Professional Documents
Culture Documents
PRAVNI FAKULTET
ZAVRŠNI RAD
iz predmeta :
Mentor: Student:
Daniela Stević
Broj indeksa:
UVOD ........................................................................................................................................ 3
ZAKLJUČAK .......................................................................................................................... 39
LITERATURA ......................................................................................................................... 40
2
UVOD
3
I Djelatnost obavještajno-sigurnosnih službi
1
Delić, M. Pojmovno određivanje obaveštajne aktivnosti i obaveštajne službe, Bezbednost, 1/97, Beograd. 1997.
str. 18
2
. Đorđević, O. Osnovi državne bezbednosti – posebni deo, Viša škola unutrašnjih poslova, Zemun. 1987. str. 24
4
drugih aspekata života u zemljama za koje je zainteresovana. Iako je po organizacijskom
ustrojstvu centralizovana i vertikalno strukturirana radi veće efikasnosti, uzajamne kontrole i
zaštite tajnosti sastoji se od organizacijskih jedinica specijalizovanih za obavljanje
obavještajnih, bezbjedonosnih, subverzivnih djelatnosti, a ponekad i terorističkih aktivnosti.
Za razliku od obavještajnih i protu obavještajnih-sigurnosnih aktivnosti koje su legitimne i
prihvatljive pod uslovom poštovanja međunarodnih i nacionalnih standarda, terorističke i
subverzivne aktivnosti su krajnjih oblik ofanzivnih i napadačkih politika i djelatnosti čije se
postojanje negira politikom uvjerljivih argumenata. Takva praksa je protivna međunarodno
priznatim standardima koji se odnose na suverenitet, miroljubivo rješavanju sporova među
državama i nemješanja u unutrašnje stvari država. Otkrivanje ovakve prakse službu izlaže
riziku od političke sramote i gubitku kredibiliteta, krivičnom gonjenju pripadnika, a samu
zemlju nekada i riziku od unilateralnog ili međunarodnog političkog pritiska, krivičnog
gonjenja od strane drugih država, pa čak i vojne odmazde i intervencije. Protuobavještajni i
obavještajni rad sastoji se od širokog spektra mjera i radnji u operativnom i analitičkom
smislu koje se poduzimaju kako bi se identificirale i razumjele aktivnosti stranih obavještajnih
službi, organizacija, skupina ili pojedinaca i time ojačala pozicija vlade u svakodnevnim, ali i
dugoročnim pozicijama.3 Obavještajno sigurnosne službe detektuju potencijalne nacionalne
prijetnje uključujući teroriste i pripadnike organiziranog kriminala na način da to nije
sumnjivo i nije poznato osobama koje su mete interesovanja, i prema njima poduzimaju
preventivne ili represivne mjere, koje nekada idu i do likvidacije. Sigurnosne službe
predstavljaju miks djelatnosti kao što je policijski posao na višem nivou prema prijetnjama
iznutra, a kao što je npr. Organizirani kriminal, kontraobavještajnog djelovanja prema
strancima i osobama za koje postoje indicije da rade za strane obavještajne službe, praćenje i
suzbijanje političkog nasilja u funkciji političke policije. One operativno svoje aktivnosti
mogu obavljati unutar, ali i van zemlje. Za razliku od sigurnosnih službi glavni fokus
obavještajnih službi je da podrže dugoročno planiranje i identifikovanje prijetnji uglavnom na
strateškom nivou kako bi podržali donosioce odluka prije svega na vanjsko-političkom planu.
Kontraobavještajno djelovanje bez obzira da li je smješteno u neku od ove dvije organizacije
popunjava sigurnosno područje koje je granično između ova dva. U određenom broju zemalja
postoji samo jedna civilna služba koja ima odrednice obavještajno-sigurnosne službe. Zbog
mogućeg djelovanja više različith obavještajnih službi na istim prijetnjama obično se
3
Delić, M. op. cit. str. 28
5
usmjeravanje službi vrši na nivou ili jedne centralne obavještajne agencije, nekog komiteta
zaduženog za obavještajno-sigurnosne poslove ili ministarstva.
4
Mijalković, S. Obaveštajno-bezbednosne službe i nacionalna bezbednost, Bezbednost, Beograd. 2011. str. 85
6
grupama koje predstavljaju opoziciju vlasti. Primjer imamo u zemljama Latinske Amerike.
Independent Security State - “Nezavisna sigurnosna agencija koja se ponaša kao država u
državi” posjeduje ogromnu samostalnost čak i prema snagama na vlasti u autoritativnim
režimima koje one “štite”, potpuno autonomno određujući vlastite ciljeve, djelujući nezavisno
čak i od vladajuće elite. Njihovo finansiranje je skriveno i primjeri koje Gill navodi za ove
službe su bile u Južnoj Africi za vrijeme režima de Klerka i Sekuritate u Rumuniji za vrijeme
Nicolae Ceaucescua. Idealni tip službe za demokratiju je Bureau of Domestic Intelligence. U
skladu sa zakonskim odredbama obavještajno- sigurnosna služba/e prikuplja podatke
sigurnosnog ili obavještajnog značaja:
korištenjem javnih izvora, kontaktima s građanima,
saradnjom sa drugim državnim organima, agencijama i pravnim osobama, primjenom
prikrivenih mjera i korištenjem operativne tehnike, primjenom mjera prikrivanja i
obmane, prikupljanjem podataka putem tajnih saradnika, informatora svih vrsta i
agenata, zatim pretresima prostora, objekata i lica,
formaliziranom ili neformalnom saradnjom sa stranim obavještajnim službama i
njihovom agenturom.
