku zasnivanja usvojenja roditelj djeteta, bračni partner osobe
koja želi usvojiti dijete i dijete daju svoj pristanak za usvojenje pred organom starateljstva koji vodi
postupak ili OS svoh prebivališta. Prije davanja pristanka OS će roditelja upoznati s pravnim
posljedicama njegovog pristanka. Dada organ starateljstva utvrdi da su ispunjeni uvjeti predviđeni
zakonom doniejt će rješenje kojim se usvojenje zasniva. U rješenju o zasnivanju usvojenja OS navodi:
ime i prezime, datum i mjesto rođenja i državljanstvo usvojenika, ime i prezime jednog roditelja,
matični broj i državljanstvo usvojioca, vrsta usvojenja i novo ime i prezime usvojenika. OS je duan
nadležnom matičari dostaviti rješenje o zasnivanju usvojenja radi upisa u matičnu knjigu rođenih.

66. PRESTANAK RODITELJSKOG STARANJA EMANCIPACIJOM

Emancipacija je način stjecanja poslovne sposobnosti prije punoljetstva. Do potpune emancipacije
dolazi sklapanjem braka prije punoljetstva i odlukom suda u slučaju kada maloljetnik postane roditelj.
Prvi slučaj emancipacije je zakonska emacipacija: maloljetnik koji s odobrenjem suda sklopi brak, a po
sili zakona stječe potpunu poslovnu sposobnost. Maljetnik kojem je na ovaj način priznata potpuna
poslovna sposobnost može samostalno vršiti i roditeljsko staranje prema djetetu kojeg dobije prije
svog punoljetstva. U drugom slučaju radi se o sudskoj emancipaciji: maloljetnik stariji od 16 godina koji
je postao roditelj može steći poslovnu sposobnost odlukom suda donesenom u vanparnicnom
postupku.

67.POJAM STARAOCA
Staralac se određuje kao poslovno sposobno fizicko lice koje ima određena licna svojstva i sposobnosti,
postavljeno od strane organa starateljstva ili po sili zakona, po svom prethodnom pristanku da se pod
nadzorom organa starateljstva samostalno i savjesno stara o licnosti,pravima, interesima i imovini
štićenika,

68.MEĐUNARODNI UGOVORI
Na dijete i njegov položaj se odnose i odredbe međunarodnih ugovora kojima je Aneksom Ustava FBiH
priznata snaga ustavnih odredaba,ond za koje su u Aneksu I Ustava BiH kaže da će se primjenjivat u
BiH. Odredbe koje garantuju prava djece, ili njihovu zaštitu i pomoć, ili poduzimanje mjera u interesu
djeteta, sadržane su u Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, Međunarodnom
paktu o ekonomskim , socijalnim i kulturnim pravima, Evropskoj socijalnoj povelji, Protokol broj 7
Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, Konvencija o eliminisanju svih oblika
deskriminacije žene, Konvencija o pravima djeteta, Konvencija o ostvarivanju alimentacionih zahtjeva
u inostranstvu i Konvencija o građansko pravnim aspektima otmice djece.

69.KAKO ZAKON REGULISE OCINSTVO DJETETA ROĐENOG NAKON PERIODA OD 300 DANA OD
PRESTANKA BRAKA
PZ normira da se ocem djeteta rođenog u braku ili u periodu od 300 dana od prestanka braka smatra
muž majke. Dijete koje je rođeno nakon perioda od 300 dana od prestanka braka imati će status
vanbračnog djeteta.

70.KAKO PRESTAJE RODITELJSKO STARANJE

Roditeljsko staranje prestaje kada dijete stekne poslovnu sposobnost bilo dostizanjem punoljetstva
bilo emancipacijom, smrću jednog od njih. u prva dva slučaja radi se o prestanku na pravni način, a u
posljednjem o prirodnom načinu prestanka roditeljskog staranja. Zasnivanjem usvojenja roditeljsko
staranje prirodnih roditelja prestaje i ono se prenosi na usvojioce.
71. NADLEZNOST KOD USVOJENJA
Pitanje stvarne nadležnosti u savremenom pravu nije rješeno jednoobrazno, nego upravo onako kako
stoji u Evropskoj konvenciji o svojenju: „Sudska ili upravna vlast može biti jedino tijelo u čijoj se
nadležnosti nalazi zasnivanje usvojenja“.
Mjesno nadležan je organ starateljstva mjesta prebivališta,odn boravišta, ako se njegovo prebivalište
ne može utvrditi.

