Visoki cilj, Bô Yin Râ

Naslov izvornika: 'Das Hohe Ziel', Bô Yin Râ (J. A. Schneiderfranken), 3. izdanje iz

1972., Kober'sche Verlagsbuchhandlung AG Bern (prvo izdanje Leipzig, 1925.)
Prevela na hrvatski: Sandra Antešević
Vlastito izdanje: Sandra Antešević
Copyright © www.boyinra.info
ISBN 978-953-58462-0-8
Zagreb, 2015.

 
 
Predgovor prijevodu

Ovo je jedna od prvih objavljenih knjiga Bô Yin Râ na hrvatskom jeziku iz ciklusa

od 32 knjige koje sačinjavaju kompletno pisano učenje, nazvano zajedničkim imenom
Hortus Conclusus.
Bô Yin Râ je duhovno ime - ne pseudonim, niti proizvoljno izabrano ime, jednog
od poslanika 'Bratstva Svjetla' ili 'Zračećih u iskonskom svjetlu' - kako ih on sam na-
ziva.
Budući da samo povremeno neki od pripadnika te najstarije duhovne Zajednice
na Zemlji, i to uvijek samo jedan u određeno vrijeme, djeluje javno, može se barem
naslutiti, ako ne u potpunosti shvatiti značaj ovakvog djela.
Jedan od razloga javnog djelovanja Bô Yin Râ bio je i razotkrivanje istine o Isusu
iz Nazareta, kao zemaljskom čovjeku i kao jednom od pripadnika istog Bratstva, o
čemu se nešto može naći i u posljednjem poglavlju ove knjige, iako mnogo više u ne-
kim drugim djelima ('Knjiga o ljubavi', 'Mudrost Ivanova', 'Knjiga kraljevskog u-
mijeća, 'Misterij golgote' i 'Uskrsnuće').
Prema riječima samog Autora, ova se knjiga bavi odgovaranjem na određena pi-
tanja koja je neophodno riješiti da bi čovjek zaista dosegao najviši cilj svog zemaljskog
života.
Označavanje pojedinih riječi kurzivom je u skladu s originalom i ima svoju funkci-
ju u prenošenju ritma riječi i rečenica, jer ove knjige ne prenose samo informacije ne-
go preko glasova jezika i posreduju svjetlosnu, duhovnu snagu.
Neka bi ovaj, kao i svi drugi prijevodi knjiga Bô Yin Râ proširili ljubavni blago-
slov iskonskog Svjetla i svih njegovih poslanika na Zemlji!

 
 
Sadržaj

Zov Duha 2
Dva puta 4
O traganju i nalaženju 7
O vječnom svjetlu 9
O bojama svjetla 10
O visokom cilju 12
O putevima starih 14
O blagoslovu rada 16
O moći Ljubavi 19
Majstor iz Nazareta 22
 

UVOD

Viši od svih zemaljskih ciljeva je visoki cilj koji ti ova knjiga hoće pokazati.
Ali uzalud ćeš pokušavati doseći taj cilj ako misliš da je on u dalekim daljinama!
Put koji te vodi tvom visokom cilju je u tebi samome i samo u sebi ćeš ga jednom
dosegnuti!
I svu pomoć koja ti je potrebna na tvom putu samo ćeš primiti u sebi!
Samo u sebi samome možeš uhvatiti ruku pomoći koja ti se pruža!
Nemoj miješati učenje koje ti pokušava pokazati cilj i koje te hoće voditi putem
prema cilju, - sa stupanjem na taj put u sebi samome!
Učenje ti može donijeti blagoslov samo onda ako tragaš za njegovim uputama u
sebi. -
Tek tada ćeš naći u sebi samome i pomoć!
Da bi te riječi ove knjige dovele do tvog visokog cilja morat ćeš pustiti da one
odzvanjaju u tebi.
U svojoj nutrini ćeš onda otkriti strmi put i ako se budeš hrabro pokušavao njime
penjati, on će te jednom dovesti do tvog visokog cilja u tebi samome! - -

 
 ZOV DUHA

Nisu bez razloga stari mudraci uvijek iznova upozoravali da se duha traži u
tišini, da se zov duha očekuje 'iza zatvorenih vrata'.
Ono što se tada može opaziti u nutrini, bit će čujno samo duši i samo osjećajući ona
može opaziti ono što se nikada ne da zahvatiti riječima nekog ljudskog jezika…
Blago onomu koji na taj način - osjećajući - može čuti!

Nije svima dano da na isti način opaze zov duha.

Neki često dugo moraju ustrajavati u 'molitvi', prije nego se otvori njihova nutrina
da mogu u sebi primiti zov…

Kao što samo oštro, vješto uho može prepoznati neku melodiju koja drugima ostaje
tek nejasni zvuk, tako i nježni zov duha mogu opaziti samo oni koji su znali svoj
unutarnji sluh izoštriti i dušu učiniti prijemčivom za duhovne stvari, tako da mogu i
protumačiti to što čuju.

Oglušili od buke preglasne svakodnevice neki lutaju kroz pustinju očekujući zov
da ih dosegne, nesvjesni vlastite gluhoće.
No uzalud ih zov duha pokušava pokrenuti…
Zaglušeni bukom prvo moraju postati svjesni svoje gluhoće, da bi u tišini ponovo
zadobili svoj sluh.
Ako tada duhovno ponovo dođe do njihovog uha, morat će naučiti istrajno se
zatvoriti od buke vanjskog svijeta, a ipak ne bježati od njega.
Što god ih okruživalo – morat će znati sebe same održavati u tišini!
Buka dana ne smije prodrijeti u nutrinu, makar izvana tutnjala svom snagom.

Tko želi čuti zov duha mora svoj sluh u potpunosti okrenuti unutra.
Samo u nutrini može naučiti opaziti ono što riječi nikada ne mogu izreći…
Buka i larma neće zaglušiti one koji znaju osluškivati nutrinu!
Usred vanjskoga svijeta koji oko njih huči, sami će sebi postati otok tišine.
Udaranje valova i huk oluje naučit će prečuti i iz vlastite tišine u sebi čuti
odzvanjanje duhovnog zova!

Rad i aktivnost neće narušiti tišinu koja se ovdje zahtijeva!

Ne može se zov duha opaziti tamo gdje vlada samo smrtna tišina!
Tek tamo gdje život svoje valove valja i unutarnja tišina može biti puna života iz
kojeg duh može duhovno začinjati u ljudima.
Samo takvo duhovno začinjanje prima i raspoznaje zov duha!
Samo na taj način u duhu ljudi mogu steći znanje o sebi!
-----------
Tko ikako drugačije želi čuti da ga se zove njegovim 'imenom', uzalud će čekati…
Zov kojem se nada može doći samo iznutra, kada je nutrina već probuđena kroz
duhovnu moć stvaranja koja se očituje samo u tišini. Samo iz najunutrašnjije nutrine
može se opaziti duhovno!

2
 
 Učenje koje se daje izvana služi tek za pripremu. Ono treba tvoju nutrinu pripremiti
za duha, da ti jednom zov iz tvoje najdublje nutrine postane čujan.
Učenje o duhu može ti reći samo ono što se da reći. Ali duhovna stvarnost ti se
može približiti jedino u doživljavanju!
Duhovni život ne možeš drugačije pojmiti nego njegovim osvještavanjem u sebi.---
Zato se sa svom svojom snagom okreni svojoj nutrini i moli duha u sebi da
probudi najdublju nutrinu tvoje unutrašnjosti!
Ustraj u toj 'molitvi' dok ne bude uslišena! Zadrži se u tišini i čvrstom pouzdanju!
Ni sama 'molitva' ne smije narušiti tišinu! -
Još manje smiješ tražiti i zahtijevati ono što će ti se samo od sebe dati, čim tvoja
nutrina tišinom bude za to pripremljena.
U vedrom miru čekaj svoj dan! Budi aktivan sa svim svojim vanjskim snagama u
vanjskom svijetu, ali ne dopusti nikada da tvoj unutarnji tabernakul bude oskrnavljen
brigama vanjskog svijeta! U svojoj nutrini, neuznemiren vanjskim burama, moraš
stalno održavati tišinu!
Nikakav zvuk vanjskog svijeta ne smije prodrijeti u tvoju nutrinu!
Tako ćeš jednom, kada dođe tvoj dan, pojmiti vlastitu najdublju dubinu i biti
uzdignut do vlastite najviše visine!
Tako ćeš jednom opaziti zov duha u sebi i sebe spoznati u duhu!
U životu duha naći ćeš sebe samoga u vječnom životu!