7
njihove djelatnosti se neće uzajamno preklapati, da se neće koristiti suštinski različitim
ovlastima. Bez obzira da li se radi o slučajevima od obostranih interesa ili ne, potrebno je da
se omogući zaštita ljudska prava i sloboda kao i funkcioniranje instanci nadzora nad njihovim
djelovanjem.5
U SAD-u su nakon 11. septembra počeli da djeluju fuzijski centri kao tačke preko
kojih su se dodirivale obavještajne i policijske agencije i razmjenjivali uzajamno interesantne
podatke, koji se inače ne bi mogli razmjenjivati. Policijski službenici su morali da prođu
sigurnosne provjere koje vrijede za pripadnike obavještajnih službi. Općenito informacije
obavještajnih službi podliježu načelu tajnosti, dok informacije koje prikupi policijski organ se
koriste kao dokazi i u načelu su javni, o njima se može očitovati druga strana tokom samog
krivičnog postupka odnosno glavnog pretresa. Dvije su vrste informacija koje se mogu
prikupljati od strane obavještajno sigurnosnih službi:
informacije o osobama, grupama, organizacijama i državama, njihovim djelatnostima
koje su potrebne političkom vrhu za donošenje odluka odnosno za vođenje politike,
aktivnosti koje za cilj imaju prikupljanje podataka i dokaza, a tiču se pojedinaca, grupa
i organizacija u vezi konkretnih krivičnih djela, prije svega protiv nacionalne
sigurnosti, ali i sve šireg kruga štetnih ponašanja iz kataloga inkriminacija KZ-a radi
vođenja sudskih postupaka.
U pogledu strateških informacija (informacija čiji cilj nije vođenje krivičnog postupka
mada njihovo prikupljanje može imati i obilježja krivičnih djela) sudovi nemaju nadzor niti
kontrolu i kao takve ne bi se smjele koristiti kao dokazi u postupcima. Ove vrste informacija
se ne prikupljaju po kriteriju krivičnih procesnih zakona nego čak imaju karakter
protuzakonitog djelovanja na teritoriji drugih zemalja i obilježja krivičnih djela, npr.
špijunaže, ili djela protuustavnog djelovanja itd. U međunarodnom pravu niti jednom normom
nije zabranjen akt prikupljanja informacija niti se nekom normom ono ograničava. Važeći
princip je da informacije koje se prikupljaju o osobama ili organizacijama ne bi trebalo
prikupljati na pristrasan način ili na način zabranjen zakonom, niti bi se smjele koristiti
protivno svrsi i principima Povelje Ujedinjenih nacija i međunarodnim dokumentima kao što
su konvencije o ljudskim pravima bilo Evropska ili UN-ova i sl. dokumentima koje određuju
standarde ljudskih i političkih prava i sloboda. Država putem svojih kriterija postavlja
5
D. A. Petkus, Stakeholder Analysis Applied to Covert and Clandestine Operations/ Ethical and Realpolitik
Considerations, Association of Social Anthropologists of the UK and Commonwealth, 2009. str 29.
8
ograničenja i prag za aktivnosti obavještajnih službi kojima se narušavaju privatnost i prava
čovjeka. Širina dozvoljenih aktivnosti obavještajnih službi se kreće od prikupljanja podataka
do tajnih operacija.6
Samo dobro obaviješteni visoki vladini zvaničnici mogu dati potrebne smjernice
obavještajnim službama i donijeti ispravne političke procjene. Operacije obavještajnih službi
postaju sve više uslovljene podacima koje je teško i opasno prikupiti. Očuvanje tajni je sve
teže iz tehničkih i političkih razloga. Državne obavještajne službe treba da rade sa kolegama
iz drugih država ukoliko žele da ispune svoje zadatke. S druge strane, ovakva saradnja može
da bude otežana međusobnom sumnjičavošću i razlikama u radnoj praksi između službi. Rad
obavještajnih službi u nekim zemljama je ometen manjkom povjerenja u njihovu
djelotvornost i posvećenost principima demokratskog nadzora. Ovaj problem dodatno je
pogoršan tamo gdje javnost nije dovoljno informisana o aktivnostima obavještajnih službi i
metodama za njihovu kontrolu. U poslijeautoritarnim društvima često je prisutno živo
sjećanje na sigurnosne i obavještajne službe sa širokim djelokrugom i sveobuhvatnim
ovlastima, koje su korištene za zaštitu diktatorskih režima protiv nezadovoljstva njihovih
vlastitih građana. Službe su u takvim režimima korištene da bi se potisnula politička oporba,
spriječile bilo kakve demonstracije, uklonili vođe radničkih sindikata, medija, političkih
stranaka i ostalih organizacija građanskoga društva. Djelujući na taj način, službe su se
dubinski upletale u politički i svakodnevni život. Za mnoge zemlje organizirani kriminal i
trgovina ljudima najveća su društvena i ekonomska zla, iako ne ugrožavaju stabilnost i
opstanak mehanizma vlasti. U nekoliko bi država, pogotovo u nekim tranzicijskim
demokracijama, ti problemi mogli poprimiti razmjere prijetnje za stabilnost i opstanak
mehanizma vlasti, stoga se s pravom mogu smatrati prijetnjama za »nacionalnu sigurnost«. U
većini slučajeva organizirani kriminal odlikuje se širokim razmjerima, dugovječnošću i
urotničkim ustrojem koji ga razlikuje od »obične« kriminalne djelatnosti, ali ga svejedno ne
podiže na razinu koja opravdava upotrebu sigurnosnih i obavještajnih službi u istrazi i borbi
protiv njega.7
Djelatnost obavještajnih službi je kako smo rekli već šira od pojma krivične stvari,
odnosno otkrivanja krivičnih djela i počinilaca. Ugrožavanje od strane terorista i
organizovanog kriminala pomjera fokus djelovanja obavještajno- sigurnosnih službi kao
6
D. A. Petkus, op.cit. str. 51
7
D. A. Petkus, op.cit. 58
9
„primarnih prijetnji za nacionalnu sigurnost” jer oni imaju i međunarodnu dimenziju, a
posljedice direktno ugrožavaju opstanak države i utiču na stanje nacionalne sigurnosti. Za
razliku od policijskih organizacija koje prije svega imaju represivnu funkciju, a istražni aparat
se aktivira nakon sumnje da je počinjeno krivično djelo, što u pogledu dijela kojima se
ugrožava nacionalna sigurnost znači da je sigurnost i opstanak države već ugrožena,
obavještajno sigurnosne službe djeluju preventivno.