72. KAKO SE OSTVARUJE RODITELJSKO STARANJE

PZ normira za ostvarivanje roditeljskog staranja osnovno pravilo da se roditelji zajednički, sporazumno
i ravnopravno staraju o djetetu, osim ako je drugačije uređeno PZ. o djetetu se skrbi samo jedan roditelj
ako je drugi roditelj umro, proglašen mrtvim, spriječen da se stara o djetetu, ako je nepoznatog
boravišta, ako mu je oduzeto roditeljsko staranje ili mu je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost.
Na zahtjev jednog ili oba roditelja, ili po službenoj dužnosti, organ skrbništva može odlučiti o smještaju
djeteta i povjeravanju njegovog čuvanja i odgoja drugoj osobi ili ustanovi, ako je to potrebno radi
zaštite najboljeg interesa djeteta

73.REPRESIVNE MJERE
su u pravilu strozije mjere koje su u nadleznosti suda, i koje su izricito normirane posebnim zakonskim
odredbama, ne ostavljajući mogućnost da sud odredi neku drugu mjeru. U represivne mjere spadaju
oduzimanje roditelju prava da živi sa djetetom te oduzimanje roditeljskog staranja

74.DEJSTVA ODUZIMANJA RODITELJSKOG STARANJA

S obzirom na razloge zbog kojih je roditelju oduzeto roditeljsko staranje, on više nema obavezu i pravo
starati se o ličnosti djeteta, niti ga može zastupati, pa ni starati o njegovoj imovini. Od ovih prava i
obaveza ostaje mu samo obaveza izdržavanja djeteta. O inbteresu djeteta stara posebni staralac,
imenovan od strane organa starateljstva. Dijete čijim je roditeljima ili jednom roditelju oduzeto
roditeljsko staranje može se staviti pod starateljstvo ili može biti usvojeno , a da pri tome nije potreban
pristanak tog roditelja za usvajanje ili mu se može pružiti drugi oblik zaštite. Izbor će se izvršiti na
osnovu ocjene interesa djeteta.

75.KOJE SU SITUACIJE KADA TREBA IZDRZAVATI OČUH/MAČEHA PASTORKU

Maloljetno dijete, koje ne može ostvariti izdržavanje od roditelja, dužni su izdržavati mačeha, odnosno
očuh. Mačeha i očuh su dužni izdržavati samo maloljetne, a ne i punoljetne pastorke (bez obzira na
uslove za izdržavanje). Dužnost na izdržavanje postoji u prvom redu za vrijeme trajanja braka roditelja
djeteta i mačehe ili očuha. Ova dužnost može ostati i nakon prestanka ovog braka, zavisno od toga na
koji je način prestao. Ako je brak prestao smrću roditelja djeteta, ova obaveza na izdražavanje će ostati.
A ukoliko je brak prestao poništenjem ili razvodom obaveza prestaje.

76.RAZLIKA IMEĐU STARANJA NAD MALOLJETNIKOM I ZA POSEBNE SLUCAJEVE

PZ normira da se pod starateljstvo stavlja maloljetnja osoba:1. čiji su roditelji umrli,nestali, nepoznati
ili su nepoznatog boravišta duže od tri mjeseca. 2. čijim roditeljima je oduzeto roditeljsko staranje,
3.čiji roditelji još nisu stekli poslovnu sposobnost ili im je ona oduzeta ili ograničena 4. čiji roditelji su
odsutni, spriječeni ili nesposobni redovno se starati o svom djetetu, a nisu povjerili njegovo čuvanje i
odgoj osobi za koju je organ starateljstva utvrdio da ispunjava uslove za staraoca
Starateljstvom za posebne slučajeve se pruža zaštita osobama koje su poslovno sposobne, ali su faktički
spriječene da lično učestvuju u sklapanju pojedinih poslova i u sporovima, odnosno onemogućena su
za određeno vrijeme samostalno djelovati.

77.ODREĐIVANJE LICNIH IMENA DJETETA

Lično ime se sastoji od imena i prezimena. Roditelji sporazumno određuju lično ime, a ako jedan roditelj
nije u životu ili je u nemogućnosti vršiti roditeljsko pravo ili je nepoznat, lično ime određuje drugi
roditelj. Ukoliko oba roditelja nisu u životu, ime određuje lice kome je povjereno staranje o djetetu u
saglasnosti sa organom starateljstva. Dijete dobiva prezime jednog ili oba roditelja, ali može nositi i
neko drugo prezime. Ako odluče da dijete nosi njihovo prezime, moguće su različite situacije:a) ako
roditelji imaju zajedničko prezime i dijete će dobiti to prezime b)ako je svaki od roditelja pri sklapanju
braka zadržao svoje prezime, dijete može dobiti prezime jednog od njih ili prezime sastavljeno od
prezimena oba roditelja. Roditelji ne mogu djetetu odrediti pogrdno ime, ime kojim se vrijeđa moral ili
koje je u suprotnosti sa shvatanjima sredine i običajima.