3
 
 DVA PUTA

Više nego ikada, u današnjim danima je potrebno skrenuti pažnju da ne vodi sve
'tajanstveno' kojim smo okruženi, onoj konačnoj najsvetijoj tajni koja jedina može do-
nijeti izbavljenje duši.
Da, možda je potrebno i skrenuti pažnju na suviše 'olako' prelaženje preko takvih
upozorenja, jer je zbrka nekih mozgova tolika da oni u egzaltaciji svoje zablude ne vi-
de da odbacuju riječi onog koji ih upozorava i tumače ih krivo prema vlastitom, taš-
tom stavu.

Već puno godina, čak desetljećima i prije pojave ubijanja naroda - čime se prok-
letstvom natopljena atmosfera poput oblaka nabijenog krvnim grijehom nadvila nad
zemaljska zbivanja - čovječanstvo, ponosno na svoje znanje je postalo plijenom najgo-
reg okuženja svoga duhovnog znanja, tako da danas svaka skrivena istina nalazi i
svoju satiričnu igru.
Zaista nije čudo kada tragatelji dospiju na krive puteve.

U svim je vremenima treperavo fluorescentno svjetlo, tajnom obavijenih granič-

nih područja ljudske spoznaje, utjecalo svojom čarolijom na osjetljive prirode - ali
samo rijetko je zemlja vidjela takav nedostatak sigurnosti osjećaja. ---
Poput mušica što lete na plamen, neiskusni i neupozoreni hrle ususret ovom po-
žaru što se podiže iz nepoznatih područja i prijeti im ista opasnost i ista propast…
Iz svih pljesnivih kutova podruma i starih soba doziva ih iskušenje!
Polu-znanje - polu-ludost i svjesna prijevara traže posvuda svoje nove žrtve i znaju
tako zavarati i ponekog, koga čovjek ne bi očekivao da bude zavaran. --
No svemu tome u osnovi leži duboka čežnja, koju svo znanje ovoga vremena ne
može utoliti i tako biva ostavljena po strani u nemogućnosti da sama nađe pravi put
koji je tako zapriječio neki suviše ponosan na znanje, da se sada samo poput noći crni
zidovi protežu tamo gdje je nekada u staro doba još bila dosežna sloboda.

U ljudima je duboko ukorijenjena slutnja o jednom višem svijetu u kojemu se na-

daju naći rješenje zagonetke svoga postojanja. Ta je slutnja ništa drugo nego slabo
sjećanje na duhovno stanje prije 'pada' u zemaljsku vezanost!
Čovjek sada ponovo traži što je nekada izgubio i u takvom traganju lako postaje
žrtvom mračnih snaga koje ne vidi, iako su ga one već odavno prisilile slijediti njihov
zov dok on tek prekasno ne primijeti da se radi o varljivom sjaju iz ponora uništenja,
koji je on smatrao zemaljskim odsjajem životodajnog svjetla kojem je težio…

Tko god u sebi osjeća težnju za rješenjem zagonetke postojanja, neka bude pot-
puno svjestan da za njega postoje dva puta i da samo od njegove razboritosti ovisi da li
će krenuti pravim putem koji ga vodi pravom cilju, ili će u pijanom teturanju krenuti
klizavom stazom zablude. -----------
Jedan od ta dva puta vodi svjetlu i prosvjetljenju i završava u području čistog duha,
dok drugi, na koji ga vuku sablazni primamljivim svjetlucanjem obećavajući mu du-
hovne moći i čarobnjačke tajne, nepogrešivo vodi u propast, ukoliko ne stigne pomoć
milosti iz viših područja i ako čovjek spozna da je vjerovao lažnom svjetlu koje nema

4
 
ništa zajedničko sa čistim, zlatno-bijelim božanskim svjetlom, osim privlačnosti ko-
jom djeluje sve ono što je skriveno zemaljskim čulima.
Ali zaista, nije sve što je skriveno vrijedno njegova istraživanja!
Iako se zvijezde ogledaju i u močvari, ipak ne treba iskopavati močvarni mulj da
bi se dokučila njihova tajna!

Tako onaj koji ozbiljno traga i iskreno čezne za svjetlom čistog duha sigurno neće
težiti da zna unaprijed vanjsku zemaljsku sudbinu, čak iako se može poslužiti sa ze-
maljskim proračunima onih strujanja koja, kao na sve ostale, utječu i na njegovo dje-
lovanje dok još živi i radi vezan zemaljskim kozmičkim snagama. Tu može naučiti
potaći ono što njega samog potiče i obraniti se od onoga što ga ometa!
Ali teško da će pri tomu podleći zabludi da mu je predodređena neka sudbina
kojoj se ne može oteti, nego će samo nastojati ritam toka svoje sudbine odgonetnuti i
onda to znanje iskoristiti da izbjegne ono što je nepoželjno, a da unese ono što se čini
dobrim.
Još prekrasno nacifrana mudrost veselog Paracelzusa – kao jednog koji je to uisti-
nu mogao znati - kaže riječi važne, velike spoznaje:
„Zvijezde ni na što ne prisiljavaju, one su slobodne za sebe, kao što smo i mi za sebe.-“
I dalje:
„Djetetu ne trebaju zvijezde ni planete; njegova majka je njegova planeta i njegova zvije-
zda!“-

To ne treba shvatiti kao da uopće nije prisutan utjecaj zemaljsko-kozmičkih snaga -

koje čovjek pripisuje 'zvijezdama' zato što ga je samo znao odrediti prema njihovom
prividnom kretanju-, nego da je usprkos svemu u nama, u odgoju naše volje, sloboda
da te utjecaje odgovarajuće primijenimo i da je i izračun povoljnih mogućnosti blago-
slov samo ako služi našem vlastitom odgoju i omogućava nam da sve snage iskoristimo
da oslobodimo svoje postojanje od straha promjenjivih plima i oseka nevidljivih struja,
koje doduše protječu svime zemaljskim, ali se slamaju na dijamantnim branama koje
gradi nepobjediva moć duha oko onih koji imaju povjerenja i koji djelom za to znaju
moliti…
Jedan takav nikada se neće povinovati proročanstvima proročišta koje mu promje-
njivu sliku sudbine pokazuju kao nepromjenjivi fatum, da, on sigurno neće imati želju
za takvim objavama.
Još manje će dozvoliti da mu zbog spoznaje ljudi postanu oruđa skrivenih snaga i
da onda tako postupno lišeni vlastite snage služe njegovo zemaljsko tijelo.
Nikada neće drugima htjeti oduzeti njihovu volju da bi im nametnuo svoju.
U svemu što čini on služi samo onoj slobodi koju poznaju jedino djeca duha!

Svaka pojava vanjske prirode, svaki događaj ovog zemaljskog života može se ok-
renuti prema dobrom, kao i prema lošem ako čovjek uvijek zna tu sposobnost koristi-
ti na ispravan način – a tomu služi svo naučavanje pozvanih. -
„Neće onaj koji mi govori, gospode, gospode ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj
koji dopusti da u njegovoj volji djeluje volja onoga koji me je, kao moj 'otac' iz sebe za-
čeo!“

5
 
 Tako je govorio nekada onaj koji je bio pozvan naučavati, jer je iz duhovnog isku-
stva znao o čemu govori i koji je zaista mogao za sebe reći: „Ne učim iz sebe samoga,
nego onako kako mi je 'otac' povjerio!“
Mudrost ovog 'velikog ljubećeg' je na zemaljski - i suviše-zemaljski - način preob-
likovana prije nego je dosegla današnje generacije, kojima jedva da je u svojoj čistoći
prepoznatljiva.
Njegovo učenje nije imalo za cilj ništa drugo nego dovesti do toga da čovjek zem-
lje svoj život nauči koristiti - za spas kroz djelo. --
Svo puko znanje o stvarima upitne vrijednosti koje se nalaze s one strane zemalj-
skih čula, predstavlja samo sterilno, prividno znanje koje nikoga ne oslobađa od ze-
maljske vezanosti! - Samo djelotvorno, trezveno slijeđenje koje potiče iz istinskog uvi-
da može dovesti do čuda oslobođenja, kada se ono što se očituje duši zna pretvoriti u
djelo i djelovanje; i što god se podučavalo riječima uvijek će tek dobiti vrijednost kada to
učenje vodi njegovu življenju.
Blago onima koji su dospjeli do takvog doživljavanja svoje nutrine i onda u najdu-
bljoj nutrini, u sebi dosegnu cilj ispravnog puta!