Raspad Sovjetskog carstva i bivše Jugoslavije, kao i nekih drugih država učinio je
dostupnim ogromne rezerve lakog oružja i drugog vojnog materijala čime su se stvorili
preduslovi za opskrbu regionalnih konflikta jeftinim naoružanjem. Transanacionalni
10
organizirani kriminal ima sav potencijal da postane ozbiljna opasnost za globalni mir i
sigurnost. Na US stock markets postoje indicije da su neke organizovane grupe napravile i
vlastite brokerske kuće i da upumpavaju i ispumpavaj novac i čine druge berzanske
malverzacije. U Kanadi ruska mafija manipulira na berzi metala.
Prva i druga generacija bandi generiraju opći kriminalitet i nasilje, privredni kriminal i
korupciju, a njihovi poslovi mogu biti označeni kao ilegalna ekonomija, terorizam, narko-
kriminal ili kompleksna sigurnosna situacija. Prijetnja su prije svega sa aspekta javne
sigurnosti. Oni se nameću u zajednici kao sila i kao takvi dolaze u konflikt sa policijskim
snagama i nadležnim tijelima i tad su spremni upotrijebiti nasilje. Mogu postati faktor
destabilizacije suvereniteta i nacionalne sigurnosti kada usljed loših procjena upotrijebe
nasilje pa potom na politički pritisak javnosti i jak medijski odjek ubistava novinara, sudija,
svjedoka, ili otmica istih i sl. krivičnih djela izazovu percepciju ugoženog društva kod
javnosti. To je obično jak argument za politiku i policijske snage da se radikalno obračunaju
sa tim bandama.
11
mijenjaju vrijednosti u društvu i čineći ključne institucije neefikasnim i nekorisnim,
čime ugrožavaju zajedništvo i solidarnost u društvu, povjerenje u vladu, a time postaju
i prijetnja unutrašnjoj i regionalnoj stabilnosti.
8
H. Born, I. Leigh. Postizanje odgovornosti u obavještajnoj djelatnosti, Pravni standardi i najbolji načini
nadzora obavještajnih agencija, DCAF, Oslo, 2005. str. 81
12
II Izazovi nadzora nad radom obavještajno-sigurnosnih službi
Pravni standardi i najbolji načini djelovanja moraju se razvijati na četiri razine nadzora
obavještajnih i sigurnosnih službi. Svaka od tih razina može se smatrati jednim slojem
demokratskog nadzora koji je obuhvaćen sljedećim slojem:
unutarnja kontrola na razini agencije ili stručna izvršna kontrola
parlamentarni nadzor
nadzor koji provode neovisna tijela za nadzor “ ( ili građanska),
13
a ako se uzme u obzir i nadležnost vrhovnog ili nekog drugog suda (u Bosni i
Hercegovini sud BIH) koji odobrava mjere obavještajno sigurnosnih službi, postoji i
sudska kontrola.
Bez obzira na nivo i vrstu nadzora moraju se imati uvijek na umu četiri pitanja vezana
za obavještajne službe:
Da li ovaj stakeholders (zainteresirani subjekt kontrole) može obezbjediti određeni
nivo korisnosti kod odučivanja – uticati vlastitom moću na praksu rada obavještajne
službe,
Da li ovo tijelo može obezbjediti određeni nivo kriterija za etičke aspekte donošenja
odluka,
Da li se rezultat njegove analize može upotrijebiti da utiče na odluku radi djelovanja u
određenom smjeru (da daje rješenja problemskog pitanja),
Da li je suština same politike i sama priroda tajnih ili prikrivenih operacija
obavještajnih i drugih službi van etičkog razmatranja (likvidacije, otmice, mučenja i
torture, djelovanje protivno povelji UN-a i drugim dokumentima međunarodnog
prava).
Pravila nadzora na bilo kojem nivou su fokusirani na:
zaštiti agenturu i pripadnike službe na terenu kako u pogledu identiteta, fizičke
sigurnosti, ali i njegovog djelovanja,
zaštiti osobe/a koje vode istragu o zloupotrebama ob. službi.
Pitanje balansa između efikasnost rada obavještajn. sig. službi koja se zasniva na
tajnosti i suprotne potrebe za demokratskom kontrolom i zaštitom socijalnih-ustavnih
vrijednosti preko transparentnosti njihovog djelovanja postiže se odgovorom na pitanja: ko
i na koji način vrši nadzor rada obavještajnih službi.