78.IZVOR RODITELJSKOG I STARATELJSKOG PRAVA KOJIMA SE UTVRĐUJU STATUS NA PITANJA

Izvori roditeljskog prava su Ustav BiH,FBiH, međunarodni ugovori i podzakonski akti oni su direktni
izvor roditeljskog prava. Karakter posrednog supsidijarnog izvora ima sudska praksa, a određeni
značaj u stvaranju i primjeni direktnih izvora ima pravna nauka.
Izvori starateljskog prava su Ustavi (Ustav FBiH je izvor starateljskog prava, Ustav BiH odnosi se na
pravo na privatni i porodični život, pravo na obrazovanje i zabranu diskriminacije, Ustav RS kao
posebno načelo propisuje posebnu zaštitu maljetnika o kojima se roditelji ne straju i lica koja nisu u
mogućnosti sama se starati o sebi i zaštiti svojih prava i interesa) Međunarodni ugovori (konvencija o
pravima djeteta, Konvencija o elimisanju svih oblika diskriminacije žene, međunarodni pak o
građanskih i političkim pravima djeteta), Zakoni (osnovni izvor je Porodicni zakon FBiH, dopusnki Zakon
o upravnom postupku, Zakon o smještaju djece u druge porodice, Zakon o vanparničnom postupku i
drugi), Podzakonski akti

79.VRSTE STARAOCA
prema broju štičenika (individualni i kolektivni staralac( zavodski i zajednički staralac)
prema prirodi i obimu ovlaštenja (matični, staralav imovine i posebni/kolizioni/naročiti staralac)
prema trajanju staralačke funkcije ( trajni/stalni i privremeni staralac)

80.EKONOMSKA PRAVA DJETETA

Ekonomska prava obuhvataju pravo djeteta na standard primjeren djetetovom fizičkom, duševnom,
duhovnom, moralnom i društvenom razvoju, kojeg u prvom redu treba da osiguraju roditelji, uz
eventualnu pomoć države (čl 27). Pored ovog, djetetu se priznaje pravo na zaštitu od ekonomskog
iskorištavanja i obavljanja posla koji bi bio opasan ili ometao djetetovo obrazovanje ili bio štetan za
djetetovo zdravlje ili razvoj (čl. 32)

81.STARALAC PUNOLJETNOM STIČENIKU

Zaštita putem ustanove starateljstva se ne pruža samo maliljetnim, već i punoljetnim osobama koje
nisu u stanju same se brinuti o svojim pravima i interesima.Za stavljanje pod starateljstvo punoljetne
osobe nije dovoljno samo to što ona nije u mogućnosti samostalno štititi svoja prava i interese, već je
potrebno da joj bude i oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost. PZ normira kao razlog za
oduzimanje poslovne sposovnosti neposposobnost osobe da se sama brine o svojim pravila i
interesima. PZ normira mogućnost da se osobi ograniči poslovna sposobnost ako ona neposredno
ugrožava svoja prava i interese. Uzroci za ograničavanje ili oduzimanje poslovne sposobnosti: duševna
bolest i zaostali duševni razvoj, prekomjerno uživanje alkohola ili opojnih droga, senilnost, drugi uzroci(
rasipništvo, teška bolest ili više težih fizičkih nedostataka). Organ starateljstva imenuje ovoj osobi
privremenog staraoca.

82.KO MOZE PODNIJETI ZAHTJEV ZA ODUZIMANJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI I KOJE JE ORGAN

NADLEZNOSTI
O oduzimanju i ograničenju, te vračanju poslovne sposobnosti rješava sud u vanparničnom postupku.
Ovaj postupak je uređen u PZ. Stvarno nadležan je općinski sud, mjesno nadležan je sud na čijem
području osova o kojoj se vodi postupak ima prebivalište. Ovaj postupak je hitan.
Prijedlog za pokretanje ovog postupka mogu podnijeti: 1 organ starateljstva, 2. bračni partner osobe o
kojoj se vodi postupak, 3. krvni srodnici ove osobe u pravoj liniji i do drugog stepena pobočne linije.
Sud je ovlašten pokrenuti ovaj postupak i po službenoj dužnosti.

