Kulturno Povijesna I Prirodna Baština Grada Vrgorca U Funkciji Razvoja Turizma - Final

KULTURNO POVIJESNA I PRIRODNA BAŠTINA GRADA VRGORCA U
FUNKCIJI RAZVOJA TURIZMA

SADRŽAJ
1. UVOD........................................................................................................................... 3
2. OSNOVNE KARAKTERISTIKE TURIZMA ............................................................ 5
2.1. Definicija turizma i turista ..................................................................................... 5
2.2.Turističko tržište ..................................................................................................... 6
2.2.1.Turistička ponuda ............................................................................................ 6
2.2.2.Turistička potražnja ......................................................................................... 7
2.3. Prirodna i kulturna baština .................................................................................... 8
2.4. Koncept razvoja u turizmu .................................................................................. 13
3. GRAD VRGORAC .................................................................................................... 18
3.1. Prirodni resursi Vrgorca ...................................................................................... 21
3.2. Kulturni resursi Vrgorca ...................................................................................... 23
4. ANALIZA SADAŠNJEG STANJA........................................................................... 30
4.1. Kvantitativni pokazatelji ..................................................................................... 30
4.2. Kvalitativni pokazatelji ....................................................................................... 31
4.3. Opis i ocjena elemenata ponude i SWOT analize ............................................... 33
4.4. Benchmarking analiza ......................................................................................... 36
5. CILJEVI U RAZVOJU TURIZMA GRADA VRGORCA ....................................... 39
6. ZAKLJUČAK............................................................................................................. 44
LITERATURA ............................................................................................................... 46
1. UVOD
Živi se u vremenu i svijetu punom konstantnih, brzih i nepredvidivih promjena.

Promjene se odnose na svaki segment života, bilo privatni ili poslovni. Uzroci se
pripisuju globalizacijskim trendovima i sve većoj informacijskoj, gospodarskoj,
tehničko-tehnološkoj i prometnoj umreženosti svijeta. U procesu razvoja prerastao je u
društveni fenomen i nov način potrošačkog ponašanja velikog dijela čovječanstva te je
postao jedna od najmasovnijih pojava u suvremenom svijetu. Kreatori turističke politike
moraju razumjeti motivaciju za putovanjima te osmisliti aktivnosti kojima će najbolje
udovoljiti potrebama turista. U svijetu raste želja turista za novim iskustvima i
doživljajima. Iz toga razloga javljaju se potrebe za stvaranjem nekih novih proizvoda,
odnosno, potrebe za praćenjem trendova.
Turizam je, bez sumnje, jedna od najznačajnijih djelatnosti suvremenog

gospodarstva, za mnoge zemlje značajan izvozni proizvod i generator zapošljavanja.
Obuhvaća široki splet pojava i odnosa koji nastaju za vrijeme turističkog putovanja, a u
svojoj realizaciji zadire ne samo u ekonomski, već i ekološki, socijalni i kulturni aspekt
života. U strukturnim analizama i dugoročnim projekcijama turizam se ocjenjuje kao
jedna od najdinamičnijih pojava s gotovo neprocjenjivom važnošću za razvitak
svjetskog gospodarstva.
Očuvanje raznolikosti i povoljnog stanja staništa jedan je od osnovnih ciljeva

zaštite prirode koji ima svoje uporište i u zakonskim aktima. Analiza prirodnih resursa
nastoji dati pregled pojedinih sastavnica prirode na području grada Vrgorca, kao i
provedbenih mehanizama zaštite na razini jedinica lokalne samouprave koji bi trebali
pridonijeti očuvanju povoljnog stanja prirodnih resursa.
S obzirom na različite okolnosti u gospodarskom, društvenom, a time i u

kulturnom razvoju, na području RH postoje tri zone baštinskog fundusa. To su
primorska, planinska i nizinska zona. Grad Vrgorac, s obzirom na svoje geografsko
područje, pripada primorskoj zoni baštinskog fundusa kulturnih dobara RH.
Na području Grada Vrgorca nalaze se neke od najljepših dijelova primorskog

niza Dinarida-Biokovo, pod posebnom zaštitom u kategoriji parka prirode. Razvojna
dinamika parka prirode Biokovo uvjetovana je prirodnim karakteristikama ovog masiva,
položajem, kraškim obilježjem njegove vapnenačke podloge, reljefom, kao i
3
mješavinom klime. Unutar parka prirode pojedini lokaliteti imaju svojstvo rezervata
(rezervati šumske vegetacije, botanički rezervati i geomorfološki rezervati). Iako su
trenutno zaštićeni kao dio parka prirode, predlaže se i njihova zaštita u kategoriji
posebni rezervat.
Pozicioniranje kulturne baštine odvija se u okviru normi EU i međunarodnih

konvencija, Ministarstva kulture, tijela državne, regionalne i lokalne samouprave,
organizacija civilnog društva i privatnih vlasnika. Koordinacija među interesima
nabrojanih dionika ključna je za održivo korištenje i zaštitu kulturne baštine, bez obzira
radi li se o zaštićenom i preventivno zaštićenom dobru, od nacionalnog ili lokalnog
značaja. Kada je riječ o kulturnim dobrima na području Grada Vrgorca mora se naglasiti
kako postoji veliki potencijal za uvrštenjem u njegovu turističku ponudu.
4
2. OSNOVNE KARAKTERISTIKE TURIZMA
2.1. Definicija turizma i turista
Definicija o turizmu ima jako puno, što znači da je taj pojam vrlo teško svesti u
jednu definiciju.
Turizam je skup odnosa i pojava koje proizlaze iz putovanja i boravka

posjetitelja nekog mjesta, ako se tim boravkom ne zasniva stalno prebivalište i ako s tim
boravkom nije povezana nikakva njihova gospodarska djelatnost.1
Turist je dobrovoljni, privremeni putnik koji putuje u očekivanju zadovoljstva

koja mu mogu pružiti novosti i promjene doživljene na relativno dugom i neučestalom
kružnom putovanju.2
Turist je prije svega putnik koji je samovoljno, dragovoljno odlučio napustiti

svoje mjesto stalnog prebivanja. Prepoznajemo u ovoj konstataciji nekoliko bitnih
odrednica modernog društva, civilizacijskih dostignuća današnjice. Slobodan čovjek
jedno je od najvećih dostignuća u razvitku čovječanstva.
Turist je svaka osoba koja u mjestu izvan svog prebivališta provede najmanje
jednu noć u ugostiteljskom ili drugom objektu za smještaj gostiju, radi odmora ili
rekreacije, zdravlja, studija, religije, obitelji, poslova, javnih misija i skupova.
Strani turisti se klasificiraju prema zemlji prebivališta. Zemlja prebivališta je

zemlja u kojoj je osoba stalno nastanjena u posljednjoj godini, odnosno, u kojoj osoba
živi kraci vremenski period i namjerava se vratiti unutar 12 mjeseci i nastaviti ondje
živjeti.
Domaćim turistima se smatraju osobe koje putuju unutar svoje zemlje, ali izvan
svoje uobičajene sredine tijekom vremenskog perioda koji ne prelazi 12 mjeseci i koji
putuju iz turističkih razloga.
1
Pirjevec, B.(1998): „Ekonomska obilježja turizma”, Golden marketing, Zagreb, 1998., str. 18.
2
Jokić. B.(1994): „Turizam u sociokulturološkoj perspektivi“, Ekonomski fakultet Zagreb i Mikrorad, str.
52.
5
Izletnik je osoba koja putuje i boravi izvan svoje uobičajene sredine, ali ne noći
u kolektivnim ili privatnim jedinicama za smještaj u mjestu boravka.
2.2.Turističko tržište
Uobičajeno je definiranje naziva tržišta po predmetu razmjene, dakle da se to

„nešto“ nazove svojim pravim imenom. Kako je u turizmu objekt, odnosno predmet
razmjene, u pravilu, usluga, turističko tržište je prije svega dio tržišta usluga, sa svim
značajkama koje karakteriziraju tržišta usluga, ali i s mnogo posebnosti. Turističko
tržište, kao i svako drugo tržište djeluje interakcijom između ponude i potražnje, koja se
obavlja na drugačiji način nego na drugim, prije svega, robnim tržištima. Turistička
ponuda u pravilu je odvojena od turističke potražnje, što bitno distancira turistička od
ostalih tržišta, jer to znači da kupac mora doći- putovati na mjesta gdje se ponuda locira.
Turistička ponuda, s obzirom na svoj karakter, može komunicirati s turističkom
potražnjom, dakle sa svojim kupcima, samo specifičnim putovima i načinima. Da bi
netko zadovoljio svoje turističke potrebe, mora otputovati, napustiti svoje mjesto
stalnog boravka, doći u mjesto gdje je formirana turistička ponuda (u turističku
destinaciju), i tek tada počinje proces kupoprodaje.
2.2.1.Turistička ponuda
Pojam turističke ponude potrebno promatrati u najširem smislu. Tu uključujemo

sve gospodarske i društvene sudionike jedne zemlje, koji na direktan ili indirektan način
pridonose širenju i različitosti ukupne prihode i time mogućem povećanju turističke
potrošnje, kao ekonomske rezultate privremenog boravka domaćih ili inozemnih turista.
Turistička ponuda definira se kao količina turističkih usluga, robe i drugih dobara koja
6
stoje na raspolaganju kod određenog stanja cijena u državi ili vrijednosti novca u
inozemstvu.3
Turističke ponuda je vrlo širok pojam, u pravilu izrazito ovisan o interesu

potražnje. Mnogi ponuđači roba i usluga nude posjetiocima svoje proizvode i usluge,
što za mnoge još ne znači da i prodaju ono što nude, ili barem ne u količinama koji bi
željeli.
Ponuda u nekom prostoru i vremenu, koja bez obzira na uzorke, nema dovoljno
pažnje i interesa od strane kupca, ne može očekivati da će ostvariti i opravdati svoj
temeljni ekonomski cilj izlaska na tržište-profit iz poslovnih aktivnosti. Profit iz
poslovanja na turističkom tržištu mogu očekivati samo oni ponuđači koji se uspiju
prilagoditi zahtjevima potražnje, dakle kupaca u najširem smislu riječi. Za to je
potrebno vrlo mnogo poslovne umjetnosti, financijskih sredstava, educiran kadar i
povoljan odnos okoline prema svim segmentima turističke ponude.
2.2.2.Turistička potražnja
Turističku potražnju možemo definirati kao onu količinu dobara, usluga i robe
koju su turisti skloni pribaviti uz određenu cijenu, odnosno uz određeni devizni tečaj
ako je potražnja inozemna.4 Potražnja svojim zahtjevima i ponašanjem, u pravilu diktira
količine, kvalitetu i cijene pojedinih roba i usluga. Proizvođač ili ponuđač u određenim
količinama, kvaliteti i cijeni, iznosi robe i usluge na tržište, gdje onda potražnja, svojim
iskaznim interesom za kupnju, pokazuje koliko su dotične robe ili usluge zanimljive i
prihvatljive potražnji, odnosno koliko su prodavači uspjeli izazvati interes i zadovoljiti
potražnju-kupce. To je izrazito pojednostavljen pristup objašnjenju potražnje, kao
jednom od tržišnih subjekata, koji u pravilu dominira tržišnim odnosima.
3
Ružić, P.: Tomičić, Z. Velenik, R.(2002): „Turistička potrošnja-rezultat sadašnje ponude i potražnje u
Istri“, Znanstveni skup Kontinentalni gospodarski resursi u funkciji razvitka turizma Republike
Hrvatske, Ekonomski fakultet Osijek i Institut za poljoprivredu i turizam Poreč, Osijek, 2002., str.
248.
4
Senečić, J., Vukonić, B.: „Marketing u turizmu“, Školska knjiga, Zagreb, 1993., str.26.
7
2.3. Prirodna i kulturna baština
Upisana dobra Republike Hrvatske na UNESCO-ovom Popisu svjetske baštine

su: Povijesni kompleks Splita i Dioklecijanova palača (1979.), Stari grad Dubrovnik
(1979.), Nacionalni park Plitvička jezera (1979.), Kompleks Eufrazijeve bazilike u
povijesnom središtu Poreča (1997.), Povijesni grad Trogir (1997.), Katedrala Svetog
Jakova u Šibeniku (2000.), Starogradsko polje (2008.), Stećci - srednjovjekovna groblja
nadgrobnih spomenika (2016.), Obrambeni sustavi Republike Venecije 16. i 17. st. u
Zadru i Šibeniku (2017.).5
Careva palača jedno je od najznačajnijih djela kasnoantičke arhitekture ne samo

po očuvanosti pojedinih izvornih dijelova i cjeline, nego i po nizu originalnih
arhitektonskih formi koje navještaju novu ranokršćansku, bizantsku i
ranosrednjovjekovnu umjetnost. Dioklecijanov mauzolej je u 5. st. preobražen u
kršćansku crkvu.
Dubrovnik, kasnosrednjovjekovni planirani grad na južnodalmatinskoj obali

postao je značajnom sredozemnom pomorskom silom već u 13. stoljeću. Premda u
velikoj mjeri oštećen zemljotresom iz 1667. godine Dubrovnik je uspio sačuvati svoje
prekrasne gotičke, renesansne i barokne crkve, samostane, palače i vodoskoke.
Plitvice zahvaljuju svoju ljepotu i nenadmašnu atraktivnost sedri i sedrotvornom

