1

Baze Podataka
(izvod iz predavanja - samo za internu upotrebu)

 BAZA se sastoji od objekata koje nazivamo entitetima (mogu biti realni i apstraktni)
 Svaki entitet ima neka svojstva
 Dva ili više entiteta mogu biti u različitim međusobnim odnosima
 Svaki takav odnos posjeduje vlastita svojstva i poseban je entitet (tzv. izvedeni entitet)

Entitet: -bilo šta o čemu je moguće razmišljati

-bilo šta o čemu možemo prikupljati informacije
-objekt koji možemo jednoznačno odrediti i na taj način ga izdvojiti (prepoznati)
u skupu
 Entiteti posjeduju svojstva
 Opis jednog svojstva sastoji se od atributa i vrijednosti atributa
 Atribut (npr. Visina, težina, boja...) je element kojim je jednoznačno određena vrsta
svojstva
 Vrijednosti atributa (npr. 175cm, 78kg, zelena...) je drugi element opisa svojstva

Aribut i vrijednost atributa zajedno čine opis određenog svojstva

 Svojstva koja entitet posjeduje mogu se mjenjati ovisno o vremenu ili o nekom drugom
parametru
 Takva svojstva ne memoriramo u bazi podataka (npr. Umjesto starosti neke osobe
memoriramo godinu rođenja)
 Na osnovi svojstava koje posjeduju, odnosno vrijednosti atributa tim svojstvima, entitete
možemo svrstati u skupove (npr. Svi radnici jednog poduzeća, svi predmeti koji se koriste
u iste svrhe...)
 Svi entiteti koji posjeduju svojstva odnosno vrijednosti atributa svojstva, pomoću kojeg je
skup definiran, biti će elementi skupa
 Neka od svojstava entiteta su takva, da vrijednosti njihovog atributa jednoznačno
određuju entitet u promatranom skupu (npr. vrijednost atributa šifra_radnik jednoznačno
određuje radnika u preduzeću)→ karakteristična svojstva entiteta
 Odnosi među entitetima:
1:1
Vrijedi za entitete istog
N:1
skupa, kao i za entitete
1:N
različitih skupova
M:N

Informacija
 U obradi podataka pod informacijom se podrazumjeva opis jednog svojstva koje
neki entitet posjeduje pod određenim uslovima
 Ovako definirana informacija sastoji se od četiri elementa:
1) jednoznačna oznaka entiteta koje svojstvo posjeduje
2) atribut svojstva
3) vrijednost atributa svojstva
4) uslov pod kojim entitet to svojstvo posjeduje

npr: MARKO JE STAR 35 GODINA

MARKO-identifikator entiteta (vrijednost atributa ime)
STAROST- atribut svojstva
GODINA-jedinica mjere za vrijeme
35-relacija u kojoj stoji Markova starost s obzirom na godine
 2

 Za jednoznačno određivanje ili identifikaciju entiteta možemo koristiti jedno svojstvo ili
neku kombinaciju svojstava tog entiteta
 U obradi podataka za identifikaciju entiteta unutar nekog promatranog skupa koristimo
svojstvo koje ima isti atribut
 U tom slučaju svaki pojedini entitet određen je samo vrijednošću atributa
 Opis svojstva entiteta u informaciji sastoji se od atributa i vrijednosti atributa
 Osnovni cilj koji pomoću informacije želimo postići je stvaranje predođbe o opisanom
svojstvu
 Da bi to bilo moguće opis svojstva entiteta mora sadržavati usporedbu opisanog s
nekim drugim poznatim svojstvom (tvz. referentno svojstvo)
 Atribut u informaciji predstavlja definiciju referentnog svojstva (godina, metar...), a
vrijednost atributa odnos u kojem opisano svojstvo stoji prema referentnom svojstvu
 Dvije se informacije mogu razlikovati s obzirom na:
1. entitet čije svojstvo opisuje
2. svojstvo čiji opis (atribut i vrijednost atributa) sadrži
3. uslove pod kojima entiteti opisano svojstvo posjeduju
 Informacija je jednoznačno određena sa četiri elementa (1. 2. i 3. + jednoznačna
oznaka entiteta)
 Informaciju, u pravilu, smatramo nematerijalnim entitetom
 To je tačno, ako je sadržaj informacija za nas bitniji od od načina na koji je taj
sadržaj prikazan
 Činjenica je da informacijom, bilo da je uklesana u kamen ili je pohranjena u
našoj memoriji, uvijek ima materijalnu podlogu (takve informacije smatramo podacima)