83.TRI POSEBNA SLUCAJA KADA SE IMENUJE KOLIZIONI STARALAC

1.U postupku osporavanja materinstva i ocinstva, 2.U postupku oduzimanja roditelju prava da zivi sa
djetetom 3.U postupku roditeljskog staranja

84. POSTUPAK ZA STAVLJANJE POD STARATELJSTVO I IMENOVANJE STARAOCA

Postupak se pokreće i vodi po načelo oficijalnosti i hitnosti. Po sluzbenoj duznosti organ starateljstva
ovaj postupak pokrece na osnovu neposrednog saznanja ili povodom obavjestenja subjekta sa kojim
organ starateljstva surađuje. Odmah po saznanju za potrebu stavljanja pod starateljstvo, organ
starateljstva je obavezan preduzeti potrebne mjere za zastitu licnosti, prava i interesa tog lica i
pokrenuti postupak za njeno stavljanje pod starateljstvo, vodeći se interesima štićenika ali i
materijalnim mogućnostima kojima raspolaže. Postupak se vodi po odredbama Zakona o upravnom
postuopku. Nakon utvrđenja potrebe za stavljanje lica pod starateljstvo i donošenja rješenja o tome,
organ starateljstva donosi rješenje o imenovanju staraoca, osim ako e odluči za neposredno vršenje
starateljstva. Prije donošenja ovog rješenja upoznaje potencijalnog staraoca i sa drugim važnim
podacima potrebnim za vršenje dužnosti staraoca. O stavljanju pod starateljstvo organ starateljstva
obavjestava nadležnog matcara u roku od 15 dana od pravosnaznog rjesenja, a ako štićenik ima i
nepokretnu imovnu obavjestava se i zemljišno-knjizni ured mjesno nadlenog suda radi upisa
starateljstva u zemljišne knjige.

85.NAVESTI RAZLOGE KOJI DOVODE DO ODUZIMANJA RODITELJSKOG PRAVA NAD DJETETOM

Sud u vanparnicnom postupku oduzet ce roditeljsko staranje roditeljima koji su zloupotrebom svojih
prava, ili grubim zanemarivanjem svojih duznosti. ili napuštanjem djeteta ili nestarannjem o djetetu sa
kojim ne ive očito stavili u opasnost sigurnost zdravlje ili moral djeteta, ili koji ne zastite djijete od
ovakvog ponašanja drugog roditelja ili druge osobe

86.NAVESTI POSLOVE ZA KOJE STARALAC MORA IMATI ODOBRENJE ORGANA STARATELJSTVA

Staratelj može, samo uz odobrenje OS, u pogledu raspolaganja i upravljanja imovinom i pravima
štićenika poduzimati sljedeće poslove: 1. otuđiti ili opteretiti nepokretnu imovinu štićenika, 2. otuđiti
iz imovine štićenika pokretne stvari veće i posebne osobne vrijednosti, ili raspolagati imovinskim
pravima veće vrijednosti, 3. odreći se nasljedstva ili legata, ili odbiti poklon,4. poduzimati druge mjere
određene zakonom. Staralac samo uz prethodno odobrenje organa starateljstva može zaključiti i pravni
posao sa štićenikom, ukoliko njegovo zaključenje zahtijevu interesi štićenika.
87.BRACNIM DJETETOM SE SMATRA
PZ normira da dijete potiče iz braka ako je rođeno za vrijeme trajanja braka ili u periodu od 300 dana
od prestanka braka, tj za sticanje bračnog statusa bitni su: 1) postojanje braka i 2) vrijeme rođenja, odn
začeća djeteta.

88. NAVEDITE SLUCAJEVE U KOJIMA SE PRISTANAK MAJKE NA PRIZNANJE OCINSTVA NAMJESTUJE

SA SAGLASNOSCU ORGANA STARATELJSTVA
U zakonu se normirane situacije u kojima se ne moze dobiti pristanak majke na priznanje, u kojima se
on nadomješta saglasnošću organa starateljstva.Tako je predviđeno da saglasnost ne priznanje daje
organ starateljstva onda kada je majka mlađa od 14 godina, ili nije živa, ili je proglašena umrlom, ili joj
je oduzeta poslovna sposobnost, ili joj je boravište nepoznato 3 mjeseca.