bilju. Tvorbom sedre i pregrađivanjem riječnoga korita, nastala je niska od 16 Plitvičkih
jezera koja predstavlja veličanstven arhitektonski fenomen prirode okružen gustim
šumama u kojima obitavaju medvjedi, vukovi i mnoge druge rijetke životinjske i biljne
vrste.
Porečki katedralni sklop naziva se Eufrazijana po biskupu Eufraziju koji je

sredinom 6. stoljeća temeljito preuredio katedralu i ukrasio je poznatim mozaicima.
Prije Eufrazijeve pregradnje postojale su barem dvije faze ranokršćanskih građevina na
istom mjestu. U Poreču je kršćanstvo utemeljeno već u 4. stoljeću te su bazilika, atrij,
krstionica i episkopska palača izvanredni primjeri religiozne arhitekture, dok sama
bazilika izuzetno spaja elemente klasicizma i bizanta.
5
Ministarstvo kulture, http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=4642
8
Trogir je izvanredan primjer kontinuiteta grada. Ortogonalni plan ulica ovog
otočkog naselja potječe iz helenističkog doba koji su uzastopni vladari nastavili
ukrašavati s raznim izuzetnim javnim i stambenim zgradama i utvrdama. Njegove lijepe
romaničke crkve upotpunjene su izuzetnim renesansnim i baroknim zdanjima.
Najznačajnija građevina je trogirska katedrala s portalom zapadnih vratiju.
Katedrala Sv. Jakova koja je izgrađena između 1431. i 1535. godine svjedok je
bitnih razmjena u području spomeničke umjetnosti između Sjeverne Italije, Dalmacije i
Toskane 15. i 16. stoljeća. Tri arhitekta - Francesco di Giacomo, Juraj Dalmatinac i
Nikola Firentinac - razvili su strukturu u cijelosti izgrađenu od kamena uporabljajući
jedinstvenu tehniku za kupolu katedrale.
Starogradsko polje na jadranskom otoku Hvaru kulturni je krajolik koji je

praktički ostao nepromijenjen od vremena kada su ga po prvi put kolonizirali jonski
Grci iz Parosa u 4. stoljeću prije Krista. Autentično poljodjelstvo na ovom plodnom
polju, uglavnom uzgoj vinove loze i maslina održalo se od helenističkog vremena do
danas. Lokalitet je također i prirodni rezervat.
Stećci su srednjovjekovni monolitni kameni spomenici koji su zastupljeni na

gotovo cijelom području današnje Bosne i Hercegovine, te dijelovima Srbije, Crne Gore
i Hrvatske. Nastaju u drugoj polovici 12. stoljeća, a intenzivno se klešu i ukrašavaju u
14. i 15. stoljeću. U 16. stoljeću izrada stećaka postupno nestaje.
Nematerijalna dobra upisana na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalne

kulturne baštine čovječanstva: čipkarstvo, dvoglasje tijesnih intervala Istre i hrvatskog
Primorja, Festa sv. Vlaha, Godišnji proljetni ophod kraljice ili Ljelje iz Gorjana,
Godišnji pokladni ophod Zvoničari s područja Kastavštine, Procesija za križen na otoku
Hvaru, umijeće izrade drvenih tradicijskih dječjih igračaka s područja Zagorja, Sinjska
alka, medičarski obrt na području Sjeverne Hrvatske, bećarac, nijemo kolo s područja
Dalmatinske Zagore, klapsko pjevanje, mediteranska prehrana na Jadranu.
Danas kultura i turizam predstavljaju interdisciplinarno područje kojemu se sve

više pridaje veliko značenje. Takvo njihovo djelovanje predstavlja neizbježnu
sastavnicu djelovanja pojedinca i organizacija u suvremenom konkurentskom okruženju
za uspješno upravljanje kulturnim dobrima. Samim time korisno je kulturu definirati u
odnosu na turizam, pri čemu treba usmjeriti veliku pozornost na socio – kulturne
aspekte turizma. Posebno je važno promotriti sve osobe koje na bilo koji način djeluju u
9
turizmu, razlikovati kulturu lokalnog stanovništva i turističku kulturu koju turisti donose
u određenu destinaciju. U odnosu na pojam turizam kultura se može definirati kao
„ukupnost materijalnih i duhovnih vrijednosti u oblasti turizma te stupanj čovjekova
poznavanja tih rezultata, što uključuje u sebi poglede, odnose, rizike, ponašanje ljudi,
bilo turista, bilo nositelja turističkih usluga svih vrsta“.6
Kulturna baština kao resurs je usko vezana uz pojam kulturnog turizma. Po

definiciji UNESCO-ve Konvencije za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine iz
1972.godine baština je definirana kao materijalno i fizičko naslijeđe; odnosno „kulturna
baština odnosi se na spomenike, skupine građevina i lokaliteta koji imaju povijesnu,
estetsku, arheološku, znanstvenu, etnološku ili antropološku vrijednost. Tri glavne
komponente koje navodi Konvencija pri definiranju kulturne baštine su: spomenici,
skupine građevina te lokaliteti“.7 Nedostatak ove definicije je što zanemaruje onu
nematerijalnu (duhovnu) dimenziju kulturne baštine, dakle sve ono što ljudi nose sa
sobom kao vrijednosti koje su ponijeli od svojih predaka. „Takva nematerijalna kulturna
baština, odnosno živuća kulturna baština može se manifestirati kroz sljedeće domene:
usmena tradicija, izričaj i jezik; scenska umjetnost; društvena praksa, rituali i
svečanosti; znanja i praksa o prirodi i svemiru te tradicijski obrti. Njezinim očuvanjem
promičemo kulturnu raznolikost, predstavljamo identitet naroda te osiguravamo ljudsku
kreativnost i kontinuitet življenja“.8 Takva živuća baština prenosi se iz generacije u
generaciju, sveprisutna je i stalno ju obnavljaju društvo i zajednica. „U današnjem
globaliziranom i ubrzanom svijetu prijeti joj opasnost od zaborava, budući da je
ugrožena oružanim sukobima, migracijama, turizmom, industrijalizacijom, ruralnim
egzodusom i uništenjem okoliša“.9
Pored kulturne baštine koja može biti materijalna i nematerijalna može se

načelno razlikovati prirodnu baštinu. Razni autori navode sljedeće: „kako je kulturna
6
Jelinčić, D. A. (2009) ur., Abeceda kulturnog turizma. Zagreb: Meandarmedia, str. 30
7
United Nations World Heritage Convention Concerning Protection of the World Cultural and Natural
Heritage (1972) U: Jelinčić, D. A. (2010) ur., Kultura u izlogu. Zagreb: Meandarmedia, str.21-22.
8
UNESCO Intangible Heritage (2003) U: Jelinčić, D. A. (2009) ur., Abeceda kulturnog turizma. Zagreb:
Meandarmedia, str.32-33
9
Carek, R., (2004) Nematerijalna kulturna baština: UNESCO i njegova uloga. Informatica
Museologica,Vol. 35, No.3 - 4, str. 69.
10
baština nužno nastala kao rezultat ljudskog djelovanja, u nju ne spadaju paleontološki
ostaci, minerali, špilje i drugi fenomeni prirodne baštine“.10
Prirodna baština nasuprot kulturnoj baštini čini značajan dio kulture, ona
obuhvaća krajolik, prirodni okoliš, biljni i životinjski svijet te je kao takva važna
komponenta turističke industrije.11 Turistima je kao takvima pored kulturne baštine sve
više značajna i prirodna baština zbog stresnog načina života, prometnih gužvi,
zagađenog zraka, avanturističkog duha i istraživačke prirode. Današnji turisti sve se više
okreću majci prirodi, u potrazi su za opuštajućim destinacijama koje obilježava krajolik
bogat zelenilom, svježim zrakom i relaksacijom.
Budući da kulturna baština ima iznimno veliku vrijednost kako za lokalno

stanovništvo koje je u doticaju s njome tako i za turiste, potrebno joj je očuvanje i
održivo upravljanje njome kako bi sačuvala svoje značenje i postojeću vrijednost. Može
se primijetiti kako već sada među generacijama kulturna baština gubi svoju vrijednost,
prvenstveno zbog nepoznavanja prošlosti i nezainteresiranosti mlađe generacije za
dobrobiti koje ona donosi.
Cilj upravljanja kulturnom baštinom je podići razinu svijesti populacije o potrebi

njezina očuvanja kao reprezentativnog primjerka za buduće generacije. Osim toga
njezina zadaća je utvrditi, interpretirati, održavati i prezentirati javnosti značajne
kulturne lokalitete i njihove materijalne i nematerijalne aspekte.
Tu se kao prijetnje pojavljuju i masovno uništavanje kulturne baštine bilo ono

provedeno namjerno ili slučajno. Upravo iz navedenih razloga osmišljen je koncept
upravljanja kulturnom baštinom. Prema McKercheru i DuCrosu „upravljanje kulturnom
baštinom jest grana upravljanja kulturnim resursima, a označava sustavnu brigu o
održavanju kulturne vrijednosti kulturnih dobara kako bi sadašnje i buduće generacije
mogle u njima uživati“.12 Prilikom upravljanja kulturnom baštinom važno je objasniti
razliku između termina resursi i baština: resursi podrazumijevaju gospodarsku
vrijednost koja se može iskorištavati, dok baština podrazumijeva obvezu i odgovornost
očuvanja, ne oslanjajući se na ekonomski aspekt.
10
Šošić, M. T., (2014) Pojam kulturne baštine: međunarodnopravni pogled. Zbornik radova Pravnog
fakulteta u Splitu,Vol. 51, No.4, str. 842.
11
Jelinčić, D. A.,(2010) Pojam kulturne baštine:Definicija baštine. U: Jelinčić, D. A., ur., Kultura u
izlogu: Kratki vodič za upravljanje kulturnim dobrima. Zagreb: Meandarmedia, str.22.
12
McKercher i DuCros (2002) U: Jelinčić, D. A. (2010) ur., Kultura u izlogu. Zagreb: Meandarmedia, str.
25.
11
Budući da postoje materijalni i nematerijalni aspekti baštine, svakom od njih se
treba pristupiti na jedinstven način jer se razlikuju opsegom, ali i vlasništvom koje može
biti javno, privatno i civilno. Potrebno je za svaki od njih osmisliti plan ili politiku
upravljanja koja bi olakšala upravljanje u navedenim okolnostima. „U većini slučajeva
za javni i civilni sektor osnovna motivacija za upravljanje kulturnim dobrima tiče se
konzervacije i edukacije, dok je za privatni sektor osnovna motivacija obično povezana
s profitom, rekreacijom i zabavom“.13 Samim time upravljanje kulturnom baštinom
obično je ovisno o nacionalnom zakonodavstvu pojedine države, o značenju kulturnog
dobra, o političkoj volji te o organizaciji ljudskih resursa.
Kulturni resursi u svom značenju obuhvaćaju kulturnu baštinu koja se može

privesti svrsi u kulturnom turizmu nekog područja i tako gospodarski valorizirati. Takvi
kulturni resursi ne moraju nužno biti kulturne turističke atrakcije. Oni postaju
atrakcijama kad turistički sustav prepozna njihovu vrijednost i uzdigne ih do te razine
da mogu privući turiste u neku destinaciju. „Kulturni resursi moraju biti za turiste izvor
emocija, pružiti im određeni doživljaj. Nije dovoljno ponuditi samo razgledavanje
kulturno-povijesnih znamenitosti, muzeja, galerija i sl. resursa, potrebno je formirati
kulturni „proizvod“, - od resursa stvoriti atrakciju“.14 U kulturnom se turizmu potrošnja
kulturnih resursa ostvaruje tek kada se pripreme kao turističke privlačnosti koje se
oblikuju kao proizvodi i nude na tržištu po određenoj cijeni. Kulturni resursi su kao
ponuda u turizmu oblikovani i prezentirani na tri načina:15
1. kulturnim aktivnostima (obilazak i sudjelovanje u razgledima povijesnih

područja, gradova, muzeja, galerija..),
2. mehanički (u emisijama i kinima),
3. u oblicima koji se prodaju (knjige, slike, diskete, kazete, rukotvorine)
Kultura odnosno lokalne vrijednosti koje se nude turistima uvijek su zanimljive

ukoliko se dobro prezentiraju javnosti, što znači da se moraju oživjeti kako bi postale
atraktivne i privlačne. Obogaćivanjem tih vrijednosti odnosno kreiranjem kulturno -
turističkog proizvoda različitim marketinškim strategijama obogaćuje se osnovni
13
Timothy i Boyd (2003) U: Jelinčić, D. A. (2010) ur., Kultura u izlogu. Zagreb: Meandarmedia, str. 28
14
Vrhiprah, V.,(2006) Kulturni resursi kao činitelji turističke ponude u 21. stoljeću. Ekonomska misao i
praksa, Vol. No.2, str. 288.
15
Gratton, C. and Richards, G. prema Myerscough, J. (1988) U: Pančić Kombol, T. (2006). Kulturno
nasljeđe i turizam. Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin, No.16-17, str. 214.
12
proizvod, odnosno imidž odredišta, povećava potrošnja, duljina boravka turista i
zadovoljstvo njihovim boravkom, iz čega slijedi ponovni posjet, stimulira se lokalna,
odnosno regionalna potražnja i otvaraju se mogućnosti razvoja novih tržišnih
segmenata. Iz priloženoga može se zaključiti kako razvojem kulturnog turizma i
njegovog proizvoda u određenoj destinaciji raste i potražnja turista za tom destinacijom,
što se u konačnici pozitivno odražava na hrvatski turizam.
2.4. Koncept razvoja u turizmu
Model koncepcije razvoja je kvalitativan odgovor poduzeća ili destinacije na stalne

promjene tržišta. Svaka destinacija se mora mijenjati u skladu sa potrebama i
zahtjevima tržišta. Destinacija mora težiti ka ostvarenju postavljenih ciljeva kako bi
opstala na surovom tržištu i bila što konkurentnija.
Slika br. 1. Model koncepcije razvoja
Koncepcija Strategija Sustav razvoja Poslovna

razvoja razvoja poslovanja politika
Izvor : Stipanović, C., : Koncepcija i strategija razvoja u turizmu – Sustav i poslovna

politika, Fakultet za turistički i hotelski menadžment u Opatiji, 2006., str.21.
Model koncepcije razvoja sastoji se od četiri dijela:
 Koncepcija razvoja je pisani dokument koji se sastoji od tri dijela:
13
1. Analiza sadašnjeg stanja – vrši se pomoću kvantitativnih i kvalitativnih
pokazatelja . Kvantitativni pokazatelji ponude – broj smještajnih
jedinica, broj stolica u restoranu, broj kreveta u sobama… Kvantitativni
pokazatelji potražnje – broj turista, broj noćenja, ostvareni prihodi.
Kvalitativni pokazatelji – SWOT analiza, Benchmarking analiza,