Podatak
 Podatak je skup znakova na trajnoj ili polutrajnoj memoriji, kojima je prikazan jedan ili
više elemenata informacije
 Svojstva podataka:
-semantička: proizlaze iz značenja nekog podatka
-nesemantička: sva ostala svojstva
 Povezivanjem pojedinih podataka na memoriji, s obzirom na njihova semantička
svojstva, u smislene cjeline prikazujemo pojedine informacije

Obrada Podataka
 Obrada podataka je izvršavanje takvih operacija nad podacima kojima se
transformiraju nesemantička svojstva podataka
 Posljedica transformacije nesemantičkih svojstava podataka je mjenjanje semantičkih
svojstava podataka
 Cilj obrade podataka je doći do informacija koje su nam potrebne
 To se postiže upravo transformacijom nesemantičkih svojstava podataka

Osnovni cilj relacionog modela podataka je da odgovarajuća baza podataka:

1. Ne sadrži redundansu,
2. Da se može jednostavno koristiti i mijenjati.
Normalne forme daju formalne kriterije prema kojima se utvrđuje da li model podataka
ispunjava prethodne zahteve.
Normalizacija je proces provjere uslova normalnih formi i po potrebi svođenje šeme relacije na
oblik koji zadovoljava iste.
 3
Pod redundansom podrazumjevamo višestruko memorisanje iste informacije u bazi podataka.
Cilj koji se teži dostići pri projektovanju baze podataka je eliminisanje redundanse zbog niza
negativnih posljedica koje ona donosi. Višestruko memorisanje istog podatka dovodi do
povećanog korišćenja memorijskog prostora i otežanog održavanja podataka. Memorisanjem
više kopija istih podataka možemo u nekim slučajevima smanjiti vrijeme obrade podataka.
Potpuno eliminisanje redundanse podataka u bazi podataka je skoro nemoguće ostvariti.
Realni cilj pri projektovanju baze podataka je kontrolisana redundansa podataka.
Postoje slijedeće dvije tehnike normalizacije:
1. Vertikalna normalizacija,
2. Horizontalna normalizacija.
Vertikalna normalizacija je postupak kojim se proizvoljna nenormalizovana šema relacije
transformiše u skup manjih i normalizovanih šema relacija. Iz relacione šeme se izdvajaju
obilježja koja stoje u nedozvoljenim odnosima sa ostalim obilježjima u šemi. Od izdvojenih
obilježja formira se nova šema relacije. Transformacija relacije zadate na relacionoj šemi
neposredna je posljedica normalizacije relacione šeme.
Horizontalnom normalizacijom relacija se rastavlja na podskupove n-torki – fragmente relacije
koji zadovoljavaju određene uslove. Horizontalna normlizacija zasniva se na operacijama
selekcije i unije. Sama tehnika je još uvek u razvoju, a značajnu ulogu mogla bi odigrati kod
distribuiranih baza podataka. Kod distribuiranih baza podataka relacija ne mora u potpunosti
biti memorisana na jednoj lokaciji. Fragmenti relacije memorišu se na pojedinim lokacijama,
što bi se moglo koristiti za samu normalizaciju.

Upiti
 Upitom korisnik definira cilj koji obradom treba postići
 Zadatak je obrade podataka, da iz skupa raspoloživih informacija izdvoji sve
informacije koje postavljenu definiciju zadovoljavaju
 Da li će, i na koji način, korisnik postaviti upit, ovisi o tome, koliko mu je elemenata
poznato, od informacije koju traži
 Korisnik ne postavlja upit kada su mu poznata sva četiri elementa informacije
 Korisnik nemože postaviti upit ako baš ništa ne zna o informaciji koja mu je potrebna
 Korisnik najčešće zna jedan, dva ili tri elementa informacije, koji su mu potrebni, i njih
navodi u upitu
 S obzirom da informacija na ovaj način ne mora biti jednoznačno određena, može
postojati neki podskup informacija koje imaju odgovarajuće elemente, jednake onima
koji su u upitu zadani, npr: Šta nam je poznato o Marku?
-na osnovu broja elemenata
informacije, koje su navedeni u upitu, javljaju se četiri različita tipa upita:
1) upiti u kojima nije zadan niti jedan elemenat
2) upiti u kojima je zadan samo jedan element informacije
3) upiti u kojima su zadana dva različita elementa informacije
4) upiti u kojima su zadana tri elementa
-ovisno o vrsti elemenata
koji su zadani u upitu postoji:
1) jedan upit kojem nije zadan niti jedan element
2) četiri različite vrste upita u kojima je zadan po jedan element informacije
3) upiti u kojima su zadana dva različita elementa informacije (6 upita)
4) upiti u kijma su zadana tri elementa (4 upita)
prema prethodnom, postoji ukupno 15 različitih vrsta upita