89.OCINSTVO SE NE MOZE OSPORAVATI U SLJEDECIM SLUCAJEVIMA

Porodični zakon normira da se ne može osporavat očinstvo poslije smrti djeteta. Ova zabrana je
posljedica činjenice da osporavanje očinstva nakon smrti djeteta više nema svrhe, pošto dijete kao
subjekt prava više ne postoji, a i društveni interes vođenje spora nakon smrti djeteta je otpao, pošto
je roditeljsko staranje nad djetetom njegovom smrći već prestalo.

90.POSLOVI ORGANA STARATELJSTVA U OBLASTI STARATELJSTVA

Poslovi organa starateljstvau oblasti starateljstva se mogu podijeliti u tri grupe: neposredni poslovi,
poslovi rukovođenja i poslovi nadzora i pomoći.
1.Neposredni – su oni poslovi koje organ starateljstva obavlja onda kada neposredno vrši starateljstvo,
odn kada sam obavlja poslove koje inače obavlja staralac imenovan štićeniku.
2.Poslovi rukovođenja – organa starateljstva obavljau vezi sa stavljanjem pod starateljstvo i
imenovanjem staraoca, te s vršenjem i prestankom njegove funkcije. To su slijedeći poslovi:
preduzimanje potrebnih mjera da se na najbolji način ostvari svrha starateljstva; donošenjem rješenja
o stavljanju pod starateljstvo i o imenovanju staraoca; davanje odobrenja staraocu za poduzimanje
polosva čije zaključenje zakon uslovljava ovim odobrenjem; preduzimanje mjera da se imovina
štićenika popiše, procijeni i preda staraocu na upravljanje; određivanje mjesečne naknade,nagrade i
naknade opravdanih troškova staraoca; vođenje evidencije i dokumentacije o štićenicima, o
preduzetim mjerama i o imovini štićenika; donošenje rješenja o prestanku starateljstva i o prestanku
dužnosti staraoca.
3.Poslovi nadzora i pomoći – koje obavlja organ starateljstva obezbjeđuju pravilo vršenja starateljske
funkcije, odn preventivnu i kurativnu zaštitu interesa štićenika. U ovoj grupi su: razmatranje izvještaja
i računa o radu staraoca i poduzimanje odgovarajućih mjera radi zaštite interesa štićenika, te kontrola
rada staraoca ličnim uvidom; preduzimanje mjera radi naknade štete koju je staralac prouzrokovao
štićeniku; ispitivanje prigovora na rad staraoca i određivanje mjera koje će se poduzeti; nadzor bad
privremenim smještajem maloljetnog štićenika u odgojno-obrazovnu ili zdravstvenu ustanovu ili kod
osobe kojoj je povjeren na čuvanje i odgoj.
Ove poslove organ starateljstva obavlja primjenom pravila upravnog postupka i metoda stručnog
socijalnog rada.
91.PREMA TRAJANJU STARALACKE FUNKCIJE STARAC MOZE BITI
trajni (stalni) staralac koji se imenuje svakom štićeniku bez određivanja dužine trajanja njegove funkcije
privremeni staralac se imenuje za određeno obično kraće vrijeme, osobi koja učestvuje u postupku, a
sama nije u stanju zastupati svoje interese

92. POSTPAK ODREĐIVANJA SA KOJIM RODITELJIMA CE DIJETE ZIVJETI

Ukoliko roditelj ili druga osoba koja je sudskom odlukom obavezana na predaju djeteta ne izvrsi tu
obavezu radi predaje djeteta se moze provesti izvrsni postupak- postupak za prinudno izvrsenje
odluke.Za odlucivanje o prijedlogu za izvrsenje radi predaje djeteta roditelju s kojim ce zivjeti
zakonodavac predvidja izaberivu mjesnu nadleznost: postupak se moze pokrenuti pred sudom opce
mjesne nadleznosti za stranku protiv koje se provodi izvrsenje ili za stranku koja zahtjeva izvrsenje ili
pred sudom na cijem se podrucju zatekne dijete. Prijedlog za izvrsenje moze podnijeti roditelj s kojim
ce dijete zivjeti a ako se on ne protivi pokretanju izvrsnog postupka prijedlog za izvrsenje moze
podnijeti organ starateljstva.