Očekivanja i zadovoljstva turista, PEST analiza, Opis i ocjena elementa
turističke ponude.
2. Definiranje ciljeva – Cilj je izbor budućeg stanja, koje će se ostvariti

racionalnim korištenjem raspoloživih resursa.
3. Inoviranje strategija – strategija je skup aktivnosti koje nude najveću

mogućnost uspjeha na turističkom tržištu. 16
 Strategija razvoja je aktivnost provođenja koncepcije u djelo kako bi se

ostvarili postavljeni ciljeva.
 Sustav razvoja poslovanja temelji se na sinergiji svih dionika u nekoj

destinaciji ili poduzeću. Strategija razvoja destinacije se može uspješno provesti
jedino ako svi sudionici aktivno sudjeluju u provođenju strategije. Na razini
destinacije to podrazumijeva interakciju između turističke zajednice, lokalne
uprave i samouprave, nositelja ponude i lokalnog stanovništva.
 Poslovna politika je na nižoj razini od koncepcije razvoja. Ako je koncepcija

razvoja na razini destinacije onda je poslovna politika na razini jednog nositelja
turističke ponude, npr. na razini jednog hotelskog poduzeća. Poslovna politika
analizira sadašnje stanje, postavlja ciljeve i strategije. Razvojna politika je dio
poslovne politike i ona se samo bavi budućim radnjama. Stoga glavna razlika
16
Stipanović, C.: Koncepcija i strategija razvoja u turizmu – Sustav i poslovna politika, Fakultet za
turistički i hotelski menadžment u Opatiji, 2006.
14
između poslovne i razvojne politike je vrijeme. Poslovna politika definira
sadašnjost i budućnost, a razvojna politika definira samo budućnost.
Model koncepcije razvoja predstavlja permanentnu aktivnost u cilju

optimalizacije poslovanja i ostvarenja konkurentnosti na surovom turističkom tržištu
ponude i potražnje. Za opstanak na turbulentnom turističkom tržištu destinacija mora
kreirati ciljeve, pomoću kojih će poboljšati svoje kvantitativne i kvalitativne rezultate
poslovanja. Za poboljšanje rezultata poslovanja, najznačajnije područje djelovanja
predstavljaju koncepcija i strategija razvoja, a ključni resurs jest čovjek, odnosno
znanje. Turistička poduzeća moraju biti usmjerena na izradu odgovarajuće strategije,
pomoću koje će se prilagoditi trendovima globalnog tržišta i biti ispred konkurencije, a
to znači ponudu staviti ispred potražnje.17
Upravljanje razvojem turističke destinacije dugoročan je proces koji zahtjeva

uspostavu destinacijskog menadžmenta koji će odgovoriti na izazove prevrtljive i
zahtjevne potražnje, očuvati identitet turističke destinacije postizanjem održivog rasta.
Upravljanje razvojem turističke destinacije neophodno je kako bih se lokalnom
stanovništvu osigurala ugodna sredina za život, poslovnom sektoru ostvarenje željenog
profita, a turistima doživljaj prema njihovim očekivanjima. Destinacijski menadžment
najlakše je definirati kako poslovnu aktivnost koja spaja i koordinira rad različitih
poslovnih i drugih subjekata u kreiranju i realizaciji turističkog proizvoda u cilju
ostvarenja njegove optimalne kvalitete, konkurentnosti i postizanja optimalnih
ekonomskih učinaka na turističkom tržištu. Integralno upravljanje kvalitetom optimalni
je koncept i model upravljanja kvalitetom u turizmu, jer u sebi integrira sve elemente
kvalitete turizma. Omogućava udovoljenje sve većih potreba, zahtjeva i očekivanja
suvremenih turista, a povremeno osigurava održivi razvoj turizma. Potrebno je pratiti
svjetske trendove i proučavati kako se kod njih turizam razvoja. Nužno je proučavati
njihovu turističku ponudu, promoviranje istog te kako se ona izdvaja na tržištu od
ostalih ponuda. Vrgorac sadrži dovoljno prirodnih bogatstava, postoje mnoga ruralna
17
turistički i hotelski menadžment u Opatiji, 2006.
15
područja koja cijene tradiciju i običaje, to je zanimljivo turistima, jer se prije toga nikad
nisu susreli sa nečim takvim. Ovdje se ljudi jos uvijek bave najviše poljoprivredom,
zbog čega ima dosta domaćih i zdravih proizvoda, a ustvari to spada u eko turizam. Ipak
to nije dovoljno promovirano. Također, zbog mnogih planina, brda, rijeka i šuma,
moguće je i razviti avanturistički turizam, za kojeg ima odlična podloga. Destinacija
mora imati visok standard života stanovništva, što znači da i oni sami mogu pripomoći
turističkoj zajednici. Kako bi se turizam bolje razvio, potrebno je stvarati svijest o
očuvanju okoliša, te očuvati kulturnu baštinu i uključiti je u gospodarski razvoj.
Na razini destinacije povezuje sve nositelje ponude a na razini poduzeća sve

dijelove poduzeća. Stoga je formiranje turističke destinacije i njene turističke ponude
dinamičan proces, koji je sličan procesu gospodarskog razvoja. Taj proces je ovisan
najviše o ciljanim investicijama, inovacijama i učinkovitosti organizacije te
koordiniranom i usklađenom upravljanju tim procesom. Prvi korak u formiranju
turističke destinacije najniže razine trebali bi biti proglašavanje turističkih mjesta, ali
pod pretpostavkom da destinacija posjeduje određenu turističku ponudu, jer ta mjesta
privlače veći broj turista i osiguravaju dobit lokalnom stanovništvu te turističkim i ne
turističkim subjektima. Vrlo je bitno da lokalno stanovništvo, turistički i drugi subjekti
te poduzeća nastupaju zajednički. Ako to nije slučaj, događa se to da svaki od njih
nastupa samostalno, dolazi do neujednačavanja cijena turističkog proizvoda, što
rezultira neorganizirani nastup prema posjetiteljima a samim time i do trke za što većim
prihodom. Ova neorganiziranost dovodi do smanjenja potražnje posjetitelja za
turističkim proizvodom, što u konačnici dovodi do manje posjete turističke destinacije.
Da bi se to spriječilo potrebno je dakle kao što je i navedeno sinergija svih činitelja
turističke ponude, tako da oni stalno povećavaju ponudu, te ističu prednosti svoje
destinacije. Jako je bitna koordinacija djelatnosti, upravljanje svim elementima
destinacije kao cjeline, jer je to preduvjet za kvalitetu turističkog proizvoda te za
dobrobit lokalnog stanovništva. Posebnost strategije razvoja u turizmu proizlaze iz
specifičnosti uslužnog sektora i karakteristika turističke ponude i potražnje u uvjetima
dinamičke okoline. Okolina je toliko primjenjiva da je osnova napretka izgradnja što
elastičnije turističke ponude i čitavog gospodarstva koje se može u kratkom vremenu
djelotvorno preusmjeriti na zadovoljavanje novih potreba izraženih na tržištu. Na
turističkom tržištu nositelji ponude su determinirani promjenama ponašanja turista,
inoviranjem i obogaćivanjem sadržaja,pojavom novih destinacije. Potražnja razvojem
16
potreba postaje sve kompleksnija, dok se ponuda unapređuje povećanom kvantitetom i
kvalitetom poslovanja nositelja ponude. Na osnovi analize ponašanja turista i razvoja
njihovih preferencija vidljiva su dva osnovna trenda, kvantitativni rast turističkih
kretanja što označava sve veći broj stanovništva koji se okreće turizmu, i kvalitativni
rast turističkih kretanja, dolazi do razvoja i pojave novih turističkih potreba.18
18
turistički i hotelski menadžment u Opatiji, 2006. Str 26.
17
3. GRAD VRGORAC
Grad Vrgorac jedan je od 16 gradova Splitsko-dalmatinske županije koji se

prostire na površini od 284 km2 , što obuhvaća 6,15% površine Županije (Slika 1).
Nalazi se u jugoistočnom dijelu Županije uz granicu sa BiH, i jedan je od gradova koji
se u potpunosti nalazi u zaobalnom dijelu, bez direktnog izlaza na more. Neposredna
blizina autoceste Zagreb-Split-Dubrovnik, koridora 5C, luke Ploče kao i makarske
rivijere čine Grad Vrgorac važnim prometnim i geostrateškim čvorištem sa velikim
razvojnim potencijalom koji još uvijek nije adekvatno valoriziran niti iskorišten. Svojim
zemljopisnim položajem, klimatskim uvjetima, prirodnim ljepotama i kulturno
povijesnim naslijeđem Vrgorac sve više postaje i turistička destinacija.19
Slika 1.Položaj Grada Vrgorca na karti Splitsko-dalmatinske županije
Izvor: Program ukupnog razvoja Grada Vrgorca, 2007.
19
Strategija razvoja grada Vrgorca, Ekonomski fakultet, Sveučilište u Splitu, Split, 2016.,
http://www.vrgorac.hr/wp-content/uploads/2017/06/Strategija_razvoja_Grada_Vrgorca.pdf
18
Grad Vrgorac smješten je u podnožju jugoistočnog dijela Matokita, podno
srednjovjekovne tvrđave, okružen poljima Rastok, Jezero i Bunina (Slika 1.2). Od
obalnog područja dijele ga planine Biokovo i Rilić (Sv. Ilija- 1033m, V. Kapela-
1160m). Nalazi se na važnom prometnom pravcu koji spaja srednju Dalmaciju sa
donjim tokom Neretve. Područje Grada Vrgorca obilježava mediteranska klima
karakteristična za Dalmatinsku Zagoru i ostala područja u zaleđu Jadranskog primorja.
Na takva klimatska obilježja najviše utječe dolina Neretve s poljima Jezero i Rastok,
dok taj utjecaj slabi u zapadnim i sjevernim područjima Grada. Klimu karakteriziraju
nešto niže srednje temperature i veća količina padalina nego u primorju. Srednja
godišnja temperatura zraka iznosi 15 °C, sa minimumom u siječnju (4,2 °C) i
maksimumom u kolovozu (25,8 °C). Prosječna godišnja količina padalina iznosi 1964
mm, što je za oko 80% više nego u primorju, međutim, prosječan broj dana s
padalinama veći je samo 4%, što znači da su padaline na području Grada Vrgorca, zbog
reljefa i ortografskih karakteristika, znatno intenzivnije. Preko 70% ukupnih padalina
odnosi se na zimsku polovicu godine. Prosječna godišnja vrijednost relativne vlažnosti
iznosi 66%, dok je učestalost olujnih vjetrova dvostruko manja nego u primorju.20
Kao i šire područje Dalmatinske Zagore, tako i Grad Vrgorac karakterizira

kraški vapnenački prostor. Područje je uglavnom izgrađeno od krednih i tercijarnih
naslaga. Planinski grebeni Biokovo, Matokit i Rilići izgrađeni su od krednih vapnenaca.
Geomorfološke karakteristike područja rezultat su geoloških, hidrogeoloških i
klimatoloških procesa. Stoga se u dinarskom smjeru (sjeverozapad-jugoistok) može
izdvojiti nekoliko osnovnih tipova reljefa: kraška polja, kraške zaravni i planinsko
područje. Po prirodnim karakteristikama najraznovrsniji dio Grada Vrgorca jest njegov
istočni dio koji se može podijeliti na dva dijela: sjeverni, zapadni i južni dio čini
planinsko područje dok središnji i istočni dio čine kraška polja Bunina, Rastok i Jezero.
Planinska područja, prekrivena crvenicom, obiluju krškim udolinama i uvalama uz
naselja Orah, Stilju, Prapratnicu, Višnjicu, Klijenak i Duge Njive. To je uglavnom
stočarski kraj čiji su prostori obrasli niskom listopadnom šumom i šikarom. Kraška
polja (Vrgoračko polje) najvrjednija su poljoprivredna površina na području Grada,
prekrivena plodnim vrstama tla, zbog čega su intenzivno obrađena. Karakteristika
20
19
vrgoračkog područja jest pretežna degradiranost šumskih površina, zbog čega je šumska
vegetacija danas znatno izmijenjena, pri čemu je stanje i sastav prvobitnih šuma
sačuvano tek na ograničenim površinama. Najveći dio pokriven je submediteranskim
područjem listopadne vegetacije, među kojim dominiraju hrast medunac, bijeli grab i
crni grab. Područje nije bogato mineralnim sirovinama. Najvrednije prirodno bogatstvo
vrgoračkog područja predstavljaju izvorišta od kojih su najznačajnija Banja i Butina.
Vode vrgoračkog područja pripadaju slivu mora i rijeke Neretve. Zaštita voda, naročito
podzemnih, na području Grada Vrgorca ima veliko značenje, s obzirom da se
racionalnom eksploatacijom uz zaštitu mogu ostvariti značajni razvojni preduvjeti u
korištenju prirodnih bogatstava ovog područja.
Na području Grada Vrgorca nalaze se neke od najljepših dijelova primorskog