14
Kod nadzora obavještajnih službi se pojavljuju različito moćni i zainteresirani subjekti:
Tabela 1. Visoko zainteresirani subjekti
Visoko zaniteresirani subjekti
Visoki interesi visoka moć Visoki interes niska moć
Šef izvršne vlasti
Subjekti prema kojima djeluju OB. Sl
Zakonodavni organ
Saveznici, Stanovništvo
Pravosuđe
KONTROLORI
Politička elita i osobe koje imaju neformalnu vlast
Obavještajne agencije, vojska,
Strane države i savezi
15
III Formiranje obavještajno - sigurnosne agencije OSA
Tako je u 22. marta 2004. godine, na osnovu člana IV Ustava Bosne i Hercegovine,
Parlamentarna skupština BiH, na sjednici Predstavničkog i Doma naroda, usvojila Zakon o
obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH. Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na
sjednici Predstavničkog i Doma naroda, usvojila je Zakon o osnivanju Obavještajno-
sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine u martu 2004. godine.9 Agencija je zvanično počela
sa radom 1. juna 2004. godine. Obavještajno-sigurnosna agencija Bosne i Hercegovine
odgovorna je za prikupljanje, analiziranje i distribuiranje obavještajno-sigurnosnih podataka
sa ciljem zaštite suvereniteta, teritorijalnog integriteta i ustavnog poredka Bosne i
Hercegovine, kao i očuvanja opće sigurnosti svih građana Bosne i Hercegovine.10
9
"Nastanak OSA-OBA BiH". www.osa-oba.gov.ba. Pristupljeno 2018-08-10.
10
Zakon o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH br. 12/04
16
Prema zakonskom rješenju, Agencija je civilna obavještajno-sigurnosna institucija
koja ima status nezavisne administrativne organizacije Bosne i Hercegovine. Agencija ima
status pravnog lica.
17
IV Nadležnosti OSA BiH
18
Republike Srpske i Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine, te diplomatskim misijama Bosne i
Hercegovine u inostranstvu, kao i prilikom državnih posjeta i drugih događaja, kako to odrede
predsjedavajući Vijeća ministara ili generalni direktor. Agencija nije odgovorna da osigura
fizičku zaštitu za gore navedene institucije i događaje.
Agencija provodi sigurnosnu provjeru lica koja se prijave za posao u Agenciji, u svrhu
određivanja stepena njihove odgovornosti i povjerljivosti, kao i onih lica koja traže
državljanstvo Bosne i Hercegovine.
Lice koje želi stupiti u radni odnos u Agenciji mora ispunjavati sljedeće uslove, i to:13
a) Da je državljanin Bosne i Hercegovine;
b) Da je starije od 18 godina;
c) Da posjeduje odgovarajuću školsku i stručnu spremu utvrđenu Pravilnikom o unu-
trašnjoj organizaciji;
d) Da je zdravstveno sposobno za obavljanje određenih poslova predviđenih za ovo
radno mjesto;
e) Da ima regulisanu vojnu obavezu;
f) Da tri godine prije dana prijavljivanja za radno mjesto u Agenciji nije otpušteno iz
državne službe kao rezultat disciplinske mjere na bilo kojem nivou vlasti u Bosni i
Hercegovini;
g) Da posjeduje uvjerenje o nekažnjavanju i da se protiv njega ne vodi krivični postupak;
i
h) Da se na njega ne odnosi član IX.1. Ustava Bosne i Hercegovine.
12
Zakon o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH br. 12/04
13
Zakon o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH br. 12/04
19
Zaposleni koji želi obavljati dodatnu aktivnost za koju se plaća naknada ili drugu
javnu ili profesionalnu dužnost, mora za to tražiti odobrenje od generalnog direktora.
Odobrenje se neće dati u slučajevima kada takva aktivnost nije u skladu sa radom Agencije ili
može dovesti do zloupotrebe informacija koje je Agencija prikupila.
Izuzetno od odredbe člana 43. stav 1(h) ovog zakona, zaposleni nemaju pravo na štrajk
niti bilo kakav drugi oblik kolektivne obustave rada.
Zaposleni ne smiju bez saglasnosti generalnog direktora javno istupati ili komentirati
rad Agencije, ili pružati neovlaštenim licima informacije u vezi sa podacima, dokumentaci-
jom, kontaktima, namjerama, saznanjima ili osobljem Agencije.
20
V Prikupljanje informacija u obavještajno sigurnosnoj agenciji
Član 72.
Agencija je ovlaštena da prikuplja, analizira, čuva i distribuira obavještajne podatke
nadležnim tijelima unutar Bosne i Hercegovine na način koji je u skladu sa Ustavom Bosne i
Hercegovine, ovim zakonom i drugim relevantnim državnim zakonima.
Član 73.
Agencija može prikupljati samo one informacije za koje se opravdano može
pretpostaviti da su potrebne za obavljanje njenih dužnosti nabrojanih u članovima 5. i 6. ovog
zakona.
Član 74.
Tokom istraga čije je provođenje odobrio generalni direktor Agencije, Agencija ima
ovlaštenje da prikuplja informacije:
a) iz svih javno raspoloživih izvora;
b) od drugih tijela i institucija u Bosni i Hercegovini, koje su dužne da udovolje
zahtjevima Agencije osim u slučajevima kada im je to izričito zabranjeno zakonom;
c) mjerama fizičkog praćenja na javnim mjestima (tj. namjenskog i sistematskog
posmatranja s ciljem prikupljanja informacija o konkretnim pitanjima koja se tiču
osoba ili objekata za koje se osnovano smatra da su uključeni u bilo koje aktivnosti ili
u pripreme aktivnosti koje spadaju u djelokrug odgovornosti Agencije);
d) mjerama praćenja na mjestima koja nemaju javni karakter, s tim da su ispunjeni uvjeti
utvrđeni u članovima 77. i 78. ovog zakona;
e) mjerama pretresa pokretne i nepokretne imovine, s tim da su ispunjeni uvjeti utvrđeni
članovima 77. i 78. ovog zakona;
f) mjerama praćenja elektronskih medija s tim da su ispunjeni uvjeti iz članova 77. i 78.
ovog zakona; i
g) upotrebom drugih izvora za koje se vjeruje da bi mogli osigurati informacije koje su
potrebne Agenciji, s tim da su ispunjeni uvjeti iz člana 75. ovog zakona.