93.PRAVA DJETETA NA ZIVOT SA RODITELJIMA

Zakonodavac je izričito normirao pravo djeteta da živi sa roditeljima, a budući da Konvencija o pravima
djeteta, koja ima snagu ustavnih odredaba, zabranjuje odvajanje djeteta od roditelja i normira pravo
djeteta na redovne lične odnose i neposredni kontakt sa oba roditelja, naš zakonodavac je normirao
mogućnost odvajanje djeteta od roditelja samo u zakonom predviđenim slučajevima, uz obavezno
određivanje odnosa i kontalta djeteta sa roditeljima s kojim ne žive. Zakonodavac je normirao da se
roditelj zajednički sporazumno i ravnopravno staraju o djetetu, što je u pravilu moguće onda kada oba
roditelja žive sa djetetom.

94.STA SUD UZIMA U OBZIR PRILIKOM UTVRDIVANJA IZDRZAVANJA

Vezano za utvrđivanje potrebe djeteta, važi odredba koja normira potrebe osobe koja zahtijeva
izdrzavanje: sud prilikom utvrđivanja potreba uzima u obzir njeno imovinsko stanje, sposobnost za
rad, mogućnost zaposlenja, zravstveno stanje i druge okolnosti od kojih zavisi ocjena njenih potreba.
Posebna odredba normira dodatne okolnosti koje sud uzima u obzir onda kada se izdržavanje dosuđuje
u korist djeteta. Sud pored navedenih okolnosti, uzima u obzir i uzrast djeteta, te potrebe za njegovo
školovanje.

95.PRAVO DJETETA NA IZDRZAVANJE I UVAZAVANJE VLASTITOG MISLJENJA

Pravo na izražavanje i uvažavanje vlastitog mišljenja djetetu u našem pravu nije priznato kao
apsolutnom odnosno bezuslovno pravo, već u skladu sa njegovim urastom i zrelošću. To znači da se
svakom djetetu ne mora dati mogućnost da izrazi svoje mišljenje o pitanjima koja ga se tiču, te da
mišljenje koje je dijete izrazilo ne mora ubijek biti uvaženo.Ostvarenje ovog prava je vezano za
dostignuti uzrast( nije fiksiran, već nadležni organ sam ocjenjuje) i stepen zrelosti. PZ je djetetu
priznao i pravo da traži zaštitu svojih prava pred nadležnim organom i pravo na posebnog staraoca.
Što se tiče djetetovog prava i sposobnosti formiranja vlastitog mišljenja u praksi pod njom ne treba
da se podrazumijeva postizanje potpunog razvoja djeteta i njegova sposobnost da u cjelsoti shvati
pitanja o kojima se radi. Dovoljno je utvrditi da je svjesno prirode i težine problema.,

96. DA BI DIJETE STEKLO BRAČNI STATUS POTREBNO JE DA KUMULATIVNO POSTOJE TRI ELEMENTA?
1) da je dijete rođeno ili začeto za vrijeme trajanja braka ( porijeklo iz braka)
2) da je dijete rodila žena koja je u vrijeme njegovog rođenja ili začeća bila u braku (bračno materinstvo)
3) da mu je otac muškarac koji je u vrijeme njegovog rođenja ili začeća bio u braku sa njegovom majkom
(bračno očinstvo)

97. OSPORAVANJE BRACNOG OCINSTVA

Osporavanje bračnog očinstva znači pobijanje pravne pretpostavke o mužu majke djeteta kao ocu
djeteta. Svrha osporavanja je dokazivanje da pravno stanje stvari ne odgovara faktičkom stanju: da
prepostavljeni otac nije i prirodni otac djeteta. Mogućnost osporavanja bračnog očinstva, prihvačena i
u najstarijim pravnim sistemima, treba da osigura interes muškarca koji je u braku – daje mu se pravo
da otkloni primjenu pretpostavke i oslobodi se obaveza prema djetetu koje nije njegovo prirodno
dijete.

98. KOJI SU TO SLUČAJEVI KADA PRETPOSTAVKA „OTAC JE ONAJ NA KOGA BRAK UKAZUJE“ NEĆE
BITI PRIMJENJIVANA?
U zakonodavstvu se tradicionalno još od rimskog prava bračno očinstvo zasniva na pravnoj pretpostavi:
pater vero is es quem nuptiae demonstarant ( otac je onaj na koga brak ukazuje), jer na drugačiji način
nije moguće normirati ovo pitanje. Ova pretpostavka ne može ukazati na oca djeteta u slijedeća dva
slučaja:
1. Prvi slučaj se tiče žene koja neposredno po prestanku braka zaključi novi brak i u njemu prije isteka
300 od prestanka prethodnog braka rodi dijete.
2. Pretpostavka o očinstvu ne može ukazati na oca ni u slučaju kada je majka u vrijeme rođenja djeteta
u dva braka: jedan, ranije zaključen, punovažan je, a drug, u kojem se ostvaruje zajednica života,
nepunovažan je zbog bračnosti.