niza Dinarida-Biokovo, pod posebnom zaštitom u kategoriji parka prirode. Razvojna
dinamika parka prirode Biokovo uvjetovana je prirodnim karakteristikama ovog masiva,
položajem, kraškim obilježjem njegove vapnenačke podloge, reljefom, kao i
mješavinom klime. Unutar parka prirode pojedini lokaliteti imaju svojstvo rezervata
(rezervati šumske vegetacije, botanički rezervati i geomorfološki rezervati). Iako su
trenutno zaštićeni kao dio parka prirode, predlaže se i njihova zaštita u kategoriji
posebni rezervat.21
Grad Vrgorac je autentična turistička destinacija koja se zbog svoje prirodne

ljepote i kulturno-povijesne baštine smatra pravim biserom Dalmatinske zagore.
Vrgorac se smjestio u podnožju jugoistočnog dijela planine Matokita podno
srednjovjekovne tvrđave. "Grad vrh gore", nekad nazivan i "Vrhgorac", dobio je naziv
po svom uzvišenom položaju. Kulturno povijesna baština grada Vrgorca seže duboko u
prošlost. Njegovi prastanovnicima Iliri ostavili su tragove naselja, gradine, gomile i
razne pronađene alate, oružje, novac i nakit. Kameni žrtvenik, posvećen Jupiteru, jedan
je od rijetkih rimskih nalaza. Vrgorac prije svega poznat kao srednjovjekovni grad,
spominje se već u 10. stoljeću, a pisani dokumenti iz 1444.g. spominju Vrgorac kao
jedno od važnijih mjesta Gorske Župe, kojim su gospodarili knezovi Radivojevići-
21
20
Jurjevići. Kulturno naslijeđe srednjeg vijeka ostalo je sačuvano u brojnim
fortifikacijskim (7), stambenim i sakralnim objektima.22
Slika 2. Panorama Grada Vrgorca
Izvor: www.vrgorac.hr
3.1. Prirodni resursi Vrgorca

pridonijeti očuvanju povoljnog stanja prirodnih resursa.
Na području Grada Vrgorca nalazi se Park prirode Biokovo. Granica parka

prirode, osim preko područja Grada Vrgorca, proteže se kroz Brela, Bašku Vodu,
Makarsku, Tučepe, Podgoru, Zagvozd, Zadvarje i Šestanovac. Njegova ukupna
površina iznosi 19.330.54 ha, od čega je na području Grada Vrgorca 2.426,96 ha. Na
22
Vrgorac,
http://www.dubrovnikruralholidays.com/cms/index.php?option=com_content&task=view&id=152&Itemi
d=44
21
području Grada Vrgorca, granice parka prirode određene su državnom cestom D62,
županijskom cestom ŽC6199 te lokalnom cestom L67231.23
Park prirode Biokovo karakterizira velika raznolikost živog svijeta i bogatstvo

geomorfoloških oblika i pojava (špilje, škrape, vrtače, kamenice, jame...). Ovisno o
klimatskim uvjetima i visinskom položaju područje je pokriveno vegetacijom od
mediteranske do planinske. Uz stare šume bukve, jele i crnog bora, u Parku je
zabilježeno gotovo 1.500 različitih vrsta biljaka, među kojima je veliki broj endemičnih
i reliktnih vrsta (biokovsko zvonce, uskolisna zečina i dr.). U fauni kralješnjaka brojni
su gmazovi i ptice, a od tridesetak vrsta sisavaca koji ovdje žive treba spomenuti
puhove, šišmiše, divlju svinju, divokozu, muflona i vuka.24
Na području Grada Vrgorca se nalazi se jedno područje očuvanja značajna za

ptice te nekoliko područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove. To su:25
 Biokovo i Rilić (POP),

 Betina Velika jama (POVS),
 Velika špilja kod Antunovića (POVS),
 Matica-Vrgoračko polje (POVS),
 Rastočko polje (POVS),
 Jasena ponor (POVS),
 Izvor Dropulića vrilo (POVS),
 Biokovo (POVS
S popisa područja očuvanja, u odnosu na prvotni popis, izostavljena se sljedeća

područja očuvanja značajnih za vrste i stanišne tipove:
 Polje Jezero,
 Baba špiljalja,
 Štinjevac izvor,
23
24
http://www.zastita-prirode.hr/Zasticena-priroda/Zasticena-podrucja/Parkovi-prirode/Park-prirode-
Biokovo
25
22
 Bara kod Vrgorca,
 Izvor Butina.
Definirane mjere očuvanja provode se u okviru planova gospodarenja prirodnim

dobrima, dokumentima prostornog uređenja, planovima upravljanja područjima
ekološke mreže i planovima upravljanja strogo zaštićenim vrstama, dok su obveznici
provedbe središnja tijela državne uprave, pravne osobe s javnim ovlastima, jedinice
lokalne i područne (regionalne) samouprave i druge pravne i fizičke osobe koje su
nadležne, odnosno dužne provoditi prethodno navedene dokumente sukladno propisima
iz područja zaštite prirode i posebnim propisima, svako u svom upravnom području.26
3.2. Kulturni resursi Vrgorca
Raznolikost područja koja obuhvaća pojam kulturne baštine, poput spomenika,

dokumenata, muzejskih i arhivskih zbirki, etnoloških i zanatskih predmeta, običaja,
narječja i drugog, gotovo je nemjerljiva, a jednako je teško odrediti trenutak kad nešto
postaje kulturnom baštinom. Složenost pojma osobito je vidljiva kada se u održivom
razvoju prostora susretnemo s kulturnim krajolikom.27
S obzirom na različite okolnosti u gospodarskom, društvenom, a time i u

kulturnom razvoju, na području RH postoje tri zone baštinskog fundusa. To su
primorska, planinska i nizinska zona. Grad Vrgorac, s obzirom na svoje geografsko
područje, pripada primorskoj zoni baštinskog fundusa kulturnih dobara RH.
Analiza kulturnih dobara ukazuje kako je fundus kulturnih dobara uvelike

utemeljen na sakralnoj Graditeljskoj baštini na području cjelokupnog područja Grada
Vrgorca te profane Graditeljske baštine na području samog Vrgorca. Sakralna
Graditeljska baština uglavnom potječe iz vremena mletačke uprave, a profana
Graditeljska baština iz vremena turskog osvajanja. Neizostavni dio je i arheološka
baština koja datira iz brončanog doba
26
Pravilnik o ciljevima očuvanja i osnovnim mjerama za očuvanje ptica u području ekološke mreže (NN
15/2014)
27
Strategija zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine republike hrvatske za
razdoblje 2011.–2015., Ministarstvo kulture RH, Zagreb, 2011.
23
Gradina - Pavića Gradina nalazi se u Dragljanima, kod zaseoka PodGradina. Na
uzvišenju Gradina (421 m) nalazi se prapovijesna Gradina smještena na strateškom
položaju koji je omogućavao kontrolu okolnih putova i manjih kraških dolina. U blizini
Gradine nalazi se 5 prapovijesnih gomila, koje su u uskoj vezi sa životom na Gradini te
se može datirati u brončano i željezno doba.
U Dragljanima se još nalazi i jednobrodna crkva sv. Ante Padovanskog s

pravokutnom apsidom, orijentirana istok-zapad. Tu se radi o ranijoj crkvi koja je 1779.
godine proširena dok je crkva u današnjem obliku nastala 1821. godine. U crkvi je
uzidano nekoliko stećaka od kojih su neki i ukrašeni što potvrđuje da je prostor oko
crkve i srednjovjekovni arheološki lokalitet.
U Dusini se nalaze dva zaštićena kulturna dobra. To su crkva sv. Petra i ruralna
cjelina Mihaljevići. Crkva sv. Petra je izgrađena 1600. godine, a u sadašnjem obliku je
završena 1754. godine, kada je nadograđena. Građena je od grubo obrađenih, razmjerno
pravilnih kamenih kvadara, sa vidljivom granicom nadogradnje crkve. Ruralna cjelina
Mihaljevići smještena je na sjevernome rubu Vrgoračkoga polja, na Ilića glavici, podno
crkve sv. Petra. Kuće u zaseoku Mihaljevići građene su u tradicionalnome slogu
karakterističnome za područje Vrgoračke krajine i svjedoče o načinu Gradnje, kao i
organizaciji životnoga prostora na ovome području dalmatinske unutrašnjosti.
Crkva Svih Svetih i srednjovjekovno groblje sa stećcima nalazi se u Kljenjku.

Crkva je vjerojatno građena na temeljima starije crkve, u prvoj polovici 18. stoljeća, u
čije je zidove uzidano četrnaest stećaka, dok jedan služi kao podnožje oltara. Stećci
svjedoče o postojanju srednjovjekovnog groblja oko crkve.
Crkva sv. Jure u Kokorićima jednobrodna je građevina, pravokutnog tlocrta sa

pravokutnom apsidom, orijentirana istok-zapad. U crkvi se nalaze tri oltara te Grafički
prikaz Filippa Naldia koja prikazuje svetog Juru i dva svetačka lika. Oko crkve je
groblje koje je vjerojatno nastalo tijekom 17. i 18. stoljeća s tim da su neki ukopi možda
i raniji. Sagrađena je krajem 17. stoljeća ili početkom 18. stoljeća.
Crkva svetog Ilije u Kozici građena je između 1765. i 1785. godine te

obnovljena krajem 19. stoljeća. Na glavnom pročelju je jednostavna, kamena rozeta
dvije monofore i kameni križ na vrhu zabata. Unutrašnji zidovi crkve i strop su većim
dijelom grafički prikazi.
24
Kulturno-povijesna seoska cjelina Katići nalazi se u središnjem dijelu sela
Kozice, južno od Kozičkih Poljica, a sastoji se od stambeno-gospodarskih sklopova,
prizemnica i katnica. Selo se ističe velikim brojem kuća s balaturama i sačuvanim
gumnima. Kuće su građene u tradicionalnom slogu karakterističnom za područje
Vrgoračke krajine i svjedoče o načinu Gradnje, kao i životu na ovom području
dalmatinske unutrašnjosti.
U Prapatnicama se nalazi srednjovjekovno groblje Velika njiva. Riječ je groblju

sa stećcima koje nastaje tijekom 14 i 15. stoljeća na i oko njiva s bunarima. Sačuvano je
oko 35 stećaka, uglavnom sanduka i poneka ploča. Od ukrasnih motiva na stećcima
pojavljuju se križevi, polumjesec, rozeta, tordirani vijenac, mač i dvoboj.
U Rašćanama se nalaze tri zaštićena kulturna dobra i jedno preventivno

zaštićeno kulturno dobro. Preventivno zaštićeno kulturno dobro je arheološki lokalitet i
crkva sv. Mihovila. Stara župna crkva sv. Mihovila sagrađena je krajem 16. stoljeća,
oko koje se nalazi nekoliko stećaka te jedna kamena križina što svjedoči o postojanju
srednjovjekovnog groblja a vjerojatno i ranije crkve. Gotovo svi stećci (od koji su neki
uzidani i u zidove crkve) su ukrašeni karakterističnim motivima.
Jednobrodna crkva sv. Stjepana na starom groblju u Donjim Rašćanima

sagrađena je krajem 17. ili početkom 18. st. Zapadno od crkve su još tri sanduka koja
svjedoče o postojanju srednjovjekovnog groblja starijeg od same crkve. U svetištu je
sačuvan drveni ukrašeni oltar. Pod crkve popločan je kamenim pločama između kojih su
srednjovjekovne grobnice.
Oko ruralne cjeline Godinj prostiru se plodna polja tri zaseoka: Veliki Godinj-
Pavlinovići, BabuljiBašići, Mali Godinj-Kovačevići. U zaseoku Pavlinović sačuvana je
izvorna organizacija prostora i upotreba tradicijskih materijala. Prevladavaju stambene
katnice sa balaturama, popločanim dvorištima i gustirnama. Zaseok Babulji-Bašići
povezan je makadamskim putem s Pavlinovićima, čine ga nekoliko stambeno-
gospodarskih sklopova, prizemnica. Izvan zaseoka nalaze se čatrnje koje su bile
zajedničke. Kovačevići se nalaze dva kilometra južno od Babulja - Bašića, te se sastoje
od dvije skupine obiteljskih stambeno-gospodarskih sklopova (stambene katnice s
balaturama).
Srednjovjekovno groblje Grebine, također u Raščanima, nalazi se sjeverno od