6
 
 O TRAGANJU I NALAŽENJU

Zaista je puno lakše s gestama tragatelja istraživati vanjski svijet i otkrivati

njegove najskrivenije šahtove, siguran u slavu otkrića, nego naći u sebi samome
najdublju nutrinu koja ostaje još dobro skrivena i onima koji su vjerovali da su odavno
vidjeli duševne snage, da se pred njihovim pogledom sama duša poput sjene raspršila
u ništa. --
Neka sav ponos ćuti o tome, pa čak i ako bi vam bilo povjereno što je i
najmudrijima pradavnih vremena ostalo tamnom zagonetkom!
Moglo bi vam se učiniti da je poneka zagonetka 'odgonetnuta', samo zato jer ste
se zadovoljili s rješenjem koje ne ide do većih dubina iz kojih su stari postavljali svoja
pitanja…
I među tragateljima davnih vremena bilo je takvih koji su znali nalaziti i ako i ti
želiš poput njih biti onaj koji je našao, moraš se pripremiti tražiti tamo gdje su i oni
našli!
Ja vam želim pomoći da tražite u sebi, jer samo u sebi ima nade da ćete naći za
sebe ono što se u svim vremenima tražilo. -
Nikakvo mišljenje niti pametno zaključivanje ne može vas naučiti ako želite naći
krajnje rješenje svih onih pitanja koja se uzdižu pred vašu dušu iz mračnih, za zemlju
vezanih saznanja, tražeći uvijek iznova odgovor! ---
Priječite od sada put svim glasnim mislima, sve dok u vama ne ostane samo
velika tišina u kojoj više ništa ne govori od onoga što vam je ikada dolazilo spolja! --
Onda naučite visoko umijeće čekanja s punim povjerenjem!
To neće biti lako naučiti, ali svatko tko je ikada našao ono što je tražio morao je to
naučiti i nitko nije pošteđen tog vremena učenja, ako želi u sebi postati onaj koji je
našao…
Vi koji želite naći čuvajte se od iskušenja da želite skratiti vrijeme čekanja!
Samo ćete dulje morati čekati podlegnete li tom iskušenju! --

Da, uistinu, tko god je stupio na ovaj put traženja i nije našao što se nadao naći, taj
može biti siguran da samo zato nije našao, jer se umišljeno smatrao pozvanim da
može skratiti vrijeme čekanja!
Dok god još postoji takva težnja u tragatelju, on nije dospio do velikog mira, koji
je prvi preduvjet svakog nalaženja!
Kako se onda može žaliti da je sav njegov trud bio uzaludan?! -
I onaj koji u ovomu vanjskom svijetu traži skriveno, uzalud će tražiti ako ne zna u
sebi stvoriti mir koji mu je i tu potreban, želi li naći ono što traži!
Ali svi koji su ikada u najdubljoj nutrini tražili ono konačno - i našli za čim su
tragali - prije toga su vježbali umijeće čekanja i tako dospjeli do kulture mira! -
Samo u najtišem utonuću dano im je što su tisuće kojima je nedostajao mir uzalud
tražile…
„Nebo se na silu osvaja i samo se jakima daje!“- ali ta 'sila' nije ništa drugo nego
snaga samosvladavanja, koja zna iz duše protjerati svaki nemir! -

7
 
 Tek kada si u sebi stvorio takvu tišinu da ti se čini ludim pitati 'kada će ti doći
prosvjetljenje', uistinu si blizu ispunjenju i možeš spokojno vjerovati da ćeš naći što ti
je bilo skriveno dok si mu uzalud težio još vezan nestrpljenjem!
Mora ti postati potpuno sporedno kada ćeš ovdje na zemlji doseći najvišu
spoznaju! Moraš tražiti kao onaj kojem nisu postavljene nikakve vremenske granice!
Moraš tražiti kao onaj koji zna da će naći, jer to što traži postoji i ne može mu ostati
skriveno, čim on postane dostojan njegova nalaženja!
Što tvoja sigurnost bude više rasla i tvoje povjerenje u sebe, to će ti biti bliža
uzvišena pomoć!

Njeguj u sebi vjerujuće povjerenje i izbjegavaj razarajuće misli koje te uvijek

iznova žele protjerati u bojazan da ti nalaženje nije predodređeno! -
Nauči spoznati da je huljenje predavati se takvom strahu! --
U sebi samom nosiš izbavljenje od svake sumnje i samo u sebi samome možeš doći
do krajnje sigurnosti!
Odbaci od sebe sve što te ometa u takvoj vjeri u sebe, pa makar ti se danas još činilo
kao 'sveta istina'!
Tamo gdje ćeš doći do konačne spoznaje mora šutjeti svako mišljenje mozga, makar
ono već tisućljećima bilo visoko cijenjeno! -
Ti si tamo sam sa sobom i ni jedna moć zemlje te ne može spriječiti, niti ti doći u
pomoć!
Samo u najdubljoj nutrini svoje unutrašnjosti možeš se nadati da ćeš naći to što
tražiš i sva čuda zvjezdanih daljina raspast će ti se u ništa pred onim što te tu čeka!
U tvojoj najdubljoj nutrini tek ćeš uistinu naći sebe samoga i tek tada ćeš spoznati
da je sve tvoje traganje bilo samo – za tobom samim.

8
 
 O VJEČNOM SVJETLU

Mračno je bilo u kolibama i mračne brige su se skupljale nad dvorcima.

Čovjek je tražio uljne lampe da otjera tamu, palio svijeće na svijećnjacima, ali
tama nije nestajala.

Ah, drugo je svjetlo potrebno da bi ljudi ponovo bili radosni!

Prijatelji, ako imate povjerenja ovo svjetlo će sigurno pobijediti tamu koja vas
okružuje!
Vi ne znate da sami sebe zarobljavate tamom!
Ne dajte se uplašiti mrakom koji se širi na svim vašim putevima!
Vi ste se sami okrenuli mraku, tako da vas tama mora okruživati dok se vaše
vrijeme ne dovrši i dok se ponovo ne okrenete svjetlu!
Ali i tama nosi obećanje svjetla!
Ona izaziva snage koje potiču čežnju za svjetlom i tako vas pokreću na preokret…
Vježbajte strpljenje i ustrajte u tihom povjerenju!
Uskoro ćete sigurno opet koračati u svjetlu sunca!

I u najdubljoj tami nije vam svjetlo dalje nego u najsvjetlijem svjetlu, ako mu se vi
sami želite okrenuti!
Okrenite se prema suncu i sva tama će biti iza vas!