99. Zajedničke pretpostavke na strani usvojenika kod oba oblika usvojenja?

Usvojenje se može zasnovati samo ako je u interesu djeteta koje se usvaja (čl.93.st. 1), što u postupku
zasnivanja usvojenja mora utvrditi nadležni organ. Kroz ocjenu podobnosti usvojioca, njihovih
osobima, motiva za usvojenje, te ocjene podobnosti usvojenika, nadležni organ će doći do saznanja
koliko je usvojenje korisno za dijete.
U našem pravu, može se usvojiti samo maloljetno, bez obzira radi li se o potpunom ili nepotpunom
usvojenju.
Zakonodavac je predvidio protek vremena od rođenja djeteta do njegovog usvojenje. U smislu čl 94
st.1. ne može se usvojiti dijete prije isteka roka od tri mjeseca, s obzirom da u praksi odluka o davanju
djeteta na usvojenje uglavnom donosi vrlo mlade majke, odmah nakon rođenja djeteta.
Ne može se usvojiti dijete maloljetnih roditelja. Iznimno ovo dijete može se usvojiti po proteku jedne
godine od njegovog rođenja, ako nema izgleda da će se ono podizati u porodici roditelja, odn bližiih
srodnika.
U PZ normira se mogućnost usvojenja djeteta čiji su roditelji nepoznati. Ovo se dijete ne može usvojiti
prije isteka tri mjeseca od njegovog napuštanja.

100. Definicija priznanja materinstva/očinstva?

Priznanje materinstva/očinstva je jednostrana izjava volje žene koja sebe smatra majkom djeteta, odn
muškarca koji se smatra ocem djeteta,data u zakonom propisanoj formi i uz ispunjenje ostalih uslova
normiranih u zakonu a kojim se zasniva roditeljskopravni odnos.
101. Nadležnosti u starateljstvu?
PZ FBiH je za organ starateljstva odredio centar za socijalni rad. U kantonima i oćinama u kojima nije
osnovan centar za socijalni rad, poslove starateljstva vrši općinska služba kojoj je povjereno vršenje tih
poslova.
Mjesna nadležnost organa starateljstva u poslovima starateljstva određuje se prema prebivalištu
osobe koja treba da se stavi pod starateljstvo, a ko ono ne može utvrdilti, onda prema njenom
boravištu. Sa promjenom prebivališta štićenika mijenja se i nadležnost organa starateljstvam, pa
mjesno nadležan postaje organ starateljstva prema njegovom novom prebivalištu. Mjesna nadležnost
organa starateljstva se ne mijenja za vrijeme dok je štićenik privremeno nalazi van područja tog organa
starateljstva zbog školovanja, profesionalne rehabilitacije, socijalne ili zdravstvene zaštite ili iz sličnih
razloga.

102. Ko ne može biti staraoc?

Za staraoca se ne može imenovati : 1.lice kojem je oduzeto roditeljsko staranje; 2.lice kojem je oduzeta
ili ograničena poslovna sposobnost; 3. lice čiji su interesi u suprotnosti sa interesima štićenika; 4.lice
od kojeg se, s obzirom na njegovo ranije i sadašnje ponašanje, lična svojstva i odnose sa štićenikom i
njegovim roditeljima, ne može očekivati da će pravilno vršiti dužnost staraoca i 5. lice sa kojim je
štićenik sklopio ugovor o doživotnom izdržavanju.

ZADACI

1. BD je priznao AD kao svoje dijete u roku od 15 dana po njegovom rođenju. Sedam dana nakon
djetetovog prvog rođendana zasnovao je bračnu zajednicu sa majok djeteta. Kakav je porodični
status djeteta AD? Na koji je način došslo do uspostave odnosa između BD i AD?
-dijete je vanbračno,
-otac je u roku priznao dijete (30 dana od poziva)
-iako je otac zasnovao bračnu zajednicu sa majkom djeteta, status djeteta ostaje vanbraćni jer naše
pravo ne poznaje institut pozakonjenja
2. Muškarac BD dođe u opštinu Stari Grad kod matičara da prizna dijete kao svoje i ujedno izvrši
upis djeteta u matičnu knjigu. Da liće ovakve radnje imati za posljedicu punavažnu izjavu o
priznanju?
-izjava o priznanju treba unijeti u zapisnik, majka mora dati pristanak
-ovo nije punovažna izjava o priznanju jer nema pristanka majke još
-za upis u matičnu knjigu nadležni su matičari opstine Centar, te pošto je BD došao u opštinu SG,
njihov matičar je dužan poslati zapisnik u opstinu Centar