 Upite koji sadrže isti broj i istu vrstu elemenata informacije smatramo istovrsnim
upitima, npr:
 4
 Što je poznato o Marku?
}istovrsni upiti u kojima je zadan identifikator
Upite Što je poznato o Ani?
koji sadrže raznovrsne elemente ili različit broj elemenata informacije, smatramo da su
raznovrsni upiti
 Broj informacija u odgovoru na upit je manji što je veći broj elemenata informacije
zadan u upitu
npr: Što znamo?
odgovor sadrži cjelokupni sadržaj spremnika koji korisniku obrade stoji na raspolaganju
 S druge strane, s četiri elementa informacije smo jednoznačno odredili
informaciju
 Veličina odgovora ovisi i o sadržaju spremnika

Način definiranja elemenata informacije u upitu

npr: neka je u spremniku pohranjena informacija «Ivica ima 10 god»
upit kojim bi trebala biti obuhvačena i ova informacija može glasiti:
1. koliko godina ima Ivica?
2. koliko godina ima Maricin brat?
kao identifikator entiteta koristimo rodbinski odnos između Ivice i Marice
ako je Ivica Maricin brat, on na ovaj način može biti jednoznačno određen

 Iz činjenice da je upitom definiran skup informacija svi podaci kojima je na memoriji

prikazana jedna informacija moraju biti međusobno povezani
 Ukoliko to nije učinjeno, ili nam je poznato na koji način je to učinjeno podatke
nemožemo koristiti za obradu podataka

UKRATKO
Entitet: objekt koji možemo jednoznačno odrediti i na taj način ga izdvojiti (prepoznati) u
skupu, ima svojstva koja se opisuju atributima i njihovim vrijednostima, svojstva se
mjenjaju ovisno o vremenu ili nekim drugim parametrima (takva ne memorišemo u
bazu)
 Na osnovi svojstava koje posjeduju, odnosno vrijednosti atributa tim svojstvima,
entitete možemo svrstati u skupove (npr. Svi radnici jednog preduzeća, svi predmeti koji
se koriste u iste svrhe...)
 Svi entiteti koji posjeduju svojstva odnosno vrijednosti atributa svojstva, pomoću kojeg
je skup definiran, biti će elementi skupa
 Neka od svojstva entiteta su takva, da vrijednosti njihovog atributa jednoznačno
određuju entitet u promatranom skupu (npr.vrijednost atributa šifra_radnik jednoznačno
određuje radnika u poduzeću)→ karakteristična svojstva entiteta
 5

 Odnosi među entitetima:

1:1
Vrijedi za entitete istog skupa,
N:1
kao i za entitete različitih
1:N
skupova
M:N

Podatak: skup znakova na trajnoj ili polutrajnoj memoriji, kojima je prikazan jedan ili više
elemenata informacije
 Svojstva podataka: -semantička: proizlaze iz značenja nekog podatka
-nesemantička: sva ostala svojstva
 Povezivanjem pojedinih podataka na memoriji, s obzirom na njihova semantička
svojstva, u smislene cjeline prikazujemo pojedine informacije