Tako su i pra-oci koračali snažni i radosni u svjetlu, ostavljajući tamu iza sebe…
Ali njihove je unuke sve više stiskala tama. -
Što je iza njih bilo, bilo im je važnije od onoga što su još trebali prijeći…
Naučili su gledati unatrag i koračati unatrag.
U tami su se nadali da će naći ono što se samo u svjetlu pokazuje.
Ali vi, unuci njihovih unuka, ne smijete se uistinu čuditi kada vas danas okružuje
gusta tama, jer ste se okrenuli tami nakon svih ranijih zavođenja.
Vi ćete se morati htjeti preokrenuti ako želite kao oni stari, naći svjetlo sunca!
Hrabrost je potrebna za takav preokret i odlučna volja…
Vaše su se oči davno odvikle od svjetla koje vam jedino može podariti radost!
Sada vas svjetlo sunca najprije mora boljeti, dok oči ne ojačaju da ga mogu podnositi
i onda voljeti…
No mnogi su već dospjeli do preokreta i mnogi su ga već načinili!
Nitko nije ostavljen bez vodstva, ako se sam može usuditi na preokret!
O, ne zadržavajte se, vi koji još idući unatrag tražite na krivim putevima koji vas
vode samo dublje u tamu!
I vi koji ste već odavno umorni od traganja, ne zadovoljavajte se time da u svojim
kolibama i dvorcima palite slaba svjetla!
Hrabro se okrenite vječnom svjetlu i ostavite tamu iza vas!
Vidite - svjetlo i tama su uvijek na njihovom mjestu. –
Samo je do vas samih da li ćete se zarobiti stalnom tamom, ili ćete svoj pogled
usmjeriti prema svjetlu!
Uistinu, svima vama sja vječno svjetlo!
*

9
 
 O BOJAMA SVJETLA

Svjetlo vječnog sunca krije u sebi svakojake boje i samo se malobrojnim u svim
vremenima objavljuje u njegovoj zlatno-bijeloj punini. –
A skoro svima, osim ovim malobrojnima, pokazuje se u samo jednoj od svojih
višestrukih boja.
Ali samovolja ne može promijeniti što zakon nalaže!
Samo tvoje oči određuju u kojoj ćeš boji prepoznati svjetlo!
Možeš stajati usred svjetla, a ipak ga ne prepoznati, dok god siliš svoje oči da ti
pokaže boju svjetla koja nije tvoja!
Tako sam sebe možeš zavaravati i prilično se udaljiti od svjetla, vjerujući da mu se
približavaš.

Zato te savjetujem, jer to je ispunjenje moga zemaljskog postojanja - da svima koji

me žele slušati dam dobar savjet! Savjetujem ti dakle, nemoj krivotvoriti svoju boju i
nemoj željeti vidjeti ono što je druge boje od one koja će tebi jednoga dana pripasti.

Samo ako sam sebe na najpažljiviji način promatraš prepoznat ćeš vlastitu boju…
No zaista nije neophodno da je prije prepoznaš, čim si se voljno i s povjerenjem
predao vodstvu i više ne pokušavaš sam odrediti u kojoj ti se boji treba približiti svjetlo
vječnosti! -
U tebi je samom sadržano od vječnosti u kojoj ti boji svjetlo može donijeti blagoslov!
U tebi je samom sadržano što će ugledati tvoje oči!
Trebaš sebi vjerovati i naučiti imati povjerenja u vlastitu najdublju nutrinu! --
Uvaži uvijek ono što su drugi smjeli ugledati i prepoznaj u svemu što ti kažu
višestrukost svjetla, ali uvijek budi svjestan da je za tebe – tko god ti bio – određeno
drugačije viđenje, premda se isto svjetlo očituje u svim bojama.
Tebi se može dati samo u skladu s tvojom vrstom, a svatko je drugačije vrste!
Dok god želiš naći u sebi svjetlo na način na koji su ga drugi našli, samo priječiš
svjetlu da te dosegne na tvoj način, u tvojoj boji i ne smiješ se onda čuditi kada tebe
drugi u svom svjetlu nalaze u stalnoj tami!

Dato ti je učenje i rečeno ti je da će svima koji teže svjetlu na ovoj zemlji svijetliti
jednom isto svjetlo - i zaista to je učenje ukorijenjeno u dubokom tlu istine!
Dobro je vjerovati takvom učenju, ali treba znati i da se isto svjetlo beskonačno
mnogostruko izlijeva, tako da tisuće i tisuće može doseći i ipak se svakome dati na
drugi način! -
Jedinstveno i posebno je samo-očitovanje svjetla u svakomu od nas i svatko biva
prosvijetljen na svoj način!
Ali tko primi svjetlo u sebi zna da mu svijetle zrake istog svjetla kao i svoj njegovoj
braći koja su kao i on primila svjetlo! --
Ni kod koga se ne radi o drugom svjetlu, samo svatko gleda u sebi isto svjetlo u
drugoj boji.
U svjetlu vječnosti nalazi se beskrajno bogatstvo!

O, kada bih vam svima koji težite svjetlu mogao, kao što čovjek biljke preko zime
skloni u zatvoreni prostor, učiniti shvatljivim mnogostrukost svjetla!
10
 
 O, kada bih vam mogao zemaljskim riječima opisati neiscrpnost vašeg vječnog
nasljeđa!
Ali potpuno sam svjestan da svaka ljudska riječ ostaje samo mucanje kada je u
pitanju očitovanje vječnoga. --
Mogu samo poput čovjeka koji je vidio čuda ove zemlje na dalekim putovanjima
pokušati kod vas proizvesti predodžbu o nikad viđenomu.
Ali želite li sami u sebi vidjeti što vam opisujem, morate sami prijeći put koji vodi
do vašeg cilja, do sigurne veličanstvenosti koju vam ovdje obećavam, koju ćete vidjeti
u vašim vlastitim najdubljim dubinama.

Bilo da važiš za mudroga na ovoj zemlji, ili za nekoga tko je tek pomalo vješt u
mudrosti ovoga svijeta, znaj da ti sigurno može pripasti svjetlo vječnosti, ako ga imaš
volju potražiti u sebi samome!
Čuvaj se zavodničkih glasova koji te navode da tražiš svjetlo očima drugih!
Traži u sebi, na svoj način i znaj da ti ono samo u tvojoj vlastitoj boji jednom može
pripasti, bilo da će to biti već u zemaljskom životu, ili nakon što si odjeću zemlje
morao prepustiti raspadanju!
Koračaj mirno tebi primjerenim putem i čemu god se mogao nadati u skladu s
tvojom prirodom, bit će zaista daleko premašeno onim što će ti jednom pripasti! ---

11
 
 O VISOKOM CILJU

Zaista, put koji te vodi tvom najvišem cilju je dalek i strm i neravan, ali ako spoznaš
što te čeka na njegovom kraju, ni jedan drugi zemaljski cilj ti se neće više činiti ni
približno tako vrijednim!
Dragulj te čeka na tvom visokom cilju, koji nikada nitko osim tebe ne može
posjedovati!
Iako nebrojene čeka ista nagrada na cilju, za svakoga koji dosegne cilj spremno je
blago koje samo on može preuzeti.
Nitko drugi ne može dobiti ono što je za tebe čuvano!
Ti sam moraš doći i preuzeti to!
Propuštanje je ovdje napuštanje, jer u svoj vječnosti nitko osim tebe ne može postati
vlasnikom tog blaga! ---
Shvati što to znači! -
Postani u potpunosti svjestan vrijednosti koju u sebi nosiš! -
Znaj, tragatelju, da ti je duhovno dosežno samo kada u sebi budeš imao sigurnost
da se i put i cilj puta kriju u tebi!
U tvoj najdubljoj nutrini se jedino može naći taj visoki cilj o kojem ti govore ove
riječi!
U tvoj najdubljoj unutrašnjosti skriveno je blago koje ti nitko ne može oduzeti!
Samo ga ti sam sebi možeš uskratiti svojom ludošću.