zaseoka Pejkovići uz put koji ide preko polja. Radi se o srednjovjekovnom groblju sa
25
stećcima koje nastaje tijekom 15. stoljeća. Sačuvano je 6 stećaka, 3 ploče i 3
sljemenjaka na postolju. Stećci su većih dimenzija, grublje obrade te osim jedne ploče i
sljemenjaka svi su neukrašeni. Sljemenjak na postolju na sjevernoj strani je ukrašen s
osmerokrakom zvijezdom, polumjesecom i svastikom, na istočnoj i zapadnoj strani je
križ, na južnoj mač i štit. Ploča je ukrašena po sredini sa velikim križem zaobljenih
krajeva. Oko stećaka vide se ulomci stećaka, a pojedini ulomci su uzidani i u suhozide
okolnih parcela južno od stećaka.
U Stilji se nalazi crkva sv. Ivana i srednjovjekovno groblje sa stećcima. Crkva je

sagrađena u 18. stoljeću, a osobitost crkve su zidovi, djelomično građeni od stećaka.
Sačuvano je deset stećaka od kojih je sedam ugrađeno u zidove crkve a tri su ispred
same crkve koji svjedoče o postojanju srednjovjekovnog groblja starijeg od same crkve.
Arheološko nalazište u Umčanima je višeslojno nalazište koje ima 2 faze

razvoja. Prvu fazu predstavljaju 3 gomile. Najveća gomila je promjera oko 23 m i visine
oko 3 m. Tumule (gomile) nije moguće točno datirati, ali za pretpostaviti je da pripadaju
brončanom dobu. Drugu fazu predstavlja srednjovjekovno groblje sa stećcima koje se
razvija tijekom 14. i 15. stoljeća na dva tumula. Na najvećem tumulu do danas je
sačuvano 11 stećaka-sanduka, od kojih su 3 ukrašena (križ, rozeta, zvijezda, tordirani
vijenac, ruka), dok su na manjem 2 stećka-ploče, jedan ukrašen osmerokrakom
zvijezdom. Na površini oba tumula vidljivi su srednjovjekovni grobovi.
U samom Vrgorcu najviše je kulturnih dobara različite vrste i klasifikacije, što je

posljedica činjenice da je Vrgorac kroz cjelokupnu svoju povijest bio središte ovog
prostora, a koje se kasnije nazvalo i Vrgorska krajina. Najbrojnija je profana
Graditeljska baština, a datira uglavnom iz turskog razdoblja.
Stambeno-obrambeni sklop Elezove kuće u Vrgorcu sastoji se od dvije kuće,

prislonjene jedna uz drugu,. Iza sklopa Elezovih kuća nalaze se ostaci Serdarove kuće.
One predstavljaju spoj fortifikacijske arhitekture sa obilježjima pučke arhitekture, a
potječu iz bogate građevinskofortifikacijske aktivnosti iz druge polovice 17. stoljeća.
Kula bega Cukarinovića ili Fratarska kula, nekada je bila vlasništvo begova
Cukarinovića, a od 1690. godine u vlasništvu je župnika koji u njoj stanuje do 1888.
godine. Izgrađena je kao slobodnostojeća zGrada u 17. stoljeću, kada je u Vrgorcu
podignut niz obrambeno-stambenih objekata. Danas je u kuli smještena zbirka župnog
ureda.
26
Muminova kula izgrađena je kao slobodnostojeća zGrada, a potječe iz druge
polovice 17. stoljeća. Kula je spoj fortifikacijske arhitekture sa obilježjima pučke
arhitekture, koja se ogleda u dogradnjama, vjerojatno izvršenim u 19. stoljeću radi
stambene namjene objekta. Pakerova kula, odnosno Raosova kula, kako se još naziva,
izgrađena je kao slobodnostojeća zGrada, također 17. stoljeću.
Rodna kuća Tina Ujevića, nazivana još i Kula Dizdarevića ili Kula
Kapetanovića, je trokatnica, četvrtastog tlocrta građena nepravilnim klesancima,
slaganim u redove. Jedna je od nekoliko sačuvanih kula iz turskog perioda koja je kao i
ostale opasivala Vrgorac i služila kao stambeni i fortifikacijski objekt. Datira se u 17.
stoljeće. Kula je u dobrom stanju. U drugoj polovici 19. stoljeća napravljene su preinake
unutrašnjih prostorija kule.
Posljednja u nizu je utvrda „Gradina“ koja se nalazi na vrhu brda Motokita.

Utvrda se sastoji od tri dijela: predulaza sa stražarskom kućom, unutarnjih prostorija za
smještaj vojske sa crkvicom svetog Ante te velikom kulom na sjeveru koja je ujedno i
najstariji fortifikacijski objekt. Datira se u 17. stoljeće. Kula je u dobrom stanju. U
drugoj polovici 19. stoljeća napravljene su preinake unutrašnjih prostorija kule.
Ruralna cjelina Vrgorca smjestila se na južnim padinama, odnosno južno od

srednjovjekovne tvrđave i župne crkve na zapadnom kraju današnjeg Grada. Riječ je o
naselju raštrkanog tipa koje se sastoji od nekoliko zaseoka te od nekoliko samostalnih
kuća-kula (Raosova kula) i jedne secesijske vile (vila Auckland). Većina danas
sačuvanih građevina pripadaju vremenu od kraja 17. do početka 20. stoljeća. Predstavlja
rijetku cjelinu sa očuvanom arhitekturom gdje dolazi do miješanja tursko, bosanskog i
primorskog načina Gradnje. Javni prostor predstavljaju uske, strme ulice ili staze,
popločane grubo obrađenim kamenom ili bez ikakvog popločenja.
Gradski park u Vrgorcu započet je s Gradnjom krajem 19. stoljeća, kao park
zatvorenog tipa za izolaciju građanske elite od puka, da bi tek 1960. godine bio otvoren
za javnost. Ispresijecan je brojnim puteljcima, stazama, stepenicama koji se, poštujući
konfiguraciju terena, provlače između kamenih hridi, te na taj način oblikuju manja
polja / insule. U vegetacijskom pogledu tipičan je submediteranski park. Usprkos
višegodišnjoj ugroženosti, zapuštenosti, sačuvao je osnovni vanjski i unutarnji izgled te
granice.
27
Na južnim padinama brda Radovići iznad istočnog ulaza u selo Kutac nalazi se
lokalitet Pećina, gdje je u skloništu ispod stijene po terasama pronađena veća količina
prapovijesne keramike. Iako nisu provođena nikakva arheološka istraživanja, s obzirom
na materijal pronađen po površinama terasa, nalazište je moguće datirati u željezno
doba. Nedaleko od Pećine na samom zapadnom ulazu u selo Kutac nalazi se djelomično
devastirana prapovijesna gomila (tumul). Na površini gomile vidi se grob od kamenih
ploča, orijentiran istok-zapad. Po površinskim nalazima keramike gomilu je također
moguće datirati u željezno doba.
Na istočnim predjelima polja Bunina, u podnožju Radošića, nalazi se rudnik

Paklina, u kojemu su Mlečani su još 1698. godine otkrili katran te ga počeli
iskorištavati. Zatvoren je 1986. g. pošto su stručnjaci ocijenili da je posve iscrpljen.
Rudnik Paklina jedno je od najranijih eksploatiranih nalazišta bitumena u Dalmaciji, a
ujedno i najdugotrajniji aktivni rudnik uz onoga u Vinišću. Upravo zbog dugotrajnog
rudarenja, rudnik Paklina ostao je očuvan gotovo netaknut te kao takav predstavlja
vrijedan primjer industrijske baštine Vrgoračkog kraja.
U Zavojanima se nalazi crkva Porođenja Blažene Djevice Marije. Izgrađena je

početkom 18. stoljeća u baroknom slogu. Župna crkva Porođenja Blažene Djevice
Marije u Zavojanima monumentalna je, jednobrodna građevina s pravokutnom apsidom,
orijentirana istok-zapad. Na južnoj strani crkve dozidana je manja građevina s masivnim
pobočnim zidovima. U crkvi postoje tri drvena oltara eklektičnog tipa iz 19. stoljeća.
Osim kulturnih dobara koji imaju trajnu zaštitu ili su trenutno pod preventivnom
zaštitom, na području Grada Vrgorca postoje i kulturna dobra koja se trenutno ne nalaze
u Registru kulturnih dobara RH, ali su u određenom trenutku evidentirani te im je
eventualno istekao rok preventivne zaštite ili zbog nekog drugog razloga nisu uvršteni u
spomenuti registar.28
Sukladno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, navedena dobra, mogu se

zaštiti kao dobra od lokalnog značenja. Grad Vrgorac može odlukom odrediti dobro
koje proglašava zaštićenim, a način njegove zaštite utvrdit će uz prethodnu suglasnost
Konzervatorskog odjela u Imotskom. Pozicioniranje kulturne baštine odvija se u okviru
normi EU i međunarodnih konvencija, Ministarstva kulture, tijela državne, regionalne i
28
28
lokalne samouprave, organizacija civilnog društva i privatnih vlasnika. Koordinacija
među interesima nabrojanih dionika ključna je za održivo korištenje i zaštitu kulturne
baštine, bez obzira radi li se o zaštićenom i preventivno zaštićenom dobru, od
nacionalnog ili lokalnog značaja. Kada je riječ o kulturnim dobrima na području Grada
Vrgorca mora se naglasiti kako postoji veliki potencijal za uvrštenjem u njegovu
turističku ponudu.
29
4. ANALIZA SADAŠNJEG STANJA
Područje grada Vrgorca ima u pogledu turizma, a pogotovo zahvaljujući bogatoj

kulturno povijesnoj i prirodnoj baštini, ima značajne a do sada relativno malo
iskorištene mogućnosti. Uz nemali broj kulturno – povijesnih znamenitosti, arheoloških
lokaliteta i spomenika, u blizini je i Makarska rivijera i Jadransko more, svetište Vepric,
Međugorje i također nekoliko poznatih turističkih lokaliteta u Hercegovini poput
slapova Koćuša i Kravica.
Nažalost, mnoga mjesta i općine propuštaju mogućnost poboljšati svoj razvoj

preko dobro isplaniranog i organiziranog očuvanja i promidžbe prirodnih, povijesnih i
kulturnih resursa. Treba stvarati uvjete za korištenje vrijednosti prirodne i kulturne
baštine u cilju odmora i rekreacije stanovništva, ali i turista iz bližeg i šireg okružja, koji
traže puno kretanja (rekreacije) u prirodnom i ekološki čistom okruženju, čist zrak,
zdravu prehranu temeljenu na ekološki prihvatljivom načinu proizvodnje hrane, a sve to
smješteno u autohtonome ruralnom ambijentu.
4.1. Kvantitativni pokazatelji
Kvantitativni pokazatelji se dijele na pokazatelje ponude i pokazatelje potražnje.

U pokazatelje ponude spadaju broj smještajnih kapaciteta, broj ugostiteljskih objekata,
dok su pokazatelji potražnje broj noćenja, ostvarena financijska dobit
Dolasci i noćenja turista u razdoblju 2010.-2015. variraju i ne može se uočiti

određeni stalni trend kretanja. Prema podacima iz analize turističkog prometa Splitsko-
dalmatinske županije za 2014. godinu, u Vrgorcu broj dolazaka turista u 2014. iznosi
svega 50% dolazaka iz 2013. Treba naglasiti da je do 2013. godine Vrgorac bio mjesto
završetka A1 tadašnje trase Zagreb – Ravča te su putnici češće prolazili kroz Vrgorac ili
svoje putovanje planirali na način da se u Vrgorcu odmore ili prenoće. Stoga se
nastavak gradnje autoceste A1 te otvaranje njene nove dionice do Ploča u 2014. godini
odrazio i na turistički promet te je rezultirao značajnim padom dolazaka i noćenja što
govori da je Vrgorac do tada najčešće bio tranzitna destinacija. Bez obzira na navedene
rezultate turističkog prometa u 2014. godini, oporavak je već zabilježen u 2015. godini
30
te je broj dolazaka turista porastao za 1,58 puta u odnosu na 2014., a broj noćenja za
više od 3 puta. Otvaranjem većeg broja kuća za odmor u 2015. godini, a potom i
uspješnim rezultatima u sezoni 2016., u Vrgorcu se stvara pozitivna turistička klima. U
strukturi dolazaka prema porijeklu turista prednjače strani gosti iako njihov udio varira
ovisno o promatranoj godini.29
Analiza smještajnih kapaciteta i dolazaka turista po smještajnim kapacitetima

bazirana isključivo na podacima dostupnim od TZ Grada Vrgorca, a odnosi se na
ukupni broj ležajeva i turista, nerazvrstanih prema smještaju odnosno kategorizaciji
smještaja. Uz standardnu ponudu hotelskog smještaja u Hotelu „Prvan“, Vrgorac sa 20
soba i 44 ležaja, registrirani privatni smještaj u domaćinstvu u razdoblju 2012.-2014.
iznosio je oko 44 ležaja, dok je u 2016. godini ponudio dodatni 101 ležaj, što trenutno
sveukupno čini 145 ležaja na području TZGV. Ako se uzme podatak da je 2014. godine
bilo registrirano 78 postelja tada uz podatak o broju noćenja koji je iznosio 1177
prosječna je iskorištenost svih kapaciteta na području Grada Vrgorca iznosila svega 15
dana u godini. Prosječna duljina boravka u istoj godini iznosila je 1.42 dana što
potvrđuje ranije iznesenu činjenicu o tranzitnoj dimenziji Vrgorca u turističkom
pogledu.30
Vrgorac ostvaruje negdje oko 1,64% dolazaka i 1,4% noćenja regije

