Za tobom koračam

bosih stopala
i sutra du opet
u šuštanju lišda
naslonjena na istinu
vjerovati u laž ...

Tamo gdje grad tone

neprimjetno du
da te taknem i odem,
da ne hodam sama
pustidu slutnje
da gutaju postojanja...

Tko zna kuda de me

odvesti koraci
od tmurnog neba
da se sakrijem,
tko zna kuda de me
odvesti ove ruke
i čije de lice da prekrije,
čija de duša mi biti blize
onda kada postane sve tiše...

A ja...
i sutra du opet
u šuštanju lišda
isčekivati nečije dlanove
ispruzene prema gore
nečije usne
da poljube moje bore,
i tako...
naslonjena na istinu
vjerovati u laž ...