PUBERTET I ADOLESCENCIJA

PUBERTET
Pubertet je vremenski razdoblje u čovjekovom životu u kojem do tada spolno
nedozreli dječaci i djevojčice prolaze kroz promjene čij je rezultat tijelo spolno
sposobno za reprodukciju, te fizicko sazrijevanje.
U stvari, pubertet predstavlja sve promjene u fizičkom smislu koje nazivamo
sekundarnim spolnim karakteristikama.
Neke od tih promjena su:
 zamaranje,
 razdražljivost,
 želja za izolacijom,
 nervozno reagiranje,
 neizainteresiranost za rad,
 nagle promjene raspolozenja,
 maštanje,
 osjećaj nemira.
Završetkom puberteta, odnosno formiranje sekundarnih spolnih karakteristika mlada
osoba ulazi u period adolescencije.

ADOLESCENCIJA
To je razdoblje u kojem dijete treba razviti samopoštovanje, povjerenje i
samostalnost.
Treba izgraditi identitet, zaljubiti se i razviti zdrav odnos prema seksualnosti, prema
tijelu, prema sebi i prema drugima.
Cijelo razdoblje popračeno je burnim spoznajama, pobunom, željom da budu
samostalni, neovisni i svoji, a obično pritom roditelje sve vise odguruju, a sve vise se
oslanjaju na vršnjake i prijatelje.
To je razdoblje u kojem je pubertet (tjelesno sazrijavanje) najvećim dijelom završeno,
ali dijete sve snažnije odrasta u kognitivnom i socijalno-emocionalnom smislu.
Privikavaju se na tjelesne promjene te iznimno brinu jesu li normalni.
Popularnost postaje ključna i značajna.
To je razdoblje razvijanja osjećaja, ljubavi i strasti te učenja o intimnosti.
U periodu kasne adolescencije, djevojke i mladići su mnogo stabilniji i zreliji, imaju
čvršći osjećaj vlastitog identiteta, pojačava im se briga za ostale, počinju dugoročno
planirati i postupati u skladu sa ciljevima, a ne trenutnimo željama.
Malo po malo prihvataju tradiciju i kulturne norme te shvataju društvena pravila.
Karakteristike adolescencije:

1. formiranje spolnog identiteta,

2. promjene u načinu mišljenja,
3. prelazak u fazu formalnog mišljenja,
4. privlačenje pažnje oblačenjem i stavovima,
5. povećan osjećaj autonomije,
6. iluzija svemoći (meni se to ne može dogoditi),
7. napuštanje idealizacije,
8. preokupiranost sobom,
9. lojalnost grupi,
10. dobar osjećaj zbog osamljenosti,
11. emocionalna uzbuđenja,
12. egocentrizam – misle da su u središte pažnje svima, da ih okolina neprestano
kritički ocjenjuje (zamišljenja publika),
13. otklanjanje objekta (stvaranje novih veza sa drugim ljudima i umanjivanje
važnosti roditelja),
14. mrzovoljnost,
15. princip stvarnosti (ukljanje ideja, mašte, fantazije).