Dalmatinske zagore u 2014. godini (u 2011. godini taj je udio bio oko 6%). S obzirom
da svojim opsegom na godišnjoj razini turizam Dalmatinske zagore raste (u razdoblju
2011.-2014.) može se očekivati i porast dolazaka te noćenja turista i na području
Vrgorca. Stoga se ne bi trebalo zapostaviti sve prirodne i kulturne segmente koje
Vrgorac može iskoristiti kao priliku u razvoju ugostiteljskih i ostalih gospodarskih
djelatnosti koje su u službi promicanja turizma.
4.2. Kvalitativni pokazatelji
Za analizu kvalitativnih pokazatelja se koriste metode:
29
TZ Splitsko-dalmatinske županije, Statistička analiza turističkog prometa Splitsko-dalmatinske
županije, 2010.-2015.
30
31
 Opis i ocjena elemenata ponude
 SWOT analiza
 Benchmarking usporedba
 PEST analiza
 Qualitest
Za analizu u ovome radu će biti prikazani Opis i ocjena elemenata ponude,

SWOT analiza koja je ujedno i osnovna kvalitativna analiza sadašnjeg stanja kroz četiri
čimbenika želi prikazati snage, slabosti, prilike i prijetnje, te benchmarking usporedba s
najbližim konkurentom.
Kako je u svemu najteži početak, tako se grad Vrgorac moral i malo ,,othrvati“
mnogim problemima u kojima se nalazi. To se prije svega odnosi na:
 Onečišćenje okoliša i nedostatak ekološke svijesti
 Pristupačnost i uređenje prometnice/cesta
 Nedostatak izvora financiranja turizma
 Nedostatak statističkih podataka i prihvatnih kapaciteta
 Nerazvijena svijest o mogućnostima turizma
 Malen broj educiranog stanovništva u području turizma
 Nedostatak kvalitetnog marketinga i promocije
Počevši od onečišćenja okoliša, ono predstavlja problem, samo za turizam, već

za ukupnu zajednicu i čovjekovo zdravlje. Na ovome treba raditi dugoročno. Podizati
ekološku svijest o važnosti zaštiti prirode, pogotovo kod mladih generacija ali i
zakonskom regulativom i strožim kaznama za prekršitelje
Nedostatak educiranog stanovništva, pogotovo u sektoru Turizma, također je

jedan od preduvjeta za razvitak turizma. Educiranim kadrom može se uspostaviti
kvalitetan menadžment koji će se znati nositi sa svojim spomenutim problemima, svesti
32
ih na minimum i omogućiti da se turizam pozitivno multiplicira te da postane važan
segment gospodarstva. Kada se govori o marketingu i promociji u kontekstu problema,
nažalost i ono zauzima dio ovog teksta. Prije odabira načina promocije i marketinga,
treba definirati određeni turistički proizvod te načine promocije, a kako danas u svijetu
interneta i ,,pametnih“ telefona sve je nadohvat ruke, uspješnim marketingom može se
mnogo toga postići. Nažalost, općina gotovo da i nema (ili vrlo malo) kvalitetne oblike,
promocije turizma. Svakako da je za uspješan marketing, uz snažnu volju i inovativnost,
potreban i financijski poticaj kojeg, nažalost, nema dovoljno. Nadati se da će
kvalitetnom i educiranom snagom kvalitetno to postići.
4.3. Opis i ocjena elemenata ponude i SWOT analize
U Vrgorcu kroz turizam treba stvarati uvjete za korištenje vrijednosti prirodne i

kulturne baštine u cilju odmora i rekreacije stanovništva, ali i posjetitelja/turista iz
bližeg i šireg okruženja, koji žele puno kretanja u prirodnom i čistom okruženju, čist
zrak, zdravu prehranu, a sve to smješteno u autohtonom ruralnom ambijentu.
Predispozicije za ovaj oblik ponude svakako postoje.
Od kulturnih spomenika u Vrgorcu najznačajnija su; tvrđava Gradina, stara

jezgra grada s kulama koju krase Župna crkva, česma i park Duhanske stanice. Tvrđava
Gradina, na strmoj stijeni, sastoji se od tri cjeline; četverouglasta kula, centralni prostor
sa stanovima i prezide s vojarnom. Vrgoračka tvrđava odigrala je značajnu ulogu u
hrvat-skoj srednjevjekovnoj povijesti, a pri turskom nadiranju prema primorju imala je
važan strateški položaj Tvrđava Gradina i okrugla kula Avala obnovljene su pod
stručnim nadzorom konzervatora. Torre detta del Principe-Kapetanova, danas Tinova
kula najveća je srednjovjekovna fortifikacijska i stambena građevina. Okosnica je
mnogobrojnih kulturnih događaja. Od 1991. godine tradicionalno 5. srpnja za rođendan
Augustina Tina Ujevića, jednog od najvećih hrvatskih pjesnika, esejiste, prevoditelja,
polemičara i boema 20. stoljeća, održava se sedmodnevna Kulturno-književna
manifestacija „S Tinom u Vrgorcu" od 30. lipnja do 5. srpnja. Od 1993. godine u
Vrgorcu se dodjeljuje prestižna nagrada „Tin Ujević" koju dodjeljuje Društvo hrvatskih
književnika za najuspješniju knjigu poezije protekle godine. U kuli je smještena
33
„književna vitrina" današnjih dobitnika nagrade „Tin Ujević" i sudionika kulturno-
književne manifestacije „S Tinom u Vrgorcu". U galeriji Tinove kule uz donaciju
umjetničkih dijela „Theaterwindspiel" iz Berlina prigodno se organiziraju izložbe
stranih i domaćih umjetnika. Kula bega Cukarinovića, danas Fratarska kula obnovljena
je i preuređena u muzej u kojem je smještena župna zbirka sakralnih predmeta i
dokumenata, te originalni križ s groba Tina Ujevića. Pakerova kula pripala je sklopu
staračkog doma Imakulate u izgradnji koju vode časne sestre. Spomenik Tina, rad
akademskog kipara Kažimira Hraste, postavljen je 1991. godine povodom 100-e
obljetnice rođenja pjesnika. Osim obnovljenih kula zaštićenu staru jezgru krasi župna
crkva Navještenja Blažene Djevice Marije koja spada u II. kategoriju spomenika
kulturne baštine. Uz današnju staru srednjovjekovnu crkvu za vrijeme turske vladavine
sagrađen je minaret. Crkva je pretvorena je u džamiju, koju su franjevci pri osvajanju
pretvorili u crkvu (1694.), te je minaret bio sačuvan do 1861. godine, iako je crkva-
džamija popravljana 1859. Godine 1913. srušen je minaret i prema nacrtima iz 1908.
arhitekta Ćira Ivekovića sagrađena je današnja Župna crkva koja je završena 1921.
godine. Crkva je trobrodna, podignuta u neoromantici s tri portala na pročelju i
istaknutim zvonikom kojeg krase dva očuvana zvona iz 18. stoljeća. U oltaru se nalazi
italobizantska Madonna, dok je druga vrijedna slika Madone bizantsko Umilenije s
grčkim natpisima smještena u župnoj zbirci. Prema predaji sliku je nabavio vrgorački
junak i serdar Rade Miletić čiji se grob nalazi u istoimenoj crkvi. U crkvi se nalazi i
grob mučenika fra Ivana Rozića. Njena unutrašnjost uređena je 1932., a zvonik na
pročelju nadograđen je 1962. godine. Restauriranje župne crkve izvodi se od 1993. do
2006. Godine. Tijekom 2004. godine postavljen je reljef oslobođenje Vrgorca -
akademskog kipara Petra Ujevića. Uz stara zvona iz 1793. postavljena su tri nova zvona
2005. godine. 2006. godine obnovljeno je pročelje, sređen okolni prostor, te izgrađena
ljetna pozornica za mnogobrojna događanja.
34
Tablica1. SWOT analiza na primjeru turizma Vrgorca
SNAGE SLABOSTI
-Povoljna klima -Nedostatak izvora financiranja turizma

-Geografska blizina EU i poznatih -Nedostatak statističkih podataka i
turističkih središta (Mostar, Split, prihvatnih kapaciteta
Makarska, Međugorje)
-Nerazvijena svijest o mogućnostima
- bogata i raznolika kulturna i prirodna turizma
baština
-Malen broj educiranog stanovništva u
-Spoj kultura Dalmacije, Hercegovine, području turizma
Bosne
-Nedostatak kvalitetnog marketinga i
-Relativno čista priroda( podizanje promocije
ekološke svijesti)
-Nepostojanje turističkih agencija
-Povoljan geoprometni položaj
-Nedostatak istraživanja na području
-Idealni uvjeti za razvoj ruralnog turizma turizma
-Jaka poduzetnička tradicija -Nepostojanje turističke infrastrukture
-Jeftina radna snaga
-Pristupačne cijene turističke ponude
-Gostoljubljivost stanovništva
PRILIKE PRIJETNJE
-Mogućnost selektivnih oblika turizma -Kolone na granicama u ljetnim mjesecima

(avanturizam, ruralni, tranzitni itd..)
-Odlazak radno sposobnog stanovništva u
-Korištenje EU fondova zemlje EU
-Prepoznavanje turizma kao važne -Promjene ponašanja turista
gospodarske djelatnosti
-Devastiranje resursa
-Promocija tradicionalnih zanata ( obrada
kamena) - onečišćenje i zagađenje prirodne baštine
-Razmjena iskustva sa susjednim -Nedostatak suradnje s gospodarskim,

destinacijama administrativnim i političkim razinama
35
Za kompletan razvoj turizma i ostvarenje svih turističkih potencijala nije samo
dovoljno raditi na razvoju turističkih kapaciteta ili društvenih događanja, već je iznimno
bitno da se turističke potrebe opskrbljuju različitim proizvodima potrebnim za
cjelokupni doživljaj turizma. Iz SWOT analize se može zaključiti da uvjeti, odnosno
mnogi potencijali postoje, no nažalost tu je mnogo i problema i prijetnji na kojima u
skorijoj budućnosti treba poraditi kako bi se turizam razvijao u željenom smjeru.
4.4. Benchmarking analiza
Benchmarking je kontinuirani proces usporedbe vlastite ponude i poslovanja s

najbližim ili najboljim konkurentom, zbog blizine i sličnosti turističkih preduvjeta
odabran je Imotski za usporedbu.
Područje Imotske krajine obiluje brojnim kulturno – povijesnim atrakcijama,

koje čine važan dio turističke ponude samog kraja. Tu ubrajamo: kulturno – povijesnu
baštinu, kulturne i vjerske ustanove, manifestacije i događaje u destinaciji i kulturu
života i rada lokalnog stanovništva. Sve od navedenog čini jednu kompleksnu grupu
atraktivnosti koja ima veliku ulogu u privlačenju turista na ruralna područja krajine.
Ova baština je preduvjet razvoja kulturnog turizma Imotske krajine, a predstavlja

magnet za turiste motivirane specifičnim motivima. Turistički atraktivni značaj imaju i
događanja u destinaciji, koja donose značajne rezultate ugostiteljskim objektima mjesta.
Pozornost turista izaziva kultura i način života lokalnog stanovništva, a komunikacija
stanovništva sa turistima i omogućavanje da okuse život na selu, kako u gastronomiji
tako i u ostalim komponentama, čini važan dio ponude ruralnog turizma.
Grad Imotski udaljen je pedesetak kilometara od mora, a zadržao je primorski

ugođaj čak više od ostalih gradova Dalmatinske zagore. Karakteriziraju ga kamene
kuće, skaline i popločane ulice koje djeluju kao da su tik do mora. Grad se smjesti na
uzvisini zvanoj Podi, na 440 metara nadmorske visine.31 U njegovoj urbanoj strukturi
prepoznatljive su četiri usporedne ulice koje okomito povezuju brojne stepenice. U
dobro očuvaj i zaštićenoj gradskoj jezgri ističu se kuće sa obilježjima neostilova i
31
Dragun V., Ujević B. (2014): Legende Imotskog krša, Zagreb/Split, str. 18
36
secesija, a poseban ugođaj mjestu daju objekti skromnije graditeljske vrijednosti,
sagrađene od strane lokalnog stanovništva.32
Centar srednjovjekovne Imote bio je smješten u tvrđavi zvanoj Topana, a njezini

ostaci i danas stoje iznad Modrog jezera. Nad njom su vladali hrvatski i bosanski
vladari, a u rukama Turaka bila je i više od 200 godina. Posljednjih 30 godina posvećuje
se pažnja na obnovu Imotske tvrđave. U utvrdi se nalazi crkvica Gospe od Anđela,
posvećena Gospi koja je zaštitnica Imotskoga, a izgrađena je nakon oslobođenja od
Turske vlasti. Na samom ulazu u Modro jezero kupuje se karta koja uključuje i posjet
istoimenoj tvrđavi. Do nje vodi uređena šetnjica oko Modrog jezera, a posjetitelji imaju
mogućnost pristupa sa još jedne strane. Posjetitelji imaju i parking koji je smješten
neposredno prije ulaza. Na samom ulazu koji vodio do crkve i tvrđave također se nalaze
edukacijske table koje posjetitelje upoznaju sa znamenitostima i njihovoj povijesti.
Informacije su dostupne na više stranih jezika.33
Trg u centru grada posvećen je poznatom hrvatskom pjesniku, koji zapravo veže
ova dva grada, podrijetlom Imoćaninu, Tinu Ujeviću. Do njega vode kamene stepenice
koje su poznate pod nazivom Tinovi skalini, a ima ih ukupno 92. Stepenice potječu još
iz 18. Stoljeća, a spajaju najstariji i najnoviji dio grada.
Pored tvrđave Topane nalazi se nogometni stadion Gospin Dolac koji je