Vidim kako se treseš od straha, ali bilo bi ludo tumačiti moje riječi tako da se
uplašiš da nećeš svladati prepreke koje se uzdižu između tebe i tvog cilja, jer samo
neustrašiva hrabrost ti omogućava dosezanje cilja! – Cilja koji se krije u tebi samom! --
Vidi, prijatelju, dječja je igra doseći i najviše zemaljske, vanjske ciljeve, dok je
junački podvig doseći visoki cilj koji čovjek u sebi nosi! --
U vanjskom životu te drugi mogu ometati i sprečavati da dosegneš neki željeni cilj,
ali ovdje postoje samo one prepreke koje ti sam u sebi stvaraš!
Ti sam možeš sve prepreke u sebi otkloniti, ako to zaista hoćeš i onda će ti i
uzvišena pomoć pružati snagu!
Ali koliko god čeznuo za duhovnom pomoći, ona te ne može doseći dok i tvoja
volja ne djeluje u istom smjeru u kojem te želi voditi uzvišena pomoć.
Ti moraš postati poput magneta za tu pomoć, da bi je privukao! -
Tu nije moguća nikakva samovolja pomažućih snaga, jer svaka mogućnost da se
pruži pomoć povezana je s organski djelujućim zakonom! -
Kao što poruke koje se prenose elektromagnetskim valovima putuju kroz prostor, ali
ih ti ipak ne primaš dok one ne dođu do uređaja koji ih može primiti, tako ti je i
uzvišena pomoć uvijek blizu, ali je ti ne opažaš ako nisi sam sebe preobrazio tako da
postaneš duhovnim prijemnikom njenih duhovnih energetskih valova.
Kada si jednom organski priključen na takvu uzvišenu pomoć možeš se
osloboditi svih briga i sigurno doseći svoj visoki cilj – bilo već u ovom zemaljskom
životu, ili tek nakon što ostaviš zemaljsko tijelo! --

Tvoj visoki cilj je usavršenje tebe samoga u tvojoj duhovno rođenoj pojavnoj formi!
Nitko drugi u svoj vječnosti ne može biti usavršen u tvom duhovnom obliku!

12
 
 Ti u nižim područjima fizički-čulne prirode možeš naći individue iste vrste, često
takve sličnosti da se čini da među njima nema razlike; ali već i tu te promatranje viših
vrsta može podučiti da svaki viši stupanj također u njegovom individualnom
očitovanju stvara višestrukost, koju čak ni nevješti pogled više ne može previdjeti.
Tako i u duhovnom postoji raznolikost vrsta.
I tu postoje 'niže' vrste, kod kojih se individue čine skoro jednakim, a postoje i više
i najviše vrste, čije individue pokazuju sve veću međusobnu različitost. --
Kojoj god ti vrsti pripadao znaj – da si od vječnosti nepromjenjivo određen i
individualno drugačiji od svih ostalih koji mogu pripadati istoj vrsti!
Ti imaš, općenito govoreći, isti visoki cilj koji svijetli svima koji su rođeni iz duha
u krilu vječnosti, a opet je oblik u kojem ti možeš doseći taj cilj drugačiji od svih ostalih
oblika u kojima ga drugi mogu doseći! -
Od vječnosti nosiš u sebi samo jednom iz duha začeti oblik koji je tvoj i koji samo
TI možeš doseći u svoj vječnosti, čak i ako do toga trebaju proći eoni.
---------------

Možda si već dugo na putu prema svom visokom cilju i još uvijek ga nisi
ugledao, jer si ciljeve drugih htio učiniti svojima!? -
Nisi imao povjerenja u sebe samoga i vjerovao si da ćeš samo preko drugih naći ono
što je vrijedno truda traganja! Nisi znao da si na taj način sam sebi postao
neprijateljem!-
Nisi znao da si se ogriješio o sebe sama želeći ciljeve drugih učiniti svojim visokim
ciljem!
Pomiri se sa sobom još danas, kada čitaš ove riječi i od sada traži samo u sebi
samome visoki cilj, koji nitko osim tebe ne može doseći! --
I ako ti se tvoj visoki cilj još krije u dalekim daljinama i makar ga sada još samo
naslućivao, jer ga pred tvojim očima skrivaju gusti velovi magle, ipak si već postigao
neusporedivo više nego da već u rukama imaš sve visoke ciljeve drugih! -
Usavršenje te čeka samo u dosezanju vlastitog visokog cilja!
Samo kada znaš naći svoj vlastiti visoki cilj, dosegao si za sebe visoki cilj!
Ti sam si luk i strijela i visoki cilj! --
Sebe samoga trebaš doseći u svom najvišem duhovnom obliku!
Ni jedan te bog ne može spasiti dok god pred očima ne vidiš u sebi visoki cilj, koji
si TI SAM, sjedinjen s tvojim Bogom!

13
 
 O PUTEVIMA STARIH

Bilo bi ludo, tragatelju, smatrati put prema svjetlu, koji je put prema tebi samome,
prohodnim samo na stare načine!
Ludo i uobraženo bilo bi također ako bi te stare puteve danas ismijavao. Jer i oni
koji su prije tebe išli zemaljskim poljanama znali su tražiti i naći - i čak ponešto su
znali naći što je onima koji su dolazili poslije njih opet bilo izgubljeno.
Dobitnik možeš biti samo ako puteve starih promatraš budno i bez predrasuda!
Oni su spoznali duboko skriveno, oko čije spoznaje su se ljudi kasniji uzalud
mučili i što još i onima koji danas s tobom žive predstavlja vječnu zagonetku. -
Nauči osjetiti strahopoštovanje pred starima ako želiš u svojim zemaljskim danima
doći do spoznaje! --
Još nitko nije bio rođen na ovoj zemlji tko je došao do spoznaje, a da nije stajao na
snažnim ramenima svojih prethodnika! -
Dakako, u svakom dobu ima nerazumnih koji tragaju za 'nečuveno novim', a ipak
su začinjanje i rađanje u svim vremenima vezani uz iste preduvjete…
Tako nikada nećeš doći do istinske duhovne spoznaje sebe samoga osim na
suštinski isti način kao i oni stari, iako se sam oblik traženja mijenja s vremenom! -
Svako doba ima svoj oblik traženja i nalaženja, ali ako želiš naći suštinu svih
oblika, lako ćeš prepoznati da ona uvijek ista ostaje u svim oblicima.
Tako i ti samo traži u obliku svoga vremena i ne daj se zavesti u stare, pozajmljene
kostime tragatelja!
Samo bi sudjelovao u maskaradi i bio kao glumac u kazališnoj predstavi misleći
da zaista nešto činiš, ako bi htio usvojiti neki od starih oblika.
Možeš naći samo ako tražiš u svom obliku, koji je uvijek oblik tvoga vremena!
Tko te drugačije savjetuje vodi te u zabludu, čak i ako sam ne sluti da te tako
ometa! --

Mudri su u svakom dobu tragali na svoj vlastiti način i u obliku koji je odgovarao
njihovom vremenu! Tako su i našli!
Ali dobro su znali i cijeniti traženje i nalaženje onih ranijih i ni u kom slučaju ih
nisu omalovažavali. ---
Tebi se u starim spisima mnogo toga može čini čudesnim, samo zato što više ne
razumiješ taj jezik. Drugo te pak zbunjuje, jer s tebi poznatim riječima govori o
stvarima za koje čovjek danas sigurno ne bi upotrijebio iste riječi.
A nešto je i s mudrom namjerom rečeno tako da se istinski smisao riječi teško može
shvatiti i da se očituje samo onima koji su u posjedu ključa takvog govora.
Tako su ti istinski putevi starih na višestruki način zatrpani i samo sluteći
prepoznaješ da su to zaista bili putevi koji su vodili cilju, istom cilju koji i ti želiš
doseći.

Opasan je poduhvat htjeti te zatrpane puteve ponovo učiniti prohodnim!

Samo vrlo rijetkima uspijeva potpuno ih očistiti i ako im to i uspije ubrzo se opet
gubi svaki trag, pa dalje koračanje ostaje prepušteno samo nesigurnoj vlastitoj volji…
Ako se želiš uistinu pokazati dostojnim učenikom starih mudraca onda ćeš poput
njih morati koračati onim putem koji ti tvoje vrijeme pokazuje i poravnava!