3. Osoba AB rodi dijete. Sud u vanparničnom postupku rješenjem je oduzeo poslovnu sposobnost
AB. Dijete je smjesteno u dom Bjelave. Mjesec dana nakon rođenja djeteta, osoba BD dolazi u
matični ured da prizna dijete. Da li je moguće i šta je sve potrebno da bi priznanje bilo
punovažno.
-muškarac je u roku, pošto je majci oduzeta poslovna sposobnost saglasnost mora dati Centar za
socijalni rad, tj Organ starateljstva
4. AD je priznao očinstvo djetetu kojeg je rodila BD 2.3.2016. Godinu dana nakon priznanja AD
dolazi do dokaza koji ukazuju da on nije otac djeteta te ide u matični ured i opoziva svije
priznanje. Da li će uspjeti sa zahtjevom?
-mora se pokrenuti sudski postupak, otac može tužiti majku i dijete,
- jednom dato priznanje ne može se opozvati
-radi se o osporavanju vanbračnog očinstva
5. Osoba B je priznala očinstvo pred matičarem. Nakon 7 mjeseci on pokreće postupak radi
osporavanja priznatog očinstva ističući da je izjavu o priznanju dao pod prisilom. Da li će uspjeti
sa zahtjevom?
-uspjeti će, za mane volje je rok 1 godina od prestanka prijetnje
6. U braku sa Ivanom, Maja ima sina. 7 mjeseci nakon rođenja djeteta, Edo koji je živio u
vanbračnoj zajednici sa Majom u vrijeme začeća djeteta podiže tužbu za utvrđivanje očinstva.
-podiže se tužba za osporavanje bračnog očinstva, može tužiti Maju, sina, i Ivana
-može se dokazati u roku od jedne godine od rođenja djeteta
- osporavnje bračnog očinstva od strane muškarca koji sebe smatra ocem djeteta, taj muškarac može
osporavati bračno očinstvo, tuzba sa dvostrukim tuzbenim zahtjevom i za utvrđivanje očinstva (svog)
i za osporavanje očinstva muzu majke
7. U braku sa BD, AD je rodila kćerku. 7 mjeseci nakon rođenja, bivsi partner CD pokreće postupak
za osporavanje očinstva ističući da su CD i AD imali dugogodišnju vezu.
-osporavnje bračnog očinstva od strane muškarca koji sebe smatra ocem djeteta, taj muškarac može
osporavati bračno očinstvo, tuzba sa dvostrukim tuzbenim zahtjevom i za utvrđivanje očinstva (svog)
i za osporavanje očinstva muzu majke
-rok je 1 godina od rođenja, u roku je
-može se dokazati da je veza postojala u vrijeme začeća
-mora dokazati da je bio u zajednici zivota

8. BD je priznao AD za svoje dijete u roku od 15 dana po rođenju. Sedam dana nakon prvog
rođendana zasnovao je dračnu zajednicu sa AD. Nakon mjesec dana CD pokreće postupak
ističući da BD nije otac djeteta.
-osporavanje vanbračnog očinstva
-mora podići dvije tužbe i za utvrđivanje očinstva i za osporavanje očinstva
-dijete ostaje vanbračno
-rok:1godina od upisa u matičnu knjigu
9. Neposredno nakon proslave 9-og rođendana kćerke. Otac koji je duševno obolio i kojem je
oduzeta poslovna sposobnost ustanovi da je potpuno neposoban za začeće (sterilan). Koji bi
postupak mogao uslijediti?
-nema roka, njegov staratelj uz odobrenje organa starateljstva može u njegovo ime podići tužbu za
osporavanje (van)bračnog očinstva
10. Selma je nekon što je Damir odbio priznati očinstvo, pokrenula postupak u ime djeteta za
utvrđivanje očinstva. U postupku traži da se Damir obaveže plaćati izdržavanje. Damir daje
dobrovoljnu izjavu o priznanju u toku sudskog postupka! Da li će sud odobriti i prihvatiti to
priznanje.
-u trenutku kada Damir daje dobrovoljnu izjavu o priznanju djeteta, sudija postaje matičar te pravi
zapisnik o priznanju koji će dostaviti nadležnom matičnom uredu prema mjestu rođenja,