ELEKTROTEHNIČKI FAKULTET

SARAJEVO

INŽENJERSKA FIZIKA I
-- predavanja --

3. DINAMIKA ČESTICE

3.1. Uvod

U kinematici smo proučavali zakone kretanja bez obzira na uzroke koji su to kretanje
proizveli. Sada ćemo proučiti dinamiku koja razmatra fizikalne uzroke kretanja
Osnova dinamike su tri Newtonova asksioma/zakona koje je još 1686. formulirao
engleski fizičar Isaac Newton. Iz tih aksioma može se izgraditi tzv. klasična ili Newtonova
mehanika.
Newtonova mehanika izvrsno opisuje makroskopske pojave, dakle tijela dimenzija
većih od atoma i molekula, te brzine mnogo manje od brzine svjetlosti.
Za opisivanje mikrosvijeta (atoma i molekula) moraju se primjeniti zakoni kvantne
mehanike, a za velike brzine upotrebljavaju se zakoni relativističke mehanike(Einsteinova
teorija relativnosti).

Osnovne fizikalne veličine dinamike su sila i masa.

U fizici silu opisujemo pomoću njenog djelovanje.
Fizička veličina kojom se mjere interakcije između tijela naziva se sila.
Djelovanje sile može biti dvojako:
• sila može ubrzati ili usporiti neko tijelo; tj. promjeniti mu stanje kretanja,
• sila može promjeniti oblik tijela (deformacija).
U dinamici se proučava samo prvo djelovanje sila, tj. sila kao uzrok promjene stanja
kretanja nekog tijela.

Danas je poznato da postoje četiri osnovna tipa međudjelovanja među česticama

(molekulama, atomima, te elementarnim česticama). To su gravitacijska sila,
elektromagnetska sila, sila slabe interakcije i sila jake interakcije.
Gravitacijska sila djeluje između tijela po Newtonovom zakonu gravitacije:
→
F = −γ
mm
1 2
→
r0
2
r
gdje su m1 i m2 mase tijela koje međudjeluju a r, rastojanje između centara masa tih
→
tijela, γ = 6,67 ⋅ 10 −11 Nm 2 kg −2 gravitacijska konstanta, r0 jedinični vektor. Intenzitet
gravitacijskih sila srazmjeran je masama tijela a opada sa kvadratom rastojanja između njih,
usljed toga ove sile dolaze do izražaja kod tijela velikih masa, kao što su nebeska tijela, i
djeluju na velikim rastojanjima.

Elektromagnetne sile potiču usljed međudjelovanja naelektrisanih tijela. Ukoliko su

naelektrisanja u relativnom mirovanju, interakcija je izražena tzv. Coulombovom silom

8
 → 1 q1 q2 →
F =± ⋅ r0
4πε 0 r 2
gdje su q1 i q2 naelektrisanja a r-rastojanje između centara tih naelektrisanja,
ε 0 = 8,85 ⋅ 10 −12 Fm −1 dielektrična konstanta vakuuma.
Ukoliko se naelektrisanje kreće u mangetnom polju B, na njega djeluje magnetna sila:
r r
( )
→
F =q v×B
→ →
gdje je v brzina naelektrisanja, q naboj a B magnetska indukcija. Ako osim mangetskog,
na naboj djeluje i električno polje, ukupna elektromagnetska (Lorentzova) sila je vektorski
zbor električne i magnetske sile:

→ →  → →
F = q E + q v x B 
 
Međudjelovanje između molekula, atoma kao i sile unutar atoma su elektromagnetske
prirode, koje dolaze do izražaja na relativno malim rastojanjima. Intenzitet elektromagnetskih
interakcija je mnogo puta veći od intenziteta gravitacijskih.

Nuklearne sile djeluju između čestica atomskog jezgra bez obzira na njihovo
naelektrisanje. Nuklearne sile djeluju na malim rastojanjima, oko 10-15 m i velikog su
intenziteta, većeg i od elektromagnetskog.

Masa je svojstvo svakog tijela koje određuje njegovo ponašanje pri djelovanju sile: što je
masa tijela veća ono je tromije (intertnije), to ga je teže ubrzati ili usporiti, tj. promjeniti mu
stanje kretanja. Masa je mjera tromosti (inercije) tijela. Kvantitativna mjera za inerciju
predstavlja fizikalnu veličinu koja se zove masa. Ova fizikalna veličina određuje inertna i
gravitacijska svojstva tijela.