14
 
 I ti stari mudraci su bili djeca svoga vremena i mada su poštovali puteve svojih
očeva, bili su potpuno svjesni da cilj mogu doseći samo kao i njihovi očevi, na
vlastitom putu.
I ti poštuj puteve starih, ali se nemoj truditi tražiti ih ispod ruševina, jer što god
tako našao to će biti samo izvješće o putu drugih, ali svoj put zaista nikada nećeš naći
na taj način! --

15
 
 O BLAGOSLOVU RADA

U današnjim danima je nebrojeno onih što teže duhovnom razvoju, i mada je puno i
onih koji samo površno prelaze preko objava uzvišenih duhovnih stvari
pokušavajući zadovoljiti svoju nikad situ znatiželju, ipak je daleko više onih koji se
mogu nazvati ozbiljnim tragateljima za istinom.
Oni često hodočaste prema svim izvorima i sva mjesta koja su poznata kao mjesta
čudesnih iskustava su im sveta.
U svim vremenima od kada postoji umijeće pisanja izlazile su knjige u kojima se
čovjek nadao pronaći upute kako da čudesno poveže sa svakodnevicom, jer odavno
je čovjek čuo za uzvišene snage koje su bile dostižne onima koji su poznavali vječne
zakone duha.
Može se smijati ludosti onih koji su htjeli naučiti kojekakve čarolije, ali ni oni koji s
iskrenim žarom teže duhu nisu bez ludosti i poneki vjeruju da im je duhovo dostupno
tek kada se podvrgnu nekom vanjskom školovanju, koje eventualno zahtijeva od njih
izvođenje raznih čudesnih vježbi.
Tako uzimajući malo jednu, malo drugu uputu - koje nalaze u starim, ili novim
spisima u kojima neki avanturistički mistagog s tajanstvenim pristupom objavljuje
svoju iskrivljenu mudrost nejasnim riječima.
Kad god sretnete takve ljude oni su konačno otkrili pravi recept da konačno
naprave kamen mudraca u svojoj tavi.
Nevjerojatno je kako uvijek idu od jednog do drugog razočarenja i nikada ne gube
hrabrost da opet iznova krenu novim krivim putem. --
Potrebno je često dugo vremena dok ne otkriju da će im na takav način visoki cilj
kojem teže zauvijek ostati nedostižan.
Tek s mukom nauče razumjeti da je grešno o najvišem i najplemenitijem - onom što
je mudracima svih vremena bilo sveto, najviše dobro - imati tako uski sud i misliti da
se to može postići 'vježbama disanja', čudnim polu-iskrivljenim položajima tijela, ili
još gorim kojekakvim vježbama koje su savjetovale neke zbunjene glave. ---
Ali čovjek je često sklon klanjati se neobičnom…
Radije ide nekim osebujnim, zavojitim putevima, koji njegove oči ne mogu
slijediti i dozvoljava da ga zabluda vodi u tamu, umjesto da traži pravi put koji vodi
svjetlu, da bi išao njime u trezvenosti jutarnje svježine i čvrstog koraka, poput putnika
koji stalno motri na tok puta, da bi jednom došao do cilja. --

Jasno, čovjek mora biti pri snazi da bi prešao dugačak put i tko ne želi posustati
od umora prije cilja, taj se mora pobrinuti i za to da još tokom puta može naći
okrepu.
Tako su i na putu prema duhu potrebni osnaženje i okrepa svakome koji tim
putem želi ići. Ali njih ne treba daleko tražiti niti ići sumnjivim sporednim putevima.
Svakodnevni život, ako ga se ispravno živi nudi to u izobilju.
No opet samo mali broj zna kako veliko osnaženje i obnova mogu strujati pri
ispravno obavljanom poslu! ---
Čovjek se radije uljuljkuje u uzvišenim snovima i rad smatra samo preprekom na
putu, smetnjom njegovu koračanju…Ali tko misli da će na taj način doseći visoki cilj,
sigurno ga neće doseći, čak i ako svu mudrost mudrih poznaje iz njihovih riječi i
stalno se predaje uzvišenom, svetom raspoloženju. --
16
 
 Puno je lakše prezrjeti svakodnevne dužnosti, nego ih ispuniti!
Puno je lakše u svetom raspoloženju osjećati se bliskim i sjedinjenim s božjim
duhom, nego svoj rad tako obavljati da postane osnaženjem vlastitog duha i tako ga
ojača tom snagom da jednom uistinu primi posvetu! -
Ovdje se zaista kriju vrijednosti koje vrijedi zadobiti!

Sigurno si vidio cirkuske igre i čudio se ljudima koji su razvili svoje tjelesne
snage i tako ovladali njima da mogu učiniti stvari koje bi tebi bile sasvim
nemoguće…
Možeš nešto naučiti od njih!
Kao što su oni neprekidnom aktivnošću stekli takve tjelesne sposobnosti i ti možeš
danas steći neslućene duhovne snage, crpeći ih iz svakog rada koji znaš tako raditi da
ga nitko drugi ne bi mogao bolje obaviti! ---
Kao što oni cirkuski izvođači u najnapetijoj pažnji moraju paziti na svaki pokret da
bi njihov posao uspio i da im život ne bi bio u opasnosti, i ti, ako želiš da tvoj duhovni
rad urodi plodom, moraš uvijek sve što se od tebe zahtijeva ispunjavati s takvom
koncentracijom, kao da tvoj život ovisi o svakom običnom 'potezu'!
Bilo da su tvoje misli, ili tvoje ruke najviše zaposlene pri tvom poslu, uvijek će se
raditi o određenim pokretima koje činiš gotovo nesvjesno, „čisto mehanički“ i tako
sebe samoga unižavaš…
I te ti se aktivnosti čine monotone i dosadne!
Ali kao što oni vješti akrobati, čiji ti se posao čini poput radosne igre dok gledaš
njihove nastupe, uvijek iznova moraju paziti na najmanji pokret mišića, jer večeras im
može ne uspjeti isto ono što im je jučer uspjelo, tako i tebi može postati jasno da je isti
'pokret' uvijek novi, koliko god si ga prije ponavljao. -

Koliko god ti se tvoj rad činio 'jednoličnim' i 'umrtvljujućim', promatraj ga na taj

način i nemoj ga vrednovati s visine, pa ćeš - ili otkriti kako ga možeš osloboditi te
jednoličnosti, ili ćeš te pokrete koji se ponavljaju iz dana u dan činiti stalno s novom
svjesnošću tako da će tvoj duh otkriti na istoj stvari tisuću novih strana! ---
Odgoji sam sebe da osjetiš radost u svom radu i kada ti se on nikako ne čini
podesnim izvorom radosti! ---
Svladaj svoj osjećaj odbojnosti i najmonotoniji posao koji ćeš nadvladati, donijet će ti
radost u načinu na koji mu pristupaš!
Ako ti je redoslijed tvog posla prepušten na izbor, izaberi najprije ono što ti je
najnemilije i nauči to voljeti!
Ako pobijediš svoj otpor i pokažeš se snažnijim od njega, već će ti i to pričiniti
radost koja će ti i svaki dalji rad pretvoriti u radost! --

Nikada svoj posao ne smiješ promatrati samo kao neizbježno sredstvo da

zadovoljiš svoje životne potrebe!
U tome većina griješi!
Svaki je rad vrijedan svoje plaće i tvoja je krivica ako služiš nepravednomu koji ti
želi uskratiti nešto što ti je dužan za vrijednost tvoga rada! ---
Ono što ti kao plod tvoga rada pripada je duhovno točno određeno!

17
 
 Ti nisi manje kriv ni ako primaš više nego što je vrijednost tvoga rada koju stvaraš
onomu za koga radiš, pri čemu nikada ne smiješ zaboraviti ukoliko i drugi svojim
radom sudjeluju indirektno u tvom radu! ---
No sva vanjska plaća za neki posao ostaje neznatna naspram onoga što ti rad
može posredovati u duhovnim vrijednostima, ako ga znaš cijeniti kao rad za volju
samog rada!
U dobro obavljenom poslu leži skrivena najviša vrijednost koju ti nitko ne može
uskratiti niti ti je oduzeti. ---

Čak i u najneznatnijem radu može se težiti najvišem ispunjenju koje će doći ako
postoji najintenzivnija predanost radu, na što kao prirodna posljedica mora slijediti
nemjerljivi rast duhovne snage. -
Čak i rad za nekim strojem, isti iz dana u dan, na taj način može poticati razvoj
uzvišenih duhovnih snaga, dok netko drugi tko prema svom mišljenju živi samo u
uzvišenim duhovnim stvarima, ali puno više obraća pažnju na skrivene promatrače,
nego na dobrobit samog rada koji mu je na neki način dodijeljen, ostaje sasvim isprazan i
samo sam sebe zavarava misleći da radi na razvoju duhovnih snaga. ---

Za stjecanje duhovnih snaga koje se mogu zadobiti intenzivnim radom i

usmjerenjem prema njegovom vrhunskom obavljanju, nije neophodno da je i sama
priroda rada duhovne prirode!
Ali iako se trajni plod rada na takav način sastoji u stalnom porastu duhovnih
snaga, bilo bi ludo ako čovjek ne bi htio obratiti pažnju i na druge plodove koje takav
disciplinirani rad donosi svakodnevnom životu.
Još mnogi ne znaju što takav rad znači i za svakodnevni život, iako su to zaista
mogli vidjeti iz nekih primjera! -
Samo rad za volju rada – rad koji teži najvišemu rezultatu, može stvoriti ono željeno
opće blagostanje, koje se nikada ne može doseći dok god se rad samo podnosi kao
nužni teret.
Onaj koji nije naučio voljeti svoj posao, još uvijek ne zna ništa o blagoslovu rada!
Taj nikada neće moći uživati u njegovu blagoslovu, sanja li o sreći u kojoj nema
rada! --

18
 
 O MOĆI LJUBAVI

Uistinu, moć čovjeka je bezgranična, ako živi u ljubavi!