Informacija: opis jednog svojstva koje neki entitet posjeduje pod određenim uslovima
 Ovako definirana informacija sastoji se od četiri elementa:
1) jednoznačna oznaka entiteta koje svojstvo posjeduje
2) atribut svojstva
3) vrijednost atributa svojstva
4) uslov pod kojim entitet to svojstvo posjeduje
 Za jednoznačno određivanje ili identifikaciju entiteta možemo koristiti jedno svojstvo ili
neku kombinaciju svojstava tog entiteta
 U obradi podataka za identifikaciju entiteta unutar nekog promatranog skupa koristimo
svojstvo koje ima isti atribut
 U tom slučaju svaki pojedini entitet određen je samo vrijednošću atributa
 Opis svojstva entiteta u informaciji sastoji se od atributa i vrijednosti atributa
 Osnovni cilj koji pomoću informacije želimo postići je stvaranje predodžbe o opisanom
svojstvu
 Da bi to bilo moguće opis svojstva entiteta mora sadržavati usporedbu opisanog s
nekim drugim poznatim svojstvom (tvz. referentno svojstvo)
 Atribut u informaciji predstavlja definiciju referentnog svojstva (godina, metar...), a
vrijednost atributa odnos u kojem opisano svojstvo stoji prema referentnom svojstvu
 Dvije se informacije mogu razlikovati s obzirom na:
1. entitet čije svojstvo opisuje
2. svojstvo čiji opis (atribut i vrijednost atributa) sadrži
3. uvjete pod kojima entiteti opisano svojstvo posjeduju
 Informacija je jednoznačno određena sa četiri elementa (1. 2. i 3. + jednoznačna
oznaka entiteta)
 Informaciju, u pravilu, smatramo nematerijalnim entitetom (tačno ako je sadržaj
informacija za nas bitniji od načina na koji je taj sadržaj prikazan)
 Činjenica je da informacijom, bilo da je uklesana u kamen ili je pohranjena u
našoj memoriji, uvijek ima materijalnu podlogu (takve informacije smatramo podacima)

Relacijska shema: konačan skup naziva atributa zajedno sa skupom ograničenja koja su
zadana u tom skupu atributa
Relacija: jedan od osnovnih pojmova relacijskog modela podataka
-odgovara dvodimenzionalnoj tabeli u kojoj svaki red sadrži n-torku, a svaki stupac
elemente domene (vrijednosti atributa zadanog na toj domeni)
 Svojstva: -shema relacije ne sadrži dva jednaka naziva atributa
-redosljed stupaca urelaciji nije bitan
-relacija ne sadrži dvije jednake n-torke
-redosljed n-torki u relaciji nije bitan
 6

Normalizacija: postupak u kojem se nenormalizirana relacijska shema transformira

uvođenjem novih ograničenja

Normalna forma (NF):

1) relacijska shema R nalazi se u 1.NF ako su svi neključni atributi funkcijski zavisni o kjuču
od R. Baza podataka se nalazi u 1.NF ako se svaka relacijska shema u njoj nalazi u 1NF
2) relacijska shema R nalazi se u 2.NF ako su svi neključni atributi nalaze u punoj
funkcijskoj zavisnosti o kjuču od R. Baza podataka se nalazi u 2.NF ako se svaka
relacijska shema u njoj nalazi u 2.NF
3) relacijska shema R nalazi se u 3.NF ako je u 2.NF i ako niti jedan neključni atribut nije
tranzitivno zavisan o ključu od R. Baza podataka se nalazi u 3.NF ako se svaka
relacijska shema u njoj nalazi u 3.NF
Ključ: podskup atributa relacijske sheme R koji zadovoljava dva uvijeta:
1) jednoznačnost- ne postoje dvije n-torke sa jednakim vrijednostima svih atributa u
podskupu K t1  K   t 2  K 
2) minimalnost- niti jedan pravi podskup K' od K nema svojstvo jednoznačnosti
Strani ključ: relacije r je atribut relacijske sheme R, koji može poprimiti nul-vrijednost, ili
vrijednost primarnog ključa relacije s
Integritet baze: podataka skup pravila koja ograničavaju sadržaj baze podataka na neka
dozvoljena stanja sa ciljem sprječavanja unošenja neispravnih i neistinitih podataka u
bazu
Entitetski integritet: vrijednost primarnog ključa ne smije biti jednaka nul-vrijednost, a ako je
primarni ključ relacije sastavljeni atribut niti jedna komponenta istog ne smije biti
jednaka nul-vrijednosti.
Referencijalni integritet: neka u relaciji r(R) postoji strani ključ koji odgovara primarnom
ključu u relaciji s(S). Svaka vrijednost stranog ključa u r mora biti ili jednaka vrijednosti
primarnog ključa u nekoj od n-torki relacije s ili jednaka nul-vrijednosti.
Funkcijska zavisnost: smatramo ako niti jedan element nekog skupa U ne može biti
preslikan na više od jednog elementa nekog skupa C.