14
Zakon o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH br. 12/04
21
Član 75.
Saradnja sa Agencijom, u skladu sa članom 74, tačka g) ovog zakona, je na
dobrovoljnoj osnovi.
Ukoliko se moraju uzeti lični podaci o osobi koja pruža informacije, ta osoba mora biti
o tome obaviještena prije nego što Agencija uzme njegovu izjavu. Takvo obavještenje može
biti uskraćeno samo zbog općeg javnog interesa koji spada u djelokrug odgovornosti
Agencije. Mjere tajnog prikupljanja informacija za koje je potrebno odobrenje generalnog
direktora
Član 76.
Kada generalni direktor smatra neophodnim u cilju ispunjavanja dužnosti Agencije
utvrđenih ovim zakonom, Agencija može:
a) prikupljati informacije držeći u tajnosti razloge za prikupljanje informacija zbog
njihove sigurnosne prirode;
b) uspostaviti tajne kontakte s fizičkim osobama;
c) uspostaviti i koristiti informacione sisteme koji unapređuju prikupljanje podataka;
d) koristiti oblike operativnih obmana koji ne uzrokuju fizičke povrede niti narušavaju
zdravlje;
e) pripremati i koristiti tajne dokumente za zaštitu zaposlenih u Agenciji i fizičkih
osoba koje sa njima sarađuju, kao i za prikrivanje sigurnosne prirode svrhe same
operacije;
f) osnivati i održavati privremene organizacije radi prikupljanja tajnih podataka;
g) raspoređivati zaposlene da rade kao tajni agenti u institucijama i tijelima u skladu
sa članom 67. stav 2. ovog zakona.
Član 77.
Praćenje na mjestima koja nemaju javni karakter, praćenje komunikacija putem
telekomunikacijskih i drugih oblika elektronskih uređaja, kao i pretres imovine bez pristanka
vlasnika ili osobe koja privremeno zauzima tu imovinu, može se vršiti samo u slučajevima za
koje je dobiveno prethodno ovlaštenje od predsjednika Suda Bosne i Hercegovine ili sudije
22
Suda Bosne i Hercegovine kojeg je odredio predsjednik Suda Bosne i Hercegovine. Ukoliko
generalni direktor ima osnovane razloge da smatra da su mjere praćenja i pretresa iz ovog
dijela potrebne Agenciji kako bi mogla provesti istragu o prijetnji po sigurnost Bosne i
Hercegovine, generalni direktor upućuje pismeni zahtjev sudiji za dobivanje odobrenja za
takva praćenja i pretrese.15
Član 78.
Nalog mora sadržavati:
15
H. Born, I. Leigh. op.cit. str. 91
23
a) vrstu komunikacije koja se namjerava prisluškivati, vrstu informacija, evidencija,
dokumenata ili stvari koje se moraju prikupiti, te ovlaštenja koja će se primijeniti u te
svrhe;
b) imena osobe ili osoba za čije praćenje je nalog izdat;
c) opći opis mjesta ili mjesta na kojima se nalog treba izvršiti ukoliko se takav opis može
dati; i
d) rok važenja naloga.
Nalog ne može biti odobren za period duži od 60 dana.
U opravdanim slučajevima, sudija može produžiti važnost naloga na dodatne periode
od po 30 dana ukoliko je uvjeren da je nalog i dalje potreban. Izuzetno od odredaba
člana 77. ovog zakona i prethodnog stava ovog člana, upotrebu ovih mjera može
odobriti generalni direktor uz saglasnost predsjedavajućeg, ukoliko bi odgađanje
prouzrokovalo nepopravljivu štetu po sigurnost Bosne i Hercegovine.
Nakon što odobri upotrebu tih mjera, generalni direktor mora odmah obavijestiti
sudiju, koji preduzima odgovarajuće radnje kako bi potvrdio odobrenje ili obustavio
prikupljanje informacija, u skladu sa ovim zakonom.
Član 79.
Tajno prikupljanje podataka se odmah obustavlja kada:
a) Kada je ostvaren cilj koji je postavljen u nalogu.
b) Kada se iz njihove dalje upotrebe ne očekuju dodatni rezultati;
c) Kada je postavljeni rok za završetak istekao bez produžavanja; ili
d) Kada je tajno prikupljanje podataka nezakonito iz bilo kog razloga.
Član 80.
Sudija je pod obavezom čuvanja tajnosti informacija do kojih dođe prema članu 77.
ovog zakona.
24
VI Upravljanje podacima u obavještajno sigurnosnoj agenciji
Član 81.
Zakon o zaštiti ličnih podataka Bosne i Hercegovine se ne primjenjuje na lične
podatke koje prikuplja i obrađuje Agencija.16
Član 82.
Lični podaci koji se prikupljaju prema ovom zakonu moraju:
a) biti pohranjeni u opravdanu svrhu prema ovom zakonu i ne smiju se koristiti na
način koji je u suprotnosti s tom svrhom;
b) biti ažurirani kada je to potrebno;
c) biti sačuvani u obliku koji omogućava identifikaciju predmetnih podataka ne duže
nego što je potrebno radi svrhe u koju su podaci pohranjeni;
d) biti proslijeđeni prema principu "potrebno znati" i kada je to utvrđeno ovim
zakonom.
Član 83.
Zabranjeno je prikupljanje informacija o osobama samo na osnovu njihovog
nacionalnog ili rasnog porijekla, vjerskih ubjeđenja, seksualnog ponašanja ili političkih
uvjerenja, članstva u određenom pokretu ili organizaciji koja nije propisana zakonom.
Član 84.