Uistinu, ljubav je najviša ljudska snaga!
Mnoge su se uzvišene čovjekove sposobnosti slavile i uzdizala se ljudska veličan-
stvenost, ali daleko više nego što to ljudsko shvaćanje može pojmiti i zamisliti, čovjeku
je pripremljena slava i dana takva moć koja nadilazi i njegove najsmjelije zamisli! ---
Ni nebesa ne znaju što može vatra ljubavi u srcima zemaljski rođenih i ni u svim
dubinama ponora se ne može doći do mjesta gdje je usidrena svetost koja preoblikuje
i stvara iz ljudske životinje - duhovnog čovjeka! ---
Sunca prolaze u kozmičkim plimama i osekama i svjetovi nestaju, survavajući se u
ponorima prolaznosti, ali ljudska moć ostaje do u svu vječnost, pa makar se i tlo, koje je
trenutno njegovo stanište - zateturalo i raspalo.
Onaj koji je jednom pao iz uzvišenog svjetla još uvijek u sebi nosi moć uzdići se
visoko iznad svih zvijezda!

Pitaš što daje tako veliku moć nekoć palom?

Pitaš što ga može uzdići iznad svih nevidljivih prinčeva kozmičkog oblikovanja?
Znaj, riječ jezika ovdje nije u mogućnosti formirati konačni odgovor i najdubljoj
slutnji ovdje samo ostaje da osjeti što se može osjetiti, a što se ne može razumom
shvatiti! --
Kako bi ikada ljudski jezik mogao objaviti ono što ostaje izvan svakog ljudskog
razmišljanja?!
Čak i onim uzvišenim zvjezdanim moćima, koje su po svom biću čisto 'mišljenje' i
koje se uzdižu iznad svakog zemaljskog mišljenja, tim nevidljivim 'bogovima' ove
vidljivosti, zauvijek ostaje skriveno ono što samo u najdubljoj duševnoj nutrini ljudi, u
dubokom vlastitom zadubljenu može biti doživljeno. --
Iznad najviše moći tih zvjezdanih bogova u kozmičkom događanju, uzdiže se
ljudska moć, utemeljena u ljubavi!
Rečeno je:
„Bog je ljubav, i tko živi u ljubavi živi u Bogu i Bog u njemu!“
Ali vama je 'ljubav' bila i suviše slična požudi; bila vam je dragi osjećaj ispunjen
požudom, i umjesto da živite u 'Bogu', postavili ste sami idole pred kojima klečite i koji
vam ne znaju pomoći, tako da su vam oni pametniji, kojima takav čin slijepaca nije
bio skriven, i koji su se okrenuli od njega, postali bezbožnici, jer su se usudili dovodi-
ti u pitanje i negirati 'božanskost' vaših idola!...
Ali ja vam kažem, da poneki koji se na taj način okrenuo od idola može biti bliži
božanskomu nego oni koji obožavaju takve tobožnje bogove! ---
Kažem vam da je puno onih koje smatrate bezbožnima uistinu sigurno u Bogu i
doživljavaju Boga u ljubavi, iako ne govore o tome na vaš način i ako možda ni sami ne
znaju da su u ljubavi i da im se Bog očituje! ---
Jer:
„Bog je duh i koji mu se mole moraju se moliti u duhu istine!“
Tko ne teži nalaženju duha u sebi, neće Boga naći ni u svu vječnost!

19
 
 Duh koji je Bog i ljubav dakako, ne može se izjednačavati s 'duhom' mišljenja, koji
se rađa u mislima, u mozgovima stvorenim iz praha!
O drugačijem je duhu ovdje zaista riječ i tko ga u ljubavi ne osjeti, pa makar mogao
toliko toga o bogu reći, ostaje bez Boga!
Zemaljski čovjek samo u duhovnom obliku ljubavi može dospjeti do Boga i time
do duha iz kojega je proizašao riječju života, koja se u božanskome sama izgovara iz
vječnosti u vječnost! -
Prethodno su sva njegova recitiranja psalma o Bogu i božanskome tek bezvezne
riječi i svo njegovo 'moljenje' koje se ne temelji u ovoj ljubavi je uzaludno!

Onaj koji vas je jednom učio kako treba moliti, umjesto da samo 'mrmljate' kao
oni koji su daleko od Boga, htio vas je vidjeti u ovoj ljubavi! Njegov je cijeli život bio
učenje te ljubavi!
Kako ćete ga razumjeti ako se još uvijek snebivate rastvoriti u toj vatri ljubavi i
sebe dati da bi ste sebe ponovno dobili u toj ljubavi?!

Tu ljubav o kojoj govorim nikada se ne može sasvim doseći, dok god ti treba neki
objekt ljubavi koji moraš tražiti izvan sebe!
Ti sam moraš postati objektom te ljubavi dok na kraju i sebe u njoj ne izgubiš i ta-
ko i sam postaneš ljubav koja više ne treba objekt, jer u njoj već sve počiva što je ikada
bilo, ili bi moglo biti! -------------
Kada te se dobro savjetuje da se moraš odreći svoje duše, trebaš to shvatiti tako
da ni svoju dušu ne smiješ učiniti objektom svoje ljubavi, ako želiš u sebi doživjeti lju-
bav u kojoj ti se Bog u tebi očituje!
Ako želiš još nešto drugo pored onoga što se u tvom najdubljem 'ja' želi pojmiti,
učiniti svojim kroz 'ljubav', onda još uvijek 'voliš' na uski zemaljski način i ostaješ da-
leko suštinskoj ljubavi koja je duhovni oblik božanstva!
Ali ti trebaš u sebi naći ljubav koja je Bog i trebaš biti u ljubavi da bi Bog bio u tebi i
ti u Bogu! --

Ti još uvijek nisi, jer ono što nazivaš svojim 'postojanjem' nije istinsko, sebe svjesno
bivanje!
Ono što nazivaš svojim 'postojanjem' samo se u prenesenom značenju riječi može
tako nazvati, kao što se i ono što nazivaš ljubavlju samo u prenesenom značenju može
tako nazvati! -
Ono što nazivaš svojim 'postojanjem' je tisućostruko uvjetovano, kao što i ljubav
koja je vezana uz objekt ljubavi ostaje uvijek uvjetovana nečim vanjskim, koliko god je
ti pred sobom uzvisivao!
Ali iznad i izvan svega ovoga ja te moram povesti ako te želim voditi do ljubavi u
kojoj se može roditi tvoj Bog i ti sam sebi u njemu…
Naviše se uzdiže samo onaj tko se u sebi 'uzdiže' i zna stajati nasuprot svega nižeg
što ga nastoji zarobiti!
Da, već je uzdizanje iznad svega nižeg kada tražiš ljubav spram nekog objekta, jer
sluteći osjećaš da moraš stajati naspram nižega ako ga želiš nadići!
Ali dok god još uvijek izvana tražiš objekt svoje ljubavi nećeš moći sebe samoga u
sebi ustanoviti i zato budi prije svega sam sebi objektom svoje ljubavi!

