Quercus petraea ( Matt.

) Liebl
( Quercus robur var. petraea Matt. )

Hrast kitnjak
( Ljutik, beljik, brdnik )

Hrast kitnjak je listopadno drvo koje naraste do 40 metara visine tvoreći bogato
razgranatu, gustu i pravilnu krošnju. Korijenov sistem je dobro razvijen, sa jakim središnjim
korijenom. Deblo je promjera do 3 m, kora je debela do 2 cm, sivosmeđa, plitko uzdužno
raspucana. Pupoljci su dugi do 8 mm, imaju ušiljene ljuske. Listovi su veliki 7 – 12 cm,
nesimetrično urezanog ruba, širi su u gornjoj trećini, vrh im je tup, obe strane su gole, nalaze
se na golim peteljkama dugim 2 – 4 cm. Cvjetovi su jednospolni i jednodomi. Muški cvijetovi
skupljeni su u rese duge do 6 cm, sadrže 5 prašnika I sjedeći su. Ženski cvjetovi rastu
pojedinačno ili u grupama od 2 do 5, u pazušcima listova na ovogodišnjim izdancima. Cvate u
maju. Plod je žir koji je plitko obavijen kapicom i nema peteljku, izduženo jajast, dug 1,5 – 4
cm, debeo 1 – 2,5 cm. Stoji na kratkoj peteljci ili je sjedeći, a često se nekoliko žireva drži
zajedno. Dozrijeva u septembru i oktobru. Medonosna biljka.
Najbolje uspijeva na svježim zemljištima, a u pogledu hranjivosti zemljišta nema velikih
zahtjeva. Nalazimo ga na kiselom, podzolastom čak I slabo razvijenom skeletnom zemljištu,
nizijskih, a naročito brežuljkastih I brdskih terena. Zastupljen u brojnim zajednicama sveza:
Quercion farnetto Horvat, Carpinion betuli – illyrico – podolicum Horvat, Fagion Illyricum
Horvat, Quercion roboris petraeae Br. – Bl. U asocijaciji Querco – Carpinetum Illyricum kitnjak
je najvažniji edifikator. Takođe je veoma čest u acidofilnoj šumi kitnjaka i pitomog kestena
( Querco – Castanetum ), a na našim terenima često se susreću čiste kitnjakove šume ( npr.
Quercetum montanum Černj. & Jov. ). Rasprostranjen u gotovo cijeloj evropi.

Ženski cvjetovi Muški cvjetovi

Areal Žirevi
 Juniperus communis L.
( Juniperus intermedia Schur )

Kleka
( Obična borovica, venja, smrika )

Srednje visok grm ili nisko drvo ( nekad I do 15 m visoko I oko 0,5 m debelo ), sa
žljebastim deblom, raznoliko formiranom krošnjom, od sasvim nepravilne do izrazito
stupolike. Grane uzdignute i viseće, nisu u pršljenima. Kora u početku glatka, kasnije
izbrazdana, odvaja se u obliku ljuski i traka. Korijenov sistem veoma razgranat, sa žilom
srčanicom. Razvijena endotrofna mikoriza. Pupoljci sitni I obloženi ljuskama. Iglice ( četine )
po 3 u pršljenu , duge od 5 do 20 ( - 30 ) mm, I do 2 mm široke, uspravne, naježene, najšire u
osnovi, postepeno se sužavaju u šiljati vrh, bodljikave, donja strana zelena, gornja sa bijelom
Ili sivom uzdužnom prugom, ostaju na stablu do 4 godine. Muški cvijetovi jajasti, svijetložuti,
sastoje se od većeg broja prašnika, smješteni u pazusima listova, 2 – 3 zajedno, ženski
pojedinačni I zeleni. Plod je bobičasta šišarka ( galbulus ), okruglasto – jajasta, debela,
mesnata, sastavljena od 3 – 6 ljusaka , na kratkoj dršci, ispočetka svijetlozelena, u doba zrenja
modrikastocrna, sivkasto nahukana, 6 – 9 mm u promjeru. Zri druge ili treće godine.
Dvodoma anemofilna i heliofilna vrsta. Raste veoma sporo, može doživjeti veliku
starost. Podnosi jake mrazeve I velike suše. Cvjeta od aprila do maja, zavisto od nadmorske
visine. Ima široku ekološku valensu: podjednako je nalazimo na kserotermnim I mezofilnim
staništima, a veoma česta na acidofilnim zemljištima i potpuno devastiranim terenima (
šikare, vrištine, zapušteni travnjaci i pašnjaci ). U cijeloj Evropi, zap. i sjev. Aziji, sjev. Afrika i
Sjev. Amerika.

Areal Ženska cvast

Galbulus ( presjek ) Muška cvast

 Juniperus communis L.
( Juniperus intermedia Schur )

Kleka
( Obična borovica, venja, smrika )

Srednje v