Radi zaštite obavještajnih podataka o osobama čiji je identitet utvrđen ili se može
utvrditi, a koji se čuvaju u automatiziranim datotekama, preduzimaju se odgovarajuće
sigurnosne mjere kako bi se obavještajni podaci zaštitili od slučajnog ili neovlaštenog
uništavanja, brisanja, kao i od neovlaštenog pristupa, mijenjanja ili distribucije.
Član 85.
Agencija čuva informacije koliko god je to potrebno za obavljanje njenih zadataka.
Agencija u redovnim intervalima preispituje da li postoji potreba za daljnjim pohranjivanjem
s obzirom na tačnost informacija i opravdanost daljeg pohranjivanja. Postupak pohranjivanja i
preispitivanja se uređuje propisom kojeg donosi generalni direktor.
16
Zakon o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH br. 12/04
25
Član 86.
Generalni direktor Agencije je odgovoran za uspostavljanje i provođenje efikasnog
sistema klasifikacije informacija za Agenciju. Generalni direktor donosi propise kojima se
utvrđuju mjere za zaštitu povjerljivih informacija kao i odgovornosti zaposlenih u Agenciji u
vezi sa zaštitom povjerljivih informacija.
Član 87.
Informacije koje Agencija čuva i koje su označene kao povjerljive ili tajne mogu se
otkriti samo uz odobrenje generalnog direktora Agencije. Generalni direktor može zamjeniku
generalnog direktora dati ovlaštenje za donošenje odluke u vezi sa pojedinim kategorijama
otkrivanja. Ako je informacija označena kao povjerljiva zato što sadrži lične podatke,
otkrivanje se može odobriti samo ako je izričito predviđeno zakonom ili ako je ispunjen jedan
od sljedećih uvjeta:
a) osoba o kojoj se radi je dala saglasnost za otkrivanje;
b) okrivanje je od vitalnog interesa za osobu o kojoj se radi; ili
c) okrivanje je nužno zbog opšteg javnog interesa koji spada u nadležnost Agencije.
Član 88.
U svakom zahtjevu za otkrivanje informacija mora biti naveden organ ili osoba koja
podnosi zahtjev, kao i razlog traženja informacija. Otkrivena informacija se ne smije koristiti
u svrhe koje nisu navedene u zahtjevu za otkrivanje informacija.
Član 89.
Evidencije, spisi i arhiva Agencije ne smiju sadržavati informacije koje ne spadaju u
nadležnosti Agencije. Ukoliko Agencija dođe u posjed takvih informacija, iste bez odlaganja
uništava.
Član 90.
Generalni direktor prosljeđuje informacije u vezi sa ozbiljnim prijetnjama po sigurnost
Bosne i Hercegovine zvaničnicima navedenim u članu 6. ovog zakona i drugim nadležnim
tijelima i institucijama bez nepotrebnog odgađanja. Ukoliko Agencija dobije informacije u
vezi s nezakonitim aktivnostima koje su izvršene ili za koje postoji vjerovatnoća da će biti
26
izvršene, o tim informacijama obavještava nadležno Tužilaštvo, istražne organe i druga
relevantna tijela.
Član 91.
Agencija je dužna da obavijesti građanina, na njegov pismeni zahtjev, da li su
pokrenute mjere prikupljanja podataka protiv njega i da li Agencija vodi evidenciju koja
sadrži njegove lične podatke i da mu, na njegov zahtjev, tu dokumentaciju o prikupljenim
podacima stavi na uvid. Ta evidencija ne smije sadržavati informacije o pripadnicima
Agencije koji su preduzeli mjere prikupljanja podataka vezanih za treće osobe. Agencija mora
dati tražene informacije, odnosno dopustiti uvid u dokumente navedene u stavu 1. ovog člana
u roku od 60 dana od dana primanja zahtjeva.
Agencija može biti oslobođena obaveze iz stava 1. ovog člana ukoliko:
1) takva informacija može ugroziti obavljanje zadataka Agencije;
2) takva informacija može ugroziti sigurnost izvora ili druge osobe.
27
VII Zakon o zaštiti tajnih podataka
Član 1.
(Predmet Zakona)
Ovim zakonom uređuju se zajedničke osnove jedinstvenog sistema određivanja,
pristupa, korišćenja, čuvanja i zaštite od neovlašćenog otkrivanja, uništavanja i zloupotrebe
tajnih podataka iz nadležnosti Bosne i Hercegovine, entiteta i ostalih nivoa državne
organizacije Bosne i Hercegovine koji se odnose na javnu bezbjednost, odbranu, spoljne
poslove ili obavještajnu i bezbjednosnu djelatnost, prestanak tajnosti takvih podataka, te
postupak bezbjednosnog provjeravanja i izdavanje bezbjednosne dozvole za pristup tajnim
podacima.
Član 2.
(Primjena Zakona)
Član 3.
(Primjena Zakona na druga pravna i fizička lica)
(2) Svako lice kojem se povjeri tajni podatak ili se na drugi način upozna sa sadržajem
tajnog podatka odgovorno je za njegovo čuvanje i zaštitu njegove tajnosti.
28
Član 4.
(Značenje izraza)
Izrazi korišćeni u Zakonu imaju sljedeća značenja:
a) Tajni podatak je činjenica ili sredstvo koje se odnosi na javnu bezbjednost, odbranu,
spoljne poslove ili obavještajnu i bezbjednosnu djelatnost Bosne i Hercegovine, koji je
potrebno, u skladu s odredbama Zakona, zaštititi od neovlašćenih lica i koji je ovlašćeno lice
označilo oznakom tajnosti.
29
i) Zaštita tajnih podataka je fizička i materijalno-tehnička proceduralna radnja,
aktivnost ili postupak s ciljem sprečavanja uništenja, otuđenja ili zloupotrebe tajnog podatka.
Član 5.