20
 
 Ako si se na taj način ustanovio u sebi, bit će ti lakše ostaviti i to zadnje uporište i
uzdići se iznad sebe, dok ne stigneš dotle gdje nema ni visine ni dubine, jer sve pros-
torne usporedbe nestaju, jer se ono neusporedivo ovdje samo kao događaj očituje!

Shvati, nebesa ne mogu dokučiti ono što je čuvano za ljude i na što im se ne može
oduzeti pravo!
Doduše, jednom nakon eona dospjet će svi do 'blaženstva', ali to 'blaženstvo' koje
će svima biti dostupno nikada se ne može usporediti s visokim ciljem koji možeš doseći
ako se u svom, za zemlju vezanom, obliku pokušaš uzdići i znaš se otrgnuti iz rops-
tva kozmičkih moći, koje te mogu držati u svom stisku tisućljećima i eonima!
U vezi s time je rečeno da nitko ne može naći oslobođenje “dok ne plati i posljednji
novčić“! ---
Još danas pak imaš mogućnost osloboditi se tih okova!
Još danas možeš uistinu postati majstorom vlastite sudbine i tvoja zemaljska bra-
ća koja su to već odavno postala, ne znaju za veću sreću nego da ti mogu u tome po-
moći…

21
 
 MAJSTOR IZ NAZARETA

„I kada bih govorio ljudskim i anđeoskim jezicima i ne bih imao ljubavi, bio bih poput
zvona što zveči, ili cimbala što ječi.“
Tako je govorio jedan koji je znao za ljubav! --
Ali jedan drugi je prije toga tu ljubav proživio u neusporedivo uzvišenom učenju
svoga života…
On, kojega zovemo najvećim od svih ljubećih bića, bio je doduše od mnoge njego-
ve braće nagoviješten, ali nitko nije dosegao žar njegove ljubavi!
I mnogi su bili poslije njega, i još će mnogi doći i moći se uistinu nazvati 'ljubećima',
ali i pored sve njihove snage ljubavi - nije i ne može nitko doći - tko bi bio usporediv s
njim, iako govorim o njegovoj duhovnoj 'braći'!
Ali sve što je ikada bilo očitovano u svakom od njegove braće, bilo je isto to što se
u svoj svojoj punini u njemu očitovalo.
I što god se još moglo očitovati u vremenskom toku bit će isto to, samo u novom o-
čitovanju! --
Teška je zabluda smatrati da lik drvodjelje iz Nazareta pripada pobožnom mitu.
No onaj kojega kasniji svijet poznaje samo kao prikaz, oblikovan tek stoljeća nakon
njegova zemaljskog postojanja, prilično je drugačije izgledao nego fakir koji je činio
čuda, kako je prikazan u jednom vremenu u kome je praznovjerje istočnih i zapadnih
mozgova stvaralo njegovu sliku…
Tko ovdje želi otkriti trag istine mora biti u stanju izdvojiti ono što je nadodano od
strane za zemlju vezanih generacija željnih čuda, iz slike koja mu je bila još od rane
mladosti nedodirljivom.
Tek tada će mu zasvijetliti oči velikog majstora i vidjet će lice čovjeka, s bogom sje-
dinjenog – u najdubljem smislu te riječi - koji je ipak kao čovjek, ljudima ove zemlje do-
nio 'radosnu vijest' o onom području suštinskog duha koje je nazvao 'kraljevstvom ne-
beskim'.

Kada govorim o drugima poput mene, kao o njegovoj braći, svaka moja riječ će bi-
ti pogrešno tumačena ako se misli da se želimo izjednačiti s nekim zemaljski dalekim
slikama o čarobnjacima, kakve su pridruživane uz ime drvodjelje iz Nazareta u kasni-
jem dobu, nastojeći ga poistovjetiti s 'Logosom'. -
Daleko smo od takve ludosti!
Oni koji ga na taj način sumnjivim metodama žele osigurati na najvišem nebu,
samo su ga otuđili od svega ljudski zemaljskog, tako da više nije prepoznatljiv onima
koje je htio povesti najvišim duhovnim visinama!
Nije nikakvo čudo što im je na kraju postao mitom!
Vidite prijatelji, dobro znam o čemu govorim, kada najvećeg od svih ljubećih nazi-
vam uzvišenim 'bratom'!
Ni jedan od nas, koliko god ga visoko duh uzdigao nikada ne bi bio u zabludi da
je on – kao govornik, sam 'prariječ' koja kroz njega govori i zato je nama ozbiljno sve-
togrđe vjerovati da je najveći od svih ljubećih bio pao u takvu zabludu…
Mi vam ga želimo pokazati kakav je uistinu bio, kada je kao mi, nosio muku zem-
lje, kakav je i danas još - nama, u duhu sjedinjenoj braći prepoznatljiv u duhovnom
obličju, s nama sjedinjen i iz dana u dan nam se pokazuje!

22
 
 Kada ga mi, koji ga tako visoko cijenimo nazivamo svojim 'bratom', to samo govo-
ri da je kao zemaljski čovjek bio jedan od naših i da je također u duhovnom obličju ostao
jedan od nas, makar današnji čovjek u novom vremenu željnom čuda - od tog sina
čovječjeg, koji je iskusio u sebi sve ljudsko dok je živio na zemlji, načinio 'boga' koji se
u svojoj božanskoj veličanstvenosti morao spustiti, jer osvetnički bog jednog malog,
starog naroda nije tobože mogao zauzdati svoj bijes prije nego mu se vlastiti 'sin' po-
nudio kao žrtva. --

Mi ne govorimo o onom kojeg poznajemo samo iz stare, mračne objave! -

Mi smo s onim o kome govorimo tako sjedinjeni kako ni jedno zemaljsko sjedinje-
nje nikada ne može povezati čovjeka s čovjekom! ---
Mi znamo, a drugačije to ne bismo mogli znati, preko onoga o kome se ovdje radi –
da je kao čovjek, u svim ljudskim aspektima usporediv s nama, jednom koračao ovom
zemljom i da nas je nadmašio samo u snazi vatre ljubavi, tako da je mogao izvesti ču-
do nadzemaljske uzvišenosti, koje je tako preobrazilo duhovnu auru zemlje da svat-
ko tko je 'dobre volje' može od tada u ljubavi naći put natrag duhu, poput staze u
visokom snijegu koja putnika nepogrešivo vodi cilju, jer ju je netko tko je znao put
prije utabao…
Na taj je način zaista njegova vlastita objava ono što te doseže kroz naše riječi!
Kao što u nama vidiš ljude, iako ti se moramo objaviti kao njegova 'braća', znaj da
je i on tako poput nas bio istinski čovjek, kojem ništa od ljudskog iskustva nije ostalo
strano! -
Ništa mu se ljudsko nije činilo suviše niskim, da to nije mogao suosjetiti u vlasti-
tom iskustvu! -
Ne bi bio onaj koji je bio, da cijeli spektar ljudskog nije u njemu našao iskustveni
prostor očitovanja!
I zaista mu nije bila dana moć da se otrgne svojoj ljudskosti, da je on to i htio!
Samo to da se na kraju pokazao pobjednikom čini njegovu veličinu, kao i svakog
tko ga želi slijediti i tko se može smatrati 'odabranim' - samo kada zemaljsku ludost,
koju nikada u potpunosti ne može izbjeći dok živi na zemlji, zna držati za 'ništa' i sva-
kom 'grijehu' se uči othrvati da bi se uzdigao u izbavljujućem svjetlu, samog sebe saži-
žući u vatrenom žaru one ljubavi koja je u Majstoru, s kojim se može sjediniti samo u
ljubavi, proizvela uzvišeno čudo njegova života…

Tko se nada pronaći 'velikog ljubećeg' u sebi, u središtu svoje nutrine, jer on je tako
blizu svim zemaljski rođenim da ga je lako naći, taj prije svega mora naučiti otpustiti
zabludu koja je od najčistijeg čovjeka kojeg je zemlja nosila načinila 'Boga' - toj ljudskoj
i suviše ljudskoj izmišljotini - da se on svom bogu ocu, željnom osvete morao ponudi-
ti kao žrtva iskupljenja!
Tek tada moći će opaziti velikog Majstora u sebi – mudrog drvodjelju iz Nazareta!

23