sagrađen 1989. godine. Nalazi se uz 500 metara duboku provaliju u kojoj je predivno
Modro jezero. On predstavlja spoj prirodne ljepote i povijesnih znamenitosti, a razlog je
posjeta brojnih turista. Područje oko stadiona potrebno je urediti i pružiti turistima bolji
prvi pogled na njega.
Na području Imotske krajine nalaze se skupine kamenih nadgrobnih spomenika,

tzv. stećci sa svojim religioznim simbolima. Pojavljuju se još u 14. i 15. stoljeću, a
sačuvani su na više područja. Ima ih oko 593, a nalaze se uglavnom uz put, u mjestima:
Biorine, Cista, Lovreć, Studenci, Lokvičići, Medov Dolac, Proložac, Grabovac, Vinjani,
Poljica, Zagvozd, Runovići i Slivno.34 Stećci privlače ljubitelje povijesti i umjetnosti, a
na njima su oslikani prizori iz svakodnevnog života.
32
Službena stranica TZ Imotski, dostupno na: http://www.tz-imotski.hr/index.php/imotska-krajina
33
Dragun V., Ujević B. (2014): Legende Imotskog krša, Zagreb/Split, str. 19
34
TZ grada Imotskog (2004): Turistički vodič, Šetnjom kroz Imotski, Imotski
37
Imoćani se znaju zabavljati i uživati u umjetnosti, kulturi i športu, a njihov
smisao za humor na daleko je poznat. Tijekom cijele godine na području Imotske
krajine odvija se veliki broj manifestacija koji okuplja veliki broj posjetitelja, kako
domaćih tako i stranih. U mjesecu siječnju karakteristične su pokladne fešte koje
započinju iza blagdana Sveta Tri Kralja i traju do Korizme. To je vrijeme maškara,
maskiranih plesova za djecu i starije, a kasnije umaskirana povorka ide gradom u
veselom okruženju. Osim u samom gradu, karnevalske fešte održavaju se i u drugim
općinama krajine.
Za Imotski je najznačajnije spomenuti kako je u posljednjih nekoliko godina

doživio turistički boom, odnosno posljednje godine bilježe značajan porast noćenja
čemu su najviše pridonijele prirodna i kulturna baština, ali i spoj tih tradicionalnih
vrednota sa modernim pristupom i radom Turističke zajednice i razvojem seoskog
turizma kojem su karakteristične luksuzne vile za odmor koje bilježe iznimnu
posjećenost i potražnju posljednjih godina. Imotski je primjer kako dobar strateški
pristup turizmu donosi značajne rezultate.
38
5. CILJEVI U RAZVOJU TURIZMA GRADA VRGORCA
Za uspješno ostvarenje ciljeva neke turističke destinacije jako je bitno odrediti

kvantitativne i kvalitativne ciljeve. Što se tiče kvantitativnih ciljeva na primjeru ove
općine njih je jako malo, a to je veliki problem, jer za uspješnu strategiju neke turističke
destinacije vrlo je važno odrediti prije svega realne financijske ciljeve, a na osnovu
toga pokušati ostvariti ciljeve koje se odnose na turističku ponudu i potražnju
(smještajne kapacitete, broj turista, broj noćenja). Pomoću kvantitativnih pokazatelja
koji se realiziraju u ciljeve može se stvoriti prednost na turističkom tržištu, tj, prednost u
odnosu na konkurente, te na osnovu toga ostvariti bolje krajnje rezultate.
Dok se kvantitativni ciljevi odnose na ostvarivanje nečega što se potkrepljuje

brojkama, kvalitativni ciljevi najviše se odnose na nastojanje poboljšanja trenutnog
stanja u nekoj destinaciji. Pomoću kvalitativnih ciljeva nastoji se ukazati na određene
probleme koje treba primijeniti u djelo. Za uspješnost kvalitativnih ciljeva bitno je
provesti neke analize koje će nam detaljno objasniti u kakvom se stanju nalazi
destinacija, te u kojem smjeru treba ići kako bi konkurirala u svojem okruženju.
Što se tiče kvantitativnih ciljeva definirani su sljedeći:
 Povećanje smještajnih kapaciteta

 Povećanje turističkih noćenja
 Povećanje turističke potrošnje
 Povećati investicijska ulaganja u turizam
Navodeći kvantitativne i kvalitativne ciljeve, vlasti, ali i cjelokupno stanovništvo

trebaju uložiti mnogo truda i rada da bi se pokrenuo oblik gospodarstva kakav je
turizam, jer turizam, pogotovo u slabije razvijenim mjestima, može donijeti dodatne
financijske prihode, te na taj način multiplikativno djelovati na ostale gospodarske
djelatnosti same općine.
Povećanje smještajnih kapaciteta odnosi se na rekonstrukciju, renoviranje i

modernizaciju postojećih smještajnih kapaciteta, kao i izgradnja novih hotelskih
objekata. Nova vlasnička struktura trebala bi omogućiti i povećanje broja smještajnih
39
jedinica u svim objektima. Ruralna područja također imaju veliku ulogu u turizmu
smještajnih kapaciteta, posebice privatna imanja za eko turizam, te rekonstrukciju i
sanacije starih obiteljskih kamenih kuća u okružju same prirode. Takva ponuda će
zadovoljiti i najzahtjevnije posjetitelje, a veliko iskustvo susjedne imotskog u kojoj je
takav model zaživio, poslužio je kao model po kojem se razvija turizam na područjima.
Već je i u ranijim poglavljima navedeno kako se ponuda mora obogatiti, mora

sadržavati više sadržaja, a zatim taj isti sadržaj promovirati. Također, može poboljšati
turizam te destinacije tako što se organiziraju neki događaji, festivali i slično. Turisti će
biti više zainteresirani, ali mora i lokalno stanovništvo imati visoko mišljenje o
vlastitom turizmu.
Kvaliteta određuje kvantitetu- turistički promet, (broj turista, noćenja osobna

potrošnja) i struktura turista, ovisno o potrošačkoj moći. Temelj budućih aktivnosti je
pravilna procjena i pravovremeno otkrivanje novih tržišnih izazova, te sposobnost
prilagođavanja sve izbirljivijem tržištu u što kraćem vremenu uz što niže troškove.
Primarni faktori ponude više nisu glavni preduvjeti turističkih kretanja te sve više dolazi
do izražaja kreativnost u stvaranju novih sadržaja i obogaćivanja ponude. U svrhu
turističkog prosperiteta sve oblike ponude je potrebno kvalitativno unaprijediti. 35
Kvalitativni ciljevi trebaju utjecati na zaštitu prirodnih resursa, očuvanje

kulturne baštine i običaja. Treba konstantno poticati ekološku svijest. S obzirom da
Vrgorac obuhvaća dosta ruralnog područja, od njega se treba stvoriti imidž, te se
kulturne vrijednosti moraju što više uzdizati.
Kvalitativne ciljeve općine u području turizma, prikazati ih po važnosti, mogu

se svesti na sljedeće:
 Unapređenje svih elemenata ponude

 Kvalitetan turistički menadžment
 Stvaranje povoljne gospodarske klime
 Promocija turističke ponude
 Zaštita prirodnih lokaliteta
 Uređenja planinarskih i pješačkih staza
 Poticanje lokalnih sportskih/kulturnih/ turističkih manifestacija
35
Stipanović, C., Koncepcija i strategija razvoja u turizmu – Sustav i poslovna politika, Fakultet za
turistički i hotelski menadžment u Opatiji, Opatija, 2006., str 29
40
 Ponuda domaćih proizvoda
Potrebno je potaknuti iskorištavanje turističkog potencijala Vrgorca kroz

poticanje razvoja selektivnih oblika turizma za koje Vrgorac ima geografsko-prostorne
predispozicije i komparativne prednosti, što je navedeno u Strategiji razvoja grada
Vrgorca.
Komparativne prednosti se dodatno temelje na bogatoj kulturnoj i prirodnoj

baštine (ruralni, eko i etno turizam). Potrebno je i iskoristiti potencijal ostvarenja
sinergijskih učinaka između turizma s jedne strane, te poljoprivrede i prehrambene
industrije s druge strane.
Turizam, poljoprivreda i prehrambena industrija mogu biti kameni temeljci

održivog razvoja koji se zasniva na očuvanju okoliša, bogatstvu i raznolikosti prirode i
kulturnog naslijeđa Vrgorca. Također je potrebno jačanje prepoznatljivosti ukupne
turističke ponude Vrgorca i njihovo tzv. brendiranje (npr. tematske rute i parkovi,
turističke atrakcije i objekti povijesnog i kulturnog značenja, prirodne turističke
atrakcije). Time bi se podigla kvaliteta, raznolikosti i atraktivnosti turističke ponude
Vrgorca, integrirala bi se sa revitalizacijom kulturne baštine ,a sve u svrhu produženja
turističke sezone i posljedično razvoja selektivnih oblika turizma na prostoru Vrgorca.
Potrebno je raditi na poticanju suradnje ponuditelja turističkih usluga sa

subjektima iz drugih djelatnosti na području Vrgorca, prvenstveno sa OPG-ovima, i
njihovo uvezivanje u nove turističke proizvode, te snažniju podršku poduzetništvu u
turizmu. Poseban naglasak potrebno je staviti poticanju poduzetništva u kulturi na
području Vrgorca što bi omogućilo osuvremenjivanje interpretacije i turističke
valorizacije kulturnih sadržaja te implementaciju suvremenih tehnologija.
Popis indikativnih aktivnosti/programa/projekata:36
 poticanje sadržajnog obogaćivanja ponude obiteljskih seoskih gospodarstava,

ponajviše kroz uspostavu lokalnih/ljudskom rukom stvorenih atrakcija kao što su
vinski podrumi, rekreacijski sadržaji, vidikovci, tematski parkovi i slično
36
41
 razvoj sustava poticanja obnove napuštenih kuća, prostora, zaseoka stavljajući ih u
funkciju turističke ponude sustavnim programima/aktivnostima
 tematiziranje ponude grupiranjem seoskih domaćinstava (udruživanje po principu
klastera) prema različitim temama (npr. obiteljska, gospodarstva s organskom
proizvodnjom, za jahanje, za cikloturiste)
 razvoj 'etno sela', posebice revitalizacijom pretežito ili potpuno napuštenih ruralnih
cjelina, pri čemu je nužno osigurati 'životnost', za razliku od 'muzealizacije'
lokaliteta; ekoturističkih kompleksa/resorta (eko turistička naselja, eko kampovi,
pojedinačni objekti);
 podrška razvoju turističkog proizvoda od posebnog interesa (odnosi se na odmor
temeljen na (vođenim) turama posebnih interesa, odnosno turama s određenim
posebnim razlogom/motivacijom: vjerski turizam, promatranje ptica, događanja,
posjeti arheološkim lokacijama i lokacijama povijesnog naslijeđa, gastronomija)
 uspostavljanje sustava kontinuirane edukacije poduzetnika u ruralnom i eko/etno
turizmu (tematski moduli, i sl.)
 podrška podizanju standarda interpretacije i unaprjeđenje promocije i distribucije
kulturnoturističkih proizvoda,
 poticanje uvođenja i korištenja ICT u kreiranju i promociji ponude, zajedničkim
projektima s kulturnim institucijama te informiranju turista,
 financijska i projektna podrška obnovi i izgradnji infrastrukture za upravljanje,
očuvanje i održivo turističko korištenje kulturne baštine.
Ciljeve razvoja turizma na bazi prirodne i kulturno-povijesne baštine potrebno je

utvrditi strateškim dokumentima za konkretna područja, te planom omogućiti razvoj sve
potrebne infrastrukture kao i definirati lokacije i kapacitete smještajnih i pratećih
sadržaja.
Kulturna i prirodna baština općine, od vrijednih prirodnih krajobraza, ruralnih

područja, do povijesnih spomenika, izraz je njezinog identiteta i od velike je važnosti za
daljnji razvoj. Osim toga potrebno je provesti daljnji plan razvoja seoskog turizma za
koji ovo područje ima velike potencijale. Potrebno je utvrditi dobru marketing strategiju
koja bi se bazirala na promociji seoskih proizvoda ovog područja, ali prije svega trebalo
bi se educirati lokalno stanovništvo, tj. Potrebno je podignuti svijest o vrijednostima
42
koje posjeduje ovaj prostor, te pronaći odgovarajuće kadrove, koji će te ciljevi provesti
u djelo.
Treba se poboljšati smještajna ponuda, gdje se treba povećati broj hotela,

motela, noćišta i slično, zato što trenutno postoji samo jedan hotel. Također,
ugostiteljsku ponudu treba poboljšati, jer ima previše nedostataka. Treba biti više
ponuda, više opcija, a za što pristupačnije cijene. Treba se unaprijediti ruralnog oblika
turizma na području parka prirode Biokovo, jer trenutno u njemu prevladava ponuda
bazirana na ljetnom turizmu. Potrebno je pronaći načine kako bi se ukazalo da ovo
područje ima puno više potencijala, da ne bude atraktivno samo sezonski, nego tijekom
cijele godine, a to se najviše odnosi na razvoj ruralnog oblika turizma.
Trebalo bi poraditi na promociji lokalnih poljoprivrednih proizvođača, te privući