(Pristup tajnim podacima svih stepena)
(1) Izuzetno od odredaba Zakona, pristup tajnim podacima svih stepena bez
bezbjednosne provjere, odnosno izdavanja dozvole za pristup tajnim podacima imaju sljedeća
lica:
30
f) sudije svih sudova na području Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko Distrikta
g) tužioci na svim nivoima u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Brčko Distriktu
h) pravobranioci na svim nivoima u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Brčko Distriktu.
(2) Lica iz stava (1) ovog člana imaju pristup isključivo tajnim podacima potrebnim za
vršenje njihovih dužnosti u skladu sa Zakonom i ne mogu zahtijevati pristup dokumentima
koji se ne odnose na pitanja u njihovoj nadležnosti.
Član 6.
(Pristup tajnim podacima stepena INTERNO i POVJERLjIVO)
(1) Pristup tajnim podacima stepena INTERNO i POVJERLjIVO, bez bezbjednosne
provjere i dozvole, imaju:
31
4) rukovodioci organa i uprava, odnosno pravnih lica na svim nivoima u Federaciji BiH i
Republici Srpskoj koji su nadležni i obavljaju poslove iz oblasti navedenih u članu 8. Zakona.
(2) Listu institucija i funkcionera iz stava (1) tačka a) alineja 5) i stava (1) tačka b)
alineja 4) ovog člana utvrdiće Savjet ministara BiH.
(3) Lica iz stava (1) ovog člana imaju pristup isključivo tajnim podacima potrebnim za
vršenje njihovih dužnosti u skladu sa Zakonom i ne mogu zahtijevati pristup dokumentima
koji se ne odnose na pitanja u njihovoj nadležnosti.
Član 7.
(Pristup tajnim podacima stepena INTERNO)
(1) Sva lica koja vrše dužnost ili rade u organu imaju pristup tajnim podacima stepena
INTERNO.
(2) Lica iz stava (1) ovog člana početkom mandata, odnosno pri preuzimanju dužnosti
svojeručno potpisuju izjavu o upoznavanju sa Zakonom i drugim odgovarajućim propisima
koji uređuju bezbjednost tajnih podataka i preuzimanju obaveze postupanja prema tajnim
podacima u skladu sa Zakonom i drugim odgovarajućim propisima.
32
Član 8.
(Značenje izraza "tajni podatak")
a) javne bezbjednosti,
b) odbrane,
c) spoljnih poslova i interesa,
d) obavještajnih i bezbjednosnih interesa Bosne i Hercegovine,
e) komunikacionih i drugih sistema važnih za državne interese, sudstvo, projekte i planove
značajne za odbrambenu i obavještajno-bezbjednosnu djelatnost,
f) naučnih, istraživačkih, tehnoloških, privrednih i finansijskih poslova od važnosti za
bezbjednost funkcionisanja institucija Bosne i Hercegovine, odnosno bezbjednosnih struktura
na svim nivoima državne organizacije Bosne i Hercegovine.
Član 9.
(Odstupanja)
Ne može imati karakter tajnosti onaj podatak kojem se tajnost određuje s namjerom
prikrivanja izvršenog krivičnog djela, prekoračenja ili zloupotrebe ovlašćenja, s ciljem
prikrivanja bilo koje nezakonitosti ili prikrivanja administrativne greške.
Član 10.
(Uslovi za pristup tajnim podacima)
Pristup tajnim podacima moguć je samo uz uslove utvrđene Zakonom i drugim
podzakonskim propisima izdatim na osnovu Zakona, odnosno međunarodnim ili regionalnim
sporazumima koje je zaključila Bosna i Hercegovina.
Član 11.
(Čuvanje tajnosti podataka)
(1) Svi funkcioneri iz člana 5, odnosno člana 6. Zakona, kao i ostali funkcioneri i
zaposlenici koji imaju zakonsko ovlašćenje za pristup tajnim podacima, imaju obavezu da kao
tajne čuvaju podatke sve do skidanja s njih oznake tajnosti bez obzira na to kako su do njih
33
došli, a to važi i nakon isteka njihovog mandata, prestanka radnog odnosa, odnosno prestanka
vršenja dužnosti ili članstva u odgovarajućem organu.
(3) Lica iz stava (2) ovog člana obavezna su da prijave rukovodiocu organa u kojem su
zaposleni ili organu unutrašnjih poslova neovlašćen pristup tajnim podacima i da daju izjavu o
okolnostima pod kojima su stekla uvid u tajne podatke.
Član 12.
(Čuvanje tajnosti podataka druge države, međunarodne i regionalne organizacije)
(1) Pristup, korišćenje, čuvanje i zaštita tajnih podataka druge države, međunarodne ili
regionalne organizacije obavlja se u skladu sa Zakonom i podzakonskim propisima izdatim na
osnovu Zakona, odnosno na osnovu sporazuma sklopljenog između Bosne i Hercegovine, s
jedne strane, i druge države, međunarodne ili regionalne organizacije, s druge strane.
(2) Za pristup tajnim podacima iz stava (1) ovog člana potrebne su odgovarajuće
dozvole koje se izdaju u skladu sa Zakonom. Sva lica kojima je potreban pristup tajnim
podacima iz stava (1) za vršenje svojih dužnosti moraju proći bezbjednosno provjeravanje,
odnosno dobiti odgovarajuću dozvolu, u skladu sa Zakonom.
34
VIII Kompjuterske aplikacije i uređaji koje koristi obavještajna agencija
Keyghost SX Keylogger
- Dobra stvar kod Keyghost SX Keylogger-a jeste to što se ne može detektovati niti
isključiti pomoću skenera.
35
5) također je koristan za “backup” kada je od vitalne važnosti da se informacije koje su
bile u kompjuteru ne izgube.