3.2. Prvi Newtonov aksiom/zakon

Još je Galilei uočio da tijelo na koje ne djeluju vanjske sile ostaje na miru ili se kreće
jednoliko po pravcu. Da pokrenemo tijelo koje miruje potrebna je određena sila; također,
tijelo koje se kreće jednoliko po pravcu ostat će u tom stanju kretanja sve dok na njega ne
djeluje neka vanjska sila
.
. Svojstvo tijela da održava svoje stanje kretanja/kretanja ili mirovanja zovemo, tromost ili
inercija. ustrajnost

Proučavajući Galileieva razmatranja, došao je Newton do svojeg prvog zakona/aksioma

Svako će tijelo ostati u stanju mirovanja ili jednolikog kretanja po pravcu sve
dok pod djelovanjem vanjskih sila to stanje ne promijeni.

Prvi Newtonov aksiom se često zove i princip inercije.

Položaj tijela određujemo s obzirom na neko drugo tijelo (okolinu) izborom referentnog
sistema/sustava. Prvi Newtonov zakon ne važi u svakom referentnom sistemu.
Sistemi u kojima važi prvi Newtonov aksiom su inercijalni sistemi/ sustavi;
prihvaćanjem ovog aksioma ograničili smo se na opisivanje pojava u inercijalnim
sustavima.

9
 Svaki sistem koji miruje ili se kreće jednoliko po pravcu s obzirom na neki inercijalni
sistem opet je inercijalni sistem
. Mirovanje i jednoliko kretanje po pravcu ravnopravni su. Tijelo koje u jednom
inercijalnom sistemu miruje u drugom inercijalnom sistemu može mirovati ili se kretatii
jednoliko po pravcu.

3.3. Drugi Newtonov aksiom/zakon

Drugi aksiom opisuje kako se ponaša tijelo kad na njega djeluje određena vanjska sila F.
Iz iskustva je poznato, a i brojni pokusi mogu potvrditi, da je akceleracija tijela
proporcionalna sili i ima smjer sile. Konstanta proporcionalnosti između sile i akceleracije je
masa tijela m:
→ →
F =m a (3.1)
Masa je mjera za inerciju (tromost) tijela: što je masa tijela veća, to je za isto ubrzanje
potrebna veća sila. Masa koja se pojavljuje u gornjoj relaciji naziva se, upravo zbog tog
svojstva, tromom masom tijela.
Ovu vezu između sile, mase i akceleracije zovemo drugi Newtonov zakon u
nerelativističkom obliku ili jednadžba kretanja.
Napisan u ovom obliku 2. Newtonov aksiom vrijedi u granicama valjanosti Newtonove
mehanike, tj. za brzine mnogo manje od brzine svjetlosti i zato se i zove nerelativistički.
Pomoću gornje jednadžbe možemo izvesti jedinicu za silu
[F ] = [m ][a] = 1kg ⋅ 1m s−2 = 1kg ⋅ m s−2 = 1N
Jedinica za silu je dakle 1 njutn (N). 1N je sila koja tijelu mase 1 kg daje ubrzanje od
1 m/s2.

Da bismo općenito formilirali 2. Newtonov aksiom, potrebno je definirati količinu

kretanja/kretanja tijela (impuls tijela). To je vektorska veličina jednaka produktu mase i
brzine:
→ →
p=m v (3.2)

Newtonova formulacija drugog aksioma/zakona glasi:

Brzina promjene količine kretanja/kretanja proporcionalna je sili i zbiva se u
pravcu te sile:
→
→ d  → d p
F = m ⋅v = (3.3)
dt   dt
Ovako napisan 2. Newtonov aksiom vrijedi i za velike brzine (uporedive s brzinom
svjetlosti); zato se formula (3.3) često zove relativistički oblik drugog Newtonovog
aksioma. Formula (3.3.) prelazi u (3.1.) u slučaju kad su brzine tijela malene u usporedbi s
brzinom svjetlosti (v << c). U tom slučaju masa tijela je konstantna, te je:
 →
d m v →
→   dv →
F = =m =m a (3.3)
dt dt

→
Ova jednadžba predstavlja diferencijalnu jednadžbu kretanja tijela, u kojoj je F rezultanta
→
svih interakcija tijela mase m sa svim drugim tijelima, a a ubrzanje tijela u odnosu na neki
inercijalni sistem.
Prvi i drugi Newtonov aksiom su neovisni jer prvi konstatira svojstva tijela, a drugi
karakterizira kretanje tijela pod djejstvom sile.
Jednadžba (3.3) predstavlja drugi Newtonov zakon u vektorskom obliku.