turiste na način da sudjeluju u radnim aktivnostima stanovništva. Maksimalno iskoristiti
potencijal golf terena, pružajući time mogućnost razvoja sportskog turizma. Ovaj oblik
turizma ima velik potencijal za bogatiju klijentelu, a to treba iskoristiti, jer je specifičan
oblik turizma kojeg ima vrlo malo na ovim prostorima.
U ponudu treba unijeti dosta noviteta, proširiti ju dodavanjem opcija

avanturističkog turizma i eko. Nužno je iskoristiti mogućnosti za tranzitni turizam te je
potrebna rekonstrukcija i stavljanje u funkciju postojećih motela za kratkotrajni prihvat
tranzitni turista, te pokušati predstaviti tranzitnim turistima turističke atrakcije ovog
područja. Također je potrebno izgraditi potrebne turističke infrastrukture uz navedene
lokalitete. Bez kvalitetne turističke infrastrukture nema smisla razvijati turizam, stoga je
potrebno na razne načine izvući financijska sredstva. Kada je riječ o strategiji ponude,
nužno je unaprijediti ponudu kako bi se što bolje plasirao proizvod na tržištu. Zbog toga
se trebaju odrediti ciljevi koji moraju biti dugoročni. Svaki ovaj projekt bi obogatio
ponudu, koja bi se odvijala kroz cijelu godinu, te postoji još mnogo drugih ciljeva, no
bolje he prvenstveno ostvariti jedan dio ciljeva. Kultura i tradicija može pomoći
stvaranju imidža.
43
6. ZAKLJUČAK
Turizam u današnje vrijeme definitivno ima veliku snagu. Ne samo da donosi

relevantnu zaradu već je za mnoge države značajan izvozni proizvod, generator je
zapošljavanja, a time i stvaranja novih radnih mjesta. Iako se često promatra samo u
okviru svojega gospodarskog aspekta, on nesumnjivo zadire i u socijalni, psihološki,
ekološki, kulturni i druge aspekte života.
Globalizacija je tako pridonijela da na strani turističke potražnje imamo sve

informiranije i zahtjevnije turiste koji znaju točno što žele, a ako jedna destinacija ne
ispuni njihova očekivanja traže dalje i lako dolaze do novih destinacija.
Turistička destinacija kao i svaki svojevrstan živi organizam proživljava svoj

vijek, u suvremenom shvaćanju destinacije to bi bio koncept životnog ciklusa. U tom
ciklusu destinacija se najprije otkriva, postepeno stasa dosežući zrelost, čak i
propadanje, a u nekim slučajevima i nestanak u marketinškom smislu riječi.
Analizirajući sadašnje stanje, Vrgorac svakako posjeduje potencijal za razvoj

turizma, no nažalost on je za sada vrlo malo prepoznat, ali se može reći da se krenulo u
pravom smjeru razvoja. Postoje i ostali čimbenici koji djeluju na probitak turizma
Vrgorca na veće razmjere te su oni navedeni u ovom radu. Kroz rad je također
zaključeno da jedino upornim radom, korak po korak, se mogu očekivati pozitivni
rezultati i da prateći svjetske trendove, ali i one koje već primjenjuju neki gradovi u
okolini se jako brzo može doći do pozitivnih pomaka u razvoju turizma.

pridonijeti očuvanju povoljnog stanja prirodnih resursa. S obzirom na različite okolnosti
u gospodarskom, društvenom, a time i u kulturnom razvoju, na području RH postoje tri
zone baštinskog fundusa. To su primorska, planinska i nizinska zona. Grad Vrgorac, s
obzirom na svoje geografsko područje, pripada primorskoj zoni baštinskog fundusa
kulturnih dobara RH.Na području Grada Vrgorca nalaze se neke od najljepših dijelova
primorskog niza Dinarida-Biokovo, pod posebnom zaštitom u kategoriji parka prirode.
44
U Vrgorcu kroz turizam treba stvarati uvjete za korištenje vrijednosti prirodne i
kulturne baštine u cilju odmora i rekreacije stanovništva, ali i posjetitelja/turista iz
bližeg i šireg okruženja, koji žele puno kretanja u prirodnom i čistom okruženju, čist
zrak, zdravu prehranu, a sve to smješteno u autohtonom ruralnom ambijentu.
Predispozicije za ovaj oblik ponude svakako postoje i u bliskoj budućnosti strateški
treba pristupiti razvoju ovakvog vida turizma i maksimalno iskoristiti kulturno-
povijesnu i prirodnu baštinu koju grad Vrgorac posjeduje.
45
LITERATURA
 Carek, R., (2004) Nematerijalna kulturna baština: UNESCO i njegova uloga.

Informatica Museologica,Vol. 35, No.3 –
 Dragun V., Ujević B. (2014): Legende Imotskog krša, Zagreb/Split
 Gratton, C. and Richards, G. prema Myerscough, J. (1988) U: Pančić Kombol,
T. (2006). Kulturno nasljeđe i turizam. Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU
Varaždin, No.16-17
 Hrvatske, Ekonomski fakultet Osijek i Institut za poljoprivredu i turizam Poreč,
Osijek
 http://www.zastita-prirode.hr/Zasticena-priroda/Zasticena-podrucja/Parkovi-
prirode/Park-prirode-Biokovo
 Istri“, Znanstveni skup Kontinentalni gospodarski resursi u funkciji razvitka
turizma Republike
 Jelinčić, D. A. (2009) ur., Abeceda kulturnog turizma. Zagreb: Meandarmedia
 Jelinčić, D. A.,(2010) Pojam kulturne baštine:Definicija baštine. U: Jelinčić, D.
A., ur., Kultura u izlogu: Kratki vodič za upravljanje kulturnim dobrima.
Zagreb: Meandarmedia
 Jokić. B.(1994): „Turizam u sociokulturološkoj perspektivi“, Ekonomski
fakultet Zagreb i Mikrorad
 McKercher i DuCros (2002) U: Jelinčić, D. A. (2010) ur., Kultura u izlogu.
Zagreb: Meandarmedia
 Ministarstvo kulture, http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=4642
 Pirjevec, B.(1998): „Ekonomska obilježja turizma”, Golden marketing, Zagreb
 Pravilnik o ciljevima očuvanja i osnovnim mjerama za očuvanje ptica u
području ekološke mreže (NN 15/2014)
 Ružić, P.: Tomičić, Z. Velenik, R.(2002): „Turistička potrošnja-rezultat sadašnje
ponude i potražnje u
 Senečić, J., Vukonić, B.: „Marketing u turizmu“, Školska knjiga, Zagreb, 1993.
 Službena stranica TZ Imotski, dostupno na: http://www.tz-
imotski.hr/index.php/imotska-krajina
46
 Stipanović, C. (2006), Koncepcija i strategija razvoja u turizmu – Sustav i
poslovna politika, Fakultet za turistički i hotelski menadžment u Opatiji
 Strategija razvoja grada Vrgorca, Ekonomski fakultet, Sveučilište u Splitu, Split,

2016., http://www.vrgorac.hr/wp-
content/uploads/2017/06/Strategija_razvoja_Grada_Vrgorca.pdf
 Strategija zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine
republike hrvatske za razdoblje 2011.–2015., Ministarstvo kulture RH, Zagreb,
2011.
 Šošić, M. T., (2014) Pojam kulturne baštine: međunarodnopravni pogled.
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu,Vol. 51, No.4
 Timothy i Boyd (2003) U: Jelinčić, D. A. (2010) ur., Kultura u izlogu. Zagreb:
Meandarmedia
 TZ grada Imotskog (2004): Turistički vodič, Šetnjom kroz Imotski, Imotski
 TZ Splitsko-dalmatinske županije, Statistička analiza turističkog prometa
Splitsko-dalmatinske županije, 2010.-2015.
 UNESCO Intangible Heritage (2003) U: Jelinčić, D. A. (2009) ur., Abeceda
kulturnog turizma. Zagreb: Meandarmedia
 United Nations World Heritage Convention Concerning Protection of the World
Cultural and Natural Heritage (1972) U: Jelinčić, D. A. (2010) ur., Kultura u
izlogu. Zagreb: Meandarmedia
 Vrgorac,
http://www.dubrovnikruralholidays.com/cms/index.php?option=com_content&t
ask=view&id=152&Itemid=44
 Vrhiprah, V.,(2006) Kulturni resursi kao činitelji turističke ponude u 21.
stoljeću. Ekonomska misao i praksa, Vol. No.2
47
48

Kulturno Povijesna I Prirodna Baština Grada Vrgorca U Funkciji Razvoja Turizma - Final

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Kulturno Povijesna I Prirodna Baština Grada Vrgorca U Funkciji Razvoja Turizma - Final

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

KULTURNO POVIJESNA I PRIRODNA BAŠTINA GRADA VRGORCA U

FUNKCIJI RAZVOJA TURIZMA

2. OSNOVNE KARAKTERISTIKE TURIZMA ............................................................ 5

2.1. Definicija turizma i turista ..................................................................................... 5

2.2.Turističko tržište ..................................................................................................... 6

2.2.1.Turistička ponuda ............................................................................................ 6

2.2.2.Turistička potražnja ......................................................................................... 7

2.3. Prirodna i kulturna baština .................................................................................... 8

2.4. Koncept razvoja u turizmu .................................................................................. 13

3. GRAD VRGORAC .................................................................................................... 18

3.1. Prirodni resursi Vrgorca ...................................................................................... 21

3.2. Kulturni resursi Vrgorca ...................................................................................... 23

4. ANALIZA SADAŠNJEG STANJA........................................................................... 30

4.1. Kvantitativni pokazatelji ..................................................................................... 30

4.2. Kvalitativni pokazatelji ....................................................................................... 31

4.3. Opis i ocjena elemenata ponude i SWOT analize ............................................... 33

4.4. Benchmarking analiza ......................................................................................... 36

5. CILJEVI U RAZVOJU TURIZMA GRADA VRGORCA ....................................... 39

Živi se u vremenu i svijetu punom konstantnih, brzih i nepredvidivih promjena.

Turizam je, bez sumnje, jedna od najznačajnijih djelatnosti suvremenog

Očuvanje raznolikosti i povoljnog stanja staništa jedan je od osnovnih ciljeva

S obzirom na različite okolnosti u gospodarskom, društvenom, a time i u

Na području Grada Vrgorca nalaze se neke od najljepših dijelova primorskog

Pozicioniranje kulturne baštine odvija se u okviru normi EU i međunarodnih

2.1. Definicija turizma i turista

Turizam je skup odnosa i pojava koje proizlaze iz putovanja i boravka

Turist je dobrovoljni, privremeni putnik koji putuje u očekivanju zadovoljstva

Turist je prije svega putnik koji je samovoljno, dragovoljno odlučio napustiti

Strani turisti se klasificiraju prema zemlji prebivališta. Zemlja prebivališta je

Uobičajeno je definiranje naziva tržišta po predmetu razmjene, dakle da se to

Pojam turističke ponude potrebno promatrati u najširem smislu. Tu uključujemo

Turističke ponuda je vrlo širok pojam, u pravilu izrazito ovisan o interesu

Upisana dobra Republike Hrvatske na UNESCO-ovom Popisu svjetske baštine

Careva palača jedno je od najznačajnijih djela kasnoantičke arhitekture ne samo

Dubrovnik, kasnosrednjovjekovni planirani grad na južnodalmatinskoj obali

Plitvice zahvaljuju svoju ljepotu i nenadmašnu atraktivnost sedri i sedrotvornom

Porečki katedralni sklop naziva se Eufrazijana po biskupu Eufraziju koji je

Starogradsko polje na jadranskom otoku Hvaru kulturni je krajolik koji je

Stećci su srednjovjekovni monolitni kameni spomenici koji su zastupljeni na

Nematerijalna dobra upisana na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalne

Danas kultura i turizam predstavljaju interdisciplinarno područje kojemu se sve

Kulturna baština kao resurs je usko vezana uz pojam kulturnog turizma. Po

Pored kulturne baštine koja može biti materijalna i nematerijalna može se

Budući da kulturna baština ima iznimno veliku vrijednost kako za lokalno

Cilj upravljanja kulturnom baštinom je podići razinu svijesti populacije o potrebi

Tu se kao prijetnje pojavljuju i masovno uništavanje kulturne baštine bilo ono

Kulturni resursi u svom značenju obuhvaćaju kulturnu baštinu koja se može

1. kulturnim aktivnostima (obilazak i sudjelovanje u razgledima povijesnih

Kultura odnosno lokalne vrijednosti koje se nude turistima uvijek su zanimljive

2.4. Koncept razvoja u turizmu

Model koncepcije razvoja je kvalitativan odgovor poduzeća ili destinacije na stalne

Slika br. 1. Model koncepcije razvoja

Koncepcija Strategija Sustav razvoja Poslovna

Izvor : Stipanović, C., : Koncepcija i strategija razvoja u turizmu – Sustav i poslovna

Model koncepcije razvoja sastoji se od četiri dijela:

 Koncepcija razvoja je pisani dokument koji se sastoji od tri dijela:

Kvalitativni pokazatelji – SWOT analiza, Benchmarking analiza,

2. Definiranje ciljeva – Cilj je izbor budućeg stanja, koje će se ostvariti

3. Inoviranje strategija – strategija je skup aktivnosti koje nude najveću

 Strategija razvoja je aktivnost provođenja koncepcije u djelo kako bi se

 Sustav razvoja poslovanja temelji se na sinergiji svih dionika u nekoj

 Poslovna politika je na nižoj razini od koncepcije razvoja. Ako je koncepcija

Model koncepcije razvoja predstavlja permanentnu aktivnost u cilju