- KeyGhost USB Keylogger radi tako što snima USB promet u hardware, bilo da se
radi o mišu, skeneru, printeru, kameri itd. Ovdje nema software-a koji se treba instalirati.
Jednostavno je za korištenje. Potrebno je samo priključiti KeyGhost na tastaturu.
--Može biti priključen bez obzira da li je računar uključen ili isključen.
- KeyGhost uređaji su prenosivi. To znači da se podaci mogu snimati na jednom
kompjuteru, a preuzeti na drugom.
- KeyGhost USB Keyloggers su kompatibilni sa svim PC ili Mac operativnim
sistemima koji se pokreću na PC-u ili Mac-u.18
18
Putnik., N. op. cit. str. 15
19
Seymour M. Hersh, The Online Threat: Should We Be Worried About a Cyber War?, The New Yorker, 2010.
str. 124
36
ASYCUDA omogućava:
- bolje upravljanje državnim finasijama
- institucionalno jačanje carine kroz reformu i modernizaciju
- pouzdane informacije o spoljnoj trgovini.
Princip mreže kojom se ostvaruje veza između servera i klijenta, na kojem funkcioniše
system je zatvorenog tipa. Pod time podrazumijevamo da se komunikacija ostvaruje putem
telefonskih linija, zakupljenih kod telekomunikacijskih operatera, koje su odvojene od ostatka
telefonskog saobraćaja.
20
Adkins, B., The spectrum of cyber conflict from hacking to information warfare: what is law enforcement‘s
role, Alabama: Air Command and Staff College Air University, USAF, 2001, str. 26.
37
ASYCUDA sistem je znatno unaprijedio rad carinskih organa.21
21
Richard A. Clarke and Robert K. Knake, Cyber War: The Next Threat to National Security and What to Do
About It (New York: HarperCollins, 2010), p. 9-10.
22
Mladenović, D., Janković, D., Drakulić, M., Međunarodno pravo i sajber prostoro, Vojno delo, Beograd, 2012.
str. 24
23
Kalauzović, G., Ofanzivne kiber aktivnosti, Novi glasnik, broj 1-4, januar-decembar 2011, str. 110.
24
Madenović, Janković, Drakulić, op. cit. str. 29
38
ZAKLJUČAK
39
LITERATURA
1) Clarke, Richard A. and Knake, Robert K. Cyber War: The Next Threat to National
Security and What to Do About It. New York: HarperCollins, 2010.
2) D. A. Petkus, Stakeholder Analysis Applied to Covert and Clandestine Operations/
Ethical and Realpolitik Considerations, 2009
3) Delić, M. (1997). Pojmovno određivanje obaveštajne aktivnosti i obaveštajne
službe, Bezbednost, 1/97, Beograd.
4) Đorđević, O. (1989). Leksikon bezbednosti, „Privreda publik“, Beograd
5) Đorđević, O. (1988). Osnovi državne bezbednosti – posebni deo, Viša škola
unutrašnjih poslova, Zemun
6) H. Born, I. Leigh: Postizanje odgovornosti u obavještajnoj djelatnosti, Pravni
standardi i najbolji načini nadzora obavještajnih agencija, DCAF, ISBN 92-9222-
029-2, Oslo, 2005.
7) Калаузовић, Горан. „Офанзивне кибер активности”, Нови гласник, број 1-4,
јануар– децембар 2011.
8) M. Bošković, Organizovani kriminalitet, prvi deo- kriminološki i kriminalistički
aspekti, Policijska akademija, Beograd, 1998,
9) Mijalković, S. (2011). Obaveštajno-bezbednosne službe i nacionalna bezbednost,
Bezbednost, Beograd.
10) Младеновић, Драган, Дракулић, Мирјана и Јовановић, Данко. „Међународно
право и сајбер ратовање”. Војно дело, пролеће 2012, (2012): стр. 9-39.
11) Милошевић, Младен и Путник, Ненад. „Проблем правне (не)регулисаности
конфликата у кибер простору”. Трећи програм, свеска бр. 162 (2/2014).
12) Путник, Ненад. Сајбер простор и безбедносни изазови. Београд: Универзитет у
Београду, Факултет безбедности, 2009.
13) R.A. Best, Intelligence Community Reorganization: Potential Effects on DOD
Intelligence Agencies, Foreign Affairs, Defense, and Trade Division Order Code
RL32515, 2004
14) R. C. Ragea, Democratic control of the intelligence sector in Romania, the 4th
European Consortium for Political Research, Pisa, 6-7th September 2007.
15) R. G. Swenson, S. C. Lemozy, Comparative Perceptions of Intelligence
Professionalism in South and Central America, Center for Hemispheric Defense
40
Studies, REDES 2002, Research and Education in Defense and Security Studies,
August 7-10, 2002, Brasilia, Brazil, Panel on Intelligence Professionalism,
16) S. Mc Carthy, The Relationship between the Academic and Intelligence
Communities in a Post-apartheid South Africa, BA-Hons (Strategic Studies),
UNISA, Published in South African Defence Review Issue, 1993
17) S. Tatalović, M. Bilandžić, Osnove nacionalne sigurnosti, Ministarstvo unutarnjih
poslova Republike Hrvatske, Zagreb 2006.
18) T. C. Bruneau, K. R. Dombroski, Reforming Intelligence: The Challenge of Control
in New Democracies, 2004
19) T. Babos, Regulating the Intelligence System and Oversight In The Hungarian
Constitutional Democracy, Naval Postgraduate School , Monterey, California,
Thesis June 2003
20) Krivični zakon FBIH ,Službene novine FBiH br. 36/03,37/03,21/04,69/04,18/05 i
42/10.
21) Zakon o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik
BiH br. 12/04
41