10
 Odgovarajuće skalarne jednadžbe su:

dvx d 2x
F x = m dt = m 2
dt
dv d 2y
F y = m dt = m 2
y
(3.5)
dt
dv d 2z
F z = dt = m 2
z
dt

Težina
Težina tijela (G) je sila kojom tijelo djeluje na horizontalnu podlogu ili na objesište u
slučaju da je obješeno.
Težina tijela uzrokovana silom teže, usmjerena je vertikalno prema dolje i iznosi:
→ →
G =m g (3.6)
gdje je g ≈ 9,81 ,
akceleracija sile teže.

3.3. Treći Newtonov aksiom/zakon

U prvom i drugom Newtonovom aksiomu govori se o sili ili silama koje djeluju na
određeno tijelo, ne vodeći računa o izvorima tih sila. Pošto sila u krajnjem slučaju
karakterizira interakciju dva tijela, njihova uloga pri interakciji se definira
trećim Newtonovim zakonom/aksiomom koji glasi:

Svakom djelovanju (akciji) uvijek je suprotno i jednako protudjelovanje

(reakcija). Djelovanja dvaju tijela jednog na drugo uvijek su jednaka i protivnog
smjera.

Treći Newtonov aksiom kao i prva dva potiče iz uopštavanja eksperimentalnih činjenica.
→
Na primjer, ako tijelo A (Zemlja) mase mA djeluje na tijelo B(kamen) mase mB, silom F BA
→
crt. 3.1., onda će i tijelo B djelovati na tijelo A silom F A B . Ove sile su jednake po iznosu i
pravcu a suprotnog su smjera, pa se može napisati:
→ →
F BA = − F A B (3.7)
→
(Jedna od ovih sila, recimo F BA , zove se akcija i njena napadana točka je u tijelu B
→ →
(kamenu), odnosno sila F BA napada tijelo B. Druga sila tj. F A B zove se reakcija, njena
napadna točka je u tijelu A Zemlji) koje napada. Koju, od pomenutih sila, ćemo nazvati
akcijom a koju reakcijom sa fizičkog stanovišta je sasvim svejedno, jer su obe bile iste
→ →
prirode. Pod dejstvom sila F BA i F A B , respektivno tijelo B i tijelo A mogu promjeniti stanje
kretanja (dinamičko djelovanje sile) ili pak izvršiti kakvu deformaciju svog oblika (statičko
djejstvo sila).

11
 Crt. 3.1.
Karakteristike kretanja tijela pod djelovanjem sile određene su drugim Newtonovim
aksiomom po kojem, u našem primjeru, tijela dobivaju ubrzanja:
→ →
→ F → F AB
ab = BA i aA =
mB mA
dakle prema jednadžbi (3.7) dobivamo:;
→ → → mA →
m B aB = − m A aA ili aB = − aA
mB
odnosno
→ →
aA = − m B
aB (3.8)
mA
Dakle, oba tijela mijenjaju stanje kretanja/kretanja (dobivaju ubrzanja) zbog uzajamnog
djelovanja, samo je ta promjena, prema jednadžbi (3.8) obrnuto proporcionalna masi tijela.
→
djelovati na stol silom Q čiji je pravac vertikalan a smjer na niže (ka centru Zemlje).
→ →
Napadna tačka sile Q će se nalaziti na stolu. S druge strane, stol će djelovati na uteg silom R
čiji je pravac i iznos isti kao kod
Na osnovu razmatranja sva tri Newtonova aksioma kao jedinstvene cjeline, za inercijalne
sustave može se zaključiti slijedeće: svako ubrzanje tijela uvjetovano je nekom silom.
Svaka sila je mjera djelovanja nekih drugih tijela na uočeno tijelo i na kraju, sile imaju
karakter uzajamnog djelovanja.
Aksiome koje je formulirao Newton predstavljaju uopštavanje iskustvenih činjenica koje
su bile poznate i prije njega. Newtono-zasluga je u tome đto je on pokazao da se sva
mehanička kretanja mogu opisati pomoću pomenuta tri aksioma, uzetih kao osnova mehanike,
pa se često ta mehanika zove i Newtonova mehanika.

12